24sata.info

Syndicate content
24sata.info
Updated: 14 min 23 sek od tega

Kurtćehajić: Najveća greška Dejtona je instaliranje Republike Srpske

26 min 26 sek ago

Kazao je to danas u Sarajevu predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca Suad Kurtćehajić tokom javne tribine „Dejtonski sporazum nakon 22 godine - njegove greške i mogućnosti“.
 
- Svjedoci smo da više od deset godina imamo dejtonsko ustrojstvo i Republiku Srpsku kojoj je presuđen zločin genocida i koja se protivi normi Bečke konvencije da sve što je nastalo na genocidu mora i da nestane - istakao je.
 
Kurtćehajić smatra da je najveća greška Dejtona instaliranje Republike Srpske, tvorevine koja je nastala kao paradržava.
 
Kao veliku mogućnost Dejtona, Kurtćehajić je naveo odredbu koja kaže da će BiH preuzeti sva ona pitanja koja su potreba da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet. Da bi BiH imala sve to, dodao je, na državnom nivou bi trebali biti i policija, zdravstvo, školsko, kultura, sport i brojne druge nadležnosti.
 
- Na bazi ove odredbe su visoki predstavnici u BiH davali nadležnosti, a jedini tumač na terenu je visoki predstavnik i niko na planeti osim njega to ne može - naglasio je Kurtćehajić.
 
Potpredsjednik FBI Muriz Spahić konstatirao je da je Dejtonski sporazum zaustavio rat nagradom agresora s pola teritorije BiH za agresiju, genocid, etničko čišćenje, teror, formiranje logora i za nečasne zločinačke radnje prema bošnjačkom stanovništvu.

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Ako se novi zakon o PIO ne usvoji do Nove godine penzioneri izlaze na proteste

50 min 26 sek ago

Ukoliko se to desi, istakao je da bi se naložilo mjesnim odborima penzionera da na narednim izborima ne glasaju za one stranke koje nisu podržale novi zakon.
 
- Novi zakon o PIO predviđa da se penzije izračunavaju i daju onolike koliko su zaslužene. Mora doći vrijeme da se penzije isplaćuju onoliko koliki je uplaćeni radni staž i doprinosi - rekao je Omerefendić.
 
Poručio je da su penzioneri Federacije veoma razočarani što poslanici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH na vanrednoj sjednici nisu odobrili da se Prijedlog zakona o PIO razmatra po hitnoj proceduri.
 
(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Kantonalni sud u Sarajevu ponovo donio rješenje o ukidanju pritvora Radeljašu

1 ura 28 min ago

Prema njenim riječima, Tužilaštvo KS je ponovo uložilo žalbu Vrhovnom sudu FBiH.

Podsjećamo, bivšem zastupniku u Skupštini Kantona Sarajevo Esedu Radeljašu, koji je optužen za više krivičnih dijela, pritvor je ukinut 3. novembra ove godine, a istog dana je pušten je iz Kazneno-popravnog zavoda (KPZ) Sarajevo. Odluku o puštanju iz pritvora donio je Kantonalni sud u Sarajevu zbog njegovih zdravstvenih problema. Radeljaš je u pritvorskoj ćeliji KPZ-a Sarajevo bio od novembra prošle godine.

Radeljaš je bivši ministar u Bosanskopodrinjskom kantonu i predsjednik Upravnog odbora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS. Sumnjiči ga se za krivična djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, podstrekavanja na zloupotrebu položaja, davanja dara i drugih oblika koristi te pranja novca. Počinjenjem ovih krivičnih djela Radeljaš je sebi i drugima pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od blizu milion KM.

Uhapšen je u policijskoj akciji "Blok" u novembru 2016. godine. On se zajedno s Jasminom Horo, Nedžadom Kapetanovićem, Jusufom Čauševićem i Damirom Hadžićem u januaru izjasnio da nije kriv za krivična djela koja mu se stavljaju na teret.

(Klix.ba)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

MUPRS-a u okviru akcije EUROPOLA oduzeo veću količinu oružja i municije

1 ura 45 min ago

Akcija je bila usmjerena na borbu protiv ilegalne trgovine oružjem, eksplozivnim materijama i municijom, a glavni cilj je identifikovanje i preduzimanje daljih mjera i radnji protiv trgovaca oružjem, za koje postoje saznanja da su uključeni u nezakonite aktivnosti, otkrivanje i identifikacija međunarodnih ruta nezakonitog prometa oružja, posebno iz zemalja zapadnog Balkana u zemlje EU, saopćeno je iz MUPRS-a.
 
U okviru akcije, koja je na teritoriji BiH trajala od 16. do 19. novembra, učestvovale su sve agencije za provođenje zakona u BiH, kao i Uprava za indirektno oporezivanje BiH i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO / Mladi Hercegovci: Daytonski sporazum je prekinuo rat, ali i podijelio BiH

1 ura 54 min ago

Dvadesetdvogodišnji Alica Oglić iz Mostara koji je student turskog jezika i književnosti na Univerzitetu ”Džemal Bijedić” u svom gradu ističe da Daytonski mirovni sporazum ima dobre i loše strane.

„Daytonski mirovni sporazum je imao dosta dobrih stvari, možda ne koliko negativnih strana. Ali stvarno je imao onu najbolju stvar da je zaustavio agresiju na Bosnu i Hercegovinu i da je narod dugo godina nakon rata konačno mogao da malo uživa u tom nekom miru koji je pružen Daytonskim mirovnim sporazumom“, rekao je za Anadolu Agecny (AA) Oglić, te dodao:

„Ta stvar između entiteta nas mnogo koči prema napretku. Mislim nekako da taj Daytonski mirovni sporazum treba da mijenja neke svoje stvari u odnosu na ono kako je prvostupanjsko donesen. Neke promjene su pod moranje i nešto se mora desiti da bi se promijenila trenutna situacija u BiH, koja je posljedica Daytonskog mirovnog sporazuma.

Mirza Balalić iz Mostara (22) student komunikologije na Univerzitetu ”Džemal Bijedić” ističe da je Daytonski mirovni sporazum ispunio svoj prvi i najvažniji zadatak, to jest zaustavio je rat, ali nakon više od dva desetljeća ”ne može biti model života u BiH”.

„On se u tom momentu pojavio kao jedno kvalitetno i zadovoljavajuće rješenje , ali on se pojavio kao jedno privremeno rješenje, što znači da je prije ili kasnije mora biti prilagođen. Ono što njegov problem jesu te kolosalne restrikcije kojima je čitav dokument prožet. Veliki broj aneksa nije uopće sproveden, veliki broj zakona nije danas uopće upotrebljiv i on je napravio jednu kompliciranu vlast, veliki broj vlasti koja ne može biti održana i to naravno za nas predstavlja jedan problem“, kazao je Balalić.

Sve strane u BiH, kako naglašava su se složile oko zastarjelosti Daytonskog sporazuma, te vjeruje da je samo pitanje dana kada će on zaista biti i prilagođen i kada će on biti jedno konstruktivno rješenje za voditi BiH u jedno bolje sutra.

Marija Bagarić (22) iz Tomislavgrada koja je studentica Politologije na Sveučilištu u Mostaru ističe kako je obaveza predstavnika vlasti konačno građane BiH upoznati sa stvarnim stanjem, koje je mnogima tvrdi ona nepoznanica kao i Daytonski sporazum koji je na današnji dan ustanovljen 1995. godine, a službeno potpisan u Parizu 14. prosinca.

„Potpisali su ga samo predsjednici tadašnje tri države i Richard Hoolbrook i Wesley Clark. Građani ne znaju ni danas o tome sporazumu ništa, jer original je zadržan u Francuskoj i mnogi govore o prevođenju Ustava. Sporazum nikada nije preveden“, ističe Bagarić.

Prije svega kaže ona treba ujediniti Bosnu i Hercegovinu koju je kako naglašava upravo Daytonski sporazum podijelio.

„Prema ovome sporazumu BiH je podijeljena država na entitete, Federaciju BiH i Republiku srpsku, te Brčko Distrikt, i zbog toga nastaju mnoge nesuglasice. Mislim da bi, jednostavno, svi građani trebali se ujediniti da bi Bosna i Hercegovina tada trebala napredovati. Trebalo bi ukinuti entitete, da bude jedinstvena Bosna i Hercegovina“, kaže Bagarić.

Mirna Ševo (22) iz Ljubuškog, studentica Politologije na Sveučilištu u Mostaru, naglašava da je Daytonski mirovni sporazum obična baza za Ustav BiH.

