Hrvaška

Turkmenistanom, bivšom sovjetskom republikom, više od 16 godina upravljaju Berdimuhamedovi i zapadni promatrači nijedne izbore nisu ocijenili slobodnim i poštenim.

Novinarka Diana Šetka napisala je biografsku knjigu o Arsenu Dediću ‘Arsen’ koja je promovirana 22. ožujka. Knjiga nema tipičnu biografsku formu, već je nastala iz razgovora koje je vodila s Arsenom i njegovim suvremenicima, pa je povijesno-kulturološki dokument jednog vremena

Novinarka Diana Šetka napisala je biografsku knjigu o Arsenu Dediću „Arsen“ (Profil, 2022.), koja je promovirana 22. ožujka u bistrou zagrebačkog hotela Esplanade, omiljenom Arsenovu mjestu. Knjiga nema tipičnu biografsku pisanu formu, već je nastala iz niza razgovora koje je autorica vodila s Arsenom i njegovim suvremenicima, kolegama, prijateljima i članovima obitelji, svjedocima rađanja, odrastanja, sazrijevanja i umiranja ovog jedinstvenog pjesnika, kantautora i glazbenika pa je prema tim Arsenovim kronološkim razdobljima podijeljena i sa sjećanjima. Među njima su priče supruge Gabi Novak, Arsenova brata Milutina Dedića, kao i sina Matije, no tekst prvi put donosi neke detalje iz Arsenova odrastanja koji su bili presudni za njegovo umjetničko formiranje. Niz svjedočanstava je respektabilan i pokazuje koliko je Arsen suradnjom i osobnošću utjecao na umjetnike koji su i danas aktivni na hrvatskoj glazbenoj i umjetničkoj sceni. Knjiga je u cjelini izvanredni povijesno-kulturološki dokument jednog vremena.

NACIONAL: Na čiju ste inicijativu počeli pisati knjigu o Arsenu i koliko ste radili na dokumentaciji, razgovorima, skupljanju građe?

U siječnju 2020. nazvala me Dubravka Tomeković Aralica, koja mi je više od dvadeset godina bila glavna urednica u magazinu Gloria i pitala bi li napisala Arsenovu biografiju. U tom sam trenutku pomislila – ne dolazi u obzir! Jer unatoč godinama, iskustvu i simpatiji do obožavanja prema Arsenovom liku i djelu, osjećala sam se kao brucošica koja se tek upisala na fakultet, a već priprema diplomski. Arsenova biografija činila mi se ipak preveliki zalogaj za nekoga bez ikakvog publicističkog iskustva. Ali kako je Dubravka doista nenadmašna u argumentiranom uvjeravanju, a pomogao joj je u tome i naš stariji kolega Maroje Mihovilović, na kraju sam popustila. I sada mi nije žao. Dapače! Arsen je na spomen biografije znao reći: ”Ljudi moji, sve sam o sebi već rekao u svojim pjesmama”. Ali ipak je u jednom intervjuu izjavio da bi njegova biografija, kad bi je pisao, sadržala sve – od djetinjstva u Šibeniku, studentskih dana, života u Zagrebu do žena koje su prošle kroz njegov intiman život i bile mu muze. Posebno poglavlje odnosilo bi se na Gabi, koju je doživljavao kao “stožernu personu” u njihovoj obitelji, koja mu je pružila ono što je najviše cijenio – toplinu doma i sigurnost. To mi je bila nit vodilja u skupljanju materijala. Puno toga sam znala jer sam Arsena profesionalno pratila od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, a ostalo sam doznala od njegovih bliskih suradnika i prijatelja jer sam željela da to doista bude autentično svjedočanstvo i da široj publici približim jednog drukčijeg Arsena. Erudita, intelektualca, u isto vrijeme kozera, šarmera i cinika, čovjeka od riječi i sa stavom, suptilne mediteranske duše, izvan trendova i mode, ali uvijek u modi. Pročitala sam sve što je o njemu ikada napisano, sve intervjue, pogledala dokumentarce koji su o njemu snimljeni, puno toga doznala sam i u Državnom arhivu u Šibeniku, došla sam do njegovih kolega iz školskih klupa. Svi su bili benevolentni i svima je baš bilo stalo da to ispadne dobro jer su, kao i ja, vjerovali da Arsen to zaslužuje.

‘Pročitala sam sve što je o Arsenu ikada napisano, sve intervjue i pogledala dokumentarce’, rekla je. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Pratili ste Arsena cijelo svoje odrastanje, bio je naprosto glazbom i stihovima uz vas. Koliko vas je to odredilo kasnije u životu za senzibilitet prema modernoj lirici, šansoni, općenito dobrim stihovima šlagera, pogotovo ako uzmemo u obzir to da vam je razrednica u gimnaziji bila Maja Perfiljeva?

