Hrvaška

Volkswagen Passat, prvi uspješan Volkswagen novoga doba, nasljednik zlosretnog K70, s motorom uzdužno ukoso i prednjim pogonom, bio je fastback izvedenica modela Audi 80, ‘Europskog automobila 1973. godine’

Kruta stražnja osovina kod prednje vuče nije greh – pisalo je 1972. za Audi 80, prethodnika modela Audi A4, u slovenskom Avto magazinu, koji je u naše kioske stizao na srpsko-hrvatskom jeziku, a ‘gutala’ ga je većina oktanskih fanova. Ljubljansko-beogradska redakcija kriva je za naglašenu srpsku terminologiju u hrvatskoj auto branši.

Tada, i još dugo, govorilo se ‘obrtaji’, ‘obrtomjer’, ‘doboš kočnice’, ‘kriva momenta’, ‘krivina’, ‘zaptivanje’…, umjesto okretaji, okretomjer, bubanj kočnice, krivulja momenta, zavoj, brtvljenje, a ‘smeša‘ se ipak ‘prevodila‘ u ‘smješa’, umjesto smjesa. Volkswagen Passat (serije B1), predstavljen 14. ožujka 1973. na salonu u Ženevi izvedenica je koncernskog rođaka iz Ingolstadta, modela Audi 80 iz 1972., osvajača titule ‘Europski automobil 1973. godine’.

Osnovni Volkswagen Passat B1 bio je fastback izvedbe s petim vratima, koja je bitno povećala funkcionalnost u usporedbi s limuzinom Audi 80, a trovratna je verziji nudila i sportski stil coupea. Foto Volkswagen

Volkswagen Passat B1, fastback dimenzija 4180 x 1600 x 1370 mm je od modela Audi 80, uz prednji pogon, preuzeo i jednostavan i učinkovit kruti most (ovisan ovjes) straga, s Panhardovom motkom, koji je tek u modelu Volkswagen Passat B3 zamijenjen poluneovisnim ovjesom Razlika je u koncepciji karoserije ‘fastback’ umjesto ‘sedan’. Premda se, nakon izvrsnog starta modela Audi 80, nije bilo lako pozicionirati na tržištu,

Passat je školski primjer za uspjeh. Stručnjaci koncerna Volkswagen napravili su ‘kopiju’ bolju od originala, modela Audi 80. Serijska je proizvodnja u Wolfsburgu počela 14. svibnja 1973. Većina kupaca prvog modela birala je funkcionalnu kombi-limuzinsku verziju s petorim vratima. Volkswagen Passat ležao je vrlo dobro u zavojima, a straga je imao jednostavan i jeftin kruti most s uzdužnim vodilicama.

Karavanski model, Volkswagen Passat Variant, dimenzija 4190 x 1620 x 1370 mm, s prtljažnikon od 500 do 1400 litara postao je najprodavaniji karavan na tržištu. Foto: Volkswagen

Zastava 101 tada je straga ležala na neovisnom ovjesu, doduše jednostavnom oscilacijskom, s poprečnom lisnatom oprugom, koji usprkos vrlinama (neovisnost ugibanja kotača, manje neogibljene mase) zbog kolebanja bočnog nagiba kotača nije nužno bio i bolji. S bogatijom opremom imao je pravokutna svjetla.

Proizvodio se kao ‘fastback’ s petora i troja vrata te karavan, tako da nije bilo izravnog preklapanja s modelom Audi 80. Dizajnirao ga je Giorgetto Giugiaro. A kruti most straga povećavao prtljažnik i bio idealan za karavansku inačicu,  Volkswagen Passat Variant, predstavljenu krajem srpnja 1973.

Volkswagen Passat bio je prvi uspješan plod kupnje tvrtke Audi (nasljednika  koncerna Auto Union) od koncerna Daimler-Benz, 1964., s ciljem preuzimanja tehnologija prednjeg pogona i motora s hlađenjem tekućinom.

Od srednjeg su paketa opreme svi modeli Volkswagen Passat (B1) imali su ‘uglednije’ pravokutne farove, a najskuplji model GLS opremao se dvostrukim okruglim farovima. Foto: Volkswagen

Prvi model iz Wolfsburga s prednjim pogonom, Volkswagen K70 iz 1970., bio je samo NSU K70 sa značkom VW, aerodinamikom trokrilnog ormara i lošim benzincima 1.6/1.8 s tekućinskim hlađenjem, izvedenih iz dobrih 1.0/1.2 iz male uglate limuzine NSU Prinz sa zračnim hlađenjem (bio je ugrađen poprečno straga). Nije se proslavio performansama, a pogotovo potrošnjom od 12,5 do 13,5 l/100 km, pa bi ga u Wolfsburgu najradije izbrisali iz svoje povijesti.

Volkswagen Passat ime je navodno dobio, premda je službeno demantirano, po vjetru koji iz suptropskih područja puše prema ekvatoru. U doba jedrenjaka bili su značajni za plovidbu prema Americi, a naziv im je od španjolskog ‘pasar’ – proći. Imao je ‘leteći start‘, jer je bio hatchback izvedenica izvrsnog modela iz Ingolstadta, čiji su koncept lake gradnje (Leichbau), za ono doba solidna aerodinamika (koeficijent otpora zraka 0,38) i prednji pogon bili temelji uspjeha.

