Hrvaška

NAJDAROVITIJI MLADI HRVATSKI SLIKAR Bilo mi je zanimljivo uzeti tipično domoljubni element, ne dopustiti da nam Thompson zapečati Dinaru

Jutarnji list - 49 min 59 sek ago

Iako je izložba “Hrvatske planine”, koja se otvara 18. siječnja u zagrebačkoj Laubi, njegova deveta samostalna izložba, Stipan Tadić zbog nje je uzbuđen kao da mu je prva. Tako, ustvari, bude sa svakom novom izložbom, unatoč tome što svako ponavljanje nužno dovodi do toga da osjećaji budu manje intenzivni, strast koju Stipan Tadić osjeća prema umjetnosti čini se neuništivom, nepoderivom. Prema umjetnosti i prema radu, prema upornosti.

Nakon prve faze njegova stvaralaštva koju se najčešće povezuje s novim hrvatskim realizmom, a koju su odlikovali gotovo fotorealistični portreti nerijetko u maniri starih majstora, i druge u kojoj se predstavio kao umjetnik čvrsto ukorijenjen u grad, u urbanu priču, u gradske tokove i mitove, Stipan Tadić je svojom prethodnom izložbom “Motivi iz okolice” nagovijestio okretanje prema prirodi i prema pejzažu, a sada se s “Hrvatskim planinama” posve odmaknuo od urbanih motiva i, još znakovitije, od ljudi.

- Ovo je prva izložba koju radim a da u njoj nema ni jednog ljudskog lika. Okrenuo sam se prirodi kao nečemu lijepom, kao idealu uzvišene ljepote. To je za mene antička ideja ljepote, shvatio sam to kad sam biciklirao po prirodi, kad sam proveo puno vremena u krajoliku, shvatio sam da se u prirodi osjećam dobro i sinulo mi je koliko je to beskrajno važno – objašnjava Stipan Tadić, koji je svoj poseban odnos s biciklom već zabilježio kroz niz izložbi. Od “Žive i mrtve prirode”, na kojoj je prikazao leševe životinja na koje je naišao za vrijeme puta biciklom do Albanije, preko “Biciklističkih dnevnika” izloženih u Splitu sve do brojnih crteža, skica, ilustracija i stripova kojima je dokumentirao svoje biciklističke avanture kroz Hrvatsku, Crnu Goru, Italiju, Grčku… Zanimljivo je da su mu planine i na tim putovanjima uvijek skretale pozornost, mogle su se vidjeti negdje u pozadini radova, ali tek sada su postale glavnim motivom, onim koji nosi čitavu izložbu.

Ozbiljan rad

Bezbroj je razloga zašto sam se okrenuo planinama – objašnjava mi Stipan uživljeno – to je sve jako osobna priča jer mislim da nema smisla raditi nešto što meni samome nije važno, nešto kroz što se neću izgraditi. Tu je i ta ideja ljepote, ali i želja da se okrenem pejzažu. Svaka je planina naslikana u trenutku izlaska ili zalaska sunca, a to je kič, ali čitavo slikarstvo je kič, kada ga, primjerice, usporediš s konceptualnom umjetnošću. Naročito pejzažno. Privukla me i ideja romantičnog povratka prirodi, mene kao gradskog tipa. Imaš onu uvriježenu predodžbu gdje čovjek iz grada odlazi na planinu i sad je, kao, produhovljen. Svjestan sam i te pozicije i pristupam joj s humorom, čak se i malo rugam samome sebi – smije se Stipan koji kaže da mu je u umjetnosti strahovito važno zabavljati. I sebe, dok slika, ali i publiku. No, iako nastoji da mu slikanje bude zabavno i da se u njegovu radu osjeti iskra humora, slikanje je za njega ipak, prije svega, strahovito ozbiljan rad. Voli vidjeti ljude koji udubljeno promatraju njegova djela, voli vidjeti da je nekome umjetnost važna i da je ozbiljno shvaća, voli odmak od ironije i sarkazma koji je obilježje čitave generacije.

- Želim se odmaknuti od te sveprožimajuće ironije. Uvijek ću moći biti ciničan i sarkastičan prema nečemu i to oblikovati na neki smiješan način. To je najlakše, najlakše je biti ironičan prema nečemu, to ne zahtijeva nikakav trud. Ljepota, s druge strane, itekako zahtijeva. Imaš čovjeka koji je posadio čitavu šumu i netko će reći: “Gle ovoga, ha-ha, frajer je posadio šumu”, ali to nije “ha-ha”, to je ozbiljna stvar, to je važno. Tako je i s umjetnošću. To je plemenita radnja, radnja duha – objašnjava mi Stipan svoje umjetničke i životne nazore. On uvijek pokušava pronaći neki novi moment, postaviti sebi novi izazov, zato se i jest okušao u gotovo svim slikarskim tehnikama, ne ograničava se medijem ni žanrom, a i od izložbe uvijek napravi show, pokuša je oplemeniti. Svojedobno je na svojim izložbama sam nastupao i kao DJ u vidu svog alter-ega DJ Gotta, a za “Hrvatske planine” pripremio je seriju od pet predavanja u kojima će stručnjaci i entuzijasti govoriti o klimatskim, ekološkim i umjetničkim aspektima hrvatskih planina, a sve kako se izložba ne bi svela samo na otvorenje koje uvijek bude sjajno posjećeno nakon čega izložba neminovno malo zamre, već kako bi publici pružio dodatni sadržaj koji bi s njegovim slikama tvorio cjelinu.

