Jutarni List

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 20 min 35 sek od tega

ODBILI SKINUTI IMUNITET ZASTUPNIKU ŽIVOG ZIDA 'Za ono što zastupnici izgovore u Saboru ne postoji mogućnost nikakve tužbe, pa ni privatne'

29 min 23 sek ago

 Saborsko Mandatno-imunitetno povjerenstvo (MIP) odbilo je u četvrtak skinuti imunitet zastupniku Živog zida Branimiru Bunjcu, kojega su za kazneno djelo klevete tužili Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka te Jadranska banka Šibenik.

 Tužitelji su protiv Bunjca podnijeli privatnu tužbu, navodeći da je na saborskoj sjednici iznio neistinite tvrdnje koje su naštetile njihovom ugledu, izvijestio je predsjednik MIP-a Žarko Tušek te istaknuo kako je zahtjev neosnovan.

 Za ono što zastupnici izgovore u Saboru ne postoji mogućnost nikakve tužbe, pa ni privatne, naglasio je Tušek s čijim su se tumačenjem suglasili i ostali članovi MIP-a.

 Naime, bez rasprave i jednoglasno, odbili su zahtjev da se Bunjcu skine imunitet, odnosno dade odobrenje za vođenje kaznenog postupka protiv njega.

 Svoju odluku o spomenutom zahtjevu još treba dati Hrvatski sabor.

 Naime, Bunjac je prošle godine nakon stanke u sabornici upozorio na, kako je rekao, bahato ponašanje sanacijske uprave u Jadranskoj banci te pozvao nadležne da se očituju i o radu Državne agencije za osiguranje štednih uloga i ravnateljice Marije Hrebak, kojoj je godinu ranije istekao mandat.

 "Predsjednica uprave Jadranske banke Nensi Marin na posao dolazi samo utorkom i srijedom, u četvrtak ujutro u 10 vraća se u Zagreb službenim Passatom, jer ona navodno radi u Zagrebu. Njezina zamjenica je Vedrana Šarić, čiji je svekar bio savjetnik one uprave koja je uhićena prije nekoliko dana. On je omogućio njezinom mužu da dođe u posjed imovine Jadranske banke, konkretno poslovnice na Baldekinu na način da je dobio diskontiranu kamatu za kredit, došao u posjed nekretnine i nakon toga nekretninu bespravno prodao, prestao plaćati krediti i uzeo depozit koji je dao prilikom podizanja kredita od 50 tisuća eura", rekao je tada Bunjac.

 

Kategorije: Hrvaška

Može li dodatni porez na cigarete spasiti hrvatsko zdravstvo?

35 min 58 sek ago

Dodatni porez na cigarete za spas hrvatskog zdravstva! Da ili ne? Dilema je to koja se već neko vrijeme provlači kroz javnost a odgovor ovisi o tome tko je sugovornik. Pušači i duhanska industrija očekivano tvrde da će ih to uništiti 'jer već i onako plaćamo najskuplje cigarete u Europi u odnosu na primanja' a oni kojima je dosta 'pušačkog terora', crnih brojki o smrtnosti i povećane potrošnje u zdravstvu na koju direktno utječu cigarete rado bi da je duhan 'skuplji od zlata'. Aktualiziralo se ta dilema i u raspravi o proračunu za iduću godinu ne bi li se namaknule dodatne kune za zdravstvo u kojem dugovi poprimaju alarmantne razmjere i stigli su do čak 8,2 milijarde kuna.

U toj kakofoniji za i protiv dodatnog poreza na cigarete 'za spas zdravstva' teško se probija puno veći problem - onaj o godinama nepromjenjivom broju pušača u Hrvatskoj dok u većini zemalja EU-a duhanska industrija gubi bitku. Naprosto, pušenje je u nas 'pitanje ljudskih prava, umjetničkog izražavanja', a nerijetko i 'ispušni ventil' za frustracije raznih vrsta od nezaposlenosti do niskih plaća, ludog šefa, lošeg obrazovnog sustava... Sve samo da se ne takne u 'pravo na pušenje'.

Naime, Hrvatska je i dalje unatoč svih zdravstvenih i ekoloških europskih i svjetskih pokreta koji su maksimalno 'ogadili' pušenje i učinili ga društveno nepoželjnom ovisnošću, jedan veliki 'rafung' iz kojeg 24 sata dnevno suklja dim cigareta više od trećine njezinih odraslih građana. Može se zapravo reći da se po pitanju smanjenja broja pušača u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina nije ništa pomaknulo pa se i dalje godišnje proda 400 milijuna kutija cigareta, od posljedica pušenja umire oko 10.000 do 12.000 ljudi a za liječenje pušača potroši gotovo dvije milijarde kuna. Posljedica je to činjenice da je prevencija pušenja u Hrvatskoj šaptom pala odavno, da se 'o tome uglavnom ne govori'.

Naime, sad već davnih devedesetih krenule se obećavajuće preventivne akcije 'protiv cigareta' točnije za smanjenje broja pušača u Hrvatskoj. Čak je i u državnom proračunu tih godina bilo kuna 'protiv pušenja' odnosno akcija koje su trebale prije svega smanjiti broj pušača među mladima. Umjesto silaznom putanjom pušačka je populacija godinama rasla, poglavito među mladima i ženama, pa je danas taj problem velik 'kao brdo' a rezultat je da je Hrvatska među zemljama EU-a u samom vrhu po broju prodanih cigareta s trendom rasta pušača a po broju umrlih od raka pluća i bronha odmah iza Mađarske.

To i ne treba čuditi jer je nekoliko zakonskih pokušaja ograničavana uporabe duhana u javnim prostorima kao i zabrana prodaje cigareta mlađima od 18 godina doživjelo pravi fijasko u primjeni. Dapače, neki su zakonski prijedlozi umrli već u začetku. Primjerice, pokušaj zabrane pušenja u kafićima digao je 2008. godine na noge ugostitelje koji su uvjerili tadašnju Vladu da bi zabrana 'uništila njihovu egzistenciju' odnosno opustošila kafiće. Političari su reterirali i ponudili nepušačima 'jaku ventilaciju' koja će 'čistiti zrak'. Naravno, da od te ponude nije ostalo ništa i danas se u hrvatskim kafićima 'reže dim' a inspekcija uglavnom ostaje slijepa i gluha. S puno napora cigaretama su ipak zatvorena vrata restorana i za sad bez šanse da se u njih vrate. Zakonske odredbe da se na radnom mjestu ne puši relativno su zaživjele ali promidžba nepušenja gotovo je umrla.

Upravo zato prijedlog o većem porezu na duhan, ako se usvoji, trebao bi namjenski završiti u preventivi jer će se jedino tako smanjiti i potrošnja za liječenje a dijelom bi se zbog više cijene cigareta smanjila potrošnja. Podatci Svjetske zdravstvene organizacije govore da svako povećanje cijene cigareta za 10 posto smanji potrošnju duhana za oko 3 do 4 posto. To je dodatni argument kojim se uz snažnu edukaciju pokušava odvratiti pušače od cigareta a prije svega naučiti mlade da cigareta nema mjesta u njihovu životu. Tako je pušenje u velikoj mjeri izopćeno iz popisa poželjnog ponašanja razvijenih zapadnih zemalja. Kod onih koji su uspjeli smanjiti ovisnost svojih građana o pušenju cijena cigareta drastično je porasla od devedesetih godina. Dok je u Hrvatskoj cijena kutije cigareta 1993. bila 1,2 eura i stigla do trenutnih 2,5 eura u većini zapadnih zemalja s dva eura poskupila je na 7,3 eura s tendencijom daljeg rasta. Primjerice, Australija koja je primjer dobro organizirane prevencije protiv pušenje pa iz godine u godinu imaju sve manji broj umrlih od raka pluća i bronha cijenu kutije cigareta od 25 komada drži se na četrdesetak dolara! Time su uspjeli 'nagovoriti' neke da uopće ne puše a pušače da smanje broj kutija. Za razliku od Australije gdje od raka pluća i bronha umire 43 građana na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj umire gotovo tri puta više Hrvata. Ipak, te zastrašujuće brojke nisu dovoljan motiv za ozbiljnu objavu rata pušenju. Naravno nije opasnost samo rak pluća već i druge zloćudne bolesti koje imaju poveznicu s pušenjem poput kardiovaskularnih. No, sviđalo se to primjerice proizvođačima ili ne do kraja ove godine Hrvatska mora po europskom naputku povećati trošarine na cigarete koje ne smiju biti manje od 90 eura za 1000 komada a trenutno one iznose 84,82 eura. Riječju, od početka 2018. pušači će plaćati najjeftinije cigarete dvije kune više po kutiji!

Stručnjaci kažu da ima puno razloga da se cjelokupna buduća poskupljenja cigareta uplaćuju direktno na račun HZZO-a s obzirom na zdravstvene posljedice koje uzrokuje duhanski dim. Naime, i po postojećim zakonskim odredbama trećina trošarina na cigarete ili oko 1,4 milijarde trebala bi stići u zdravstveni proračun svake godine. No, to se ne događa pa zdravstvo jedva dobije petinu tog iznosa. Predlagači nove koncepcije ubiranja 'duhanskog poreza' kažu da bi točno određeni iznos od kutije cigareta trebao biti namjenski i direktno se uplaćivati HZZO-u. Tvrde da bi se postepenim povećanjem 'zdravstvene kune' kroz tri godine došlo do pet kuna odnosno oko 1,8 milijardi 'friškog' novca.

No, činjenica je da sve to neće pomoći sustavu ako se u Hrvatskoj više brige ne posveti prevenciji i to ne samo pušenja. Naime, tek dvadesetak kuna godišnje po stanovniku troši se na prevenciju što sigurno nije dostatno za ozbiljan rad pa onda ne čudi da iz godine u godinu sve više trošimo na skupe lijekove za koje se u desetak godina proračun povećao deset puta. No, kad se bolest pojavi a osobito kad se otkrije u poodmakloj fazi nema lijeka koji će učiniti čuda. Bogati su to davno shvatili i istjerali cigarete iz 'svoje butige'. Što čeka Hrvatska?

Kategorije: Hrvaška

Najviše sredstava za liječenje dijabetičara troši se na liječenje komplikacija koje nastaju zbog prekasno prepoznate i loše liječene bolesti

35 min 58 sek ago

Oko 2,2 milijarde kuna ili 11 posto zdravstvenog proračuna svake godine trošimo za liječenje dijabetičara. No, čak 86 posto tog iznosa odlazi na liječenje komplikacija koje nastaju zbog prekasno prepoznate i loše liječene bolesti. Kako što prije početi s liječenjem šećerne bolesti optimalnom terapijom ne bi li se smanjila opasnost od kardiovaskularnih komplikacija i hipoglikemija te maksimalno individualizirala terapija raspravljalo se na nedavno održanom Hrvatskom dijabetološkom kongresu.

“U Hrvatskoj imamo 260.000 registriranih dijabetičara tipa 2 a barem još toliko je neregistriranih koji uopće ne znaju da imaju predijabetes pa čak i dijabetes bez simptoma kojim im je već počeo uništavati organe i stvarati komplikacije poglavito na krvnim žilama. Njihovo liječenje, na žalost, počinje prekasno”, kaže doc. dr. Dario Rahelić, predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma te pročelnik Zavoda za dijabetes KB Dubrave.

Dodaje da je u liječenju vrlo važno pratiti novosti jer novi lijekovi i nove znanstvene spoznaje mogu promijeniti terapiju. Primjerice, tek prije nekoliko godina potvrđeno je da dio lijekova za liječenje šećerne bolesti ima i opasne nuspojave za kardiovaskularni sustav pa je zato i FDA od 2008. od proizvođača prije registracije tražila i studije o kardiovaskularnim rizicima novih lijekova.

“Upravo zato najnoviji lijekovi za šećernu bolest puno su sigurniji za kardiovaskularni sustav pacijenata a onda i za uspješnost liječenja ”, kaže doc.dr. Rahelić. Dapače, u nekim se studijama dokazalo da dio lijekova ne samo da ne povećavaju kardiovaskularni rizik već djeluju i protektivno na primjerice rizik od retinopatije, nefropatije...

“Riječ je o dva lijeka empagiflozinu i liraglutidu (injekcije) koji ne samo da liječe šećernu bolest nego dobro djeluju i na kardiovaskularni sustav. Baš na tome je bio naglasak i na ovom našem kongresu jer se pokazalo da smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara”, kaže doc. dr. Rahelić.

Naglašava da nije uvijek dovoljno samo maksimalno sniziti razinu šećera u krvi jer se događa da baš ti pacijenti maju i povećani rizik od smrti. Razlog je povećani rizik od hipoglikemije koja povećava rizik od moždanog ili srčanog udara odnosno nagle srčane smrti. Većina lijekova starije generacije povećava rizik za hipoglikemiju ali i za porast tjelesne težine. Novi pak uz nizak rizik od hipoglikemije i barem neutralno djelovanje na težinu djeluju protektivno na kardiovaskularni rizik i pa čak i snizuju krvni tlak.

“Sve je to razlog što smo promijenili i naše smjernice za liječenje šećerne bolesti u kojima je naglasak na individualiziranom pristupu u liječenju dijabetesa. To znači da svaki pacijent treba imati svoju prilagođenu terapiju koja ovisi o njegovoj dobi, očekivanom trajanje života, riziku od hipoglikemije, postojanju već razvijenih kardiovaskularnih komplikacija... Tako procjenjujemo koji je cilj regulacije bolesti odnosno koje su ciljane vrijednosti a o tome ovisi i odabir terapije za određenog pacijenta. Zbog toga ćemo uskoro izraditi i standarde skrbi za oboljele od šećerne bolesti iz kojih će biti razvidno koji pregled u kojem roku dijabetičar treba obaviti, od pregleda očiju do stopala, a sve kako bi bolest bila dobro kontrolirana jer to znači i manji trošak ali i kvalitetniji život dijabetičara, zaključuje doc. dr. Rahelić.

Dijabetes tipa 2 u Hrvatskoj 

Kategorije: Hrvaška

Ministar Milan Kujundžić povećanjem poreza na cigarete, žestoka pića, kockanje i mobitele planira namaknuti za zdravstvo potrebne tri milijarde kuna

35 min 59 sek ago

Hrvatskom zdravstvu trebaju dodatne tri milijarde kuna a ministar Milan Kujundžić kaže da je pronašao 'lijek' za tu dubiozu u povećanju poreza na cigarete, žestoka pića, kockanje i mobitele. Tvrdi da se tim novim porezima ne bi ugrozio standard građana jer bi pušači primjerice 'pušili 17 umjesto 20 cigareta dnevno a ljubitelji žestica pili jedan umjesto dva konjaka'. Dodaje da bi po nekim izračunima to bilo 'nekoliko kuna po kutiji cigareta ili boci alkohola i 10 posto na telefonske račune'. Još donedavno ministar je spominjao i slatkiše ali je u međuvremenu očito odustao od tog poreza.