Pogonski sklop, s motorom uzdužno iznad i ispred sklopa mjenjač/diferencijal, ali ukošen u desno, kako bi se smanjila visina haube izvorno je iz 2-taktnog DKW-a F102 iz 1963., iz kojeg je 1966. nastao Audi 60, s 4-taktnim motorom Mercedes-Benz M118. Prva je serija imala klasičan poklopac prtljažnika, a 1975. je uvedena upotrebljivija s petim vratima. Uspjeh je bio furiozan te je 22. prosinca 1976. proizveden milijunti primjerak.

Unutrašnjost, za današnje pojmove spartanska, tada je bila razmjerno bogata, pregledna i funkcionalna, servouređaj je bio na kočnicama, ne i na volanu, precizan ručni mjenjač imao je četiri stupnja (redizajn je 1977. donio kraću ručicu mjenjača u stiliziranoj konzoli). Foto: Volkswagen

U kolovozu 1977. stigao je redizajn, s elegantnijom maskom i boljom antikorozivnom zaštitom. U ožujku 1978. ponuda je proširena na dizelski 1.5 D s 50 KS, uveden krajem 1976. u Volkswagen Golf. Taj, prvi uspješan mali dizelaš uopće, izveden iz benzinca obujma 1471 ccm, iz kojeg su kasnije nastali svi Volkswagenovi 4-cilindarski dizelaši (1.6, 1.7, 1.9 i 2.0), bio je umalo predmetom skandala. Pričalo se da su pretvorbu u dizelaša napravili stručnjaci tvrtke Mercedes-Benz, u ‘fušu’, te da je sve završilo nagodbom, izvan očiju javnosti.

U listopadu je stigao Volkswagen Passat GLI s benzincem od 1588 ccm i 110 KS, s mehaničkim ubrizgavanjem Bosch K-Jetronic, koji je dvije godine prije ugrađen u prvi Golf GTI. Bio je dugačak 418, širok 160 i visok 137, uz međuosni razmak od 247 centimetara, što su tada bile proporcije srednje klase. Sprijeda uzdužno ukoso ugrađen je motor serije EA827, s bregastim vratilom u glavi, s 1297 ccm i 55 KS (60 KS izvan Njemačke) te 1471 ccm 75 i 85 KS.

Iz njega je uveden dizelaš 1.5 D s 50 KS, potom 1.6 D s 54 KS. Masa od 880 kg bila je stotinjak kilograma niža od tadašnjeg prosjeka. Zbog toga, i zahvaljujući dobroj aerodinamici, već je osnovni Volkswagen Passat 1.3 sa 60 KS pružao, za tadašnje doba, solidan temperament.

Uzdužno, ukošeno udesno, kako bi mogao stati ispod niske haube, bio je 4-cilindraš slavne serije EA827 (proizvodio se do 2013.), s bregastim vratilom u glavi (SOHC), pokretanom zupčastim remenom i poprečnom izmjenom media (crossflow). Iz njega je izvedeni prvi dizelaš 1.5 D, potom 1.6 D, 1.6 TD, 1.9 TD, 1.9 TDI i 2.0 TDI.. Bio je pouzdan i izdržljiv, s iznimkom uležištenja bregastog vratila, što je riješeno nakon uvođenja dizelaša. Foto: Volkswagen

Do stotke je ubrzavao za 17 s i hvatao 148 km/h. Prosječno je trošio 8,5 litara, a uz kompresiju 8,2 mogao je koristiti jeftiniji normalni benzin. U Jugoslaviji je benzin Regular imao 86 oktana, pa je trebalo ulijevati Super 98. Sa 75 KS ubrzavao je za 13,5 s i postizao 160 km/h, a s 85 KS – 12 s i 168 km/h (ta se verzija prepoznavala po udvojenim farovima. Sa 110 KS stotku je hvatao u 10,5 s i postizao 185 km/h.

Iznenađujuće dobro vukao je i dizelaš sa samo 50 KS. Dvadeset sekundi do stotke i 141 km/h u praksi nije bilo loše, a potrošnja od 7,5 litara bila je tada uzorna. Od 75 KS mogao se doplatiti automatski mjenjač s tri stupnja. Volkswagen Passat je tada bio teška šminka. U Njemačkoj je stajao 8500 DM, a kod nas kao dva Stojadina.

Uklanjanje grešaka uočenih na ‘rođaku’ iz Ingolstadta osiguralo je Passatu prve generacije (serija B1) najveću pouzdanost u klasi. Uspjeh potvrđuje činjenica da se Volkswagen Passat prve generacije u Njemačkoj proizvodio sve do 1981., a u Brazilu čak do 1988., a ukupno je proizvedeno 2,5 milijuna primjeraka. Karavanska inačica Variant, obujma prtljažnika od 450 do 1350 litara bitno je povećala funkcionalnost cijele game, a ta je verzija posebno bila popularna s dizelskim motorom, uvedenim 1978.

Volkswagen Passat B1 uspješno je redizajniran u srpnju 1977., kad dobiva dizelsku verziju 1.5 D s 50 KS, koja će 1979. biti povećan na 1.6 D s 54 KS (proslavio se u Golfu ‘dvojci’. Proizvodio se do prosinca 1980. Foto: Volkswagen

Volkswagen Passat druge generacije, B2 (1981. – 1988.), zadržao je koncepciju modela Audi 80, s motorom uzdužno sprijeda. Velika popularnost karavana Variant prelila se i na sljedeće serije, koje su ‘pomele’ dotad neprikosnovene modele Opel Caravan. Ta je generacija doživjela najveću ekspanziju te se osim u Njemačkoj proizvodila u Španjolskoj, Kini, Brazilu, Meksiku, i Južnoj Africi, te šesta, u Kini, Indiji, Meksiku, Ukrajini i Angoli.