- Čini mu se da naziv izložbe zvuči pomalo nacionalistički, ali i to je s namjerom. “Bilo mi je zanimljivo uzeti tipično domoljubni element i stvoriti od njega nešto novo, uvesti planine u novo doba i ne dopustiti da nam Thompson zapečati Dinaru” – smije se Stipan i dodaje da su slike prilično tradicionalne, ali ne i konzervativne.

Briljantan strip

Slike za izložbu većim su dijelom nastale za vrijeme boravka u Lepzigu. Ondje je imao pristup velikom, prostranom ateljeu kakav mu je bio nužan budući da je riječ uglavnom o velikim platnima širokim 290 i visokim više od 150 centimetara. Bilo bi mu gotovo nemoguće izvesti te slike u svom razmjerno malom zagrebačkom ateljeu gdje, ustvari, i ne bi mogao vidjeti kako one funkcioniraju kada ih se gleda s veće udaljenosti. Leipzig je bio samo jedna od postaja njegovih umjetničkih putovanja, na putu je često, što na rezidencijama, što turistički, u posjetu prijateljima. O rezidencijalnom boravku u Parizu napravio je vrlo duhovit, briljantan strip “Parisian Nightmares”, a bio je i Rusiji, Italiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima…

- U inozemstvu naučiš primijetiti ono što se ponavlja, naučiš vidjeti te obrasce. Naučiš uočiti gdje se ti sam ponavljaš, a onda i shvatiti u čemu si nov i raditi na tome. Zato je dobro putovati – objašnjava Stipan te dodaje da mu je ustvari svejedno živi li u Hrvatskoj ili negdje drugdje.

- Ja ne planiram život na taj način. Moj život praktički ne postoji. Ja sam tamo gdje radim. Ne gledam na to kao na neki grandiozni odlazak i sumnjam da ću ikada premjestiti sve svoje stvari i otići za stalno, ali lijepo mi je odlaziti povremeno, volim moći provesti neko vrijeme negdje drugdje, upoznavati nove ljude i nove prilike, to ispunjava.

Ispunio ga je, ali i iznenadio prvi odlazak na Biokovo.

- Kad sam prvi put otišao tamo, stvarno sam bio pod dojmom. Moji su od tamo, iz Zagore, iz Grabovca, i imao sam taj neki osjećaj korijena, da je odande neki moj izvor, iako mi je to bilo smiješno jer je to baš tipično hrvatski moment – obrazlaže Stipan sentiment koji je dao naslutiti još 2015. kada je u sklopu projekta/izložbe “My Whole Life” vlastiti grob smjestio upravo – na Biokovo.

Medvednica bdije

Kao i svaka njegova izložba, tako su i “Hrvatske planine” snažno obilježene osobnim, duboko proživljenim. On ne stvara nešto samo zato što može ili želi, već zato što stvarno osjeća duboki unutarnji imperativ, želi u slike pretočiti vlastita iskustva i želje. Zato se među planinama Medvednica našla čak dva puta, s prednje i sa stražnje, zagorske, strane. Time pokazuje da mu nije bila namjera pokušati katalogizirati i popisati hrvatske planine ili glumiti objektivnost jer mu je, uz Biokovo, upravo Medvednica najvažnija. Ona mu je stalni interes i inspiracija, ona nad njim bdije i određuje ga.

Nakon brojnih priznanja, formalnih i onih manje formalnih, osam samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi, stripova, gomila crteža i ilustracija, slika kojima ni sam ne zna broja, pitam Stipana na što je najviše ponosan iz svog dosadašnjeg umjetničkog rada, a on bez ikakva razmišljanja kaže:

“Na to koliko sam puno vježbao dok sam bio klinac. Ja sam to htio raditi dobro i onda svaki dan dril, dril, bez stajanja. Ovo sve ostalo je samo nastavak. To je neki kod, jednostavno nisam mogao drugačije. Crtao sam dok me nešto nije počelo boljeti, dok me nije ruka počela žuljati, dok ne bih zaspao. Samo sam crtao. Nisam radio radove, samo vježbao. Kao dijete sam samome sebi odredio pravilo – četiri sata crtanja bez pravila, svaki dan. I držao sam se toga, najmanje četiri sata, samo crtanje, crtanje, crtanje; samo vježba.”

Strast, volja i upornost. To se može vidjeti na svakoj Stipanovoj izložbi, na svakoj njegovoj slici. Samo treba znati gledati.

Kategorije: Hrvaška

NAJDAROVITIJI MLADI HRVATSKI SLIKAR Bilo mi je zanimljivo uzeti tipično domoljubni element, ne dopustiti da nam Thompson zapečati Dinaru

Jutarni List - 49 min 59 sek ago

Iako je izložba “Hrvatske planine”, koja se otvara 18. siječnja u zagrebačkoj Laubi, njegova deveta samostalna izložba, Stipan Tadić zbog nje je uzbuđen kao da mu je prva. Tako, ustvari, bude sa svakom novom izložbom, unatoč tome što svako ponavljanje nužno dovodi do toga da osjećaji budu manje intenzivni, strast koju Stipan Tadić osjeća prema umjetnosti čini se neuništivom, nepoderivom. Prema umjetnosti i prema radu, prema upornosti.