Zanimljivo je da je u ovom novom pokušaju da 'spasi' zdravstveni sustav ministar najavio nove poreze samo nekoliko dana nakon što je ministar financija Zdravko Marić izrijekom rekao kako 'neće biti povećanja poreza' pa je pitanje ima li Kujundžić podršku svojih kolega u Vladi za taj potez ili 'solira'. Osim toga za javnost je sigurno pak neprihvatljivo da se najčešće preko njihovih leđa 'liječe' zdravstvene dubioze.

“Ova je najava nevjerojatna. Ministar očito namjerava povećati prihode kako bi pokrio rupe u sustavu i to preko leđa građana što će najviše osjetiti oni najsiromašniji. Osim toga s obzirom na to da u sustavu nije ništa učinjeno na racionalizaciji ovi novi porezi, i to u trenutku kad je HDZ rekao da nema novih poreznih nameta može se očekivati povećanje rashoda odnosno dodatna neracionalnost”, kaže dr. Maja Vehovec iz Ekonomskog instituta. Dodaje kako je ovo neozbiljna najava i priznanje da ministar ne zna racionalizirati sustav a i građani sigurno ne vjeruju da će taj potez poboljšati stvari u zdravstvu.

“Ovo je priznanje da se očito ne zna i ne može napraviti ništa a poruka je -sad vi platite. Zdravstvu treba reforma koja će imati politički konsenzus, koja će se raditi u kontinuitetu kroz više mandata, polako i pametno što se do sad na žalost nije događalo”, kaže dr. Vehovec.

Ni bivši ministar zdravstva Siniša Varga ne vidi koristi od novih poreznih opterećenja ako se odnos prema tom sustavu ne promijeni.

“Zakon o obveznom osiguranju već godinama određuje da trećina trošarina na cigarete treba stići u zdravstveni proračun ali zdravstvo taj novac nikad ne vidi. Poučen tim iskustvom podržao bi namjensko povećanje trošarina i poreza na cigarete, alkohol kocku i mobitele ali samo ako bi taj novac bio stvarno utrošen za lijekove, kirurški materija obnovu domova zdravlja i bolnica te edukaciju zdravstvenog osoblja”, drži Varga.

“Svi znamo kakva je situacija u zdravstvu ali uvođenje novih poreza bila bi samo vatrogasna mjera koja neće riješiti problem”, smatra Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. No, dodaje da je pravi izlaz povećanje broj zaposlenih kao i povećanje plaća jer bi se time odmah dobio stalni i siguran izvod dodatnih prihoda. Upozorava također da 'svatko mora počistiti ispred svojih vrata pa i država' odnosno u zdravstveni proračun mora u zakonskim rokovima platiti ono što je obvezna a to su doprinosi za obvezno i dopunsko osiguranje.

No, ministar zdravstva Milan Kujundžić očito je solirao kada je u intervjuu Novom listu najavio povećanje trošarina na cigarete, alkohol, kocku i mobitele, što nisu dobro prihvatili u Vladi.

Dok je premijer Andrej Plenković boravio na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku, nije imao pojma što će njegov ministar zdravstva najaviti. Dogodilo se slično kao i s pravilnikom o uvozu voća koji je bio najavio pa zbog packi predsjednika Vlade povukao ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, zbog čega se čak počela spominjati i njegova smjena. U sličnoj je poziciji sada i Kujundžić, jer se već neko vrijeme spominje kao jedna od najslabijih karika Plenkovićeve Vlade zbog neambicioznosti u sektoru koji vodi, a ovakvo soliranje sigurno mu neće pomoći.

Stoga ne čudi izjava jednog visokog izvora iz Banskih dvora koji nam je jučer poručio:

“O takvoj se ideji u Vladi nije raspravljalo, niti na načelnoj razini, a kamo li na razini konkretizacije. Poreznu politiku vodi i predlaže Ministarstvo financija, a ovakav prijedlog Ministarstvo financija nije ni na koji način spominjalo”, kaže naš izvor blizak premijeru Plenkoviću.

Nakon što se gotovo cijela država na noge digla zbog najave ministra financija Zdravka Marića da će od iduće godine uvesti porez na nekretnine, Plenković je odlučio odustati od uvođenja tog poreza. Također, Tolušiću je naredio da povuče sporni pravilnik o voću zbog kojeg smo bilo na pragu trgovinskog rata sa susjednim zemljama. Nakon ta dva slučaja, kažu naši sugovornici iz HDZ-a, više se nitko od ministara ne usudi ništa raditi i najavljivati na svoju ruku, pa stalno traže dopuštenje od premijera, što je zapravo u jednu ruku i logično, jer je predsjednik Vlade najodgovorniji za njene politike. Plenković sada sigurno nije sretan što njegov drugi ministar, dok je on u New Yorku, najavljuje nešto što uopće nije iskomunicirano u Banskim dvorima, niti na načelnoj razini, kao što nam je potvrdio naš izvor iz Vlade, a već se digla pobuna u javnosti koja je postala i više nego osjetljiva na dizanje poreza. Zato čudi i ovaj Kujundžićev potez koji zapravo ostavlja dojam kao da želi isprovocirati svoju smjenu iz resora koji grca u dugovima, a s kojima se on očito ne zna nositi.

Kategorije: Hrvaška

INICIJATIVA DIJABETIČARA 'ZA ŽIVOT S MANJE BOLI' Uređaj za trajno mjerenje razine glukoze olakšao bi nam život

35 min 59 sek ago

“Za život s manje boli” inicijativa je dijabetičkih udruga u Hrvatskoj kojom nastoje tehnologiju kontinuiranog mjerenja glukoze u krvi učiniti dostupnom preko HZZO-a za oboljele od dijabetesa tipa 1. Stalnim i bezbolnim mjerenjem šećera popravila bi se kvaliteta života oboljelima i članovima njihovih obitelji jer, ističu iz Inicijative, dokazano je da kontinuirano mjerenje smanjuje hipoglikemije te pomaže boljoj kontroli bolesti, čime se smanjuju dugoročne (i skupe) komplikacije dijabetesa, kao što su sljepilo, amputacije, dijaliza.

Zašto je kontinuirano mjerenje glukoze važno? Kako bi održavali razinu glukoze unutar poželjnih vrijednosti i dobro regulirali bolest, dijabetičari ovisni o inzulinu moraju pažljivo usklađivati jelo, inzulin i aktivnost. Da bi to uopće mogli, moraju više puta na dan odrediti glukozu u krvi, što se najpreciznije radi mjerenjem iz krvi. No, ono zahtijeva neugodno bockanje i dodatne higijenske mjere, a česta bockanja oštećuju prste. U novije vrijeme sve je preciznija metoda mjerenja razine glukoze u međustaničnoj tekućini. Istina, u njoj se razina glukoze mijenja sporije nego u krvi, pa je mjerenje nešto nepreciznije, no napredak tehnologije čini svoje te se razlika u preciznosti mjerenja smanjuje.

- Na svjetskom tržištu postoji više uređaja za kontinuirano mjerenje razine šećera - objašnjava Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com i aktivist društva Veliki za Male sa šećernom bolešću.

davor_skeledzija1-261017.jpg 

- Neke naše udruge vrlo se konkretno kroz Inicijativu zalažu za uređaj FreeStyle Libre (ima fGMS tehnologiju). Njega koristi najviše oboljelih u Hrvatskoj, jer su zadovoljni preciznošću, mogućnostima i cijenom, no moraju ga kupovati u inozemstvu. Drugi, pak, traže da se hrvatskim osiguranicima mora omogućiti pristup i CGMS i fGMS tehnologiji kontinuiranog mjerenja. Još prije devet mjeseci bilo je dosta bezizgledno, jer farmaceuti tada nisu bili zainteresirani za ulazak na neveliko hrvatsko tržište. U međuvremenu su dva proizvođača aplicirala za listu HZZO-a: Medtronic sa starom i novom tehnologijom te Abbott s Libreom, a Inicijativa je svojim nastojanjima uspjela zainteresirati mnoge, imamo peticiju sa 7200 potpisa, dobili smo podrške predsjednika Sabora, nekih ministara, pokroviteljstvo Predsjednice države.

Tehnologije CGMS i fGMS

Na svjetskom tržištu i Dexcom ima odličan proizvod, nastavlja D. Skeledžija, no nisu zainteresirani za hrvatsko tržište, vjerojatno zato što su cijene nabave i korištenja te tehnologije visoke, a Hrvatska se smatra siromašnim tržištem. Medtronic radi na novoj generaciji senzora, a i Roche bi trebao uskoro ući na CGMS tržište. Sve to dovest će do povećanja kvalitete i prihvatljivijih cijena, a možda i do dolaska na hrvatsko tržište, kaže Skeledžija.

Iako je situacija danas bolja, daleko je od idealne. Udruge u Inicijativi zabrinjava što se Abbottu nedavno za Libre otvorilo tržište SAD-a čije su potrebe goleme i pitanje je kako će ga uspjeti pokriti. Povremeno se, naime, događa, kaže Skeledžija, da niti za njemačko tržište nemaju dovoljno proizvoda, pa je nekad moguće kupiti samo četiri senzora istovremeno. U takvoj situaciji, Hrvatska će im, boji se, postati manje važna.

- U Hrvatskoj se mogu kupiti Medtronicove inzulinske pumpe, a tehnologiju za pumpu dijelom pokriva i HZZO. No, možda samo tisuću ljudi u našoj zemlji koristi inzulinsku pumpu. Pored toga, HZZO godišnje dodjeljuje stotinjak pumpi, što je zaista premalo; 60-ak je namijenjeno djeci, ostalo odraslima, s tim da je svake godine oko polovica pumpi zamjenska. Kad se ostatak podijeli po centrima, ispada pumpa ili dvije po gradu kao što je Split, a u Hrvatskoj ima oko 30.000 oboljelih s inzulinski ovisnim dijabetesom - kaže D. Skeledžija.

- Ne mislimo da svi oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju dobiti mjerač preko HZZO-a, ali tražimo da se postave indikacije, recimo, česte hipoglikemije. Mislimo da bi pravo trebao dobiti i onaj tko sada sam kupuje mjerač, a korištenjem se pokazalo da dobro kontrolira bolest, jer time se smanjuju dugoročne posljedice bolesti i trošak za zdravstvo.

U Incijativi su ohrabreni ranijim uspjehom - prije dvije godine izborili su se za povećanje broja trakica za mjerenje krvi za djecu: sa 2000 komada godišnje na 2500 trakica. No, odrasli i dalje imaju pravo na 1500 trakica, što je premalo. To su četiri trakice dnevno, nedovljno za dobru kontrolu šećera, tumači D. Skeledžija, optimalno bi bilo šest kontrola dnevno.

- U slučaju mjerača, nikako ne bismo bili zadovoljni kad bi pravo dobila samo djeca, jer se pokazalo da se ovakvim uređajima jako dobro regulira šećer kod oboljelih svih dobi - kaže i dodaje kako se nada da kontinuirano mjerenje glukoze u Hrvatskoj neće doživjeti fijasko.

U Inicijativi čekaju odluku HZZO-ovog Povjerenstva za opća medicinsko-tehnička pomagala koje je u rujnu već raspravljalo o prijedlogu za uvrštavanje pomagala trgovačkih društava Medtronic i Abbott Laboratories na popis pomagala HZZO-a, a sjednica je sazvana i za 14. studeni, upravo na Svjetski dan šećerne bolesti. Kako kažu iz HZZO-a, dok traje “postupak donošenja mišljenja i odluke po prijedlozima" ne mogu o njemu ništa reći te navode da je propisani rok trajanja postupka 90 dana.

Naručivanje preko njemačkih prijatelja 

Kategorije: Hrvaška

KAKO SE OPORAVITI OD MOŽDANOG UDARA U HRVATSKOJ Uz golem trud obitelji Majdino stanje danas je znatno bolje, no kolika je u tome zasluga institucija

35 min 59 sek ago

Majda Gajski je u travnju 2009. preboljela moždani udar. Nakon tri tjedna bolničkog liječenja u KBC-u Zagreb pet tjedana provela je na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama. Njezina obitelj od tada s njom prolazi svaki dan rehabilitacije.

- Dan nakon moždanog udara Majda je preseljena s odjela intenzivne njege na odjel postintenzivne njege KBC-a Zagreb. Tada smo imali prvi kontakt s njom. Nije govorila, ali nas je raspoznavala. Samo mimikom lica i trepćući davala je potvrdne ili niječne odgovore na naša brojna pitanja kako bismo što bolje razumjeli njezino zdravstveno stanje. Lijeva ruka i noga bili su oduzeti, tako da je zapravo bila nepokretna. Iako svjesni da je takvom bolesniku odmah potrebna logopedska pomoć i fizikalna terapija, tada na odjelu gdje je Majda liječena nije bilo zaposlenog logopeda ni fizioterapeuta. U dogovoru s Majdinim liječnikom na odjelu dopušteno nam je da angažiramo privatnu logopedicu (bila je to Ana Leko, danas docentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu), koja je odmah počela vježbati s Majdom, deset do 15 minuta. Nakon bolničkog liječenja Majda je odmah nastavila rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama. Kći Ilijana stalno je bila uz mamu jer smo joj unajmili sobu u gradu. Zahvaljujući Ilijaninu gotovo cjelodnevnom boravku u toplicama i mogućnosti da se s mamom druži, da joj priča, pušta glazbu te pomažući joj da redovito jede i pije, uz dva puta tjedno po pola sata do sat logopedskih vježbi, Majdin se govor poboljšao. Fizikalna terapija u toplicama bila je neredovita i samo pola sata na dan - govori suprug Ilija (65).

Savjetuje u toplicama obavezno osigurati pratnju. - Iako smo mi bili upućivani da je primjereno da Majda boravi sama u toplicama kako bi se što prije i što bolje osamostalila, uvjerili smo se da nije tako - kaže. 

- Obavezno, ako je to ikako moguće, organizirati bolesniku pratnju (član obitelji; suprug, supruga ili dijete) koji će mu biti pomoć i moralna podrška u satima kada u toplicama nema fizikalnih i logopedskih vježbi jer su one organizirane samo radnim danima po sat vremena fizikalne i dva puta tjedno sat vremena logopedske vježbe. U preostalim satima tijekom dana pacijent je bez aktivnosti (izuzev presvlačenja, dnevnih obroka, kupanja) prepušten ionako ne sjajnom psihičkom raspoloženju svjestan posljedica koje je prouzročio moždani udar. Zato je tu član obitelji koji može “razbiti” taj većinski dio dana i nastaviti s pacijentom raditi, družiti se, s njim prošetati (u kolicima) i izvan okružja bolesničke sobe te ga pomalo vraćati na kolosijek života - kaže Ilija Gajski.

