Hrvaška

Na Istarskom ipsilonu krijumčar ljudi vozilom nasrnuo na policajca koji je potom pucao u gume

iPress.hr - Pet, 18/01/2019 - 23:45
#POLICIJA INTENZIVNO TRAGA ZA KRIJUMČAREM# U petak oko 15,30 sati na Istarskom ipsilonu policajac je pucao u gume "škode" kojom je krijumčar ljudi nasrnuo na njega i ugrožavao druge, nitko nije ozlijeđen, a krijumčar je pobjegao i policija intenzivno traga za njim. Policijski službenici uočili su sumnjivo vozilo marke škoda koje se kretalo u smjeru Pazina, za koje su prethodno raspolagali informacijama da se dovodi u vezu s mogućim krijumčarenjem ljudi, priopćio je MUP. Na pokušaj zaustavljanja...
Kategorije: Hrvaška

DOSSIER Kako smo sami osmislili svoje poslove i opstali na tržištu rada

Nacional - Pet, 18/01/2019 - 23:40
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, potporu za samozapošljavanje od 2012. dosad dobilo je gotovo 17 tisuća ljudi. Nacional je istražio čime se bave i koji motivi vode ljude koji nemaju poslodavca te prednosti i nedostatke takvog rada

Poduzetnik Tomislav Ivezić nakon petnaestak godina rada za druge odlučio je postati sam svoj poslodavac. Kao magistar ekonomije imao je sigurni posao u jednoj velikoj međunarodnoj kompaniji, u kojoj je radio zadnjih pet godina, a sada ga je zamijenio radom u području poslovnog savjetovanja i razvoja ljudskih resursa u sklopu paušalnog obrta koji je otvorio prošle godine:

“Još odmalena želio sam raditi s ljudima tako da predajem znanje te dijelim iskustvo koje bi moglo pomoći pojedincu na njegovu profesionalnom i razvojnom putu. Na početku karijere, početkom 2000-ih, radio sam u prodaji više od pet godina na voditeljskoj funkciji, zatim sam otišao u jednu slovensku konzultantsku firmu gdje sam imao priliku raditi dugi niz godina većinom na međunarodnim projektima razvoja ljudskih resursa i prodaje. Tu sam počeo živjeti svoju želju, kroz praksu upoznavati stvarne potrebe te ključne kompetencije za razvoj pojedinca unutar radne uloge i organizacije. U to vrijeme često sam putovao izvan Hrvatske, a djevojčica mi je imala tek pet mjeseci pa sam rekao ženi: ‘Ne želim više biti Skype-tata – mijenjam posao.’ Želja za većom prisutnošću u obiteljskom kontekstu navela me tada na traženje posla više vezanog za Zagreb. To je stvar prioriteta, želio sam imati karijeru i biti aktivan član svoje obitelji. Neovisno o tome radiš li u obrtu ili u korporaciji, bitan je balans privatnog i poslovnog života. Rad za druge poslodavce sjajno je iskustvo, ako uzmemo u obzir pozitivne i negativne aspekte. Dobio sam vještine i znanje te pripremu za realitet poslovanja, što mi je uvelike pomoglo da postanem poduzetnik”…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…
Kategorije: Hrvaška

U Dubrovniku održana premijera predstave „Ne plaćamo, ne plaćamo!“

Nacional - Pet, 18/01/2019 - 23:35

Premijera komedije „Ne plaćamo, ne plaćamo!“, u režiji Ivice Kunčevića po tekstu talijanskog nobelovca Darija Foa, izvedena je u petak navečer u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića kao prvi ovosezonski premijerni naslov te teatarske kuće.

Predstavom dubrovačko kazalište ujedno obilježava 50 godina Kunčevićeva umjetničkog rada.

Redatelj Kunčević povodom premijere i svog jubileja izjavio je kako je Dario Fo uspio iz sumorne teme o siromaštvu te nevoljama, jadu i poniženjima koje donosi, ispisati sjajnu komediju.

„Taj trenutak, kad je sve oko tebe tako loše da je jedini način preživljavanja da se pokušaš spasiti smijehom, je doživio Fo, ali ni nama nije nepoznat. Radimo šaljivu predstavu, ali kad ozbiljan čovjek radi ludistički komad malo odeš“, ustvrdio je Ivica Kunčević.

Glumica u predstavi Izmira Brautović dojma je kako je u predstavi više riječ o drami, nego o komediji, te dodala kako je rečenice izgovarala s grčem u grlu i stomku.

„To nam je okruženje trenutno u državi, gradu i obiteljima pa nije bilo teško prihvatiti i izgovoriti. Uvijek mi je drago raditi s redateljem Kunčevićem, ima snage raditi s glumcima. Još uvijek se trudi jer voli glumca“, rekla je Brautović.

Glumac u predstavi Lujo Kunčević zahvalio je dubrovačkom ansamblu na profesionalnoj i toploj ljudskoj suradnji i prihvaćanju.

Glumačku podjelu čine Branimir Vidić, Izmira Brautović, Lujo Kunčević, Nika Lasić i Edi Jertec. Autorski tim predstave čine Ivica Kunčević (redatelj, dramaturška obrada, tekst songova), Marin Gozze (scenograf), Danica Dedijer (kostimografkinja), Paola Dražić Zekić (skladateljica), Zrinka Japunčić (oblikovateljica scenskog pokreta) i Marko Mijatović (oblikovatelj svjetla).

Reprizne izvedbe zakazane su za 19., 20. i 27. siječnja.

Kategorije: Hrvaška

Corrales najteže stradao nakon pada reklamnog panoa na nekolicinu španjolskih reprezentativaca

Sportnet.hr - Pet, 18/01/2019 - 23:34
Incident koji se dogodio na današnjem treningu španjolske rukometne reprezentacije mogao bi oslabiti Španjolsku protiv Francuske. Rodrigo Corrales pod upitnikom je za nastup...
Kategorije: Hrvaška

9 Instagram profila inspiriranih skandinavskim dizajnom

Jutarnji list - Pet, 18/01/2019 - 23:18

Tražite inspiraciju za skandinavski dizajn svog doma? Donosimo  vam top 9 Instagram profila koji će vas inspirirati za unošenje daška skandinavskog stila u vaš interijer.

Skandinavski stil odlikuju jednostavnost, ljepota, pristupačnost, minimalizam i funkcionalnost. Stoga nije ni čudo kako ovaj stil već dugo ne napušta naše interijere i stalni je izvor inspiracije mnogima. Instagram, kao mjesto savršeno za instant inspiraciju, mjesto je na kojem se nalazi na tisuće profila inspiriranih skandinavskim dizajnom – kako se onda odlučiti koje profile uključiti u svoju kolekciju inspirativnih profila koje pratimo?

Da bismo vam olakšali ovu tešku odluku, donosimo vam 9 profila u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled.

Scandinavian Homes.PNG 

1. Scandinavian Homes

Bijeli zidovi, biljke, savršeno iskorištavanje praznih prostora, mnoštvo dekorativnih elemenata i svjetlosti – sve to odlikuje domove koje ćete pronaći na ovom profilu.

Istome.PNG 

2. Istome

Iza ovog profila stoji simpatičan mladi bračni par. Radi se o Škotima koji sami dizajniraju svoj namještaj inspirirani flozofijom skandinavskog dizajna. Na njihovom profilu pronaći ćete i divne ideje za dječje sobe.

Design Stuff.PNG 

3. Design Stuff

Ulaskom na ovaj profil zakoračili ste u raj nordijskog i skandinavskog namještaja – u Australiji. Na ovom profilu nećete pronaći samo interijere, već i dekorativne predmete koji će vas i same možda inspirirati na neki DIY projekt, novu fotografiju za Instagram ili novu paletu boja u domu.

Simple Form.PNG 

4. Simple Form.

Kako mu samo ime kaže, ovaj Instagram profil prava je definicija čiste jednostavnosti.

Scandinavian Collectors.PNG 

5. Scandinavian Collectors

Na ovom ćete Instagramu koji dolazi ravno iz Stockholma pronaći najbolje komade skandinavskog dizajna od davno u prošlost sve do danas. Scandinavian Collectors možete gledati kao vaš mali online skandinavski muzej.

My Scandinavian Home.PNG 

6. My Scandinavian Home

S toliko topline na jednome mjestu, osjećat ćete se upravo kako i ime ovog profila kaže – kao kod kuće.

Scandinavian Interiors.PNG 

7. Scandinavian Interior

Bez previše riječi, ovaj nas Instagram profil vodi u najljepše skandinavski uređene interijere. Nažalost ne objavljuju jako često ali vrijedi dočekati svaki novi interijer.

Skandium.PNG 

8. Skandium

Ako vas zanimaju najaktualniji komadi inspirirani skandinavskom filozofijom, Instagram profil dobavljača za Ujedinjeno Kraljevstvo će postati vaš najbolji prijatelj.

Carl Hansen and Son.PNG 

9. Carl Hansen and Son

Danski dizajner i obrtik Carl Hansen na svom Instagram profilu redovito objavljuje svoje projekte, kao i najnovije trendove u skandinavskom dizajnu diljem svijeta. Stoga ako tražite inspiraciju i informacije u jednom – pratite Carla.

 

Izvor: manofmany.com

Kategorije: Hrvaška

9 Instagram profila inspiriranih skandinavskim dizajnom

Jutarni List - Pet, 18/01/2019 - 23:18

Tražite inspiraciju za skandinavski dizajn svog doma? Donosimo  vam top 9 Instagram profila koji će vas inspirirati za unošenje daška skandinavskog stila u vaš interijer.

Skandinavski stil odlikuju jednostavnost, ljepota, pristupačnost, minimalizam i funkcionalnost. Stoga nije ni čudo kako ovaj stil već dugo ne napušta naše interijere i stalni je izvor inspiracije mnogima. Instagram, kao mjesto savršeno za instant inspiraciju, mjesto je na kojem se nalazi na tisuće profila inspiriranih skandinavskim dizajnom – kako se onda odlučiti koje profile uključiti u svoju kolekciju inspirativnih profila koje pratimo?

Da bismo vam olakšali ovu tešku odluku, donosimo vam 9 profila u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled.