Nakon prve faze njegova stvaralaštva koju se najčešće povezuje s novim hrvatskim realizmom, a koju su odlikovali gotovo fotorealistični portreti nerijetko u maniri starih majstora, i druge u kojoj se predstavio kao umjetnik čvrsto ukorijenjen u grad, u urbanu priču, u gradske tokove i mitove, Stipan Tadić je svojom prethodnom izložbom “Motivi iz okolice” nagovijestio okretanje prema prirodi i prema pejzažu, a sada se s “Hrvatskim planinama” posve odmaknuo od urbanih motiva i, još znakovitije, od ljudi.

- Ovo je prva izložba koju radim a da u njoj nema ni jednog ljudskog lika. Okrenuo sam se prirodi kao nečemu lijepom, kao idealu uzvišene ljepote. To je za mene antička ideja ljepote, shvatio sam to kad sam biciklirao po prirodi, kad sam proveo puno vremena u krajoliku, shvatio sam da se u prirodi osjećam dobro i sinulo mi je koliko je to beskrajno važno – objašnjava Stipan Tadić, koji je svoj poseban odnos s biciklom već zabilježio kroz niz izložbi. Od “Žive i mrtve prirode”, na kojoj je prikazao leševe životinja na koje je naišao za vrijeme puta biciklom do Albanije, preko “Biciklističkih dnevnika” izloženih u Splitu sve do brojnih crteža, skica, ilustracija i stripova kojima je dokumentirao svoje biciklističke avanture kroz Hrvatsku, Crnu Goru, Italiju, Grčku… Zanimljivo je da su mu planine i na tim putovanjima uvijek skretale pozornost, mogle su se vidjeti negdje u pozadini radova, ali tek sada su postale glavnim motivom, onim koji nosi čitavu izložbu.

Ozbiljan rad

Bezbroj je razloga zašto sam se okrenuo planinama – objašnjava mi Stipan uživljeno – to je sve jako osobna priča jer mislim da nema smisla raditi nešto što meni samome nije važno, nešto kroz što se neću izgraditi. Tu je i ta ideja ljepote, ali i želja da se okrenem pejzažu. Svaka je planina naslikana u trenutku izlaska ili zalaska sunca, a to je kič, ali čitavo slikarstvo je kič, kada ga, primjerice, usporediš s konceptualnom umjetnošću. Naročito pejzažno. Privukla me i ideja romantičnog povratka prirodi, mene kao gradskog tipa. Imaš onu uvriježenu predodžbu gdje čovjek iz grada odlazi na planinu i sad je, kao, produhovljen. Svjestan sam i te pozicije i pristupam joj s humorom, čak se i malo rugam samome sebi – smije se Stipan koji kaže da mu je u umjetnosti strahovito važno zabavljati. I sebe, dok slika, ali i publiku. No, iako nastoji da mu slikanje bude zabavno i da se u njegovu radu osjeti iskra humora, slikanje je za njega ipak, prije svega, strahovito ozbiljan rad. Voli vidjeti ljude koji udubljeno promatraju njegova djela, voli vidjeti da je nekome umjetnost važna i da je ozbiljno shvaća, voli odmak od ironije i sarkazma koji je obilježje čitave generacije.

- Želim se odmaknuti od te sveprožimajuće ironije. Uvijek ću moći biti ciničan i sarkastičan prema nečemu i to oblikovati na neki smiješan način. To je najlakše, najlakše je biti ironičan prema nečemu, to ne zahtijeva nikakav trud. Ljepota, s druge strane, itekako zahtijeva. Imaš čovjeka koji je posadio čitavu šumu i netko će reći: “Gle ovoga, ha-ha, frajer je posadio šumu”, ali to nije “ha-ha”, to je ozbiljna stvar, to je važno. Tako je i s umjetnošću. To je plemenita radnja, radnja duha – objašnjava mi Stipan svoje umjetničke i životne nazore. On uvijek pokušava pronaći neki novi moment, postaviti sebi novi izazov, zato se i jest okušao u gotovo svim slikarskim tehnikama, ne ograničava se medijem ni žanrom, a i od izložbe uvijek napravi show, pokuša je oplemeniti. Svojedobno je na svojim izložbama sam nastupao i kao DJ u vidu svog alter-ega DJ Gotta, a za “Hrvatske planine” pripremio je seriju od pet predavanja u kojima će stručnjaci i entuzijasti govoriti o klimatskim, ekološkim i umjetničkim aspektima hrvatskih planina, a sve kako se izložba ne bi svela samo na otvorenje koje uvijek bude sjajno posjećeno nakon čega izložba neminovno malo zamre, već kako bi publici pružio dodatni sadržaj koji bi s njegovim slikama tvorio cjelinu.

- Čini mu se da naziv izložbe zvuči pomalo nacionalistički, ali i to je s namjerom. “Bilo mi je zanimljivo uzeti tipično domoljubni element i stvoriti od njega nešto novo, uvesti planine u novo doba i ne dopustiti da nam Thompson zapečati Dinaru” – smije se Stipan i dodaje da su slike prilično tradicionalne, ali ne i konzervativne.