Preduga lista čekanja

Nakon pet tjedana Majda se vratila kući. Tada su nastali problemi: s obzirom na to da se može kretati samo u invalidskim kolicima, trebalo je naći rješenje kako s kolicima svladati pristupne stepenice do dizala zgrade u kojoj žive, kako prilagoditi širinu kolica da mogu ući u dizalo, kako se kolicima kretati po stanu, gdje nabaviti bolnički krevet kako bi Majdi što više olakšali lijeganje i ustajanje...

- Majda se iz toplica vratila u petak, a već u nedjelju navečer iskrsnuo je još jedan problem. Budući da je Majdi nužna cjelodnevna pomoć, trebalo je organizirati tko će i kako to raditi jer smo starija kći Mirna i ja morali na posao. I da ne bismo Majdu smještali u neki dom za njegu nemoćnih osoba, što bi za nju bio još jedan težak psihički udarac, s njom je kod kuće ostala kći Ilijana, koja tada još nije bila zaposlena. Trebalo je organizirati nastavak rehabilitacije: logopedske vježbe, fizikalnu terapiju, radnu terapiju i njegu u kući - nastavlja Ilija.

gajski_mozdani9-290717.jpg 

Iako itekako svjesni da treba odmah nastaviti logopedske vježbe, tretman u SUVAG-u počeo je tek 82 dana nakon Majdina povratka iz toplica. HZZO, naime, omogućuje logopedsku terapiju u samo nekoliko ustanova u Zagrebu (SUVAG i neke bolnice) pa je lista čekanja dugačka. Obitelj Gajski pokrenula je, kažu, široku akciju preko Ministarstva zdravstva, slali su e-mailove ministru, tadašnjim predsjednicima Vlade i države, ravnatelju HZZO-a. Za to vrijeme angažirali su privatnu logopedicu koja je s Majdom radila dva puta tjedno po jedan sat, a te troškove HZZO nije refundirao. Ilija Gajski je Upravnom sudu uputio tužbu protiv HZZO-a zbog nepravodobno pružene logopedske terapije i nakon više od četiri godine još nije dobio ni jedno očitovanje.Vježbe prilagoditi pacijentuBilo je teško organizirati i fizikalne vježbe, iako HZZO omogućuje nepokretnim pacijentima dolazak fizioterapeuta u kuću.

Tako je bilo i s Majdom.

- Tražili smo još bolju i kvalitetniju fizikalnu terapiju, pa smo Majdi organizirali i privatne posjete u Reaktiva centru (interdisciplinarni terapijski centar), koji pacijentima nakon moždanog udara pruža terapiju temeljenu na Bobath konceptu, koji je upravo prilagođen takvim pacijentima i učinkovitiji je. Inače, rijetki su fizioterapeuti koji sa završenom edukacijom Bobath tečaja pružaju takvu vrstu fizikalne terapije u sklopu HZZO-a - kaže Ilija.

Bobath koncept temelji se na ponovnom učenju normalnog pokreta i pravilnih obrazaca pokreta i držanja tijela. Bobath terapeut daje jasne informacije pacijentu kako treba izvesti neki pokret kroz koji ga vodi svojim rukama i tijelom. Uvažavajući činjenicu da je svaki čovjek individua te da ni jedno oštećenje nije jednako, fizikalne intervencije trebaju biti individualno planirane i provođene te stalno modificirane prema pacijentovu napretku.

- Nakon šest godina fizikalne terapije Majdi je 2015. isteklo pravo korištenja kontinuiranih fizikalnih vježbi preko HZZO-a. Preostaje joj (prema HZZO-u) pravo na organiziranje fizikalnih vježbi u kući dva puta godišnje, po mjesec dana, te jednom godišnje odlazak u toplice. Dakle u našem sustavu zdravstvenog osiguranja pacijent nema pravo na održavanje postignutih rezultata vježbajući uz pomoć fizioterapeuta - kaže Majdin suprug.

Dugotrajan oporavak

Danas, odevet godina nakon moždanog udara, Majda razgovijetno govori, ali i dalje ide na logopedske vježbe i grupnu logopedsku terapiju u Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Sporije čita i piše. Potpuno je samostalna kod osobne higijene poput umivanja te kod hranjenja. Problem inkontinencije gotovo je potpuno riješen. Utvrđena joj je stopostotna invalidnost. Obitelj odlazi na redovite liječničke kontrole, logopedske vježbe, šetnje, često posjete prijatelje ili neki sportski i kulturni događaj. Posljednje tri godine sami plaćaju fizikalnu terapiju, Majda uz podršku fizioterapeuta ili člana obitelji uspijeva uz pomoć štake i peronealne ortoze (za nožni zglob i stopalo) prošetati stanom 20-30 metara jednom do dva puta tjedno.

- Majdin proces rehabilitacije učinkovit je, iako polagan i dugotrajan. I ona i mi uložili smo velik napor i upornost kako bi uz pomoć logopeda, fizioterapeuta, radnih terapeuta i članova obitelji prebrodila barijere nakon moždanog udara. Trebalo je proći i određeno vrijeme kako bi sama sa sobom razriješila novu situaciju, kako bi shvatila svoje zdravstveno stanje, suočila se s okolinom vozeći se u invalidskim kolicima uz pomoć članova obitelji. Kada se kod nje dogodio taj životni "klik", vratili smo u nešto izmijenjenu svakodnevicu. Ilijana je prve tri godine bila s Majdom kod kuće pomažući joj u svakodnevnim aktivnostima. Mirna i ja smo radili i dijelili kućanske obaveze. Majda je uvijek na prvom mjestu, i prije i danas. Kad sam 2012. ispunio minimalne uvjete za odlazak u prijevremenu mirovinu, preuzeo sam glavninu poslova u kući, u prvom redu pomažući Majdi (ustajanje, presvlačenje, kuhanje, rehabilitacija u kući, redovita kontrola krvnog tlaka, uzimanje lijekova), a pri tome smo Ilijani omogućili da potraži stalno zaposlenje (u čemu je uspjela) te da se vrati u krug života kojemu kao mlada djevojka i pripada - kaže Ilija.

Što bi pomoglo? 

Kategorije: Hrvaška

BROJ OSOBA KOJE ĆE DOŽIVJETI MOŽDANI UDAR PORAST ĆE ZA 34 POSTO Život vam doslovno ovisi o tome gdje se zateknete u trenutku moždanog udara

35 min 59 sek ago

Broj osoba koje dožive moždani udar porast će čak 34 posto u idućih 15 do 20 godina, upozoravajuće je predviđanje Europskog udruženja za moždani udar, koje ističe da će broj osoba koje će pogoditi moždani udar biti jednak broju stanovnika grada veličine Zagreba, odnosno njih 819.771 u 2035. godini. Sada već više od 600 tisuća Europljana svake godine doživi moždani udar, mnogi ga ne prežive. Oni pak koji prežive žive s velikim i dugotrajnim posljedicama uključujući i nepokretnost. Doći će i do 25-postotnog porasta broja ljudi koji žive s posljedicama moždanog udara kao kroničnim stanjem i predviđanja govore da će ih u Europi biti 4,6 milijuna, što će zahtijevati mnogo više od sadašnjih 45 milijardi eura, koliko se troši na liječenje posljedica moždanog udara.

Poboljšanja u akutnoj njezi i praćenje rizičnih faktora pokazuju da se moždani udar može i treba liječiti. Starenje populacije glavni je razlog zbog kojeg se očekuje tako dramatičan porast broja moždanih udara, upozoravaju iz Stroke Alliance For Europe (SAFE), najveće europske organizacije koja okuplja udruge koje se bave moždanim udarima i udruge bolesnika oboljelih od moždanog udara.

Nedavno je u Europskom parlamentu prezentirano istraživanje "Teret moždanog udara" pod vodstvom liječnika i znanstvenika s King's Collegea u Londonu o prevenciji, akutnoj njezi, liječenju, rehabilitaciji i kvaliteti života u 35 zemalja Europe, uključujući i Hrvatsku. Uočena je šokantna nejednakost u liječenju i oporavku od moždanog udara između zemalja, ali i unutar zemalja. Njega i rehabilitacija nakon moždanog udara zanemarene su u svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju.

- Zastrašujuća je pomisao da životi milijuna ljudi koji svakodnevno putuju po Europi ovise o tome gdje će se zateći ako dožive moždani udar, jer dok u jednoj zemlji mogu dobiti odličnu njegu, u drugoj mogu umrijeti ili ostati invalidi zbog nedostatka standardizirane njege - upozorili su Jon Barrick, predsjednik SAFE-a, i Valeria Caso, predsjednica Europske organizacije za moždani udar (European Stroke Organisation), predstavljajući dokument o skrbi o moždanom udaru u svibnju u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Naglašeno je da svaka zemlja treba imati nacionalnu strategiju borbe protiv moždanog udara, koja mora obuhvatiti djelovanje u svim područjima - u podizanju svijesti o prepoznavanju rizičnih faktora, prevenciji, dijagnostici, liječenju, njezi, rehabilitaciji, podršci i povratku u društvo te da treba ujednačiti, odnosno maksimalno poboljšati standarde liječenja i rehabilitacije u Europi.

U Hrvatskoj je moždani udar prvi uzrok invalidnosti i drugi uzrok smrtnosti. Svake godine kod nas od 8000 do 12.000 osoba doživi moždani udar, a računa se da u Hrvatskoj oko 80.000 osoba živi s posljedicama moždanog udara.

- Svake dvije sekunde netko u svijetu doživi moždani udar, a svakih šest sekundi netko od njega umre. U 85 posto slučajeva razlog moždanog udara je krvni ugrušak (ishemijski moždani udar), a 15 posto ih je uzrokovano prsnućem moždane krvne žile - kaže neurolog dr. Hrvoje Budinčević iz Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara i v. d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Klinike za neurologiju KB "Sveti Duh" u Zagrebu. Simptomi moždanog udara koji se mogu najlakše prepoznati su poremećaji govora, slabost i/ili utrnutost jedne strane tijela, potpun ili djelomičan gubitak vida te poremećaj koordinacije i ravnoteže. Moždani udar može se manifestirati i poremećajem stanja svijesti, bilo dezorijentiranošću ili pak pretjeranom pospanošću (somnolencijom).

- Hrvatska je u liječenju moždanog udara negdje u sredini. U ovom dijelu regije zapravo imamo jedan od bolje organiziranih sustava akutnog liječenja. Ruralni predjeli u Slavoniji dobro su pokriveni bolnicama u kojima postoje jedinice za liječenje moždanog udara. S druge strane, u nekim dijelovima Istre, Like i Dalmacije može se izgubiti puno vremena na transport do najbliže bolnice, što nipošto ne pridonosi dobrom ishodu za bolesnika s moždanim udarom. Slična je situacija s otocima. Telemedicina u ovim područjima trebala bi imati važnu ulogu, kao što je na sjevernom Jadranu. Jako je važno da se liječenje moždanog udara provodi u jedinicama za liječenje moždanog udara, u kojima je educirano osoblje koje primjenjuje specifičnu terapiju za liječenje (intravensku trombolizu) i drugu simptomatsku terapiju (korekcija krvnog tlaka, šećera u krvi, adekvatna hidracija i prehrana). Na temelju novih spoznaja, u određenim slučajevima ovaj način liječenja nije dovoljan te je potrebno endovaskularno liječenje, odnosno mehanička trombektomija i eventualno dekompresijska kraniotomija (neurokirurško liječenje), što se provodi u nekim centrima - kaže dr. Budinčević. Ističe dvije nove metode liječenja moždanog udara.

neurolog_budincevic3-060717.jpg

- Najnovija metoda liječenja akutnog moždanog udara je mehanička trombektomija, koja se primjenjuje posljednjih nekoliko godina. Ugrušak se endovaskularno uklanja iz začepljene žile koja opskrbljuje mozak kisikom i hranjivim tvarima te se tako ponovno uspostavlja cirkulacija i smanjuje oštećenje. Druga metoda, jest sistemska tromboliza, koja se primjenjuje posljednjih desetak godina i kojom se pomoću intravenske infuzije otapa ugrušak u zahvaćenoj krvnoj žili koja opskrbljuje mozak.Mehanička trombektomija je endovaskularni postupak kojim se mehaničkim putem uklanja ugrušak. Postupak je sličan koronarografiji, samo što se umjesto u srce, endovaskularnim kateterom ulazi u krvne žile koje opskrbljuju mozak. Ovaj postupak je - objašnjava dr. Budinčević - prikladan za bolesnike koji imaju začepljenje jedne od velikih krvnih žila mozga. Ovi bolesnici najčešće imaju teška neurološka oštećenja.

Sistemska tromboliza najučinkovitija je u bolesnika sa začepljenjem ostalih, manjih krvnih žila mozga, ali može se primjenjivati i u bolesnika s okluzijom velikih krvnih žila mozga. Ako je moguće učiniti mehaničku trombektomiju u centru u koji je bolesnik dovezen, sistemska tromboliza trebala bi se primijeniti prije ili za vrijeme transporta u centar u kojem bi se izvela mehanička trombektomija.

- Za oba postupka postoje vremenska ograničenja; sukladno aktualnim smjernicama za liječenje moždanog udara, sistemska tromboliza može se primijeniti četiri i pol sata od pojave simptoma u bolesnika mlađih od 80 godina, a u bolesnika starijih od 80 godina unutar tri sata. Mehanička trombektomija trebala bi se pak započeti unutar šest sati od pojave simptoma, a prema najnovijim podacima iz literature, ova metoda mogla bi biti učinkovita čak i unutar 24 sata od pojave simptoma. Međutim, ključno je da aktivno liječenje ishemijskog moždanog udara počne što prije kako bi se smanjilo oštećenje mozga. Naime, svake minute u moždanom udaru propadaju dva milijuna neurona. Liječenje moždanog udara ne sastoji se samo od ovih modernih metoda liječenja, za uspjeh je potrebno i zbrinjavanje bolesnika, educirano osoblje, odnosno tim u specijaliziranim jedinicama gdje se, osim navedenih postupaka, provodi i simptomatsko liječenje i korekcija krvnog tlaka, šećera u krvi, procjena gutanja i kontrole sfinktera, prevencija komplikacija te rana rehabilitacija i njega - kaže dr. Budinčević.