„U tom slučaju Daytonski sporazum, koji je ustvari ništa drugo nego mirovni sporazum gubi na svojoj vrijednosti i ljudi jednostavno ne obraćaju pozornost na sama politička događanja u Bosni i Hercegovini iz takvih razloga. Jednostavno ne vidi ni javnost ono što političari jednostavno ignoriraju“, smatra Ševo, te ističe ”Ustav BiH je već druga stvar”:

„On je pun tih nekih mana po pitanju preglasavanja jednog naroda na drugi, po pitanju Ustavnog suda koji još uvijek pod upitnikom jednim golemim, radi samih stranaca koji se nalaze unutra, pa onda tek pitanje OHR-a, jer OHR je još, to što je ustanovljeno Daytonskim mirovnim sporazumom čisto kao neki nadzor same države, koji je bio samo privremeno rješenje. No, mi još uvijek imamo OHR, mi smo izmijenili njih sedmoricu koji još uvijek imaju najveće ovlasti u cijeloj državi. Oni imaju veće ovlasti pomoću ti Bonskih ovlasti i veću moć od samog Predsjedništva BiH“.

Stoga se kako naglašava postavlja pitanje je li Bosna i Hercegovina uopće suvremena država, ima li samostalnost. Puno pitanja, kako kaže Ševo, još uvijek nisu ni blizu tog rješenja.

„Po meni je iskreno najveći problem to neko forsiranje stranaca i samo upletanje u neke najbitnije dužnosti. Smatram da sva tri naroda umjesto da više prestanu kriviti jedni druge za neka ratna događanja, za neke smicalice političke, da svi trebamo prvo pogledati vlastiti narod i posebno vlastite političko predstavništvo i što se tu točno događa. Jesu li zaista Bošnjaci najveći križ Hrvatima i jesu li zaista Srbi najveći problem za cijelu Federaciju?! Stvar je u tome što mi posebice kao jedan narod koji je još uvijek oštećen ratom, još uvijek obraćamo više pozornost na druge narode, umjesto da pogledamo sami sebe“, decidna je Ševo.

Bosna i Hercegovina je, ističe,” još u tranzicijskoj zoni koja se nikako ne može prebaciti na demokratski sustav, što jer poražavajuća spoznaja”.

„To se najviše vidljivo po izborima, dakle da 20 godina jedne te iste stranke pobjeđuju na izborima. Tu ne da je upitna demokracija, nego je pitanje postoji li uopće“, mišljenja je Škegro, naglasivši da su to pitanja koja mladi u BiH sve češće i sve glasnije izgovaraju u nadi da će doći vrijeme kad će odgovorne pozicije zauzimati ljudi koji su sposobni, a ne politički podobni.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO: PTT Turske i BH Pošta zajedno u eCommerce

2 uri 32 min ago

Domaćini Konferencije su Ministarstvo prometa i veza i PTT Republike Turske, a učešće su, pored domaćina, uzeli lideri poštanskih operatera iz svih krajeva svijeta, kao i Svjetskog poštanskog saveza (UPU).

Ovom prilikom organiziran je poseban bilateralni sastanak generalnih direktora BH Pošte i PTT Turske – Mirsada Mujića i Kenana Bozgeyika, na kojem su predstavnici dvije poštanske uprave potpisali Protokol o saradnji, a kojim se definiraju smjernice dalje poslovne saradnje. Primarni i najbitniji dio potpisanog Protokola odnosi se na uspostavljanje e-prodaje (eCommerce).

Turska PTT je pokrenula eCommerce još 2012. godine, a glavni pokretač je bila mogućnost većeg iskorištavanja ove usluge u zemlji koja ima gotovo 80 miliona stanovnika. Glavni cilj je bio da se, putem e-prodaje, da snažniji zamah tržištu, a primarno malim i srednjim proizvođačima s jedne te kupcima s druge strane. Cijeli eCommerce je u vlasništvu PTT Turske koja pruža kompletnu logističku podršku, počev od same domene na kojoj je eCommerce stranica postavljena, preko prodaje i naplate pa sve do dostave prozvoda krajnjim kupcima. Trenutno se na e-tržištu PTT Turske nudi preko 2,5 miliona proizvoda, u preko 600 različitih kategorija.



Sukladno Protokolu potpisanom sa BH Poštom, PTT Turske se obavezuje pružiti svoju ekspertizu i pomoći uspostavljanje eCommerce tržišta, koje bi bilo u vlasništvu BH Pošte, a pokrivalo bi teritoriju Bosne i Hercegovine. Saradnjom i uspostavljanjem ove usluge, bila bi omogućena razmjena proizvoda između dva eCommerce tržišta i šire. Ovo je pogotovo značajno za bh. proizvođače, koji će sa svojim artiklima vrlo jednostavno moći ući na znatno veće tursko tržište i biti konkurentni. Saradnjom se PTT Turske obavezuje i na pružanje logističke podrške između dva poštanska opratera u domenu eCommerce, kao i unapređenje saradnje u domenima od obostranog interesa, a posebno kroz razmjenu znanja i ekspertiza.

Informatička tehnologija je oblast koja se najbrže razvija te je, kao takva, u prethodnom desetljeću, uveliko potisnula tradicionalne poštanske usluge. Uprave poštanskih operatera u svijetu, koje imaju jasnu viziju poslovanja, na vrijeme su prepoznale ovaj trend i povukle poteze u skladu s tim. Međunarodna konferencija o e-trgovini je na najvišem nivou ponudila iskustva, ideje i projekte kako da poštanski operateri ostanu ukorak s informatičkom erom i kako da tehnologija ne bude kočnica nego podstrek.

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Lukač ne očekuje narušavanje javnog reda i mira u RS-u nakon presude Mladiću

2 uri 38 min ago

Kada je u pitanju sigurnosni aspekt, kazao je da se provode sve mjere na zaštiti svih građana.
 
"Znamo da je to politička presuda, ali ćemo je dostojanstveno primiti...", ustvrdio je Lukač u izjavi novinarima.
 
Na pitanje zašto, po nekim ocjenama, predugo traje vještačenje dokumenta, navodno originala Dejtonskog sporazuma na engleskom jeziku koji je policija pronašla 31. oktobra kod Željka Kuntoša, bivšeg vozača nekadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS-a Dragana Kalinića, Lukač je rekao da ljudi koji se bave tim stvarima znaju koliko je potrebno vrijeme da se za nešto utvrdi je li autentično ili ne.
 
"Kada bude završen taj proces, bit će poznato da li se radi o autentičnom dokumentu ili ne. Zasad, po informacijama koje imamo, tretirali smo ga kao originalan dokument. Vidjet ćemo šta će vještačenje da pokaže", rekao je entitetski ministar policije.
 
Miljkan Pucar, advokat Željka Kuntoša, tvrdi da kod njegovog klijenta nije nađen original Dejtonskog sporazuma, već kopije određenih dokumenata na engleskom jeziku.
 
Fascikla, koja je pronađena kod Kuntuša 31. oktobra, kada su ga uhapsili pripadnici MUPRS-a, otvorena je 7. novembra u banjalučkom Okružnom sudu, a Pucar je tada rekao da će se nakon vještačenja znati kako će se postupati u ovom slučaju.
 
Po nalogu tužioca pronađeni dokumenti, za koje policija sumnja da su primjerak Dejtonskog mirovnog sporazuma na engleskom jeziku, upućeni su na prevođenje, a zatim i na vještačenje.
 

(FENA)
 

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Put Ratka Mladića od Kalinovika do Haaga

2 uri 59 min ago

Taj haški optuženik, bivši komandant Vojske Republike Srpske, rođen je 12. marta 1943. godine, u Božanovićima kod Kalinovika, u BiH. U Beogradu je završio Vojnu akademiju Jugoslovenske narodne armije (JNA) i Komandno-štabnu akademiju, te je kao časnik službovao u Makedoniji (Kumanovo, Skoplje, Štip) i kasnije u Prištini.
 
U junu 1991. godine je poslan u Knin te je kao komandant 9. korpusa prevodio jedinice JNA u borbama protiv hrvatskih odbrambenih snaga, a 4. oktobra 1991. godine unaprijeđen je u čin general-majora. Poziciju glavnog komandanta štaba Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu preuzeo je 9. maja 1992. godine.
 
Tzv. skupština srpskog naroda izglasala je 12. maja 1992. godine stvaranje Vojske Republike Srpske, a u isto vrijeme, Mladić je postavljen na dužnost Komandanta Vrhovnog štaba VRS-a, mjesto na kojem je bio do decembra 1996. godine. U general-pukovnika unaprijeđen je 24. juna 1994. godine.
 
Godinu dana kasnije, 24. jula 1995. godine Mladić Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) podigao je optužnicu protiv Mladića za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i zločine vezane za blokadu Sarajeva.
 
Optužnica je 16. novembra 1995. godine proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tokom napada na Zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija (UN) u Srebrenici u julu 1995. godine. Mladić je također odgovoran za uzimanje UN-ovog osoblja kao taoce.
 
U novembru 1996. godine, ukazom tadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić, general Ratko Mladić smijenjen je s mjesta komandanta General-štaba Vojske RS-a, a pod pritiskom međunarodne zajednice i Haaškog suda odustalo se od njegovog imenovanja  za načelnika general-štaba.
 
Službeno, njegova vojna karijera u Vojsci RS-u završava sredinom 1997. godine, dok neslužbeno oficir Vojske RS-a ostaje sve do penzioniranja, 7. marta 2002. godine, kada ukazom predsjednika RS-a "prestaje profesionalna vojna služba general-pukovnika Ratka Mladića".
 
