24sata.info

Syndicate content
24sata.info
Updated: 22 min 12 sek od tega

Iz sindikata doktora očekuju poziv Vlade TK radi sprečavanja štrajka

Sob, 18/11/2017 - 16:54

Štrajkački odbor SSDMiS TK u saopćenju za javnost podsjeća da su članovi Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije TK 6. novembra stupili u generalni štrajk organizovan od federalnog saveza kojim su obuhvaćene sve zdravstvene ustanove na području Tuzlanskog kantona, izuzev UKC-a u Tuzli. Naime, Općinski sud u Tuzli je na osnovu tužbe menadžmenta UKC-a donio rješenje kojim je zabranio organiziranje i provođenje štrajka u ovoj zdravstvenoj ustanovi. 
 
Na ovakvu sudsku odluku reagovao je pravni zastupnik SSDMiS TK žalbom koju je nadležni sud na sjednici vijeća 13. novembra uvažio, te svojim rješenjem koje je jučer dostavljeno Sindikatu, ukinuo rješenje Općinskog suda u Tuzli, čime su se stvorile mogućnosti da ljekari iz UKC-a, a koji su članovi spomenutog sindikata stupe u generalni štrajk. 
 
Iako im je zakonski omogućeno da to učine, članovi Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije TK će prije stupanja u štrajk pokušati uspostaviti socijalni dijalog s premijerom TK. Uposlenicima UKC-a Tuzla, niti sindikatu nije u cilju da poduzimaju ovako radikalnu mjeru, ali su spremni da se već od utorka pridruže ostalim kolegama.
 
- U ponedjeljak očekujemo hitan poziv i prijem kod premijera TK i u zavisnosti od ishoda tog sastanka donijet ćemo odluku hoćemo li stupiti u generalni štrajk ili ne. Dakle, ukoliko uspijemo uspostaviti socijalni dijalog s premijerom TK nastavit ćemo sa svakodnevnim štrajkom upozorenja-podrške do rješenja našeg statusa a ako ne dođe do toga u utorak stupamo u generalni štrajk i u toj ustanovi. Vjerujemo da će premijer i Vlada TK zajedno s nama iznaći najbolje rješenje te spriječiti neželjene posljedice kako za ustanovu tako i  za pacijente i doktore - rekao je Admir Suljić, predsjednik Štrajkačkog odbora u TK i potpredsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije Federacije BiH, saopćeno je iz Saveza Strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije F BiH.

 

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Učesnici Marša mira odali počast žrtvama Vukovara

Sob, 18/11/2017 - 15:56

- Maršem mira željeli smo odati počast žrtvama Vukovara i Srebrenice uz poruku da se zločini više nikada, nigdje i nikome ne ponove. To je ujedno bila i naša moralna obaveza s obzirom na to da svake godine ljudi iz Hrvatske i Vukovara dolaze da odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici - kazao je za Fenu predsjednik Organizacionog odbora Marša mira Zulfo Salihović. 

Put dug 340 kilometara od Srebrenice do Vukovara učesnici ovog marša prešli su za 11 dana. 

- U  Vukovaru su se danas okupile hiljade ljudi i ovo je za nas bilo veliko iskustvo pošto smo prvi put učestvovali u odavanju počasti žrtvama tog grada – kazao je Salihović, dodajući da ih je jutros primio vukovarski gradonačelnik.  

Loši vremenski uslovi, kazao je, tokom puta do Vukovara nisu im predstavljali problem jer su bili dobro pripremljeni i imali adekvatnu opremu.

-To su uglavnom ljudi koji svake godine učestvuju u Maršu mira koji mi organizujemo od Nezuka do Potočara. Trasa je prilično duga, ali momci su u kondiciji i nije bilo nikakvih problema. Ono što nam je drago i meni koji sam bio zadužen za organizaciju ovoga marša jeste iskren i srdačan doček i prijem naših učesnika od građana i predstavnika vlasti u svim općinama kroz koje smo prolazili od Srebrenice do Vukovara - kazao je Salihović. 

Ovogodišnji Marš mira od Srebrenice do Vukovara, organizirali su preživjeli sudionici "Marša smrti" iz jula 1995. godine iz Srebrenice i Organizacija demobiliziranih boraca Armije RBiH Srebrenica zajedno s Udrugom "Koraci mira" iz Odžaka.


(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO / Obilježeno 25 godina od početka raspuštanja logora "Manjača": Sačuvati sjećanje na žrtve

Sob, 18/11/2017 - 14:30

Logor "Manjača" formiran je na vojnom poligonu na ovoj planini 1991. godine, a služio je za zatvaranje zarobljenih Hrvata sa ratišta u Hrvatskoj. Nakon početka rata u BiH u logoru su zatvarani i logoraši bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Šipova, Sanskog Mosta, Ključa, Mrkonjić-Grada, Prijedora, Kotor-Varoši, Bosanske Krupe, Doboja, Banjaluke...

Veća grupa starijih i maloljetnih logoraša puštena je 14. novembra 1992. godine, nedugo nakon toga je logor bio rasformiran, ali je ubrzo nakon toga ponovo formiran i bio u funkciji sve do 1996. godine.

Poruka sjećanja na žrtve

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, rekao je da Savez logoraša u BiH u kontitnuitetu obilježava godišnjice formiranja, rasformiranja zloglasnih logora, godišnjice zločina, egzekucija.

"Na taj način šaljemo jasnu poruku sjećanja na žrtve i, naravno, kada je u pitanju memoralizacija i oblježavanje mjesta zločina, da je to vrlo bitno za BiH i sve građane BiH. Naravno, i bivši logor 'Manjača' danas ne pokazuje ničim da je ovdje bio objekat u kojem je smrt bila najveća nagrada, da je ovdje od 1992. do 1995. godine bilo zatvoreno i na razne načine mučeno oko 5.000 logoraša. U transportu do logora i od logora prema nekim radnim obvezama, mjestima, ubijeno je oko 80 logoraša čiji su posmrtni ostaci ekshumirani u šest masovnih grobnica. Naravno da ovo nije dobro, svi u BiH govorimo o nužnosti suživota, pomirenja, tolerancije, a realno, toga nema bez stvarne istine o tome šta se dešavalo u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine", rekao je Mešković.

Komentarišuči odnos vlasti BiH prema logorašima, Mešković je rekao da država BiH i njene institucije još uvijek ne prepoznaju ovu kategoriju, ali da se nada da bi se u skorijoj budućnosti trebao riješiti zakon o pravima žrtava torture.

Obilježavanje mjesta stradanja i reparacija

"Krajnje je vrijeme da se problem žrtava torture riješi, nije sve u novcu, mi tražimo ključne stvari da se riješe, tražimo normalan pristup, memoralizaciju i obilježavanje mjesta zločina, da se utvrdi tačan broj žrtava torture i naravno u mjeri ukoliko država bude u situaciji, da se izvrši repracijacija prema žrtvama", rekao je Mešković.

Prema njegovim riječima, za dešavanja u logoru "Manjača" odgovaralo je sedam osoba.

"Sedam osoba ne može organizovati, prirpemiti, realizovati zločin, ne može držati logor četiri godine, prikrivati zločin. Ističemo nužnost i potrebu da počnemo govoriti o sistemu koji je organizovao 'Manjaču' i sistemu koji je organizovao 657 logora. 80 godina zatvora ili koja godina više za 80 ubijenih civila, ispada da su po jednoj ubijenoj osobi zločinci dobili po godinu dana zatvora. To je karakteristika i za mnoge druge lokacije. Ako je to pravda, onda živimo u pogrešnom vremenu. Nije to korektno prema žrtvama, prema BiH i nije korektno prema generacijama koje su se rodile poslije 1995. godine", rekao je on

Fahrudin Ćemal (56) iz Ključa u logoru "Manjača" boravio je u dva navrata 1992. i 1993. godine. Osim u ovom logoru, bio je i u logorima u Ključu, Staroj Gradišci, Banjaluci... U prvom navratu na "Manjači" je boravio od 16. maja do 13. decembra 1992. godine kada je sa još 33 sugrađana prebačen u Batković.

"Ljudski normalni um to ne može shvatiti i teško je to prepričavati i vršiti rekonstrukciju svih tih dešavanja i svega što smo prošli. Metode koje su primjenjivane od psihološkog do fizičkog malteretiranja, do gladi, raznih vidova tuče od bejzbol palica do drvenih cjepanica, kablova. Imao sam tu sretnu ili nesretnu okolnost da sam radio u takozvanoj kuhinji ovdje na 'Manjači', pa sam rezao kruh pokupljen, koji nije potrošen u Banjaluci onako buđav, na 48 komada. Onda znate kolika je to šnitica kruha. Metode koje nikome ne bi poželio da se ponove i da se nikome ne ponovi ovaj logor, ne samo ovaj nego ni drugi", ispričao je Ćemal.

Zahvalan je Bogu što je nakon svega što je preživio ostao normalan.

"Samo sam molio dragog Alaha da me uzme i da mi omogući lakše preseljenje nego ono što sam preživio", kaže Ćemal.

Poniženja i batine

Jusuf Omerović (52) iz Ključa pored logora Manjača bio je i u drugim logorima ukupno 499 dana.

"Bilo je tu svega onog što čovjeka ponižava, fizički ga uništava, batina izgladnjuje i pokušava da čovjeka učini životinjom, da ga pretvara u ništa. Hvala Bogu, ja sam i moji prijatelji koji su tu deverali, bio toliko sabran da nisam svim tim pritiscima podlegao. Živ sam, imam familiju, borim se, živim", rekao je Omerović.

Prisjetio se da su ga na putu od logora "Manjača" do logora "Batković", dugom oko 300 kilometara, koji je trajao cijeli dan, tukli srpski policajci, mladići iz njegovog kraja, koji su ga prepoznali.

"Imali su snagu i energiju da mene pretežno, a i druge logoraše u autobusu, neprekidno udaraju", rekao je Omerović.

Na današnje obilježavanje godišnjice na Manjači bivši logoraši i članovi njihovih porodica došli su sa preko deset autobusa iz Bihaća, Sanskog Mosta, Ključa, Viteza, Jajca, Prijedora i Kozarca.


(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Admir Ganibegović, povratnik u Modriču: Živio sam u Njemačkoj, ali najljepši je rodni kraj

Sob, 18/11/2017 - 13:00

Na kraju se vratio u svoju porodičnu kuću u rodnom kraju koji, kako kaže, ne bi mijenjao ni za Sarajevo ni za Minhen.

"Kad smo se vratili u našoj kući je bila porodica srpske nacionalnosti. Bile su to prve godine povratka, kada niste mogli jednostavno ni imovinu vratiti, bilo je dosta napetosti. Mi smo se našli u poziciji da riješimo problem tako što ćemo platiti tim ljudima da isele. Faktički morali smo otkupiti vlastitu kuću. Da ne čupaju prozore, stolariju. Malo bizarna situacija, ali nama je bilo najvažnije da vratimo kuću. Nakon godina u izbjeglištvu to nam je bila glavna želja", kaže ovaj tridesetčetverogodišnjak.

Po povratku u Modriču, on je zasnovao porodicu te trenutno živi sa suprugom Nadinom i dvojicom sinova, starijim Esmirom koji ima deset godina i trogodišnjim Mirzom.

"Moja je odluka bila da se vratim i živim s roditeljima. Imam brata koji je ostao u Njemačkoj. I on kaže da bi se sutra vratio da zna šta će raditi. Ja mu kažem dođi i radi sa mnom. Gdje god si, moraš raditi, radio ovdje, radio u Njemačkoj. Ništa ti neće pasti s neba. Kod nas je svijet navikao na humanitarnu. Ti gore u Njemačkoj koliko zaradiš toliko moraš dati za kiriju, auta su skupa, osiguranja su skupa, ko će čuvati djecu, sve se plaća. Naš svijet misli da ga gore čeka med mlijeko, a gore moraš raditi", kaže u razgovoru za Fenu Ganibegović.

Na pitanje o sigurnosnoj situaciji i međunacionalnim odnosima, ističe da je Modriča po tom pitanju prepoznatljiva kao izuzetno pozitivna sredina.


Foto: FENA


"Na početku je bilo problema, ali Modriča je ipak jedan od najboljih gradova. Vjerujte, nema problema te nacionalne prirode. Surađujemo s ljudima svih vjera. Ljudi su vremenom shvatili da te neke stvari ne vode nigdje. Ja dijete šaljem ovdje u školu i drugo ću. Tu smo i tu planiramo i ostati. Rekoh, živio sam i u Njemačkoj, ali nema ljepše zemlje od rodnog kraja", poručuje ovaj povratnik.

Ganibegovići su u Modriči pokrenuli porodičnu firmu AG Company, koja se bavi preradom i distribucijom ogrjevnog materijala.

"Nijemac kod kojeg smo živjeli tamo nas je posjećivao poslije rata, i on nam je i dao ideju da radimo s drvetom. Krenuli smo s malim kreditom. Zasad sve dobro ide. Prijavljeni smo, ide staž, kad odem u penziju, djeca će preuzeti", objašnjava.

Firma već nekoliko godina posluje, a nedavno su na javnom pozivu dobili i podršku od Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, kao jedan od korisnika projekta podrške start-up biznisima, zahvaljujući čemu su proširili proizvodne kapacitete.

"Ministar izbjeglica Edin Ramić je konkretno podržao naš rad, čime je otvoren prostor za nova radna mjesta. Dobili smo finansijsku podršku od Ministarstva od nekih deset hiljada od čega smo kupili mašinski cjepač, koji sami nismo mogli obezbijediti. To nam je vjetar u leđa i dobra podrška. A uložili smo i sami, nije nam bilo žao. Tu se nekako pokazuje i jeste li ozbiljni i za što vam treba donacija. Ima ljudi traže donaciju, da bi je prodali i onda iskoristili te pare u ko će znati šta. Mi smo opremili prostor za mašinu, platili prevoz, doveli struju. Izvozili smo prije u Njemačku, sad imamo plan da to obnovimo i širimo proizvodnju, tražimo prostor da zaposlimo još ljudi", kaže Ganibegović.

Njegova poruka mladim ljudima je da se rad i upornost isplate i da se može planirati budućnost u Bosni i Hercegovini.


(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Profesor David Pettigrew: Osuđujuća presuda Mladiću može biti prekretnica

Sob, 18/11/2017 - 12:53

Izricanje presude na Međunarodnom sudu pravde u Haagu, balkanskom krvniku, kako su ga nazvali brojni svjetski mediji, koji se tereti za najteže zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka, zakazano je za 22. novembra.

Profesor Pettigrew, također član Studijskog programa za istraživanje zločina genocida na Yale Univerzitetu i član Asocijacije nezavisnih intelektualaca - Krug 99, ističe da se u optužnici nekoliko puta navodi da je Ratko Mladić "učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu organiziranom za trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorija BiH, odnosno s teritorija koji su smatrali srpskim".

Ukoliko bi Mladić bio osuđen za zločine, Pettigrew očekuje da će nakon toga međunarodna zajednica shvatiti da je Republika Srpska osnovana i uspostavljena genocidnom ili kriminalnom namjerom, te da je priznanje Republike Srpske u Daytonu moralni neuspjeh.

- Stoga, osuđujuća presuda u ovom slučaju može biti prekretnica, dovodeći postojanje Republike Srpske u pitanje te pružajući šansu Bosni i Hercegovini da se ponovo ujedini kroz ustavnu reformu - mišljenje je ovog uglednog profesora.

Nada se i da će Mladićeva očekivana osuda dovesti do drugih važnih inicijativa, poput usvajanja državnog zakona koji zabranjuje glorifikaciju ratnih zločinaca i negiranja genocida, jer bi takve inicijative pružile mogućnost za stvaranje pravednije budućnosti u BiH.

- Slučaj Mladića je veoma simboličan s obzirom na to da je on bio vojni komandant koji je bio uključen u nekoliko udruženih zločinačkih poduhvata uključujući širenje terora nad civilima Sarajeva, pucajući snajperima na građane Sarajeva, kao i uklanjanje muslimana iz Srebrenice - kazao je Pettigrew.

Nadalje smatra da, uzimajući u obzir da je nekoliko vojnika koji su bili pod njegovom komandom osuđeno za različite zločine uključujući genocid i zločine protiv čovječnosti, on mora biti smatran odgovornim za ove zločine.

Također, optužnica za Mladića je veoma važna sa stanovišta utvrđivanja historijskih činjenica, jer sadrži brojne dokaze o agresiji Srba uključujući i genocid i druge ratne zločine poput zločina protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja, na teritoriji BiH.

Za primjer je naveo da optužnica Mladića tereti i za nepoduzimanje koraka da bi zaštitio zatvorenike od torture, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, ali i drugih nehumanih tortura u logorima kao što su Omarska, Keraterm, Trnopolje i Manjača.

Optužnica sadrži i detalje o ubojitim napadima snajperima i granatama na sarajevske civile, kao i o genocidu u Srebrenici, uključujući i ubistva koja su se dogodila u skladištu u Kravici, Petkovcima te u Domu kulture u Pilici.

Podsjetio je i na snimak na kojem Mladić ulazi u Srebrenicu, govoreći svojim podređenima da krenu prema Potočarima i na taj način se osvete muslimanima. Zbog svega toga, kaže profesor, ova presuda će biti vrlo lično doživljena za preživjele žrtve širom BiH, ali i svijeta.

- Razmišljam o onima koji su ušli u autobus, nakon što su izašli iz Fabrike akumulatora u kojoj su bili pripadnici danskog bataljona pri Ujedinjenim nacijama. Gledali su u muškarce koji su ostali i nikada neće zaboraviti izraze lica onih koji nisu mogli ući u autobus - kazao je.

Prisjetio se da mu je jednom, kada je dočekao tabute u Potočarima, jedan od preživjelih rekao da su ga neprijatelji stavili u kamion, svezali mu ruke iza leđa kada je pomislio da ide u logor u Zvorniku. Upitao je profesora Pettigrewa, i tada sa izrazom nevjerice na licu, "Ko je mogao pomisliti da će nas sve ubiti? Ko je mogao pomisliti da će uraditi takvu stvar?".

- Nisam mu mogao odgovoriti, ali Ratko Mladić mora odgovarati za te zločine i žrtve, on mora biti proglašen krivim. Mi nikada ne smijemo zaboraviti, a pravda mora biti zadovoljena - jasno je kazao Pettigrew.

Dodao je da, sveobuhvatna optužnica protiv Mladića sadrži mogućnost da se osigura pravda za preživjele Srebreničane, ali i one iz logora Omarska, Trnopolje, Luka (Brčko), za one iz Foče, Višegrada, Sarajeva i iz svakog drugog grada i mjesta gdje su počinjeni zločini.

Također, osuda za Mladića može doprinijeti nadi da pravda, bez obzira na njenu nesavršenosti u sudskim procesima, može biti dostignuta, ali da bi ona bila zaista postignuta, profesor Pettigrew smatra da postojanje RS-a, naslijeđa Ratka Mladića i njegovih zločina, mora biti dovedeno u pitanje.

Optužnica protiv Mladića dokumentira prirodu udruženog zločinačkog poduhvata koji uključuje kriminalne saučesnike iz Srbije. Ovaj zločinački poduhvat uključivao je, na primjer, učestvovanje predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, kao i Jovice Stanišića i Franka Simatovića, dužnosnika Službe državne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije.

Da je presuda došla ranije, nalazi iz tog slučaja mogli bi pojačati zahtjev BiH za reviziju presude u slučaju Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, ali ipak, slučaj Mladić dokumentira direktnu ulogu koju je Srbija imala u agresiji na BiH i u zločinima bosanskih Srba.

- U slučaju Perišić rečeno je da je Mladić na kraju rata uputio pismo Miloševiću, kopirajući Perišića, kako bi izrazio zahvalnost za "neprocjenjivu" pomoć koju je Vojska RS-a dobila od vlasti SRJ. Mladić je rekao da će ostati "zauvijek zahvalan" - podsjeća Pettigrew, a slučaj Mladić naglašava da će jednoga dana Srbija morati biti odgovorna za svoju ulogu u ratnim zločinima počinjenim u BiH.

Osvrnuo se i na zahtjev odbrane Mladića za odgađanje presude zbog zdravstvenih razloga, izražavajući nadu da taj zahtjev neće biti uvažen te izrazivši nadu da je MKSJ naučio to iz slučaja Vojislava Šešelja.

- Beskrupulozno medicinsko osoblje, vjerovatno iz Srbije, tvrdilo je da Šešelj pati od oblika naprednog raka. Međutim, nakon puštanja na slobodu iz Haaga, Šešelj je, čini se, doživio čudesni oporavak i počeo promovirati Srpsku radikalnu stranku i njegovu viziju "Velike Srbije" - podsjeća profesor.

Stoga, zaključuje univerzitetski profesor David Pettigrew, ne vjeruje da će MKSJ dopustiti da Mladića pregleda medicinsko osoblje iz Srbije, ili da bude pušten u Rusiju ili bilo gdje drugo kako bi dobio medicinsku njegu, jer je medicinska njega u Haagu na najvišem nivou.


(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Tokom opsade Sarajeva najviše stradali civili: Mladić mora odgovarati za ono što je uradio

Sob, 18/11/2017 - 11:41

Tokom opsade, prema zvaničnim podacima Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH ubijeno 11.541 građana Sarajeva, među kojima i 1.601 dijete. Ranjeno je preko 61.136 civila, od čega čak 14.947 djece.

Među žrtvama stravičnog granatiranja Sarajeva bila je i Senida Karović, danas predsjednica Udruženja "Unija civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo". Ona je 30. januara 1993. godine, dok je išla po vodu, ranjena u eksploziji granate kod mosta Drvenija u centru grada.

"Ostala sam bez noge, visoka amputacija. Tri mjeseca sam bila u bolnici, tri puta sam iskrvarila, život mi je došao u pitanje. Poslije su mi ljekari u bolnici 'Koševo' amputirali nogu. Od tada do danas pokušavam da živim nekakav normalan život. Međutim, nije to normalan život. Teško je svakog jutra ustajati bez noge, teško je živjeti bez noge, teško je obavljati svakodnevne aktivnosti, teško je i kada te drugi gledaju na ulici kako si ti različit. I teško je to sve psihički podnositi, ali borimo se. Ovdje u udruženju smo svi civilne žrtve rata, družimo se, razmjenjujemo iskustva i to je svakom pojedincu koji je stradao jako velika moralna podrška, da pobijedimo sami sebe i svoj hendikep", ističe Karović.

Sarajevo logor

Ističe da je opsada Sarajeva uglavnom bila usmjerena protiv civila, te da podaci da je više od 11.500 građana ubijeno, od čega 1.601 dijete, dovoljno govore sami za sebe.

"To su podaci koji govore da je Sarajevo bilo najveći logor u novijoj istoriji ratova. Civilne žrtve rata danas jako teško žive. One su na margini ovog društva", priča Karović za Anadolu Agency (AA) i dodaje:

"Pričamo o ljudima koji su preživjeli nevjerovatan pakao, kojima niko i ničim ne može nadoknaditi to što su izgubili. Niko ne može nadoknaditi majku djetetu koje ju je izgubilo, ili djetetu nogu, ljudima koji su ostali amputirci, teški invalidi... Imamo jednu kategoriju, a to su mladi ljudi, kojima je danas 30 do 40 godina, koji su ranjeni kao djeca, koji su ostali bez dijelova tijela, nisu završili škole, nisu u poslijeratnom periodu uspjeli da se prekvalifikuju da dođu do zaposlenja. Mislim da bi vlast morala voditi računa o toj populaciji, to su ljudi puni kompleksa manje vrijednosti, čak smo imali suicida određenog broja mladih ljudi koji ne mogu da prevaziđu te komplekse."

Karović dodaje da unija okuplja najveći dio populacije civilnih žrtava rata, te da im pomaže kroz sve segmente društvenog života, od lijepe riječi do pravnog savjeta...

"Težak je život te populacije, jer nažalost živimo u vremenu kada se svi oslanjaju na to da nema novca. Međutim, rekla bih da ovdje nema dobre volje da se pomogne tim ljudima, a vjerujte da je ovoj populaciji pomoć jako potrebna i treba je pružiti što prije", smatra predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS.

Moralna satisfakcija

Ona naglašava da, nažalost, veliki broj građana Sarajeva pokušava da zaboravi blisku prošlost.

"Moramo se svakodnevno podsjećati da je bila agresija, da je to bio rat usmjeren protiv civila. Da su nasumice bacali granate ne razmišljajući gdje će pasti, koga će raniti, ubiti i šta će sve učiniti. Ne smijemo to zaboraviti. Moramo zbog budućih pokoljenja, zbog naše djece, zbog istorije da se zna ko je bio agresor, ko je bio na brdima oko Sarajeva, ko je ubijao građane Sarajeva i patio ih bez struje, bez vode, bez hljeba, bez svega onoga što moramo da imamo u svakodnevnom životu. U Uniji civilnih žrtava rata pokušavamo onoliko koliko je u našoj moći da obilježimo sva mjesta stradanja", kaže Karović.

Karović vjeruje da će sudije Haškog tribunala 22. novembra izreći zasluženu kaznu Ratku Mladiću, ratnom komandantu Vojske Republike Srpske, koja je 1.425 dana držala pod opsadom Sarajevo.

"Hoću da vjerujem da će sudije Haškog tribunala imati snage i hrabrosti da presude u ime pravde i pravičnosti. Koliko to meni kao civilnoj žrtvi rata znači? Znači mi puno. Niko i ničim niti meni, niti civilnim žrtvama rata ne može nadoknaditi ono što su one izgubile i preživjele. Međutim, dobili bi moralnu satisfakciju da se zna da mora odgovarati svako za ono šta je uradio. Da, na kraju krajeva, ratni zločin nije isplativ, da postoji kazna za ljude koji rade ratni zločin, koji naređuju da se ubijaju građani Sarajeva, da im se razvali pamet", zaključuje Karović.

Sarajevska pijaca Markale tokom opsade Sarajeva bila je mjesto dva stravična masakra. Nakon ispaljenih granata sa položaja Vojske Republike Srpske prvo je 5. februara 1994. godine ubijeno 68, a ranjeno 144 ljudi, a zatim 28. augusta 1995. godine život je izgubilo 37 građana Sarajeva, a povrijeđeno ih je 90.

Podsjećanja na masakr na Markalama

Abid Kočević, danas 84-godišnji starac, bio je svjedok i žrtva masakra 1994. godine. Eksplozija granate nanijela mu je tešku povredu noge.

"To mi je stalno pred očima. Kada god prođem pored Markala ili dođem na pijacu, stalno mi je ta slika u glavi, gdje sam ležao, gdje sam ranjen. Drugo ništa i ne znam, jer su me nosili onako ranjenog. U bolnici su gazili po meni, jer je bilo puno ranjenika. Da nisam uhvatio nekoga u bijelom mantilu umro bih", prisjeća se Kočević tog kobnog 5. februara prije 23 godine.

Nakon što mu je u Sarajevu ukazana prva pomoć Kočević je prebačen u američku bolnicu u blizini Stuttgarta, gdje su mu spasili nogu.

"Odatle su me poslali u Englesku da bi dovršili liječenje. Tu sam bio pet godina i onda sam se vratio ovamo. Čim sam došao u Englesku oni su me pitali hoću li ostati ili ću se vratiti. Rekao sam da ću se vratiti. Živim teško, jer imam gvozdenu cijev u nozi i osam šarafa. Strahujem da mi se to ne rasklima", priča Kočević i vraća sjećanja na masakr:

"Teško je bilo, kada sam se probudio poslije eksplozije, vidio sam da svi leže. Niko se ne čuje, probao sam da vidim šta je meni i vidim da mi je noga okrenuta. Onda su došli ljudi, koji su nas trpali u gepeke auta i odvozili."

Kočević naglašava da mu je jako žao što se desio rat u BiH, jer su prije toga svi živjeli kao jedan narod.

"Živjeli smo kao jedan narod i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci. Ženili se, udavali se jedni za druge, nije bilo nikakvih razlika. Međutim, rat je puno poremetio odnose, iako narod pokušava da to zaboravi malo, ali teško je zaboraviti. Mladića se dobro sjećam kada je govorio preko televizije i radija: 'Gađajte, tu nema Srba', ali mi nikada na pameti nije bilo da će pijacu gađati. Sve je poremećeno, da ne znam šta da kažem", veli Kočević, te se nada da će Mladić biti adekvatno kažnjen za zlodjela koja je učinio:

"On je stvarno zaslužio da bude strogo kažnjen, jer je uradio najviše zločina. Oni što su ubijali to su radili po njegovoj naredbi. Iskreno, lično, sumnjam da će ta pravda doći, jer kakav u svijetu vlada zakon daj Bože da to bude prava pravda. On ne smije poklopiti srpski narod, nije sav srpski narod takav. On nije u Sarajevu gađao samo Bošnjake, gađao je i Srbe i Hrvate i Jevreje i Rome. Sve je gađao i ne bi smjelo da se desi da ne bude osuđen", rekao je Kočević.

Iako je u ratu doživio teško ranjavanje, Kočević ističe da i danas ima drugova pravoslavaca i katolika, s kojima se ne razlikuje u vjeri, nego s njima dijeli dobro i zlo.   

Više od 300 granata dnevno

Haški optuženik Ratko Mladić, bivši komandant Vojske RS tereti se u 11 tačaka optužnice za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja.

Poseban dio optužnice odnosi se na opsadu Sarajeva, na granatiranje grada i snajpersku vatru na civilno stanovništvo. Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, u kojima je poginulo ili ranjeno preko deset hiljada građana, među kojima veliki broj djece i žena.

Tokom opsade Sarajeva koja je trajala 1.425 dana na grad je u prosjeku svaki dan padalo 329 granata od kojih je stradalo 11.541 civila, od čega 1.601 dijete, a povrijeđeno je preko 60.000 ljudi.

Čitanje presude u predmetu Mladić održaće se 22. novembra 2017. u sudnici I Međunarodnog suda pravde u Hagu.

Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Dokazni postupak Tužilaštva završen je 26. februara 2014, a dokazni postupak odbrane je počeo 19. maja 2014. i trajao je do 16. augusta 2016. godine. Iznošenje završnih riječi održano je od 5. do 15. decembra 2016. godine.


(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Šteta od požara na Hutovom blatu oko milion maraka, ugrožen cijeli eko sistem

Sob, 18/11/2017 - 11:12

Po njegovim riječima, unutar Parka formirana je komisija koja je utvrdila da je opožareno oko hiljadu hektara površine, a da minimalna šteta po hektaru iznosi hiljadu maraka.

Trenutno je u Hutovom blatu u toku migracija ptica močvarica koje stižu na zimovanje. Svakim danom pristiže sve veći broj ptica, no taj broj je znatno smanjen u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Ranije je na Hutovom blatu tijekom prebrojavanja, koje se obavlja u decembru i januaru, bilo od 40 do 50 hiljada ptica.

- Ove godine mislimo da će ih biti puno manje upravo zbog uništenih skloništa i nedostatka hrane - kazao je Zovko te dodao da ptice već mijenjaju svoja obitavališta pa ih je velik broj zamijećen uz Neretvu, od ušća do Mostara.

Nažalost, Hutovo blato je sve češće u žiži pozornosti zbog požara i neki drugih problema, no najveći problem u Parku je, pak, nedostatak vode u ključnim ljetnim mjesecima, smatra on.

- Kada treba vode i za biljni i životinjski svijet, kao i za plovnost i turizam, tada vode nema, i to zbog izmijenjenog vodnog režima Hutovog blata - kazao je Zovko, naglasivši kako se na taj problem ukazuje već duže vrijeme.

Upozorava kako je već sigurno da će požara na Hutovom blatu biti i u budućnosti zbog jako puno suhe trave i nedostatka vode.

- Da bi Hutovo blato živjelo punim plućima treba mu vode, a vode je sve manje i manje - zaključio je Zovko.

S njim se slaže i voditelj WWF-ovog ureda u BiH Zoran Mateljak, koji također upozorava da je potrebna žurna revitalizacija eko sistema Hutovog blata koje je, kako kaže, zanemarivano dugi niz godina.

Zbog preusmjeravanja voda za potrebe energetskog sektora došlo je do degradacije tog eko sistema. a značajnije poboljšanje stanja ne može se očekivati dok ne dođe do obnove tog sistema.

- Nažalost, zbog toga možemo očekivati još više ovakvih požara - upozorio je Mateljak.

Što se tiče ptica, Mateljak smatra kako su one sada još ugroženije nego što su bile. Po njegovim riječima, požari dodatno otežavaju situaciju, no problemi su puno dublji.

- Problem je, prije svega, poremećeni vodni režim što dovodi do drastičnih promjena u eko sistemu, a to je glavni uzročnik pada populacije i broja ptičjih vrsta, kao i ostalih endemskih vrsta u Hutovom blatu - kazao je Mateljak.

Požar je samo posljedica nebrige države za Hutovo blato koja je prisutna već jedno desetljeće, ustvrdio je voditelj WWF-ovog ureda u BiH.

Po njegovim riječima, potrebna je žurna intervencija kako bi se spasilo ono što se još može spasiti.

- WWF je napravio akcijski plan za revitalizaciju Hutovog blata i mislimo da s njegovom primjenom treba krenuti žurno. Međutim, taj plan ne može se provesti bez suradnje s elektroprivredama, bez potpore županijske vlade i nadležnih institucije - kazao je.

Podsjetio je kako je riječ o jedinstvenom močvarnom staništu koje se nalazi na popisu močvara od međunarodne važnosti i koje je registrirano pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.

Hutovo blato bilo je dom za 44 vrste riba od kojih je 9 endemskih, kao i zimovalište za oko 300 ptičjih vrsta, ali je pedesetih godina prošlog stoljeća, početkom eksploatacije tog područja u energetske i poljoprivredne svrhe, počelo isušivanje močvarnih površina i devastiranje staništa brojnih životinjskih i biljnih vrsta.


(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

VIDEO / Lavić: Rukopisna zbirka GHB naše je pamćenje u posljednjih 500 godina

Sob, 18/11/2017 - 10:10

Rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB) i sarajevska Hagada 30. oktobra 2017. godine na Generalnoj skupštini UNESCO-a u Parizu upisani su u registar Memorija svijeta, posvećen pokretnoj svjetskoj kulturnoj baštini, čime je BiH dobila prva dva dobra upisana u taj registar, a ujedno otvorila vrata za nove nominacije iz segmenta pokretnih dobara.

Direktor Lavić je naveo razloge zašto je Rukopisna zbirka, kao kulturno-historijsko bogatstvo BiH, uvrštena u Memoriju svijeta.

Sa hronološkog aspekta, Lavić je pojasnio da se Rukopisna zbirka GHB sastoji od 10.585 kodeksa, odnosno oko 20.000 djela, pisanih na arapskom, turskom, perzijskom, kao i bosanskom jeziku arapskim pismom, tzv. alhamijado književnost.

Što se tematske strukture tiče, Lavić je rekao da su obuhvaćene sve teme koje su se izučavale u vrijeme nastajanja rukopisa, a najveći dio su vjerske teme, Kur'an, tefsir, hadis, islamsko pravo, ali veoma značajan dio je i iz medicine, matematike, astronomije, logike, filozofije i historije, jer su to bili predmeti koji su se izučavali u obrazovnim institucijama, medresama i mektebima, za koje su ti rukopisi pripremani i nabavljani.

- Najstarije djelo koje čuvamo ovdje prepisano je 1105. godine, a riječ je o enciklopedijskom dijelu Oživljavanje islamskih znanosti, od čuvenog islamskog filozofa i teoretičara Muhammeda El-Gazalija. Djelo je prepisano pet godina prije smrti samog autora, i bez ikakve sumnje to je najstariji primjerak rukopisa na svijetu - naglasio je Lavić.

Također, biblioteka u svojoj kolekciji posjeduje i čuva oko 50 drugih djela, prepisanih u 12. stoljeću. 

- Rukopisna zbirka sadrži same krune, dragulje islamske kaligrafije, islamske umjetnosti, džuzove, odnosno dijelove Kur'ana, koje je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović omogućio da se urade za njegovu džamiju u Sokolovićima, kod Rudog, u 16. stoljeću – ustvrdio je on.

Tu je na desetine vrlo lijepo iluminiranih, ukrašenih, zlatom oivčenih rukopisa koji su nastajali bilo na našim prostorima, bilo diljem islamskoga svijeta a koji su, kako Lavić kaže, u želji da se utoli glad za znanjem i glad za lijepim ovdje doneseni i korišteni u ovdašnjim vjersko-prosvjetnim zavodima i objektima.

- Hoću da istaknem još jedan dragulj, a to je Kur'an Fadil-paše Šerifovića, koji je on naručio kao urnek za Gazi Husrev-begovu džamiju da bude primjer iz kojeg će se prepisivati ostali primjerci Mushafa, kako ne bi došlo do grešaka u svijetu, jer se velika pažnja posvećivala očuvanju i identičnosti teksta Kur'ana. Prepisan je polovinom 19. stoljeća, 1849. godine u Mekki od dagestanca – naveo je Lavić.

Urađen je reprint ovog izdanja, tako da ova, istina "blijeda kopija", krasi vitrine i rafe kuća, biblioteka i zbirki.

- Ono što posebno ljubomorno čuvamo i na što smo posebno ponosni su djela Bošnjaka, ljudi koji su se dolaskom osmanske političke uprave na naše prostore krajem 15. stoljeća, uključili u kulturno-civilizacijski krug islamske kulture i civilizacije te počeli pisati djela – podvukao je on.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se čuvaju na stotine djela napisanih rukom naših ljudi, kaže Lavić, bilo da su to prepisi, komentari ili originalna djela, poput Ali-dede Bošnjaka, Abdulaha Bosnevija, Mustafe Ejubovića - Šejh Juje, Ibrahima Opijača, Hasana Kjafije Pruščaka i drugih mislilaca, filozofa, teologa, muftija kadija, ljudi koji su obnašali najveće funkcije državne, vjerske, naučne, u prostranom osmanskom carstvu.

Ukazao je posebno na djelo "Historija Bosne" ("Tarihi Diyari Bosna") čuvenog Saliha Sidki Hadžihuseinovića Muvekkite, a prijepis je radio Muhamed Enveri Kadić. Sastoji se od 30 svezaka, oko 10.000 rukom pisanih stranica bh.historije od polovine 14. do prve polovine 20. stoljeća, a u kojoj se nalaze stotine fermana, berata, kratkih risala, različitih događaja ubilježenih, a u vezi su sa historijom naroda koji žive na ovim prostorima.

Također je tu i ljetopis Mula Mustafe Bašeskije, nastao krajem 18. i početkom 19. stoljeća, koji je u BiH preveden i u autografu sačuvan, kao i zlatom ispisane diplome vrijednih studenata koji su završili škole kod tada najvećih autoriteta u svijetu, donosili su svoje diplome i znanje prenosili na generacije u rodnim krajevima.

- Objavljeno je 18 svezaka kataloga, koji se danas nalaze u svim relevantnim nacionalnim i stručnim svjetskim bibliotekama, tako smo svijetu već pokazali šta se nalazi u tim našim rukopisima, a svaki je sam za sebe unikat, ili djelom ili prijepisom ili uvezom, nekom vlasničkom bilješkom, detaljem, iluminacijom, nečim je on unikat, nema dva potpuno ista rukopisa - potcrtao je direktor GHB.

Osim toga, dodaje on, "u vrijeme kada su ovdje puhali neki drugi vjetrovi", kada je gorila Nacionalna i univerzitetska biblioteka sa blizu milion naslova, Orijentalni institut i uništeno 5.290 rukopisa, pred naletima tih različitih stremljenja Gazina biblioteka i Islamska zajednica u BiH pristupili su mikrofilmovanju rukopisa, nakon čega je zbirka digitalizirana, i ona se danas u takvoj formi nalazi na različitim destinacijama u svijetu.

Stoga, naglasio je Lavić, upis u registar Memorija svijeta kruna je priznanja ili dar i Gazi Husrev-begovoj biblioteci povodom njenog 480 rođendana i kontinuiranog rada, ali ističe da je to i "kruna naših nastojanja da svijetu damo na uvid i korištenje ono što imamo, da otvorimo naše zbirke, da ih učinimo svjetski relevantnim, kao što i jesu, ali su bile vijekovima zatomljene".

- To je afirmacija biblioteke, kao nezaobilaznog izvora u izučavanju naše kulturne historije, ne samo Bošnjaka nego i svih naroda koji su živjeli na ovim prostorima. To je afirmacija i BiH kao zemlje sa rijetkom multikulturalnom dimenzijom. Na ovim prostorima utočište su našli rukopisi, ispisi, mišljenja i ideje sa različitih strana svijeta, od Perzijanaca, Arapa, Turaka i drugih naroda koji su živjeli u tom političkom, kulturno-civilizacijskom krugu i svoje ideje stavili na papir. One su različim putevima i na različit način našle smiraj ovdje - zaključio je direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić u intervjuu za Fenu.

To blago danas se čuva u adekvatnim, savremenim prostorima, te upis u registar Memorija svijeta predstavlja sretan završetak lijepe priče o rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke.

Registar Memorija svijeta uspostavljen je 1997. godine u cilju očuvanja dokumentarne baštine od svjetskog značaja. Do sada je u njega upisano 348 stavki koje uključuju dokumente, rukopise i bibliotečku, muzejsku i arhivsku građu ili kolekcije.



(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO / Majka žrtve "Škorpiona": Uzela sam i ljubila sinove kosti, tada mi je bilo lakše

Sob, 18/11/2017 - 10:05

Svako ko sasluša priču Srebreničanke Nure Alispahić (73) zapitat će se koliko čovjek mora biti jak da bi izdržao toliku bol i nosio se sa sudbinom koju je doživjela ova žena.

Nura je krajem 1994. godine u Srebrenici izgubila muža Aliju. Nakon toga, 25. maja 1995. godine, u masakru na tuzlanskoj Kapiji poginuo joj je 24-godišnji sin Admir, a svega nekoliko mjeseci kasnije, izgubila je i drugog sina 16-godišnjeg Azmira, piše Anadolu Agency (AA).

Azmir je imao svega 16 godina kada su ga, pucajući mu u leđa, ubili pripadnici zloglasne jedinice “Škorpioni”, krajem jula ili početkom augusta 1995. godine, na lokaciji Godinjske Bare kod Trnova. Osim Azmira Alispahića, koji je bio najmlađa žrtva ubistva u Trnovu, ubijeno je još pet Srebreničana, a to su Safet Fejzić (17), Dino Salihović (18), Juso Delić (25), Smail Ibrahimović (35) i Sidik Salkić (36).

Ubistvo šest Srebreničana kod Trnova 1995. godine obuhvaćeno je optužnicom protiv komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, a kojem će presuda biti izrečena 22. novembra ove godine.

Ekipa AA tim povodom posjetila je Nuru Alispahić, koja danas živi u Srebrenici, a ona se tokom razgovora prisjetila atmosfere u ovom gradu polovinom jula 1995. godine, kao i momenta kada je posljedni put vidjela sina Azmira.

Istakla je kako je tog dana vladala sveopća panika.

“Bila je panika, nije se znalo ko kuda udara. Ja sam čistila kuću, došla mi je jedna žena i kazala: ‘Nuro šta to radiš, eto ti četnika iznad kuće’. Ja sam zaključala vrata, ne znam ni sama kako sam došla do Potočara, narod je dole bio u panici. Granate su padale sa svih strana”, priča Alispahić.



"Vratio se da me poljubi, a ja sam znala sam da se nikada neće vratiti"

Govoreći o sinu Azmiru dok u rukama drži njegovu fotografiju, Nura ističe da je bio dobar kao i svako drugo dijete.

“Bio je osmi razred, nije bio ni završio školu kada je pala Srebrenica. Otišao je preko šume. Ispratila sam ga, a on se kratko nakon toga vratio. Pitala sam ga: ‘Sine, što si se to vratio?’ On mi je rekao: ‘Nisam te mama poljubio, ja sam se vratio da te poljubim.’ Poljubila sam ga. Idi sine, rekoh mu, a znala sam da se više nikada neće vratiti”, u suzama priča Nura Alispahić.

Sinu je, kaže, na rastanku dala komad kukuruznog hljeba, malo luka, soli i jednu flašu vode. Otišao je i to je bio posljednji put kada ga je vidjela.

Prisjetila se i momenta kada je prepoznala sina na videosnimku, na kojem se vidi kako pripadnici “Škorpiona” pucaju u leđa šestorici Srebreničana.  

“Kada je izašao kamion, tamo je bilo sve kamenje i trnje, bila sam na tom mjestu. Zastade kamion, počeše ih izbacivati, trojicu, kada je izašao četvrti, povikala sam: ‘Eno moga Haska (Azmira)’. Izveli su ga i pitali: ‘Jesi li ikada bio sa ženskom?’, kazao je: ‘Nisam čiko’, a oni su mu rekli: ‘E, nećeš nikada ni biti’. Pored mene je bila kćerka, zapomagala sam koliko sam imala snage, tada sam se i onesvijestila”, govori Alispahić.

Osvrnuvši se na sudbinu starijeg sina Admira, koji je stradao u masakru na tuzlanskoj Kapiji, Alispahić je kazala kako je za to čula preko radija.

“Slušala sam vijesti i čula sam da je bio masakr u Tuzli. Uzeli su mi radio i ugasili ga. Pomislila sam odmah na mog Admira koji je u to vrijeme bio u Tuzli. Dolazili su mi kasnije opštinari, čula sam ih pred vratima kako govore: ‘Nećemo joj govoriti za Admira.’ Ja sam uzela nož i pokušala da se ubijem, spriječili su me”, kazala je Alispahić

Kasnije je dobila pismo od Admirovog druga, u kojem je pisalo da je njen sin teško ranjen u masakru, nakon čega je i podlegao. Prije nego što je preminuo, imala ga je priliku kratko čuti preko telefona.

U Tuzli je usljed pada granate, ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu, kobnog majskog dana ubijena je 71 osoba, prosječne životne dobi 23 godine. Najmlađa žrtva imala je dvije godine. Preko 200 mladih je ranjeno.



Zašto ste ubili moga sina?

Alispahić je boravila i u Beogradu na suđenju pripadnicima jedinice “Škorpioni”, koji su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Kazala je kako se tada imala priliku suočiti s pripadnicima jedinice, te da ih je pitala zašto su joj ubili sina.

“Nataša Kandić mi ga je pokazala, pogledala sam ga i pitala: 'Kako si mogao ubiti moje dijete?' Kazao mi je kako mu je drugi naređivao i pokazao na njega prstom. Ja sam mu rekla: 'Kad ti je naredio da ih ubiješ, bolje da si ih pustio preko šume.' Rekao je kako to nije smio uraditi'”, ispričala Alispahić.

Na pitanje koja su njena očekivanja od presude Mladiću, Alispahić odgovara kako bi trebao dobiti doživotnu kaznu, no dodaje kako ne vjeruje da će do toga doći. Kako je poručila, pravda nikada ne može biti zadovoljena, jer njene djece više nema, nemoguće ih je vratiti.

“Da mi je makar jedan ostao, ali ni jedan”, kaže Nura, brišući suze i čvrsto stiskajući šake.



Sve mislim da ću ga kod mezara zateći živa, ali njega nema

Azmir je ukopan 2003. godine u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima, nakon što je pronađen samo jedan manji dio njegovih posmrtnih ostataka. Nekoliko mjeseci kasnije, ribar je našao njegovu lobanju i kost ruke, nakon čega je izvršena reekshumacija te su njegove kosti dodane u mezar.

 “Zvali su me i pitali da li dozvoljavam da se dodaju njegova lobanja i ruka, ja sam pristala. Otišla sam tamo, kada su izvadili njegov tabut, otvorili ga, vidjela sam njegove kosti. Bilo mi je teško i zamalo sam se onesvijestila. Ali dok sam gledala u njegove kosti, bilo mi je lakše. Uzela sam i ljubila njegove kosti”, priča Nura.

Kroz Potočare joj je danas teško proći, kazala je Alispahić, a posebno doći do mjesta gdje je ukopan sin.

“Kad pođem prema sinovom mezaru, isto kao da ću ga naći tamo živa, zateći ga kako sjedi i čeka me. Tako mi nešto srce bude puno. Sve očekujem da će me čekati, ali njega nema. Priđem mezaru, izgrlim i izljubim njegov nišan, proučim Fatihu, i vratim se kući”, kaže Nura.

Godine prolaze, od Nurinih najmilijih ostala su samo sjećanja i nekoliko fotografija. Danas živi sama u Srebrenici. Osim muža i sinova, Nura je izgubila 11 sestrića, brata, bratića, amidžića, dajdžića, svekra i svekrvu su joj žive zapalili u kući. Svake godine otiđe do Trnova i Tuzle, mjesta na kojima su stradali njeni sinovi. Kako kaže, svaki put je sve teže, a bol je sve jača.

Videosnimak prvi put prikazan tokom suđena Slobodanu Miloševiću

Na snimku se vidi se kako nekolicina pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestoricu vezanih civila. Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvoricu ubijaju s leđa. Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su “Škorpioni” i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kućici.

Snimak ubistva Srebreničana u Trnovu prvi put je prikazan pred Tribunalom u Hagu na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, koji je umro prije kraja suđenja.

Počinioci zločina kod Trnova su uhapšeni u Srbiji i Hrvatskoj i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Komandant “Škorpiona” Slobodan Medić Boca bio je osuđen na 20 godina zatvora, a njegov brat Branislav Medić na 15 godina. Petru Petraševiću, koji je priznao krivicu, izrečena je zatvorska kazna od 13 godina. Milorad Momić u Hrvatskoj je osuđen na 15 godina zatvora, kao i Slobodan Davidović.

Slobodan Medić je 2014. godine s cijelom porodicom poginuo u saobraćajnoj nesreći u Srbiji, za vrijeme slobodnog vikenda na koji je bio pušten sa izdržavanja kazne.


(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

U Bosni jutros oblačno s kišom, u Hercegovini sunčano

Sob, 18/11/2017 - 09:09

Temperature zraka u 07.00 sati: Bjelašnica -3 stepena, Ivan-sedlo 0, Široki Brijeg 1, Livno, Sokolac 2, Bugojno, Jajce, Sarajevo 3, Bihać, Gradačac, Grude, Sanski Most 4, Banja Luka, Bijeljina, Tuzla 5, Doboj, Srebrenica, Zvornik 6, Trebinje 9 i Mostar 11.

Atmosferski pritisak u Sarajevu iznosi 945 hPa, za 1 hPa je iznad od normalnog i lagano raste.

U Bosni danas će preovladavati oblačno vrijeme sa slabom kišom ili rosuljom. U Hercegovini bit će sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. Vjetar slab sjeverni i sjeveroistočni. Dnevne temperature od 2 do 7, na jugu od 11 do 17 stepeni.

U Sarajevu će danas biti oblačno vrijeme, povremeno sa slabom kišom ili rosuljom. Dnevna temperatura oko 4 stepena, saopćeno je iz Federalnog hidormeteorološkog zavoda BiH.

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Međunarodno udruženje branilaca želi da se uključi u Karadžićev predmet

Pet, 17/11/2017 - 17:31

Iz Udruženja advokata su naveli kako žele da se pojave pred Mehanizmom za međunarodne tribunale – institucije koja vodi žalbeni postupak Karadžiću, kako bi kazali da su stalna kašnjenja Haških tužilaca u dostavljanju dokaza narušila pravo na pošteno suđenje.

- Kršenja prava odbrane da im se dostave svi dokazi direktno utiču na prava optuženih i onemogućavaju pravilnu pripremu za suđenje - navodi se u podnesku, prenosi BIRN-Justice Report.

Udruženje je također navelo da je Vijeće u procesu protiv Karadžića zaključilo da su tužioci 82 puta prekršili obavezu za dostavljanje dokaza, ali da nisu adekvatno kaznili Haško tužilaštvo.

Haški tribunal je u martu prošle godine, Karadžića nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva širom BiH, terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Istom presudom je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine.

Na tu presudu žalbe su uložili i Karadžić i tužioci.


(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

U 30 kontrola na području HNK zapečaćeno 8 objekata i izdato 19 prekršajnih naloga

Pet, 17/11/2017 - 14:34

U ovoj aktivnosti inspektori Porezne uprave FBiH otkrili su 9 neprijavljenih radnika, 13 obveznika koji nisu izdavali fiskalne račune, 3 objekta u kojima se obavljala djelatnost bez odobrenja nadležnog organa i 7 obveznika koji nisu imali instaliran fiskalni uređaj.

Zbog utvrđenih nepravilnosti: zapošljavanje neprijavljenih radnika, rad bez odobrenja nadležnih organa i neevidentiranje prometa putem fiskalnog uređaja zapečaćeno je 8 objekata i izdato 19 prekršajnih naloga sa ukupno izrečenim novčanim kaznama u iznosu od 57.500,00 KM.

Porezna uprava se zahvaljuje svim poreznim obveznicima koji uredno izvršavaju svoje porezne obaveze i poziva sve porezne obveznike da svoje obaveze blagovremeno izvršavaju, dobrovoljno prijavljuju i plaćaju, da prijave svakog radnika, odnosno da posluju u skladu sa poreznim i drugim važećim propisima, jer je to najbolji i najsigurniji način poslovanja. Svoj novac koristite za unapređenje poslovanja, investicije, razvoj, za isplatu plaća zaposlenicima…. a ne da teško zarađeni novac trošite na plaćanje kazni i kamata.

Porezna uprava će nastaviti provoditi aktivnosti na kontroli zakonitosti poslovanja poreznih obveznika i sprečavanju sive ekonomije i poziva porezne obveznike kod kojih su utvrđene nepravilnosti da usklade svoje poslovanje i da poštuju zakone, u suprotnom bit će predmet kontrole u narednom periodu. Ukoliko se u toku kontrole kod navedenih poreznih obveznika ponovo utvrde nepravilnosti, bit će im izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u periodu od 6 mjeseci.

Porezna uprava će na sve načine pomagati porezne obveznike koji pokazuju da žele da izvršavaju svoje porezne obaveze i pokazati odlučnost za preduzimanje svih mjera prema onima koji svoje obaveze žele izbjeći i tako ih usmjeriti na zakonito postupanje.

Porezna uprava želi biti partner poreznim obveznicima i graditi transparentne odnose zasnovane na važećim zakonima.

Porezna uprava poziva sve radnike koji rade na crno da o tome obavijeste Poreznu upravu. Sve prijave ćemo ozbiljno i temeljito razmotriti i po njima postupiti u skladu sa zakonom, svojim nadležnostima i raspoloživim kapacitetima, te poduzeti sve mjere koje stoje na raspolaganju Poreznoj upravi FBiH kako bi poslodavci izvršili prijavu radnika. Samo na taj način moći ćete ostvariti svoja zakonom zagarantovana prava: pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje i druga prava koja vam pripadaju po osnovu radnog odnosa.

Poštovani radnici, posebno mladi, ovo je vaša domovina i u njoj trebate ostati i biti sretni, a nikako obespravljeni, poniženi i eksploatisani. Ne dozvolite da vaša prava i sreću umanjuju oni koji vas ne prijavljuju i ne plaćaju poreze i doprinose, varajući tako i vas i državu, a istovremeno uvećavajući svoje bogatstvo. Porezi i doprinosi su i vaš novac. Učinite korak i pomozite sebi. Na taj način dajete mogućnost i drugima da vam pomognu.

Porezna uprava poziva sve građane da saznanja o nelegalnom poslovanju, odnosno nepoštivanju poreznih zakona prijave Poreznoj upravi. Ne dozvolite da vašu sreću umanjuju oni koji varaju državu i ne plaćaju poreze, jer porez je vaš novac. Vašim prijavama vi ste na putu dobra, pravde, istine i pomoći svojoj domovini, a ovo su najviše univerzalne vrijednosti – budite dio univerzalnih vrijednosti i prijavite Poreznoj upravi sve one koji nelegalno posluju. Vaš odziv nije „cinkarenje“. Oni koji to nazivaju „cinkarenjem“ ne žele dobro vama, vašim susjedima i našoj domovini i oni odobravaju nezakonito bogaćenje pojedinaca.

Porezna uprava poziva sve računovođe i revizore  da Upravi prijave sve nezakonite radnje koje se odnose na izbjegavanje ili neplaćanje javnih prihoda poreznih obveznika kod kojih obavljate aktivnosti. Vaša dužnost i odgovornost je da djelujete u javnom interesu i u skladu sa pravilima struke, da zaštitite sebe i profesuju koju obavljate.

