Hrvaška

OSTAVIO DOBRO PLAĆEN POSAO I ŽIVOT NA JEDNOM OD NAŠIH NAJLJEPŠIH OTOKA Matija šokirao velikom promjenom, njegova platforma jedinstvena je u svijetu

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:57

Poznata izreka kaže: ako spasiš jedan život, spasio si cijeli svijet.

A zamislite samo da spasite nekoliko stotina ili pak tisuća. I to - putujući! Baš je o tome prije tri godine na svojem letu iz Londona do novog doma, Palme de Mallorce, razmišljao 37-godišnji Matija Agbaba, inače odrastao na malom zadarskom otoku Premudi.

slobodna jedan.jpg 

Upravo je bio ostavio svoj dobro plaćen posao u IT sektoru, gdje se u Londonu probio do najtraženijih stručnjaka u tom području radeći na velikim svjetskim projektima. Bilo mu je dosta uredskog posla, prevelikog broja sati provedenih ispred kompjutorskog ekrana, stresa i odlaska kući po mraku u gužvama velegrada. Želio je nešto više od života, a spašavala su ga putovanja, piše Slobodna Dalmacija.

Jednom je čak proveo godinu i pol dana putujući svijetom, otkrivajući kulture i upoznajući ljude. Na tim je putovanjima shvatio koliko je velik problem napuštenih životinja. S obzirom na to da je odrastao na malom otoku, uvijek okružen psima i mačkama, nije bio ni svjestan koliko je to razdoblje života ostavilo traga na njemu.

slobodna pet.jpg 

Otišao 1994.

- Zapravo mislim da sam danas to što jesam zbog tih bezbrižnih dana provedenih na otoku, među životinjama, u netaknutoj prirodi. Nažalost, Premudu smo morali naputiti 1994. godine, kad se moja obitelj odlučila preseliti u London. No, oduvijek sam nastojao barem deset dana u godini odvojiti za povratak u tu svoju malu oazu mira - govori Matija, danas uspješan poslovni čovjek, odnedavno otac malog Mike.

London je ipak odlučio napustiti prije tri godine i preseliti se na jedan od sunčanijih otoka u Španjolskoj - Palmu, gdje je već živjela njegova sestra blizanka Tea i gdje su mu bili mnogobrojni prijatelji. I ovdje se, te 2016. godine, vraćamo na početak naše priče. Matija i njegova žena Nina imali su mačku Umešu, koju nikako nisu htjeli prevesti u prtljažniku zrakoplova, nego su željeli da bude s njima u kabini. No, nisu uspjeli naći ni jedan let iz Engleske u Španjolsku koji bi im to omogućio. Tada je Matiji sinula ideja kako da iskoristi svoje poslovne sposobnosti, olakša putovanja vlasnicima kućnih ljubimaca, a pritom učini dobru stvar. I tako je nastala Goetica.

goetica.jpg 

- Goetica je platforma poput Skyscanera, s bitnom razlikom. Ona koja svima, a posebno vlasnicima ili ljudima koji jednostavno samo vole životinje, omogućuje da preko nas pronalaze letove, smještaj i prijevoz do bilo koje točke na svijetu i da pritom doniraju dio novca za napuštene životinje. Goetica je prva svjetska usluga za pretraživanje putovanja koja trenutačno izbacuje rezultate letova na kojima je dopušten prijevoz kućnih ljubimaca u kabini. Mi smo travel search agencija kojoj je cilj pružiti najjeftinije opcije za putovanja s kućnim ljubimcem ili bez njega. Nismo agenti, niti prodajemo ta putovanja, na fiksnu cijenu karte ili smještaja ne nadoplaćujemo ništa, nego od tih aviokompanija ili hotela dobivamo postotak, između 1,6 i 6 posto, ako ste vi preko nas došli do njih. Od tog iznosa 65 posto izdvajamo za napuštene životinje.

slobodna sedam.jpg 

Mi smo zapravo kao netko tko vam je preporučio najbolju ili najjeftiniju opciju putovanja - objasnio je Matija za Slobodnu Dalmaciju svoju poslovnu, ali i životnu filozofiju.

Skroman, jednostavan, teži životu sa što manje materijalnih opterećenja. Cilj mu je, kao i njegovim poslovnim partnerima i istomišljenicima u Goetici, Elvinu Jamakosmanoviću i Carlosu De Aguilaru, donirani novac raspodijeliti provjerenim udrugama koje se brinu o napuštenim, ali i ugroženim životinjama u Aziji, Africi, SAD-u i Europi.

zivotinje.jpg 

- Mi u Goetici vjerujemo da ni jedna životinja ne bi trebala živjeti jadno. Ipak, u mnogim zemljama svijeta na stotine tisuća pasa i mačaka lutalica svakodnevno trpi glad, zlostavljanja, strah, u što sam se, nažalost, na putovanjima i sam uvjerio. Jedan od najefikasnijih načina da se spriječi daljnja patnja tih jadnih životinja je sterilizacija, s čime se slažu i mnogi veterinari i udruge za zaštitu životinja. Zato će oko 65 posto novca od godišnjeg profita koji naša kompanija stvori odlaziti u službene programe sterilizacije koje vode profesionalci diljem svijeta.

slobodna tri.jpg 

Također, dio novca namijenjen je i za mnogobrojna cjepiva, uključujući i ono za bjesnoću, od koje u Africi i Aziji godišnje umre više od 59 tisuća djece. Da spasimo samo jedno dijete i jednog psa, napravili smo puno – istaknuo je Matija, koji je također priznao kako je vodeći najveće projekte u Londonu, tek sad, na ovom projektu, doživio iskrenu strast od jednog tima. Tvrdi, svi su jako osjetljivi na životinje i želja im je da projekt Goetica uspije.

Kotačić promjene

- Trenutno u svijetu ima oko 600 milijuna samo pasa lutalica, a ni to nisu sigurni podaci. Zamislite koliko je tek mačaka! Prema istraživanju koje je provela PETA, sterilizacijom jednog psa u idućih sedam godina spasilo bi se više od 67 tisuća budućih pasa lutalica, a jedne mačke i njezina legla, ne biste vjerovali, čak 370 tisuća mačaka. To se zove "compounding effect", a mi kao kompanija to želimo približiti ljudima kako bi postali svjesniji da i oni sami mogu biti mali kotačić promjene.

slobodna dva.jpg 

Jer svijet je, koliko god nam se velik činio i koliko god to sve "bilo daleko" od nas, jako povezano mjesto i sutra se u Hrvatskoj može dogoditi da gledate po ulicama tisuće pasa lutalica kojima nema tko pomoći. Naš je cilj to spriječiti - jasan je Matija, koji je ipak itekako svjestan da se tako veliki globalni problem ne može riješiti preko noći. No, vjeruje da je ovo mali korak koji označava svaki početak jednog putovanja.

Untitled.jpg 

Izbjegavanje letenja: Putuj jeftino i pazi na prirodu

Novi poslovni model: Društveno odgovorno poslovanje 

Kategorije: Hrvaška

OSTAVIO DOBRO PLAĆEN POSAO I ŽIVOT NA JEDNOM OD NAŠIH NAJLJEPŠIH OTOKA Matija šokirao velikom promjenom, njegova platforma jedinstvena je u svijetu

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:57

Poznata izreka kaže: ako spasiš jedan život, spasio si cijeli svijet.

A zamislite samo da spasite nekoliko stotina ili pak tisuća. I to - putujući! Baš je o tome prije tri godine na svojem letu iz Londona do novog doma, Palme de Mallorce, razmišljao 37-godišnji Matija Agbaba, inače odrastao na malom zadarskom otoku Premudi.

slobodna jedan.jpg 

Upravo je bio ostavio svoj dobro plaćen posao u IT sektoru, gdje se u Londonu probio do najtraženijih stručnjaka u tom području radeći na velikim svjetskim projektima. Bilo mu je dosta uredskog posla, prevelikog broja sati provedenih ispred kompjutorskog ekrana, stresa i odlaska kući po mraku u gužvama velegrada. Želio je nešto više od života, a spašavala su ga putovanja, piše Slobodna Dalmacija.

Jednom je čak proveo godinu i pol dana putujući svijetom, otkrivajući kulture i upoznajući ljude. Na tim je putovanjima shvatio koliko je velik problem napuštenih životinja. S obzirom na to da je odrastao na malom otoku, uvijek okružen psima i mačkama, nije bio ni svjestan koliko je to razdoblje života ostavilo traga na njemu.

slobodna pet.jpg 

Otišao 1994.

- Zapravo mislim da sam danas to što jesam zbog tih bezbrižnih dana provedenih na otoku, među životinjama, u netaknutoj prirodi. Nažalost, Premudu smo morali naputiti 1994. godine, kad se moja obitelj odlučila preseliti u London. No, oduvijek sam nastojao barem deset dana u godini odvojiti za povratak u tu svoju malu oazu mira - govori Matija, danas uspješan poslovni čovjek, odnedavno otac malog Mike.

London je ipak odlučio napustiti prije tri godine i preseliti se na jedan od sunčanijih otoka u Španjolskoj - Palmu, gdje je već živjela njegova sestra blizanka Tea i gdje su mu bili mnogobrojni prijatelji. I ovdje se, te 2016. godine, vraćamo na početak naše priče. Matija i njegova žena Nina imali su mačku Umešu, koju nikako nisu htjeli prevesti u prtljažniku zrakoplova, nego su željeli da bude s njima u kabini. No, nisu uspjeli naći ni jedan let iz Engleske u Španjolsku koji bi im to omogućio. Tada je Matiji sinula ideja kako da iskoristi svoje poslovne sposobnosti, olakša putovanja vlasnicima kućnih ljubimaca, a pritom učini dobru stvar. I tako je nastala Goetica.

goetica.jpg 

- Goetica je platforma poput Skyscanera, s bitnom razlikom. Ona koja svima, a posebno vlasnicima ili ljudima koji jednostavno samo vole životinje, omogućuje da preko nas pronalaze letove, smještaj i prijevoz do bilo koje točke na svijetu i da pritom doniraju dio novca za napuštene životinje. Goetica je prva svjetska usluga za pretraživanje putovanja koja trenutačno izbacuje rezultate letova na kojima je dopušten prijevoz kućnih ljubimaca u kabini. Mi smo travel search agencija kojoj je cilj pružiti najjeftinije opcije za putovanja s kućnim ljubimcem ili bez njega. Nismo agenti, niti prodajemo ta putovanja, na fiksnu cijenu karte ili smještaja ne nadoplaćujemo ništa, nego od tih aviokompanija ili hotela dobivamo postotak, između 1,6 i 6 posto, ako ste vi preko nas došli do njih. Od tog iznosa 65 posto izdvajamo za napuštene životinje.

slobodna sedam.jpg 

Mi smo zapravo kao netko tko vam je preporučio najbolju ili najjeftiniju opciju putovanja - objasnio je Matija za Slobodnu Dalmaciju svoju poslovnu, ali i životnu filozofiju.