Mladić je imao status aktivnog vojnog dužnosnika i u Saveznoj Republici Jugoslaviji, sve dok ukazom predsjednika SRJ Vojislava Koštunice 28. februara 2001. godine nije penzioniran. Penziju je primao do novembra 2005. godine, kada mu je, pod pritiskom Haškog tribunala za izručenje, ona ukinuta.
 
Sva nepokretna imovina zamrznuta mu je stupanjem na snagu Zakona o zamrzavanju imovine haškim bjeguncima, usvojenog u parlamentu Srbije i Crne Gore, 7. aprila 2006. godine.
 
Pretpostavljalo se da se kao bjegunac skriva u Srbiji. Mladić je, prema medijskim navodima, viđen na nogometnoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu u martu 2000. godine. Kako su tada tvrdili pojedini mediji, ušao je na VIP ulaz i sjeo u privatnu ložu okružen osmoricom naoružanih čuvara.
 
Neki tvrde da je također viđen u predgrađu Moskve, i da je "često" bio posjetilac Soluna i Atine, što je podiglo sumnju da su zapravo mnogi lažni izvještaji poslani kako bi se pokrio njegov trag.
 
U martu 1994. godine Mladićeva kćerka Ana je izvršila samoubistvo u Beogradu gdje je studirala medicinu. Sahranjena je na Topčideru, a vjeruje se da je Mladić neko vrijeme redovno posjećivao njen grob.
 
Mladić je 26. maja 2011. godine uhapšen u selu Lazarovu, stotinjak kilometara od Beograda, gdje se skrivao u kući svojih rođaka. Priveden na Sud u Beogradu, gdje je odlučeno o njegovom izručenju ICTY-u. Prema izjavama očevidaca, Mladić se nije opirao hapšenju. Tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić objavio je da je Ratko Mladić uhapšen, a da je koristio lažno ime Milorad Komadić.
 
Britanski list Guardian objavio je specijalni hronološki izvještaj o tome kako je najtraženiji haški optuženik Ratko Mladić punih 14 godina uspijevao izbjeći hapšenje.
 
Iako su ga ljudi koji su mu pomagali tokom skrivanja smatrali "srpskim herojem", Ratko Mladić nije imao potpuno povjerenje u njih.
 
Broj uključenih u Mladićevo skrivanje se, po navodima Guardiana, progresivno smanjivao. Najprije ga je štitila srbijanska vojska, da bi se kasnije oslonio na uži krug svojih bliskih saradnika i prijatelja iz rata, a na kraju samo na familiju. Međutim, zajednički faktor u svakoj od tih faza bio je - strah, tvrdi ovaj list.
 
Mladić se po završetku rata povukao u Han Pijesak u istočnoj Bosni, gdje je koristio vojni bunker sagrađen još u vrijeme SFRJ, ali je 1997., kada su NATO snage započele traganje za ratnim zločincima, preko Drine prebjegao u Srbiju, gdje mu je tadašnji predsjednik Slobodan Milošević pružio utočište.
 
Guardian tvrdi da su pripadnici Mladićevog osoblja bili odlučni da mu pruže udobnost tokom skrivanja te su za tu svrhu formirali posebno odjeljenje u Beogradu, pod nazivom Trideseti kadrovski centar.
 
Pored stalne pratnje desetak tjelohranitelja, Mladić je dobio vozača, kuhara, čak i ličnog konobara, dok je dio vremena provodio i s porodicom u ulici Blagoja Parovića u Beogradu. Odlazio je i u restorane, kao i na fudbalske utakmice u glavnom gradu Srbije.
 
Mladićev relativno bezbrižan život okončan je onog trenutka kada je nova srbijanska vlast uhapsila Slobodana Miloševića i poslala ga u Haag. Nakon toga Mladić se prebacio u novu bazu, Krčmar kod Valjeva, s jačim utvrđenjima i podzemnim bunkerima.
 
Pošto je nedugo nakon toga Zoran Đinđić preuzeo vlast nad službama sigurnosti, generali su obavijestili Mladića da mora napustiti objekat u Krčmaru. Britanski list tvrdi da je on to prvo odbio, ali je nešto kasnije, 1. juna 2002., ipak poslušao savjet i otišao u pratnji konvoja vojnih vozila.
 
Od tog trenutka krug jataka ratnog komandanta Vojske RS i haškog bjegunca počinje da se sužava i vremenom će se od gotovo cjelokupnog vojnog aparata svesti na tek šačicu saboraca iz rata u BiH.
 
Tih mjeseci Mladiću nije bilo baš najprijatnije, sve dok mu pomagači nisu pronašli smještaj u ulici Jurija Gagarina. Živio je svega nekoliko vrata od drugog bjegunca, Radovana Karadžića.
 
Mladić se pridržavao stroge vojničke discipline, rijetko izlazeći iz stana, osim kada bi išao u povremene večernje šetnje pored Save sa sinom Darkom.
 
Situacija se promijenila kada je ubijen premijer Zoran Đinđić. Zbog masovnih hapšenja koja su uslijedila istraga se opasno približila i pojedinim osobama iz Mladićevog bliskog okruženja, što ga je natjeralo da dodatno pojača mjere sigurnosti i opreza.
 
Neko vrijeme se krio u podzemnim vojnim bunkerima u beogradskom naselju Topčider. Mladić se 2005. godine vratio u ulicu Jurija Gagarina, a potom se krio kod svog rođaka Krsta Jegdića odakle ga je on odvezao u selo Mala Moštanica, kod svog brata Miroslava.
 
Postoje dvije verzije priče o Mladićevom narednom odredištu. Prema zvaničnoj, iz Male Moštanice se premjestio u Lazarevo, vojvođansko selo u kojem je konačno i uhapšen 26. maja 2011. godine, dok je po drugoj verziji izvjesno vrijeme proveo u Gacku u BiH, ali to nije zvanično potvrđeno.
 
Svjetski mediji, uoči historijske presude, o Mladiću pišu kao o čovjeku koji ne poštuje Haški tribunal i u svojoj domovini još uvijek važi kao heroj.
 
- Na vrhuncu svoje vojne moći, ovaj bosansko-srpski general zauzima Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a na istoku Bosne. Plavi šljemovi UN-a nisu pružili nikakav otpor - stoji u članku njemačke novinske agencije DPA, nakon čega se opisuju "slavne" fotografije generala u vojnoj uniformi na kojima on djeci poklanja čokolade i smiruje uplakane žene.
 
Njegovo ponašanje na sudu proteklih pet godina ukazuje na to koliko ne poštuje taj sudu kojeg je nekoliko puta nazivao "produženom rukom NATO-a". Dok sjedi na optuženičkoj klupi ne nosi uniformu, nego bejzbol kapu i često demonstrativno iz dosade lista novine.
 
Mediji koji su pisali i pišu o njemu navodili su da on nije svjestan svoje krivice, nego je uvjeren da je postupao moralno i u vojnom smislu brilijantno, podsjećajući istovremeno na odgovornost UN koji nisu spriječili Mladića dok je "poklanjao Srebrenicu srpskom narodu", jer je, kazao je tada u izjavi za medije, "došao trenutak da se Turcima osvetimo na ovom prostoru", nakon čega se dogodio nezapamćen zločin genocida u Srebrenici 11. jula 1995. godine.

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Kavazović o presudi Mladiću: Ova presuda će utvrditi istinu

3 ure 1 min ago

Kavazović je iskazao radost zbog posjete i onoga što je vidio na gradilištu.

„Želim se zahvaliti Vakufskoj direkciji Republike Turske, koja je pomogla, koja pomaže, koja je investitor da se ovaj objekat islamske arhitekture u BiH, najznačajniji, završi. Mi se nadamo da ćemo slijedeće godine negdje tamo iza pola ljeta moći upriličiti i ceremoniju otvaranja ove džamije. Aladža džamija za IZ u BiH znači da smo uspjeli obnoviti ovaj spomenik islamske kulture, koji pripada, prije svega, ovome gradu, pripada BiH, svim narodima BiH i nadamo se da će ona svoju misiju koju je imala, a to je misija da se u njoj odgajaju ljudi koji će pozivati na dobro a sprječavati ono što ne valja, što je loše, što je zlo, nastaviti“, rekao je Kavazović.

Nakon razgovora sa predstavnicima MIZ Foča, Kavazović je naglasio da se prema Foči nije učinilo dovoljno.

”Ni sami Fočaci nisu dovoljno učinili. Mnogo njih živi u Sarajevu, nažalost. Foča je mjesto gdje je nekada živjelo 20.000 muslimana. Islamska zajednica obnovila je većinu objekata, izuzev devet džamija u gradu, a pred nama je značajan projekat džamije i kompleksa Mehmedpaše Kukavice. Mislim da bi bilo jako značajno da se ovom gradu pomogne u smislu da se otvore ovdje privredni objekti koji bi privukli ljude koji su nekad ovdje živjeli da se vrate. Čini mi se da toga za sada nedostaje, da toga nema. Apeliram na naše privrednike, na naše velike trgovačke kompanije da učine nešto za Foču i ovaj kraj“, poručio je Kavazović.