Trenutno se mehanička trombektomija radi samo u KBC-u Zagreb i KBC-u "Sestre milosrdnice“, dok se sistemska tromboliza provodi u svim "akutnim" bolnicama u Hrvatskoj koje imaju odjel neurologije. U svibnju prošle godine na 3. kongresu Europske organizacije za moždani udar u Pragu te na posljednjoj 28. Ljetnoj školi moždanog udara u Dubrovniku prikazani su rezultati kliničkog ispitivanja DAWN, koje je pokazalo da mehanička trombektomija može biti učinkovita i između šest i 24 sata od nastupa simptoma, što će, vjeruje dr. Budinčević, zasigurno u budućnosti dovesti do porasta broja ovih zahvata.

- Još je otvoreno pitanje treba li bolesnika transportirati direktno u centar koji provodi mehaničku trombektomiju i na koji način (cestom kolima hitne pomoći ili zrakom pomoću helikoptera) ili primijeniti sistemsku trombolizu u najbližoj jedinici za liječenje moždanog udara pa ga potom u slučaju potrebe transportirati u centar koji provodi mehaničku trombektomiju. Pojedini gradovi u Europi imaju i tzv. mobilne stroke jedinice gdje se u kolima hitne pomoći nalazi kompjuterizirana tomografija, a educirano osoblje tijekom transporta može primijeniti sistemsku trombolizu - kaže dr. Budinčević.

Iako je evidentna razlika u kvaliteti liječenja u europskim zemljama, postoje zemlje u kojima se sistemska tromboliza tek počela primjenjivati, a ima i zemalja u kojima mreža jedinica za liječenje moždanog udara nije niti oformljena ili je neadekvatna pa se razmatra sklapanje sporazuma o prekograničnoj suradnji u zbrinjavanju bolesnika s akutnim moždanim udarom. Zemlje koje imaju jako dobro razvijene centre i educirane timove za interventnu neurologiju prezentiraju svoja dobra iskustva pa tako znamo za vozila hitne pomoći koja su opremljena uređajem za kompjutoriziranu tomografiju mozga. Tako se još u vozilu hitne pomoći može primijeniti sistemska tromboliza - objašnjava dr. Budinčević.

Što ne radimo: Otkriti na vrijeme fibrilaciju atrija i spriječiti moždani udar 

Kategorije: Hrvaška

Oboljeli od multiple skleroze danas imaju na raspolaganju nove lijekove koji im, međutim, u Hrvatskoj nisu dostupni nakon što se bolest dijagnosticira

35 min 59 sek ago

Multipla skleroza je kronična, upalna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava koja dovodi do invaliditeta različitih stupnjeva i ima različite stope progresije. Dostupnost novih i sofisticiranih dijagnostičkih alata i novih lijekova učinili su svakodnevnu liječničku praksu izazovnijom, a oboljeli danas imaju na raspolaganju cijelu paletu novih lijekova koji im, međutim, nisu dostupni nakon što se bolest dijagnosticira, kaže prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes, predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice.

- Multipla skleroza najčešća je kronična neurološka bolest kod odraslih osoba od 20 do 50 godina. Žene su pogođene otprilike dva puta češće od muškaraca. Karakterizira je heterogena klinička ekspresija (različiti simptomi), nepredvidljiv tijek i promjenjiva prognoza. Postoje različiti obrasci bolesti koje prate akutne egzacerbacije (pogoršanja) s punim ili djelomičnim oporavkom; postupno nakupljanje invaliditeta s izraženijim neurodegenerativnim oštećenjima, progresija invaliditeta od početka - pojašnjava prof. Bašić Kes.

Trenutačna medicinska praksa potiče ranu intervenciju tretmanima koji modificiraju bolest. Ključni ciljevi u upravljanju MS-om su smanjenje stope relapsa (ponovne pojave bolesti) te sprečavanje i odgoda progresije bolesti. Većina lijekova koji modificiraju bolest mora se davati injekcijom ili infuzijom. Nedavno su odobrena četiri nova oralna lijeka za modificiranje tijeka bolesti (fingolimod, teriflunomid, dimetil fumarat).

Trenutno su još neki u kasnijoj fazi ispitivanja (modulatori receptora sfingozin 1-fosfata, ponesimod i siponimod). Novi tretmani za liječenje MS predstavljaju monoklonska antitijela (poput alemtuzumaba, natalizumaba i daclizumaba te nedavno odobrenog okrelizumaba, a ispituju se još tri). Nemamo točnih podataka o broju oboljelih u Hrvatskoj, ali prema zadnjim procjenama oko 6500 je oboljelih od MS-a. Klinika za neurologiju KBC-a Sestra milosrdnica formirala je prvi bolnički registar MS oboljelih u Hrvatskoj. On može poslužiti kao prototip za uspostavljanje nacionalnog registra, koji je nužan.

Cilj registra je kontinuirano prikupljanje podataka o broju bolnički liječenih MS bolesnika, oblicima bolesti, prediktorima (prognozi) napredovanja onesposobljenosti, životnim navikama i dugoročnim ishodima za bolesnike. Za sada većina registriranih bolesnika ima relapsno remitirajući oblik bolesti (najčešći oblik multiple skleroze), s niskim stupnjem funkcionalne onesposobljenosti. Podjela prema životnim navikama, pokazala je da je među muškima oboljelima bilo više pušača i konzumenata alkohola. Dijagnostički kriteriji su izmijenjeni i danas je moguće ranije dijagnosticirati multiplu sklerozu jer su kriteriji obuhvatili i kliničku sliku i magnetskom rezonancom praćenje širenja lezija u prostoru i vremenu. I dok je dijagnostika dobra, adekvatno liječenje u smislu što ranijeg započinjanja liječenja, oboljelima nije dostupno.

- Sadašnji kriteriji liječenja MS-a u Hrvatskoj nedopustivi su te postoji neodgovarajuća i prekasna primjena lijekova koji usporavaju tijek ove progresivne i autoimune bolesti. Potrebno je da HZZO promijeni uvjete za odobravanje lijekova prve linije jer godinu dana od postavljanja dijagnoze i dva liječena relapsa za oboljele od MS-a znači dvije godine čekanja u stadiju bolesti u kojem je ključno odmah početi uzimati lijekove da uspore napredak bolesti koja u konačnici dovodi do djelomične ili potpune invalidnosti. Problem u Hrvatskoj je to što se liječenje MS-a ne može početi onda kada je to potrebno, a to je odmah kada se postavi dijagnoza bolesti. Ako se s liječenjem započne godinu ili dvije nakon postavljanja dijagnoze, onda se učinkovitost liječenja smanjuje za pola i to predstavlja veliki problem. Ako počnemo u kasnoj fazi bolesti, u sekundarno progresivnoj, onda je svaki od ovih lijekova neučinkovit - kaže prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes.

Danas znamo i da je imunosupresivna terapija veliki pomak u lječenju. To su, naime, monoklonska protutijela ciljaju samo na segment imunosnog sustava. Za multiplu sklerozu postoje već četiri takva lijeka (fingolimod, natalizumab, alemtuzumab te daclizumab), namijenjeni su oboljelima koji ne reagiraju na prvu skupinu lijekova (interferon i glatiramer-acetat) te brzonapredujući oblik bolesti. - Primjenom monoklonskih protutijela nastoji se smanjiti invalidnost i kliničke egzacerbacije (pogoršanja). Monoklonsko protutijelo se veže na receptore limfocita i sprječava njihovo vezanje na endotel moždanih krvnih žila te onemogućava njihov ulazak u središnji živčani sustav. Sprječavanjem ulaska limfocita onemogućava se i razvoj demijelinizacijskih oštećenja na mozgu - kaže prof. Bašić Kes.

Razvoju imunoterapije najviše je doprinjela neuroimunologija, znanstvena disciplina koja se ubrzano razvija, a objedinjuje neuroznanost i imunologiju u svrhu boljeg razumijevanja patoloških procesa mnogih neuroloških bolesti nejasnog uzroka.

- Brojni neuroimunološki poremećaji istovremeno zahvaćaju imunološki i središnji živčani sustav. Središnji živčani sustav i imunološki sustav sudjeluju u brojnim interakcijama koje određuju tjelesnu homeostazu, a poremećaj jednog od ovih, posljedično dovodi i do poremećaja drugog. Poremećaj implantacije, regulacije i komunikacije urođenog i stečenog imunološkog odgovora, predisponira nastanku stanične i sustavne autoimunosti, koja se sve češće povezuje s poremećajem epigenetskih mehanizama ekspresije gena, povećavajući sklonost središnjeg živčanog sustava prema autoimunosti i neurodegeneraciji. Neuroinflamacija i neuroimunološka ativacija imaju značajnu ulogu u uzroku brojnih neuroloških poremećaja ističe prof. Bašić Kes napominjući da se osnovno razumijevanje neuroimunoloških poremećaja značajno promijenilo tijekom posljednjeg desetljeća.

- Nove spoznaje omogućile su bolje liječenje mnogih neuroimunoloških bolesti, ponajviše multiple skleroze, a kako se autoimunost sve više povezuje s ciljanim poremećajim epigenetskih mehanizma, smatra se da bi primjena epigenetskih terapijskih faktora mogla biti od pomoći u novim terapijskim pristupima – kaže prof. bašić Kes. Epigenetski mehanizmi su sve promjne eu ekspresiji gena koji se događaju bez promjena u rasporedu baze DNK-a. Također, mnogi se pacijenti okreću alternativnom liječenju, a koliko je dokaza da je ono i učinkovito?

 - Bolesnici s MS-om istražuju komplementarne i alternativne lijekove. Najčešće korištena terapija uključuju modificiranu prehranu, omega-3 masne kiseline i antioksidante te kanabis. Terapije s najvećim potencijalom su lipoična kiselina i vitamin D kao potencijalni protuupalni i neuroprotektivni agensi. Postoje vrlo ograničena istraživanja koja vrednuju sigurnost i učinkovitost alternativnog liječenja multiple skleroze - kaže prof. dr. sc. Bašić Kes.

Vitamin D postao je redovna terapija koja se propisuje obolejlima. U slučaju protokola vitaminom D kod MS primjenjuje se dnevna doza od 5 000 IU. Prilikom provođenja protokola, koji se mora provoditi pod strogim liječničkim nadzorom, važno je iz prehrane isključiti namirnice bogate kalcijem, poput mlijeka i mliječnih proizvoda. Uz potrebne mjere opreza i dovoljnu hidrataciju, više doze vitamina D smatraju se sigurnima. Uz vitamin D obično je potrebno uzimati i druge suplemente kao što su vitamin B2, magnezij, vitamin K2, omega 3, cink, i B12.

Kategorije: Hrvaška

OTKRIVAMO ŠOKANTNE PODATKE: KAKO SU NAM BOLNICE POSTALE SKUPA PRENOĆIŠTA Hrvati su samo lani u bolnicama proveli 1,2 milijuna dana bez ikakvog razloga

36 min ago

Kada bi pacijenti u bolnicama ležali samo onoliko dana koliko je zaista potrebno, hrvatsko zdravstvo bi na godišnjoj razini moglo uštedjeti više od 623 milijuna kuna. Do tog smo zaključka došli na osnovi podataka bivših ministara Darka Milinovića, Rajka Ostojića i Siniše Varge. Naime, u prosjeku je oko 20 posto svih dana boravka u bolnici potpuno bespotrebno, a svaki dan ležanja, ovisno od bolnice do bolnice, košta u prosjeku 500 kuna.

Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tijekom 2016. godine u hrvatskim je bolnicama ukupno ostvareno 6,235.190 dana bolničkog liječenja, što znači da je prosječna duljina liječenja iznosila 8,50 dana po jednom boravku.

Prema tome, čini se da su Hrvati čak 1 milijun i 247 tisuća i 38 dana proveli u bolnici bez ikakva razloga.

Na dnu Europe

"Kod usporedbe sa zemljama članicama EU iz okruženja, Hrvatska je među zemljama s većom prosječnom dužinom liječenja ukupno u svim bolnicama, kao i prosječnom dužinom liječenja u bolnicama za liječenje akutnih bolesnika”, stoji u statističkom ljetopisu HZJZ-a.

Varga tvrdi kako je čak 30 posto bespotrebnih noćenja u bolnicama, a to temelji na studioznim promatranjima bolnica tijekom njegova mandata.

- Došlo se do interesantnih zbirnih podataka u omjeru bolesnika koji leže u bolnici, a zapravo bi trebali biti doma, na kućnoj njezi. Prosjek dana boravka u bolnici (ALOS - average length of stay) međunarodni je statistički indikator po kojem se mjeri efikasnost i kvaliteta pojedinog odjela, pojedine bolnice i sustava u cjelini - kaže Varga i dodaje da se tada govorilo o brojci od 30%, što je ukazivalo na činjenicu da oko 30% pacijenata bez nekog valjanog razloga boravi u bolnici. To je upareno s brojkom od prosječno 9,5 dana boravka po pacijentu u 2014. godini, što nas svrstava u skupinu zemalja s najgorom statistikom u Europi.

- Mnogo čimbenika pridonosi tome. Jedan je, na primjer, tzv. defenzivna medicina, gdje se rade nepotrebne pretrage i produljuje se boravak u bolnici zbog straha od sudskog spora. Posrijedi su i stare navike iz doba kada se plaćala bolnica po danu boravka, a ne prema dijagnozi, kao što je danas - napominje Varga.

Kao problem bespotrebnog ležanja u bolnici navodi da svaki dan boravka pacijenta u bolnici povećava rizik od dobivanja bolničke infekcije, koja može vitalno ugroziti zdravlje pacijenta, a agresivni i vrlo skupi lijekovi koji se koriste da bi ih se izliječilo mogu trajno oštetiti organizam.

- Drugo je to što produljenje boravka jednom pacijentu zauzima mjesto drugom kojemu je potrebna skrb, stoga rastu liste čekanja. Konačno, za sustav koji ionako jedva preživljava svaka nova bolnička infekcija je nepotreban dodatni trošak - kaže Varga i navodi nevjerojatne podatke da prema računanju ispada da je neposredni godišnji trošak za liječenje bolničkih infekcija oko 90 milijuna kuna. Kada bi se nešto smanjio boravak u bolnici, taj iznos bi se također značajno smanjio.

Hotelski dani

- Provedbom Masterplana bolnica u 2015. godini smanjili smo broj ugovorenih akutnih kreveta s 16.700 na 11.000 te značajno uvećali udio ambulantnog liječenja, dnevne bolnice i dnevne kirurgije. Smjenom vlasti 2016. došlo je do prekida tih aktivnosti i povratka na staro - zaključuje Varga.

Milinović pak kaže da je teško reći radi li se o 20 ili 30 posto, ali da sigurno postoji prostora za rješavanje ovog problema.