Scandinavian Homes.PNG 

1. Scandinavian Homes

Bijeli zidovi, biljke, savršeno iskorištavanje praznih prostora, mnoštvo dekorativnih elemenata i svjetlosti – sve to odlikuje domove koje ćete pronaći na ovom profilu.

Istome.PNG 

2. Istome

Iza ovog profila stoji simpatičan mladi bračni par. Radi se o Škotima koji sami dizajniraju svoj namještaj inspirirani flozofijom skandinavskog dizajna. Na njihovom profilu pronaći ćete i divne ideje za dječje sobe.

Design Stuff.PNG 

3. Design Stuff

Ulaskom na ovaj profil zakoračili ste u raj nordijskog i skandinavskog namještaja – u Australiji. Na ovom profilu nećete pronaći samo interijere, već i dekorativne predmete koji će vas i same možda inspirirati na neki DIY projekt, novu fotografiju za Instagram ili novu paletu boja u domu.

Simple Form.PNG 

4. Simple Form.

Kako mu samo ime kaže, ovaj Instagram profil prava je definicija čiste jednostavnosti.

Scandinavian Collectors.PNG 

5. Scandinavian Collectors

Na ovom ćete Instagramu koji dolazi ravno iz Stockholma pronaći najbolje komade skandinavskog dizajna od davno u prošlost sve do danas. Scandinavian Collectors možete gledati kao vaš mali online skandinavski muzej.

My Scandinavian Home.PNG 

6. My Scandinavian Home

S toliko topline na jednome mjestu, osjećat ćete se upravo kako i ime ovog profila kaže – kao kod kuće.

Scandinavian Interiors.PNG 

7. Scandinavian Interior

Bez previše riječi, ovaj nas Instagram profil vodi u najljepše skandinavski uređene interijere. Nažalost ne objavljuju jako često ali vrijedi dočekati svaki novi interijer.

Skandium.PNG 

8. Skandium

Ako vas zanimaju najaktualniji komadi inspirirani skandinavskom filozofijom, Instagram profil dobavljača za Ujedinjeno Kraljevstvo će postati vaš najbolji prijatelj.

Carl Hansen and Son.PNG 

9. Carl Hansen and Son

Danski dizajner i obrtik Carl Hansen na svom Instagram profilu redovito objavljuje svoje projekte, kao i najnovije trendove u skandinavskom dizajnu diljem svijeta. Stoga ako tražite inspiraciju i informacije u jednom – pratite Carla.

 

Izvor: manofmany.com

Kategorije: Hrvaška

SP HOKEJ U20 Hrvatska slavila protiv Belgije

Nacional - Pet, 18/01/2019 - 23:17

Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu do 20 godina starosti u 3. je kolu Svjetskog prvenstva Divizije II skupine B koje se igra u Zagrebu ostvarila drugu pobjedu svladavši Belgiju sa 5-4 (1-1, 1-1, 3-2).

Golove za Hrvatsku postigli su Nikola Kramarić (3:12, 47:02),  Tomo Trstenjak (30:41) i Leo Šelitaj (55:37), dok su za Belgiju uspješni bili Jakob Huyghe (11:12), Jacques De Ceuster (26:33, 56:07), Alec James (47:17).

Nakon tri kola Hrvatska je na diobi drugog mjesta s Nizozemskom sa po šest bodova, na vrhu je Srbija s maksimalnih devet, dok Izrael i Belgija imaju po tri boda, a Meksiko je posljednji bez bodova.

U 4. kolu Hrvatska će u subotu igrati protiv Meksika.

Kategorije: Hrvaška

KRALJICA RIJEČKOG KARNEVALA Krunu i zlatni plašt osvojila Nikol Marelja Bošnjak iz Mesopusne kumpanije Grada Grobnika

Novi list - Pet, 18/01/2019 - 23:16

Druga pratilja je Franka Medarić, prva Nevija Stanić. Najbolja skupina i ove godine Vavik parićani iz Matulja

Kategorije: Hrvaška

Poletjeli iz Zagreba za Split pa su se vratili zbog nevremena

24sata.hr - Pet, 18/01/2019 - 23:14
Zbog sigurnosti putnika zrakoplov se vratio u Zagreb gdje će natočiti gorivo te ponovno krenuti za Split u nadi da su uvjeti povoljni za slijetanje, potvrdio nam je glasnogovornik Croatia Airlinesa
Kategorije: Hrvaška

LORA VIDOVIĆ, PUČKA PRAVOBRANITELJICA 'Vjerujem da će me policija zaštititi od ustaških prijetnji'

Jutarnji list - Pet, 18/01/2019 - 23:08

Društvene mreže i druge internetske platforme očito sve više postaju poligon za govor mržnje. Javnost je prošli tjedan ostala zgrožena gnjusnom božićnom čestitkom koju je prijateljima srpske nacionalnosti uputio Ivan Đakić, 22-godišnji sin HDZ-ova saborskog zastupnika Josipa Đakića. Njegovu objavu slike ustaše koji u ruci drži glavu mrtvog Srbina osudili su mnogi političari uključujući i premijera i Vladu, a ministrica Nina Obuljen Koržinek najavila je novi Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu po kojem će za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama biti odgovorni i upravitelji tih mreža, dok će revizijom Zakona o elektroničkim medijima urednička odgovornost u medijima postojati i za komentare čitatelja.

Policija je u zadnjih pet godina evidentirala 65 kaznenih djela javnog poticanja na mržnju i nasilje. Stvarni je broj daleko veći. Kako je krenulo, za pučku pravobraniteljicu Loru Vidović bit će ove godine mnogo posla jer upravo je ona u ime države ovlaštena brinuti se o poštovanju ljudskih prava. U proteklih šest godina koliko je na toj funkciji često je upozoravala na negativne društvene pojave, pa i one za koje je izravno odgovorna vlast kao što je kršenje prava migranata i izbjeglica, a upravo sprema izvješće o stanju ljudskih prava u prošloj godini koje će, kao i svakog proljeća, predstaviti u Saboru.

Kako komentirate slučaj mladog Đakića koji je zbog javnog poticanja na mržnju i nasilje priveden, ispitan na tužiteljstvu i doveden na sud koji ga je ipak pustio na slobodu?

– Ovakvo pozivanje na nasilje je svakako nedopustivo. Policija je očito u suradnji s DORH-om to procesuirala, a vidjet ćemo kako će dalje ići postupak i zato ga zasad ne bih komentirala. No, činjenica je ono na što već duži niz godina upozoravam u godišnjim izvješćima, da je javni prostor zaista opterećen neprimjerenim, diskriminatornim govorom i govorom mržnje. Internet daje privid anonimnosti, pa pojedinci misle da se mogu sakriti i reći što god žele, bez ikakvih posljedica. Primjera ima jako puno, a u javnosti još nema dovoljno svijesti o neprihvatljivosti takva govora. Osim toga, često se govor mržnje brka sa slobodom govora. Granica između govora mržnje i slobode govora jako je tanka, teško ju je uspostaviti i u svakom konkretnom slučaju može je odrediti samo sud. Po mome mišljenu, bilo bi dobro da o tome govore sudovi što višeg stupnja i da pravnu praksu, pa onda i društveno shvaćanje, ne kreiramo odlukama prvostupanjskih sudova. Tijela progona trebaju u postupanju ići do kraja kako bi pravorijek dali najviši sudovi koji imaju i zadaću ujednačavati sudske prakse kako bi svi mogli dobiti jasne odgovore, koji mogu služiti i preventivno.

vidovic4-060418.jpg 

Kako gledate najavu ministrice kulture da bi i društvene mreže trebale biti odgovorne za sadržaj koji se na njima objavljuje?

– Tu je cijeli niz problema koji nisu u dovoljnoj mjeri regulirani i sigurno je da su nam potrebna nova zakonska rješenja. Još ne znamo što će pisati u najavljenom Zakonu o nepoželjnom komuniciranju na internetu, o kojem se pričalo i prošle godine, a svakako je potreban i mi ćemo se sigurno uključiti u njegovu izradu. Uz to su bile najavljene i izmjene Zakona o elektroničkim medijima do kojih još nije došlo. Više se uopće ne govori ni o Medijskoj strategiji, čiji smo prijedlog imali još 2015. godine. Problemi u medijskom prostoru puno su širi od neadekvatnog komuniciranja na internetu. Ipak, zakon sam po sebi neće spriječiti govor mržnje, ali može pomoći da ga kroz sankcioniranje i sprečavanje ipak bude manje. Znamo i da je prošle godine na snagu stupio tzv. Kodeks ponašanja, koji je Europska komisija sklopila s Facebookom, YouTubeom, Twitterom i Microsoftom, a jedan od njegovih ciljeva jest pomoći korisnicima interneta da prijave govor mržnje.

Možda bi potencijalni počinitelji više razmišljali o širenju govore mržnje kad bi znali da će biti privedeni i da će, u najmanju ruku, provesti noć u pritvoru?

– Cilj je sankcioniranja obeshrabriti određena ponašanja. Međutim, koja su to ponašanja koja treba sankcionirati i gdje postaviti granicu između nedopuštenog govora kako ne bismo ugrozili slobodu govora? To su vrlo osjetljiva pitanja o kojima treba mnogo razgovarati. I ne smijemo zaboraviti edukaciju.

Urednicima u medijima zasigurno neće biti drago budu li, po novom zakonu, bili odgovorni za komentare ispod tekstova…

– Znam da to urednicima neće biti drago jer to košta. Morat će platiti ljude koji će kontrolirati te komentare. Mislim da nam to nedostaje i da bi se, bez obzira na zakone, urednici već sada trebali više brinuti o sadržaju koji objavljuju, kao i o komentarima čitatelja. Naravno, mora se voditi računa i o tome da pretjerana tolerancija nepoželjnog sadržaja dopušta slučajeve govora mržnje, ali i da pretjerana kontrola može voditi cenzuri.

Je li posebno zabrinjavajuće kada iza govora mržnje stoje političari i članovi njihovih obitelji?