Uoči presude komandantu VRS, Ratku Mladiću, reisu l ulema IZ u BiH je rekao da je sutrašnja presuda važna za sva tri naroda u BiH, da ona treba da pokaže razmjere zločina koji se desio u BiH i na najodgovornije za genocid, masakre i ratne zločine – Mladića i Karadžića.

“Ono što ja želim kazati je da uvijek u našoj svijesti moramo odvojiti počinitelja od naroda. Ovdje je individualna krivica, sudi se onima koji su komandovali, naređivali, počinili i tako dalje i to treba razdvajati. Naši narodi moraju nastaviti živjeti. Naravno, nama je stalo do istine. Samo istina nas može izliječiti, mislim da je ona jedini lijek. Ova presuda će utvrditi istinu, kakva će ona biti vidjećemo sutra, kakva god bila trebamo je svi prihvatiti i krenuti dalje. Ne možemo lamentirati nikakvim presudama, neka se istoričari, neka se nauka dalje bavi time. Žrtvama ne možemo nadoknaditi ono što su izgubili, žrtve će u svom bolu i dalje nastaviti živjeti, ali će ostati ta satisfakcija bar da znamo ko je glavni krivac za sve to“, naglasio je Kavazović.

Tokom dana on će posjetiti i Ustikolinu, Čajniče, Goražde i Rogaticu.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Završeni protesti policajaca pred Parlamentom FBiH

3 ure 6 min ago

Predstavnici Unije samostalnih sindikata policije FBiH i Sindikata policije Kantona Sarajevo predali su, kako su to na skupu istakli, dva amandmana na protokol Parlamenta Federacije BiH u nadi da će oni biti provedeni.
 
Poručuju i da policajci razumiju stav Saveza udruženja penzionera u FBiH, koji se o predloženom novom zakonu o PIO izjasnio veoma pozitivno.

 

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Vršnjaci Dejtonskog mirovnog sporazuma: Vrijeme je da svi nastave s normalnim životom

3 ure 7 min ago

Na dan potpisivanja sporazuma, 21. novembra 1995. godine rođen je Semir Memić, koji je danas student na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i kao i mnogi mladi postavlja pitanje da li ostati u BiH ili otići u inozemstvo.

"Drago mi je što sam se rodio na taj važan datum potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ljudima je to zanimljivo, kao i meni. Ima tu i mnogo šala na taj račun. Tako sam i dobio ime Semir, mir", kazao je Memić.

U razgovoru s novinarom AA, Memić je kazao da je Dejtonski sporazum zaustavio sukobe i patnju, ali i donio komplicirani i neefikasni sistem u BiH zbog kojeg mnogi njegovi vršnjaci po završetka studija odlaze da rade u inozemstvu.

- Otići ili ostati -

Ističući kako se glas mladih u BiH treba više čuti, Memić je kazao da želi i nada se da će se situacija u zemlji popraviti.

"Mnogo je loših situacija u državi. Nažalost, ali nadam se da će biti bolje. Ljudi idu gdje im je bolje i gdje im se pruži prilika. Iskreno bih volio da ostanem, jer je ovo moja država, iako sam rođen u Njemačkoj. Međutim nikad se ne zna, ako mi se sutra ukaže neka prilika zašto i ne otići. Ipak se nadam da će biti bolje i da ću se uspjeti skrasiti ovdje", kazao je Memić.

U godini kada su potpis na mirovni sporazum stavili Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson, u američkoj državi Ohio, rođen je i Mirza Alendar iz Mostara. On je danas student treće godine Građevinskog fakulteta na Univerzitetu Džemal Bijedić.

Ovaj mladi Mostarac ističe kako poznaje karakteristike Dejtonskog mirovnog sporazuma u kojem je od 11 aneksa četvrti Ustav Bosne i Hercegovine, te smatra dokument koji je nastao u godini  njegovog rođenja veoma značajnim. No, kako ističe, Daytonski mirovni sporazum za BiH ima dobre i loše strane.

"Historija je prepuna političkih, odnosno mirovnih sporazuma, ali iza svega toga stoji teška politička zavjesa. Prednost je ta što se konačno ova regija smirila od ključanja i užasa rata , a po meni je negativna stvar to, što sam taj sporazum veže ruke i noge Bosni i Hercegovini u napretku i ponovnoj integraciji s ostatkom svijeta", kaže Alendar za AA.

On ističe da je BiH koja ima toliko prirodnih resursa i bogatstava da ne mora uvoziti ništa, zbog čega i smatra zastrašujem tešku ekonomsku situaciju u zemlji.

"Mi kao država moramo da prođemo određeni period da nam neko drugi da dozvolu da uđemo u euroatlantske integracije. Stalno imam osjećaj da ova država čeka potvrdu od nekoga s viših instanci ka napretku", kaže Alendar navodeći kako je to sve frustrirajuće posebno za mlade ljude poput njega.

- Ustav BiH posebna priča -

To je, kako ističe, loša strana Dejtonskog mirovnog sporazuma u kojem je aneks 4. Ustav BiH posebna priča.

"Ustav BiH, kao glavni dokument i svi dokumenti nekako svi se pozivaju na njih sad u ovim političkim prepucavanjima. Svi se pozivaju na to, čak i na Dejtonski sporazum. Nedavno je bila ova zavrzlama koja se po medijima razvukla, a sve to veže i Ustav. Nekako mi se čini da svi se previše vežu za to, a niko ustvari ne čini niša. Samo prebacuju loptu iz jednog dvorišta u drugo i vrše to neko podizanje tenzija, a pozivaju se na Ustav", kaže Alendar.

Priznao je da se u politiku ne razumije toliko da bi mogao reći šta treba promijeniti, ali da u duhu Mostara osjeća novu energiju koja bi mogla donijeti promjene.

"Bavim se muzikom, sviram bubanj već sedam godina. Imam bend i kroz sve to osjećam mnoge impulse grada, artističke, stvarne i negativne. Nikad Mostar od kad sam ja tu i od kad sam svjestan nije imao ovakav žar i ovakvu raznolikost što se tiče kulturnih događaja, a svi znamo da kulturna osviještenost vodi ka većoj svijesti i kad ljudi postanu svjesni onoga što se dešava nastaju promjene", zaključio je Alendar u nadi da će ostati pod suncem "svoga neba" i ljepšoj i prosperitetnijoj Bosni Hercegovini.

I Radenko Petrušić, iz Maslovara kod Kotor Varoši, ima "poseban" rodni list. Na njemu stoji da je rođen 21. novembra 1995. godine, na dan kada je parafiran Dejtonski sporazum.

Kada bi njegova poruka mogla doprijeti do zemalja u kojima se trenutno ratuje ili gdje ljudi vjeruju da će ratom rješiti bilo šta, Radenko bi im poručio da "rat nikome ništa dobro nije donio, samo stradanja".

"Sami vidite kod nas, puna su groblja male djece. Niko ne gleda na pravila ratovanja, ubijaju se mala djeca, starci i nemoćni", kaže on i dodaje da mu je žao što se isto dešava i u drugim zaraćenim područjima, kao na primjer u Siriji.

Za Dejtonski mirovni sporazum ovaj mladić smatra da je utjecao na mnoga djetinjstva.

"Mir je došao na snagu, završio se prokleti rat, bilo je gubitaka, puno žrtava na obe strane. To je neka prošlost koju ne treba dirati, ja vjerujem da se to više nikada neće ponoviti. Ostalo je puno djece bez roditelja, puno je žena izgubilo muževe. Rat je donio puno tragedije, od moje majke porodica je sva nastradala u tom ratu, veoma je teško da se priča o tome. Nisam kompetentan da o tome pričam kao stariji koji su to doživjeli, ja nisam doživio, rođen sam poslije", kaže Radenko koji danas slavi rođendan.

- O sporazumu ne zna mnogo -

O detaljima Dejtonskog mirovnog sporazuma priznaje da ne zna mnogo, zbog čega smatra da bi se o istoriji, o ratu i Dejtonskom mirovnom sporazumu trebalo više učiti u školama.

"U djetinjstvu sam čuo dosta priča, različitih priča, jedni pričaju ovako, drugi onako, bilo je svega. Bilo ne ponovilo se", kaže on.

Obzirom da je od početka mira prošlo 22 godine, smatra i da je krajnje vijeme da se u BiH nastavi normalan život.

"Mislim da bismo trebali nastaviti normalno da živimo, ipak smo mi svi od krvi i mesa, krv crvena u našim venama svima teče, ne treba praviti razliku Bošnjaci, Hrvati, Srbi... Mi smo svi isti. Jedan je Bog samo ga drugačije nazivamo", ispričao je Petrušić ekipi Anadolu Agency (AA).

Govoreći o onome što zna o Dejtonskom mirovnom sporazumu rekao je da zna da je time zaustavljen rat, da je BiH podjeljenja na entitete, a da se dio izbjeglica uspio vratiti na svoja ognjišta. S druge strane kada je u pitanju Ustav BiH o njegovim detaljima kaže nije upoznat jer ga politika nikad nije zanimala.