- Mi smo, kada smo krenuli u reformu 2008. i 2009. godine, smanjili duljinu liječenja za 20 posto. No to je nešto na čemu se treba raditi. Međutim, nismo mi jedina zemlja koja ima problem s tim - pojašnjava Milinović.

Da je situacija mnogo bolja u kliničkim bolničkim centrima i kliničkim bolnicama, nego u općim i županijskim bolnicama, smatra Rajko Ostojić.

- Uvjeren sam da u KBC-ima i KB-ima nema puno nepotrebnog ležanja. Zadnjih godinu dana se produljilo u nekim bolnicama. Govorim o OB-ima i ŽB-ima, gdje se vrijeme ležanja produljuje zbog lista čekanja na dijagnostičke pretrage i operacijske zahvate - kaže Ostojić i dodaje da je, s druge strane, KBC Zagreb postigao velik pomak u dnevnoj bolnici, te da što se tiče općih i županijskih bolnica sigurno ima 20 posto bespotrebnog konzumiranja bolničkih ležajeva.

Kada govorimo o cijeni dana boravka u bolnici, on je u svakoj bolnici drugačiji. Primjerice, u KB Dubrava dan je 580 kuna, u KB Sv. Duh oko 370 kuna, dok je u KBC Osijek gotovo tisuću kuna. Tu, dakle, govorimo o “hotelskom” danu, bez zahvata, pregleda i terapija.

- HZZO za jedan dan boravka u bolnici plaća 194 kune trošak smještaja, a 209 kuna njegu pacijenta. Dakle ukupno 403 kune. Kod nas zbog visokih standarda dan boravka u bolnici košta oko 580 kuna po našem izračunu - kažu u KB Dubrava.

Naručeni pacijenti

U KBC Osijek kažu da je, na temelju ostvarenja ukupnih rashoda i ukupnog broja bolno-opskrbnih dana tijekom 2016. g., procijenjeni trošak liječenja stacionarnog pacijenta po danu u 2016. iznosio oko 990 kn, u što nisu uključeni troškovi lijekova i potrošnog medicinskog materijala. - Otkako smo prešli na DTS sustav, što znači da HZZO plaća prema dijagnozi, a ne po danima liječenja, nemamo takve podatke, ali ako gledamo kako je to bilo prije, dvije šifre su odgovarale ovom upitu: hotelski trošak i uobičajena dnevna bolnička skrb po danu je oko 370 kuna - kažu na Svetom Duhu.

No, što utječe na porast broja nepotrebno provedenih dana u bolnici? Razloga je više. Jedan od osnovnih razloga su vikendi, kada se većina pretraga ne radi i pacijent koji ne prima nikakvu terapiju većinom nema potrebu za bolničkim liječenjem. No, takve je probleme još teško riješiti zbog birokracije. Primjerice, imate pacijenta koji je naručen za operaciju u petak. On u bolnicu dolazi u četvrtak. Tada se dogodi da iznenadno bude nekoliko hitnih operacija i taj naručeni pacijent se odgađa. Preko vikenda operacija nema. Tako da najranije može biti operiran u ponedjeljak, a tada je već proveo četiri bespotrebna dana u bolnici.

- Problem je što ne možemo pacijenta prema procedurama službeno otpustiti u petak pa ga zaprimiti u ponedjeljak na istu uputnicu. A obiteljski liječnik ne može dati novu uputnicu za istu epizodu liječenja. Tako da je to sklizak teren - zaključuju u Vinogradskoj.

Kategorije: Hrvaška

'Bolnicama treba dati mogućnost da prošire djelatnost na ugostiteljstvo'

36 min ago

Kad je 2014. godine osnovan Zavod za zdravstvene usluge u turizmu, izgledalo je to kao pravi pokušaj da se ovaj specifični oblik turizma napokon i u našoj zemlji provede u praksu.

Izrađen je potom i Akcijski plan zdravstvenog turizma, nabrojeni su prepreke, mjere i rješenja, definirani rokovi - i više ništa nije stajalo na putu da se domaće bolnice i lječilišta okrenu novim, tržišnim prihodima.

Ili možda ipak jest?

Jer tri godine kasnije, Zavod za zdravstvene usluge u turizmu bori se sa sličnim problemima kao i 2014. godine, a najvažniji zakoni čije su izmjene trebale jamčiti začetke zdravstvenog turizma - onaj o pružanju usluga u turizmu te Zakon o zdravstvenoj zaštiti - i dalje koče ovaj specifični oblik turizma.

Suradnja resora

Pomoćnik ministra i voditelj Zavoda Denis Kovačić kaže da je sektor, nažalost, još u povojima i kako bi kroz suradnju dvaju ministarstava - zdravstva i turizma - napokon trebao profunkcionirati.

Prvo što stvara problem jest zakonska regulativa.

“Trebamo regulirati zakonodavstvo i stvoriti preduvjete za normalno i legalno bavljenje zdravstvenim turizmom. Tako mora biti za sve one subjekte koji to mogu, žele i znaju raditi. Problemi za subjekte koji se žele baviti zdravstvenim turizmom pojavljuju se već na prvom koraku. Pada se već na pokušaju registracije ustanove na trgovačkom sudu jer akti o osnivanju nisu u korelaciji s postojećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti”, pojašnjava Kovačić za Jutarnji list.

Uklanjanje barijera

Nešto konkretnije to razjašnjava znanstvenica s Instituta za turizam i voditeljica projekta Akcijskog plana zdravstvenog turizma Neda Telišman Košuta.

S jedne strane, Zakon o zdravstvenoj zaštiti koči realizaciju zdravstvenog turizma jer specijalnim bolnicama ne dopušta registraciju za pružanje ugostiteljskih usluga, bez čega danas nema konkurentnog zdravstveno-turističkog proizvoda.

S druge strane, Zakon o pružanju usluga u turizmu bolnicama pak ne dopušta prodaju turističkih paketa, što je preduvjet za realizaciju zdravstvenog turizma.

Ipak, on je sada izmijenjen pa se samo čeka njegovo izglasavanje i uklanjanje dijela barijera koje koče razvoj zdravstvenog turizma.

“Zakonske promjene koje se priželjkuju omogućile bi specijalnim bolnicama i lječilištima doregistraciju ugostiteljske djelatnosti i otvorile put ovim ustanovama ne samo prema novom, turističkom tržištu, nego i unapređenju vlastite tržišne pozicije koja je danas toliko ovisna o HZZO sustavu. No, promjene i stvaranje novih modela poslovanja uvijek su same po sebi teške, zadiranje u javno zdravstvo osjetljivo je pitanje, a zdravstveni turizam objektivno vjerojatno i nije prioritet našem problemima opterećenom sustavu zdravstva”, smatra Telišman Košuta.

Iz Ministarstva turizma sada sugeriraju suprotno. Najavljuju se tako potpore usmjerene prema segmentu zdravstvenog turizma, kao i početak rada Odjela za zdravstveni turizam koji će, tvrde, aktivno provoditi strategiju razvoja zdravstvenog turizma u suradnji s lokalnom samoupravom i sustavom turističkih zajednica.

“Osim toga, Ministarstvo turizma trenutačno radi u suradnji s Ministarstvom zdravstva na donošenju izmjena dvaju zakona iz područja Ministarstva zdravstva, o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, koji će bolje nego dosad regulirati obavljanje usluga zdravstvenog turizma u korist turističkih i medicinskih subjekata”, doznajemo u Ministarstvu turizma.

Predsjednik zajednice zdravstvenog turizma pri HGK Marcel Medak za Jutarnji pojašnjava kako je suradnja dvaju ministarstava znatno poboljšana u posljednjih godinu dana iako Ministarstvo zdravstva, tvrdi, i dalje koči izmjene zakona nužne za aktivaciju zdravstvenog turizma.

Baza projekata

“Zakon o pružanju usluga u turizmu je promijenjen i prema mojem mišljenju je dobar, ali treba mijenjati Zakon o zdravstvenom osiguranju. Zajednica za zdravstveni turizam pri HGK dala je konkretne prijedloge za izmjene određenih članaka zakona i one su prihvaćene još dok je ministar zdravlja bio Siniša Varga, ali zakon je nažalost povučen iz rasprave. Zavod za zdravstvene usluge u turizmu pokrenuo je određene aktivnosti, kao što su prikupljanje baze investicijskih projekata, odobravanje financijskih potpora za manje projekte energetske obnove zdravstvenih objekata i slično, no bez izmjene zakonske regulative sve drugo je uzaludan trud. Osobno smatram da bi moglo i bolje”, ocjenjuje Medak suradnju dvaju ministarstava bez koje će teško biti moguće riješiti cijeli niz problema koji koče razvoj ovog turističkog proizvoda.

Među ostalim, pojašnjava Telišman Košuta, tu je činjenica da specijalne bolnice u ključnim investicijskim aspektima razvoja nisu obuhvaćene financiranjem iz raspoloživih strukturnih fondova, kao i nedostatak akreditacijskog i certifikacijskog sustava bez kojih je proboj na tržištu itekako otežan.

Medak ovdje dodaje i problem nedostatka međunarodnih certifikata koji jamče kvalitetu pružene usluge u ustanovama.

“Akreditiranje se dosad nije dogodilo zato što se nisu jasno definirali standardi kvalitete u segmentu specijalnih bolnica prvenstveno zbog njihovih pojedinačnih specifičnosti i tromosti u radu same agencije za kvalitetu. Pojedine ustanove same su implementirale sustave kvalitete te čekaju da se prilagode standardima koje će definirati agencija, nakon čega se treba obaviti akreditacija. Za KBC-ove i opće bolnice to je napravljeno, a još se čeka da dođu na red specijalne bolnice”, pojašnjava Medak i dodaje kako je već sada vidljivo da nisu sve javne ustanove u ovom trenutku spremne za iskorak na tržištu.

Nedostaje im ekipiranost za rad na stranim tržištima, a tu je i problem odljeva medicinskog osoblja koje budućnost uglavnom pronalazi izvan granica Hrvatske. Rješenje problema sažeto je u Akcijskom planu zdravstvenog turizma koji pune tri godine čeka primjenu u praksi i koji bi vrlo brzo i efikasno mogao otkloniti sve barijere.

“Nakon dovršetka Akcijskog plana ni ja osobno ni Institut za turizam nismo bili uključeni u njegovu provedbu, pri čemu mi se čini da je on još u fazi pripreme. Možda je dosad najveći utjecaj tog dokumenta činjenica da je podigao razinu svijesti dionika o razvojnom potencijalu zdravstvenog turizma”, zaključuje Telišman Košuta.

Kategorije: Hrvaška

Čak 20 posto pacijenata zakaže pregled pa se uopće ne pojavi u bolnici

36 min ago

Liste čekanja... rak-rana hrvatskog zdravstvenog sustava.

Na pojedine preglede čeka se više od godinu dana. Svi ministri redom trude se izumiti model kojim bi se liste čekanja smanjile, no to im teško polazi za rukom.

Pacijenti, logično, negoduju. No, je li sustav jedini koji je zakazao ili dio odgovornosti leži na svima nama? Od bolnica smo zatražili podatke koliko pacijenata ne dođe na zakazane preglede i jave li da neće doći kako termin ne bi propao.

Rezultati su poprilično zapanjujući. Čak 20 posto naručenih pacijenata ne dođe na preglede, a od te brojke samo je minimalan broj onih koji zaista pregled i otkažu. Te brojke se tijekom ljetnih mjeseci u nekim bolnicama i udvostruče.

Primjera radi, u najvećoj hrvatskoj bolnici KBC Zagreb nedolazak pacijenata se bilježi ozbiljnim brojkama. Gotovo 13 i pol tisuća pacijenata mjesečno ne dođe na zakazane preglede. Ta brojka tijekom ljeta raste za više od tisuću pacijenata. Od kompletnog broja onih koji su odustali, samo 9 posto pacijenata obavijesti bolnicu da neće doći i time ustupe svoje mjesto drugom pacijentu.

Načini otkazivanja

Iz KB-a Merkur pojašnjavaju da se pacijenti koji nisu došli na pregled u bolničkom sustavu označavaju kao otkazani. Upravo zbog toga ne mogu prikazati samo one koji nisu došli, već postotak otkazanih pacijenata.

Napominju da postoji nekoliko načina otkazivanja, i to e-mail, faks, telefon.

- Zvanjem centralnog naručivanja dnevno se otkaže od 5 do 10 pacijenata, ali moguće je otkazivanje i zvanjem na pojedine odjele ili, osobno, SMS-om te putem sustava eNaručivanja mogu otkazati i liječnici primarne zdravstvene zaštite - kažu u Merkuru. Tako primjerice na UZV štitnjače tijekom ljeta na pregled nije došlo čak 53 posto naručenih pacijenata, a na dopler nevjerojatnih 67 posto.

U Kliničkoj bolnici Sveti Duh slična je situacija. Određen broj naručenih pacijenata ne pojavi se na pregledu. Primjerice, na Zavodu za radiologiju na dnevnoj bazi naručeno je 25 vanjskih pacijenata. Dnevno ih u prosjeku ne dođe troje, što je 12 posto.

- Ljeti se ta brojka bitno poveća tako da se čak 40 posto pacijenata ne pojavi. Naravno, mi to nadoknadimo ležećim pacijentima, ali apeliramo na sve koji odustaju od pregleda, nebitno iz kojeg razloga, da nam se jave - poručuju sa Sv. Duha. Što se tiče njihovih internističkih ambulanti, situacija je znatno bolja. Također, dnevno je naručeno oko 25 pacijenata, ali tijekom mjeseca bude samo oko osam odustajanja, što je oko jedan posto i to je gotovo zanemarivo.

Bez nalaza

- Osim problema s nedolascima, imamo i pacijente koji ne preuzimaju svoje nalaze. To je nešto o čemu bi se također trebalo više voditi računa - zaključuju na Sv. Duhu.

U KBC-u Sestre milosrdnice kažu kako nisu primijetili da tijekom ljeta ima više otkazivanja pregleda.

ozbiljni problemi - Najviše se odustaje kod nekih pretraga na koje se dugo čeka. Razlog tome je zasigurno što pregled obave u nekoj ustanovi na kojoj prije dođu na red ili pak privatno, što je potpuno legitimno, ali trebali bi se javiti da otkažu - kažu u Vinogradskoj. Što se brojki tiče, preglede ne otkaže oko 15 posto pacijenata, i to uglavnom na dijagnostici. Ponekad se dogodi da na 20 naručenih ne dođe po pet ili šest pacijenata, što stvori ozbiljne probleme, ali i produljuje liste čekanja.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić kaže kako je činjenica da oko 20 posto pacijenata ne dolazi na ugovorene preglede, a postotak onih koji otkažu je samo 20 posto.

- Apeliramo na sve pacijente da ako iz nekog razloga ne mogu doći na pregled, o tome obavijeste bolnicu jer ako to ne učine, lista čekanja se produljuje, termin propada, a netko kome treba pregled dulje čeka - kaže resorni ministar i dodaje kako je svjestan da uvijek u sustavu ima mjesta za poboljšanje i da dio odgovornosti leži i u sustavu.

- Zdravstveni sustav je kompleksan i svi smo dio njega, na ovaj ili onaj način. Zajedno ga gradimo i trebamo se ponašati odgovorno. Na tom tragu imamo i pilot-projekt sa SMS porukama gdje pacijentima šaljemo poruku da potvrde dolazak, jer ako ne mogu doći, taj termin dat ćemo nekome drugome. Naravno, trebamo još raditi kako bi se svijest pacijenata razvila - kaže Kujundžić i zaključuje da svi moramo biti odgovorni.

Akutne dijagnoze

- Liste čekanja su posljedica dugogodišnje nebrige sustava za kontinuirano praćenje rada i djelovanja - smatra Jasna Karačić, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Sada smo, kaže Karačić, u situaciji da kada bi nešto i htjeli možemo učiniti samo malo.

- Liste čekanja su trenutno toliko velike da pojedini pacijenti s akutnim dijagnozama dobiju termine pregleda i pretraga za godinu dana, čak i dvije. Što zapravo znači da pacijentu preostaje jedina mogućnost odlaska privatno ako želi preživjeti i doći do odgovarajuće terapije - kaže Karačić. Ipak, dodaje da je dio krivnje i na neodgovornim pacijentima koji se višestruko upisuju na nekoliko lokacija i kad dođu na red u jednoj, u drugima ne otkažu svoj termin i tako zauzimaju nekome mjesto.

- To je sigurno alarm za sve nas, koliko moramo biti svjesni situacije u kojoj se zdravstvo nalazi i da svatko krene odgovornije se ponašati prema zdravstvu - zaključuje Jasna Karačić.

Kategorije: Hrvaška

Uložila sam u ultrazvuk, holter, EKG, spirometar... Zato specijalistima šaljem samo 15 posto pacijenata

36 min ago

- Doktorice, u zadnje vrijeme me boli u donjem dijelu trbuha. Nije strašno, ali ne osjećam se ugodno.

- Moguće je da imate bubrežni kamenac. Evo vam uputnica, ali kako niste hitni pacijent, na ultrazvuk ćete morati pričekati neko vrijeme.

- Napipala sam kvržicu na dojci.

- Evo vam uputnica. Kada dođete na red i obavite pregled, javite mi se s nalazima.

To su neki primjeri razgovara u ordinaciji obiteljske medicine. A može izgledati i ovako: - Doktorice, boli me u donjem dijelu trbuha.

- Skinite se do pasa i legnite na stol, napravit ću vam ultrazvuk. Imate bubrežne kamence, ali s obzirom na nalaz, terapija su vam lijekovi analgetici i puno tekućine.

Smanjenje gužvi

Oba zamišljena razgovora odvijaju se u ordinacijama obiteljske medicine, ali onaj nakon kojeg odlazite nepregledani s nekoliko uputnica mnogo je češći.

Ordinacije obiteljske medicine uglavnom su neopremljene. Bilo da je riječ o liječnicima koji su zaposleni u domu zdravlja ili rade kao koncesionari, uglavnom nemaju nikakvu aparaturu.

Razlozi su sljedeći: domskim liječnicima sredstva za rad osigurava dom zdravlja, i to u većini slučajeva znači da od opreme u ordinaciji postoje samo stol, stolac, stetoskop i računalo. A većem dijelu koncesionara ne isplati se raditi više pretraga jer ionako imaju plaće veće od specijalista u bolnicama. Da se u primarnoj medicini može odraditi značajan dio posla i smanjiti gužva u bolnicama, pokazuje primjer prim. Ines Balint, spec. obiteljske medicine.

Balint je obiteljska liječnica koja ima ugovor s HZZO-om. U prosjeku samo 15 posto njenih pacijenata ide na dodatne pretrage u bolnicu. Razlog je opremljenost njezine ordinacije: EKG, spirometar, 24-satni holter tlaka, UZV abdomena, UZV dojke, inhalator i dio fizikalne terapije za liječenje boli. - UZV s dvije sonde platila sam oko 100 tisuća kuna, sve kompjutorske aplikacije: holter tlaka i spirometar oko 15 tisuća kuna, EKG je oko 8 tisuća kuna. Kupila sam i pregledne stolce, ormare za lijekove, fotelje za infuzije. Sve sam to učinila jer volim svoj posao, a i pacijenti se osjećaju ugodno i zaštićeno - kaže prim. Balint.

Balint ima ugovor s HZZO-om i dobije mjesečno fiksnu svotu za pružanje zdravstvene zaštite.

strmec-ordinacija2-220217.jpg 

Udruživanje kolega

Očekivala je, kaže, da će se najave bivših ministara, posebno ministra Varge i HZZO-a, ostvariti na način da će se formirati skupne prakse, što znači da će se na jednom malom regionalnom području udružiti npr. pet kolega, te da će svaki od njih utrošiti svoja sredstva u edukaciju i opremu i pružati usluge svim pacijentima liječnika uključenih u skupnu praksu.

Nedostatak vremena

- Naravno, očekivali smo da ćemo, kada odradimo, tu uslugu moći i naplatiti. Konkretno: ja ovdje jedina imam UZV abdomena, ali meni HZZO plaća samo 10 posto od mojih DTP-a za te usluge, i to samo za moje pacijente. Što znači da ja mogu obaviti i stotinu UZV-a svojim pacijentima, ali će meni HZZO platiti samo 20 - pojašnjava.

Bilo bi dobro, predlaže, da se netko educira za pregled madeža, taj liječnik bi onda mogao svim pacijentima unutar skupne prakse raditi dermoskopije.

- Isto je i sa spirometrijom ili 24-satnim mjerenjem arterijskog tlaka. Mi u ovom trenutku uslugu HZZO-u možemo naplatiti samo ako smo je pružili svojim pacijentima - kaže Balint i napominje da je najveći problem nedostatak vremena za pacijente.

S druge strane, liječnica iz zagrebačkog doma zdravlja kaže da se od dodatne opreme nema čime pohvaliti.

Uvjeti za rad

 - Ono što imam na radnom mjestu su stol, stolica i kompjutor. Nemam uvjete za rad i to je razlog što moram više od 60 posto pacijenata slati na preglede kolegama u bolnicu - kaže i dodaje da u cijelom Domu zdravlja gdje radi nema ništa od opreme.

- Osim nas koji smo zaposleni u Domu zdravlja, ima i nekoliko koncesionara. Oni se također nisu potrudili da nabave dodatnu opremu - kaže liječnica. Nepoštenim smatra to što koncesionari imaju višestruko veća mjesečna primanja od “domskih” liječnika iako ne pružaju ništa više usluga.

- Plaće liječnika zaposlenih u domu zdravlja su fiksne i svaki mjesec su iste. Iznose oko osam tisuća kuna, a mojim kolegama koncesionarima, kad plate sve troškove, medicinsku sestru, najam i ostalo, ostane više od 15 tisuća kuna. Pitam se gdje je tu pravda i kako netko može zapravo biti privatan u javnom zdravstvu, dok netko nema tu mogućnost - kaže liječnica i dodaje da bi se onda takva mogućnost trebala dati svima ili nikome. Tom logikom bi se, kaže liječnica, i neke bolnice mogle privatizirati.

Kategorije: Hrvaška

KATASTROFALNI UVJETI U ZAGREBAČKOJ KLINICI ZA INFEKTIVNE BOLESTI Prozori i žbuka otpadaju, a pacijenti s temperaturom po kiši i snijegu idu na rendgen

36 min ago

Mirogojska br. 8.

To je adresa koju smo prošle godine posjetili 95.000 puta. Šest tisuća osoba je tamo i noćilo. Netko, srećom, samo jedan dan, ali neki i više. Tamo nisu imali udobnost svoga kreveta, ali imali su sigurnost. Riječ je o adresi na kojoj se nalazi Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.

Adresa koju svi Zagrepčani itekako dobro znaju poznata je i ostalim građanima Hrvatske, ali i brojnim turistima. Znana je svima, ali na prvi dojam se čini ne i onima koji bi o njoj trebali brinuti, a to su država i resorno ministarstvo i koji bi je trebali doživljavati kao svoju stratešku ustanovu, ali i ustanovu koja je bitna za strategiju nacionalne sigurnosti. Iz tog smo razloga odlučili prošetati Klinikom i provjeriti u kakvim uvjetima rade vrhunski liječnici. V.d. ravnateljice Alemka Markotić odmah nas upozorava da nikoga ne optužuju i ne žele upirati prstom ni u koga jer znaju da je novca malo, zato i oni na sve moguće načine traže alternativu za rješavanje problema s kojima se susreću.

fran-mihaljevic12-151116.jpg 

Paviljoni

- Imamo divan kadar ljudi, vrhunske stručnjake... No, u pravu ste da imamo određenih problema s infrastrukturom i da bi se brojna oprema i zgrade trebali obnoviti - kaže A. Markotić. Infektivna bolnica sagrađena je 1893. godine. Inicijalno je bila “kužna” bolnica. U skladu s vremenom kada je nastajala građena je paviljonski. Dakle, više objekata, međusobno nepovezanih, na istoj adresi. Danas taj tip gradnje predstavlja problem. Dok šetamo bolničkim krugom, kraj nas prolaze medicinske sestre koje na kolicima voze starijeg čovjeka.

- Pacijent odlazi na rengensko snimanje - pojašnjava A. Markotić. U čudu i pomalo naivno primjećujemo: Pa čovjek je van, na otvorenom! - Da. Nažalost, rengen je u objektu do kojeg se mora doći na ovaj način. Srećom, danas nije hladno, nema kiše... ali ovako se pacijenti prevoze i kada imaju 40 temperaturu, neovisno o tome je li vani snijeg, vjetar ili kiša - pojašnjava ravnateljica i kaže da za sada alternative nema, ali da su u planu rješenja. Osvrćemo se oko sebe. S gotovo svakog objekta pada žbuka... Još pod dojmom pacijenta na kolicima, ulazimo na intenzivnu njegu za odrasle. Tamo se nalaze najteži bolesnici. Smješteni su u ostakljenim prostorijama. Čak i nama, laicima, jasno je da su prostorije premale. Na odjelu nam to i potvrđuju.

- Kad prespojimo pacijenta na aparate, pokraj kreveta se ne može prolaziti - kaže odjelni liječnik i prstom pokazuje na drvene prozore.

- Pogledajte prozor, svako malo padne. Što bi se dogodilo da padne na pacijenta - kaže liječnik i vodi nas prema drugoj “sobi”, gdje leži pacijent na intenzivnom liječenju. Na stropu se vidi velika mrlja, točno iznad pacijenta, iz koje povremeno curi voda. Usred sobe intenzivnog liječenja! Jer, da, i instalacije su loše i treba ih hitno promijeniti. Posebno nas je sablaznio toalet. Dakle, u sobi intenzivnog liječenja je WC školjka. WC školjka nalazi se u sobi, a ne u odvojenom dijelu. Pacijent koji mora obaviti nuždu stoji nasred sobe i svi ga mogu vidjeti.

fran-mihaljevic9-151116.jpg 

Zastarjela oprema

- A gledajte, mi se veselimo kad pacijent dođe do tog sanitarnog čvora jer tada znamo da je bolje - kaže liječnik. Situacija nije bitno bolja ni na dječjem odjelu. Ambulanta izgleda lošije nego u najneopremljenijoj ambulanti nekog doma zdravlja. I s opremom ne stoje najbolje. Na raspolaganju im je jedan jednoslojni CT. Tehnologija koja je bila zadovoljavajuća prije 20 godina, a u sobi s glavnim priključcima na rengenu nedavno je bila poplava. Što se moglo dogoditi tamo da nije bilo intervencije, ne želimo ni zamišljati. Unatoč svim tim problemima, ovdje se uspješno liječe najteži bolesnici. Infektivna je u jeku “svinjske” gripe prva uvela ECMO i spasila brojne živote, a to rade i danas. Požrtvovnost i profesionalnost su na nivou, ali do kada će moći funkcionirati u ovakvim uvjetima? Što sve bolnica radi, pitali smo v.d. ravnateljice.

- Pokrivamo sve infektivne bolesti koje danas postoje. Imamo tri dječja odjela, dječju intenzivnu, odjele za odrasle, za respiratorne infekcije, urogenitalne infekcije, za HIV, hepatitis, infekcije kože, opće infekcije, odjel za izolaciju za najteže infekcije koje uzrokuju najopasniji agensi. Jedino novo što imamo je centralni dijagnostički laboratorij - kaže A. Markotić. Pojašnjava da je dnevna bolnica za odrasle skučena, a za djecu je razmještena na tri različite lokacije.

- Sveučilišni smo centar, i to za Medicinski fakultet i Stomatološki te za medicinske sestre. Imamo više od 65 doktora znanosti. Vrlo smo aktivni u istraživačkoj djelatnosti za infektologiju. Imamo sedam referentnih centara i šest stručnih društava pri Hrvatskom liječničkom zboru - kaže v. d.ravnateljice. Problem su, navodi, stare zgrade i infrastruktura. No, pozitivno je to što su među prvima aplicirali za energetsku obnovu i da su dobili natječaj te je u tijeku izrada planova i dokumentacije, čime bi se obnovile zgrade: fasade, prozori, napravila izolacija, voda, grijanje...

- Računi su ogromni pa očekujemo znatne uštede. Budući da smo stara bolnica, imamo određene probleme jer neke zgrade su nakon natječaja stavljene pod zaštitu kao spomenik kulture, sada ćemo morati razgovarati na koji način ćemo to riješiti jer to poskupljuje cijelu obnovu i može dovesti u pitanje cijelu obnovu. Ako idemo na unutarnju izolaciju, onda ionako skučeni prostori postaju još manji i neće odgovarati normativima. Tu smo trenutno s dobrom pričom, ali ipak u problemima - naglašava v.d. ravnateljice. Problem je, kaže A. Markotić, stara oprema jer nema se novca.

fran-mihaljevic20-151116.jpg 

Humanitarna akcija

- U prosjeku, najbolja oprema nam je stara pet godina. Prema zahtjevima za akreditaciju, dio aparature sigurno ne bi zadovoljavao. Međutim, to je skupa oprema, a mi ne možemo čekati da nam država to osigura. Imamo potporu od Upravnog vijeća koje potiče dobivanje donacija iz različitih izvora i naše aplikacije prema strukturnim fondovima - pojašnjava v.d. ravnateljice Markotić. Primjerice, rengenski mobilni aparat, koji omogućava snimanje nepokretne djece, prestar je i vjerojatno za pola godine neće biti u funkciji, ali na sreću upravo je pokrenuta humanitarna akcija “Male ruke, velika djela” Zaklade Novo sutra koja će pomoći u kupnji novog aparata, o čemu je prije nekoliko dana pisao i Jutarnji.

Kategorije: Hrvaška

Na bolesti srca godišnje ode dvije milijarde kuna. Možemo li i kako smanjiti kardivaskularni rizik?

36 min ago

Danima kašljete? Imate mučninu ili čak povraćate? Muči vas bol u leđima? Nekako ste umorni bez razloga? Pretjerano se znojite? Imate li neki od spomenutih simptoma, moguće je da nije riječi ni o prehladi niti o crijevnoj virozi ili pak proljetnom umoru, već o predznacima srčanog udara. Ne prepoznaju li se na vrijeme, posljedice mogu biti kobne. Naime, srčani udar i druge bolesti srca i krvnih žila svake godine u Hrvatskoj odnesu više od 25.000 života, od kojih bi se neki mogli spasiti da se na vrijeme potraži liječnička pomoć. Podaci govore da zbog srčanog udara godišnje u bolnicama završi oko 9500 osoba, a umire ih oko 3500.

- Ugroženiji su muškarci nego žene, a oni i češće umiru. Prema našim podacima prošle je godine u Hrvatskoj od srčanog udara umrlo 2090 muškaraca (59,8 posto) i 1403 žene (40,2 posto). Od svih kardiovaskularnih bolesti, koje su i najčešći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, srčani udari su na drugom mjestu, odmah iza ishemijskih bolesti srca, od kojih umire 6776 osoba - kaže dr. Verica Kralj, voditeljica Službe za epidemiologiju i prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Zabrinjava to što je od srčanog udara čak četvrtina osoba, odnosno njih 843, umrla u dobi do 64 godine, i to 33 posto muškaraca i 10 posto žena. Dr. Kralj naglašava da smrtnost od srčanog udara raste s dobi, a intenzivnije se to događa u razdoblju od 45 do 49 godina kod muškaraca, dok se kod žena smrtnost intenzivira deset godina kasnije.

Istina, od kardiovaskularnih bolesti općenito, a to znači i od primjerice moždanog udara, ipak češće umiru žene nego muškarci, a zabrinjava što je među umrlima 25 posto mlađih od 65 godina, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Doda li se tome i činjenica da svakog sata u Hrvatskoj od iznenadne srčane smrti umre jedna osoba ili godišnje njih 9000 te da gotovo 100.000 osoba nakon problema sa srcem postaje invalidno, jasno je zašto bi baš bolesti srca i krvnih žila trebale biti u središtu preventivnih mjera hrvatskog zdravstva.

Nažalost, podaci govore da od onih koji dobiju infarkt polovica umire, a o tome koliki je to zdravstveni problem govori i podatak da se za liječenje i lijekove oboljelih od bolesti srca godišnje u Hrvatskoj troši više od dvije milijarde kuna. Prema prošlogodišnjim podacima lani je zbog srčanog udara bilo hospitalizirano 9409 osoba, što je 10,6 posto bolničkog liječenja svih kardiovaskularnih bolesti. Među njima 60,8 posto su muškarci i 39,2 posto žene. Zanimljivi su i podaci europskog istraživanja EHIS-a (European Health Interview Survey - Europska zdravstvena anketa) koje je u Hrvatskoj proveo HZJZ, obuhvatilo je 5446 osoba starijih od 15 godina, a među podacima koji su se tražili bili su i srčani udari. Da su preboljeli srčani udar, reklo je 2,5 posto muškaraca i 1,7 posto žena, što bi značilo da je prevalencija, odnosno broj osoba koje su preboljele infarkt, oko 75.000, kaže dr. Kralj. Iz toga se također može procijeniti da godišnje ima oko 7500 do 8000 novih slučajeva srčanog udara u Hrvatskoj.

- Infarkt miokarda, odnosno srčani udar jedan je od vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj. Ako se uspoređujemo s najrazvijenijim zemljama Europske unije, osim veće i ranije pojavnosti srčanog udara, u nas postoji i problem nedovoljne obaviještenosti građana o važnosti prepoznavanja ranih simptoma: bol u prsištu iza prsne kosti koja traje 15 ili više minuta ili pak česte epizode ponavljajuće kraće boli. Katkad srčani udar ima i nespecifične simptome poput opće slabosti, hladnog znoja i prekolapsnoga ili kolapsnoga stanja. Osim toga ponekad se rano komplicira s akutnim srčanim zastojem ili akutnim srčanim zatajivanjem, pri čemu doslovce minute odlučuju o životu ili smrti. Zato je potrebno što ranije pozvati hitnu pomoć, jer najveći broj smrti od infarkta miokarda događa se upravo u vrijeme prije dolaska hitne pomoći, odnosno prijema u bolnicu. Za srčani udar kažemo 'vrijeme je miokard, odnosno vrijeme je život' - objašnjava akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila i predsjednik Hrvatskoga kardiološkog društva. Dodaje da današnja kardiologija ima sjajne mogućnosti liječenja infarkta kombinacijom intervencijskih postupaka i lijekova.

pliva16-011214.jpg 

Ako bolesnik na vrijeme dođe u bolnicu, ima veliku šansu preživljavanja i izbjegavanja trajnih posljedica, odnosno kroničnog oštećenja i popuštanja srca. U Hrvatskoj je osobito loša situacija primjerice u Osječko-baranjskoj, Varaždinskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je smrtnost od kardiovaskularnih bolesti najviša. Umire čak 120 osoba na 100.000 stanovnika, dok je smrtnost u Splitsko-dalmatinskoj, Zagrebu ili Primorsko-goranskoj županiji upola manja, odnosno 60 osoba na 100.000 stanovnika. Usporedimo li Hrvatsku s drugim europskim zemljama, u vrhu smo po stopi smrtnosti. Na vrhu popisu zemlja u kojima kardiovaskularne bolesti nisu veći problem je Francuska, u kojoj "od srca" umire samo 100 osoba na 100.000 stanovnika ili tri i pol puta manje nego u Hrvatskoj, a od srčanih udara tek petnaestak osoba na 100.000 stanovnika. No, nije sve tako crno - brojke govore da smrtnost u posljednjih desetak godina ipak pada jer je pomoć u tzv. zlatnom satu u kojem je ključno pružiti pomoć pacijentu sa srčanim udarom puno dostupnija. Ipak, liječnici naglašavaju da se najveća "tajna" krije u prevenciji. Prema studijama provedenim u različitim populacijama čak 44 do 76 posto smanjenja smrtnosti od koronarnih bolesti srca pripisuje se prevenciji i promjenama načina života, dok je 23 do 47 posto smanjenja smrtnosti zasluga liječenja. Europske smjernice za prevenciju kardiovaskularnih bolesti kažu kako je te bolesti moguće spriječiti čak 80 do 90 posto raznim preventivnim mjerama koje uključuju sprečavanje pušenja i pijenja alkohola te konzumaciju zdrave hrane. Tako bi se moglo spriječiti čak 50 posto smrti od kardiovaskularnih bolesti u Europi, tvrde stručnjaci.

Rizici kod zdravih

- Hrvatsko kardiološko društvo u posljednje vrijeme nastoji ostvarivati što tješnju i intenzivniju suradnju s liječnicima obiteljske medicine, jer je posve jasno da se bez njihove aktivne uloge u kardiovaskularnom zdravlju nacije ne može učiniti iskorak. Prepoznavanje i kvantificiranje kardiovaskularnog rizika onih koji još nisu oboljeli ključ je smanjivanja kardiovaskularnog pobola i smrtnosti - objašnjava akademik Miličić.

- Postoje zemlje poput Velike Britanije u kojima se liječnici obiteljske medicine nagrađuju prema rezultatima, a među glavnim mjerilima kvalitete njihova rada uzimaju se u obzir prepoznavanje, otklanjanje i liječenje čimbenika kardiovaskularnog rizika u zdravih pacijenata, ali i onih koji su već preboljeli neki srčano-žilni incident. Previše je ljudi s povišenim kardiovaskularnim rizikom i previše je srčanih bolesnika da bi se o njima mogla skrbiti samo kardiološka struka. Srčano-žilne bolesti danas su glavni medicinski nacionalni problem pa je i red da lavovski teret njihova zbrinjavanja, poglavito prevencije, preuzme obiteljska medicina, koja je temelj piramide zdravstva, kako u nas tako i globalno - kaže akademik Miličić.

Objašnjava da se Hrvatsko kardiološko društvo nastoji najviše što je moguće boriti za kvalitetu hrvatske kardiologije i njezinu usklađenost s najvišim stručnim standardima. Primjerice, kod kardioloških bolesti odraslih nema više nikakve potrebe za liječenjem bilo koga u inozemstvu, a to je najbolji pokazatelj napretka hrvatske kardiologije - naglašava akademik Miličić.

- No, za smanjenje kardiovaskularnog rizika potrebne su brojne nacionalne akcijske i edukacijske kampanje, pa znanstveno-stručno društvo, bilo ono i Hrvatsko kardiološko društvo - najaktivnije stručno medicinsko društvo u Hrvatskoj, nije dovoljno. Stoga smo osnovali Hrvatsku kuću srca - Hrvatsku kardiološku zakladu, s glavnim ciljem širokog promicanja kardiovaskularnog zdravlja, edukacije građana - objašnjava akademik Miličić.

Od svih bolesti srca srčani udar je ono čega se najviše boje oni koji u jednom trenutku osjete stezanje u prsima ili opću slabost. A što je srčani udar?

- Srčani udar najčešće se događa kad krvni ugrušak blokira protok krvi kroz koronarne anterije (žile koje hrane srčani mišić). Zbog toga se može oštetiti dio srčanog mišića, ali nažalost pacijent može i umrijeti - objašnjava doc. dr. Goran Krstačić, ravnatelj zagrebačke Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju Srčana. To govori da je pacijentu nužna brza pomoć kako bi mu se spasio život. Uzroci srčanog udara su prije svega začepljene arterije jer se na njima tijekom života nakuplja plak, najčešće zbog povišenih masnoća u krvi. Naravno riječ je o aterosklerozi. Kod srčanog udara plak može puknuti, a na mjestu njegova puknuća nastaje krvni ugrušak koji može djelomično ili potpuni blokirati protok krvi kroz koronarne arterije.Zanimljivo je da uzrok srčanog udara može biti i grč koronarne arterije koji onemogućuje dotok krvi do srčanog mišića. Uzrok grča može biti primjerice kokain. Manje je poznato da je srčani udar moguć ako je protok krvi izrazito smanjen zbog niskog tlaka. Simptomi srčanog udara mogu biti različiti i različitog intenziteta, a mogu trajati i danima prije, no jednako tako mogu se pojaviti i iznenada, u trenu. Liječnici upozoravaju da srčani udar ne bi trebalo brkati s iznenadnim srčanim zastojem, kod kojeg dolazi do električnog poremećaja u srcu koji remeti pumpanje krvi.

Kako se liječi srčani udar?

Liječnici naglašavaju da je vrlo važna prva pomoć, odnosno ako je pacijent u besvjesnom stanju, do dolaska liječnika dobro je pokušati reanimaciju kako bi mu se povećao dotok kisika. Što se pak tiče liječenja u bolnici, ono može biti lijekovima kojima se razbija ugrušak ili invazivnim postupkom, tj. proširivanjem krvnih žila i ugradnjom stentova, a ponekad se obje terapije kombiniraju. Vrijeme je u toj pomoći vrlo važno jer što se prije pruži primjerena medicinska skrb, to će oštećenje srčanog mišića biti manje.No, najčešće se ipak mora primijeniti tzv. koronarna angioplastika i postavljanje stenta. Sve kreće od prepone ili pazuha, odakle liječnici kroz krvne žile dolaze kateterom do blokirane srčane arterije. Na vrhu katetera je balon koji se otvara kada dođe do suženja, "napuše" se i širi krvnu žilu, a potom se ugrađuje stent koji ostaje na mjestu suženja. Suvremeni stentovi "nose" i lijek koji se postupno oslobađa i održava arterije prohodima.

- Kad nam dođe pacijent koji je doživio infarkt, važno je što brže naći uzrok, odnosno radi li se o začepljenju ili suženju arterija. Naime, najčešći uzrok je tromb. Riječju, važno je što prije 'otvoriti' krvnu žilu nakon što hitna služba utvrdi da se radi o srčanom udaru. Pacijent se upućuje na mjesto gdje se može provesti koronarna intervencija kojom se otvara krvna žila, odnosno na intervencijsku kardiologiju. Ako se sve to napravi na vrijeme, dakle za manje od 90 minuta ili najviše dva sata od početka bolova, što jamči manje propadanje srčanog mišića, pacijent će proći dobro - objašnjava prof. dr. Boris Starčević, pročelnik Zavoda za bolesti srca i krvnih žila KB Dubrave.

Napominje da upravo skraćivanje vremena do intervencije najviše spašava život pacijenata koji dožive srčani udar.Složeniji zahvat je ugradnja premosnica (bypass) kako bi se poboljšao dotok krvi do srca i tako povećala njegova funkcija. Kao "nove" krvne žile koriste se ili arterija stijenki prsnog koša ili vene iz prepone kojima se premošćuje začepljena krvna žila srca. Hoće li pacijent dobiti jednu, dvije ili više premosnica, ovisi o tome koliko je srčanih arterija začepljeno te o njihovoj kvaliteti. Taj zahvat omogućuje pacijentima normalnu cirkulaciju krvi do srca, a začepljene ili sužene krvne žile se ne odstranjuju tim zahvatom.

Nakon srčanog udara vrlo je važna rehabilitacija pacijenta kako bi se spriječili ne samo novi zdravstveni problemi nego i povećala kvaliteta života pacijenta.

- Rehabilitacijom nastojimo zaustaviti komplikacije i da ponavljanja srčanog udara budu što rjeđa. Na žalost, tim dijelom skrbi u Hrvatskoj ne možemo biti zadovoljni. Činjenica je da se uspije rehabilitirati samo 30 do 40 posto pacijenata nakon preživljenog infarkta, a razloga je više. Primjerice, nerijetko se događa da medicinski djelatnici nisu dovoljno osviješteni pa nastaje problem s upućivanjem pacijenta na rehabilitaciju. Osim toga puno ovisi i o tome gdje pacijent živi, jer u Hrvatskoj postoje samo tri ustanove toga tipa. Naša je klinika ograničenog kapaciteta, a rehabilitacija se u njoj provodi ambulantno za Zagrepčane i eventualno Zagrebačku županiju - naglašava doc. dr. Krstačić. Dodaje da postoje samo dva stacionarna centra, i to bolnica u Krapinskim Toplicama i Thalassotherapia u Opatiji.