Briljantan strip

Slike za izložbu većim su dijelom nastale za vrijeme boravka u Lepzigu. Ondje je imao pristup velikom, prostranom ateljeu kakav mu je bio nužan budući da je riječ uglavnom o velikim platnima širokim 290 i visokim više od 150 centimetara. Bilo bi mu gotovo nemoguće izvesti te slike u svom razmjerno malom zagrebačkom ateljeu gdje, ustvari, i ne bi mogao vidjeti kako one funkcioniraju kada ih se gleda s veće udaljenosti. Leipzig je bio samo jedna od postaja njegovih umjetničkih putovanja, na putu je često, što na rezidencijama, što turistički, u posjetu prijateljima. O rezidencijalnom boravku u Parizu napravio je vrlo duhovit, briljantan strip “Parisian Nightmares”, a bio je i Rusiji, Italiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima…

- U inozemstvu naučiš primijetiti ono što se ponavlja, naučiš vidjeti te obrasce. Naučiš uočiti gdje se ti sam ponavljaš, a onda i shvatiti u čemu si nov i raditi na tome. Zato je dobro putovati – objašnjava Stipan te dodaje da mu je ustvari svejedno živi li u Hrvatskoj ili negdje drugdje.

- Ja ne planiram život na taj način. Moj život praktički ne postoji. Ja sam tamo gdje radim. Ne gledam na to kao na neki grandiozni odlazak i sumnjam da ću ikada premjestiti sve svoje stvari i otići za stalno, ali lijepo mi je odlaziti povremeno, volim moći provesti neko vrijeme negdje drugdje, upoznavati nove ljude i nove prilike, to ispunjava.

Ispunio ga je, ali i iznenadio prvi odlazak na Biokovo.

- Kad sam prvi put otišao tamo, stvarno sam bio pod dojmom. Moji su od tamo, iz Zagore, iz Grabovca, i imao sam taj neki osjećaj korijena, da je odande neki moj izvor, iako mi je to bilo smiješno jer je to baš tipično hrvatski moment – obrazlaže Stipan sentiment koji je dao naslutiti još 2015. kada je u sklopu projekta/izložbe “My Whole Life” vlastiti grob smjestio upravo – na Biokovo.

Medvednica bdije

Kao i svaka njegova izložba, tako su i “Hrvatske planine” snažno obilježene osobnim, duboko proživljenim. On ne stvara nešto samo zato što može ili želi, već zato što stvarno osjeća duboki unutarnji imperativ, želi u slike pretočiti vlastita iskustva i želje. Zato se među planinama Medvednica našla čak dva puta, s prednje i sa stražnje, zagorske, strane. Time pokazuje da mu nije bila namjera pokušati katalogizirati i popisati hrvatske planine ili glumiti objektivnost jer mu je, uz Biokovo, upravo Medvednica najvažnija. Ona mu je stalni interes i inspiracija, ona nad njim bdije i određuje ga.

Nakon brojnih priznanja, formalnih i onih manje formalnih, osam samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi, stripova, gomila crteža i ilustracija, slika kojima ni sam ne zna broja, pitam Stipana na što je najviše ponosan iz svog dosadašnjeg umjetničkog rada, a on bez ikakva razmišljanja kaže:

“Na to koliko sam puno vježbao dok sam bio klinac. Ja sam to htio raditi dobro i onda svaki dan dril, dril, bez stajanja. Ovo sve ostalo je samo nastavak. To je neki kod, jednostavno nisam mogao drugačije. Crtao sam dok me nešto nije počelo boljeti, dok me nije ruka počela žuljati, dok ne bih zaspao. Samo sam crtao. Nisam radio radove, samo vježbao. Kao dijete sam samome sebi odredio pravilo – četiri sata crtanja bez pravila, svaki dan. I držao sam se toga, najmanje četiri sata, samo crtanje, crtanje, crtanje; samo vježba.”

Strast, volja i upornost. To se može vidjeti na svakoj Stipanovoj izložbi, na svakoj njegovoj slici. Samo treba znati gledati.

Kategorije: Hrvaška

SKANDAL OKO HIMNE U SPALADIUM ARENI Otpušteni DJ tvrdi da je zvuk u dvorani bio savršen i odgovornost prebacuje na druge

Jutarnji list - 53 min 34 sek ago

I dalje se ne stišavaju reakcije nad nes(p)retnim izvođenjima hrvatske himne tijekom aktualnog Europskog rukometnog prvenstva, odnosno glazbenu sramotu koja se nije smjela dogoditi.

A dogodila se. I to dvaput. Prvi put u petak 12. siječnja, kada je "Lijepu našu" uoči susreta reprezentacija Hrvatske i Srbije izvela klapa Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj", a drugi put u nedjelju 14. siječnja, kada je u Spaladium Areni, "najavljujući" sraz Hrvatske i Islanda, zapjevala mezzosopranistica Žana Marendić Bučević.

I dok se u samoj dvorani, do vrha nakrcanoj bučnim navijačima, klapska i operna izvedba hrvatske himne praktično nisu ni čule, dotle je u televizijski eter, pred uši milijunskog auditorija odaslan očajan zvuk, neslušljiv i nadasve nedostojan svečane pjesme koja se izvodi u čast neke države.