Grozim se rečenice “u moje vrijeme” jer svatko ima pravo na neko svoje vrijeme, ali šezdesetih i sedamdesetih godina, u doba moje mladosti, u Zagrebu su se slušali šlageri, šansone, rock, pop, u nekim krugovima džez. Ali i ozbiljna glazba. Preko “Muzičke omladine” išlo se na koncerte u Glazbeni zavod, mjuzikle u Komediju. Dva koncerta održali su i Rolling Stonesi. Kakvi narodnjaci! Osim eventualno u rijetkim radijskim emisijama s pozdravima, željama i porukama slušatelja. I doista ne mogu shvatiti kako je moguće da se izgubio taj glazbeni ukus u bespućima ritmova kakvima danas svjedočimo. Moj odabir u “moje vrijeme” bili su Beatlesi, Rolling Stonesi, Leonard Cohen, Bob Dylan i Arsen Dedić. Imala sam sreću da mi je razrednica bila pjesnikinja Maja Perfiljeva, koja nam je na satove hrvatskog jezika donosila magnetofon na trake i puštala nam još neizdane pjesme sarajevskih Indexa, što bi se danas reklo demo snimke. Često bismo navečer s njom išli po birtijama i recitirali stihove, kao i na satovima, ispratili smo je i na glazbene festivale, tako da su za mene riječi uvijek bile iznad glazbe. A Arsen je u tome nenadmašan. Kad se pojavila njegova zbirka “Brod u boci”, išla sam u II. razred gimnazije i to mi je, uz Préverta, Nerudu, Jesenjina, Konstantina Simonova ili Vesnu Parun, bila pjesnička “biblija”. Ta lirska tankoćutnost i snaga riječi obilježili su cijeli moj život. Konačno, znatiželja, riječ i stil bili su mi osnovni “alati” u novinarskom poslu.

‘Arsen je postao vertikala, njegove riječi nešto znače. Njega se citira, čak se nađe u pitanjima na kvizovima. Arsen je na poseban način opjevao ljubav, zanos, rodni kraj, Zagreb’

NACIONAL: Čini mi se da ste u knjizi pokušali još jednom dokazati – nakon Igora Mandića i Tonka Maroevića – koliko je Arsen kompleksna umjetnička osobnost, posebice koliko su mu izvrsni stihovi pjesama i da je još uvijek danas nedovoljno priznat kao pjesnik izvan okrilja šansone i evergreena.

Nema se tu što dokazivati. On to naprosto jest. Da je napisao telefonski imenik, bilo bi to iznimno štivo. Dok sam radila na knjizi došla sam i do 31-godišnje Merime Handanović, pjesnikinje i magistrice jezika i književnosti iz Zenice, koja je napravila znanstvenu studiju s aspekta lingvistike na temu “Jezik i stil Arsena Dedića”. Ona smatra da je Arsen bio najveći kantautor na Balkanu, ali i konstatira da je izvan tog kantautorskog djelovanja i golemog opusa u velikoj mjeri ostao nepoznat. I slovenski je glazbenik Zoran Predin mišljenja da je Arsen naš Bob Dylan i da njegovo vrijeme, u smislu shvaćanja njegove veličine, tek dolazi. Konačno, sve češće se može čuti: “Kako bi rekao Arsen!”. On je odjednom postao vertikala, njegove riječi nešto znače. Njega se citira, spominje u raznim prigodama, čak se nađe u pitanjima na TV kvizovima. Arsen je na poseban način opjevao ljubav, zanos, rodni kraj, Zagreb, maminu i tatinu košaru s lijekovima, svoj Mini Morris, kavane, slike prijatelja, svoja ushićenja i tlapnje – intimno, atmosferično i prijemčivo za suptilne duše. Osobito ženske jer stvarno bi bilo malo čudno da neki muškarac zapjeva ženi koju voli: “Ne, za te nije čovjek kao ja”. Iako ga vole i muškarci. Uz njegove se pjesme zaljubljivalo, plesao prvi ples na vjenčanjima, tugovalo nakon prekida veza, feštalo na slavljima. Široj javnosti prvenstveno je poznat kao šansonijer i kantautor, a o njegovoj poeziji još bi se puno moglo govoriti i analizirati. Zbirke njegovih pjesama su rariteti. Nećete ih naći u antikvarijatima susjednih država, a i u našima se morate dobro namučiti da pronađete “Brod u boci”, „Hotel Balkan“ ili neku drugu.