– Vaše je pitanje, nadam se, retoričko. Političari su kreatori javnih politika kojima opisuju i određuju svijet u kojem živimo i okvire u kojima se krećemo. Sigurno je da je na njima najveća odgovornost za čuvanje ustavnih vrijednosti na kojima je ova zem­lja utemeljena i stoga se moraju ponašati u okviru i u obrani tih vrijednosti. Na žalost, u javnosti je ponekad prisutna i percepcija da se drugačije, blaže postupa prema članovima obitelji utjecajnih, javnih osoba ili političara, što dodatno potiče osjećaj nepravde i nepovjerenja građana u institucije.

Milorad Pupovac okarakterizirao je Đakićev postupak kao veličanje zločinačkog režima, a i vi ste u posljednje vrijeme dosta govorili o relativizaciji ustaških zločine. Što vas je na to potaknulo?

– Nije me potaknuo jedan slučaj, nego dulje vrijeme u kojem se u javnom prostoru – uključujući i fasade, stadione, članke, objave na društvenim mrežama, izjave i postupanja političara – stjecao dojam da se normalizira ustaštvo u Hrvatskoj, da “Za dom spremni”, uhato u i kukasti križevi postaju novo mjerilo normalnosti. A to ne smije biti tako jer nije u skladu ni s ustavnim vrijednostima na kojima je utemeljena Hrvatska ni s našim pravnim sustavom. Institucija pučkog pravobranitelja štiti i promiče ljudska prava u Hrvatskoj pogotovo vodeći računa o usklađenosti s međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima koji su nastali kao odgovor na strahote iz Drugog svjetskog rata i kao branik da se takve strahote ne ponove. Stoga sam sigurno pozvana o tome progovoriti i neću stati, a ohrabruju me pozitivne reakcije građana jer pokazuju da u Hrvatskoj još ima dovoljno ljudi kojima je ikonografija NDH neprihvatljiva. Moj cilj bio je potaknuti nadležna tijela na ujednačeno i sustavno postupanje u skladu s Ustavom, a hoće li doći do promjena u njihovu postupanju, vidjet ćemo. A trebamo vidjeti i što će biti s provedbom Dokumenta dijaloga Vladina Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Pitanje je zašto se preporuke iz Dokumenta ne provode.

vidovic2-060418.jpg 

Možete li dati primjer?

– Na primjer, Dokument dijaloga izravno kaže da zakonodavstvo sadržava mehanizme za djelotvornu prevenciju i kaž­njavanje svakoga tko javno upotrebljava sporna obilježja, ali da bi se ona ipak mogla posebno regulirati. No to nije napravljeno. Zakonom još nije izričito rečeno da je “Za dom spremni” nezakonit, a to služi kao izgovor pojedinim sudovima nižega stupnja da kažu da je dopušten, jer nigdje nije izrijekom zabranjen. Međutim, odluke Ustavnog suda obvezuju sva nadležna tijela koja moraju postupati u skladu s tim odlukama. A Ustavni sud nedvosmisleno je rekao da Ustav Republike Hrvatske nije vrijednosno neutralan i da je demokracija utemeljena na zaštiti ljudskih prava jedini model na koji pristaje. To znači da policijska postaja koja se ne žali na oslobađajuću prvostupanjsku presudu za korištenje bilo kojeg simbola NDH postupa suprotno odluci Ustavnog suda. To je problem.

Što mislite zašto Vlada ne postupa po Dokumentu koji je sama donijela?

– Ne znam. I sama se to pitam i zbog toga mi je žao.

Je li problem relativizacije fašizma veći nego prije, recimo, pet godina?

– Mi smo reagirali upravo zbog učestalosti tih pojava i nepostojanja jasne i konzistentne osude od strane nadležnih tijela i političara.

Skreće li Hrvatska opasno udesno?

– Iz perspektive ljudskih prava, nije važno je li nešto lijevo ili desno ako su ljudska prava građana zaštićena u skladu s Ustavom i zakonima. Što se tiče 2018., mi u ovom trenutku analiziramo podatke pa je preuranjeno da dajem konačnu ocjenu. No jasno je da postoji zabrinutost pojavama relativizacije ustaštva, kao i zbog neadekvatnog postupanja policije u kontekstu migracija, a populizam i lažne vijesti kojima svjedočimo sigurno ne pridonose boljoj zaštiti ljudskih prava. Velik je problem i siromaštvo, posebno osoba starije životne dobi. Paradoks je da u Hrvatskoj BDP raste, a istovremeno raste i siromaštvo starijih od 65 godina. Osim toga, u 2017. najviše smo pritužbi zaprimili u područjima rada i zapošljavanja. Kad govorimo o diskriminaciji, u posebno su teškom položaju pripadnici romske nacionalne manjine koje poslodavci izrazito nerado zapošljavaju.

Zbog tolerancije relativizacije fašizma izravno ste prozvali HRT i Glas Koncila…

– Na javnoj televiziji promoviraju se revizionistička djela. Suočavanje s prošlošću našem je društvu potrebno. Konačno, i o tome govori Dokument dijaloga. No, propitivati se treba s objektivnih, stručnih i znanstvenih pozicija, a ne laičkih, populističkih i revizionističkih. Treba se pitati što za zajednice stradale od ustaškog režima znači, primjerice, negiranje zločina počinjenih u logoru Jasenovcu. Znamo da je broj jasenovačkih žrtava u komunističkoj Jugoslaviji bio daleko prenapuhan, ali svoditi ga na tisuću žrtava je krajnje neprihvatljivo.

Mnogima se nije svidjelo kad ste rekli da je Domovinski rat nastavak antifašističke borbe…

– To proizlazi iz Ustava, u čijim izvorišnim osnovama stoji da je Hrvatska državnost utemeljena, između ostaloga, na odlukama ZAVNOH-a nasuprot NDH, i na Domovinskom ratu. Iznenadile su me reakcije koje su Domovinski rat poistovjećivale s ustaškom borbom u Drugom svjetskom ratu, jer se to poistovjetiti ne može. Činjenica je da je Domovinski rat pravedan, oslobodilački i legitiman, a njegovo povezivanje s ustaškom borbom je uvreda za branitelje, jer je ustaško znakovlje i 1991. bilo protuustavno. Pa i predsjednik Tuđman je tada vrlo jasno i nedvosmisleno rekao što o tome misli, i što je to značilo za međunarodno priznanje Hrvatske. No to i danas trebaju reći najviši dužnosnici, ali i provoditi kroz konkretne odluke.

Jesu li vam prijetili proteklih mjeseci otkad o tome govorite?

– Jesu i prijavila sam ih policiji. Nije mi drago, ali me to neće spriječiti da i dalje radim svoj posao kako mislim da treba. I prije ih je bilo, ali mene u poslu ni na koji način ne motivira strah. Radim profesionalno, po Ustavu i zakonima. Tako ću i dalje, pa tko želi prijetiti, neka prijeti. Ja vjerujem hrvatskoj policiji i sigurna sam da će napraviti sve da budem sigurna.

Je li vam teže surađivati s politikom i političarima otkako je na vlasti HDZ s obzirom na to da vas je 2013. imenovao Sabor u kojem je većinu imao SDP?

– Nije. I SDP-ova vlast mi je odbila jedno Izvješće, o ljudskim pravima u kontekstu poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Najviše posla moj Ured ima oko postupanja po pritužbama građana kojima nije važno koja je stranka na vlasti, nego im je bitno da se institucije pridržavaju zakona i poštuju njihova prava. Ja osobno nikada nisam bila ni u jednoj političkoj stranci, to nije bio moj izbor iako, naravno, smatram da su stranke jako važne za demokraciju. Međutim, ono što čujemo od građana u mnogim malim mjestima jest da ne mogu dobiti posao ako nisu povezani s političkom strankom koja je tamo na vlasti bez obzira koja je to stranka. To se više i ne skriva. A to je itekako pitanje poštovanja ljudskih prava i često razlog zbog kojeg mnogi odlaze iz Hrvatske.

Treba li novim zakonom dodatno ograničiti sadašnja prava žena vezana uz pobačaj?

– Ustavni sud jasno je rekao da pobačaj mora ostati zakonit. No svejedno je jako važno paziti da novi zakon ne bude diskriminatoran, primjerice u pogledu imovnog stanja ili vjerskog uvjerenja. Smatram da bi neprihvatljivo bilo propisivanje obaveznog savjetovanja kod predstavnika bilo koje vjerske zajednice, ili nametanje visoke cijene pobačaja, koja bi ga učinila nedostupnim ženama slabijeg imovnog stanja. Pobačaj nije metoda kontracepcije i zato mora biti ograničen, ali jednako tako mora biti i dostupan svim ženama u Hrvatskoj po istim uvjetima. Danas, očito, postoje problemi u provedbi zakona jer postoje klinike u kojima se svi liječnici pozivaju na priziv savjesti. No, kad govorimo o prizivu savjesti, to je tema puno šira od pobačaja. Mi smo imali i pritužbe vezano uz ortopedske operacije.

Možete li to pojasniti?

– Svi liječnici jedne klinike pozvali su se na priziv savjesti i nisu htjeli operirati koljeno pacijenta, Jehovina svjedoka, koji nije htio potpisati pristanak na transfuziju krvi. No, ako se liječnik poziva na priziv savjesti, mora pacijenta uputiti drugom liječniku, što nije bio slučaj.

Uporno upozoravate na kršenja ljudskih prava izbjeglica i migranata, posebno na brutalno postupanje policije. Kako gledate na to da se vlasti na to oglušuju?

– Hrvatska provodi politiku Europske unije i čuva njezinu vanjsku granicu. Međutim, zaštita vanjskih EU granica po schengenskim pravilima izričito traži da se poštuju ljudska prava osoba koje tu granicu pokušavaju prijeći. Velika migracijska kretanja će i u narednim godinama biti nezaustavljiva i jasno je da svi migranti ne bježe od rata i stradanja, nego su mnogi motivirani ekonomskim razlozima. Istovremeno Europa stari i nedostaje joj radna snaga. Način na koji se sada upravlja tim dolascima rezultira pritužbama koje dobivamo od samih migranata, nevladinih udruga, kantonalne bolnice u Bihaću… Nažalost, najveći je problem što MUP ne provodi adekvatne istrage tih pritužbi, nego jednostavno tvrdi da za njih nema dokaza. Ne postoji ni jasna zapovijed da se ne primjenjuje sila prema migrantima koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu.