Skroman, jednostavan, teži životu sa što manje materijalnih opterećenja. Cilj mu je, kao i njegovim poslovnim partnerima i istomišljenicima u Goetici, Elvinu Jamakosmanoviću i Carlosu De Aguilaru, donirani novac raspodijeliti provjerenim udrugama koje se brinu o napuštenim, ali i ugroženim životinjama u Aziji, Africi, SAD-u i Europi.

zivotinje.jpg 

- Mi u Goetici vjerujemo da ni jedna životinja ne bi trebala živjeti jadno. Ipak, u mnogim zemljama svijeta na stotine tisuća pasa i mačaka lutalica svakodnevno trpi glad, zlostavljanja, strah, u što sam se, nažalost, na putovanjima i sam uvjerio. Jedan od najefikasnijih načina da se spriječi daljnja patnja tih jadnih životinja je sterilizacija, s čime se slažu i mnogi veterinari i udruge za zaštitu životinja. Zato će oko 65 posto novca od godišnjeg profita koji naša kompanija stvori odlaziti u službene programe sterilizacije koje vode profesionalci diljem svijeta.

slobodna tri.jpg 

Također, dio novca namijenjen je i za mnogobrojna cjepiva, uključujući i ono za bjesnoću, od koje u Africi i Aziji godišnje umre više od 59 tisuća djece. Da spasimo samo jedno dijete i jednog psa, napravili smo puno – istaknuo je Matija, koji je također priznao kako je vodeći najveće projekte u Londonu, tek sad, na ovom projektu, doživio iskrenu strast od jednog tima. Tvrdi, svi su jako osjetljivi na životinje i želja im je da projekt Goetica uspije.

Kotačić promjene

- Trenutno u svijetu ima oko 600 milijuna samo pasa lutalica, a ni to nisu sigurni podaci. Zamislite koliko je tek mačaka! Prema istraživanju koje je provela PETA, sterilizacijom jednog psa u idućih sedam godina spasilo bi se više od 67 tisuća budućih pasa lutalica, a jedne mačke i njezina legla, ne biste vjerovali, čak 370 tisuća mačaka. To se zove "compounding effect", a mi kao kompanija to želimo približiti ljudima kako bi postali svjesniji da i oni sami mogu biti mali kotačić promjene.

slobodna dva.jpg 

Jer svijet je, koliko god nam se velik činio i koliko god to sve "bilo daleko" od nas, jako povezano mjesto i sutra se u Hrvatskoj može dogoditi da gledate po ulicama tisuće pasa lutalica kojima nema tko pomoći. Naš je cilj to spriječiti - jasan je Matija, koji je ipak itekako svjestan da se tako veliki globalni problem ne može riješiti preko noći. No, vjeruje da je ovo mali korak koji označava svaki početak jednog putovanja.

Untitled.jpg 

Izbjegavanje letenja: Putuj jeftino i pazi na prirodu

Novi poslovni model: Društveno odgovorno poslovanje 

Kategorije: Hrvaška

Trump želi posredovati između Indije i Pakistana oko “eksplozivnog” Kašmira

Nacional - Tor, 20/08/2019 - 23:57

Američki predsjednik Donald Trump želi biti posrednik između Indije i Pakistana po pitanju Kašmira, regije kojoj je New Delhi nedavno ukinuo autonomiju, a u utorak je rekao kako je tamošnja situacija “jako eksplozivna”.

Trump je proteklih dana razgovarao i s indijskim premijerom Narendrom Modijem i s pakistanskim premijerom Imranom Khanom, pokušavajući ublažiti tenzije.

Očekuje se da će se s Modijem susresti na marginama summita G7 u Francuskoj, iako je Indija već odbacila američku ponudu da djeluje kao posrednik između dviju država.

“Mislim da pomažemo toj situaciji, no, kao što znate, postoje ogromni problemi između dviju zemalja, a ja ću učiniti sve što mogu da posredujem ili nešto poduzmem”, rekao je američki predsjednik.

“Kašmir je veoma eksplozivno mjesto. Imate hinduiste i muslimane i ne bih rekao da se baš dobro slažu”, istaknuo je Trump u Bijeloj kući i zaključio: “Iskreno, situacija je jako eksplozivna”.

Pohvalio je oba čelnika i podsjetio kako je nedavno ugostio Khana u Washingtonu.

“Oni su veliki ljudi i vole svoje države. Nalaze se u teškoj situaciji. Kašmir je jako teška situacija”.

SAD je pod Trumpom ukinuo pomoć Pakistanu, svom savezniku iz Hladnog rata, a nedavni Khanov posjet nije rezultirao obnavljanjem tih isplata. Washington smatra da Islamabad ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma.

Pakistan i Indija kontroliraju dijelove Kašmira, no obje države svojataju cijelu regiju.

New Delhi je prošli tjedan odlučio ukinuti njegovu autonomiju povlačenjem članka 340. indijskog ustava koji mu je to jamčio u svim pitanjima osim vanjske politike, obrane i komunikacija.

Kategorije: Hrvaška

Slugin Luton Town upisao novi poraz i našao se u zoni ispadanja

Sportnet.hr - Tor, 20/08/2019 - 23:53
U utorak je odigrano pet susreta Championshipa, a u akciji su bili i hrvatski igrači, Šunjić je s Birmingham Cityjem ugostio Barnsley i slavio pobjedu rezultatom 2:0, dok je Sluga s Luton Townom igrao u gostima kod Sheffield Wednesdayja tražeći prvu pobjedu, ali doživio je novi poraz 0:1...
Kategorije: Hrvaška

ZBOG PRSTACA SU IM PRIJETILI MINOBACAČEM, A ČESTO IMAJU POSLA I S DROGOM Šef splitske pomorske policije otkrio neke najopasnije točke na Jadranu

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:47

Nakon što su njegovi policajci pod prijetnjom minobacačem i pištoljem kraj Drvenika Velikog zaplijenili pola kilograma prstaca, novinari Slobodne Dalmacije razgovarali su s Josom Vujićem, načelnikom Postaje pomorske policije Split.

Prijetnje oružjem dogodile su se na Krknjašima kada su pomorski policajci u izlovu prstaca u ranim jutarnjim satima zatekli 38-godišnjaka. Nakon što se barkom vezao za sike, ne bi li izbjegao uhićenje jer je jako puhalo te se nije moglo doći do njega zbog valova i nepristupačnog terena, na sceni se pojavio i 61-godišnji otac krivolovca. On je policajcima s obale Drvenika Velikog prijetio teškim naoružanjem: minobacačem i pištoljem.

U konačnici su obojica kazneno prijavljena. Sin je inače već krajem srpnja uhićen u izlovu prstaca i prijavljena. A da se radi o obiteljskom poslu pokazuje i činjenica da supruga 38-godišnjaka, prodaje izlovljene školjke po jahtama za 300 kuna po kilogramu. Osim što zarađuju, oni se i reklamiraju putem Facebooka na koji je 38-godišnjak stavio videa, u jednom plesom s “macom” slavi izlov prstaca, a u drugom pokazuje kako se spremaju.

- Sve osobe zatečene u izlovu prstaca prijavljuju se za dva kaznena djela: uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti i nezakoniti ribolov. Osim što moraju platiti 5.000 kuna kazne čeka ih i naknada štete od po 5.000 kuna po kilogramu koju također moraju nadoknaditi u državni proračun - kaže načelnik Joso Vujić.

Od početka godine Ppp Split je imala četiri zapljene prstaca u kojima je oduzeto 7,20 kilograma zabranjenih školjkaša. Osim prijetnji oružjem i vezivanjem za morske stijene krivolovci na razne načine izbjegavaju uhićenje i plaćanje kazne. Tako je prije tjedan dana 56-godišnjak u Starome Gradu dobrano namučio policajce prije zapljene 3,9 kilograma prstaca. Sve pred očima znatiželjnih šetača.

Lokalci prepričavaju kako su policajci navodno nadzirali 56-godišnjaka nekoliko dana tijekom kojih je uočeno da isplovljava u rano poslijepodne, a vraća se u večernjim satima s kesicom u kojom uvijek ima nešto ribe. Prilikom jednog povratka s pučine, policajci ga presreću dok izlazi na rivu, ali 56-godišnjak uskače nazad na brod, odgurujući ga dalje od obale kako policajac ne bi mogao za njim. U trenu 56-godišnjak ulazi u kabinu i izlazi s kantom koju baca u more.

Policajac skida odjeću i skače za kantom, izroni je, a unutra oko 1,5 kilograma prstaca. Pitaju 56-godišnjaka ima li još školjki, on negira. Odvode ga u Policijsku postaju Hvar gdje je prenoćio, a ujutro je u moru ispod njegove “bove”, za koju je bilo privezana, nađena vreća s još 2,5 kilograma. Dobio je prijavu za uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti i nezakoniti ribolov.

Školjke nisu jedino što pomorska policija zapljenjuje, manje je poznato da imaju i dosta zapljena opojnih sredstava. Od početka godine u široj zoni graničnog prijelaza u splitskoj luci u koju spadaju: autobusni kolodvor, željeznički kolodvor i Katalinića brig imali su 16 zapljena droge. Uglavnom se radilo o marihuani, a sve osobe su prijavljene za nezakonito posjedovanje, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, postaja kojom Joso Vujić rukovodi nadležna je i za Luku Split kojom je od početka godine prošlo 3 milijuna putnika i 440.000 vozila te se već sada može procijeniti kako će se nadmašiti brojke od prošle godine. Tijekom cijele 2018. godine kroz splitsku luku je prošlo 5,4 milijuna putnika i 811.000 vozila. Pomorski policajci nadziru i međunarodni promet u kojem je tijekom lipnja graničnu kontrolu prošlo 99.300 putnika i 4.000 vozila, a u srpnju 120.000 putnika i 6.770 vozila. U prvih 13 dana kolovoza granicu je u luci prešlo 66.000 putnika i 5.000 vozila.

- Naša primarna zadaća je osiguranje i zaštita državne granice na moru, a tijekom ljeta nadziremo sigurnost plovidbe. Posebno je opasno glisiranje mimo propisa za koje smo u lipnju ove godine podnijeli 22 prijave od čega 13 protiv domaćih i 9 protiv stranaca. Žarišne točke na koje posebno moramo paziti zbog nezakonitog glisiranja su: Trogir, Hvar, Bol i Makarska. U jednom danu znamo ići na brojne lokacije pa smo tako po dojavama takoreći istovremeno izašli na teren u Nečujmu, Trogiru i Makarskoj.

U srpnju smo zbog glisiranja prijavili 68, a od početka kolovoza 30 osoba. Tijekom prošle godine smo procesuirali ukupno 880 osoba od čega je u 600 slučaja bio prekršaj sigurnosti plovidbe, a ostalih 280 prekršaja se odnosi na zakona o morskom ribarstvu i ostale prekršaje - iznio je naš sugovornik.