Knjiga ‘Arsen-sjećanja; takvog smo ga voljeli, takvog ćemo ga pamtiti’. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: U mnogim sekvencama dajete primjere Arsenova specifičnog ironičnog, jetkog, sarkastičnog i – otrovnog humora. Mnogi od nas su zauvijek zapamtili njegove britke, duhovite i istinite rečenice i dijaloge. Kako vrijeme odmiče, rekla bih da je za sve što je ikomu ikada rekao ili primijetio bio u pravu. Slažete li se da je bio izvrstan poznavatelj ljudskih duša, ali i mana, ne štedeći pri tomu niti sebe samoga?

Sjećam se jedne zgode s aerodroma. Baš je otpratio jednog velikog šansonijera na avion, a prilazi mu naš poznati glazbenik, pozdravlja ga, pita kako je. ”Baš sam se oprostio od velikog glazbenika, a onda sam sreo tebe. Kakav pad!”. Imao je na majci otisnuto “Nemam vremena” pa bi samo razgrnuo jaknu i pokazao je kad bi ga netko ugnjavio u prolazu. Na zvonjavu telefona pitao bi: “Tko smeta?“. Za mirovinu je govorio da je “posmrtna pripomoć”, pred kraj života znao bi reći da mu već ide “odjavna špica”. Nikoga nije štedio i nitko mu to nije zamjerio jer to je bio on. Jednako nemilosrdan i prema sebi. Najbolje to govore njegovi stihovi: “Ponekad mi je potrebno da padnem, kako bih se mogao ponovo dići… Kažem ponekad, i to bi bilo dobro, ali to je već tako često da ja samo posrćem od predaha do predaha”. I njegova duhovitost i njegov cinizam izraz su ne samo njegove osobnosti, već i dubokog intelektualizma. Nije bio tip koji bi trošio riječi uludo. Kad bi mu se netko svidio, naprosto bi ga osvajao elokvencijom, ali ako mu nije “sjeo na prvu” toliko bi ga mučio da bi ubrzo sam ustao od stola i napustio društvo. Znao je reći da je rođen u noći pa da je zato mračan tip.

NACIONAL: Prvi put prikazujete iznimno detaljno i povijesno-kulturološki pregled Šibenika u vrijeme Arsenova rođenja, kontekst koji je važan za njegovo odrastanje. Opisujete vrijeme 2. svjetskog rata i poraće u Šibeniku, kako je tekao svakodnevni život, dakle, vrlo značajan širi kontekst u kojemu se mladi Arsen školovao i formirao, čime knjiga postaje precizan povijesni dokument jednog vremena.

Šibenik je doista grad specifičnog, oštrog i pomalo grezog humora. U njemu se uvijek osjećala plemićka ostavština, ali se u Arsenovoj mladosti živjelo skromno, radnički, gotovo siromašno. Brojne kuće imale su svoju povijest i neku svoju priču. Sve je to upijao i Arsen, uvijek želeći više i bolje. Za njega nije postojala ocjena osim petice, možda četvorka iz matematike koju nije volio, a imao je sreću da je rano dobio na dar komplet ruskih klasika, što mu je otvorilo nove vidike. Njegova majka Veronika željela je sve najbolje za njega i njegovog brata Milutina, da se ne pate kroz život kao ona i njezin suprug pa su obojica morali ići i u glazbenu školu. Da bi mu mogla kupiti prvu flautu, morala je prodati komad zemlje. Sve se to duboko usjeklo u Arsenovo sjećanje te su ga simpatija i empatija prema običnim malim ljudima pratile cijeli život. Ali svu neimaštinu i težinu odrastanja u radničkoj obitelji nadmašila je ljepota mora, zaljubljenost u glazbu, otkrivanje svijeta filma koji je tek stidljivo osvajao tadašnja kina. Kao dječak igrao se na ostavštinama njemačkog logora u blizini kuće, a u školi je istovremeno upijao glazbu, literaturu, crtanje. Sve to lijepo i ružno ponio je sa sobom u Zagreb. Uvijek je govorio da mu je Šibenik bio temelj, a Zagreb nadgradnja.

‘Da bi sinu mogla kupiti prvu flautu, Arsenova majka prodala je komad zemlje. Sve se to usjeklo u Arsenovo sjećanje te ga je empatija prema malim ljudima pratila cijeli život’

NACIONAL: Nakon cijelog iskustva rada na knjizi, možete li objasniti kako je Šibenik postao rasadište mnogih genijalnih i izvanrednih ljudi koji su obilježili u raznim profesijama naše 20. stoljeće? Što je u tom kraju posebno, osim miješanja stanovništva i vjerojatno začudnog genetskog bazena jer ima toga i drugdje?