"Tu političari gledaju neki svoj interes, niko ne gleda interes naroda i to mi smeta. Svi gledaju kako da sebi zarade novac", kaže Radenko.

Apsurdnom smatra činjenicu da se prosječne plate kreću oko 700 KM, a da je za potrošačku korpu za četveročlanu porodicu potrebno izdvojiti 1.850 KM.

"O tome bi vladajuće stranke trebalo da razmisle. Kako da bračni par ako imaju platu po 700 KM zarade ono što im fali?", rekao je on.

- Teško je biti sretan -

Prema njegovim riječima u ovakvoj situaciji teško je prosječnom građaninu BiH biti srećan.

"Kako ćemo biti sretni kad svi živimo za tih par dana poslije plate. Male su plate, to je problem, svi živimo pet, šest dana poslije plate i onda gledamo kad će sledeća plata doći", kaže Radenko Petrušić.

U više navrata razmišljao je o odlasku iz BiH, da ode da radi u Njemačkoj, Sloveniji ili Italiji.

"Ali nije ni tamo toliko sjajno, opet sam ja tamo stranac bukvalno. Dok bi tamo počeo, trebale bi godine dok bih nešto stekao", priča Radenko.

Vjeruje da mu ne bi odgovaralo da bude negdje stranac, ali i da bi mu nedostajao rodni kraj, pa bi se morao vratiti

"Šta onda imam ovdje - ništa, a ostario sam tamo. Dosta mojih prijatelja je otišlo, rade vani, jedni kažu dobro je - drugi nije dobro, ali dosta mladih želi da ode odavde. To je najveći problem što omladina odlazi", smatra Radenko.

Radenko Petrušić 12 godina je mlađi od sestre, a deset od brata. U djetinjstvu su ga svi mazili kao najmlađeg, a danas nakon što su mu se brat i sestra odselili od roditelja koji se bave poljoprivredom, ostao je da im pomaže. Završio je Ugostiteljsku školu - smjer konobar u Kotor Varoši, a posao je pronašao i prije završetka škole. Već četiri godine radi u Tvornici obuće Sportek u Kotor Varoši.

"Tako je kod nas - ko god završi neku školu uglavnom nema posla za to. Završio sam Ugostiteljsku školu, za konobara, ali kod nas nema života od tog posla, male su plate i puno se radi", kaže on.

Svojim radnim mjestom je prezadovoljan jer radi u firmi koja redovno plaća plate i uplaćuje penziono, topli obrok, prevoz.

"Za sad smo svi zadovoljni mada to može puno bolje, ali šta ćemo takva nam je država. Da povećaju minimalac vjerovatno bi naše plate bile veće", kaže on.

Žao mu je što nije slušao roditelje i nakon srednje škole nastavio s obrazovanjem u istoj oblasti, ali tada nije znao da su u pravu.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Adamović: Značajno je da postoji sud koji će sankcionirati ratne zločine

3 ure 11 min ago

To je za Fenu kazao advokat Vlado Adamović, komentirajući upit u vezi s pravnim imlikacijama i refleksijama sutrašnje presude bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću.
 
"Nema tu mnogo individualnih zadovoljenja. Žrtve dobijaju određeni stepen satisfakcije, ali s aspekta međunarodnog prava veoma je važno da se sprječava izvršilac, uključujući i one na najodgovornijim funkcijama", precizirao je Adamović.
 
Istovremeno, ističe da je u kontekstu načela tranzicijske pravde i dokidanja "kulture nekažnjivosti" značajno da postoji sud koji će sankcionirati zločine, odnosno njihove počinitelje, bez obzira na to koliko ko ima moći u datom trenutku.
 
Pojašnjava, nadalje, da se radi o društvenom zlu i neprihvatljivoj pojavi koje treba iskorijenjivati u cijelom svijetu, te da zbog toga međunarodni sudovi i postoje.
 
U tom pogledu, Adamović potcrtava značaj sudske prakse Haškog tribunala (ICTY) i drugih međunarodnih sudova koji uspostavljaju standarde, a koji se onda refletiraju na ustroj i rad nacionalnih sudova.
 
- Na osnovu tih standarda domaći sudovi uspostavljaju vlastitu sudsku praksu, tako da to može biti orijentir i pokazatelj domaćim sucima u kojem pravcu treba ići - kazao je.
 
U osvrtu na daljnju proceduru u 'slučaju Ratko Mladić', a budući da se radi o prvostepenoj presudi, Adamović navodi da se radi o uobičajenoj proceduri, što podrazumjeva da nakon izricanja prvostepene presude strane u postupku imaju pravo žalbe, nakon čega Drugostepeno vijeće donosi konačnu odluku koja je izvršna.
 
Bivši komandant VRS-a Ratko Mladić, kome će Pretresno vijeće ICTY-a sutra izreći prvostepenu presudu, optužen je za najteže ratne zločine počinjene na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od maja 1992. do pred kraj 1995. godine.
 
Konkretno, tereti se za genocid počinjen u Srebrenici, gdje je u julu 1995. ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, kao i za opsadu Sarajeva koja je trajala 44 mjeseca i u kojoj je ubijeno više od 10.000 ljudi, među kojima i oko 1.600 djece. Tereti se, također, i za za progon Bošnjaka i Hrvata diljem Bosne i Hercegovine te uzimanje pripadnika UN-ovih mirovnjaka UNPROFOR-a za taoce.

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Sudije Haškog tribunala koje donose presudu Mladiću: Orie će dan prije 70. rođendana pročitati presudu

4 ure 26 sek ago

Osim sudije Oriea, u Pretresnom vijeću su Christoph Flugge i Bakone Justice Maloto. Vijeće je odlukom rukovodstva MKSJ-a imenovano 27. maja 2011. godine.

Mladić se u dvije tačke optužnice tereti za genocid u Srebrenici i još šest općina, u pet tačaka optužnice na teret mu se stavljaju zločini protiv čovječnosti, odnosno progon, istrebljenje, ubistvo, deportacija i nehumana djela, dok u četiri tačke optužnice haško tužilaštvo Mladića tereti za kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno ubistvo, terorisanje, napade na civile i uzimanje talaca.

U optužnici se navodi da su zločini činjeni s ciljem trajnog uklanjanja bosanskih muslimana i Hrvata s područja Bosne i Hercegovine na koja su bosanski Srbi polagali isključivo pravo.

- Ugledni Holanđanin koji je osudio Galića i Krajišnika

Na čelu Pretresnog vijeća je predsjedavajući sudija Orie, 70-godišnji Holanđanin koji je pravnu naobrazbu sticao na Univerzitetu u Liedenu i Slobodnom univerzitetu (Free University) u Briselu. Stručnjak je za krivično pravo i, pored holandskog, govori engleski, francuski i njemački jezik.

Predsjedavajući je Pretresnog vijeća od 2001. godine, a u toj funkciji je preuzeo i predmet “Mladić“. Ranije je bio advokat, pa sudija Vrhovnog suda Holandije, a od 2011. sudija Mehanizma za međunarodne krivične sudove.

Na MKSJ je došao još 1995. kada je bio dodijeljeni branilac, a od 2001. godine do sada je i član Komiteta za pravilnik MKSJ i Kolegijuma MKSJ.

Bio je i jedan od osnivača i predsjedavajući Udruženja za međunarodno krivično pravo (Gezelschap voor internationaal Strafrecht), predsjednik Disciplinske žalbene komisije Specijalnog suda za Liban, a kao savjetnik za međunarodno krivično pravo i saradnju radio je i u resornim ministrstvima Holandije i Češke Republike.

Laureat najvišeg holandskog ordena "Oranje Nassau", sudija Orie će dan uoči 70. rođendana pročitati presudu. Mladićeva odbrana je na početku suđenja tražila njegovo izuzeće, optužujući ga za pristrasnost, jer je bio sudija u više drugih slučajeva u kojima su nekadašnji Mladićevi saradnici osuđeni, kao i zbog toga što je kao Holanđanin pristrasan i kad su u pitanju optužbe za genocid počinjen u Srebrenici.

Predsjednik Haškog tribunala Theodor Meron odbio je zahtjeve odbrane i poručio da je nezadovoljan što Mladić smatra da bi jedan razumni posmatrač, adekvatno informiran, mogao biti u izvjesnoj mjeri pristrasan na štetu optuženog.

Orie je bio u sastavu pretresnih vijeća koja su za granatiranje Sarajeva osudila bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske generala Stanislava Galića i osudila bivšeg predsjednika Skupštine Republike Srpske Momčila Krajišnika za progon nesrpskog stanovništva.

Vijeće sudije Orija je Galića u prvostepenom postupku osudilo na 20 godina zatvora, ali je žalbeno vijeće kasnije tu kaznu povećalo na doživotni zatvor. Krajišnik je prvostepeno bio osuđen na 27 godina zatvora, ali mu je žalbeno vijeće kaznu smanjilo za sedam godina.