Sljedeći Volkswagen Passat B3 (1988. – 1993.) i Volkswagen Passat B4 (1993. – 1996.), koji je praktički bio redizajnirani prethodnik prelaze na koncepciju modela Volkswagen Golf, s poprečno postavljenim motorom. Zanimljivo, serija Volkswagen Passat B5 (1996. – 2001.) i redizajniranja B5.5 (2001. – 2006.) vraćaju se na koncepciju Audi, sada već serije A4 i A6, a serija B6 (2005. – 2010.) i B7 (2010. – 2015.) ponovno prelaze na koncepciju modela Golf, s poprečno ugrađenim motorom.

Tako je koncipiran i još uvijek aktualni Passat B8, predstavljen 2015. i redizajniran 2019. Svih osam generacija aduta srednje klase iz Wolfsburga dosad je imalo ‘nakladu’ od 22 milijuna, od čega 40 posto karavana Variant. Posljednji, Volkswagen Passat B9, koji se očekuje na proljeće 2023., proizvodit će se samo kao karavan.

Volkswagen Passat B1 se proizvodio kao 3-vratni fastback, 5-vratni fastback i 5-vratni karavan, što je pridonijelo uspjehu i utemeljenju najslavnije serije visokoserijskih automobila srednje klase (D-segmenta). Foto: Volkswagen

Turkmenistan je u nedjelju birao svoje zastupnike na prvim parlamentarnim izborima nakon ustavne reforme koja je u siječnju učvrstila vlast obitelji Berdimuhamedov u toj zatvorenoj i autoritarnoj zemlji srednje Azije.

Birališta u toj zemlji koja izlazi na Kaspijsko jezero, zatvorili su se u 19 sati po mjesnom vremenu, priopćilo je izborno povjerenstvo.

Isti izvor navodi da je glasalo 91,12 posto od 3,5 milijuna birača, a rezultati će se znati najkasnije za tjedan dana.

Turkmensko gospodarstvo počiva gotovo isključivo na prodaji bogatih zaliha plina koje su sve poželjnije nakon ruske invazije na Ukrajinu. Zadnjih mjeseci turkmenski predsjednik se sastao s ruskim kolegom Vladimirom Putinom i kineskim Xi Jinpingom.

Turkmenistanom, bivšom sovjetskom republikom, više od 16 godina upravljaju Berdimuhamedovi i zapadni promatrači nijedne izbore nisu ocijenili slobodnim i poštenim.

Predsjednik Serdar Berdimuhamedov, četrdesetogodišnjak oštrih crta lica, u ožujku 2022. je preuzeo vlast od 65-godišnjeg oca Gurbangulija, poznatog po razmetanju i njegovanju kulta svoje osobnosti tijekom vladavine što je počela 2006.

Narodno vijeće, kojemu je Gurbanguli na čelu, nadzire unutarnju i vanjsku politiku zemlje, gurajući praktično parlament sa 125 zastupnika u drugi plan.

Premda su Serdar i Gurbanguli Berdimuhamedov više puta isticali da se izbori provode po demokratskim načelima, oporba ne sudjeluje u izborima i cenzura vlada u zemlji koja je na dnu ljestvice Reportera bez granica (RSF) po medijskoj slobodi, zajedno sa Sjevernom Korejom, Eritrejom i Iranom.

Izlaznost na izborima je oko 90 posto.

Dnevni horoskop za 27. ožujka, dan kad zvijezde poručuju sljedeće - Bikovi ne bi morali donijeti neke ozbiljne odluke, Ribe će trebati pripaziti što govore, dok Rakovi moraju sve odložiti za…

Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Hrvatska nogometna samostalnost’ u kojem Davor Kovačić opisuje kako se s raspadom Titove Jugoslavije i stvaranjem samostalne i neovisne hrvatske države, osamostalio i hrvatski nogomet, a reprezentacija u vrlo kratkom vremenu postala jedna od najuspješnijih na svijetu

Sredinom travnja 1991. osnovan je Zbor narodne garde (ZNG) u sklopu MUP-a, čije je masovnije popunjavanje počelo nakon referenduma 19. svibnja 1991. godine. Navijači hrvatskih klubova od samoga su se početka rata dragovoljno prijavljivali u redove ZNG-a, policije ili Hrvatskih obrambenih snaga te su na vojne odore stavljali obilježja klubova za koje su navijali.