S jedne strane prst kritike bio je uperen u klapu i mezzosopranisticu, rečeno je da nisu bili dorasli dobivenom zadatku, a s druge je krivac pronađen u osobi zaduženoj za miksanje tona. Tko je ta osoba, ili možda više njih, nismo, međutim, uspjeli doznati. Činjenica je tek da je završna splitska utakmica hrvatske rukometne reprezentacije, u utorak protiv Švedske, "odrađena" uz himnu s matrice, kako je to većina naših sugovornika i sugerirala. Ali...

- Ni ta matrica nije bila od onih snimki koje se koriste u ovakvim prigodama. Bio je to neki čudan aranžman, sa zvončićima, ali neka, bolje i to nego ono što smo imali prva dva puta - kaže Slobodnoj Dalmaciji Ivica Bilić.

Ivica Bilić nagrađivani je majstor tona i DJ za miksetom s višedesetljetnim iskustvom. Jedan je od rijetkih koji se nije libio imenom i prezimenom progovoriti na temu zvučnih aljkavosti u splitskome dijelu Europskoga prvenstva.

- Znam što govorim jer sam upravo ja bio za DJ pultom tijekom generalke uoči Eura koju je Hrvatska igrala protiv Crne Gore.

Odgovorno tvrdim da je zvuk u dvorani savršen i da je tvrtka "Eldra" odradila svjetski dobar posao. Problem je, međutim, u zvuku koji ide prema vani, odnosno prema televiziji i nije mi jasno kako to da RTL i Croatel, koji su bili zaduženi za taj segment, odbacuju svoju odgovornost - tumači Bilić.

Posebno je pak zanimljivo njegovo objašnjenje zašto nakon generalke nije nastavio raditi za miksetom Spaladium Arene.

- Rečeno mi je da nisam zadovoljio. Pa su posao dali drugom. Dvije stvari su im zasmetale, navodno sam kasno pustio himnu, što je smiješno jer prije puštanja himne treba ostaviti sekundu, dvije tišine jer taj svečani čin tako i nalaže, a drugi prigovor bio je da sam puštao previše dalmatinskih pjesama. Što je opet smiješno i lako provjerljivo na snimci - govori Bilić.

Uoči dvoboja Hrvatske i Crne Gore sjedio je s izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije Linom Červarom koji je, otkriva naš sugovornik, odobrio doslovnu svaku pjesmu koja je za vrijeme utakmice trebala biti puštena s razglasa. Biliću to nije zasmetalo, dapače, svidjela mu se Červarova želja da na putu postizanja idealne atmosfere u momčadi i oko nje ništa ne prepusti slučaju.

- A onda sam ja maknut, a iz Zagreba, iz Hrvatskog rukometnog saveza je stigao stick s pjesmama i džinglovima za Spaladium - veli Bilić, pa iz džepa vadi stick ("i meni su jedan greškom poslali") s nasnimljenim songovima.

Kako je došlo do tehničke greške pri izvođenju himne, odnosno pri odašiljanju zvuka iz dvorane u televizijski eter, Bilić ne zna. Zna, međutim, da hrvatsku himnu nije trebalo izdvajati na ovakav način jer se to na međunarodnim natjecanjima ne radi. Sve himne, naime, trebaju imati isti tretman, što prvenstveno znači da se način izvođenja i dužina ne smiju drastičnije razlikovati.

Morska vila nepoželjna?

"Morska vila", pjesma Daleke obale, nekoć zaštitni znak hrvatskih rukometaša, posebna je priča. Na ovom se Prvenstvu, naime, ne izvodi. Zašto, službeno nitko ne želi reći, no neslužbeno je iz nekoliko izvora potvrđenoda ta skladba i nije baš poželjna. Marijan Ban, autor glazbe i stihova, nije nam znao objasniti o čemu se radi. - Pitaju me ljudi gdje je "Morska vila", a ja uopće nemam pojma da je ne puštaju. Što se mene tiče, problema nema, očito je sad neki drugi đir, neke druge pjesme se pjevaju i to je po meni skroz u redu - jednostavno će Ban.

Kategorije: Hrvaška

SKANDAL OKO HIMNE U SPALADIUM ARENI Otpušteni DJ tvrdi da je zvuk u dvorani bio savršen i odgovornost prebacuje na druge

Jutarni List - 53 min 34 sek ago

I dalje se ne stišavaju reakcije nad nes(p)retnim izvođenjima hrvatske himne tijekom aktualnog Europskog rukometnog prvenstva, odnosno glazbenu sramotu koja se nije smjela dogoditi.

A dogodila se. I to dvaput. Prvi put u petak 12. siječnja, kada je "Lijepu našu" uoči susreta reprezentacija Hrvatske i Srbije izvela klapa Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj", a drugi put u nedjelju 14. siječnja, kada je u Spaladium Areni, "najavljujući" sraz Hrvatske i Islanda, zapjevala mezzosopranistica Žana Marendić Bučević.

I dok se u samoj dvorani, do vrha nakrcanoj bučnim navijačima, klapska i operna izvedba hrvatske himne praktično nisu ni čule, dotle je u televizijski eter, pred uši milijunskog auditorija odaslan očajan zvuk, neslušljiv i nadasve nedostojan svečane pjesme koja se izvodi u čast neke države.