Orie je predsjedavao i Pretresnim vijećem Haškog tribunala koje je oslobodilo bivšeg načelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i bivšeg komandanta Jedinice za specijalne operacije Službe državne bezbjednosti Srbije Franka Simatovića.

Haško tužiteljstvo je teretilo Stanišića i Simatovića da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, kojem je cilj bio uklanjanje većine Hrvata i Bošnjaka iz velikih dijelova Hrvatske i BiH od 1991. do 1995. godine. Optužnica u pet tačaka teretila je Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja, počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubistvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

Mladićeva odbrana je tvrdila da je sudija Orie ostavio utisak pristrasnosti i kada je odstupio od ustaljene sudske prakse i insistirao da tokom prva dva Mladićeva pojavljivanja u sudnici budu pročitani glavni dijelovi optužnice, iako se Mladić izričito odrekao tog prava.

Pretresno vijeće s Orijem na čelu je sudilo i generalima Hrvatske vojske Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, koji su bili optuženi za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio tijekom i nakon vojne akcije "Oluja" prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj. Gotovina i Markač su prvostepeno osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora, dok je Čermak oslobođen. Nakon žalbenog postupka oslobođeni su i Gotovina i Markač.

-  Njemački sudija koji je za genocid osudio Tolimira

Sudija Christoph Flugge rođen je u Hamburgu, a studije prava završio je u Berlinu i Bonu. U bogatoj pravnoj karijeri bio je i stručni savjetnik Vijeća Evrope, savjetnik Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju, javni tužilac u Berlinu i državni sekretar u Uredu za pravosuđe Senata u Berlinu.

Za stalnog sudiju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 70-godišnji Flugge je izabran 2008. godine, a tri godine kasnije izabran je i za sudiju MMKS.

Baš kao i u slučaju sudije Orija, odbrana Mladića tražila je da iz procesa zbog moguće pristrasnosti bude izuzet sudija Flugge, ali je predsjednik Haškog suda Carmel Aguis odbio te zahtjeve ocijenivši ih neutemeljenim.

Mladićevoj odbrani najviše je zasmetala uloga njemačkog sudije koji je predsjedavao Pretresnim vijećem Haškog tribunala koje je 2012. godine na doživotni zatvor osudilo nekadašnjeg Mladićevog pomoćnika u komandi Vojske Republike Srpske generala Zdravka Tolimira.

Tolimir je bio Mladićev pomoćnik za obavještajno-sigurnosna pitanja, a Fluggeovo Vijeće ga je proglasilo krivim za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i Žepi.

Tom presudom Sudsko vijeće Haškog tribinala prihvatilo je zahtjev Haškog tužiteljstva koje je i tražilo da Tolimir do smrti ostane iza rešetaka, jer je, kako je konstatirano, proveo zapovijed predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i generala Mladića da svi vojno sposobni Bošnjaci iz Srebrenice budu ubijeni.

Flugge je bio član Žalbenog vijeća Haškog tribunala koje je pravosnažno na po 22 godine zatvora osudilo bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS-a Miću Stanišiča i bivšeg načelnika Centra za regionalnu bezbjednost u Banjaluci Stojana Župljanina za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u BiH tokom 1992.

Haški tribunal je u februaru 2011. osudio penzionisanog generala MUP-a Srbije Vlastimira Đorđevića na 27 godina zatvora za zločine nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine, a sudija Flugge bio je član Pretresnog vijeća koje je donijelo presudu.

- Sudija koji se ne libi dati izdvojeno i suprotno mišljenje u Vijeću

Sudija Bakone Justice Moloto je bivši advokat koji je obnašao i funkciju sudije Ustavnog suda Južnoafričke Republike. Prijedlogom vlade te zemlje 2005. godine je imenovan za stalnog sudiju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Tokom mandata na MKSJ, sudija Moloto je predsjedavao sudskim vijećima u predmetima Tužilac protiv Milana Martića, Tužilac protiv Rasima Delića, Tužilac protiv Momčila Perišića, i na ponovljenom suđenju u predmetu Tužilac protiv Ramusha Haradinaja, Idriza Balaja i Lahija Brahimaja.

Jedini je od tri člana Pretresnog vijeća u slučaju Tužilac protiv Ratka Mladića za kojeg Mladićeva odbrana nije tražila izuzeće.

Posebno se istakao tokom suđenja bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću, kojeg je Pretresno vijeće osudilo na 27 godina zatvora za zločine nad civilima Sarajeva, Srebrenice i Zagreba. Naime, prvostepena presuda je donesena glasovima argentinskog sudije Pedra Davida i francuske sudinice Michele Picard, dok je predsjedavajući Vijeća Maloto imao suprotno mišljenje i zalagao se za izricanje oslobađajuće presude.

Maloto je u izdvojenom mišljenju naveo da pružanje podrške VRS da vodi rat ne može biti izjednačeno sa pomaganjem zločina počinjenih u tom ratu. Dodao je da je presudom Vijeće napravilo grešku jer je vođenje rata okarakteriziralo kao zločin. On je postavio i pitanje granica, odnosno da li bi se i proizvođač koji snabdijeva armiju oružjem, kojim se zatim čine zločini u ratu, mogao smatrati krivično odgovornim.

Upravo to mišljenje je bilo glavni argument Perišićeve odbrane u žalbenom postupku nakon kojeg ga je Žalbeno vijeće Haškog tribunala i oslobodilo.

Slično nadglasavanje Moloto je kao predsjedavajući Pretresnog vijeća imao i na suđenju bivšem komandantu Glavnog štaba Armije BiH Rasimu Deliću, kada je Vijeće Delića osudilo na tri godine zatvora zbog propusta da spriječi ili kazni okrutno postupanje mudžahedina nad zarobljenim srpskim vojnicima u selu Livade i logoru Kamenica kraj Zavidovića, u julu i avgustu 1995. godine.

Presuda je donesena u septembru 2008. godine glasovima danskog sudije Frederika Harhoffa i Italijanke Flavije Lattanzi, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg Molota, koji je naveo da tužilaštvo nije dokazalo da je Delić u vrijeme zločina imao efektivnu kontrolu nad odredom "El Mudžahid". Delić je umro u aprilu 2010. dok je bio na privremenom boravku na slobodi, a Žalbeno vijeće je zaključilo da je presuda Pretresnog vijeća konačna.

Moloto je predsjedavao i Pretresnim vijećem koje je u ponovljenom suđenju oslobodilo bivše komandante OVK-a Ramusha Haradinaja, Idriza Balalaja i Lahija Brahimaja optužene za zločine nad Albancima, Srbima i Romima na Kosovu 1998. Na čelu Pretresnog vijeća koje je prvobitno vodilo taj slučaj bio je Holanđanin Orie.

- Kratki pregled sudskog procesa Tužilac protiv Ratka Mladića

Suđenje Mladiću je počelo u maju 2012. godine, a optužnica Haškog tužilaštva ga tereti po 11 tačaka, od kojih se dvije odnose na genocid.

On je krajem maja 2011. godine, nakon skoro 16 godina skrivanja i bjekstva, uhapšen u Srbiji i izručen MKSJ-u. Prilikom prvog pojavljivanja pred sudijama MKSJ, nije se izjasnio o krivici, pa je Pretresno vijeće u njegovo ime unijelo kako se ne osjeća krivim.

Tokom suđenja, optužba i odbrana saslušale su 377 svjedoka, a u sudske spise uveden je i veliki broj pisanih svjedočenja.

Tužilaštvo je zatražilo izricanje doživotne zatvorske kazne za generala Mladića, rekavši pri tome da bi ga trebalo osuditi za organizovani zločinački poduhvat tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

Tužilac Alan Tieger u završnom izlaganju tužilaštva istakao je pred sudijama MKSJ-a da bi “bila uvreda za žrtve, žive i mrtve, i uvreda za pravdu da se izrekne bilo koja kazna, osim najteže moguće po zakonu: doživotna kazna zatvora“.

S druge strane, odbrana je u završnom izlaganju na koncu četverogodišnjeg suđenja zatražila oslobađajuću presudu.

(Anadolija)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Podignuta optužnica za poreznu utaju, budžet BiH oštećen za 17.214,6 KM

4 ure 20 min ago

Optuženi se tereti da, radeći kao direktor i odgovorna osoba u pravnom subjektu "Lalax Company" d.o.o Gradačac, od jula do oktobra 2012. godine, račune koje je izadao prema pravnim subjektima iz Gradačca i na kojima je obračunao porez na dodatnu vijednost nije evidentirao u svojim knjigovodstvenim knjigama i nije obračunao i prikazao izlazni PDV u poreznim prijavama u ukupnom iznosu od 17.214,6 KM, za koji je oštećen budžet BiH.
 
Optuženi se tereti da je izbjegao plaćanje davanja propisanih poreznim zakonodavstvom BiH dajući lažne podatke o svojim stečenim oporezivim prihodima, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM, čime je počinio krivično djelo porezne utaje ili prevare.
 