Početkom rata u hrvatske vojne postrojbe odlazili su pripadnici „BBB-a“, „Torcide“, „Armade“, „Kohorte“ i drugih navijačkih skupina, dok su se „Delije“ i „Grobari“ nalazili u srpskim vojnim postrojbama, tako da su prvi sukobi u ratu bili na neki način nastavak sukoba hrvatskih i srpskih navijača prije rata. Pripadnici navijačkih skupina u obranu Hrvatske uključili su se od samoga početka rata, često su s bojišta odlazili na utakmice svojega kluba, pa bi se ponovno vraćali na bojište. Na bojišnicama su se mogli uočiti vojnici s navijačkim šalovima i drugim obilježjima svojih klubova. Navijači su prošli gotovo sva bojišta diljem Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika te u Bosni i Hercegovini. Ispod zapadne tribine Dinamovog stadiona pripadnici „BBB-a“ su postavili 13. svibnja 1994. spomenik sa sljedećim tekstom: „Svim navijačima Dinama za koje je rat počeo 13. svibnja 1990. na stadionu ‘Maksimir’, a završio se polaganjem svojih života na oltar domovine Hrvatske“. Svojim poginulim pripadnicima na Dan državnosti 30. svibnja 1993, kada se igrala prvenstvena utakmica između Hajduka i Croatije, „Torcida“ je podigla spomen-ploču na Sjeveroistoku stadiona u Poljudu. Do 3. ožujka 1993. godine, poginulo je 27 pripadnika „Torcide“ i najmanje 60 pripadnika „BBB-a“. Spomen-ploče poginulim navijačima u ratu postavili su na stadionima pripadnici riječke „Armade“, osječke „Kohorte“, vinkovačkih „Ultrasa“, zadarskog „Tornada“, šibenskih „Funcuta“ i drugih navijačkih skupina.

Treba istaknuti da su se igrači hrvatskih klubova u tom vremenu bavili humanitarnim radom i darivali krv za ranjene vojnike. Većina igrača prijavila se u novoosnovanu sportsku četu ZNG-a. Predsjednik Franjo Tuđman smatrao je da sportaši trebaju biti veleposlanici, odnosno ambasadori Hrvatske, da se koncentriraju na osvajanja odličja i promociju mlade države Hrvatske, „da svijet vidi da je živa i da će opstati“, tako da istaknutiji sportaši, među kojima i nogometaši, nisu pozivani u vojsku. Slaven Bilić, koji je 1993. prešao iz Hajduka u njemački Karlsruhe, ističe da su hrvatski nogometaši tada u inozemstvu ponosno predstavljali svoju zemlju. Bilić je govorio kako su sportaši, odnosno nogometaši, tada osjećali čak i krivnju gledajući i diveći se svojim vršnjacima koji odlaze u rat.

Međutim, dok su istaknuti hrvatski nogometaši zarađivali u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i drugim europskim zemljama, jedan je perspektivni nogometaš, tada još maloljetnik, branio grad Osijek na prvoj crti bojišta s puškom u ruci. Petar Krpan, tada sedamnaestogodišnjak, umjesto da ode na neko sigurnije mjesto i nastavi školovanje i igranje nogometa, ostao je u Osijeku braneći grad s puškom u ruci te je nositelj spomenice Domovinskog rata. Krpan je postao prvotimac Osijeka i kasnije lisabonskog Sportinga te bio član „Vatrenih“ koji su na SP-u u Francuskoj 1998. osvojili brončanu medalju, odnosno treće mjesto.

O svom odlasku na prvu crtu, Krpan je izjavio: „Rat kao rat, ne volim to toliko ni spominjati iako su to ‘lijepe’ uspomene, ovo ‘lijepe’ pod navodnicima. Uvijek kad su obljetnice ili nešto spominje se taj rat, no nitko ga se ne želi sjećati zbog svega što se dogodilo. Ipak si tu izgubio neke prijatelje. Iako nam je svima na ponos što smo branili zemlju. Tu su i neke uspomene koje te vežu za taj ratni period. Što da vam kažem, maloljetno dijete otišlo na prvu liniju. Rat je naša povijest“.

Početkom rata u hrvatske vojne postrojbe odlazili su pripadnici BBB-a, Torcide, Armade, Kohorte i drugih navijačkih skupina, dok su Delije i Grobari bili u srpskim vojnim postrojbama

Tadašnji kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Zvonimir Boban isticao je da je Petar Krpan jedini pravi heroj te generacije vatrenih te je na SP-u u Francuskoj 1998. u znak poštovanja nosio njegovu akreditaciju, dok je svoju prepustio Krpanu.

Zvonimir Boban je u siječnju 1992. izjavio kako nije spreman dati novac za oružje, ali je spreman otići pod oružje, „obući uniformu hrvatskog vojnika i otići na bilo koji položaj.“ U tom vremenu igrači Dinama, odnosno HAŠK-Građanskog, svaki mjesec četvrtinu plaće odvajali su za HV.

Nogometni klubovi su unatoč ratnim uvjetima nastavili treninge. Tako je nogometaše Inkera iz Zaprešića, iako je bila oglašena zračna uzbuna, trener Ilija Lončarević poveo na trening. Negdje na polovici treninga, iznad njih preletio je zrakoplov Jugoslavenske narodne armije (JNA) i ispalio raketu prema TV odašiljaču na Sljemenu. Nakon što je raketa pogodila odašiljač, dogodila se snažna eksplozija, a igrači koji su gledali prema Sljemenu oko kojeg se nakon raketiranja uzdizao oblak dima otrčali su u svlačionicu i nikad više nisu trenirali za vrijeme uzbune.

Hajduk je trenirao na poljudskom stadionu, o čemu je kasnije Igor Štimac rekao: „Bila je svakodnevnica živjeti pod zamračenjima, zračnim uzbunama, a trenirati… uh. Preko puta Poljuda je vojarna Lora, gdje je JNA imala snajpersko gnijezdo i svako malo bi se igrali, pa pucali po staklu Poljuda. Ulaz je bio posve izrešetan i bilo je škakljivo dolaziti na treninge. (…) Stanko Poklepović tjerao nas je da treniramo dvaput na dan, iako ujesen te 1991. nije uopće bilo lige. Trebali smo pretrčavati i provlačiti se do terena”.

Fizioterapeut Hajduka, Domeniko Sisgoreo, rekao je da su policajci i vojnici u odorama JNA dolazili na Poljud i tražili da Hajduk vrati srebreni trofej kupa maršala Tita koji je osvojen golom Alena Bokšića u Beogradu protiv Crvene zvezde u svibnju 1991. godine, nekoliko mjeseci ranije. Hajdukov ekonom Juko Strinić dugo je skrivao taj vrijedni trofej, koji je na koncu, kako je ranije navedeno, vraćen u vitrine Poljuda gdje stoji i danas kao podsjetnik na ta vremena.

S obzirom na to da UEFA nije dozvolila Hajduku igrati u Splitu protiv Tottenhama u prvom kolu Kupa pobjednika kupova zbog ratnih prilika, Hajduk je bio domaćin u austrijskom gradu Linzu i 17. rujna 1991. pobijedio rezultatom 1:0. U uzvratu u Londonu 2. listopada 1991. engleski klub je pobijedio rezultatom 2:0 i izbacio splitski klub iz daljnjeg natjecanja. Hajdukova momčad na povratku iz Londona zatekla se na Paškom mostu, koji je JNA zasula granatama nekoliko trenutaka prije nego što su ga trebali prijeći.

Luki Modriću, jednom od najboljih hrvatskih igrača u povijesti, dok je još bio šestogodišnjak, na području Obrovca srpske paravojne skupine ubile su djeda 1991.

Luki Modriću, jednom od najboljih hrvatskih igrača u povijesti, dok je još bio šestogodišnjak, na području Obrovca srpske su paravojne skupine ubile djeda 1991. godine, a Luka se s obitelji morao kao prognanik preseliti u Makarsku, a zatim u Zadar. Mario Mandžukić je iz rodnog Slavonskog Broda, zbog ratnih prilika, s roditeljima izbjegao u Njemačku, ali su se kasnije vratili u domovinu. Neki od kasnije poznatih igrača i reprezentativaca, kao Vedran Ćorluka i Dejan Lovren koji su rođeni u BiH, morali su napustiti svoje rodne gradove Derventu i Zenicu i iseliti u Hrvatsku, odnosno Njemačku. Neki su igrači, poput Matea Kovačića, rođeni u inozemstvu jer su mu roditelji morali napustili BiH uslijed ratnih prilika.

U svibnju 1990. godine, vođa navijača Crvene zvezde Željko Ražnatović „Arkan“ planirao je izvršiti atentat na predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana, a u prosincu iste godine uhićen je u Dvoru na Uni. Uhitili su ga pripadnici MUP-a RH, među kojima su bili i policajci srpske narodnosti. Hrvatske su vlasti Željka Ražnatovića „Arkana“ kasnije pustile na slobodu pod još i danas nerazjašnjenim okolnostima. Naime „Arkan“ je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten nakon šest mjeseci. „Arkan“ je stvorio Srpsku dobrovoljačku gardu zvanu „Tigrovi“ u koju su unovačeni velikim dijelom navijači Crvene zvezde „Delije“, i postao je njihovim zapovjednikom. „Arkanova garda“ počinila je brojne zločine nad civilima u istočnoj Slavoniji, a kasnije i u BiH. Prema procjenama „State Departmenta“, „Arkanovi Tigrovi“ su na okrutan način ubili najmanje dvije tisuće ljudi. Igrači Crvene zvezde dolazili su u vojnu bazu u posjet ranjenim navijačima, pripadnicima „Arkanovih Tigrova“. Računajući na svoje ratne „zasluge“, „Arkan“ je namjeravao postati predsjednik Crvene zvezde, a kada mu to nije uspjelo, preuzeo je FK Obilić, nižerazredni beogradski klub. U čast „Tigrova“ „Arkan“ je promijenio klupske dresove u žutu boju, a za simbol kuba odredio je tigra. Godinu nakon što je došao u prvu ligu, Obilić je osvojio nacionalno prvenstvo. Znatan dio Obilićevih navijača činili su paravojni veterani „Tigrovi“ koji su pištoljima prijetili sucima, suparničkim igračima, ali i igračima Obilića.

Samoproglašena Republika Srpska Krajina (RSK) održala je prvo prvenstvo u sezoni 1992/1993, kada su se prvaci regija (Šparta – Beli Manastir, prvak Baranje; Dinara – Knin, prvak Dalmacije; Begovača – Šeovica, prvak Zapadne Slavonije; Banija – Glina prvak Korduna i Banije; Borac – Bobota, prvak Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema), sastali na turniru u Glini i Petrinji, gdje je prvim prvakom postala Banija iz Gline.

U drugom prvenstvu RSK 1993/1994. na finalnom turniru koji se odigravao u baranjskim mjestima Belom Manastiru, Dardi i Kneževu, prvenstvo je osvojila Šparta ispred Banije. Prvi (i jedini) Kup RSK, u kojem su sudjelovala 102 nogometna kluba, igran je u sezoni 1993/1994. U finalnoj utakmici odigranoj 2. srpnja 1994. pobijedila je Bukovica iz Kistanja, koja je u finalnoj utakmici porazila belomanastirsku Špartu rezultatom 3:1. Predsjednik samoproglašene RSK Milan Martić predao je pehar pobjedničkoj momčadi. Treće i posljednje prvenstvo RSK 1994/1995, u kojem je vodila Dinara iz Knina, prekinuto je uslijed vojno-redarstvene operacije „Oluja“, kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij, u kolovozu 1995.

Neki od kasnije poznatih igrača i reprezentativaca, kao Vedran Ćorluka i Dejan Lovren koji su rođeni u BiH, morali su napustiti svoje rodne gradove Derventu i Zenicu i iseliti se u Hrvatsku i Njemačku

U Kninu, 25. kolovoza 1995. godine, na stadionu Dinare, 20 dana nakon oslobođenja, odigran je susret između „Torcide“ i „BBB-a“.

Krajem listopada 1991., u jeku rata u Hrvatskoj, opsade Vukovara i Dubrovnika, u Sarajevu su igrali Željezničar i mostarski Velež za koji je igrao današnji hrvatski izbornik Zlatko Dalić. Željezničar je pred 2,000 ljudi pobijedio rezultatom 4:1, a tri gola postigao je Mario Stanić, koji je kasnije prešao u tadašnji HAŠK-Građanski i postao hrvatski reprezentativac. U trenutku prekida prvenstva, Stanić je zajedno s Darkom Pančevom iz Crvene zvezde bio najbolji strijelac lige.

Dana 6. travnja 1992. BiH je međunarodno priznata i započela je blokada glavnog grada Sarajeva, ali i agresija na cijelu zemlju. FK Sarajevo je tog vikenda svoju posljednju utakmicu odigralo na beogradskoj „Marakani“, gdje je izgubio od europskog i svjetskog prvaka, Crvene zvezde. Velež je na jedanaesterce pobijedio Spartak u Subotici, igrači se nisu mogli vratiti u Mostar, pa su zrakoplovom preko Podgorice i autobusom do mostarskog stadiona Bijelog brijega došli tek dva dana kasnije. Razdužili su opremu i nikad više nisu ušli na stadion pod Bijelim brijegom, na kojem su zadnju utakmicu odigrali 15. ožujka 1992. kada su pobijedili Zemun rezultatom 2:0.

Kako je ranije navedeno, od klubova iz BiH jedino je Borac iz Banje Luke nastavio prvenstvo Jugoslavije te je registriran kao Borac Beograd. Momčad Borca je u početku svaki tjedan prolazila kroz koridor u bosanskoj Posavini i igrala utakmice u Srbiji. Borac je 1993. ispao u Drugu ligu, a dvije godine kasnije ispao je iz savezne razine natjecanja. Na početku sezone 1995/1996. vratio se u bosanskohercegovački nogomet. Veliki broj nogometaša iz BiH klubova završio je u Hrvatskoj i napravio karijeru u HNL-u, dio njih u srpskim klubovima, a dio je pronašao angažmane u inozemstvu. Neki su ostali u svojim domovima i pridružili se njihovoj obrani, neki su završili u logorima, neki nisu preživjeli i nikada nisu pronađeni.

Veldin Karić igrao je za klub Polet iz Bosanskog Broda, a zatim je prešao u sarajevski Željezničar, gdje se zatekao kad je u BiH počeo rat. Našao se u velikoj opasnosti i samo su ga sretne okolnosti spasile da ne završi pred streljačkim vodom o čemu je kazivao: „U Sarajevu su mi upali u stan i odveli me u vojarnu Lukavica. S konvojem su me zatim odveli na Pale, gdje su me dočekali četnici. Došla je neka milicija, što ti ga ja znam, stavili su mi lisice na ruke i počeli me maltretirati i provocirati. U Armiji BiH tada je na visokom položaju bio Vehbija Karić, pa su me četnici krivo povezali s njime misleći da sam njegov špijun. Odveli su me zapovjedniku na Palama koji je rekao da se pripremim na strijeljanje. Za to je, srećom, doznao Nenad Starovlah, moj bivši trener iz Željezničara, koji je otišao za trenera u Vojvodinu, a kum mu je bio Ilija Pantelić, koji je tada bio važan u Vojvodini. Počelo je nagovaranje da me se pusti, da sam ja reprezentativac Jugoslavije i da me ne diraju. U to su me vrijeme htjeli i Crvena zvezda i Partizan, tako da su na kraju na Palama popustili i rekli: ‘Ajde može, pustit ćemo te ako netko u roku od sat vremena dođe po tebe’. Na brzinu su Starovlah i Pantelić organizirali helikopter za ranjenike i prebacili me njime u Beograd, a iz Beograda sam otišao u Novi Sad. Imao sam, mislim, 19 godina“. Karić je nakon šest mjeseci pobjegao preko granice u Republiku Hrvatsku i došao do Slavonskog Broda te se ubrzo priključio NK Marsoniji iz Slavonskog Broda.

Referendum na kojemu su stanovnici Berlina u nedjelju odlučivali o tome treba li njihov grad postati klimatski neutralan do 2030. nije uspio, izjavila je gradonačelnica Franziska Giffey.

Ta bi mjera natjerala novu konzervativnu lokalnu vladu na velika ulaganja u obnovljivu energiju, učinkovitost zgrada i javni prijevoz. Da je referendum prošao, Berlin bi bio jedan od rijetkih velikih europskih gradova s pravno obvezujućim ciljem da za sedam godina postane ugljično neutralan.