S jedne strane prst kritike bio je uperen u klapu i mezzosopranisticu, rečeno je da nisu bili dorasli dobivenom zadatku, a s druge je krivac pronađen u osobi zaduženoj za miksanje tona. Tko je ta osoba, ili možda više njih, nismo, međutim, uspjeli doznati. Činjenica je tek da je završna splitska utakmica hrvatske rukometne reprezentacije, u utorak protiv Švedske, "odrađena" uz himnu s matrice, kako je to većina naših sugovornika i sugerirala. Ali...

- Ni ta matrica nije bila od onih snimki koje se koriste u ovakvim prigodama. Bio je to neki čudan aranžman, sa zvončićima, ali neka, bolje i to nego ono što smo imali prva dva puta - kaže Slobodnoj Dalmaciji Ivica Bilić.

Ivica Bilić nagrađivani je majstor tona i DJ za miksetom s višedesetljetnim iskustvom. Jedan je od rijetkih koji se nije libio imenom i prezimenom progovoriti na temu zvučnih aljkavosti u splitskome dijelu Europskoga prvenstva.

- Znam što govorim jer sam upravo ja bio za DJ pultom tijekom generalke uoči Eura koju je Hrvatska igrala protiv Crne Gore.

Odgovorno tvrdim da je zvuk u dvorani savršen i da je tvrtka "Eldra" odradila svjetski dobar posao. Problem je, međutim, u zvuku koji ide prema vani, odnosno prema televiziji i nije mi jasno kako to da RTL i Croatel, koji su bili zaduženi za taj segment, odbacuju svoju odgovornost - tumači Bilić.

Posebno je pak zanimljivo njegovo objašnjenje zašto nakon generalke nije nastavio raditi za miksetom Spaladium Arene.

- Rečeno mi je da nisam zadovoljio. Pa su posao dali drugom. Dvije stvari su im zasmetale, navodno sam kasno pustio himnu, što je smiješno jer prije puštanja himne treba ostaviti sekundu, dvije tišine jer taj svečani čin tako i nalaže, a drugi prigovor bio je da sam puštao previše dalmatinskih pjesama. Što je opet smiješno i lako provjerljivo na snimci - govori Bilić.

Uoči dvoboja Hrvatske i Crne Gore sjedio je s izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije Linom Červarom koji je, otkriva naš sugovornik, odobrio doslovnu svaku pjesmu koja je za vrijeme utakmice trebala biti puštena s razglasa. Biliću to nije zasmetalo, dapače, svidjela mu se Červarova želja da na putu postizanja idealne atmosfere u momčadi i oko nje ništa ne prepusti slučaju.

- A onda sam ja maknut, a iz Zagreba, iz Hrvatskog rukometnog saveza je stigao stick s pjesmama i džinglovima za Spaladium - veli Bilić, pa iz džepa vadi stick ("i meni su jedan greškom poslali") s nasnimljenim songovima.

Kako je došlo do tehničke greške pri izvođenju himne, odnosno pri odašiljanju zvuka iz dvorane u televizijski eter, Bilić ne zna. Zna, međutim, da hrvatsku himnu nije trebalo izdvajati na ovakav način jer se to na međunarodnim natjecanjima ne radi. Sve himne, naime, trebaju imati isti tretman, što prvenstveno znači da se način izvođenja i dužina ne smiju drastičnije razlikovati.

Morska vila nepoželjna?

"Morska vila", pjesma Daleke obale, nekoć zaštitni znak hrvatskih rukometaša, posebna je priča. Na ovom se Prvenstvu, naime, ne izvodi. Zašto, službeno nitko ne želi reći, no neslužbeno je iz nekoliko izvora potvrđenoda ta skladba i nije baš poželjna. Marijan Ban, autor glazbe i stihova, nije nam znao objasniti o čemu se radi. - Pitaju me ljudi gdje je "Morska vila", a ja uopće nemam pojma da je ne puštaju. Što se mene tiče, problema nema, očito je sad neki drugi đir, neke druge pjesme se pjevaju i to je po meni skroz u redu - jednostavno će Ban.

Kategorije: Hrvaška

Zagrebačka nadbiskupija ne želi komentirati ništa oko monsinjora koji je spiskao 50 milijuna crkvenih eura

Index.hr - 55 min 19 sek ago
TISKOVNI ured Zagrebačke nadbiskupije priopćio je da Nadbiskupija neće davati izjave vezane za Zbor prebendara Prvostolne crkve.
Kategorije: Hrvaška

Papa pozvao Mapuche da obrane svoju kulturu i odreknu se nasilja

HRT.hr - 55 min 58 sek ago
Domoroci u južnom i središnjem Čileu optužuju državne i privatne kompanije za otimačinu zemlje i uništavanje prirodnih resursa te represiju vlasti.
Kategorije: Hrvaška

Stier: Hrvatska je spremna pomoći BiH, ali je na liderima u BiH da rješavaju probleme

HRT.hr - 55 min 58 sek ago
O odjecima nedavnog susreta hrvatske predsjednice i turskog predsjednika u Temi dana govorili su bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier i politolog prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila.
Kategorije: Hrvaška

Što Trump i Twitter imaju s Danima komunikacija

Metro portal - 56 min 5 sek ago
Što Trump i Twitter imaju s Danima komunikacija Festival Dani komunikacija koji će se održati od 12. do 15. travnja 2018. godine u Rovinju donosi primjere svjetskih kampanja koje su ostvarile veliki utjecaj na industriju, ali i na način na…
Kategorije: Hrvaška

VIDEO: ‘They Might Be Giants’ ponovo izdaju single jedan za drugim

Nacional - 56 min 43 sek ago

Američki alternativni rock band ‘They Might Be Giants’ (TMBG) ponovo izdaju single jedan za drugim.

Zadnji put su to učinili svaki tjedan u prosincu prije početka 2016. godine.

Zanimljiv “animirani” video spot za single ‘Dr. Sy Fly’ savršeno pristaje uz glazbu i rad ove poznate grupe.

Band su osnovali 1982. godine mladići John Flansburgh i John Linnell.

Prvih nekoliko godina njih dvojica nastupaju kao duo uz pratnju ritam mašine. Ranih 90-ih godina postavu grupe čine i Marty Beller, Dan Miller te Danny Weinkauf. They Might Be Giants uskoro postaju poznati po nekonvencionalnom i eksperimentalnom zvuku, osvajaju vrhove glazbenih ljestvica…

Posljednje vrijeme bave se i glazbom za djecu, ali rade i na projektima televizijske te filmske glazbe.

Dosad su objavili sedamnaest studijskih albuma i prodali četiri milijuna izdanja, album ‘Flood’ dosegnuo je platinastu nakladu.

Osvojili su dvije nagrade Grammy, godine 2002. za pjesmu ‘Boss of Me’ koja je i tema televizijske serije ‘Malcolm u sredini’ te drugu 2009. godine za ‘dječji’ album ‘Here Come the 123s’.

Kategorije: Hrvaška

‘Na mjesta pijeteta odlazim u tišini’

Nacional - 57 min 2 sek ago

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas završava svoj službeni posjet Bosni i Hercegovini. Bez najave i mimo protokola predsjednica je posjetila Ahmiće i Križančevo Selo, gdje se poklonila žrtvama.

“Na takva mjesta pijeteta volim odlaziti u tišini, odati počast žrtvama i razmišljati o prošlosti, ali i o budućnosti dobrih odnosa, ne samo s BiH”, rekla je Grabar Kitarović novinarima.

MIMO PROTOKOLA Predsjednica se poklonila žrtvama Ahmića

“U Ahmićima i Križančevom selu iskazala sam pijetet žrtvama rata u Srednjoj Bosni. Moramo učiniti sve da nijedna majka više nikada ne oplakuje dijete ili supruga izgubljenog u ratu na ovim prostorima. To je trajna zadaća nas i svih budućih generacija”, napisala je predsjednica ranije na Twitteru.

U Ahmićima i Križančevom selu iskazala sam pijetet žrtvama rata u Srednjoj Bosni. Moramo učiniti sve da nijedna majka više nikada ne oplakuje dijete ili supruga izgubljenog u ratu na ovim prostorima. To je trajna zadaća nas i svih budućih generacija. pic.twitter.com/hWjG2qhrEt

— Kolinda GK (@KolindaGK) January 18, 2018

Dodala je kako je vrlo zadovoljna posjetom BiH. “Mislim da smo u Sarajevu imali dobre, kvalitetne, iznimno otvorene razgovore i moramo nastaviti razgovarati, jer dijalog je jedini način kako se mogu riješiti bilo kakva otvorena pitanja i staviti naglasak na dobru stranu odnosa između dviju država koje su toliko orijentirane jedna na drugu”, kazala je.

Napominje kako joj je želja bila saznati kako se danas živi u srednjoj Bosni i priče o napretku BiH. “Vidi se napredak, ali osjetno je da ovi krajevi, kao i cijela BiH, kao i sama RH, pate od depopulacije, odlaska napose mladih ljudi. Na nama je da se stvore nova radna mjesta, da se stvore socijalni uvjeti koji su potrebni da bi ljudi ostajali ovdje, osjećali optimizam i povjerenje i da bi svoju budućnost vidjeli upravo ovdje”, poručila je.

Hrvatima u BiH poručila je kako je Hrvatska uz njih. “Važno je da ne šaljemo jedni drugima poruke preko medija, nego da iskreno jedni s drugima razgovaramo”, istaknula je.

Komentirala je i ulazak BiH u Europsku uniju. “Predstoji jedan prilično dugačak i naporan put u članstvo Europske unije, koji se na početku ne čini tako lakim, jer posljedice reformi u početku znaju biti pomalo i negativne, posebno za gospodarstvo i stanovništvo, ali pozitivne se osjete tek kasnije. Ulazak BiH u članstvo EU jedan od čimbenika koji će pridonijeti ostanku Hrvata i njihovom opstanku ovdje u BiH. Dobit ćemo forum u kojem ćemo moći razgovarati o otvorenim pitanjima prije nego što oni prerastu u probleme”, zaključila je predsjednica.