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
 

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Kandić: Očekivano je da presudom Mladiću niko ne bude zadovoljan

4 ure 24 min ago

Ona je mišljenja da nema nikakvih specijalnih razloga da se dogodi da presuda Ratku Mladiću ne bude istovjetna kao što je kazna njegovoj dvojici oficira te stoga je očekivano da kazna bude doživotna.

"Očekivano je i to da niko ne bude zadovoljan, prije svega mislim na porodice žrtava, zato što zbilja ne postoji kazna kojom se može kazniti čovjek, oficir, komandant za ono što se dogodilo u posljednjem ratu u BiH", ocijenila je Kandić.

Smatra da je Tužilaštvo iznijelo dosta dokaza koji ukazuju da su se i u Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu... dogodili takvi zločini koji su u pravom smislu izvršenja krivično djelo genocida, ali je stava da ono što je najbitnije sa ovom presudom je šta nam ta presuda pokazuje.

"Ona se zasniva na dokazima koji su strašni, koji ne govore samo o odgovornosti komandanta jedne vojske, one govore i o oficirima te vojske (velikom broju oficira)", kazala je Kandić, ukazujući da se i dalje zločini u BiH umanjuju i negiraju.

Kandić ističe da presuda traži da se "zastane te da intelektualci, ako ih ima u RS-u i Srbiji, počnu da misle o tome - šta je to".

To da li će presuda biti "napadnuta od porodica žrtava ili da li će se na Haški tribunal još jednom obrušiti političari iz Republike Srbije", Kandić smatra potpuno nevažnim, jer to će trajati dva tri dana, ali "najvažnija je slika koju nam da ta presuda donosi i ona je stravična".

"Prije nego što dođe do promijene političke svijesti potrebno je da postoji jedna kulturna promjena. Problem je u tome kod nas više ne postoji, ne možemo govoriti o časnom oficiru, možemo samo govoriti o oficirima koji lažu, koji učestvuju u ubijanju, skrivanju, štite one koji su ubijali, koji i dalje maštaju o ubijanju drugih a sve to pravdajući se nekim ciljevima, istorijskim stvarima neke srpske države i ponovno stvaranju neke slike ljudi-hajduka, šume koji će stvarati neku novu kulturu, neko nove društvo na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno u Republici Srpskoj i Srbiji", kazala je Kandić.

Prvostepenu presudu Ratku Mladiću, koja će biti izrečena sutra, donijet će sudsko vijeće na čelu sa sudijom Alfonsom Orijeom. Na tu presudu pravo žalbe imat će i Tužilaštvo i Mladićeva odbrana.

Inače, suđenje Mladiću počelo je maja 2012., godinu dana nakon što je on, krajem maja 2011., poslije 16 godina bjekstva, bio uhapšen u Srbiji i izručen u Haag.

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO: U koncentracionom logoru u Batkoviću bili su logoraši iz skoro cijele BiH

4 ure 47 min ago

Logor je formiran 1. aprila 1992. godine, a prve grupe logoraša dovedene su iz Vlasenice. Narednih godina u Batkoviću kod Bijeljine bilo je zarobljenika iz Brčkog, Zvornika, Doboja, Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Kozarca, Čelića i drugih mjesta. Oko 3.000 ljudi prošlo je torture u ovom logoru, a posljednji zarobljenici bili su Bošnjaci uhvaćeni nakon pada Srebrenice. Logor je zatvoren početkom 1996. godine.

Ratko Mladić, bivši general Vojske Republike Srpske pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu čeka izricanje nepravosnažne presude. Optužen je za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, genocid u šest opština i Srebrenici, opsadu Sarajeva, uzimanje međunarodnih vojnika za taoce, kao i za formiranje koncentracionih logora u Bosni i Hercegovini.

Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Bijeljina-Janja rodio se i sa porodicom živi u Janji. Od početka agresije i rata pa do 1994. godine stanovao je u svojoj kući, u koju su se 1993. uselile izbjeglice iz Tuzle.

U avgustu 1994., prisjeća se naš sagovornik, počela su masovna odvođenja Bošnjaka iz njihovih domova u Janji. Ljudi su, navodi, bili uspaničeni, niko nije znao šta da radi, a komšije srpske nacionalnosti organizirale su ”agenciju” za navodno prevoženje Bošnjaka do Tuzle. Karta je koštala 200 njemačkih maraka po osobi, ali mnogi od onih koji su platili nisu ni prevezeni do teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, nego su izvođeni iz kamiona, pljačkani i odvođeni u zarobljeništvo.



Đezić je iz jednog takvog kamiona izveden s drugim komšijama i prijateljima u mjestu Brijest. Tu je odvojen od supruge, djece, oca, majke i sestre nakon što im je uzeto 1.800 maraka, zlato i sve što je bilo upotrebljivo. Oduzeti su im i zapaljeni dokumenti, diplome, radničke knjižice i rodni listovi.

Zarobljeni muškarci odvedeni su prvo u školu u Brijestu, a u dvije učionice bilo je nakrcano oko 200 ljudi. Nakon petodnevnog sjedenja u učionicama, gdje su ljudi gotovo sjedili jedan na drugom, a sjedeći su i spavali jer nije bilo prostora da ispruže noge, prebačeni su u fazaneriju u Suhom Polju u blizini Janje.

”Apsolutno niko nam ništa nije donosio za hranu i za tih pet dana jedan nam je vojnik dao hljeb. Otkinuo nam je po zalogaj hljeba, po komadić koji je podijeljen svima. Nemam riječi da opišem, to ni ptici nije dovoljno”, naveo je Đezić, kojem su taj zalogaj hljeba i tri divlje kruške bili sve što je pojeo za ukupno deset dana u Brijestu i Suhom Polju.

Grupa logoraša iz Janje potom je prebačena u Topolovac na Savi, a prema Đezićevom mišljenju, ta prebacivanja su organizirana kako bi se logoraši sakrili od predstavnika Crvenog krsta.

Nakon dvomjesečnog zarobljeništva prevezeni su u logor u Batkovićima, gdje je Đezić bio ukupno devet mjeseci.

U hangaru je, navodi, bilo nekoliko šatora u kojima su bili civilni zarobljenici, poput njega i vojni tj. ratni zarobljenici iz Tuzle i Vareša. Osim Bošnjaka, prisjeća se Đezić, bilo je tu i muškaraca hrvatske i srpske nacionalnosti. Naš sagovornik kaže da zna nekoliko Srba iz Tuzle koji su na planini Majevici zarobljeni kao borci Armije RBiH.

”Logor Batković, hangar, bio je skroz okolo ograđen žicom, a sa dvije strane su bile stražare. Čuvali su nas čuvari u uniformama Vojske Republike Srpske. Bilo je nekih i sa starijim uniformama, ali uglavnom uniforme s oznakama Vojske Republike Srpske”, navodi Đezić.

Zarobljenici su spavali na podu, na spužvi ili na hladnom betonu, a nuždu su vršili u jedno bure koje bi se narednog dana praznilo.

”U zimskom periodu pored mene je bila flaša vode koja se preko noći znala zalediti i ujutru bi bila zaleđena. Toliko je bilo hladno. Nije bilo grijanja, zapravo bila je jedna mala peć u jednom kraju hangara koja nije mogla ugrijati apsolutno ništa”, ističe Đezić.



Pod prijetnjom da će ih likvidirati ako pokušaju bježati, što su i uradili nekoliko puta, zločinci su logoraše prisiljavali na kopanje rovova na majevičkom, sarajevskom i brčanskom ratištu, postavljali su ih kao živi štit, primoravali su ih da čiste bijeljinske ulice, da održavaju zemljoradničku zadrugu i privatne voćnjake.

Svakodnevna batinanja bila su toliko okrutna da su ljudi umirali usljed premlaćivanja. Đezić je po zanimanju električar i imao je sreću da su ga rasporedili da u radionici popravlja pokvarene aparate i mašine, pa nije išao na kopanje rovova.

Njegovo spašavanje iz logora, preko grupe ljudi, koštalo je 5.000 KM. Ni tada nije bilo garancije da ga neće ubiti i hoće li ga zločinci uopće pustiti. Đezićev su život ”otkupili” rođaci...

Ostatak rata proveo je u Tuzli, a kasnije se među prvima s porodicom vratio u Janju.

Dan uoči izricanja nepravosnažne presude Mladiću, Đezić je uznemiren. Kaže da nakon sveg zla počinjenog nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj očekuje da će Mladić dobiti maksimalnu, doživotnu kaznu, te da će biti osuđen po svim tačkama optužnice.

Dok Mladićeva rodbina bivšeg generala novinarima opisuje kao ”heroja koji nikom ne bi naudio”, Đezić ga vidi kao nečovjeka i kukavicu.