Budite saveznik Porezne uprave u borbi protiv nezakonitog poslovanja.

Porezna uprava naglašava da države koje nemaju uređen porezni sistem su na veoma niskom nivou razvoja, nestabilne su, imaju izraženu korupciju, ugrožena prava i po svim kriterijima zauzimaju nepovoljna mjesta na tabelama uređenih država. Napravimo sinergiju i učinimo svi korak da naša domovina zauzme što bolje mjesto na tabelama uređenih država.

Porezna uprava je spremna i odlučna, a jeste li vi?

Svaka prijava uživat će punu diskreciju, a prijave možete dostaviti anonimno putem:
•    e-maila: sivaekonomija@fpu.gov.ba i primjedbe@fpu.gov.ba,
•    putem SMS poruke na broj mobitela 061 724 610,
•    putem besplatnog poziva 080 020 333, i
•    putem pošte na adresu Husrefa Redžića 4, Sarajevo, uz naznaku „Nepravilnosti“.

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Advokat Nedim Ademović: Sud u Srebrenici je napisao poučnu presudu

Pet, 17/11/2017 - 13:19

Dodao je da je Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, te tako, između ostalog, dao pravo učenicima kao i njihovim roditeljima da svoj maternji jezik nazovu bosanski jezik, da se u procesu obrazovanja koriste nastavnim udžbenicima na bosanskom jeziku, te da isti koriste u procesu obrazovanja u pisanoj i verbalnoj formi, kao i pravo na upotrebu latiničnog pisma.

“Naše Adovkatsko društvo zastupa roditelje djece iz Konjević-Polja u postupku protiv Osnovne škole 'Petar Kočić' i ovo je samo jedan od postupaka koji se vodi, a tiče se zabranjene diskriminacije u odnosu na prava na obrazovanje na jezičkoj i etničkoj osnovi. Prije više od četiri godine smo pokrenuli ovaj postupak i tek sada smo dobili prvostepenu presudu. Nije normalno ni za jednu pravnu države da prvostepeni postupak traje četiri i po godine. Razlog je što je ova tema, iako je u potpunosti pravna, u raljama politike i što pitanje koncepta obrazovanja u cijeloj BiH, pa tako i u Republici Srpskoj je, nažalost, prioritetno pitanje, a ne pravno“, naglasio je Ademović i nastavio:

“Sretni smo što smo dobili presudu koja je odraz međunarodnih standarda, ustavnih standarda i zakona BiH. Osnovni sud u Srebrenici napisao je jako dobru presudu, poučnu koja bi trebala da se izučava kao primjer za cijelu BiH, kako bismo jednog dana dobili multikulturalno obrazovanje za svu djecu u državi bez obzira gdje oni žive i da li su pripadnici manjine ili većine. Objašnjeno je zašto sva djeca i roditelji u cijeloj BiH, bez obzira na to da li na nekoj teritoriji predstavljaju većinu ili manjinu, imaju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku. To podrazumijeva da djeca i roditelji imaju pravo da se djeca služe udžbenicima na maternjem jeziku, da u određenoj mjeri predavanja budu na maternjem jeziku i da se u procesu obrazovanja ravnopravno koristi latinično i ćirilično pismo.“

Ademović je kazao da što se tiče međunarodnih standarda, Ustava BiH i RS, zakona o obrazovanju na državnom i entitetskom nivou, u presudi je sve perfektno napisano.

“Preuzeti su međunarodni standardi koji u jednom pluralnom društvu kao što je BiH garantuju maksimalno prava jezičkih zajednica u smislu efektivnog prava na obrazovanje. Međutim, ti zakoni, Ustavi i međunarodni standardi se ne poštuju kada je u pitanju izvršna vlast. Organi javne vlasti, ministarstva obrazovanja i škole uvode diskriminacijske prakse koje ne dozvoljavaju norme koje su izglasane u našim parlamentima“, rekao je Ademović.

Sud u Srebrenici je, prema Ademovićevim riječima, utvrdio da djeca iz Konjević-Polja za razliku od djece srpske nacionalnosti nemaju pravo na udžbenike na bosanskom jeziku, jer u RS osim udžbenika na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu principijelno ne postoji bilo kakav drugi udžbenik, koji bi zadovoljavao prava za obrazovanje na maternjem jeziku nesrpskog stanovništva. Također je utvrđeno da se latinično pismo ne koristi, da škola predaje u potpunosti na srpskom jeziku, kao i da nacionalni sastav nastavnika i profesora ne odražava ustavni standard multietničke zajednice i da djeca imaju pravo da pohađaju nastavu na maternjem jeziku.

Ademović je posebno istakao da su svjesni da je prvostepena presuda samo prva pobjeda u pravnoj bici roditelja djece iz Konjević-Polja, te da očekuju žalbu na presudu i postupak na Okružnom sudu u Bijeljini, ali i da će ako bude potrebe slučaj odvesti i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu.  

Senad Mumunović, član Savjeta roditelja djece iz Osnovne škole "Petar Kočić" u Kravicama kazao je da su prezadovoljni presudom, te da nisu očekivali da će biti usvojeni svi tužbeni zahtjevi.

“Ovo je mali početak, ali vrlo značajan za nas povratnike u Republiku Srpsku, a vjerovatno da iste ili slične probleme imaju i povratnici u Federaciju BiH. Nadamo se da će ova presuda biti implementirana. Stojimo na raspolaganju da se to implementira. Poručio bih svim roditeljima, svim malim ljudima, da je borba za pravdu duga, ali da je dostižna. Borimo se četiri i po godine i nadam se da ćemo se izboriti za naša prava“, rekao je Muminović.

On je objasnio da njihova djeca trenutno pohađaju nastavu u Edukativnom centru u Novoj Kasabi po programu Kantona Sarajevo. Naglasio je, čim njihovi zahtjevi budu ispunjeni, djeca će se vratiti u obrazovni sistem Republike Srpske i pohađati nastavu u Osnovnoj školi “Petar Kočić“.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Razmatra se mogućnost uspostave avionske linije Mostar-Krk

Pet, 17/11/2017 - 12:52

Govoreći o prekograničnoj suradnji, gradonačelnik Bešlić podsjetio je na Program prekogranične suradnje IPA Hrvatska-Bosna i Hercegovina i Crna Gora 2014. - 2020. putem kojega se s navedenim zemljama može surađivati i koristiti europske fondove, ali i Jadransko-jonski program transnacionalne suradnje (ADRION) u kojega je uključeno osam zemalja.

- Današnji susret bio je prilika da se pokrenu određene inicijative, da se naši suradnici nađu i da možda pokrenu neke projekte koji su komplementarni i koji nam mogu pomoći - kazao je Bešlić u izjavi novinarima nakon sastanka.

Bešlić je doda kako se tijekom sastanka rodila ideja o povezivanju krčke i mostarske zračne luke.

- Poseban naglasak susreta bio je na aplikaciji Grada Mostara za Europsku prijestolnicu kulture, u čemu bi Grad Rijeka svojim iskustvom uvelike mogao pomoći. Aplikaciju želimo raditi ove godine, a iskustva Rijeke u samoj dokumentaciji bit će dragocjena za nas. S naše strane učinit ćemo sve da iskoristimo sva prijateljstva koja su nam na raspolaganju kako bi napravili aplikaciju koja će biti najbolja - kazao je Bešlić.

Župan Komadina kazao je kako je prostora za suradnju između njegove županije, grada Mostara i Hercegovačko-neretvanske županije mnogo, na gospodarskom, turističkom i kulturnom planu.

Govoreći o kandidaturi Mostara za Europsku prijestolnicu kulture i riječkoj pomoći, Komadina je istaknuo kako je Mostar kao i Rijeka multikulturalna sredina te kako je siguran da će gradonačelnik Rijeke rado prihvatiti da iskustvo kandidature svoga grada podijeli s Mostarom.

Hrvatski župan izrazio je spremnost podijeliti sva iskustva i u prekograničnoj suradnji te je pozvao na još bolji svaki drugi oblik suradnje. Pohvalio je suradnju mostarskog i riječkog sveučilišta, a posebno se osvrnuo na turizam kazavši kako je ove godine Hrvatsku posjetilo 400.000 turista iz BiH, koji su po njegovim riječima, posebno dragi prijatelji i gosti.

Nakon sastanka u Gradskoj vijećnici izaslanstvo Primorsko-goranske županije sastalo se s premijerom Hercegovačko-neretvanske županije Nevenkom Hercegom i suradnicima.

(FENA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Borger: Mladićevo skrivanje stvorilo je kulturu poricanja genocida

Pet, 17/11/2017 - 12:24

Borger, autor knjige “Krvnikov trag”, koja se bavi potragama za haškim bjeguncima, rekao je u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je jasno kako je Srbija izbjegla odgovornost za pomaganje bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću pri njegovom skrivanju.

“Nedostatak odgovornosti značajno je doprinio razvoju kulture poricanja u Srbiji, koja je kulminirala prošlog mjeseca, kada je presuđeni ratni zločinac imenovan za predavača na Vojnoj akademiji”, smatra Borger, piše BIRN BiH.

Prema njegovim riječima, imenovanje Vladimira Lazarevića na mjesto predavača na Vojnoj akademiji predstavlja “samo jednu od brojnih ilustracija kako je poricanje genocida i ratnih zločina postalo dio svakodnevnice u Srbiji i Republici Srpskoj.

Lazarevića je Haški tribunal osudio na 14 godina zatvora zbog zločina na Kosovu. Nakon izdržavanja kazne, Vlada Srbije je saopćila da će on biti zaposlen kao predavač na akademiji.

Borger je kazao da je knjigu “Krvnikov trag” napisao nakon Mladićevog hapšenja jer je vidio koliko je nepoznanica u vezi s godinama skrivanja haškog bjegunca.

“Želio sam da ispričam priču o tome kako su optuženi za ratne zločine traženi, ali kao šira tema knjige provlači se činjenica da, uz malo međunarodnog pritiska, jedan sud stvoren odlukom Vijeća sigurnosti pokazuje kako međunarodna pravda nije samo iluzija”, pojasnio je Borger.

Britanski urednik smatra da je Haški tribunal, koji se zatvara u decembru ove godine, sproveo svoju misiju do kraja.

“Možda je to potrajalo malo duže, zbog raznih motiva i zbog poteškoća u pronalaženju optuženika u bjekstvu, ali je Tribunal važan primjer šta je moguće procesuirati pod međunarodnim humanitarnim pravom”, istakao je Borger.

Mladić je dehumanizirao žrtve

Govoreći o tome šta lično misli o Mladiću, Borger je naveo da se “očito radi o psihopati, sadisti i mrzitelju koji je dehumanizirao svoje žrtve”.

“Gdje god u svijetu se dešavaju ratni zločini, možete naći ljude poput njega koji se probiju do vrha… Viđali smo ljude poput Mladića i znamo njegov tip. Mnogo ih je bilo u vremenu nacističke Njemačke, a drugi su se pojavili u Jugoslaviji. Danas imamo ljude poput njega u Siriji i Centralnoj Africi”, rekao je on.

Mladić je optužen kao komandant Glavnog štaba VRS-a za genocid u Srebrenici počinjen u julu 1995., i u još šest bh. općina 1992. godine. Sudi mu se i za progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Prva optužnica protiv njega podignuta je 1995., a u bjekstvu se nalazio do 2011., kada je uhapšen u Lazarevu u Srbiji. Suđenje je počelo godinu dana kasnije, a presuda se očekuje 22. novembra.

Borger očekuje da će Mladić biti osuđen za genocid u Srebrenici i zločine u Sarajevu, dok je za njega ključno pitanje da li će Sud utvrditi počinjenje genocida 1992. godine.

Kao pitanje britanski urednik je postavio to “da li će Tribunal ponoviti i naći neke nejasne razloge zbog kojih Mladić neće biti osuđen na doživotnu kaznu”, pojasnivši da je takav bio slučaj s Radovanom Karadžićem, koji je osuđen na 40 godina zatvora. Dodao je da je to od simboličkog značaja.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, osuđen je za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene u BiH, a u njegovom slučaju trenutno je u toku žalbeni postupak.

Namjerna nesposobnost

Borger, koji je trenutno urednik za međunarodna pitanja britanskog lista “Guardian”, tvrdi da Mladićeva presuda neće biti pretjerano značajna na svjetskom nivou. Većina ljudi je već zaboravila rat u BiH, smatra on.

“Međutim, ova presuda će biti jedan podsjetnik na ono što se desilo u srcu Evrope… Trenutno, masovni zločini se dešavaju u Siriji i Centralnoj Africi, i mi smo izgubili želju međunarodne zajednice da dovedemo optužene pred lice pravde”, kazao je Borger.

Ono što je omogućilo kreiranje Haškog tribunala 1993. godine, prema Borgeru, jeste “kratak prozor u historiji kada je Rusija bila spremna da podrži Sjedinjene Američke Države (SAD) u sprovođenju standarda međunarodnog humanitarnog prava”.

“Taj prozor se brzo zatvorio i mi danas imamo situaciju u kojoj Rusija i Kina nikada više neće podržati takav sistem. Same Sjedinjene Američke Države su pokazale da nisu spremne podržati univerzalni sistem koji je implementiran za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Amerikanci ne žele da se taj sistem primijeni na njih”, pojasnio je Borger.

Iznimno značajan aspekt presude, kako je rekao on, bit će zaključci Vijeća u vezi s ulogom Srbije u zločinima u BiH, kao i činjenice da je srbijanska vojska godinama skrivala Mladića, koji je i plaćan iz Beograda.

Prema Borgeru, knjiga pokazuje da je srbijanska vojska uz pomoć ruskih obavještajaca bila direktno uključena u operaciju skrivanja Mladića, kao i da vlasti Srbije kasnije godinama nisu ozbiljno radile na pronalaženju ovog haškog bjegunca.

Kao dokaz, Borger je naveo raciju na Malu Moštanicu, kada su policajci tražili Mladića u pogrešnoj kući.

“Teško je reći da li su znali da je tamo… Teško je razaznati razliku između nesposobnosti i namjerne nesposobnosti. Generalno govoreći, tih godina Srbija se nije posebno trudila. Bili su pod pritiskom da rade neke akcije, ali su ih radili tako da su mu omogućili bjekstvo”, kazao je Borger, piše BIRN BiH.

Julian Borger je između 1992. i 1995. izvještavao za britansku državnu televiziju BBC s ratišta u BiH, a bio je i dopisnik s Kosova tokom ratnog perioda 1999. godine. Za “Guardian” je radio kao novinar, dopisnik iz Amerike, Bliskog istoka, Zapadne Evrope i Balkana, a trenutno je urednik za međunarodne vijesti.

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

FOTO / Strahote zločina na području Ključa: Velagićani ubijeni u školi u kojoj su bili učenici

Pet, 17/11/2017 - 12:06

Uz njihove, tu su mezari 121 šehida, među kojima je njih 86 ubijeno na lokalitetu stare osnovne škole u Velagićima. Brojni Velagićani ubijeni su u školi u kojoj su sticali svoja prva znanja.

Njihovi egzekutori su tijela odvukli u šest kilometara udaljenu šumu, gdje je pronađena masovna grobnica sa 77 posmrtnih ostataka. Ekipa Anadolu Agency (AA) bila je na lokalitetu masovne grobnice Lanište II gdje je postavljena spomen ploča ubijenim Velagićanima.

"Dobro sam izdržala", kaže nana Ajša Bajrić koja se nalazi u JU Centar za osobe treće životne dobi "Ključ sreće" u Ključu.

Za Anadolu Agency prisjetila se, kako veli, najstrašnijeg detalja u njenom životu, a to je momenat identifikacije tijela njene ubijene četvero djece.

Kada je ušla u halu gdje su bila izložena tijela, nana Ajša je sina Huseina prepoznala po odjeći koju je nosio kada je odveden.

"Rukom sam ga pomilovala. Rekli su mi, nemoj ga dirati rukom. Uzvratila sam im 'ova ruka ga je othranila i ima pravo da ga dira'. Doktor je rekao, pustite je, smije ga dirati", priča nana Ajša. 

Zločin u Velagićima dešavao se 31. maja na 1. juni 1992. godine. Tada je posljednji put nana Ajša vidjela žive svoje četvero djece. Poslije ih je, kaže, samo još vidjela ubijene, odnosno nakon ekshumacije. Pokopala sam ih, veli nana Ajša, i - gotovo.

"Jesam, izgubila sam četiri sina. Kako je sve bilo? Došli sve pokupili, tako i njih otjerali. Kako su ih otjerali više ih nisam ni vidjela. Kada su ih dovukli, kada smo ih kopali onda sam ih opet vidjela. Žive nisam nikada. Težak je život, živjeti bez djece, bez svoga. Ja sam ostala gotovo siroče. Nemam nikoga osim svog Ibrahima (sina) od roda. Ženske otišle put svijeta, svaka svojim putem. A, ja ostala i evo gdje sam došla", priča nana Ajša.

- Nana Ajša voljela bi sresti ubice svoje djece-

Slaba je, veli nana Ajša, pravda na ovom svijetu. Ne bi li išlo bolje, nadati se, ali, veli, teško. Kada nije do sada bilo pravde, kaže nana Ajša, teško da će je biti u budućnosti.

"Protjerani smo. Istjerali su nas iz svojih kuća. Hodali smo po svijetu. Bili u Travniku. Patili se. Pobili nam najmilije. Nikada to neće izaći na pravdu. Karadžić je trebalo davno da odgovara kada je to pobijeno i za sve šta je bilo. Da mi znamo ko je to i šta uradio, ali ništa. Pobili ih, mi ih pokopali i hajde nema, gotovo. Plači danas, plači sutra. Pamet se gubi, godine idu. Volila bih znati ko je to i zašto uradio. Ali, džabe, nema od toga ništa. Niko se ne pojavljuje ko je ubio, ko ih je otjerao u smrt", kaže nana Ajša.

Nana Ajša, veli, voljela bi da sretne ubice svoje djece, da ih pita, zašto, šta su njena djeca ikome kriva.

"Kako i zašto su oni našu djecu poništili. I oni tako trebaju biti poništeni. Ali, neće nikada. Oni ostaju. Oni će i dalje živjeti, a mi čija su srca obolila patimo danas i uvijek", kaže nana Ajša.

Nana poručuje mlađim generacijama da ne zaborave.

"Nemam više nikoga osim sina Ibrahima. Ako Bog da, da odem prije njega. Niti imam koga pratiti, niti bilo šta", veli nana Ajša.

Kaže kako je svakim danom, kako vrijeme prolazi, sve teže.

"Kako neće biti. Ja odoh, a njih nema. Teško je i dan i noć. Mislim stalno o tome. Tako sam dobila i nesvjesticu. Samo da se pronađe ko je to radio, ko je to pravio, ko ih je pobio. Ali, neće niko. To nikada neće izači na vidjelo, bojim se. Ja dočekati neću. Pri kraju je život. Godine su otišle", navodi nana Ajša.

O zločinima u Velagićima svjedoči i bivši logoraš Fahrudin Ćemal, koji je prošao kroz čak četiri logora.

"Koliki su zločini najbolje svjedoči šehidsko mezarje na područje mjesne zajednice Velegaći gdje je ukopan 121 šehid. Nisu svi isti dan 31. maja na 1. juni streljani. Njih 86 je streljano u školi. Ona se nalazila na području, na prostorima gdje su oni sada ukopani. To je mjesto gdje su u staroj školi Velagićani mučeni, potom ubijeni. Ostali koji su ukopani na šehidskom mezarju u Velagićima su iz pojedinačnih i primarnih grobnica sa područja mjesne zajednice Velagići, ukupno 121. Tu su i tri tijela koja nisu identifikovana, ali su ovdje pronađena, a jedan je mezar od zajedničkih dijelova kostiju za koje također nije došlo do identifikacije. Cijelo šehidsko mezarje je tako na autentičnom mjestu gdje je prije bila Osnovna škola Velagići, stara škola, njen prostor", navodi Ćemal.

- Knjiga sa istrgnutim listovima-

On kaže, da su ubijeni Velagićani, 31. maja, nakon mučenja i strijeljanja utovareni bagerom, a potom prebačeni, za što se kasnije saznalo, tokom ekshumacije i identifikacije žrtava, na lokalitet gdje je stvorena masovna grobnica Lanište II.

"Tako su u grobnici Lanište II bili Velagićani, a u onoj Lanište I mještani iz Biljana i okolice. Šehidsko mezarje je ovdje, ali egzekutori još nisu pronađeni iako je pokrenuto dosta krivičnih prijava. Ali, ovo naše tužilaštvo i sve relevantne institucije koje se bave ovim ide ne sporo nego presporo. Tako se desilo da u staroj školi gdje su učili egzekutori su ih poubijali. Ovdje na ovom lokalitetu su učili sve nas i ove koje su poubijali. I desilo se da gdje su ih učili tu su i ubijeni. Potom su ih odvezli i bacili u grobnicu. Mi smo odlučili da ih ovdje  ukopamo. To je bila prva masovna dženaza u BiH, ovdje na području MZ Velagići", navodi Ćemal.

Upravo iz razloga što su Velagićani ubijeni na mjestu škole gdje su sticali znanja, unutar šehidskog mezarja je postavljeno i posebno obilježje.

"Obilježje unutar šehidskog mezarja je knjiga s istrgnutim listovima koji predstavlja poginule, odnosno šehide sa ovog našeg kraja. Tu gdje su naučeni prvom znanju od onih koji su ih učili tu su i ubijeni. Izvor gdje je počeo život tu se i završava. I to smo odlučili da obilježimo na taj način", naglasio je Ćemal.

I sam Ćemal je 16 mjeseci proveo u logorima. O tome svjedoči u razgovoru za Anadolu Agency. 

"Biti uvijek, a često sam u rekonstrukciji svih tih događaja i dešavanja, kako mene lično tako i svih nas, ne samo Bošnjaka nego i svih ljudi na području općine Ključ nego i svih nas u BiH je svaki puta iznova podsjećanje na sve to. Nažalost 657 logora je u Bosni i Hercegovini kojih je zabilježeno da ih je bilo. Moj prolazak kroz logore 16 mjeseci samo mi otvara slike i vraća me nazad i sam sebi se čudim kako sam mogao preživjeti sve. Samo se Bogu zahvaljujem što sam preživio", priča Ćelam.

- Četiri logora -

A, prošao je, kaže puno toga od logora u Ključu, Stare Gradiške, Manjače, logora Batkovići.

"Sam sebi ne vjerujem da sam sve to mogao preživjeti. Bogu zahvaljujem što mene drži i što svjedočim za sve ovo. Tu sam da mogu svejdočiti o ovome što se desilo", navodi Ćelam.

Kaže kako ne očekuje da će Haški tribunal izreči drakonsku kaznu za generala Vojske Republike Srpske Ratka Mladića.

"Bio sam prisutan na izricanju presude Radovanu Karadžiću u Haagu. Kakva god je, ona je izrečena presuda i mi možemo biti djelimično zadovoljni da ipak je presuđen na onoliko na koliko je presuđen, ali ne očekujem da će ni kod Mladića to biti nešto više od toga. Posebno kao Ključanin, kao čovjek sa rijeke Sane svjedočim, jer genocid se desio 1992. na rijeci Sani od Ključa do Bosanskog Novog. To je u sjeni svih drugih dešavanja. Nažalost, ti ratni zločinci su napravili to. Jeste dobro da se sudi, dobro je da se presudi. Ali, daleko je to od one istine, pravde sa kojom bi mi trebali da živimo", stava je Ćemal.

Bosnu i Hercegovinu, poručuje Ćemal,  imamo i "mi je samo hoćemo takvu". Kaže, da mi moramo živjeti u Bosni i Hercegovini.

"Evo, komšija Srbin je tu. Niko mu ništa ne brani, živi normalno ovdje. A, to je komšija koji je sve to gledao tu egzekuciju. To pokazuje kakvi smo mi to ljudi, ne samo Bošnjaci, nego Bosanci i Hercegovci. No, nikako ne smijemo dopustiti da se zaboravi i  da se ne ponovi. To nam je i cilj. Zato zahvaljuem se novinarima i Anadolu Agency što bilježite da se ne zaboravi i ne ponovi ono što se dešavalo i u Ključu", rekao je Ćemal.

A, o ključkim žrtvama svjedoči samo jedna brojka - njih 1.370 koji su prošli brojne logore u kojim su boravili. 

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Toplovod od Kaknja do Sarajeva je strateški važan projekat

Pet, 17/11/2017 - 11:37

Toplovod, koji bi omogućio snabdijevanje Sarajeva energijom iz Termoelektrane Kakanj, projekat je od strateške važnosti i višestruko koristan ne samo za Kanton Sarajevo, već i cijelu Federaciju BiH, rečeno je na ovom sastanku održanom na inicijativu Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

On bi, prije svega, smanjio ovisnost korisnika centralnog grijanja u Sarajevu o uvoznim energentima, prvenstveno plinu i njegovoj nepredvidivoj cijeni. Uz to, zahvaljujući toplinskoj energiji iz Kaknja, bilo bi smanjeno zagađenje Sarajeva česticama prašine. Naime, priključenje na toplovod umanjilo bi potrebu sarajevskih Toplana za prirodnim plinom koji bi mogao, u tom slučaju, biti preusmjeren na padinske dijelove Sarajeva gdje se domaćinstva uglavnom griju na čvrsta goriva.

Korist bi imala i sama kakanjska Termoelektrana jer ne bi, kao što je sada slučaj, morala trošiti električnu energiju za hlađenje vode i radi njenog bezbjednog povratka u rijeku. Umjesto toga, značajan višak toplotne energije postao bi ekonomski isplativ.

I Kakanj, Visoko i Breza imali bi direktnu korist, jer bi trasa toplovoda do Sarajeva prolazila područjima ovih općina.

Elektoprivreda BiH je, kazano je danas, već izradila studiju izvodljivosti ovog projekta koja obuhvata potez od TE Kakanj do interkonekcije sa Sarajevom. Ujedno, korištenje ove toplinske energije znatno bi povećalo iskorištenost energije iz uglja, i to visoko iznad regulative koju zahtijevaju međunarodni standardi.

Ukoliko projekat bude konačno prihvaćen, Elektoprivreda BiH je spremna finansirati prilagodbu postrojenja u Termoelektrani radi omogućavanja isporuke toplotne energije.

Danas je dogovoreno da, na osnovu studije izvodljivosti, Elektroprivreda BiH počne raditi na idejnom projektu koji bi obuhvatio potez od TE Kakanj do spoja na sarajevsku mrežu. Nakon što se Kantonalna vlada i formalno izjasni o prihvatljivosti cijelog projekta, između nje i Federalne vlade bio bi potpisan protokol o suradnji koji bi predvidio i izradu studije izvodljivosti za dio koji se odnosi na Sarajevo.

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

Žiliću devet godina zatvora za zločin u Konjicu

Pet, 17/11/2017 - 10:43

Nepravosnažnom presudom Žilić je osuđen po svih 16 tačaka optužnice, prema kojoj je, činio, naredio, omogućio i nije sprečavao nečovječna postupanja prema zatvorenicima u zatočeničkom objektu „Musala „ u Konjicu.

- Vijeće je razmotrilo sve provedene dokaze i našlo da je optuženi počinio radnje koje mu se stavljaju na teret - rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija.

Vijeće je nesporno utvrdilo status oštećenih civila, što je suprotno tezi Odbrane koja je tvrdila da su bili ratni zarobljenici.

Žilić je oslobođen naknade troškova postupka, a određene su mu mjere zabrane putovanja i obaveza da se dva puta mjesečno javlja u nadležnu policijsku stanicu. Oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom su upućeni na parnicu.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

(Faktor.ba)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

"Pale" nagodbe u predmetu "Povratnik": Dileri pristali na deset godina i tri mjeseca robije

Pet, 17/11/2017 - 10:42

Sporazumnim priznanjima, predmet za organizirani kriminal i neovlašten promet opojnim drogama se u potpunosti završava, a svim optuženima predviđene su osuđujuće kazne, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Nakon što su u prisustvu advokata bili suočeni sa optužnicom i dokazima, svi optuženi u predmetu Aleksa Krndija i dr. sporazumno su u cijelosti priznali krivicu za kaznena djela za koja se terete.

Optuženi se terete se da su tokom 2016. i 2017. godine, kao organizovana kriminalna grupa kojom je rukovodio prvooptuženi Aleksa Krndija, činjenjem kaznenih djela nabavljali, rasparčavali, krijumčarili i prodavali na ilegalnom narkotržištu opojne droge marihuana, heroin i kokain, te zajedno sa drugim osobama vršili krijumčarenje opojnih droga sa područje Republike Srbije u BiH i obratno.

U skladu sa sporazumom o priznanju za prvooptuženog Aleksu Krndiju (1962.), predložena je kazna zatvora u trajanju od sedam godina, oduzimanje opojnih droga u količini od oko 1,2 kilograma opojne droge herion, što je jedna od najvećih zapljena opojne droge heroin u proteklom periodu, novac u iznosu od oko 6.700 KM, dobijen prodajom opojne droge, iznos od 1.700 eura, pronađen prilikom pretresa, kao i automobil Mercedes, mobilni telefoni i druga sredstva korištena za izvršenje kaznenog djela.

Za optuženog Vojislava Žugića (1981.), predložena je kazna zatvora u trajanju od godine, oduzimanje količine od oko 100 grama opojne droge marihuana, kao i iznos u od 2.500 KM, koji je pribavljen prodajom opojnih droga.

Za optuženog Srđana Krndiju (1990.) kaznu zatvora iznosi 15 mjeseci, a za Petra Krndiju (1994.) u trajanju od jedne godine.

Također, u okviru povedenih pretresa i lišenja slobode pronađeno je i oduzeto oko dva kilograma smjese koja se na ilegalnom narkotržištu koristi za povećanje mase opojnih droga.

Sporazumnim priznanjima optuženi su se odrekli prava na suđenje i prava na žalbu na presudu koju im temeljem sporazuma izrekne Sud BiH.

Sporazumi su proslijeđeni Sudu BiH.

(24sata.info)

Kategorije: Bosna in Hercegovina

U ponedjeljak počinje 13. manifestacija "Selam, ja Resulallah - Dani o Allahovom poslaniku"

Pet, 17/11/2017 - 09:46

Manifestacija koju tradicionalno već 13. godinu organizuje Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo, trajat će do 15. decembra 2017. godine, te će kroz 26 dana punuditi 34 različita sadržaja na raznim lokacijama u Sarajevu i šire.

Cilj manifestacije je da se kroz mevludske svečanosti, večeri ilahija, izložbe i predavanja promovišu univerzalne vrijednosti iz života i prakse Poslanika Muhammeda a.s. Ovogodišnji program manifestacije realizirati će 250 učesnika, među kojima su eminentni stručnjaci iz vjerskih, kulturnih i drušvenih oblasti.

- Manifestacija kao plod ljubavi prema Poslaniku Muhammedu a.s.-

Glavni imam MIZ Sarajevo Ferid ef. Dautović u razgovoru za AA govorio je o značaju ove manifestacije, naglasivši kako je ona plod ljubavi prema Poslaniku Muhammedu a.s. i vjeru uopće.

Dautović je dodao kako je cilj manifestacije pokazati muslimanima, ali i svim građanima Sarajeva, ko je bio Poslanik Muhammed a.s., kakva je bila njegova uloga u prenošenju Božije poruke Kur'ana, odnosno kakva je njegova uloga i uticaj na živote ljudi danas.

"U 13. godini ove naše manifestacije želimo naglasiti naš ljubav prema Poslaniku Muhammedu a.s., ali isto tako da Poslanika predstavimo i drugima. To je bila naša želja od samog početka. U toj želji pokušavali smo na različite načine, kroz vjerske, naše tradicionalne programe, da našim vjernicima pomognemo kako bi ojačali i obnovili svoje znanje, te ojačali svoju ljubav prema Poslaniku Muhammuedu a.s. Čini mi se da u tome i uspjevamo", smatra Dautović.

Dodao je također, kako je cilj MIZ Sarajevo bio približiti Poslanika drugima i kroz neke kulturne sadržaje, a da to ne bude samo u okviru džamijskog prostora.

- Očekuje se 250.000 posjetilaca -

Istakao je također, kako jako su zadovoljni dosadašnjim odzivom građana programima manifestacije. Inače, ove godine se očekuje da će sveukupan program maniestacije posjetiti oko 250.000 ljudi.

"Ono što je također, značajno jeste da je manifestacija prilagođena za svu populaciju. Bez obzira na starosnu dob, svako sebe može pronaći u ovoj manifestaciji. Naše programske aktivnosti smo prilagodili svima", istakao je Dautović.

Kada je riječ o ovogodišnjem programu manifestacije "Selam, ja Resulallah", može se izdvojiti ciklus predavanja koja će držati dr. Rešid Hafizović, akademik Ferid Muhić, dr. Nusret Isanović i dr. Mefail Hizli, izložba Mi’radžnama, koja je do sada postavljena samo u Medini, promocija karte Zaboravljeno naslijeđe islamske civilizacije, promocije knjiga, omladinska druženja sa hafizom Sulejmanom Bugarijem, Amarom Bašićem, Fatom Orlović, večer sa Emirom Hadžihafizbegovićem, te niz drugih sadržaja.

Manifestacija će biti zatvorena tradicionalnom Večeri ilahija i kasida, koja će biti održana u petak, 15. decembra, u Domu mladih u Sarajevu.

Poslanik Muhammed a.s. rođen je u ponedjeljak, u zoru, 20. aprila 571. godine po gregorijanskom kalandaru, što odgovara 12. rebi-ul-evvelu islamskog kalendara, a ovaj, za muslimane jedan od najznačajnijih datuma, obilježava se širom islamskog svijeta.

Abdullah, otac Poslanika Muhammeda, umro je dok je on još bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preminula kada je napunio šest godina. Prve četiri godine Poslanik Muhammed provodi u plemenu Benu Sa'd kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka, majka po mlijeku.

Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, a potom ga preuzima njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg živi sve do ženidbe.

(AA)

Kategorije: Bosna in Hercegovina