Što vam kažu iz bihaćke bolnice?

– Dobili smo niz pritužbi i liječničke dokumentacije o ozljedama za koje migranti tvrde da su nastale djelovanjem hrvatske policije. Sigurno će o tome biti riječi u mojem godišnjem izvješću. Neću prestati na to upozoravati.

Je li u praksi moguće štititi granicu od ilegalnih ulazaka uz puno poštovanje ljudskih prava?

– Nema čarobnog štapića i nije na meni da nudim takva rješenja. To je posao ministra unutarnjih poslova i ravnatelja policije. Ja se borim da hrvatske institucije štite ljudska prava svakoga tko se nalazi u Hrvatskoj.

Nije li paradoksalno da Njemačka treba radnu snagu, a EU od Hrvatske traži da ne pušta migrante?

– Pitao me je nedavno njemački veleposlanik kako može pomoći u aktivnostima oko bolje zaštite migranata. Lijepo sam ga zamolila da to pita svoju Vladu. Naravno, ne radi se samo o Njemačkoj nego cijeloj Europskoj uniji i, može se reći, licemjerju europske politike koja od hrvatske policije traži da čuva vanjsku EU granicu.

I Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage i izvjesno je da će nam trebati i strani radnici. Je li naše društvo spremno na dolazak ljudi drugih nacionalnosti, vjera, rasa, običaja…?

– Morat ćemo i dalje dizati kvote za zapošljavanje stranih državljana i nadati se da će nam netko doći. To je već sada ogroman problem iz perspektive ljudskih prava. Recimo, u domovima umirovljenika nedostaje njegovatelja, što izravno utječe na standard skrbi o ljudima starije životne dobi. Teško je naći i medicinske sestre i tehničare jer su mnogi otišli u inozemstvo. S jedne strane, poslodavci će, očito, morati dizati plaće i poboljšavati uvjete rada da radnici ne bi odlazili, a, s druge strane, Hrvatska nema adekvatnu integracijsku i migracijsku politiku. Ako nam treba strana radna snaga, moramo tim ljudima nešto ponuditi. Ima, naravno, dobrih primjera integracije, i o njima bi se puno više trebalo govoriti, umjesto da se kroz populističke izjave i lažne vijesti raspiruje strah od imigranata. Očito je da nas čeka puno promjena i nadam se da ćemo biti pametniji u iskorištavanju prilika koje te promjene nose.

Kategorije: Hrvaška

LORA VIDOVIĆ, PUČKA PRAVOBRANITELJICA 'Vjerujem da će me policija zaštititi od ustaških prijetnji'

Jutarni List - Pet, 18/01/2019 - 23:08

Društvene mreže i druge internetske platforme očito sve više postaju poligon za govor mržnje. Javnost je prošli tjedan ostala zgrožena gnjusnom božićnom čestitkom koju je prijateljima srpske nacionalnosti uputio Ivan Đakić, 22-godišnji sin HDZ-ova saborskog zastupnika Josipa Đakića. Njegovu objavu slike ustaše koji u ruci drži glavu mrtvog Srbina osudili su mnogi političari uključujući i premijera i Vladu, a ministrica Nina Obuljen Koržinek najavila je novi Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu po kojem će za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama biti odgovorni i upravitelji tih mreža, dok će revizijom Zakona o elektroničkim medijima urednička odgovornost u medijima postojati i za komentare čitatelja.

Policija je u zadnjih pet godina evidentirala 65 kaznenih djela javnog poticanja na mržnju i nasilje. Stvarni je broj daleko veći. Kako je krenulo, za pučku pravobraniteljicu Loru Vidović bit će ove godine mnogo posla jer upravo je ona u ime države ovlaštena brinuti se o poštovanju ljudskih prava. U proteklih šest godina koliko je na toj funkciji često je upozoravala na negativne društvene pojave, pa i one za koje je izravno odgovorna vlast kao što je kršenje prava migranata i izbjeglica, a upravo sprema izvješće o stanju ljudskih prava u prošloj godini koje će, kao i svakog proljeća, predstaviti u Saboru.

Kako komentirate slučaj mladog Đakića koji je zbog javnog poticanja na mržnju i nasilje priveden, ispitan na tužiteljstvu i doveden na sud koji ga je ipak pustio na slobodu?

– Ovakvo pozivanje na nasilje je svakako nedopustivo. Policija je očito u suradnji s DORH-om to procesuirala, a vidjet ćemo kako će dalje ići postupak i zato ga zasad ne bih komentirala. No, činjenica je ono na što već duži niz godina upozoravam u godišnjim izvješćima, da je javni prostor zaista opterećen neprimjerenim, diskriminatornim govorom i govorom mržnje. Internet daje privid anonimnosti, pa pojedinci misle da se mogu sakriti i reći što god žele, bez ikakvih posljedica. Primjera ima jako puno, a u javnosti još nema dovoljno svijesti o neprihvatljivosti takva govora. Osim toga, često se govor mržnje brka sa slobodom govora. Granica između govora mržnje i slobode govora jako je tanka, teško ju je uspostaviti i u svakom konkretnom slučaju može je odrediti samo sud. Po mome mišljenu, bilo bi dobro da o tome govore sudovi što višeg stupnja i da pravnu praksu, pa onda i društveno shvaćanje, ne kreiramo odlukama prvostupanjskih sudova. Tijela progona trebaju u postupanju ići do kraja kako bi pravorijek dali najviši sudovi koji imaju i zadaću ujednačavati sudske prakse kako bi svi mogli dobiti jasne odgovore, koji mogu služiti i preventivno.

vidovic4-060418.jpg 

Kako gledate najavu ministrice kulture da bi i društvene mreže trebale biti odgovorne za sadržaj koji se na njima objavljuje?

– Tu je cijeli niz problema koji nisu u dovoljnoj mjeri regulirani i sigurno je da su nam potrebna nova zakonska rješenja. Još ne znamo što će pisati u najavljenom Zakonu o nepoželjnom komuniciranju na internetu, o kojem se pričalo i prošle godine, a svakako je potreban i mi ćemo se sigurno uključiti u njegovu izradu. Uz to su bile najavljene i izmjene Zakona o elektroničkim medijima do kojih još nije došlo. Više se uopće ne govori ni o Medijskoj strategiji, čiji smo prijedlog imali još 2015. godine. Problemi u medijskom prostoru puno su širi od neadekvatnog komuniciranja na internetu. Ipak, zakon sam po sebi neće spriječiti govor mržnje, ali može pomoći da ga kroz sankcioniranje i sprečavanje ipak bude manje. Znamo i da je prošle godine na snagu stupio tzv. Kodeks ponašanja, koji je Europska komisija sklopila s Facebookom, YouTubeom, Twitterom i Microsoftom, a jedan od njegovih ciljeva jest pomoći korisnicima interneta da prijave govor mržnje.

Možda bi potencijalni počinitelji više razmišljali o širenju govore mržnje kad bi znali da će biti privedeni i da će, u najmanju ruku, provesti noć u pritvoru?

– Cilj je sankcioniranja obeshrabriti određena ponašanja. Međutim, koja su to ponašanja koja treba sankcionirati i gdje postaviti granicu između nedopuštenog govora kako ne bismo ugrozili slobodu govora? To su vrlo osjetljiva pitanja o kojima treba mnogo razgovarati. I ne smijemo zaboraviti edukaciju.

Urednicima u medijima zasigurno neće biti drago budu li, po novom zakonu, bili odgovorni za komentare ispod tekstova…

– Znam da to urednicima neće biti drago jer to košta. Morat će platiti ljude koji će kontrolirati te komentare. Mislim da nam to nedostaje i da bi se, bez obzira na zakone, urednici već sada trebali više brinuti o sadržaju koji objavljuju, kao i o komentarima čitatelja. Naravno, mora se voditi računa i o tome da pretjerana tolerancija nepoželjnog sadržaja dopušta slučajeve govora mržnje, ali i da pretjerana kontrola može voditi cenzuri.

Je li posebno zabrinjavajuće kada iza govora mržnje stoje političari i članovi njihovih obitelji?

– Vaše je pitanje, nadam se, retoričko. Političari su kreatori javnih politika kojima opisuju i određuju svijet u kojem živimo i okvire u kojima se krećemo. Sigurno je da je na njima najveća odgovornost za čuvanje ustavnih vrijednosti na kojima je ova zem­lja utemeljena i stoga se moraju ponašati u okviru i u obrani tih vrijednosti. Na žalost, u javnosti je ponekad prisutna i percepcija da se drugačije, blaže postupa prema članovima obitelji utjecajnih, javnih osoba ili političara, što dodatno potiče osjećaj nepravde i nepovjerenja građana u institucije.

Milorad Pupovac okarakterizirao je Đakićev postupak kao veličanje zločinačkog režima, a i vi ste u posljednje vrijeme dosta govorili o relativizaciji ustaških zločine. Što vas je na to potaknulo?

– Nije me potaknuo jedan slučaj, nego dulje vrijeme u kojem se u javnom prostoru – uključujući i fasade, stadione, članke, objave na društvenim mrežama, izjave i postupanja političara – stjecao dojam da se normalizira ustaštvo u Hrvatskoj, da “Za dom spremni”, uhato u i kukasti križevi postaju novo mjerilo normalnosti. A to ne smije biti tako jer nije u skladu ni s ustavnim vrijednostima na kojima je utemeljena Hrvatska ni s našim pravnim sustavom. Institucija pučkog pravobranitelja štiti i promiče ljudska prava u Hrvatskoj pogotovo vodeći računa o usklađenosti s međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima koji su nastali kao odgovor na strahote iz Drugog svjetskog rata i kao branik da se takve strahote ne ponove. Stoga sam sigurno pozvana o tome progovoriti i neću stati, a ohrabruju me pozitivne reakcije građana jer pokazuju da u Hrvatskoj još ima dovoljno ljudi kojima je ikonografija NDH neprihvatljiva. Moj cilj bio je potaknuti nadležna tijela na ujednačeno i sustavno postupanje u skladu s Ustavom, a hoće li doći do promjena u njihovu postupanju, vidjet ćemo. A trebamo vidjeti i što će biti s provedbom Dokumenta dijaloga Vladina Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Pitanje je zašto se preporuke iz Dokumenta ne provode.

vidovic2-060418.jpg 

Možete li dati primjer?