Rezultat “pokazuje da većina Berlinaca također vidi da se zahtjevi referenduma ne bi mogli provesti – čak ni da su pretočeni u zakon”, rekla je Giffey.

Europska unija je prošle godine pokrenula program za pomoć 100 gradova unutar i izvan bloka da postanu klimatski neutralni do 2030., ali program i financijska potpora koju nudi nisu pravno obvezujući.

Referendum je bio test žele li Nijemci, ili barem građani Berlina, da njemačka klimatska politika, koja sada ima za cilj da najveće europsko gospodarstvo postane ugljično neutralno do 2045., bude ambicioznija. Aktivisti za klimu koji su inicirali glasovanje rekli su da je vladin cilj predaleko u budućnosti da bi se spriječilo da globalno zatopljenje prijeđe 1,5 stupnjeva Celzija.

“U ovom trenutku klimatska politika jednostavno nije dovoljna da osigura budućnost vrijednu življenja u našem gradu”, rekla je Jessamine Davis, glasnogovornica Climate New Start Berlin.

Za razliku od prethodnih referenduma u Berlinu – uključujući onaj koji je pozivao na izvlaštenje velikih zemljoposjednika ili onaj o tome da bivša zračna luka Tempelhof ostane bez izgradnje – nedjeljni referendum o klimi bio bi pravno obvezujući za vladu u Berlinu.

Referendum je uslijedio dok njemačka konzervativna stranka CDU pregovara o mogućoj koaliciji sa socijaldemokratima u gradu nakon jasne pobjede na ponovljenim izborima, čime su Zeleni borci za zaštitu okoliša gurnuti u opoziciju.

Uz većinu pozitivnih glasova, inicijativi je bilo potrebno najmanje 608.000 glasova “za” kako bi rezultati bili obvezujući. Ali do 20.40 sati bilo je nešto manje od 441.000 glasova za.

Kao grad od četiri milijuna, s malo obnovljivih izvora energije u blizini ili geotermalnog grijanja, Berlinu nedostaje ono što je potrebno da bi taj cilj bio ostvariv, rekao je Bernd Hirschl iz berlinskog Instituta za istraživanje ekološke ekonomije.

Ipak, referendum je bio način da se oživi rasprava o klimatskoj politici i promjenama koje ljudi moraju prihvatiti kako bi postigli klimatsku neutralnost bez obzira na rokove, rekao je Hirschl za Reuters.

“Jer nije riječ o 2030. godini. Radi se o pitanju želimo li političarima poslati signal ili ne”, dodao je.

"Moramo prekinuti zakonodavni proces" na mjesec dana, rekao je Galant u subotu navečer, prije važnog tjedna koji trebaju obilježiti druge zakonske odredbe i novi masovni prosvjedi.

Održano je prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu, a do naslova u pojedinačnoj konkurenciji stigli su Hana Arapović i Tomislav Pucar...

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je u nedjelju smijenio svog ministra obrane, dan nakon njegova poziva na jednomjesečnu stanku u procesu sporne pravosudne reforme koju vlada želi provesti.

“Premijer Benjamin Netanyahu je odlučio razriješiti dužnosti ministra obrane netanyahu“, kratko je priopćio premijerov ured.

Galant, pripadnik iste desne stranke, Likuda, kao i Netanyahu, u svom je govoru u subotu navečer rekao da bi nastavak podjela u javnosti u vezi s tom temom bio “prava prijetnja za izraelsku sigurnost”.

Prosvjedi se održavaju svakog tjedna otkad je u siječnju vlada Benjamina Netanyahua, jedna od najdesnijih u povijesti Izraela, predložila nacrt reforme koji je podijelio zemlju.

Potaknuvši zabrinutost u zemlji i u inozemstvu, reforma treba povećati utjecaj zastupnika na sudove. Njezini kritičari ističu da ugrožava demokratska načela izraelske države.

Netanyahu i njegovi saveznici, krajnje desne i ultraortodoksne stranke, ocjenjuju da je planirana reforma nužna kako bi se uspostavila ravnoteža snaga između zastupnika i Vrhovnog suda koji smatraju politiziranim.

“Moramo prekinuti zakonodavni proces” na mjesec dana, rekao je Galant u subotu navečer, prije važnog tjedna koji trebaju obilježiti druge zakonske odredbe i novi masovni prosvjedi.

“Posvećen sam vrijednostima Likuda (…), ali velike promjene na državnoj razini trebaju se provoditi dogovaranjem i dijalogom”, dodao je.

Ministar obrane je istodobno pozvao na prekid prosvjeda.

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs izjavio je u nedjelju da će učenici u školi boraviti od 8 do 14 ili 15 sati, gdje će napisati zadaće pa roditelji više s njima ne moraju rješavati to pitanje, a naglasio je i da se u kurikulu ne radi o smanjenju sati informatike.

Jedan sat informatike od prvog do osmog razreda je obvezatan, a informatiku imamo još jedanput kao međupredmetnu temu, izjavio je Fuchs za Dnevnik Nove TV.

Podsjetio je da se dosad informatika od 1. do 4. razreda učila kao izborni predmet, a onda su od 5. razreda svi oni koji su učili izborni predmet počinjali od nule kao da je nisu učili.

Ponovio je da se ne smanjuje opseg informatike kao takav. Sedamdeset posto djece je i dosad uzimalo informatiku kao izborni predmet  i onda bi u petom razredu svi skupa, s onih ostalih 30 posto, počinjali ponovno učiti informatiku, napomenuo je Fuchs.