Kategorije: Hrvaška

Pravila nagradne igre "Osvoji Jaguar E-pace"

24sata.hr - 57 min 5 sek ago
U novoj nagradnoj igri 24sata je pripremio novi luksuzni SUV za savršen početak 2018.godine. Budi prvi u Hrvatskoj koji vozi Jaguar E-pace!
Kategorije: Hrvaška

Udruga pacijenata: Novac za skupe lijekove prikupljati putem posebne internet stranice

Dnevnik.hr - 1 ura 3 min ago
 Pixell)Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić predložila je u četvrtak Ministarstvu zdravstva da umjesto fonda za lijekove za rijetke bolesti, čiji su uplatni računi objavljeni na internet stranici Ministarstva, izrade posebnu web stranicu na kojoj će biti poimence navedene osobe koje traže novčanu pomoć za liječenje, kako bi građani mogli izravno uplatiti svoje donacije.
Kategorije: Hrvaška

Ivana Marić pokazala kćerkicu slatkog imena

Index.hr - 1 ura 4 min ago
POZNATA domaća pjevačica rodila je još jednu kćer.
Kategorije: Hrvaška

Opasnost vreba: Još oko 4000 zaostalih mina nije otkriveno

24sata.hr - 1 ura 7 min ago
Do sredine lipnja 2018., predložene su edukacije o minskoj opasnosti na lokacijama koje su najposjećenije, a prije svega u Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški...
Kategorije: Hrvaška

Policajac Mate Budimir svojim vedrim plesom oduševio naciju

Dnevnik.hr - 1 ura 8 min ago
 Sanjin Strukic/PIXSELL)Mate Budimir radi već trinaest godina kao zagrebački policajac. Njegova vedrina oduševila je naciju nakon što se rasplesao na utakmici Hrvatske i Srbije.
Kategorije: Hrvaška

U BiH uhapšen Hrvat zbog sumnje u ratne zločine, navodno se radi o zetu HDZ-ovog zastupnika

Index.hr - 1 ura 11 min ago
SUD Bosne i Hercegovine u četvrtak je odredio jednomjesečni pritvor hrvatskom državljaninu Zdenku Grbavcu.
Kategorije: Hrvaška

‘Počinje kampanja protiv rada na crno’

Nacional - 1 ura 11 min ago

Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je u četvrtak da počinje dvotjedna kampanja protiv rada na crno, u sklopu EU projekta “Stop radu na crno” vrijednog milijun eura, a cilj je osvijestiti građane i poslodavce o svim negativnim aspektima takvog rada.

“Ideja nam je u slijedeća dva tjedna osvijestiti građane i poslodavce o svim negativnim aspektima rada na crno. Tim sredstvima se ojačala radna inspekcija, a s kampanjom završava projekt u kojem Hrvatska sudjeluje zajedno s partnerima iz Njemačke i Slovačke”, rekao je Pavić novinarima ispred Banskih dvora.

Hrvatska je, ističe, malo iznad EU prosjeka po udjelu rada na crno. “Ne trebamo time biti zadovoljni, posebice jer nam se poslodavci u sezoni, pogotovo u građevinskom sektoru, javljaju da ima dosta rada na crno i da ta nelojalna konkurencija utječe na njihovo poslovanje”, kaže Pavić.

Trenutne procjene EU-a navode da oko 16 posto BDP-a otpada na neprijavljeni rad, a to nije samo rad na crno, dodao je ministar.

Pojasnio je kako postoji pet oblika rada na crno – da se radnik uopće ne prijavi, da se prijavi na pola radnog vremena a radi puno radno vrijeme, da se radnik prijavi na puno radno vrijeme ali na minimalnu plaću, nezakonito zapošljavanje stranaca i neisplata dodatnog rada.

Kategorije: Hrvaška

Repera zbog ovih fotografija ismijava cijeli svijet

Index.hr - 1 ura 12 min ago
JESTE li ga ikada vidjeli ovoliko sretnog?
Kategorije: Hrvaška

ČARI MAJČINSTVA USPJEŠNIH SPORTAŠICA 'Šalimo se da naši sinovi imaju dvije mame. Kad jedna ima obveza, druga ih čuva, a ako treba, obojicu i podoji'

Jutarnji list - 1 ura 12 min ago

Ana i Lucija Zaninović, 30-godišnje splitske tekvandoašice, krajem prošle godine postale su majke.

U razmaku od samo mjesec dana, obje su rodile sinove - Ana Tomu, a Lucija Ervina.

Blizanke su sad u ekskluzivnom intervjuu za Gloriju progovorile o čarima majčinstva.

- Šalimo se da naši sinovi imaju dvije mame. Kad jedna od nas ima nekog važnog posla, druga čuva mališane, a ako treba, obojicu i podoji - rekle su sestre Zaninović.

Njihov cijeli intervju možete pročitati u novom broju časopisa Gloria.

gloria cover.jpg 

Kategorije: Hrvaška

ČARI MAJČINSTVA USPJEŠNIH SPORTAŠICA 'Šalimo se da naši sinovi imaju dvije mame. Kad jedna ima obveza, druga ih čuva, a ako treba, obojicu i podoji'

Jutarni List - 1 ura 12 min ago

Ana i Lucija Zaninović, 30-godišnje splitske tekvandoašice, krajem prošle godine postale su majke.

U razmaku od samo mjesec dana, obje su rodile sinove - Ana Tomu, a Lucija Ervina.

Blizanke su sad u ekskluzivnom intervjuu za Gloriju progovorile o čarima majčinstva.

- Šalimo se da naši sinovi imaju dvije mame. Kad jedna od nas ima nekog važnog posla, druga čuva mališane, a ako treba, obojicu i podoji - rekle su sestre Zaninović.

Njihov cijeli intervju možete pročitati u novom broju časopisa Gloria.

gloria cover.jpg 

Kategorije: Hrvaška
Syndicate content