Humano lice naših pomorskih policajaca upoznali su mnogi kojima je trebao medicinski prijevoz, koji nije njihova osnovna zadaća, ali se tog zadatka prihvaćaju bez puno razmišljanja. Tako je prošlog tjedna, kada je stigao poziv u pomoć s jahte privezane na Paklinskim otocima da je pozlilo jednom turistu, upravo brod pomorske policije bio taj koji se jedini našao dovoljno blizu da na vrijeme reagira. U najkraćem roku je stranac prevezen u Hvar gdje mu je pružena hitna medicinska pomoć.

Kategorije: Hrvaška

ZBOG PRSTACA SU IM PRIJETILI MINOBACAČEM, A ČESTO IMAJU POSLA I S DROGOM Šef splitske pomorske policije otkrio neke najopasnije točke na Jadranu

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:47

Nakon što su njegovi policajci pod prijetnjom minobacačem i pištoljem kraj Drvenika Velikog zaplijenili pola kilograma prstaca, novinari Slobodne Dalmacije razgovarali su s Josom Vujićem, načelnikom Postaje pomorske policije Split.

Prijetnje oružjem dogodile su se na Krknjašima kada su pomorski policajci u izlovu prstaca u ranim jutarnjim satima zatekli 38-godišnjaka. Nakon što se barkom vezao za sike, ne bi li izbjegao uhićenje jer je jako puhalo te se nije moglo doći do njega zbog valova i nepristupačnog terena, na sceni se pojavio i 61-godišnji otac krivolovca. On je policajcima s obale Drvenika Velikog prijetio teškim naoružanjem: minobacačem i pištoljem.

U konačnici su obojica kazneno prijavljena. Sin je inače već krajem srpnja uhićen u izlovu prstaca i prijavljena. A da se radi o obiteljskom poslu pokazuje i činjenica da supruga 38-godišnjaka, prodaje izlovljene školjke po jahtama za 300 kuna po kilogramu. Osim što zarađuju, oni se i reklamiraju putem Facebooka na koji je 38-godišnjak stavio videa, u jednom plesom s “macom” slavi izlov prstaca, a u drugom pokazuje kako se spremaju.

- Sve osobe zatečene u izlovu prstaca prijavljuju se za dva kaznena djela: uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti i nezakoniti ribolov. Osim što moraju platiti 5.000 kuna kazne čeka ih i naknada štete od po 5.000 kuna po kilogramu koju također moraju nadoknaditi u državni proračun - kaže načelnik Joso Vujić.

Od početka godine Ppp Split je imala četiri zapljene prstaca u kojima je oduzeto 7,20 kilograma zabranjenih školjkaša. Osim prijetnji oružjem i vezivanjem za morske stijene krivolovci na razne načine izbjegavaju uhićenje i plaćanje kazne. Tako je prije tjedan dana 56-godišnjak u Starome Gradu dobrano namučio policajce prije zapljene 3,9 kilograma prstaca. Sve pred očima znatiželjnih šetača.

Lokalci prepričavaju kako su policajci navodno nadzirali 56-godišnjaka nekoliko dana tijekom kojih je uočeno da isplovljava u rano poslijepodne, a vraća se u večernjim satima s kesicom u kojom uvijek ima nešto ribe. Prilikom jednog povratka s pučine, policajci ga presreću dok izlazi na rivu, ali 56-godišnjak uskače nazad na brod, odgurujući ga dalje od obale kako policajac ne bi mogao za njim. U trenu 56-godišnjak ulazi u kabinu i izlazi s kantom koju baca u more.

Policajac skida odjeću i skače za kantom, izroni je, a unutra oko 1,5 kilograma prstaca. Pitaju 56-godišnjaka ima li još školjki, on negira. Odvode ga u Policijsku postaju Hvar gdje je prenoćio, a ujutro je u moru ispod njegove “bove”, za koju je bilo privezana, nađena vreća s još 2,5 kilograma. Dobio je prijavu za uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti i nezakoniti ribolov.

Školjke nisu jedino što pomorska policija zapljenjuje, manje je poznato da imaju i dosta zapljena opojnih sredstava. Od početka godine u široj zoni graničnog prijelaza u splitskoj luci u koju spadaju: autobusni kolodvor, željeznički kolodvor i Katalinića brig imali su 16 zapljena droge. Uglavnom se radilo o marihuani, a sve osobe su prijavljene za nezakonito posjedovanje, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, postaja kojom Joso Vujić rukovodi nadležna je i za Luku Split kojom je od početka godine prošlo 3 milijuna putnika i 440.000 vozila te se već sada može procijeniti kako će se nadmašiti brojke od prošle godine. Tijekom cijele 2018. godine kroz splitsku luku je prošlo 5,4 milijuna putnika i 811.000 vozila. Pomorski policajci nadziru i međunarodni promet u kojem je tijekom lipnja graničnu kontrolu prošlo 99.300 putnika i 4.000 vozila, a u srpnju 120.000 putnika i 6.770 vozila. U prvih 13 dana kolovoza granicu je u luci prešlo 66.000 putnika i 5.000 vozila.

- Naša primarna zadaća je osiguranje i zaštita državne granice na moru, a tijekom ljeta nadziremo sigurnost plovidbe. Posebno je opasno glisiranje mimo propisa za koje smo u lipnju ove godine podnijeli 22 prijave od čega 13 protiv domaćih i 9 protiv stranaca. Žarišne točke na koje posebno moramo paziti zbog nezakonitog glisiranja su: Trogir, Hvar, Bol i Makarska. U jednom danu znamo ići na brojne lokacije pa smo tako po dojavama takoreći istovremeno izašli na teren u Nečujmu, Trogiru i Makarskoj.

U srpnju smo zbog glisiranja prijavili 68, a od početka kolovoza 30 osoba. Tijekom prošle godine smo procesuirali ukupno 880 osoba od čega je u 600 slučaja bio prekršaj sigurnosti plovidbe, a ostalih 280 prekršaja se odnosi na zakona o morskom ribarstvu i ostale prekršaje - iznio je naš sugovornik.

Humano lice naših pomorskih policajaca upoznali su mnogi kojima je trebao medicinski prijevoz, koji nije njihova osnovna zadaća, ali se tog zadatka prihvaćaju bez puno razmišljanja. Tako je prošlog tjedna, kada je stigao poziv u pomoć s jahte privezane na Paklinskim otocima da je pozlilo jednom turistu, upravo brod pomorske policije bio taj koji se jedini našao dovoljno blizu da na vrijeme reagira. U najkraćem roku je stranac prevezen u Hvar gdje mu je pružena hitna medicinska pomoć.

Kategorije: Hrvaška

Tražitelju azila odbili zahtjev uz obrazloženje da 'nije dovoljno feminiziran da bi bio gay'

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:45

Muškarac koji je zatražio azil u Ujedinjenom Kraljevstvu na bazi svoje seksualnosti će dobiti priliku da njegov slučaj ponovno bude obrađen jer je sudac pogrešno donio odluku uz primjedbu da on nije dovoljno 'feminiziran' da bude gay, kazao je njegov odvjetnik.

Muškarcu, koji prema pravilima mora ostati anoniman, prizivni sudac je kazao da mu ponašanje nije dovoljno gay i da se po prostoriji nije ogledavao na dovoljno feminiziran način, piše The Independent.

Sudac je navodno dalje rekao da su na gay sceni mlađi muškarci više traženi.

Zahtjev za azilom će biti preispitan nakon što je sudac Vrhovnog suda ustvrdio da je originalna tvrdnja sadržavala 'materijalnu povredu zakona'.

Ovaj slučaj je potaknuo aktiviste da se požale na 'kulturu nepovjerenja' britanskih vlasti prema LGBT tražiteljima azila. U velikom broju slučajeva tražiteljima azila je zahtjev odbijen uz 'apsurdne' razloge kojima se odbacuju tvrdnje o njihovoj seksualnosti.

- Sustav je definitivno postao stroži zadnjih godina. Kvaliteta donošenja odluka je smanjena. Neke odluke su sasvim apsurdne, kazala je odvjetnica Rehana Popal.

- Često se događa da se gay muslimanima kaže da homoseksualnost nije prihvatljiva u islamu i da je stoga nemoguće biti musliman i gay. Ili se ženi koja je ranije bila u ugovorenom braku s muškarcem kaže kako nije moguće da je lezbijka, kazala je.

Leila Zadeh, izvršna direktorica britanske Lezbijske i gay imigracijske grupe je kazala da to nije izolirani incident citirajući pritom druge slučajeve u kojima su suci odbili povjerovati u nečiju seksualnu orijentaciju na osnovi frizure, seksualnog ponašanja ili religijskih uvjerenja.

- Najveći problem LGBT osoba koje trebaju međunarodnu zaštitu je dokazivanje njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili seksualnih karakteristika, dodala je.

- Kad se netko žali na odbijanje azila, potrebno bi bilo da se dozvoli pravično saslušanje bez očekivanja da bi osoba morala odgovarati stereotipima. Tražimo od sudova da jamče kako svi suci slijede smjernice o jednakom tretmanu LGBT osoba, kazala je Zadeh.

Studija s Univerziteta u Bristolu je pokazala da LGBT izbjeglice imaju veće šanse da im se zahtjevi za azilom uvaže ako se predstavljaju kroz 'flambojantne' stereotipe i tako uklope u zapadnjačka stereotipna poimanja queer/gay životnih stilova, kao što su sudjelovanje u Gay Prideu i posjećivanje gay barova.

Službene brojke koje su objavljene prošlog studenog su pokazale kako je postotak odbijenih LGBT zahtjeva za azilom povećan zadnjih godina, pa je 78 posto takvih zahtjeva odbijeno 2017., što je porast od 52 posto u dvije godine.

Od tražitelja zahtjeva koji se žale na odbijenice, od kojih je bilo 2,908 između 2015. i 2017., više od dvije trećine su uspjeli preokrenuti odluku suda.

Odvjetnica Popal je kazala da je porast u odbijenicama djelomično kreiran imigracijskim sudovima koji su pod 'jakim pritiskom' i djelomično jer Glavni ured za imigraciju ima negativan stav prema tražiteljima azila.

- Kad suci donesu odluku, igraju se s ljudskim životima. To je opasno i čini štetu. Trebali bi tome pristupati s velikom pažnjom, ali to ne rade, kazala je Popal, piše The Independent.

Kategorije: Hrvaška

Tražitelju azila odbili zahtjev uz obrazloženje da 'nije dovoljno feminiziran da bi bio gay'

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:45

Muškarac koji je zatražio azil u Ujedinjenom Kraljevstvu na bazi svoje seksualnosti će dobiti priliku da njegov slučaj ponovno bude obrađen jer je sudac pogrešno donio odluku uz primjedbu da on nije dovoljno 'feminiziran' da bude gay, kazao je njegov odvjetnik.