– Na primjer, Dokument dijaloga izravno kaže da zakonodavstvo sadržava mehanizme za djelotvornu prevenciju i kaž­njavanje svakoga tko javno upotrebljava sporna obilježja, ali da bi se ona ipak mogla posebno regulirati. No to nije napravljeno. Zakonom još nije izričito rečeno da je “Za dom spremni” nezakonit, a to služi kao izgovor pojedinim sudovima nižega stupnja da kažu da je dopušten, jer nigdje nije izrijekom zabranjen. Međutim, odluke Ustavnog suda obvezuju sva nadležna tijela koja moraju postupati u skladu s tim odlukama. A Ustavni sud nedvosmisleno je rekao da Ustav Republike Hrvatske nije vrijednosno neutralan i da je demokracija utemeljena na zaštiti ljudskih prava jedini model na koji pristaje. To znači da policijska postaja koja se ne žali na oslobađajuću prvostupanjsku presudu za korištenje bilo kojeg simbola NDH postupa suprotno odluci Ustavnog suda. To je problem.

Što mislite zašto Vlada ne postupa po Dokumentu koji je sama donijela?

– Ne znam. I sama se to pitam i zbog toga mi je žao.

Je li problem relativizacije fašizma veći nego prije, recimo, pet godina?

– Mi smo reagirali upravo zbog učestalosti tih pojava i nepostojanja jasne i konzistentne osude od strane nadležnih tijela i političara.

Skreće li Hrvatska opasno udesno?

– Iz perspektive ljudskih prava, nije važno je li nešto lijevo ili desno ako su ljudska prava građana zaštićena u skladu s Ustavom i zakonima. Što se tiče 2018., mi u ovom trenutku analiziramo podatke pa je preuranjeno da dajem konačnu ocjenu. No jasno je da postoji zabrinutost pojavama relativizacije ustaštva, kao i zbog neadekvatnog postupanja policije u kontekstu migracija, a populizam i lažne vijesti kojima svjedočimo sigurno ne pridonose boljoj zaštiti ljudskih prava. Velik je problem i siromaštvo, posebno osoba starije životne dobi. Paradoks je da u Hrvatskoj BDP raste, a istovremeno raste i siromaštvo starijih od 65 godina. Osim toga, u 2017. najviše smo pritužbi zaprimili u područjima rada i zapošljavanja. Kad govorimo o diskriminaciji, u posebno su teškom položaju pripadnici romske nacionalne manjine koje poslodavci izrazito nerado zapošljavaju.

Zbog tolerancije relativizacije fašizma izravno ste prozvali HRT i Glas Koncila…

– Na javnoj televiziji promoviraju se revizionistička djela. Suočavanje s prošlošću našem je društvu potrebno. Konačno, i o tome govori Dokument dijaloga. No, propitivati se treba s objektivnih, stručnih i znanstvenih pozicija, a ne laičkih, populističkih i revizionističkih. Treba se pitati što za zajednice stradale od ustaškog režima znači, primjerice, negiranje zločina počinjenih u logoru Jasenovcu. Znamo da je broj jasenovačkih žrtava u komunističkoj Jugoslaviji bio daleko prenapuhan, ali svoditi ga na tisuću žrtava je krajnje neprihvatljivo.

Mnogima se nije svidjelo kad ste rekli da je Domovinski rat nastavak antifašističke borbe…

– To proizlazi iz Ustava, u čijim izvorišnim osnovama stoji da je Hrvatska državnost utemeljena, između ostaloga, na odlukama ZAVNOH-a nasuprot NDH, i na Domovinskom ratu. Iznenadile su me reakcije koje su Domovinski rat poistovjećivale s ustaškom borbom u Drugom svjetskom ratu, jer se to poistovjetiti ne može. Činjenica je da je Domovinski rat pravedan, oslobodilački i legitiman, a njegovo povezivanje s ustaškom borbom je uvreda za branitelje, jer je ustaško znakovlje i 1991. bilo protuustavno. Pa i predsjednik Tuđman je tada vrlo jasno i nedvosmisleno rekao što o tome misli, i što je to značilo za međunarodno priznanje Hrvatske. No to i danas trebaju reći najviši dužnosnici, ali i provoditi kroz konkretne odluke.

Jesu li vam prijetili proteklih mjeseci otkad o tome govorite?

– Jesu i prijavila sam ih policiji. Nije mi drago, ali me to neće spriječiti da i dalje radim svoj posao kako mislim da treba. I prije ih je bilo, ali mene u poslu ni na koji način ne motivira strah. Radim profesionalno, po Ustavu i zakonima. Tako ću i dalje, pa tko želi prijetiti, neka prijeti. Ja vjerujem hrvatskoj policiji i sigurna sam da će napraviti sve da budem sigurna.

Je li vam teže surađivati s politikom i političarima otkako je na vlasti HDZ s obzirom na to da vas je 2013. imenovao Sabor u kojem je većinu imao SDP?

– Nije. I SDP-ova vlast mi je odbila jedno Izvješće, o ljudskim pravima u kontekstu poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Najviše posla moj Ured ima oko postupanja po pritužbama građana kojima nije važno koja je stranka na vlasti, nego im je bitno da se institucije pridržavaju zakona i poštuju njihova prava. Ja osobno nikada nisam bila ni u jednoj političkoj stranci, to nije bio moj izbor iako, naravno, smatram da su stranke jako važne za demokraciju. Međutim, ono što čujemo od građana u mnogim malim mjestima jest da ne mogu dobiti posao ako nisu povezani s političkom strankom koja je tamo na vlasti bez obzira koja je to stranka. To se više i ne skriva. A to je itekako pitanje poštovanja ljudskih prava i često razlog zbog kojeg mnogi odlaze iz Hrvatske.

Treba li novim zakonom dodatno ograničiti sadašnja prava žena vezana uz pobačaj?

– Ustavni sud jasno je rekao da pobačaj mora ostati zakonit. No svejedno je jako važno paziti da novi zakon ne bude diskriminatoran, primjerice u pogledu imovnog stanja ili vjerskog uvjerenja. Smatram da bi neprihvatljivo bilo propisivanje obaveznog savjetovanja kod predstavnika bilo koje vjerske zajednice, ili nametanje visoke cijene pobačaja, koja bi ga učinila nedostupnim ženama slabijeg imovnog stanja. Pobačaj nije metoda kontracepcije i zato mora biti ograničen, ali jednako tako mora biti i dostupan svim ženama u Hrvatskoj po istim uvjetima. Danas, očito, postoje problemi u provedbi zakona jer postoje klinike u kojima se svi liječnici pozivaju na priziv savjesti. No, kad govorimo o prizivu savjesti, to je tema puno šira od pobačaja. Mi smo imali i pritužbe vezano uz ortopedske operacije.

Možete li to pojasniti?

– Svi liječnici jedne klinike pozvali su se na priziv savjesti i nisu htjeli operirati koljeno pacijenta, Jehovina svjedoka, koji nije htio potpisati pristanak na transfuziju krvi. No, ako se liječnik poziva na priziv savjesti, mora pacijenta uputiti drugom liječniku, što nije bio slučaj.

Uporno upozoravate na kršenja ljudskih prava izbjeglica i migranata, posebno na brutalno postupanje policije. Kako gledate na to da se vlasti na to oglušuju?

– Hrvatska provodi politiku Europske unije i čuva njezinu vanjsku granicu. Međutim, zaštita vanjskih EU granica po schengenskim pravilima izričito traži da se poštuju ljudska prava osoba koje tu granicu pokušavaju prijeći. Velika migracijska kretanja će i u narednim godinama biti nezaustavljiva i jasno je da svi migranti ne bježe od rata i stradanja, nego su mnogi motivirani ekonomskim razlozima. Istovremeno Europa stari i nedostaje joj radna snaga. Način na koji se sada upravlja tim dolascima rezultira pritužbama koje dobivamo od samih migranata, nevladinih udruga, kantonalne bolnice u Bihaću… Nažalost, najveći je problem što MUP ne provodi adekvatne istrage tih pritužbi, nego jednostavno tvrdi da za njih nema dokaza. Ne postoji ni jasna zapovijed da se ne primjenjuje sila prema migrantima koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu.

Što vam kažu iz bihaćke bolnice?

– Dobili smo niz pritužbi i liječničke dokumentacije o ozljedama za koje migranti tvrde da su nastale djelovanjem hrvatske policije. Sigurno će o tome biti riječi u mojem godišnjem izvješću. Neću prestati na to upozoravati.

Je li u praksi moguće štititi granicu od ilegalnih ulazaka uz puno poštovanje ljudskih prava?

– Nema čarobnog štapića i nije na meni da nudim takva rješenja. To je posao ministra unutarnjih poslova i ravnatelja policije. Ja se borim da hrvatske institucije štite ljudska prava svakoga tko se nalazi u Hrvatskoj.

Nije li paradoksalno da Njemačka treba radnu snagu, a EU od Hrvatske traži da ne pušta migrante?

– Pitao me je nedavno njemački veleposlanik kako može pomoći u aktivnostima oko bolje zaštite migranata. Lijepo sam ga zamolila da to pita svoju Vladu. Naravno, ne radi se samo o Njemačkoj nego cijeloj Europskoj uniji i, može se reći, licemjerju europske politike koja od hrvatske policije traži da čuva vanjsku EU granicu.

I Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage i izvjesno je da će nam trebati i strani radnici. Je li naše društvo spremno na dolazak ljudi drugih nacionalnosti, vjera, rasa, običaja…?