Istaknuo je da je sad informatika obvezatan predmet od prvoga do osmog razreda.

Ministar Fuchs rekao je i da će u popodnevnom dijelu nastave, poslije 15 sati, raditi isti profesori te dodao da u tom vremenu može biti i informatika, ako je škola ponudi jer je to neobvezatni dio nastave.

Djeca će u školi boraviti od 8 sati do 14 ili 14,30 sati, napomenuo je Fuchs i dodao da samo oni koji žele, mogu ostati do 17 sati, što je nešto kao produženi boravak.

Pojasnio je i kako je taj dio vremena, dio kojeg biraju učenici, a škola im nudi jasne sadržaje.

U koncepciji cjelodnevne nastave, istaknuo je, profesori potrebni za te programe boravit će 45 minuta više, a zato će dobit u prosjeku preko 2 tisuće kuna više.

Plaća svih učitelja i profesora u školi bit će preko 10 tisuća kuna, rekao je ministar i dodao da će to biti povećanje plaća za otprilike oko 20 do 25 posto.

Najavio je i dodatna pojašnjenja, jer je natječaj tek otvoren te najavio da će od ponedjeljaka intenzivno odlaziti u županije gdje će se razgovarati s osnivačima škola i ravnateljima.

Istaknuo je i kako će za mjesec dana krenuti u rješavanje potrebnoga školskog prostora (619 školskih objekata) te napomenuo da će do 2028. taj problem biti riješen.

Svim školama koje rade u jednoj smjeni, a nemaju riješeno pitanje dvorana i to ćemo riješiti, najavio je Fuchs dodavši kako za projekte škologradnje raspolaže s oko dvije milijarde eura.

Zborovi iz cijeloga svijeta udružili su u nedjelju svoje glasove kako bi pjevali za mir u Ukrajini, a tristotinjak pjevača okupilo se u Madridu, gdje je incijativa i počela godinu dana nakon početka ruske invazije.

Po sunčanu vremenu, pjevači 46 zborova iz španjolskoga glavnog grada i obližnjih gradova okupili su se ispred Muzeja kraljice Sofije i počeli pjevati u podne.

Pridružile su im se tisuće pjevača u 80 mjesta Europe i Latinske Amerike, a tisuću ukrajinskih pjevača ujedinili su svoje glasove sa zborovima iz Argentine, Brazila, Kolumbije, Danske, Njemačke, Portugala i Venezuele.

U Madridu je zbor pjevao “Daruj nam mir” (“Dona Nobis Pacem”), “Zbor sužnjeva” Verdijeva Nabucca i završio sa “Sing an Anthem For Our Peace”, što ga je za tu prigodu napisao američki skladatelj Jim Papoulis.

Događaj koji se izravno prenosio na YouTubeu, organizirali su Zborovi za mir, inicijativa nastala u Španjolskoj mjesec dana nakon početka rata koji je ruski predsjednik Vladimir Putin počeo u Ukrajini 24. veljače 2022.

Referendum je bio test žele li Nijemci, ili barem građani Berlina, da njemačka klimatska politika, koja sada ima za cilj da najveće europsko gospodarstvo postane ugljično neutralno do 2045., bude ambicioznija

U zračnoj luci Split putnici su čekali dolazak drugog zrakoplova i sa kašnjenjem od otprilike 3 sata i 20 minuta su poletjeli za Rim - dodao je Janušić iz Croatia Airlinesa

Nova promjena vremena nam je pred vratima, a uz kišu i pljuskove, kojih će najviše biti u noći s nedjelje na ponedjeljak i u ponedjeljak ujutro, vrijeme će biti i vrlo vjetrovito: poglavito u drugom dijelu dana te prema večeri kad se na Jadranu očekuje jaka i olujna bura.

Spremanje ruskog oružja u Bjelorusiji izazvalo je brojne reakcije. Ukrajina poručuje da Bjelorusija postaje ruski nuklearni talac. NATO ovakvu retoriku opisuje kao opasnu i neodgovornu, a SAD ističe kako nema naznaka da bi Rusija mogla upotrijebiti nuklearno oružje.

Izbornik turske nogometne reprezentacije Stefan Kuntz rekao je nakon pobjede protiv Armenije da će dvoboj s Hrvatskom biti drugačiji...

Izbornik turske nogometne reprezentacije Stefan Kuntz rekao je nakon pobjede protiv Armenije da će dvoboj s Hrvatskom biti drugačiji...

Istaknuo je i kako će za mjesec dana krenuti u rješavanje potrebnoga školskog prostora (619 školskih objekata) te napomenuo da će do 2028. taj problem biti riješen.

Završio je najveći poljoprivredni sajam u Hrvatskoj u Gudovcu. Putokaz je razvoja hrvatskog agrara, a detalje donosi reporter Dnevnika Nove TV Marko Biočina.

Dva pacijenata preminula su u čekaonici hitnog prijema Kliničke bolnice Sveti Duh. Obitelj jednog angažirala je odvjetnika jer želi provjeriti sve okolnosti smrti, a ovu je temu za Dnevnik Nove TV komentirala Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika.

Trener Juga Vjekoslav Kobešćak prokomentirao je pobjedu svoje momčadi protiv splitskog Jadrana i osvajanje Regionalne lige...