Muškarcu, koji prema pravilima mora ostati anoniman, prizivni sudac je kazao da mu ponašanje nije dovoljno gay i da se po prostoriji nije ogledavao na dovoljno feminiziran način, piše The Independent.

Sudac je navodno dalje rekao da su na gay sceni mlađi muškarci više traženi.

Zahtjev za azilom će biti preispitan nakon što je sudac Vrhovnog suda ustvrdio da je originalna tvrdnja sadržavala 'materijalnu povredu zakona'.

Ovaj slučaj je potaknuo aktiviste da se požale na 'kulturu nepovjerenja' britanskih vlasti prema LGBT tražiteljima azila. U velikom broju slučajeva tražiteljima azila je zahtjev odbijen uz 'apsurdne' razloge kojima se odbacuju tvrdnje o njihovoj seksualnosti.

- Sustav je definitivno postao stroži zadnjih godina. Kvaliteta donošenja odluka je smanjena. Neke odluke su sasvim apsurdne, kazala je odvjetnica Rehana Popal.

- Često se događa da se gay muslimanima kaže da homoseksualnost nije prihvatljiva u islamu i da je stoga nemoguće biti musliman i gay. Ili se ženi koja je ranije bila u ugovorenom braku s muškarcem kaže kako nije moguće da je lezbijka, kazala je.

Leila Zadeh, izvršna direktorica britanske Lezbijske i gay imigracijske grupe je kazala da to nije izolirani incident citirajući pritom druge slučajeve u kojima su suci odbili povjerovati u nečiju seksualnu orijentaciju na osnovi frizure, seksualnog ponašanja ili religijskih uvjerenja.

- Najveći problem LGBT osoba koje trebaju međunarodnu zaštitu je dokazivanje njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili seksualnih karakteristika, dodala je.

- Kad se netko žali na odbijanje azila, potrebno bi bilo da se dozvoli pravično saslušanje bez očekivanja da bi osoba morala odgovarati stereotipima. Tražimo od sudova da jamče kako svi suci slijede smjernice o jednakom tretmanu LGBT osoba, kazala je Zadeh.

Studija s Univerziteta u Bristolu je pokazala da LGBT izbjeglice imaju veće šanse da im se zahtjevi za azilom uvaže ako se predstavljaju kroz 'flambojantne' stereotipe i tako uklope u zapadnjačka stereotipna poimanja queer/gay životnih stilova, kao što su sudjelovanje u Gay Prideu i posjećivanje gay barova.

Službene brojke koje su objavljene prošlog studenog su pokazale kako je postotak odbijenih LGBT zahtjeva za azilom povećan zadnjih godina, pa je 78 posto takvih zahtjeva odbijeno 2017., što je porast od 52 posto u dvije godine.

Od tražitelja zahtjeva koji se žale na odbijenice, od kojih je bilo 2,908 između 2015. i 2017., više od dvije trećine su uspjeli preokrenuti odluku suda.

Odvjetnica Popal je kazala da je porast u odbijenicama djelomično kreiran imigracijskim sudovima koji su pod 'jakim pritiskom' i djelomično jer Glavni ured za imigraciju ima negativan stav prema tražiteljima azila.

- Kad suci donesu odluku, igraju se s ljudskim životima. To je opasno i čini štetu. Trebali bi tome pristupati s velikom pažnjom, ali to ne rade, kazala je Popal, piše The Independent.

Kategorije: Hrvaška

Panika na Sveučilištu u Louisiani: Nakon dojave o naoružanom uljezu policija blokirala područje, no ipak nije bilo prijetnje

Dnevnik.hr - Tor, 20/08/2019 - 23:45
 TheAdvocate)Sveučilište u Louisiani objavilo je na svom Twitteru da je naoružana osoba ušla u kampus te upozorili studente da izbjegavaju to područje, no uljez ipak nije pronađen
Kategorije: Hrvaška

TRUMP ŽELI POSREDOVATI IZMEĐU INDIJE I PAKISTANA ZBOG KAŠMIRA 'Učinit ću sve da nešto poduzmem. Kašmir je veoma eksplozivno mjesto...'

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:44

Američki predsjednik Donald Trump želi biti posrednik između Indije i Pakistana po pitanju Kašmira, regije kojoj je New Delhi nedavno ukinuo autonomiju, a u utorak je rekao kako je tamošnja situacija "jako eksplozivna".

Trump je proteklih dana razgovarao i s indijskim premijerom Narendrom Modijem i s pakistanskim premijerom Imranom Khanom, pokušavajući ublažiti tenzije.

Očekuje se da će se s Modijem susresti na marginama summita G7 u Francuskoj, iako je Indija već odbacila američku ponudu da djeluje kao posrednik između dviju država.

"Mislim da pomažemo toj situaciji, no, kao što znate, postoje ogromni problemi između dviju zemalja, a ja ću učiniti sve što mogu da posredujem ili nešto poduzmem", rekao je američki predsjednik.

"Kašmir je veoma eksplozivno mjesto. Imate hinduiste i muslimane i ne bih rekao da se baš dobro slažu", istaknuo je Trump u Bijeloj kući i zaključio: "Iskreno, situacija je jako eksplozivna".

Pohvalio je oba čelnika i podsjetio kako je nedavno ugostio Khana u Washingtonu.

"Oni su veliki ljudi i vole svoje države. Nalaze se u teškoj situaciji. Kašmir je jako teška situacija".

SAD je pod Trumpom ukinuo pomoć Pakistanu, svom savezniku iz Hladnog rata, a nedavni Khanov posjet nije rezultirao obnavljanjem tih isplata. Washington smatra da Islamabad ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma.

Pakistan i Indija kontroliraju dijelove Kašmira, no obje države svojataju cijelu regiju.

New Delhi je prošli tjedan odlučio ukinuti autonomiju te većinski muslimanske regije povlačenjem članka 340. indijskog ustava koji joj je to jamčio u svim pitanjima osim vanjske politike, obrane i komunikacija.

Kategorije: Hrvaška

TRUMP ŽELI POSREDOVATI IZMEĐU INDIJE I PAKISTANA ZBOG KAŠMIRA 'Učinit ću sve da nešto poduzmem. Kašmir je veoma eksplozivno mjesto...'

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:44

Američki predsjednik Donald Trump želi biti posrednik između Indije i Pakistana po pitanju Kašmira, regije kojoj je New Delhi nedavno ukinuo autonomiju, a u utorak je rekao kako je tamošnja situacija "jako eksplozivna".

Trump je proteklih dana razgovarao i s indijskim premijerom Narendrom Modijem i s pakistanskim premijerom Imranom Khanom, pokušavajući ublažiti tenzije.

Očekuje se da će se s Modijem susresti na marginama summita G7 u Francuskoj, iako je Indija već odbacila američku ponudu da djeluje kao posrednik između dviju država.

"Mislim da pomažemo toj situaciji, no, kao što znate, postoje ogromni problemi između dviju zemalja, a ja ću učiniti sve što mogu da posredujem ili nešto poduzmem", rekao je američki predsjednik.

"Kašmir je veoma eksplozivno mjesto. Imate hinduiste i muslimane i ne bih rekao da se baš dobro slažu", istaknuo je Trump u Bijeloj kući i zaključio: "Iskreno, situacija je jako eksplozivna".

Pohvalio je oba čelnika i podsjetio kako je nedavno ugostio Khana u Washingtonu.

"Oni su veliki ljudi i vole svoje države. Nalaze se u teškoj situaciji. Kašmir je jako teška situacija".

SAD je pod Trumpom ukinuo pomoć Pakistanu, svom savezniku iz Hladnog rata, a nedavni Khanov posjet nije rezultirao obnavljanjem tih isplata. Washington smatra da Islamabad ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma.

Pakistan i Indija kontroliraju dijelove Kašmira, no obje države svojataju cijelu regiju.

New Delhi je prošli tjedan odlučio ukinuti autonomiju te većinski muslimanske regije povlačenjem članka 340. indijskog ustava koji joj je to jamčio u svim pitanjima osim vanjske politike, obrane i komunikacija.

Kategorije: Hrvaška

Tisuće Nizozemaca žele se na plaži oprostiti od Velike Britanije

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:44

Ako će Velika Britanija izaći iz Europske unije kao što je planirano 31. listopada, Nizozemci ih žele prijateljski pozdraviti mahanjem s druge strane Sjevernog mora.

To je ovog vikenda osmislio i na Facebooku predstavio Ron Toekook koji predlaže praćenje Brexita s plaže u mjestu Wijk Aan Zee, za što se za sada zanimalo 56.000 osoba, a njih 7600 je reklo da planira doći na plažu tog dana.

"To bi trebao biti lijepi pozdrav dobrom prijatelju koji odlazi na uzbudljivu, ne posebice pametnu avanturu", naveo je inicijator Ron Toekook.

Pozdravljanje će biti popraćeno specijalitetima poput nizozemskog čipsa, francuskog i njemačkog vina. Organizator planira i prigodnu glazbenu kulisu i s među ostalima Fleetwood Mac s "Go Your Own Way", Queen s "I Want to Break Freee", Clash s "London Calling" i Adele s "Hello".

Jedna skupina bi mogla odsvirati "We'll meet again" i "Het is stil aan de oerkant" ili mirno je s druge strane, objasnio je Toekook, prenosi agencija ANP.

Boy band Breunion se prošle godine istaknuo skladbom "Britain Come Back" gdje je usporedio Brexit s ljubavnim raskidom. Pet pjevača je pozivalo London da odustane od svoje odluke, skandirajući "nije prekasno okrenuti se za 180 stupnjeva i vratiti".

Velika Britanija je ključan gospodarski partner Nizozemske koja je poduzela niz mjera da bi se pripremila za Brexit.

Kategorije: Hrvaška

Tisuće Nizozemaca žele se na plaži oprostiti od Velike Britanije

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:44

Ako će Velika Britanija izaći iz Europske unije kao što je planirano 31. listopada, Nizozemci ih žele prijateljski pozdraviti mahanjem s druge strane Sjevernog mora.

To je ovog vikenda osmislio i na Facebooku predstavio Ron Toekook koji predlaže praćenje Brexita s plaže u mjestu Wijk Aan Zee, za što se za sada zanimalo 56.000 osoba, a njih 7600 je reklo da planira doći na plažu tog dana.

"To bi trebao biti lijepi pozdrav dobrom prijatelju koji odlazi na uzbudljivu, ne posebice pametnu avanturu", naveo je inicijator Ron Toekook.

Pozdravljanje će biti popraćeno specijalitetima poput nizozemskog čipsa, francuskog i njemačkog vina. Organizator planira i prigodnu glazbenu kulisu i s među ostalima Fleetwood Mac s "Go Your Own Way", Queen s "I Want to Break Freee", Clash s "London Calling" i Adele s "Hello".

Jedna skupina bi mogla odsvirati "We'll meet again" i "Het is stil aan de oerkant" ili mirno je s druge strane, objasnio je Toekook, prenosi agencija ANP.

Boy band Breunion se prošle godine istaknuo skladbom "Britain Come Back" gdje je usporedio Brexit s ljubavnim raskidom. Pet pjevača je pozivalo London da odustane od svoje odluke, skandirajući "nije prekasno okrenuti se za 180 stupnjeva i vratiti".

Velika Britanija je ključan gospodarski partner Nizozemske koja je poduzela niz mjera da bi se pripremila za Brexit.

Kategorije: Hrvaška

NAJGORI DIKTATOR U samo osam godina pobio je pola milijuna ljudi

Portal Oko - Tor, 20/08/2019 - 23:40
NAJGORI DIKTATOR U samo osam godina pobio je pola milijuna ljudi NAJGORI DIKTATOR U samo osam godina pobio je pola milijuna ljudi Bio je poznat po svom osmijehu. Ipak, vojni diktator Idi Amin Dada vladao je Ugandom željeznom šakom osam dugih godina. Oni koji su 1971. slavili generalov vojni udar kojim je srušio predsjednika Miltona Obotea, nisu imali pojma koliko će biti tiransko i nasilno naredno desetljeće. Do kraja svoje vladavine Amin je naredio ubojstva oko 300.000 ljudi, neke procjene navode čak i pola milijuna od 12 milijuna stanovnika, piše Express.hr 20. kolovoza 2019. 21:40 20. kolovoza 2019. 21:41 Express.hr YOUTUBE/SCREENSHOT OBOŽAVAO JE HITLERA var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-22958801-1']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function () { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })();

Amin, poznat i kao "Mesar iz Ugande", osobno je nadgledao masovna ubojstva i spektakularna kršenja ljudskih prava, no mnogi Ugandi i danas njeguju njegovu ostavštinu. To pak govori o koliko je bio uspješan u njegovanju imidža sebe kao osloboditelja, onoga koji je zemlju spasio od kolonijalne prošlosti.

Unatoč tolikoj (ne) slavi, ozloglašenosti diljem svijeta i danas, priča o Idiju Aminu nije sasvim kompletirana u razdoblju između 1971. i 1979. godine. Da bismo razumjeli njegov um, moramo krenuti od početka. Idi Amin je rođen kao Idi Amin Dada Oumee na sjeverozapadu Ugande, blizu granica sa Sudanom i s Kongom. Točan datum rođenja danas nije poznat, ali većina istraživača vjeruje da je rođen oko 1925. godine. Aminov otac bio je zemljoradnik i član plemena Kakwa, starosjedilaca u Ugandi, Kongu i Sudanu, dok mu je majka bila pripadnica Lugbara. Oba plemena spadaju pod ono što u Ugandi nazivaju "Nubijcima". Nubijcima je Amin ostao odan cijelog života. Aminovi roditelji su se razveli još dok je bio vrlo mali, te su on i njegova majka odselili u grad.

Amin se upisao u muslimansku školu, ali je završio samo četiri razreda. Impozantne visine od 193 centimetara, ali i neobrazovan, bez znanja ijednog osim svog etničkog, Amin je britanskim kolonijalističkim vlastima bio savršen da ga pretvore u poslušnog vojnika. Kao odrasli mladić naporno je stjecao vojničke kvalifikacije koje su cijenili Britanci, koji su vladali Ugandom od 1894. Nakon upisa u vojsku 1946. godine, Amin se sav usredotočio na svoju veliku strast, na atletiku.

Bio je impresivan plivač, ragbijaš i boksač. Kao amater osvojio je 1951. godine u Ugandi prvenstvo u boksu u teškoj kategoriji, te je taj naslov zadržao devet godina. U međuvremenu, 1949. godine, Amin je promaknut iz vojnika u desetnika. Bio je to prvi od mnogih njegovih značajnih koraka na ljestvama moći. Iako je Amin kasnije koristio antiimperijalističko raspoloženje da potakne javnu potporu, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća on je pomagao Britancima da zadrže kontrolu nad svojim afričkim protektoratima boreći se protiv afričkih boraca za slobodu Mau Mau u Keniji i pobunjeničkih boraca u Somaliji.

Više pročitajte OVDJE.

PortalOko.hr Copyright 2011 - 2019. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.
Kategorije: Hrvaška

Na N. Zelandu čak ni silovanje ili trudnoća djevojčica od 11 godina nisu opravdan razlog za pobačaj: 'Ginekolog mi je urlikao da ću gorjeti u paklu'

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:38

Novi Zeland se smatra mjestom dobrim za žene, sedmi je po ravnopravnosti u 2018. na listi Svjetskog ekonomskog foruma, žene su tamo dobile pravo glasa još 1893. Međutim, pobačaj je i dalje kriminaliziran.

Na Novom Zelandu abortus se tretira kao kazneno djelo. Dozvoljen je samo ako se dva liječnika slože da je u pitanju život ili zdravlje majke, ako je riječ o incestu ili teškoj abnormalnosti fetusa. Žena mora barem tri puta kod liječnika: kod ginekologa i kod dvojice specijalno imenovanih doktora koji imaju pravo donošenja odluke. Silovanje ili trudnoća djevojčica od 11 ili 12 godina nisu opravdan razlog. U posljednjih deset godina odbijeno je 2566 zahtjeva žena za abortus, objavili su aktivisti za ženska prava. “Nemoralna si, gorjet ćeš u paklu”, vikao se jedan ginekolog na ženu koja ga je pitala za pobačaj, prenosi New Zealand Herald.

Međutim, vremena se mijenjaju. Istraživanje javnog mnijenja agencije IPSOS u lipnju pokazalo je da 77 posto građana Novog Zelanda smatra da pobačaj treba biti dostupan ženama koje ga traže. Novozelandska premijerka Jacinda Ardern krenula je u ostvarenje svog predizbornog obećanja iz 2017.: dekriminalizirati pobačaj. U toj zemlji žena može biti kažnjena kaznom od 200 dolara, a onome tko joj omogući abortus prijeti do 14 godina zatvora.

vcr.jpg 

Optužbe

“Pobačaj je jedini medicinski postupak koji se u Novom Zelandu još tretira kao zločin. Vrijeme je da se to promijeni”, poručio je ministar pravosuđa Andrew Little. Parlament je prije dva tjedna odobrio izbacivanje pobačaja iz kaznenog zakona, no mora još proći drugo i treće čitanje. Za čitavu proceduru treba oko šest mjeseci da bi novi zakon stupio na snagu, prenose novozelandski mediji.

IWHC, Međunarodna koalicija za žensko zdravlje sa sjedištem u New Yorku, pozdravila je odluku vlasti te zemlje da se pridruže skupini od više od 30 zemalja koje su liberalizirale zakon o pobačaju od 2000. godine do danas. Po ovom zakonu, u Novom Zelandu gotovo nitko nikad nije bio osuđen.

Ali ne radi se samo o tome, nego o ljudskim pravima i autonomiji tijela, poručio je ministar, kako prenosi ABC. Ako su htjele pobačaj, žene u Novom Zelandu morale su lagati i smišljati kako da se provuku kroz zakonske propise i tražiti liječnike koji će im u tome pomoći.

Tisuće žena svake godine su ipak obavljale pobačaje, od 1980 do 2016. optuženo je 40 ljudi zbog provođenja pobačaja, od toga jedan povezan s napadom koji je mogao izazvati spontani pobačaj. Jedna osoba je osuđena jer je nezakonito osigurala pilule “za dan poslije”. Na Novom Zelandu dozvoljena je prodaja pilula koje izazivaju pobačaj.

Zakonska zabrana nije izbrisala pobačaje: procjenjuje se da je 30 posto žena na Novom Zelandu imalo pobačaj, prenosi CNN. Godišnje ih se izvede 13.000. u zemlji s 4,7 milijuna stanovnika. Pobačaj je kriminaliziran, za mnoge teško dostupan i jako stigmatiziran.

Većina žena pokušava to tvrdeći da bi im rođenje djeteta izazvalo teške psihičke posljedice. Čemu ponižavanje?

Novozelandski liječnici i dalje će se moći pozivati na prigovor savjesti, ali će biti dužni ženu informirati da može potražiti drugoga ginekologa. Međutim, liječnik nije obavezan da je poveže s ginekologom koji obavlja pobačaj, čak ni da joj dade njegov broj ili adresu, objavio je New Zealand Herald.

Peticija

Aktivistkinje za ženska prava nisu zadovoljne tim rješenjem. Znali su što im je struka još dok su upisivali studij, zašto im dopustiti to?

Novi Zeland je od 1840. britanska kolonija, podređen engleskim zakonima. Abortus je bio ilegalan do 1930., kad je Novi Zeland dobio autonomiju. Od tada abortus je formalno legalan ako je u pitanju život ili mentalno zdravlje žene, ali malo koji liječnik ga je tih godina htio izvesti. Krajem 60-ih raste broj pobačaja u javnim bolnicama.

Prva ginekološka klinika koja radi pobačaje otvorena je 1974., a tri godine kasnije Novi Zeland je donio zakon koji propisuje više situacija u kojima je pobačaj dozvoljen. Međutim, mimo tih točno propisanih uvjeta, pobačaj je tim zakonom ponovo definiran kao kazneno djelo. Protivnici kriminalizacije pobačaja skupili su 319.000 potpisa, gotovo 10 posto tadašnjeg stanovništva Novog Zelanda, ali bez rezultata. Do danas.

U prvom čitanju samo su 23 zastupnika bila protiv, njih 94 glasala su za. Opozicija je malobrojna, ali zato jako glasna. Posebno je aktivna konzervativna skupina “Prvo obitelj” (Family First), koja ističe da novi zakon ignorira prava nerođenog djeteta.

Kritika

Premijerka Ardern kritizira to što žene često moraju lagati da bi dobile mogućnost obaviti pobačaj. “Ako kažu istinu, onda su praktično, po našem zakonu, kriminalke”, istaknula je premijerka, poručujući da se ona duboko s tim ne slaže.

Prema službenim podacima, čak 97 posto pobačaja odobrenih 2017. kao obrazloženje su imali da bi nastavak trudnoće predstavljao veliku opasnost za ženino mentalno zdravlje.

Stigma

To je bilo pravo poniženje, sjeća se Sarah, 29-godišnja državna službenica. Ostala je trudna sa 18 i morala lagati o svome mentalnom zdravlju jer je htjela na pobačaj. I ona je poput većine sugovornica CNN-a htjela ostati anonimna, pa su joj dali drugo ime. To je ritualno ponižavanje, ističu aktivisti za ljudska prava: žene su se morale pretvarati da su psihički nestabilne, a liječnici su se morali praviti da im vjeruju.

Dylan (31) danas u Melbourneu u Australiji radi kao nastavnica. Imala je pobačaj 2010. i dalje osjeća ljutnju zbog ponižavajuće procedure kojoj je bila podvrgnuta. Jako se loše osjećala, s jutarnjim mučninama i povraćanjima, dok je čekala da joj odobre pobačaj. “Trudna si iako to ne želiš biti, to je jako loš osjećaj”, kaže. To što je riječ o kaznenom djelu, čitavu stvar čini još traumatičnijom.

Bila je okružena ljudima koji nisu mislili da je abortus neka posebno bitna stvar, ali i dalje osjeća socijalnu stigmu koja se nameće svakoj ženi koja se odluči na abortus. “I dalje se ustručavam reći ljudima da sam uopće bila trudna”, kaže Dylan. I to je ime izmišljeno. “Tko god je imao pobačaj, učinio je to u tajnosti”, kaže Veronica, koja je imala neželjenu trudnoću s 18, a potom je, poput Dylan, otišla u inozemstvo.

Liječnici moraju prijaviti ženu ako koristi pilulu za dan poslije 

Kategorije: Hrvaška

Na N. Zelandu čak ni silovanje ili trudnoća djevojčica od 11 godina nisu opravdan razlog za pobačaj: 'Ginekolog mi je urlikao da ću gorjeti u paklu'

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:38

Novi Zeland se smatra mjestom dobrim za žene, sedmi je po ravnopravnosti u 2018. na listi Svjetskog ekonomskog foruma, žene su tamo dobile pravo glasa još 1893. Međutim, pobačaj je i dalje kriminaliziran.

Na Novom Zelandu abortus se tretira kao kazneno djelo. Dozvoljen je samo ako se dva liječnika slože da je u pitanju život ili zdravlje majke, ako je riječ o incestu ili teškoj abnormalnosti fetusa. Žena mora barem tri puta kod liječnika: kod ginekologa i kod dvojice specijalno imenovanih doktora koji imaju pravo donošenja odluke. Silovanje ili trudnoća djevojčica od 11 ili 12 godina nisu opravdan razlog. U posljednjih deset godina odbijeno je 2566 zahtjeva žena za abortus, objavili su aktivisti za ženska prava. “Nemoralna si, gorjet ćeš u paklu”, vikao se jedan ginekolog na ženu koja ga je pitala za pobačaj, prenosi New Zealand Herald.

Međutim, vremena se mijenjaju. Istraživanje javnog mnijenja agencije IPSOS u lipnju pokazalo je da 77 posto građana Novog Zelanda smatra da pobačaj treba biti dostupan ženama koje ga traže. Novozelandska premijerka Jacinda Ardern krenula je u ostvarenje svog predizbornog obećanja iz 2017.: dekriminalizirati pobačaj. U toj zemlji žena može biti kažnjena kaznom od 200 dolara, a onome tko joj omogući abortus prijeti do 14 godina zatvora.

vcr.jpg 

Optužbe

“Pobačaj je jedini medicinski postupak koji se u Novom Zelandu još tretira kao zločin. Vrijeme je da se to promijeni”, poručio je ministar pravosuđa Andrew Little. Parlament je prije dva tjedna odobrio izbacivanje pobačaja iz kaznenog zakona, no mora još proći drugo i treće čitanje. Za čitavu proceduru treba oko šest mjeseci da bi novi zakon stupio na snagu, prenose novozelandski mediji.

IWHC, Međunarodna koalicija za žensko zdravlje sa sjedištem u New Yorku, pozdravila je odluku vlasti te zemlje da se pridruže skupini od više od 30 zemalja koje su liberalizirale zakon o pobačaju od 2000. godine do danas. Po ovom zakonu, u Novom Zelandu gotovo nitko nikad nije bio osuđen.

Ali ne radi se samo o tome, nego o ljudskim pravima i autonomiji tijela, poručio je ministar, kako prenosi ABC. Ako su htjele pobačaj, žene u Novom Zelandu morale su lagati i smišljati kako da se provuku kroz zakonske propise i tražiti liječnike koji će im u tome pomoći.

Tisuće žena svake godine su ipak obavljale pobačaje, od 1980 do 2016. optuženo je 40 ljudi zbog provođenja pobačaja, od toga jedan povezan s napadom koji je mogao izazvati spontani pobačaj. Jedna osoba je osuđena jer je nezakonito osigurala pilule “za dan poslije”. Na Novom Zelandu dozvoljena je prodaja pilula koje izazivaju pobačaj.

Zakonska zabrana nije izbrisala pobačaje: procjenjuje se da je 30 posto žena na Novom Zelandu imalo pobačaj, prenosi CNN. Godišnje ih se izvede 13.000. u zemlji s 4,7 milijuna stanovnika. Pobačaj je kriminaliziran, za mnoge teško dostupan i jako stigmatiziran.

Većina žena pokušava to tvrdeći da bi im rođenje djeteta izazvalo teške psihičke posljedice. Čemu ponižavanje?

Novozelandski liječnici i dalje će se moći pozivati na prigovor savjesti, ali će biti dužni ženu informirati da može potražiti drugoga ginekologa. Međutim, liječnik nije obavezan da je poveže s ginekologom koji obavlja pobačaj, čak ni da joj dade njegov broj ili adresu, objavio je New Zealand Herald.

Peticija

Aktivistkinje za ženska prava nisu zadovoljne tim rješenjem. Znali su što im je struka još dok su upisivali studij, zašto im dopustiti to?

Novi Zeland je od 1840. britanska kolonija, podređen engleskim zakonima. Abortus je bio ilegalan do 1930., kad je Novi Zeland dobio autonomiju. Od tada abortus je formalno legalan ako je u pitanju život ili mentalno zdravlje žene, ali malo koji liječnik ga je tih godina htio izvesti. Krajem 60-ih raste broj pobačaja u javnim bolnicama.

Prva ginekološka klinika koja radi pobačaje otvorena je 1974., a tri godine kasnije Novi Zeland je donio zakon koji propisuje više situacija u kojima je pobačaj dozvoljen. Međutim, mimo tih točno propisanih uvjeta, pobačaj je tim zakonom ponovo definiran kao kazneno djelo. Protivnici kriminalizacije pobačaja skupili su 319.000 potpisa, gotovo 10 posto tadašnjeg stanovništva Novog Zelanda, ali bez rezultata. Do danas.

U prvom čitanju samo su 23 zastupnika bila protiv, njih 94 glasala su za. Opozicija je malobrojna, ali zato jako glasna. Posebno je aktivna konzervativna skupina “Prvo obitelj” (Family First), koja ističe da novi zakon ignorira prava nerođenog djeteta.

Kritika

Premijerka Ardern kritizira to što žene često moraju lagati da bi dobile mogućnost obaviti pobačaj. “Ako kažu istinu, onda su praktično, po našem zakonu, kriminalke”, istaknula je premijerka, poručujući da se ona duboko s tim ne slaže.

Prema službenim podacima, čak 97 posto pobačaja odobrenih 2017. kao obrazloženje su imali da bi nastavak trudnoće predstavljao veliku opasnost za ženino mentalno zdravlje.

Stigma

To je bilo pravo poniženje, sjeća se Sarah, 29-godišnja državna službenica. Ostala je trudna sa 18 i morala lagati o svome mentalnom zdravlju jer je htjela na pobačaj. I ona je poput većine sugovornica CNN-a htjela ostati anonimna, pa su joj dali drugo ime. To je ritualno ponižavanje, ističu aktivisti za ljudska prava: žene su se morale pretvarati da su psihički nestabilne, a liječnici su se morali praviti da im vjeruju.

Dylan (31) danas u Melbourneu u Australiji radi kao nastavnica. Imala je pobačaj 2010. i dalje osjeća ljutnju zbog ponižavajuće procedure kojoj je bila podvrgnuta. Jako se loše osjećala, s jutarnjim mučninama i povraćanjima, dok je čekala da joj odobre pobačaj. “Trudna si iako to ne želiš biti, to je jako loš osjećaj”, kaže. To što je riječ o kaznenom djelu, čitavu stvar čini još traumatičnijom.

Bila je okružena ljudima koji nisu mislili da je abortus neka posebno bitna stvar, ali i dalje osjeća socijalnu stigmu koja se nameće svakoj ženi koja se odluči na abortus. “I dalje se ustručavam reći ljudima da sam uopće bila trudna”, kaže Dylan. I to je ime izmišljeno. “Tko god je imao pobačaj, učinio je to u tajnosti”, kaže Veronica, koja je imala neželjenu trudnoću s 18, a potom je, poput Dylan, otišla u inozemstvo.

Liječnici moraju prijaviti ženu ako koristi pilulu za dan poslije 

Kategorije: Hrvaška

Smrskani kralješci ne smetaju nam da igramo fanatično. Naša košarka napeta je kao prava

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:33

- Ajde, požuri s tim štakama, stalno te nešto moramo čekati – zeza se Lukrecija Tomušić, košarkašica u kolicima, sa svojim sportskim kolegom i prijateljem Ivanom Milinovićem.

Ovaj ne ostaje dužan, pa joj predbaci da se “ustane i dođe mu pomoći”. Lukrecija i Ivan su članovi Košarkaškog kluba za osobe s invaliditetom “Kostrena”, suigrači koji su, zapravo, čitavu ovu pozitivnu priču i pokrenuli 2016. godine. Otada su, s trenerom Sinišom Kuharićem i raznim prijateljima kluba, privukli mnoge osobe s invaliditetom u svoj klub, koji danas igra i Hrvatsku ligu košarke u kolicima. Sport je to, reći će, vrlo atraktivan i zanimljiv, ništa manje od prave košarke, a osobama s invaliditetom može pružiti razne benefite kojih neće biti svjesni dok se ne prihvate lopte i posjednu u ta sportska kolica.

Njihovu je priču upravo radi popularizacije sporta odlučio filmom obuhvatiti riječki fotograf Mirko Žorž, a taj će uradak, naslovljen “Gurati naprijed”, svoju premijeru doživjeti na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu, 30. kolovoza na ljetnoj opatijskoj pozornici.

- Početkom 2017. sam ih prvi put vidio kako igraju. Došao sam fotografirati njihovo Kup natjecanje, i shvatio sam da je sport vrlo dinamičan i napet. Osim toga, vidio sam da je ta ekipa otkačena do kraja, da se super zabavljaju i da im je humor nevjerojatan. Već dugo želim snimiti svoj dokumentarac, i kad sam skužio kako oni međusobno funkcioniraju i kakva je to vesela, optimistična klapa, odmah sam poželio to snimiti na film – govori redatelj Žorž, koji se u snimanje filma upustio bez potpora i budžeta.

rtu2.jpg 

Sve plaćali sami

- Nisam htio čekati, ispunjavati prijavnice i slično. Napravio sam to par puta, ali nikada nisam dobio sredstva za film. Moja filmska ekipa i ja smo sami odlučili plaćati sve produkcijske troškove. Može se bez budžeta, treba samo biti spreman donirati vrijeme i znanje u projekt. Mi smo naš snimali godinu i pol dana, a 3 mjeseca smo bili u montaži. “Rough cut” je ispao 3 sata, a na kraju smo odlučili imati finalni cut od 23 minute. Film ima neke nedostatke, i ja sam ih svjestan, a tiču se toga da nismo imali novac za drugu kameru i kvalitetno osvjetljenje. No, mislim da smo i ovako dobili ono što smo htjeli – navodi redatelj koji je film odlučio podijeliti u tri dijela.

- Prvi dio filma prati što se tim ljudima događalo u prvim danima nakon ozljeda, kako su se nosili s tim, dok se drugi dio bavi košarkom u kolicima i prati kako su im se životi promijenili kad su je zaigrali. Treći dio filma, pak, uključuje njihove poglede na budućnost, a tijekom snimanja sam bilježio i njihove utakmice gdje se nadmeću s drugim momčadima, kao i njihov život doma sa svojim obiteljima. Tu sam htio prikazati kako međusobno funkcioniraju u svakodnevnom životu.

U filmu kroz intervjue saznajemo kako su se osjećali u svojim prvim danima nakon ozljeda koje su doživjeli, ali i kako je košarka u kolicima utjecala kasnije na njihove živote i odnos prema sebi – pojašnjava Žorž, pa mu se na riječi nadovezuju i Lukrecija Tomušić te Ivan Milinović.

Bolje od fizioterapeuta

- Ja bih taj film prikazivala u toplicama gdje ideš nakon ozljede. Zasad ne postoji nikakav program koji će pripremiti osobu s invaliditetom za život poslije, pokazati mu da se može i tako živjeti. Tamo te samo pune s crnjacima. Uče te kako obavljati fiziološke potrebe i odijevati se. Tako je zamišljen taj dio rehabilitacije, ali ja mislim da nije baš najbolji. Sve bih dala da sam mogla pogledati jedan takav pozitivan film dok sam bila u najtežim danima nakon ozljede.

Bila bih odmah krenula u sport – uvjerena je Lukrecija, koja je sa 22 godine na rođendanu svog prijatelja nezgodno pala i u istom trenu smrskala kralješke te postala paraplegičarka. Danas, nakon osam godina u kolicima, ne samo da je aktivna košarkašica, već je i jedna od voditeljica važnog riječkog kreativnog projekta ArtBazaar te uvijek pozitivna djevojka koja se svaki dan bori za sebe i druge u sličnoj situaciji.

- Mislim da je sport vrlo bitan za osobe s invaliditetom, jer tako držiš u formi onaj dio tijela koji ti je ostao i kompenziraš ono što ti ne radi. To je najbolji vid rehabilitacije, puno bolji od fizioterapeuta. Meni je danas 40, a nastradao sam sa 22 godine. Prije toga sam bio aktivan sportaš, pa sam nastavio i poslije sa sportom. Prvo sam se bavio s atletikom za osobe s invaliditetom, no prekinuo sam to kada sam s Luce pokrenuo priču o košarci 2016. godine.

Danas nas je iz dana u dan sve više, i to je super. Osobno znam mnoge osobe s invaliditetom koje se nakon ozljede zatvore u sebe, ne druže se ni s kim, a kamoli s drugim invalidima. To je loše, jer kad se družite svi zajedno, onda vidiš da nije tebi sve najgore. Moj je invaliditet, recimo, minimalan naspram Luce. Kada vidim njezinu želju i motivaciju, kako da onda ja ne budem još bolji? Ali dobro, ona je ekstreman primjer pozitive, ona je fućkala za ljudima na invalidskoj plaži par mjeseci nakon ozljede. Prema mojim zapažanjima, ljudima treba oko dvije godine da prihvate svoj invaliditet. Najbitnije je ne zatvoriti se doma – smatra Ivan Milinović koji je igrajući košarku u kolicima u kostrenskom klubu završio i u hrvatskoj reprezentaciji.

- Prišao mi je trener reprezentacije nakon prve odigrane sezone i rekao mi kako vidi u meni potencijal. Pozvao me uskoro u reprezentaciju. Bio sam jako iznenađen, jer vidio sam kako ti dečki igraju. Trebam još puno raditi prije nego se ozbiljnije približim prvoj petorci, ali ponosan sam na to da sam bio pozvan – prisjeća se Milinović pa dodaje kako mnogi od tih reprezentativaca igraju vani – u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini – gdje je košarka u kolicima, barem za ona najbolje igrače i igračice, profesionalni sport. Inače, košarka u kolicima igra se u miješanim ekipama, a u hrvatskoj je ligi dozvoljeno, zbog popularizacije sporta i nedostatka igrača i igračica u kolicima, da se momčadi priključe i “zdravi” igrači, koji sjednu u kolica pa zaigraju s ekipom.

rtu.jpg 

Skup sport

- Mi imamo 12 igrača i igračica s invaliditetom, i još jedno 4-5 ljudi koje se priključuju i pomažu na razne načine, u igri ili izvan nje. Ti ljudi mnogo pridonose radu kluba, jer treba puno toga organizirati. Kada idemo na gostovanja, treba pripremiti i nositi kolica, treba voziti, uskočiti u igru... Priključuju nam se prijatelji sporta, članovi familije igrača, osobni asistenti, tko god izrazi želju i može pomoći dobrodošao je. Priča košarke u kolicima raste iz godine u godinu, sve je više klubova i razina igre postaje kvalitetnija.

Međutim, skup je to sport, treba nabaviti kolica, a ova sportska koštaju u najjeftinijoj varijanti 15 tisuća kuna, no cijena nekih ozbiljnijih doseže i do 40.000. Zatim treba platiti put na gostovanje, iznajmiti kombi. Skup je to sport, ali može se. Kada smo tek počinjali, prikupili smo od privatnih donora više od 100.000 kuna da bismo uopće mogli pokrenuti klub, i nabaviti sportska kolica za sve one koji se žele baviti košarkom. Savez košarke u kolicima isto dosta pomaže da održi tu ligu, jer plaćaju gorivo i ceste za gostovanja, što je za svaku pohvalu – komentira trener ekipe Siniša Kuharić, diplomirani trener košarke, kojega smo upitali i kako se zainteresirao za sport za osobe s invaliditetom.

- Mene je kao trenera koji radi sa standardnom populacijom, djecom, koji na svakodnevnoj bazi vidi manjak motivacije kod njih, manjak želje i volje, jednostavno oduševila i inspirirala sa sportskog gledišta činjenica da sam sve to vidio kod osoba s invaliditetom. Dakle motivaciju, želju za nadmetanjem, i to od ljudi koji su u mnogo težoj situaciji od zdravih sportaša. Fascinantno mi je to i dan-danas, jer ti moji igrači i igračice daju 150 posto od sebe.

Sami se dovoze na treninge, neki dolaze iz drugih krajeva, ne žale se, ne plaču, i taj te sportski duh jednostavno kupi – odgovara trener Kuharić. Inspirativnu priču njegove momčadi, koju je u filmu ispričao riječki autor Mirko Žorž, uskoro ćete moći pogledati na festivalskim projekcijama diljem Hrvatske i inozemstva.

Kategorije: Hrvaška

Smrskani kralješci ne smetaju nam da igramo fanatično. Naša košarka napeta je kao prava

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:33

- Ajde, požuri s tim štakama, stalno te nešto moramo čekati – zeza se Lukrecija Tomušić, košarkašica u kolicima, sa svojim sportskim kolegom i prijateljem Ivanom Milinovićem.

Ovaj ne ostaje dužan, pa joj predbaci da se “ustane i dođe mu pomoći”. Lukrecija i Ivan su članovi Košarkaškog kluba za osobe s invaliditetom “Kostrena”, suigrači koji su, zapravo, čitavu ovu pozitivnu priču i pokrenuli 2016. godine. Otada su, s trenerom Sinišom Kuharićem i raznim prijateljima kluba, privukli mnoge osobe s invaliditetom u svoj klub, koji danas igra i Hrvatsku ligu košarke u kolicima. Sport je to, reći će, vrlo atraktivan i zanimljiv, ništa manje od prave košarke, a osobama s invaliditetom može pružiti razne benefite kojih neće biti svjesni dok se ne prihvate lopte i posjednu u ta sportska kolica.

Njihovu je priču upravo radi popularizacije sporta odlučio filmom obuhvatiti riječki fotograf Mirko Žorž, a taj će uradak, naslovljen “Gurati naprijed”, svoju premijeru doživjeti na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu, 30. kolovoza na ljetnoj opatijskoj pozornici.

- Početkom 2017. sam ih prvi put vidio kako igraju. Došao sam fotografirati njihovo Kup natjecanje, i shvatio sam da je sport vrlo dinamičan i napet. Osim toga, vidio sam da je ta ekipa otkačena do kraja, da se super zabavljaju i da im je humor nevjerojatan. Već dugo želim snimiti svoj dokumentarac, i kad sam skužio kako oni međusobno funkcioniraju i kakva je to vesela, optimistična klapa, odmah sam poželio to snimiti na film – govori redatelj Žorž, koji se u snimanje filma upustio bez potpora i budžeta.

rtu2.jpg 

Sve plaćali sami

- Nisam htio čekati, ispunjavati prijavnice i slično. Napravio sam to par puta, ali nikada nisam dobio sredstva za film. Moja filmska ekipa i ja smo sami odlučili plaćati sve produkcijske troškove. Može se bez budžeta, treba samo biti spreman donirati vrijeme i znanje u projekt. Mi smo naš snimali godinu i pol dana, a 3 mjeseca smo bili u montaži. “Rough cut” je ispao 3 sata, a na kraju smo odlučili imati finalni cut od 23 minute. Film ima neke nedostatke, i ja sam ih svjestan, a tiču se toga da nismo imali novac za drugu kameru i kvalitetno osvjetljenje. No, mislim da smo i ovako dobili ono što smo htjeli – navodi redatelj koji je film odlučio podijeliti u tri dijela.

- Prvi dio filma prati što se tim ljudima događalo u prvim danima nakon ozljeda, kako su se nosili s tim, dok se drugi dio bavi košarkom u kolicima i prati kako su im se životi promijenili kad su je zaigrali. Treći dio filma, pak, uključuje njihove poglede na budućnost, a tijekom snimanja sam bilježio i njihove utakmice gdje se nadmeću s drugim momčadima, kao i njihov život doma sa svojim obiteljima. Tu sam htio prikazati kako međusobno funkcioniraju u svakodnevnom životu.

U filmu kroz intervjue saznajemo kako su se osjećali u svojim prvim danima nakon ozljeda koje su doživjeli, ali i kako je košarka u kolicima utjecala kasnije na njihove živote i odnos prema sebi – pojašnjava Žorž, pa mu se na riječi nadovezuju i Lukrecija Tomušić te Ivan Milinović.