– Morat ćemo i dalje dizati kvote za zapošljavanje stranih državljana i nadati se da će nam netko doći. To je već sada ogroman problem iz perspektive ljudskih prava. Recimo, u domovima umirovljenika nedostaje njegovatelja, što izravno utječe na standard skrbi o ljudima starije životne dobi. Teško je naći i medicinske sestre i tehničare jer su mnogi otišli u inozemstvo. S jedne strane, poslodavci će, očito, morati dizati plaće i poboljšavati uvjete rada da radnici ne bi odlazili, a, s druge strane, Hrvatska nema adekvatnu integracijsku i migracijsku politiku. Ako nam treba strana radna snaga, moramo tim ljudima nešto ponuditi. Ima, naravno, dobrih primjera integracije, i o njima bi se puno više trebalo govoriti, umjesto da se kroz populističke izjave i lažne vijesti raspiruje strah od imigranata. Očito je da nas čeka puno promjena i nadam se da ćemo biti pametniji u iskorištavanju prilika koje te promjene nose.

Kategorije: Hrvaška

Vozilom nasrnuo na policijskog službenika na Istarskom ipsilonu

Nacional - Pet, 18/01/2019 - 23:07

U petak oko 15:30 sati, prilikom pojačanog postupanja po suzbijanju nezakonitih migracija na Istarskom ipsilonu, policijski službenik uporabio je vatreno oružje kako bi od sebe otklonio izravnu opasnost koja mu je prijetila, izvijestiuli su večeras iz Ministarstva unutarnjih poslova.

“Policijski službenici uočili su sumnjivo vozilo marke škoda koje se kretalo u smjeru Pazina, za koje su prethodno raspolagali informacijama da se dovodi u vezu s mogućim krijumčarenjem ljudi.

Na pokušaj zaustavljanja vozila, uz uporabu svjetlosnih i zvučnih signala policije, vozač se oglušio i nastavio kretati velikom brzinom, sve do dijela ceste gdje se izvode radovi i promet se odvija jednom prometnom trakom.

Nailaskom na kolonu vozila, nepoznati vozač zaustavio je vozilo, a u tom trenutku iz vozila su izašle četiri nepoznate osobe, koje su pobjegle u šumu. Policijski službenik prišao je vozilu, a u tom trenutku vozač je, s namjerom bijega, vozilom nasrnuo prema policijskom službeniku.

Kako bi otklonio opasnost za vlastiti život i život drugih osoba, s obzirom da je vozač krenuo zaobilaziti zaustavljena vozila u namjeri da nastavi vožnju prometnom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, policijski službenik uporabio je vatreno oružje, odnosno ispalio hitac u smjeru pneumatika vozila”, navodi se u priopćenju MUP-a.

Nepoznati je vozač pobjegao s mjesta događaja, a policajci su njegovo vozilo pronašli kikometar dalje. Nije bilo ozlijeđenih osoba. Tijekom večeri policijski su službenici na području Roča pronašli osobe koje su pobjegle iz vozila. Prema dostupnim informacijama, riječ je o nezakonitim migrantima, državljanima Kosova. Za vozačem Škode policija intenzivno traga.

Kategorije: Hrvaška

VIKTOR VRESNIK Zašto ne smijemo previdjeti Pikettyjev manifest za pravedniji kapitalizam

Jutarnji list - Pet, 18/01/2019 - 23:07

Francuzi su poznati da vole pompu, čak više od Nijemaca i Austrijanaca. Zato kada je francuski ekonomist Thomas Piketty 2013. objavio svoj Kapital (za 21. stoljeće), doista kapitalno ekonomsko djelo u kojemu se bavi komparativnom analizom raspodjele bogatstva u posljednjih 250 godina (i predlaže neka rješenja) i koje ga je, s pravom, uzdiglo do statusa znanstvenog celebrityja, većina znanstvenika, ekonomskih i društvenih, taj je naslov iščitala s ironičnim odmakom. I sam Piketty, uostalom, rekao je kako nije sljedbenik Karla Marxa, nego pobornik slobodnog tržišta, ali da naslov namjerno sugerira da je riječ o Marxu srodnoj tematici – društvenoj nejednakosti i nepravednoj raspodjeli bogatstva (što za Pikettyja prije svega znači imetak, pogotovo onaj naslijeđeni).

Objavljivanjem novog dokumenta, Manifesta za demokratizaciju Europe, napravljenog u suradnji s grupom istomišljenika i upućenog, poput peticije, javnosti putem vodećih medija na potpisivanje, Piketty je iz znanstvenog rezervata skrenuo oštro u zonu politike (prije je tu bio pritajeno, na turnejama po sveučilištima ili, kao u Zagrebu, u kazalištu). Samim imenom dokumenta odrekao se i ironičnog odmaka s kakvim je dočekan Kapital. Aluzije na Karla Marxa (i Friedricha Engelsa) sada se više ne mogu otjerati, a one, pogotovo u društvima nove Europe, često ne donose pozitivan odziv publike.

Komuniciranje putem manifesta, naravno, nije samo po sebi rezervirano za Marxa i sljedbenike, ali ako netko tko je već napisao novi Kapital u sljedećem koraku predstavi i svoj Manifest, u trenutku kada svijet strahuje od populističkog vala krajnje desnice teško je pobjeći od potrage za analogijama. Piketty ni sada ne poziva na revoluciju, on i dalje radi na ”buđenju institucija”, donosi ”skroman prijedlog za daljnju diskusiju o pravednijem razvoju javnih dobara”, ali nije da mu usporedbe s Marxom smetaju. Gode autorovoj taštini (kao i samo gomilanje zvučnih potpisa ispod Manifesta), a vjerojatno, na kraju, neće naštetiti Pikettyju kao ozbiljnom znanstveniku. Zašto bi?

Što, dakle, piše u Manifestu ”progresivnih Europljana”, kako se grupa sama predstavila, ako već niste pročitali, jer tekst je prvi put objavljen u londonskom Guardianu 9. prosinca (s poveznicom na kompletnu verziju: tdem.eu). Riječ je prije svega o pozivu na transformaciju europskih institucija koje su se, nakon izglasavanja Brexita i jačanja antieuropskog senzibiliteta koji je doveo do izglasavanja antieuropskih vlada u više članica EU, našle na nesigurnom teritoriju. “Više ne možemo nastaviti kao da se ništa ne događa i jednostavno čekati sljedeće odlaske ili daljnju razgradnju institucija a da ne pokušamo napraviti fundamentalne promjene u današnjoj Europi”, piše Piketty, a potvrđuju potpisnici.

Iako je nastao u prilično ekskluzivnom laboratoriju Pariške škole za ekonomiju, dokument se obraća Bruxellesu u ime široke baze birača. Citiram odlomak u kojemu se, naglašeno skromno, sugerira zaokret prema pravednijoj raspodjeli (Pikettyjev permanentni lajtmotiv): ”Mi, građani Europe, objavljivanjem ovog Manifesta, Sporazuma i Proračuna, predstavljamo cjelokupnoj javnosti svoje specifične prijedloge. Oni nisu savršeni, ali vrijedni su postojanja. Javnost im može pristupiti i poboljšati ih. Naši prijedlozi utemeljeni su na jednostavnom uvjerenju da Europa mora graditi svoj originalni model kako bi osigurala pravedan i trajan društveni razvoj svojim građanima. Jedini način da europske institucije uvjerimo (u svoje namjere) jest da napustimo nejasna i teoretska obećanja. Ako Europa želi vratiti solidarnost sa svojim građanima, to može učiniti jedino kroz konkretne dokaze da je sposobna uspostaviti suradnju među Europljanima i čineći da oni koji su se okoristili globalizacijom sada sudjeluju u financiranju javnih dobara kojih u današnjoj Europi okrutno nedostaje. To znači da treba napraviti sustav u kojemu će velike kompanije pridonositi više od malih i srednjih biznisa i gdje će najbogatiji porezni obveznici plaćati više od siromašnijih. To danas nije slučaj.”

Kako bi obranili svoju poziciju, očekujući neprijateljsku reakciju velikih kompanija, ali i bogatih država gdje su velika korporativna središta, Piketty i suradnici odmah se ograđuju od svake pomisli da Europu žele pretvoriti u “transfernu ekonomiju” u kojoj bi bogatije države financirale razvoj manje uspješnih. Zato odmah u početku Sporazuma, koji je, uz Manifest, s Proračunom za demokratizaciju integralni dio dokumenta, ističu kako je sudjelovanje država limitirano na 0,1 posto BDP-a. I tu, doduše, postoji skroman dodatak: “Taj prag može se povisiti ako za to bude postojao konsenzus.” Prava akcija događa se međutim drugdje: primarni je cilj reducirati nejednakosti unutar pojedinih zemalja i investirati u budućnost svih Europljana, počevši od najmlađih. Nijedna zemlja ne smije imati prioritet pred drugima, sredstva za rast trebaju biti usmjerena tamo gdje su najpotrebnija, a cilj je razvoj europskih javnih dobara koja će biti na korist svim Europljanima, u svim zemljama EU.

U svojoj projekciji europskih financija Piketty i potpisnici zalažu se za stvaranje “proračuna ze demokratizaciju” o kojemu bi se raspravljalo i koji bi izglasavala politički neovisna Europska skupština s vlastitim budžetom od 800 milijardi eura. To bi, po njihovu mišljenju, “omogućilo Europi da dobije javnu instituciju koja je sposobna suprotstaviti se krizama u trenutku njihova nastajanja, ali i proizvesti set fundamentalnih javnih i društvenih dobara i usluga u okviru održive i na solidarnosti utemeljene ekonomije”.

Nije, naravno, teško pronaći mane ovom Pikettyjevu pokušaju. Od činjenice da kreira nove institucije sustava, a ne predlaže popravljanje postojećih, iako se postojeće temeljno ne razlikuju od predloženih, što mu je zamjerio Richard Corbett, predstavnik britanskih Laburista u Europskom parlamentu, do uvođenja čak četiri veća “europska poreza” čiji bi obveznici bile tvrtke s godišnjim prihodom iznad 200.000 eura ili vlasnici bogatstva težeg od milijun eura, odnosno kreatori velikih emisija ugljika (plaćali bi 30 eura po toni), što je odmah izazvalo negativne reakcije u korporativnom sektoru. Agencija Bloomberg, najprecizniji čitač bila poslovne zajednice, ljevičaru Pikettyju pripisala je “opasnu bliskost” stavovima i zahtjevima pariških Žutih prsluka, koji su se deklarirali kao radikalnije krilo francuske desnice. “Pokuša li francuska vlast odobrovoljiti Žute prsluke usvajanjem dijelova Pikettyjeva Manifesta, napravit će ozbiljnu pogrešku”, napisao je Leonid Bershidsky, Bloombergov berlinski kolumnist.