Živeći u Šibeniku nekoliko godina, nisam srela nijednog Šibenčana koji nije imao sluha ili nije volio pjevati. U vrijeme kad je Arsen odrastao pjevalo se po kalama, na uglovima, na trgovima, na terasama hotela, u školama. Arsenov otac svirao je nekoliko instrumenata, svirači su bili svi muški članovi njegove obitelji, a limena glazba nije samo ispraćala pokojnike po Šibeniku, već je doista postala glazbena institucija. Njegova roditeljska kuća bila je u Teslinoj ulici, a ugao na njezinu kraju bio je najraspjevaniji u Šibeniku: tu su na nekoliko stotina metara kao djeca živjeli i Vice Vukov, dirigent Miro Belamarić, Mišo Kovač, književnik Ivo Brešan, neko vrijeme i Igor Mandić, kao i Dušan Šarac, Ivo Pattiera… Brešan je još u osnovnoj školi postavio na školsku pozornicu operetu “Beg od Maroka”. U njoj je nastupio i Vice Vukov, kome je to bio prvi javni nastup, a Arsen, tada učenik petog razreda, svirao je flautu u orkestru od 20 članova. Njihovom kasnijem uspjehu zacijelo su, uz neosporan talent, presudili želja za uspjehom, marljivost, neodustajanje od postavljenog cilja i stalan rad na sebi. Neuspjeh bi za svakog od njih značio vratiti se kući, a to si nitko nije želio dopustiti. U svijet su krenuli da bi uspjeli, a ne da bi se vratili kući neobavljena posla.

NACIONAL: Kako tumačite da Arsen nikada nije dobio Nagradu grada Zagreba za životno djelo?

Arsen je dobio Nagradu Josip Slavenski, Prix Jacques Brel, Premio Tenco za autorsku šansonu, Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, ali ne i Nagradu grada Zagreba. To ga je silno žalostilo, a mene baš ljuti. Ne kažem da važna nagrada nije trebali pripasti onima koji su je dobili, ali valjda se, iako posthumno, moglo naći i jedno priznanje za Arsena Dedića. Arsen je obožavao Zagreb, o čemu svjedoči njegova pjesma “Zagreb i ja se volimo tajno”. U njoj kaže da mu je jasno kako moraju skrivati ljubav jer Zagreb veže mnogo starih veza, a ni on nije bez obaveza, misleći pritom na Šibenik. Nema zagrebačkog kutka koji nije opjevao: Grič, Maksimir, kavanu Corso, Palainovku, ljubičastoplavi zrak Šestina, gornjogradske lanterne, tamne noćne leptirice s ugla Gajeve, prvu jesenju kišu u gradu nakon povratka s mora. Živio je u Zagrebu skoro šest desetljeća. Jednako toliko i stvarao. Ali uvijek je netko drugi imao prioritet. Jednom sam pitala akademika Tonka Maroevića zašto Arsen nije primljen u visoko akademsko društvo. “Zanimljivo pitanje! Mi stalno nešto istražujemo, a Arsen nam je sa svojim talentom uvijek bio tu, kao otvorena knjiga pa smo ga uzimali zdravo za gotovo”. Možda nije bez vraga, iako i u šali, sebe nazivao prvorazrednim građaninom drugog reda.

Engleski nogometaši svladali su u dvoboju C skupine kvalifikacija EURA na Wembleyu selekciju Ukrajine s 2-0.

Englezi su prije tri dana slavili kod europskih prvaka Talijana, a na Wembleyu su došli do još jedne pobjede u teškoj skupini.
Harry Kane istaknuo je svoj status najboljeg engleskog strijelca na međunarodnoj razini, a Bukayo Saka ponovno je zabljesnuo u ugodnoj pobjedi. Nakon što je postigao rekordni  54. gol u 2-1 pobjedi nad Italijom u četvrtak, Kane je u 37. minuti iz voleja zabio i svoj 55. pogodak, a Arsenalov mladić Saka zatim je udvostručio vodstvo prije poluvremena senzacionalnim golom koji je utišao goste i njihovih 4000 navijača. Ukrajina je imala svoje trenutke i pritiskala je u drugom dijelu, ali nikada nije izgledala sposobna izbjeći poraz od Engleske.

Slovenska nogometna reprezentacija je, po pobjedi u Kazahstanu, dobro obavila i svoju prvu zadaću na domaćim terenima svladavši  San Marino s 2-0.Slovenija je povela u 56. minuti preko Benjamina Šešeka, a u 60. minuti autogol je postigao Roberto Di Maio.U ovoj skupini Danska je danas senzacionalno u Kazahstanu izgubila sa 2-3, večeras će još snage odmjeriti Sjeverna Irska i Finska.

Iznimno uvjerljivi bili su Islanđani koji su čak sa 7-0 slavili kod LIhtenštajna u Vaduzu. Aron Gunnarsson (48,68, 73pen) zabio je “hat-trick” za sjevernjake u drugom poluvremenu, a po jedan su zabili Olafsson (3), Haraldsson (38), Gudjohnsen (85) i Ellertsson (87).

* SKUPINA C:
Engleska – Ukrajina 2-0
20.45 Malta – Italija

Engleska 2 2 0 0 4:1 6
Sjeverna Makedonija 1 1 0 0 2:1 3
Italija 1 0 0 1 1:2 0
Malta 1 0 0 1 1:2 0
Ukrajina 1 0 0 1 0:2 0

* SKUPINA H:
Kazahstan – Danska 3-2
Slovenija – San Marino 2-0
20.45 Sjeverna Irska – Finska

Slovenija 2 2 0 0 4:1 6
Sjeverna Irska 1 1 0 0 2:0 3
Danska 2 1 0 1 5:4 3
Kazahstan 2 1 0 1 4:4 3
Finska 1 0 0 1 1:3 0
San Marino 2 0 0 2 0:4 0

* SKUPINA J:
Lihtenštajn – Island 0-7
20.45 Luksemburg – Portugal
20.45 Slovačka – Bosna i Hercegovina

Portugal 1 1 0 0 4:0 3
Island 2 1 0 1 7:3 3
BiH 1 1 0 0 3:0 3
Slovaćka 1 0 1 0 0:0 1
Luksemburg 1 0 1 0 0:0 1
Lihtenštajn 2 0 0 2 0:11 0

Sabina Tandara Knezović je u Dnevniku Nove TV razgovrala s ministrom znanosti i obrazovanja Radovanom Fuchsom. Ministar je otkrio zašto će biti manje informatike u školama, koliko će profesorima porasti plaće zbog dodatnog rada te kako pridobiti roditelje koji su protiv cjelodnevne nastave.

Trener Jadran Splita Jure Marelja prokomentirao je poraz svoje momčadi u finalu Regionalne lige od Juga AO...

Naš sustav Pole-21 izvršio je udar na ukrajinsku udarnu bespilotnu letjelicu, uslijed čega je njen navigacijski sustav bio onesposobljen, tvrdi rusko Ministarstvo obrane...

Rubrika "Poziv" Domagoja Mikića donosi još jednu priču o devastaciji prirode. Ovog je puta ekipa rubrike napravila priču o Plavoj laguni, donedavno netaknutoj plaži na Drveniku Velom.

U 23. kolu SuperSport Prve NL Rudeš je na svom travnjaku dočekao momčad Orijenta i svladao je treći put ove sezone. Domaćin je odigrao jako dobru utakmicu i zasluženo slavio rezultatom 3:1...

Vaterpolisti dubrovačkog Juga Adriatic osiguranja po peti put u povijesti osvojili su naslov pobjednika regionalne Premier lige svladavši splitski Jadran sa 14-12 (2-1, 4-3, 2-3, 2-3, 4-2) boljim izvođenjem peteraca.

Junak finala na pobjedničkoj strani bio je vratar Toni Popadić koji je zavšio dvoboj sa 11 obrana, a u odlučujućem raspucavanju je zaustavio pokušaj Luke Bukića koji je sa četiri pogotka bio najbolji strijelac na utakmici.

Strijelce Juga predvodio je Grk Konstantinos Kakaris s tri pogotka, a po dva su postigli Loren Fatović i Toni Mozara. Uz Bukića, najbolji u Jadranu su bili Rino Burić i Zvonimir Butić sa po dva gola svaki.

Nakon obostrano neefikasnih prvih devet minuta, u kojima su obke momčadi postigle po dva pogotka, Jug je napravio seriju 3-0 te u 13. minuti došao do osjetnije prednosti (5-2). Dubrovčani su poluvrijeme dočekali s vodstvom 6-4, a Biljakinim pogotkom na startu treće četvrtine ponovno su došli do tri gola prednosti (7-4).

Splićani se nisu predavali, do kraja treće četvrtine su postigli tri pogotka, a primili samo jedan te u zadnjih osam minuta ušli sa samo golom zaostatka (8-7).

Golom Pejkovića u prvom napadu u posljednjoj četvrtini, Jadran je došao do prvog izjednačenja nakon 2-2 s početka druge četvrtine. Jugu je novo vodstvo (9-8) donio Marko Žuvela, da bi Splićani odgovorili golovima Luke Bukića i Rine Burića i na 2:05 minuta prije kraja prvi put poveli u finalu.

Odmah u sljedećem napadu grčki centar Konstantinos Kakaris je izjednačio na 10-10. Kako do kraja dvoboja nijedna momčad nije uspjela doći do novog pogotka, odluka o pobjedniku regionalne Premier lige pala je u raspucavanju s pet metara.

Nakon što su u prve dvije serije Splićani ostali bez pogotka, jer je Zović pogodio gredu, a Bukićev pokušaj je Toni Popadić obranio, Dubrovčani su preciznim udarcima Franka Lazića, Mare Jokovića, Lorena Fatovića, Konstantinosa Kakarisa došli do ukupne pobjede 14-12.

Splitski Jadran je tako ostao bez premijernog trijumfa u ovom natjecanju, dok su Dubrovčani utvrdili svoje mjesto na vrhu najuspješnijih klubova u povijesti s pet naslova. Jug je bio pobjednik premijernog izdanja u sezoni 2008./2009., da bi sljedeća tri naslova osvojio u tri uzastopne sezone (2015./2016., 2016./2017., 2017./2018.).

Jugašima je ovo već treći trofej u sezoni, a sva tri puta su u finalima bili bolji od Jadrana, pobijedivši Splićane i u domaćem Kupu te Superkupu.

Teolog i katolički svećenik Dalibor Milas u Dnevniku N1 televizije je govorio je o svećeničkom zlostavljanju, a osvrnuo se i na konferenciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića koji je, prema pisanju tjednika Novosti, znao za svećenika pedofila iz vukovarskog nasilja Sotin, ali 14 mjeseci nije poduzeo ništa

“Nažalost je riječ o globalnom fenomenu. Bio sam uvjeren da neke stavri poput konferencije nadbiskupa Hranića nisu bile moguće. Međutim, kad vidim i čujem neke stvari, neke pokušaje loše obrane, onda vidim da smo tek započeli s procesom razrješavanja ovog problema”, kazao je Milas.

Osvrnuo se i na ulogu pape Franje i njegov pristup ovim događajima, navodeći da se počelo raditi na problemu.

“Činjenica je da se konačno nešto radi. Imali smo primjere i od strane Vatikana gdje se predugo guralo pod tepih, nije se reagiralo na vrijeme. Mislili su da skrivanjem pod tepih, premještanjem pedofila iz jedne župe u drugu ili čak druge države čine dobro crkvi. I sad vidimo da su oni koji su to radili naškodili crkvi više nego drugi”, rekao je Milas i dodao:

“Papa Franjo i njegovi ljudi rade na tome da se ovaj problem pokuša popraviti, da se stvari pokušaju popraviti, ali iz perspektive žrtava neke strvari je nemoguće popraviti sada.”

Osvrnuo se i na primjere iz Njemačke i Portugalu. “I Njemčaka i Portugalska biskupska konferencija su sami pokušali popraviti stvari, angažrirali su privatne firme i neovisne vještake koji su trebali istražiti dubinu problema. Tek po objavljivanju njihovih izvještaja primijetili smo da su stvari gore nego što se mislilo.”

“Zločine pedoflije u crkvi potrebno je i zakonski procesuirati”, istaknuo je.

Milas je naglasio i problematičan odnos prema žrtvama. “S jedne strane se prikazujemo kao čuvari moralnih standarda i vrijednosti, a s druge strane žrtve guramo u drugi ili treći plan i to samo da bismo navodno zaštitili dobar glas crkve, kao da žrtve nisu bile dio crkve. Ne treba zaboraviti da su žrtve zlostavljanja bile usko vezane za samu crkvu. Pitanje je samo kakva se poruka šalje – jesu li samo svećenici dio crkve? Što s ljudima koji su propatili zbog našeg skrivanja nekih stvari?”

Papa Franjo prihvatio je ostavku biskupa Franz-Josepha Bodea iz Osnabrücka koji će ujedno napustiti tu biskupiju na sjeverozapadu Njemačke, objavio je u subotu Vatikan o ordinariju kritiziranom zbog postupanja prema optužbama o zlostavljanju u Crkvi. Milas navodi da je u Njemačkoj normalno davanje ostavki, ne samo među biskupima nego i političarima. “Kad je netko od domaćih biskupa dao ostavku?”, pita se svećenik.

Ponovno se osvrnuo na konferenciju nadbiskupa Hranića. “Vidio sam čovjeka koji je uvjeren da nije napravio ništa loše, ja suosjećam s njim jer nije svjestan situacije u kojoj se našao. Da je Hranić njemački biskup, iste sekunde bi nakon one konferencije dao ostavku. Međutim, kod nas se te stvari tretiraju kao sramota.”

“Problem crkve je općenito što smo žrtve gurnuli u treći plan. Malo više fokusa na žrtve, a manje na zlostavljače”, dodao je teolog.

Komentirao i kakav slijed događaja očekuje nakon Hranićeve konferencije. “Očekujemo možda malo konrtetniji angažman nuncija u Hrvatskoj i kongregacije dikasterija za biskupe, ali sudeći po tome kako je to bilo u svijetu, ne mislim da će nadbiskup Hranić moći mirno spavati.”

Putnici su ušli u zrakoplov koji je pokrenuo motore i bio spreman za polijetanje, a onda se iznenada vratio i iskrcao sve koji su se nalazili u avionu što je mnogima poremetilo planove

Rukometaši Sesveta nisu uspjeli doći do čuda u Norveškoj. Upisali su pobjedu 30:29 i dostojno se oprostili od Europe, ali zaostatak iz prvog susreta bio je prevelik...

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović prisustvovao je u nedjelju početku rada zračnih luka bez graničnih kontrola u splitskoj zračnoj luci na Resniku i rekao da sve ide po planu.

Tom prilikom je ministar Božinović podsjetio da je ulazak Hrvatske u Schengen bio proces kojega su vodili šest godina vrlo transparentno i u tom razdoblju odgovorili na pitanja nekoliko tisuća stranih i domaćih medija.

Prisjetio se da je 8. prosinca prošle godine na Vijeću ministara unutarnjih poslova Hrvatska dobila zeleno svjetlo i tada se odlučilo da će se hrvatske zračne luke na današnji dan u potpunosti integrirati.

U splitskoj zračnoj luci je priprema za Schengen krenula još 2014. kad se radila zgrada.

“Od jutra primam izvješća sa svih naših međunarodnih zračnih luka. Sve ide prema našim planovima i to pokazuje da su se sve službe za sve to dugo i kvalitetno pripremale. Ovo danas ima širi značaj jer se u lukama može računati na brži prolaz i dolazak u Hrvatsku, a tu se otvaraju mogućnosti kojih ni sami trenutno nismo svjesni”, rekao je Božinović.

Hrvatska će biti odredište za više ljudi nego dosad

Ministar je siguran da će Hrvatska od ove godine biti odredište za više ljudi nego što je bila do sada, a i brojke govore da se povećava promet. Od danas, 80 posto putnika u splitskoj zračnoj luci neće trebati prolaziti granične kontrole, dodao je.

Postupak dolaska putnika objasnio je direktor splitske zračne luke Lukša Novak rekavši da će se izlazak putnika iz zrakoplova i ulazak u osobni automobil na parkingu odvijati unutar 10 minuta s obzirom da više nema dodatnih barijera.

“Cijeli proces ide vrlo brzo za sve putnike koji su unutar Schengena, a nama je drago što je naša zračna luka bila među prvima gdje je netko iz Vlade došao i vidio kako se odvija proces. Vjerujemo da će zbog svega promet rasti. Ovo je najviši standard unutar Europe koji je moguć”, izjavio je Novak.

Republika Hrvatska je od 1. siječnja 2023. postala država članica Schengenskog područja čime su ukinute kontrole osoba na unutarnjim kopnenim i morskim granicama, te su od danas tako ukinute kontrole osoba i na unutarnjim zračnim granicama.

U splitskoj zračnoj luci na Resniku danas je po novom Schengenskom režimu sve prošlo bez gužvi i zastoja. Tijekom dana kroz tu luku proći će 23 komercijalna zrakoplova, od kojih će biti 19 njih iz šengenskog prostora, s četiri do pet tisuća putnika.

Ovo ljeto očekuju oko 13.500 letova od 52 prijevoznika kojima će Split povezati s 89 odredišta, dok do kraja godine predviđaju promet od oko 3,3 milijuna putnika, koliko je bio rekordne 2019. godine.

Sedam osoba uhvaćeno je pri ilegalnom ulasku u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine u subotu oko 21,30 sati nedaleko mjesta Vrbje u Brodsko-posavskoj županiji.

Pokušaj ulaska u Hrvatsku spriječili su pripadnici interventne jedinice Policijske uprave brodsko-posavske.

“Prilikom nadzora državne granice na rijeci Savi policijski službenici uočili su gumeni čamac u kojem se nalazilo osam nepoznatih muških osoba. Nakon pristanka čamca uz obalu, kada su ugledale policijske službenike, dvije osobe koje su upravljale čamcem dale su se u bijeg. Policajci su jedu osobu uhitili dok se druga udaljila plivajući preko Save u smjeru Bosne i Hercegovine”, rekla je glasnogovornica Policijske uprave brodsko-posavske Kata Nujić.

Muškarac (23) koji je upravljao gumenim čamcem i preostalih šest suputnika u Postaji granične policije u Staroj Gradiški identificirani su kao državljani Afganistana.

Vozač čamca uz kaznenu prijavu biti će predan u pritvor, a na ostalih šest putnika iz čamca primijeniti će se procedura sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakonu o strancima.

Pijani mladić je nakon sudara pobjegao s mjesta nesreće bez da je pomogao ozlijeđenima, ali je ubrzo pronađen i uhićen.

Fizičko i mentalno zdravlje prvi su preduvjeti da biste imali dobar, kvalitetan i ispunjen život, a sve ostalo ide uz to... barem su tako shvatili znanstvenici.Naime, tijekom 80-godišnjeg…

Odigrane su tri nove utakmice u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Engleska je bila bolja od Ukrajine na Wembleyju, Slovenci su svladali San Marino, dok je Island visoko slavio protiv Lihtenštajna...

Ždrijeb za FIFA Svjetsko prvenstvo za nogometaše do 20 godina, koji se sljedeći tjedan trebao održati u Indoneziji, bit će odgođen, rekao je izvor Reutersu nakon što je guverner Balija odbio ugostiti izraelsku momčad.

Indonezijski nogometni savez (PSSI) priopćio je da je ždrijeb koji se trebao održati u petak otkazan, a FIFA još uvijek provodi provjere spremnosti turnira.

Turnir s 24 momčadi trebao bi se održati od 20. svibnja do 11. lipnja u šest gradova u Indoneziji, a Izrael je trebao debitirati na natjecanju.

Jakarta Post je ranije ovog mjeseca izvijestio da je guverner Balija Wayan Koster pisao Ministarstvu mladeži i sporta moleći ih da “usvoje politiku koja zabranjuje izraelskom timu natjecanje na Baliju” zbog sukoba s Palestinom.

“Prethodno je guverner Balija Wayan Koster odbio nazočnost izraelske reprezentacije na FIFA U-20 Svjetskom prvenstvu… To bi mogao biti razlog da FIFA otkaže ždrijeb U-20 Svjetskog kupa. Zato što je za FIFA-u guvernerovo odbijanje isto što i otkazivanje jamstva za organiziranje koje je izdala vlada pokrajine Bali”, rekao je PSSI u izjavi.
Ranije ovog mjeseca prosvjednici su marširali glavnim gradom Jakartom mašući indonežanskim i palestinskim zastavama, tražeći da se Izraelu ne dopusti sudjelovanje.

Stanovništvo Indonezije je pretežno muslimansko. Većina indonezijskih muslimana prakticira umjerenu verziju islama, ali posljednjih godina bilježimo porast vjerskog konzervativizma koji se uvukao u politiku.

Tijekom prošle godine izraelske su snage uhitile tisuće ljudi na Zapadnoj obali i ubile više od 200 Palestinaca, uključujući borce i civile. U međuvremenu, više od 40 Izraelaca i tri Ukrajinca poginulo je u palestinskim napadima.

Ako Indonezija zbog toga izgubi prava domaćinstva, član Izvršnog odbora PSSI-ja Arya Sinulingga rekao je da je zabrinut kako bi sankcije FIFA-e mogle “izolirati indonezijski nogomet od svijeta”.

Sinulingga je rekao da se PSSI nada rješenju u kojem bi politika mogla biti odvojena od sporta, a njegov predsjednik Erick Thohir trebao bi koordinirati s Ministarstvom vanjskih poslova i Ministarstvom mladeži i sporta.

“Predsjedavajući će također podnijeti izvještaj predsjedniku prvom prilikom da pronađemo rješenje za sve ovo, da spasimo indonezijski nogomet koji volimo”, dodao je Sinulingga.

PSSI je rekao da bi gubitak prava domaćina naštetio šansama indonezijskih nogometnih timova da sudjeluju na drugim FIFA turnirima u budućnosti, dok bi ekonomski gubici iznosili “trilijune rupija”.

Indonezija također pokušava obnoviti svoj ugled nakon smrtonosnog stampeda prošle godine koji je doveo do smrti 135 gledatelja na stadionu u istočnoj Javi u listopadu. Mnogi su bili pregaženi dok su bježali prema izlazu nakon što je policija ispalila suzavac na okupljene.

U nedjeljnom programu 23. kola Bundeslige istaknuo se Domagoj Duvnjak koji je s Kielom stigao do vrlo važne pobjede. Bitne bodove uzeo je i Hrvoje Horvat, svoje prve otkako je u prosincu sjeo na klupu Wetzlara...

Zadar je na domaćem parketu stigao do prvenstvene pobjede protiv Šibenke. U jednosmjernoj utakmici bio je bolji rezultatom 89:64...