”Sama činjenica kako se ponašao u Srebrenici, njegove laži i obećanja ljudima da im niko neće ništa, da će biti prebačeni na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije R BiH, bile su monstruozne laži da bi se pobilo preko 8.000 Bošnjaka, a isto to su radili i sa drugim gradovima. Svrha je bila da se uništi identitet muslimana Bošnjaka uopće u BiH”, poručio je Đezić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO / Akcija "Kalibar": U BiH pregledano blizu 27.000 osoba, zaplijenjeno oružje i municija

5 ur 20 min ago

Operativna akcija ''Kalibar'' je provedena s ciljem borbe protiv ilegalne trgovine naoružanjem, eksplozivnim materijalima i municijom. Pored Bosne i Hercegovine, u operativnoj akciji su učestvovale zemlje Zapadnog Balkana i zemlje članice Evropske unije uz podršku i aktivno učešće EUROPOL-a, FRONTEX-a, SEESAC, SEEFEN, SEEFEG, EC i UNDOC-a.
 
Tokom trajanja operativne akcije, u sjedištu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH je uspostavljen Koordinacioni centar, kojim je rukovodila Direkcija kao koordinator akcije. Pored Direkcije u operaciji su učestvovale sve agencije za provođenje zakona državnog, entitetskog i kantonalnog nivoa, kao i Uprava za indirektno oporezivanje BiH i Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
 
U dvodnevnoj operaciji lišena su slobode četiri osobe i vršene su provjere i pregledi za ukupno: 25.969 osoba, 12.074 vozila, 10 lokacija (radnje i kuće), 1.298 autobusa i kamiona, 126 komada oružja i 2.231 dokument. U dva odvojena slučaja zaplijenjeni su: 1 puška M-48 sa optikom, 1 zatvarač za pušku M-48, 170 komada municije različitog kalibra, te 1 puška CZ sa optikom, 3 lovačke puške (MOSSERG, BAIKAL, BROWING), 1 pištolj CZ99 i 256 komada municije različitog kalibra.
 
Na poziv Odsjeka za saradnju sa EUROPOL-om, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, u Bosni i Hercegovini je tokom trajanja operacije bila uspostavljena ''Mobilna kancelarija'' posredstvom koje je omogućen pristup bazama podataka koje nisu direktno dostupne agencijama za provođenje zakona u BiH. Na taj način su tokom provođenja operacije službenici koji su provodili operativnu akciju na terenu uz pomoć predstavnika EUROPOL-a vršili direktne provjere kroz baze podataka EUROPOL-a.
 
Mobilna kancelarija je djelovala kako u unutrašnjosti teritorije BiH tako i na pojedinim graničnim prelazima BiH sa susjednim zemljama gdje su vršene pojačane kontrole prelazaka granice.
 
"Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH se zahvaljuje agencijama za provođenje zakona u BiH i inostranstvu koje su učestvovale u pripremi i realizaciji ove operativne akcije, te ističe spremnost za kontinuirano poduzimanje daljnjih mjera i radnji iz njene nadležnosti u cilju suzbijanja svih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminaliteta", saopćeno je iz Ministarstva sigurnosti BiH.

 

(24SATA.INFO)
 
 

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Tužilaštvo BiH: Podignuta optužnica protiv Đorđića zbog nedozvoljene trgovine lijekovima

5 ur 24 min ago

Iz Tužilaštva BiH kažu da se optuženi tereti da je u periodu od mjeseca augusta 2014. godine do 21. januara 2015. godine, na području BiH, suprotno članu 29. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima i bez dozvole Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, nabavljao od njemu poznate osobe i prodavao lijekove i medikamente čiji promet zahtijeva odgovarajuća odobrenja nadležnih institucija.

Prema navodima optužnice, optuženi je tokom provođenja istrage za novčani iznos od 960 KM prodao određenu količinu medikamenata. Prilikom pretresa automobila koji je koristio osumnjičeni pronađena je veća količina lijekova i medikamenata namijenjenih u svrhu dalje prodaje.

Dodaje se da se optuženi Đorđić tereti da je bez dozvole propisane zakonom BiH kupovao i prodavao robu čiji je promet zabranjen ili ograničen, čime je počinio krivično djelo nedopuštene trgovine iz člana 212. stav 1., a sve sa primjenom člana 54. KZ-a BiH. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Mirni protest policajaca ispred sjedišta Federalnog parlamenta

5 ur 29 min ago

Predsjednik Upravnog odbora Sindikata policije Kantona Sarajevo Mirza Hadžiabdić rekao je novinarima da bi predloženi zakon, u slučaju da ga usvoji Parlament, umanjio penzije policajcima za 25 do 30 posto. Njima bi, dodao je, bilo prihvatljivo umanjenje za deset do 15 posto, ali ne i više.
 
Stoga su pripremili amandman na ponuđeni zakon, koji bi propisao posebne uvjete za penzionisanje policijskih službenika. Očekuju da će ga odobriti Predstavnički dom. 
 
- Protest će trajati do epiloga prve tačke dnevnog reda - najavio je Hadžiabdić i naglasio da su učesnici protesta iz svih policijskih službi i agencija za provođenje zakona, koji ostvaruju prava u Federaciji BiH.
 
Također je rekao da policajci razumiju stav Saveza udruženja penzionera u FBiH, koji se o predloženom novom zakonu o PIO izjasnio veoma pozitivno.
 
- Međutim, policajci samo žele da zaštite njihova prava - dodao je Hadžiabdić.

 

(FENA)
 

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Danas 22. godišnjica od potpisivanja Daytonskog sporazuma

5 ur 30 min ago

Tim dokumentom službeno je okončan skoro četverogodišnji rat, a Bosna i Hercegovina je ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih, i dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske.

Glavni akteri mirovnih pregovora bili su u konačnici i potpisnici Dejtonskog sporazuma – predsjednik RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman te srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, 14. decembra 1995. godine u Elizejskoj palati u Parizu. Sve tri države nastale su raspadom bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

”Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut”, kazao je Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu.

Ove riječi možda do danas predstavljaju najbolji opis trenutka u kojem je usaglašen Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu. U trenutku potpisivanja, Dejtonski sporazuma je ratom iznurenim građanima BiH donio dugo priželjkivani i očekivani mir. Istovremeno, donio je i sasvim novo ustavno uređenje zemlje, o kojem je, u trenutku kad je potpisan, bar što se tiče običnih građana u BiH, malo ko razmišljao u zemlji u kojoj je smrtno stradalo više od stotinu hiljada ljudi, više od milion protjerano sa svojih ognjišta ili izbjeglo u druge zemlje, dok su kuće, fabrike, škole, fakulteti, infrastruktura, kulturni i historijski spomenici razoreni…

Najveći doprinos u kreiranju Dejtonskog sporazuma dao je Richard Holbrooke, bivši zamjenik američke državne sekretarke Madeleine Albright, a svojim prisustvom garantirali su ga američki predsjednik Bill Clinton, generalni sekretar Ujedinjenih naroda (UN) Boutros Boutros-Ghali, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, tadašnji britanski premijer John Major, generalni sekretar NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kohl, ruski premijer Viktor Černomirdin, kao i švedski premijer Carl Bildt, koji je, također, bio kopredsjedavajući mirovne konferencije u ime Evropske unije.

Sporazum se sastoji od 11 aneksa, među kojima je i Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine koji je na snazi i danas 20 godina od postizanja Dejtonskog sporazuma. Upravo ovaj Aneks posljednjih godina predmetom je najžešćih rasprava. Njime je potvrđen suverenitet, teritorijalni integritet i neovisnost Bosne i Hercegovine kao države. Određeno je da se BiH sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, i konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba (zajedno sa ostalima). Propisane su nadležnosti BiH i entiteta, kao i odnosi između institucija BiH, ali i način izmjene Ustava BiH, navodi Anadolu Agency (AA).

Dejtonsko ustavno uređenje postalo je jedan od osnovnih problema u funkcioniranju moderne BiH, ali i prepreka na njenom putu prema evroatlantskim integracijama. Ono je postalo prepreka i samom unutarnjem funkcioniranju države i predmet sporenja između političkih opcija u vezi s tim kako bi BiH trebala izgledati kao država u budućnosti i kakvo bi njeno unutrašnje uređenje trebalo biti. U proteklim godinama, nije postignut konsenzus niti o jednom prijedlogu ustavnih promjena. Politički jaz među političkim predstavnicima u vezi s izmjenama ustavnog uređenja BiH odrazio se na sve sfere života.

Dok jedni ustavne promjene vide kao “potencijalnu opasnost za opstanak” bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska protiveći se eventualnoj centralizaciji vlasti, drugi smatraju da bi teritorijalna reorganizacija zemlje bila najoptimalnije rješenje. Politički establišment Republike Srpske kao jedan od najvećih zagovarača “slova Dejtona” najveći je protivnik izmjena Dejtonskog sporazuma.

Istovremeno, u ovom bh. entitetu, u skladu sa entitetskim zakonom o praznicima, današnji dan, 21. novembar, obilježava se kao Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, neradni je dan.

U bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH, danas je običan radni dan, a za samo četiri dana, 25. novembra, neradnim danom će biti obilježen Dan državnosti BiH. Radi se o datumu kad je na Zasjedanju antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine u Mrkonjić-Gradu potvrđena državnost BiH u okviru granica tadašnje Jugoslavije.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina