Hrvaška

Svečarski let slobodnom šengenskom zonom ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću je pokvaren. Naumio je službeno iz Splita u Rim, ukrcao se u avion, ali se ubrzo vratio na pistu.

Devetnaesto stoljeće općenito je zapamćeno po razvoju znanosti i tehnologije, a to je i doba kad su ideje Charlesa Darwina i telegraf Samuela Morsea zauvijek promijenili svijet. No, u takvom naizgled čvrsto racionalnom vremenu pojavio se ogroman interes za nadnaravno, a čak je i najnovija tehnologija u to vrijeme bila spojena s tim zanimanjem za […]

U 20. kolu SuperSport Druge NL Sesvete su na svom travnjaku dočekale Belišće. Drugoplasirani domaćin došao je do vrijedna tri boda rezultatom 2:0 za smanjenje zaostatka za Jadranom iz Ploča...

Stravičan čin dogodio se sinoć u Vukovaru – vozačica je automobilom udarila dječaka, a potom pobjegla. Nije mu pružila pomoć, iako je bio teže ozlijeđen.

Resor obrazovanja reže satnicu informatike u reformi koju za početak planiraju u 50 škola. Reporterka Dnevnika Nove TV Sara Duvnjak pitala je one koji stvaraju i zarađuju u novom tehnološkom dobu što oni misle o tome.

Ana Sarić i Melkior Serdarević hrvatski su arhitekti i novi oskarovci. Autori su njemačkih i francuskih rovova i kampova iz Velikog rata koji su dio scenografije za film ‘Na Zapadu ništa novo’. Za Nacional ekskluzivno pokazuju svoje crteže rovova i opisuju proces filmske scenografije

Na Zapadu ništa novo’’, njemačka drama Edwarda Bergera o Prvom svjetskom ratu, adaptacija istoimenog romana Ericha Marie Remarquea koji prikazuje traume njemačkih dobrovoljaca u Prvom svjetskom ratu, dobio je četiri Oscara – za najbolji međunarodni film, kinematografiju, scenografiju i originalnu glazbu. Naslov se referira na smrt 17-godišnjaka u danu kada je službeni bilten njemačke vojske objavio kako ‘’nema značajnih događaja na Zapadnom frontu’’. Traume iz Velikog rata opisao je Remarque 1929. godine u romanu koji su nacisti zapalili dolaskom na vlast. Roman je imao svoju prvu adaptaciju samo godinu dana od objave; u Hollywoodu ga je režirao Lewis Milestone 1930. godine i odmah dobio Oscara. Priča prati 17-godišnjega Paula Bäumera (igra ga austrijski glumac Felix Kammerer) koji ode na zapadno bojište u Prvom svjetskom ratu. U početku je uzbuđen, no ubrzo pojmi koliko je život u rovovima zapravo surov. Upravo ti rovovi dio su najbolje filmske scenografije i zaslužili su Oscara, a njihovi su autori hrvatski arhitekti, Zagrepčanka Ana Sarić i Dubrovčanin Melkior Serdarević. Oni su za Nacional opisali proces nastanka tih rovova i ekskluzivno pokazali crteže iz kojih je nastala scenografija za film.

Kako kaže Serdarević, on i Ana Sarić radili su kao dizajneri setova u vrlo ranoj fazi produkcije filma:

„Ja sam dobio zadatak da istražim rovove, kako funkcioniraju i kako su se gradili, kakve su bile razlike između francuskih i njemačkih rovova. Na kraju moj posao je da vizualiziram rovove i izradim crteže prema kojima će se graditi.“

Ana Sarić ističe da je u velikim produkcijama za osmišljavanje scenografije zadužen art department:

„Na vrhu je production designer, odnosno glavni scenograf – konkretno u filmu ‘Na Zapadu ništa novo’ to je bio Christian Goldbeck. Mi kao set designeri dio smo njegova tima i naš zadatak je njegove osnovne ideje i naputke razviti u fizički set. To obuhvaća istraživanje povijesnih izvora, ako je to tema filma, razrade koncepta, pripremu nacrta za gradnju, komunikaciju s drugim ograncima i kontrolu sam gradnje. Na filmu ‘Na Zapadu ništa novo’ moja tema bila je vojni kamp njemačkih vojnika, sagradili smo cijelo malo selo puno drvenih baraka te nekoliko interijera.

Crteži francuskih i njemačkih rovova iz Prvog svjetskog rata; scene iz filma ‘Na zapadu ništa novo’ autora Melkiora Serdarevića. FOTO: Ana Sarić i Melkior Serdarević

Posao na filmu je jako dinamičan i kreativan. Rijetko kada se dogodi da se ponovi slična tema tako da smo uvijek u nekom novom istraživanju, proučavanju nekog povijesnog stila, nekog perioda… Da bi scenografija bila što uvjerljivija, potrebno je duboko ući u kulturu života nekog razdoblja ili područja i saživjeti se s nečijom svakodnevicom. Osobno, meni je to jako uzbudljivo i inspirativno i mislim da nikada neće dosaditi. Production designer, odnosno scenograf, usko surađuje s redateljem – njegov zadatak je staviti priču u prostor. Naš zadatak je, potom, od scenografa preuzeti te informacije i kroz 3D model i crtež vizualizirati taj prostor. Inspiraciju crpimo odasvud, najviše su to povijesne reference i knjige, muzeji, internet… Ali na kraju najvažnije je da prostor bude fotogeničan i da je snimanje što komotnije i lakše.“

Kako kaže Serdarević, jako je uzbudljivo i zabavno raditi na filmskim setovima. Najviše mu se, tvrdi, sviđa dinamičnost posla i, naravno, putovanja po cijelom svijetu, kombinacija rada u uredu i na terenu. Prvo ide uredski dio kada se film dizajnira i postavlja, a potom slijedi terenski rad gdje se treba pobrinuti da se radovi izvedu prema nacrtima: „Što se tiče procesa, svaki film je drugačiji pa su, naravno, drugačija i pravila. Uvijek počne od scenarija, pa razrade scenarija na setove. Kad dobijemo ideju gdje će se snimati koja scena, onda kreće razrada setova. Inspiracija dolazi od scenarija do storyboarda kojeg razrađuje redatelj do scenografskih crteža koje mi crtamo. Najvažnije u tom procesu za nas kao kreativce je istraživanje. Kad se kvalitetno istraži period u kojem snimamo, onda crteži izlaze sami.“

A kako je uopće došlo do toga da Ana i Melkior danas rade u najvećim holivudskim produkcijama? Primjerice, trenutačno su u Maroku i sudjeluju u produkciji ‘’Gladijatora 2’’ redatelja Ridleyja Scotta. Ana Sarić još je kao dijete voljela ići u kino, gledati filmove i serije. Budući da u Hrvatskoj ne postoji studij scenografije, arhitektura je bila logičan izbor:

„Naime, ja sam oduvijek željela raditi upravo taj posao s kojim me upoznao moj otac kroz rad Jadran filmu. Tijekom studija ljubav prema arhitekturi je malo potisnula ideju bavljenja filmom, no nakon završetka studija situacija na tržištu rada za arhitekte nije bila bajna. Okušala sam se kratko u jednom zagrebačkom arhitektonskom uredu, ali je ipak na kraju film prevladao.“

‘Najveća razlika između arhitekture i scenografije je u načinu gradnje – veliki je izazov sagraditi nešto od drveta i gipsa da izgleda kao prava građevina’, kaže Ana Sarić

Kod Melkiora Serdarevića sve je započelo još tijekom studija arhitekture u Zagrebu. Na trećoj godini je, kaže, radio kao pomoćnik u produkciji ili tada popularno zvano ‘’šerpa’’:

„Jako puno nas je radilo iz Dubrovnika i opis posla je bio nositi filmsku opremu na dubrovačke kule. Bilo nas je 40 koji smo nosili scenografiju s Pila na Lovrijenac. Tada se to radilo za džeparac i nisam imao planove baviti se time. Nakon diplome nastavio sam raditi na filmu, ali tada već u režiji, kao asistent režije.“

Za oboje prijelomni trenutak u karijeri dogodio im se na snimanjima međunarodnih produkcija u Hrvatskoj koja se u to vrijeme – posljednjih desetak godina – sve više počela otvarati. Za Anu Sarić za međunarodnu je karijeru presudan bio rad na seriji ‘’Igra prijestolja’’ koja se snimala u Dubrovniku:

„‘Igra prijestolja’ došla je u Hrvatsku za mene u savršenom trenutku. Provela sam ljeto u Splitu i Dubrovniku radeći kao koordinatorica konstrukcija i upravo taj posao bio je sjajna priprema za kasniji rad u art departmentu – odjelu scenografije. Kroz ta tri mjeseca sam imala priliku upoznati sve segmente rada na filmu, a najviše upoznati se s materijalima kojima se gradi scenografija. Upravo način gradnje je najveća razlika između arhitekture i scenografije – scenografija ima kratak rok trajanja i najveći je izazov sagraditi nešto od drveta i gipsa da izgleda kao prava građevina.“

Od skice do seta – crtež i gotova scenografija Ane Sarić za Vojni kamp u ‘Na zapadu ništa novo’. FOTO: Ana Sarić i Melkior Serdarević

Serdarević je kao prekretnicu za svoju karijeru istaknuo film ‘’Robin Hood’’ koji se, isto tako, snimao u Dubrovniku:

„To je prvi put kada su spojile moje dvije strasti, arhitektura i scenografija. Dobio sam posao na poziciji asistenta scenografa. Od tog projekta koji je počeo u prosincu 2016., do danas, samo su se nastavili nizati dobri poslovi, između kojih je bio i film ‘Na Zapadu ništa novo’“.

Osjećaj da si sudjelovao u filmu koji je dobitnik čak četiriju Oscara pomalo je, kaže Serdarević, zbunjujuć. Vidio je vijest prije posla oko 6.40 i kaže da je sve bilo potpuno neočekivano, kao i pozornost medija koja je uslijedila. Ana Sarić kaže da je osjećaj doista fenomenalan. Jako su ponosni na to da je ovaj uspjeh prepoznat diljem Hrvatske i nadaju se da će ova nagrada otvoriti neka nova vrata u njihovim karijerama, ali isto tako potaknuti neke nove generacije da odaberu scenografiju kao profesiju.

A prilika za rad na filmskoj scenografiji u Hrvatskoj se, naravno, ne pruža u tolikoj mjeri jer je produkcija mala. Serdarević je objasnio što su oni kao scenografi naučili na ‘’terenu’’ izvan Hrvatske:

„Na radu izvan Hrvatske dobijemo iskustva na velikim filmovima i radu u studiju, što je velika razlika. Također, na velikim filmovima radi ekipa koja dolazi iz cijelog svijeta. Primjerice, trenutačno u Maroku radi popriličan broj Španjolaca, Engleza, Marokanaca, Hrvata, Srba i Australaca. Priča se na svim jezicima pa bez prevoditelja i ne možemo raditi. Na kraju to bude jako zabavno i upoznaju se brojne kulture. Naučili smo biti otvoreni i komunikativni.“

‘Hrvatska nudi lokacije i to je izazovno za scenografe, ali bi naš svijet ipak trebao biti studio, gdje su ograničenja puno manja pa u skladu s time mašta puno veća’, smatra Ana Sarić

Iako je Hrvatska iznimno popularna lokacija za filmsku industriju, Ana Sarić i Melkior Serdarević ističu jedan veliki nedostatak – u Hrvatskoj ne postoji filmski studio. Serdarević kaže:

„Hrvatska već godinama niže izvrsne rezultate u privlačenju dobrih filmova. Imamo izvrsne lokacije, dovoljno sunčanih sati i kvalitetne filmske ekipe koje mogu servisirati filmove. Stoga uspješno privlačimo filmove kada trebaju more, lijepu prirodu i slične ambijente. Također, filmovi u Hrvatskoj sve češće dolaze iz Mađarske koja ima ozbiljne filmske studije i postala je jedan od centara filmske industrije u Europi. Lani smo radili na filmu ‘Lee’ čija je ekipa došla iz Mađarske snimiti nekoliko scena koje se odvijaju na jugu Francuske. To je u jednu ruku izvrsno jer ostvarujemo kvalitetnu suradnju s Budimpeštom, no s druge strane ukazuje na vječni problem hrvatske filmske industrije, a to je nedostatak filmskog studija. Bez studija to znači da nismo u pravom smislu riječi profesionalci, nego ovisimo o inozemnim filmovima. Za filmske djelatnike to su onda duge pauze između projekata i to zna biti frustrirajuće. Sve u svemu, vani se na Hrvatsku gleda kao na zemlju s izvrsnim lokacijama. No na nju se ne gleda kao na zemlju u koju mogu doći filmovi najvećeg formata jer nemamo studio. Takvi odlaze u Budimpeštu i dođu u Hrvatsku snimiti scene s morem.“

Ana Sarić navodi da se, naravno, Hrvatska ne može uspoređivati s državama u inozemstvu, što je i logično jer je mala zemlja pa je tako i filmska produkcija proporcionalno manja. S radom na hrvatskom filmu nema iskustva, nekako ju je to zaobišlo u karijeri, ali voljela bi se i u tome okušati:

„Glavni problem Hrvatske je nedostatak filmskog studija. Hrvatska nudi lokacije, što je isto veoma izazovno za odjel scenografije, ali ipak naš svijet bi trebao biti studio gdje su ograničenja puno manja, pa u skladu s time mašta puno veća. Vani je Hrvatska iznimno popularna i stranci rado dođu snimati u Hrvatsku. Ono što ih najviše odbija na kraju je upravo nedostatak studija, jer iako su naše lokacije predivne i jedinstvene u svijetu, uvijek nekako taj nedostatak studija prevagne. Jer studio nije samo hala u kojoj je moguće sagraditi set – studio je mjesto gdje se odgajaju filmski profesionalci za sve dijelove priprema i snimanja i koje nudi kompletnu podršku jednoj produkciji u kreaciji filma.“

‘Uvijek sve počne od scenarija. Kad dobijemo ideju gdje će se snimati koja scena, kreće razrada setova. Inspiracija dolazi odasvud, od scenarija do naših crteža’, kaže Melkior Serdarević

Ana Sarić i Melkior Serdarević članovi su Hrvatskog društva filmskih djelatnika za koje Serdarević kaže da je dobra organizacija. Imaju redovite sastanke, pružaju dobru potporu vezano za rad u inozemstvu te načinu na koji članovi plaćaju porez, ostvaruju svoja radna prava, način na koji plaćaju doprinose državi i slične korisne detalje bitne za filmske djelatnike. Ana Sarić kaže:

„HDFD nudi podršku svim svojim članovima u radu na produkcijama. Suradnja je sjajna, svi problemi se rješavaju u vrlo kratkom roku i odlično je da imamo udrugu koja je postavila standarde za rad na setu za sve filmske djelatnike i pazi da se taj standard održava. Učlanjenje nije obavezno, ali je preporučljivo, a što se obaveza tiče, tijekom godine imamo nekoliko sastanka ogranka koji su zapravo lijepa druženja s kolegama te veliki godišnji sastanak na kojemu se svi okupimo i donosimo zajedničke odluke za unaprjeđenje naših radnih uvjeta.“

Oboje umjetnika tek su zapravo na početku svojih karijera, a već su nekoliko inozemnih projekata radili u zajedno. Kako kaže Serdarević, zajedno su studirali pa je sve počelo na fakultetu. Nakon fakulteta oboje su radili za hrvatske scenografe s kojima su napravili prve korake u scenografiji. To su prije svega Anin otac Zvonko Sarić te njegovi kolege Neno Pečur i Ivo Hušnjak, pa kaže da su pokupili najbolje od svakoga od njih.

Na setu filma ‘Uncharted’ u studiju Babelsberg u Berlinu. FOTO: Ana Sarić i Melkior Serdarević

Ana Sarić kaže da su nekako pozicionirali kao tim, zajedno s kolegicom Petrom Sturicom:

„Nas troje se odlično slažemo i nadopunjujemo, postali smo kao obitelj kada smo ovako daleko od doma. Svi smo karakterno različiti tako da unosimo šarenilo u svaku novu produkciju gdje dođemo.“

Što se tiče njihovih osobnih planova, Ana Sarić ističe da nema posebne želje za radom s nekim scenografom ili redateljem. Više ju, pojašnjava, zanimaju određene teme – primjerice, voljela bi raditi na filmu s mjestom radnje u istočnoj Aziji. Voljela bi proučiti njihovu kulturu i duboko zaorati u arhitektonske stilove tog područja. S time se još nije susrela, a izgleda joj jako izazovno.

Serdarević je, pak, ovim projektom ‘’Na Zapadu ništa novo’’ zaključio jedan lijepi period karijere tijekom kojeg je radio s brojnim dragim ljudima u Hrvatskoj i dobio priliku raditi na nekoliko međunarodnih produkcija: „Najviše bih volio nastaviti raditi u timovima s kojima sam prethodno radio. Tu je najprije moja djevojka i partnerica Petra Sturica s kojom već nekoliko godina radim na filmskim produkcijama, a potom ostale kolege. Plan mi je preseliti se u Dubrovnik i uzeti pauzu za odmor.“

Vaterpolisti Juga AO osvojili su naslov prvaka Regionalne lige nakon što su boljim izvođenjem peteraca slavili protiv splitskog Jadrana...

U nedjelju je došlo do eksplozije u gradu Kirejevsku u ruskoj regiji Tula pri čemu su tri osobe ozlijeđene. Kako pišu ruski mediji, na mjestu nesreće eksplodirala ukrajinska bespilotna letjelica Tu-141 Striž. U pitanju je isti dron koji je pao u Zagrebu prošle godine, a to je za N1 potvrdio i vojni analitičar Goran Redžepović.

Podsjetimo, 10. ožujka 2022. u Zagrebu, u blizini studentskog doma Stjepan Radić pala je bespilotna letjelica.

“To je isti dron koji je pao u Zagrebu, a Tula je središte vojne industrije Rusije“, navodi Redžepović i dodaje:

“To je dron sovjetske proizvodnje i za vrijeme Sovjetskog Saveza se proizvodio u Harkivu u Ukrajini.”

Ruski mediji su danas objavili da je dron bio naoružan eksplozivom, a Redžepović je pojasnio koliko zapravo eksploziva može nositi ovaj dron i koliku štetu može napraviti.

“Može nositi 100 kilograma eksploziva sigurno. Ako je neki ‘mekani’ objekt, ako nije bunker primjerice, mogao bi napraviti štetu. Ali, to je samo jedan dron i to je više simbolično nego što je stvarno uništenje. To demonstrira ukrajinsku sposobnost prodora u dubinu ruskog teritorija”, zaključio je vojni analitičar u razgovoru za N1.

Zbog tornada je na jugu SAD-a 20 ljudi poginulo, a na desetke ih je ozljeđeno. Traje potraga i spašavanje, a šteta se procjenjuje.

Tijekom posjeta američka potpredsjednica treba razgovarati o klimatskoj krizi, poboljšanju prehrambene sigurnosti i povećanju ulaganja na kontinentu.

Policijski službenici PU Brodsko-posavske spriječili su pokušaj krijumčarenja osmero državljana Afganistana preko rijeke Save iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku

Američka potpredsjednica Kamala Harris doputovala je u nedjelju u Ganu, prvu postaju u svom obilasku triju afričkih zemalja, kako bi učvrstila diplomatske veze Washingtona i tog kontinenta.

Njezino putovanje u Ganu, Tanzaniju i Zambiju, koje se završava 2. travnja, događa se nakon sastanka na vrhu Sjedinjenih Država i Afrike u prosincu u Washingtonu, na kojemu se predsjednik Joe Biden zauzeo za sveobuhvatno partnerstvo s Afrikom, u času kada SAD nastoji učvrstiti svoju prisutnost na kontinentu zbog sve većeg utjecaja Kine i Rusije.

Kamalu Harris, u čijoj je pratnji suprug Douglas Emhoff, u zračnoj luci u Accri dočekao je potpredsjednik Gane Manmudu Bawumia i visoki dužnosnici. Na silasku iz zrakoplova dočekali su je tradicionalni plesovi uz zvuke bubnjeva i učenici koji su mahali zastavicama Gane.

“Jedva čekamo da ovo putovanje pretvorimo u novu potvrdu trajnog i važnog prijateljstva američkog naroda i onih koji žive na afričkom kontinentu”, izjavila je Harris.

“Imam velika očekivanja glede afričke budućnosti i njezina utjecaja na ostatak svijeta, pa tako i SAD-a”, dodala je nakon dolaska.

Tijekom posjeta američka potpredsjednica treba razgovarati o klimatskoj krizi, poboljšanju prehrambene sigurnosti i povećanju ulaganja na kontinentu, istaknula je.

Sastat će se s predsjednikom Nanom Akufo-Addom i s predstavnicima civilnog društva. U srijedu će se iz Gane uputiti u Tanzaniju.

Gana je potpisala s MMF-om ugovor o kreditiranju vrijedan 3 milijarde dolara i pregovara s Kinom o svojim gospodarskim problemima.

Europa je napokon počela gledati oko sebe, a ne samo u svoje resurse i shvatila da se oni mogu okrenuti protiv njih, pa je krenula raditi nešto pametnije...- Otkrili smo da su ovisnosti, koje…

Kubanci su u nedjelju počeli glasati za novi saziv Narodne skupštine u idućih pet godina na izborima na kojima nema iznenađenja jer je 470 kandidata za 470 zastupničkih mjesta, ali presudna će biti izlaznost koja je u padu zadnjih godina.

Osam milijuna birača pozvano je da bira 470 kandidata – 263 žene i 207 muškaraca – uglavnom članova Kubanske komunističke partije (PCC, jedina stranka u zemlji) za 470 mjesta u Narodnoj skupštini.

Birališta se zatvaraju u 18 sati (24 sata po srednjoeuropskom vremenu).

Izlazak na birališta na Kubi nije obavezan.

Birači mogu zaokružiti na listiću ime jednog ili više kandidata u izbornoj jedinici ili zaokružiti “biraj sve kandidate”, što znači svih 470 kandidata.

Polovinu kandidata imenovali su sadašnji zastupnici, a ostale općinska vijeća.

Među kandidatima su predsjednik Miguel Diaz-Canel (62) i bivši čelnik Raul Castro (91).

Izbori se održavaju u vrijeme kada Kuba prolazi kroz najtežu gospodarsku krizu u zadnjih više od 30 godina, s galopirajućom inflacijom i neviđenim valom migracija, na što su utjecali pandemija, pooštravanje američkog embarga i strukturne slabosti domaćeg gospodarstva.

Rudeš je u susretu 23. kola SuperSport Prve NL ugostio Orijent i upisao pobjedu 3:1. Zanimljiv dvoboj u kojem je Rudeš potvrdio status favorita iako je i Orijent imao prilike...

Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell pozvao je u nedjelju Bjelorusiju da ne drži na svom teritoriju rusko nuklearno oružje, uz objašnjenje da bi se ta zemlja mogla suočiti s dodatnim sankcijama ako to učini.

“Bjelorusko skladištenje i čuvanje ruskoga nuklearnog oružja značilo bi neodgovornu eskalaciju i prijetnju europskoj sigurnosti. Bjelorusija to još uvijek može zaustaviti, to je njihov izbor, a EU je spreman reagirati uvođenjem dodatnih sankcija”, tvitao je Borrell.

Ruski predsjednik Vladimir Putin u subotu je objavio da Moskva planira premjestiti i spremiti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju.

Poljska je oštro kritizirala Putinovu objavu.

“Osuđujemo ovakvu prijetnju miru u Europi i svijetu”, rekao je u nedjelju glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova u Varšavi.

Ministar obrane Litve Arvydas Anušauskas smireno je reagirao na najavu Kremlja o premještaju nuklearnog oružja u susjednu Bjelorusiju.

Ovim potezom Putin želi zastrašiti zemlje koje podupiru Ukrajinu, napisao je Anušauskas u nedjelju na Facebooku.

Prema ministrovim riječima ne bi trebalo biti posebne reakcije na objavu ruskih planova.

“Obrana zemalja članica NATO-a od prijetnje nuklearnim oružjem zajamčena je bez obzira na to je li oružje stacionirano zapadno od naših granica (Kalinjingradska oblast), istočno (Bjelorusija) ili sjeverno (Lenjingradska oblast)”, napisao je Anušauskas.

Litva graniči s ruskom enklavom Kalinjingradom, kao i s ruskim saveznikom Bjelorusijom.

Iako je od počinjenja kaznenog djela prošlo deset godina, za umašku policiju je slučaj i dalje bio aktivan. Oni su pronašli mladića kojeg se sumnjiči za krađu

"Bjelorusko skladištenje i čuvanje ruskoga nuklearnog oružja značilo bi neodgovornu eskalaciju i prijetnju europskoj sigurnosti, napisao je Borrell.

Hrvatska muška reprezentacija u karateu upisala je pobjedu u borbi za treće mjesto protiv Crne Gore i tako novim odličjem zaključila iznimno uspješno Europsko prvenstvo za Hrvatsku...

Talijanski tenisač Alessandro Giannessi pobjednik je trećeg izdanja ATP Challengera Falkensteiner Punta Skala Zadar Open, koji je u nedjelju završio u Petrčanima, gdje je 32-godišnji Talijan u uzbudljivom finalu svladao Austrijanca Sebastiana Ofnera sa 6-4, 5-7, 7-6 (6) nakon tri sata i devet minuta igre.

Giannessi je drugi talijanski pobjednik Zadar Opena, a naslijedio je svog sunarodnjaka Flavia Cobollija koji je osvojio pobjednički trofej prošle godine, a ove ga je u polufinalu zaustavio Ofner. Ovo je 32-godišnjaku iz La Spezije četvrti naslov na ATP Challengerima, do kojeg je stigao u svom 12. finalu. Ofner je u svom desetom finalu ostao na tri naslova.

Nakon što je svaki od tenisača osvojio po jedan set, odlučujuća dionica seta bila je prepuna preokreta. Giannessi je poveo sa 4-0 uz dva “breaka”, da bi Ofner nanizao pet gemova te u 11. gemu ponovno izgubio servis. Giannessi je u 12. gemu propustio jednu meč-loptu pa je odluka o pobjedniku turnira pala u “tie-breaku”. U njemu je prvi do meč-lopte došao 26-godišnji Austrijanac kad je poveo sa 6-5 i imao dva servisa. Međutim, izgubio je sljedeća tri poena, a time i meč.

Pobjedniku Giannessiju pripala je novčana nagrada od 9.880 eura, a zaradio je i 75 ATP bodova, dok je Ofner bogatiji za 5.820 eura i 50 ATP bodova.

U subotu je naslov u paru osvojio hrvatski Davis Cup reprezentativac Nino Serdarušić, koji je u paru s Francuzom Manuelom Guinardom u finalu pobijedio (6-4, 6-0) subotičku braću Ivana i Mateja Sabanova, koji su do 2020. igrali pod hrvatskom zastavom, a danas su predstavnici Srbije.

Zadar Open je prvo od devet natjecanja profesionalne serije u organizaciji Hrvatskog teniskog saveza, u kojem su još dva ATP Challengera (Split Open 10.-16.4., Zagreb Challenger 15.-21.5.) te tri ITF turnira za tenisačice i tri za tenisače.