Uspoređivati Pikettyja s desnicom pogrešno je barem toliko koliko pripisivati mu ambiciju da postane Marxom za 21. stoljeće. Desnica prva ne bi pristala na Pikettyjeve nove poreze, jer je zbog najave podizanja francuskih poreza i izašla na ulicu, a i da ih prihvati, sigurno se ne bi složila s njegovim prijedlozima raspodjele tako prikupljenih sredstava. Ipak, unatoč deklariranom zazoru od sve jačeg populizma u Europi kojim se otvara prvo poglavlje Manifesta, teško je ne zamijetiti pribjegavanje populističkim alatima u ostalim, ključnim dijelovima teksta (počevši od posebnog poreza za bogate, kao udarnog alata svih populista, lijevih i desnih jednako).

Unatoč Pikettyjevu globalnom zvjezdanom statusu, Manifest je zapravo podbacio. Podržao ga je, kao “prirodni saveznik”, londonski Guardian, Pikettyju domaći Le Monde, na čijim stranicama ima blog, njemački Der Spiegel, španjolska La Vanguardia, poljska Gazeta Wyborcza, talijanska La Repubblica i danski dnevnik Politiken. Financial Times, New York Times, Economist i Wall Street Journal, Frankfurter Allgemeine, Süddeutsche Zeitung... veliki svjetski i europski opinion-makeri ostali su nijemi na ovu akciju “progresivnih Europljana”. Iscrpljeni višegodišnjim raspravama nakon neočekivanog uspjeha prvog izdanja Pikettyjeva Kapitala (koji je malo tko pročitao, ali svi su imali što reći) i upornim aktivizmom političko-ekonomskog superstara Janisa Varufakisa koji sa Srećkom Horvatom svoju transnacionalnu političku platformu DiEM25 gradi iz Berlina, vodeći su mediji jednostavno zaključili da Manifest donosi premalo novog sadržaja koji bi čitatelji poželjeli kupiti.

Danas je svima jasno, i na to Piketty, koristeći se svojim zvjezdanim statusom, upozorava, da se postojeći politički model izlizao, a da još nismo pronašli novi. Njegovo lutanje kroz poreze i institucije može biti pretenciozno, pompozno ili naivno, ali signal za upozorenje koji nam je pokušao poslati treba shvatiti ozbiljno. Ne pronađemo li uskoro novi model, Trump, Orban, Farage, pa i Pernar, bit će ljudi kojih ćemo se sjećati s nostalgijom. Stvarnost će biti daleko gora.

Kategorije: Hrvaška

VIKTOR VRESNIK Zašto ne smijemo previdjeti Pikettyjev manifest za pravedniji kapitalizam

Jutarni List - Pet, 18/01/2019 - 23:07

Francuzi su poznati da vole pompu, čak više od Nijemaca i Austrijanaca. Zato kada je francuski ekonomist Thomas Piketty 2013. objavio svoj Kapital (za 21. stoljeće), doista kapitalno ekonomsko djelo u kojemu se bavi komparativnom analizom raspodjele bogatstva u posljednjih 250 godina (i predlaže neka rješenja) i koje ga je, s pravom, uzdiglo do statusa znanstvenog celebrityja, većina znanstvenika, ekonomskih i društvenih, taj je naslov iščitala s ironičnim odmakom. I sam Piketty, uostalom, rekao je kako nije sljedbenik Karla Marxa, nego pobornik slobodnog tržišta, ali da naslov namjerno sugerira da je riječ o Marxu srodnoj tematici – društvenoj nejednakosti i nepravednoj raspodjeli bogatstva (što za Pikettyja prije svega znači imetak, pogotovo onaj naslijeđeni).

Objavljivanjem novog dokumenta, Manifesta za demokratizaciju Europe, napravljenog u suradnji s grupom istomišljenika i upućenog, poput peticije, javnosti putem vodećih medija na potpisivanje, Piketty je iz znanstvenog rezervata skrenuo oštro u zonu politike (prije je tu bio pritajeno, na turnejama po sveučilištima ili, kao u Zagrebu, u kazalištu). Samim imenom dokumenta odrekao se i ironičnog odmaka s kakvim je dočekan Kapital. Aluzije na Karla Marxa (i Friedricha Engelsa) sada se više ne mogu otjerati, a one, pogotovo u društvima nove Europe, često ne donose pozitivan odziv publike.

Komuniciranje putem manifesta, naravno, nije samo po sebi rezervirano za Marxa i sljedbenike, ali ako netko tko je već napisao novi Kapital u sljedećem koraku predstavi i svoj Manifest, u trenutku kada svijet strahuje od populističkog vala krajnje desnice teško je pobjeći od potrage za analogijama. Piketty ni sada ne poziva na revoluciju, on i dalje radi na ”buđenju institucija”, donosi ”skroman prijedlog za daljnju diskusiju o pravednijem razvoju javnih dobara”, ali nije da mu usporedbe s Marxom smetaju. Gode autorovoj taštini (kao i samo gomilanje zvučnih potpisa ispod Manifesta), a vjerojatno, na kraju, neće naštetiti Pikettyju kao ozbiljnom znanstveniku. Zašto bi?

Što, dakle, piše u Manifestu ”progresivnih Europljana”, kako se grupa sama predstavila, ako već niste pročitali, jer tekst je prvi put objavljen u londonskom Guardianu 9. prosinca (s poveznicom na kompletnu verziju: tdem.eu). Riječ je prije svega o pozivu na transformaciju europskih institucija koje su se, nakon izglasavanja Brexita i jačanja antieuropskog senzibiliteta koji je doveo do izglasavanja antieuropskih vlada u više članica EU, našle na nesigurnom teritoriju. “Više ne možemo nastaviti kao da se ništa ne događa i jednostavno čekati sljedeće odlaske ili daljnju razgradnju institucija a da ne pokušamo napraviti fundamentalne promjene u današnjoj Europi”, piše Piketty, a potvrđuju potpisnici.

Iako je nastao u prilično ekskluzivnom laboratoriju Pariške škole za ekonomiju, dokument se obraća Bruxellesu u ime široke baze birača. Citiram odlomak u kojemu se, naglašeno skromno, sugerira zaokret prema pravednijoj raspodjeli (Pikettyjev permanentni lajtmotiv): ”Mi, građani Europe, objavljivanjem ovog Manifesta, Sporazuma i Proračuna, predstavljamo cjelokupnoj javnosti svoje specifične prijedloge. Oni nisu savršeni, ali vrijedni su postojanja. Javnost im može pristupiti i poboljšati ih. Naši prijedlozi utemeljeni su na jednostavnom uvjerenju da Europa mora graditi svoj originalni model kako bi osigurala pravedan i trajan društveni razvoj svojim građanima. Jedini način da europske institucije uvjerimo (u svoje namjere) jest da napustimo nejasna i teoretska obećanja. Ako Europa želi vratiti solidarnost sa svojim građanima, to može učiniti jedino kroz konkretne dokaze da je sposobna uspostaviti suradnju među Europljanima i čineći da oni koji su se okoristili globalizacijom sada sudjeluju u financiranju javnih dobara kojih u današnjoj Europi okrutno nedostaje. To znači da treba napraviti sustav u kojemu će velike kompanije pridonositi više od malih i srednjih biznisa i gdje će najbogatiji porezni obveznici plaćati više od siromašnijih. To danas nije slučaj.”

Kako bi obranili svoju poziciju, očekujući neprijateljsku reakciju velikih kompanija, ali i bogatih država gdje su velika korporativna središta, Piketty i suradnici odmah se ograđuju od svake pomisli da Europu žele pretvoriti u “transfernu ekonomiju” u kojoj bi bogatije države financirale razvoj manje uspješnih. Zato odmah u početku Sporazuma, koji je, uz Manifest, s Proračunom za demokratizaciju integralni dio dokumenta, ističu kako je sudjelovanje država limitirano na 0,1 posto BDP-a. I tu, doduše, postoji skroman dodatak: “Taj prag može se povisiti ako za to bude postojao konsenzus.” Prava akcija događa se međutim drugdje: primarni je cilj reducirati nejednakosti unutar pojedinih zemalja i investirati u budućnost svih Europljana, počevši od najmlađih. Nijedna zemlja ne smije imati prioritet pred drugima, sredstva za rast trebaju biti usmjerena tamo gdje su najpotrebnija, a cilj je razvoj europskih javnih dobara koja će biti na korist svim Europljanima, u svim zemljama EU.

U svojoj projekciji europskih financija Piketty i potpisnici zalažu se za stvaranje “proračuna ze demokratizaciju” o kojemu bi se raspravljalo i koji bi izglasavala politički neovisna Europska skupština s vlastitim budžetom od 800 milijardi eura. To bi, po njihovu mišljenju, “omogućilo Europi da dobije javnu instituciju koja je sposobna suprotstaviti se krizama u trenutku njihova nastajanja, ali i proizvesti set fundamentalnih javnih i društvenih dobara i usluga u okviru održive i na solidarnosti utemeljene ekonomije”.

Nije, naravno, teško pronaći mane ovom Pikettyjevu pokušaju. Od činjenice da kreira nove institucije sustava, a ne predlaže popravljanje postojećih, iako se postojeće temeljno ne razlikuju od predloženih, što mu je zamjerio Richard Corbett, predstavnik britanskih Laburista u Europskom parlamentu, do uvođenja čak četiri veća “europska poreza” čiji bi obveznici bile tvrtke s godišnjim prihodom iznad 200.000 eura ili vlasnici bogatstva težeg od milijun eura, odnosno kreatori velikih emisija ugljika (plaćali bi 30 eura po toni), što je odmah izazvalo negativne reakcije u korporativnom sektoru. Agencija Bloomberg, najprecizniji čitač bila poslovne zajednice, ljevičaru Pikettyju pripisala je “opasnu bliskost” stavovima i zahtjevima pariških Žutih prsluka, koji su se deklarirali kao radikalnije krilo francuske desnice. “Pokuša li francuska vlast odobrovoljiti Žute prsluke usvajanjem dijelova Pikettyjeva Manifesta, napravit će ozbiljnu pogrešku”, napisao je Leonid Bershidsky, Bloombergov berlinski kolumnist.

Uspoređivati Pikettyja s desnicom pogrešno je barem toliko koliko pripisivati mu ambiciju da postane Marxom za 21. stoljeće. Desnica prva ne bi pristala na Pikettyjeve nove poreze, jer je zbog najave podizanja francuskih poreza i izašla na ulicu, a i da ih prihvati, sigurno se ne bi složila s njegovim prijedlozima raspodjele tako prikupljenih sredstava. Ipak, unatoč deklariranom zazoru od sve jačeg populizma u Europi kojim se otvara prvo poglavlje Manifesta, teško je ne zamijetiti pribjegavanje populističkim alatima u ostalim, ključnim dijelovima teksta (počevši od posebnog poreza za bogate, kao udarnog alata svih populista, lijevih i desnih jednako).

Unatoč Pikettyjevu globalnom zvjezdanom statusu, Manifest je zapravo podbacio. Podržao ga je, kao “prirodni saveznik”, londonski Guardian, Pikettyju domaći Le Monde, na čijim stranicama ima blog, njemački Der Spiegel, španjolska La Vanguardia, poljska Gazeta Wyborcza, talijanska La Repubblica i danski dnevnik Politiken. Financial Times, New York Times, Economist i Wall Street Journal, Frankfurter Allgemeine, Süddeutsche Zeitung... veliki svjetski i europski opinion-makeri ostali su nijemi na ovu akciju “progresivnih Europljana”. Iscrpljeni višegodišnjim raspravama nakon neočekivanog uspjeha prvog izdanja Pikettyjeva Kapitala (koji je malo tko pročitao, ali svi su imali što reći) i upornim aktivizmom političko-ekonomskog superstara Janisa Varufakisa koji sa Srećkom Horvatom svoju transnacionalnu političku platformu DiEM25 gradi iz Berlina, vodeći su mediji jednostavno zaključili da Manifest donosi premalo novog sadržaja koji bi čitatelji poželjeli kupiti.

Danas je svima jasno, i na to Piketty, koristeći se svojim zvjezdanim statusom, upozorava, da se postojeći politički model izlizao, a da još nismo pronašli novi. Njegovo lutanje kroz poreze i institucije može biti pretenciozno, pompozno ili naivno, ali signal za upozorenje koji nam je pokušao poslati treba shvatiti ozbiljno. Ne pronađemo li uskoro novi model, Trump, Orban, Farage, pa i Pernar, bit će ljudi kojih ćemo se sjećati s nostalgijom. Stvarnost će biti daleko gora.

Kategorije: Hrvaška

PUCNJAVA NA ISTARSKOM IPSILONU Policija uhvatila četvoricu migranata, traje policijska potjera za vozačem Škode po okolnim šumama

Jutarnji list - Pet, 18/01/2019 - 23:07

U petak kasno popodne došlo je do pucnjave na Istarskom ipsilonu nedaleko vijadukta Mrzlići, u blizini čvora Lupoglav. Policijski službenik uporabio je vatreno oružje kako bi od sebe otklonio izravnu opasnost koja mu je prijetila. Naime, policijski službenici uočili su sumnjivo vozilo marke Škoda koje se kretalo u smjeru Pazina, za koje su prethodno raspolagali informacijama da se dovodi u vezu s mogućim krijumčarenjem ljudi.  

Na pokušaj zaustavljanja vozila, uz uporabu svjetlosnih i zvučnih signala policije, vozač se oglušio i nastavio kretati velikom brzinom, sve do dijela ceste gdje se izvode radovi i promet se odvija jednom prometnom trakom.

Nailaskom na kolonu vozila, nepoznati vozač zaustavio je vozilo, a u tom trenutku iz vozila su izašle četiri nepoznate osobe, koje su pobjegle u šumu. Policijski službenik prišao je vozilu, a u tom trenutku vozač je, s namjerom bijega, vozilom nasrnuo prema policijskom službeniku.

Kako bi otklonio opasnost za vlastiti život i život drugih osoba, s obzirom da je vozač krenuo zaobilaziti zaustavljena vozila u namjeri da nastavi vožnju prometnom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, policijski službenik uporabio je vatreno oružje, odnosno ispalio hitac u smjeru pneumatika vozila. Nepoznati vozač pobjegao je s mjesta događaja, policijski službenici pronašli su vozilo kilometar dalje. U događaju nitko nije ozlijeđen. 

Tijekom večeri policijski su službenici na području Roča pronašli osobe koje su pobjegle iz vozila. Prema do sada utvrđenom radi se o nezakonitim migrantima, državljanima Kosova, dok se za vozačem Škode intenzivno traga.

Kategorije: Hrvaška

PUCNJAVA NA ISTARSKOM IPSILONU Policija uhvatila četvoricu migranata, traje policijska potjera za vozačem Škode po okolnim šumama

Jutarni List - Pet, 18/01/2019 - 23:07

U petak kasno popodne došlo je do pucnjave na Istarskom ipsilonu nedaleko vijadukta Mrzlići, u blizini čvora Lupoglav. Policijski službenik uporabio je vatreno oružje kako bi od sebe otklonio izravnu opasnost koja mu je prijetila. Naime, policijski službenici uočili su sumnjivo vozilo marke Škoda koje se kretalo u smjeru Pazina, za koje su prethodno raspolagali informacijama da se dovodi u vezu s mogućim krijumčarenjem ljudi.  

Na pokušaj zaustavljanja vozila, uz uporabu svjetlosnih i zvučnih signala policije, vozač se oglušio i nastavio kretati velikom brzinom, sve do dijela ceste gdje se izvode radovi i promet se odvija jednom prometnom trakom.

Nailaskom na kolonu vozila, nepoznati vozač zaustavio je vozilo, a u tom trenutku iz vozila su izašle četiri nepoznate osobe, koje su pobjegle u šumu. Policijski službenik prišao je vozilu, a u tom trenutku vozač je, s namjerom bijega, vozilom nasrnuo prema policijskom službeniku.

Kako bi otklonio opasnost za vlastiti život i život drugih osoba, s obzirom da je vozač krenuo zaobilaziti zaustavljena vozila u namjeri da nastavi vožnju prometnom trakom namijenjenom za promet vozila iz suprotnog smjera, policijski službenik uporabio je vatreno oružje, odnosno ispalio hitac u smjeru pneumatika vozila. Nepoznati vozač pobjegao je s mjesta događaja, policijski službenici pronašli su vozilo kilometar dalje. U događaju nitko nije ozlijeđen. 

Tijekom večeri policijski su službenici na području Roča pronašli osobe koje su pobjegle iz vozila. Prema do sada utvrđenom radi se o nezakonitim migrantima, državljanima Kosova, dok se za vozačem Škode intenzivno traga.

Kategorije: Hrvaška

PUCNJAVA NA ISTARSKOM IPSILONU Policija uhvatila četvoricu migranata, traje policijska potjera za vozačem automobila po okolnim šumama

Jutarnji list - Pet, 18/01/2019 - 23:07

Prema neslužbenim informacijama kojima raspolaže Glas Istre kasno popodne došlo je do pucnjave na Istarskom ipsilonu nedaleko vijadukta Mrzlići, u blizini čvora Lupoglav. Zasad nije poznato ima li ozlijeđenih osoba.

Ono što se zasad zna, granična je policija bila u potjeri automobila koji je uspio ući na Ipsilon te je došlo do pucnjave. Tko je zapucao, da li policija ili pak oni koji su bježali, nije poznato. U večernjim satima trajala je potraga za bjeguncima i po šumama na tom dijelu Ipsilona. Pretpostavka je da je granična policija nekoga zatekla u kaznenom djelu, te dala u potjeru za nekoliko osoba.

Prema neslužbenim informacijama, riječ je o četvorici migranata iz Kosova koji su kasnije pronađeni, no potjera za vozačem još uvijek traje.

Više informacija bit će poznato nakon policijskog izvještaja.

Kategorije: Hrvaška

PUCNJAVA NA ISTARSKOM IPSILONU Policija uhvatila četvoricu migranata, traje policijskam potjera za vozačem kombija po okolnim šumama

Jutarni List - Pet, 18/01/2019 - 23:07

Prema neslužbenim informacijama kojima raspolaže Glas Istre kasno popodne došlo je do pucnjave na Istarskom ipsilonu nedaleko vijadukta Mrzlići, u blizini čvora Lupoglav. Zasad nije poznato ima li ozlijeđenih osoba.

Ono što se zasad zna, granična je policija bila u potjeri vozila koje je uspjelo ući na Ipsilon te je došlo do pucnjave. Tko je zapucao, da li policija ili pak oni koji su bježali, nije poznato. U večernjim satima trajala je potraga za bjeguncima i po šumama na tom dijelu Ipsilona. Pretpostavka je da je granična policija nekoga zatekla u kaznenom djelu, te dala u potjeru za nekoliko osoba.

Prema neslužbenim informacijama, riječ je o četvorici migranata iz Kosova koji su kasnije pronađeni, no potjera za vozačem još uvijek traje.

Više informacija bit će poznato nakon policijskog izvještaja.

Kategorije: Hrvaška

Drama na Istarskom ipsilonu: Krijumčar ljudima pokušao pregaziti policajca pa pobjegao, traje velika potraga

Dnevnik.hr - Pet, 18/01/2019 - 23:05
 Damir Spehar/PIXSELL)U petak je u popodnevnim satima na Istarskom ipsilonu nepoznati vozač pokušao pregaziti policajca, koji je upotrijebio vatreno oružje kako bi se spasio.
Kategorije: Hrvaška
Syndicate content