Bolje od fizioterapeuta

- Ja bih taj film prikazivala u toplicama gdje ideš nakon ozljede. Zasad ne postoji nikakav program koji će pripremiti osobu s invaliditetom za život poslije, pokazati mu da se može i tako živjeti. Tamo te samo pune s crnjacima. Uče te kako obavljati fiziološke potrebe i odijevati se. Tako je zamišljen taj dio rehabilitacije, ali ja mislim da nije baš najbolji. Sve bih dala da sam mogla pogledati jedan takav pozitivan film dok sam bila u najtežim danima nakon ozljede.

Bila bih odmah krenula u sport – uvjerena je Lukrecija, koja je sa 22 godine na rođendanu svog prijatelja nezgodno pala i u istom trenu smrskala kralješke te postala paraplegičarka. Danas, nakon osam godina u kolicima, ne samo da je aktivna košarkašica, već je i jedna od voditeljica važnog riječkog kreativnog projekta ArtBazaar te uvijek pozitivna djevojka koja se svaki dan bori za sebe i druge u sličnoj situaciji.

- Mislim da je sport vrlo bitan za osobe s invaliditetom, jer tako držiš u formi onaj dio tijela koji ti je ostao i kompenziraš ono što ti ne radi. To je najbolji vid rehabilitacije, puno bolji od fizioterapeuta. Meni je danas 40, a nastradao sam sa 22 godine. Prije toga sam bio aktivan sportaš, pa sam nastavio i poslije sa sportom. Prvo sam se bavio s atletikom za osobe s invaliditetom, no prekinuo sam to kada sam s Luce pokrenuo priču o košarci 2016. godine.

Danas nas je iz dana u dan sve više, i to je super. Osobno znam mnoge osobe s invaliditetom koje se nakon ozljede zatvore u sebe, ne druže se ni s kim, a kamoli s drugim invalidima. To je loše, jer kad se družite svi zajedno, onda vidiš da nije tebi sve najgore. Moj je invaliditet, recimo, minimalan naspram Luce. Kada vidim njezinu želju i motivaciju, kako da onda ja ne budem još bolji? Ali dobro, ona je ekstreman primjer pozitive, ona je fućkala za ljudima na invalidskoj plaži par mjeseci nakon ozljede. Prema mojim zapažanjima, ljudima treba oko dvije godine da prihvate svoj invaliditet. Najbitnije je ne zatvoriti se doma – smatra Ivan Milinović koji je igrajući košarku u kolicima u kostrenskom klubu završio i u hrvatskoj reprezentaciji.

- Prišao mi je trener reprezentacije nakon prve odigrane sezone i rekao mi kako vidi u meni potencijal. Pozvao me uskoro u reprezentaciju. Bio sam jako iznenađen, jer vidio sam kako ti dečki igraju. Trebam još puno raditi prije nego se ozbiljnije približim prvoj petorci, ali ponosan sam na to da sam bio pozvan – prisjeća se Milinović pa dodaje kako mnogi od tih reprezentativaca igraju vani – u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini – gdje je košarka u kolicima, barem za ona najbolje igrače i igračice, profesionalni sport. Inače, košarka u kolicima igra se u miješanim ekipama, a u hrvatskoj je ligi dozvoljeno, zbog popularizacije sporta i nedostatka igrača i igračica u kolicima, da se momčadi priključe i “zdravi” igrači, koji sjednu u kolica pa zaigraju s ekipom.

rtu.jpg 

Skup sport

- Mi imamo 12 igrača i igračica s invaliditetom, i još jedno 4-5 ljudi koje se priključuju i pomažu na razne načine, u igri ili izvan nje. Ti ljudi mnogo pridonose radu kluba, jer treba puno toga organizirati. Kada idemo na gostovanja, treba pripremiti i nositi kolica, treba voziti, uskočiti u igru... Priključuju nam se prijatelji sporta, članovi familije igrača, osobni asistenti, tko god izrazi želju i može pomoći dobrodošao je. Priča košarke u kolicima raste iz godine u godinu, sve je više klubova i razina igre postaje kvalitetnija.

Međutim, skup je to sport, treba nabaviti kolica, a ova sportska koštaju u najjeftinijoj varijanti 15 tisuća kuna, no cijena nekih ozbiljnijih doseže i do 40.000. Zatim treba platiti put na gostovanje, iznajmiti kombi. Skup je to sport, ali može se. Kada smo tek počinjali, prikupili smo od privatnih donora više od 100.000 kuna da bismo uopće mogli pokrenuti klub, i nabaviti sportska kolica za sve one koji se žele baviti košarkom. Savez košarke u kolicima isto dosta pomaže da održi tu ligu, jer plaćaju gorivo i ceste za gostovanja, što je za svaku pohvalu – komentira trener ekipe Siniša Kuharić, diplomirani trener košarke, kojega smo upitali i kako se zainteresirao za sport za osobe s invaliditetom.

- Mene je kao trenera koji radi sa standardnom populacijom, djecom, koji na svakodnevnoj bazi vidi manjak motivacije kod njih, manjak želje i volje, jednostavno oduševila i inspirirala sa sportskog gledišta činjenica da sam sve to vidio kod osoba s invaliditetom. Dakle motivaciju, želju za nadmetanjem, i to od ljudi koji su u mnogo težoj situaciji od zdravih sportaša. Fascinantno mi je to i dan-danas, jer ti moji igrači i igračice daju 150 posto od sebe.

Sami se dovoze na treninge, neki dolaze iz drugih krajeva, ne žale se, ne plaču, i taj te sportski duh jednostavno kupi – odgovara trener Kuharić. Inspirativnu priču njegove momčadi, koju je u filmu ispričao riječki autor Mirko Žorž, uskoro ćete moći pogledati na festivalskim projekcijama diljem Hrvatske i inozemstva.

Kategorije: Hrvaška

Kad je riječ o diplomaciji, nema slobode govora

Jutarnji list - Tor, 20/08/2019 - 23:31

Bilo je to u ranim godinama hrvatske službe vanjskih poslova. U Milanu se održavao skup tada još Sjeverne Lige, stranke koja je tada zagovarala odvajanje Padanije. Službenik hrvatskog konzulata u Milanu na skup je otišao, tvrdio je, iz osobnog interesa. Tamo je viđen, snimljen, alarmirana je hrvatska ambasada u Rimu: daje li to Hrvatska podršku odcjepljenju dijela Italije. Izvlačili smo se pred Talijanima tvrdeći kako je riječ o neiskusnom službeniku koji nema diplomatski status, ali nije bilo pomoći. Naprosto smo dali Talijanima manevarski prostor za napad. Koji nisu propustili.

Diplomacija se i danas često doživljava kao ugodan posao, šetuckanje po prijemima, ispijanje šampanjca. A ona je u 95 posto slučajeva ozbiljan i odgovoran posao. Javnost smatra kako je diplomatski imunitet prednost (bilo je i diplomata koji su smatrali da im pruža priliku za dodatnu zaradu, svi su odletjeli pa bili iz HDZ-a ili SDP-a). Nije, imunitet se diplomatima daje kako bi se maksimalno pridržavali zakona u zemlji u koju dođu: ako ga prekrše, neće biti kažnjeni, ali će osramotiti svoju zemlju. Kao diplomatkinja koja je krala u dućanu u Rimu. Imunitet ju nije zaštitio gubitka posla.

Diplomat koji odlazi na službu u drugu zemlju mora prihvatiti da zastupa samo službenu politiku svoje zemlje. Što god o njoj mislio - zato mnogi i ne ostanu u diplomaciji jer se s time ne mogu pomiriti. Ne postoji tu sloboda govora: riječ je o obveznom odnosu osobe i države. Znam mnoge strane diplomate u Zagrebu koji se ne slažu s politikom svoje zemlje, ali nigdje to službeno ni javno neće reći. Za diplomata u zemlji u koju je poslan postoji samo službena politika zemlje iz koje je stigao. Nedopustivo je, osim toga, da se diplomat upušta u komentiranje politike zemlje u kojoj se nalazi. Za to se nerijetko dobiva izgon.

Ako gospođa Elizabeta Mađarević sve ovo nije znala, tada nije smjela biti poslana na položaj u Berlin. Ako je znala, a pisala što je napisala, tada je jedino rješenje otkaz iz službe. Jer, teško je povjerovati da bi netko hakirao Facebook prve tajnice. To jest bi, ali ako je znao da je riječ o osobi koja gaji takve stavove.

Kategorije: Hrvaška

Kad je riječ o diplomaciji, nema slobode govora

Jutarni List - Tor, 20/08/2019 - 23:31

Bilo je to u ranim godinama hrvatske službe vanjskih poslova. U Milanu se održavao skup tada još Sjeverne Lige, stranke koja je tada zagovarala odvajanje Padanije. Službenik hrvatskog konzulata u Milanu na skup je otišao, tvrdio je, iz osobnog interesa. Tamo je viđen, snimljen, alarmirana je hrvatska ambasada u Rimu: daje li to Hrvatska podršku odcjepljenju dijela Italije. Izvlačili smo se pred Talijanima tvrdeći kako je riječ o neiskusnom službeniku koji nema diplomatski status, ali nije bilo pomoći. Naprosto smo dali Talijanima manevarski prostor za napad. Koji nisu propustili.

Diplomacija se i danas često doživljava kao ugodan posao, šetuckanje po prijemima, ispijanje šampanjca. A ona je u 95 posto slučajeva ozbiljan i odgovoran posao. Javnost smatra kako je diplomatski imunitet prednost (bilo je i diplomata koji su smatrali da im pruža priliku za dodatnu zaradu, svi su odletjeli pa bili iz HDZ-a ili SDP-a). Nije, imunitet se diplomatima daje kako bi se maksimalno pridržavali zakona u zemlji u koju dođu: ako ga prekrše, neće biti kažnjeni, ali će osramotiti svoju zemlju. Kao diplomatkinja koja je krala u dućanu u Rimu. Imunitet ju nije zaštitio gubitka posla.

Diplomat koji odlazi na službu u drugu zemlju mora prihvatiti da zastupa samo službenu politiku svoje zemlje. Što god o njoj mislio - zato mnogi i ne ostanu u diplomaciji jer se s time ne mogu pomiriti. Ne postoji tu sloboda govora: riječ je o obveznom odnosu osobe i države. Znam mnoge strane diplomate u Zagrebu koji se ne slažu s politikom svoje zemlje, ali nigdje to službeno ni javno neće reći. Za diplomata u zemlji u koju je poslan postoji samo službena politika zemlje iz koje je stigao. Nedopustivo je, osim toga, da se diplomat upušta u komentiranje politike zemlje u kojoj se nalazi. Za to se nerijetko dobiva izgon.

Ako gospođa Elizabeta Mađarević sve ovo nije znala, tada nije smjela biti poslana na položaj u Berlin. Ako je znala, a pisala što je napisala, tada je jedino rješenje otkaz iz službe. Jer, teško je povjerovati da bi netko hakirao Facebook prve tajnice. To jest bi, ali ako je znao da je riječ o osobi koja gaji takve stavove.

Kategorije: Hrvaška
Syndicate content