- To znači da se ne mogu odmah primiti svi pacijenti koji bi trebali imati rehabilitaciju pa su liste čekanja preduge. Od Zagreba do Vukovara nema ništa, kao ni od Zagreba do Dubrovnika, a takvih ustanova nema ni Istra niti sjeverni dio zemlje - kaže doc. dr. Krstačić. Naglašava da kasnija rehabilitacija gubi pravi smisao, premda postupnici kažu da se to može učiniti i do godinu dana od preboljenog infarkta, učinci nisu isti.

- Pokušavamo to riješiti tako da se otvore manji ambulantni centri koji bi bili bliži pacijentima, ali i koristiti IT metode, odnosno kompjutore i pametne telefone kako bismo pomogli pacijentima i pratili njihovo stanje. Nema nikakve dvojbe da pacijenti koji prođu rehabilitaciju imaju neusporedivo bolju i kratkoročnu i dugoročnu prognozu u odnosu na one koji je nisu prošli. Primjerice, kod njih je manje komplikacija bolesti, reinfarkta, smrtnih ishoda i hospitalizacija - objašnjava doc. dr. Krstačić. Naglašava da rehabilitacija u Thalassotherapiji i Krapinskim toplicama traje tri tjedna, a u Srčanoj tri mjeseca s minimalno 36 dolazaka. Za mlađe bolesnike broj dana rehabilitacije trebao bi biti čak i veći. Premda se situacija u Hrvatskoj s bolestima srca i krvnih žila, pa tako i srčanog udara, mijenja nabolje, ipak još nije zadovoljavajuća. Zato stručnjaci ustraju na boljoj preventivi, jer kad se bolest pojavi, onda su i mogućnosti liječenja ipak ograničene. Stručnjaci kažu kako im je cilj smanjiti smrtnost i "pomaknuti" infarkt u stariju dob.

Kategorije: Hrvaška

VARGINA REFORMA SDP vraća u škole dispanzere koji će učiti djecu zdravom životu i prevenciji

36 min 1 sek ago

Ako se plan Narodne koalicije provede u djelo, djeca bi do punoljetnosti ponovno imala pedijatrijsku skrb. Naime, prije petnaestak godina nekadašnji školski dispanzer je ukinut i djeca svoj zdravstveni karton kod pedijatra mogu imati isključivo do dobi od 7 godina, a poslije toga brigu o njihovu zdravlju preuzimaju obiteljski liječnici.

Roditelji su mahom nezadovoljni zbog toga što smatraju da pedijatri najbolje poznaju zdravlje njihove djece jer njihov razvoj prate od rođenja. Osim toga, apsurdnim smatraju činjenicu da školarci satima sjede u čekaonici s odraslim osobama i umirovljenicima.

Upravo je to mišljenje i bivšeg ministra i kandidata Narodne koalicije za resor zdravlja Siniše Varge. Pa tako uz ovu “staru novost” kao novitet najavljuje ideju uvođenja medicinskih sestara u svaku školu.

Veza s pedijatrima

- Školska medicina danas ima isključivo preventivnu i istraživačku ulogu pa je potrebno djelatnost unaprijediti u dva smjera: specijalisti školske medicine će se uključiti i u tijek liječenja pacijenata kroz užu suradnju s pedijatrima i obiteljskim liječnicima, a njihovi timovi će se ojačati visokoobrazovanim medicinskim sestrama koje će imati radno mjesto u školama - kaže Varga. Pojašnjava kako je cilj ove prakse, poznate u mnogim zemljama, da sestra bude školskoj djeci na raspolaganju za manje ozljede i blaže bolesti, ali i za rano prepoznavanje mogućih ozbiljnijih zdravstvenih stanja. Isto tako, ima važnu ulogu u edukaciji djece o zdravstveno ispravnom ponašanju (npr. pušenje, alkohol, droge), pozivanju na HPV cijepljenje te mnogim drugim aktivnostima važnim za dugoročno očuvanje zdravlja.

Inače, zdravstvena skrb za mlađe od 18 godina krajem devedesetih se promijenila zbog nedostatka pedijatrijskih timova, promjene u načinu rada školske medicine te sustavnog nepraćenja demografskih promjena i potreba.

- U 2015. godeini su na razini primarne zdravstvene zaštite bila 278 specijalista pedijatrije i 54 specijalista školske medicine. Broj specijalista školske medicine je u značajnom padu u odnosu na prethodnu godinu. U općim bolnicama je u 2015. bilo ugovoreno 399 bolničkih pedijatrijskih postelja i 201 specijalist pedijatar, u specijalnim bolnicama 78 postelja i 27 pedijatara te u kliničkim bolnicama 644 postelje i 238 pedijatara. To ukupno čini 466 specijalista pedijatara, a zajedno s pedijatrijama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti to su 744 pedijatra - navodi Varga.

Pitanje lokaliteta

U Narodnoj koaliciji smatraju, kaže Varga, da je prisutnost pedijatrijske skrbi blizu mjestu stanovanja uzročno-posljedično povezana s natalitetom i migracijskim trendovima. Naime, to koliko će djece jedna obitelj imati i u kojem će ih mjestu odgajati jako ovisi o dostupnosti zdravstvene zaštite. Poznato je da od mjesta do mjesta u Hrvatskoj postoji razlika po pitanju dostupnosti, pa jedni za svoju djecu na raspolaganju imaju pedijatra, a drugi obiteljskog liječnika.

- Zbog toga će se u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, lokalnom upravom i regionalnom samoupravom te demografima napraviti i provesti plan specijalizacija iz pedijatrije kako bismo kroz 4 godine u svim mjestima imali dostupnu specijalističku zdravstvenu skrb za svu djecu u dobi do 18 godina. Tijekom razdoblja čekanja da se završe specijalizacije uspostavit će se suradnja s bolničkim pedijatrima kako bi oni bili na raspolaganju malim pacijentima kojima su potrebni u domovima zdravlja, najbliže njihovim domovima, u skladu s planom reforme nove uloge domova zdravlja - pojašnjava Varga i zaključuje: - Narodna koalicija će u svom mandatu učiniti dostupnom specijalističku zdravstvenu skrb za svu djecu u dobi do 18 godina najbliže njihovim domovima i uspostaviti zdravstvenu sigurnost u školama.

Kategorije: Hrvaška

Liječnici i bračni par, dr. Marta Kelava, specijalizantica anestezije, i Marijan Koprivanac, specijalizant kirurgije, Cleveland Clinic, Ohio, SAD

36 min 1 sek ago

Klinika Cleveland uistinu je posebno mjesto za rad. Mi smo trenutačno u tzv. Main Campusu u Clevelandu i to je glavna u nizu bolnica i mjesto gdje je osnovana prva klinika 1921. godine. Kada uđete u glavnu zgradu, nemate dojam da ste u bolnici. U glavnom predvorju imamo prostor s klavirom gdje se često usred dana održavaju mali koncerti, a na zidovima su izložene slike i umjetnine. Klinika sada zapošljava više od 40.000 ljudi i uključuje lokacije u Ohiu (regionalne bolnice), Floridi, Nevadi, Kanadi te dalekom Abu Dhabiju. Već 22 godine za redom proglašena je vodećom institucijom za bolesti srca i krvožilnog sustava u SAD-u.

 

Pacijent na prvom mjestu

U kliniku dolaze pacijenti iz svih dijelova SAD-a i svijeta u potrazi za najboljim. Veliki je naglasak na timskom radu i unapređenju znanja i sposobnosti svakog zaposlenika, a slogan klinike je "Patients first" (Pacijent na prvom mjestu). Samo u Main Campusu je više od 1400 kreveta, više od 100 operacijskih sala, uključujući sedam hibridnih sala. Jedan od novijih projekata je izgradnja Medical Education Buildinga, koji će, osim za potrebe medicinskog fakulteta, služiti edukaciji medicinskih sestara i drugog medicinskog osoblja, tzv. mid level practitioners (osoba koja ima manja ograničenja od liječnika obiteljske medicine). Uloga takvih zdravstvenih djelatnika ovdje je vrlo naglašena. Naime, oni oslobađaju liječnika, koji je u svoju edukaciju uložio daleko više vremena i truda, u zadacima koje s lakoćom može obavljati educirana osoba s nižim stupnjem edukacije. Zahvaljujući tome liječnik se može brinuti o više pacijenata odjednom, uz pomoć visoko educiranog pomoćnog medicinskog osoblja. Primjer uspješnosti timskog rada je naš tim za hitnost, zahvaljujući kojem smo znatno smanjili broj srčanih zastoja u bolnici. Tim se sastoji od liječnika anesteziologa, respiratornog terapeuta, tehničara i medicinske sestre. Dostupan je 24 sata i obično ga poziva medicinska sestra ako postoji i najmanja sumnja da njezin pacijent nije dobro, a primarni tim ili nije dostupan ili treba dodatnu pomoć. Ovo je jedan od postupaka koji znatno poboljšavaju ishode bolničkih pacijenata.

 

Lani više od šest milijuna pregleda

Pacijenti se primaju u bolnicu samo ako za to postoji čvrsta indikacija. Tako je, na primjer, prošle godine bilo više od šest milijuna izvanbolničkih pregleda, više od 150.000 akutnih prijema i oko 50.000 prijema na promatranje, kojima se izbjegavaju nepotrebni prijemi u bolnicu i prekomjerni bolnički troškovi.

Jedan od ciljeva klinike je da svaki pacijent dobije termin kad nazove, dakle da nema čekanja. To funkcionira zahvaljujući velikom sustavu i tome što će vas spojiti sa specijalistom koji je trenutno slobodan. Međutim, ako želite subspecijalistički pregled ili točno određenog liječnika, vrijeme čekanja ovisi isključivo o rasporedu tog liječnika.

Klinika trenutno ima 74 akreditirana programa za specijalizacije i subspecijalizacije i skoro 2000 liječnika i znanstvenika koji se educiraju.

Za razliku od Hrvatske, sustav dodjele specijalizacija je visokostrukturiran na nacionalnoj razini (za sve bolnice u SAD-u istovremeno) i prolazi kroz godišnji ciklus koji završava s tzv. Match Day, kada se objavljuje na razini cijelog SAD-a gdje ste primljeni. To je ujedno poseban dan na američkim medicinskim fakultetima, svojevrsna svečanost. Nakon završene specijalizacije možete tražiti posao ili subspecijalizaciju i niste obavezni ostati u svojoj bolnici, iako će vas vaša bolnica (ako misli da ste kvalitetan liječnik) pokušati stimulirati da ostanete raditi u njoj. Klinika stavlja jak naglasak na istraživanje i inovacije, tako da su formirani čitavi timovi koji su osposobljeni da vam pomognu u procesima istraživanja te nalaženju novih ideja i mogućih patenata. U SAD-u je jako važno imati dobro zdravstveno osiguranje, a mi smo kao zaposlenici klinike jako zadovoljni našim osiguranjem. Zaposlenici klinike koji redovito vježbaju u sportskom centru koji je dio klinike, nisu pretili itd., dobivaju popuste na određene pregled. Da biste bili zaposlenik Klinike Cleveland, ne smijete biti pušač, dakle testiraju vas prije zaposlenja, a ako ste pušač, imate priliku za odvikavanje u posebnom programu koji možete pohađati, no ako opet ne zadovoljite test, neće vam ponuditi posao. Dakle, klinika pokušava naglasiti prevenciju kao važan čimbenik smanjenja cijena u zdravstvu. Sustav zdravstvenog osiguranja trenutno prolazi kroz velike promjene i iako bi svi trebali imati zdravstveno osiguranje, to bi se moglo promijeniti pod novom administracijom. Klinika je prepoznata po tome što nudi visokokvalitetnu skrb po prihvatljivim cijenama i smanjenje cijena jedan je od glavnih ciljeva.

Što se tiče naših dežurstava, veliki dio posla obavljaju specijalizanti, iako je za ovako veliku instituciju teško generalizirati. Klinika je internacionalna, zapošljava stručnjake iz cijelog svijeta, ljudi su veoma ljubazni i profesionalizam je na visokoj razini. Naše iskustvo na klinici je sjajno.

Kategorije: Hrvaška

KAKO POBIJEDITI RAK Prema podacima EU u Hrvatskoj od raka umire 333 oboljelih na 100.000 stanovnika, a ispred nas je samo Mađarska sa 352 umrla

36 min 5 sek ago

Istina je da se u Hrvatskoj dvostruko češće umire od bolesti srca ili krvnih žila nego od raka, ali strah od zloćudnih bolesti, koje su uzrok smrti svakog četvrtog umrlog, ipak je višestruko veći. Dijagnoza raka uvijek asocira na neizlječivost, odnosno na smrt, pa čak i u slučaju da dijagnoza nije tako crna. Ipak, razloga za zabrinutost hrvatskih pacijenata ipak ima. Naime, ne samo da raste pojavnost zloćudnih bolesti, kao uostalom u cijelom svijetu jer se životni vijek znatno produljio, a rak je ipak najčešće bolest starijih osoba, već se godinama ne smanjuje smrtnost. Prema podacima EU u Hrvatskoj od raka umire 333 oboljelih na 100.000 stanovnika, a ispred nas je samo Mađarska sa 352 umrla.

Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj je od raka u jednoj godini umrlo 13.939 osoba, 7911 muškaraca i 6028 žena, a dijagnosticirano je 21.434 novooboljelih od raka. U Hrvatskoj muškarci najčešće obolijevaju od raka dušnika, bronha i pluća (19 posto), zatim prostate (15 posto), debelog crijeva (10 posto), rektuma, rektosigme i anusa (7 posto) te mokraćnog mjehura, također 7 posto. Navedenih pet najčešćih sijela raka čine ukupno 58 posto novih slučajeva raka u muškaraca.

Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena, od kojeg svake godine oboli 26 posto žena oboljelih od raka, na drugom je mjestu rak dušnika, bronha i pluća, od kojeg oboli 8 posto žena, na trećem je mjestu rak kolona (8 posto), zatim tijela maternice (6 posto) i štitnjače (5 posto), što je ukupno 53 posto novih slučajeva raka kod žena.

Činjenica da se situacija u hrvatskoj onkologiji godinama ne mijenja, odnosno da smrtnost ne opada, zabrinjava pacijente, ali frustrira i liječnike, koji su suglasni da bi bolja organizacija skrbi za onkološke bolesnike povećala kvalitetu liječenja, a tako bi se produljio i život oboljelih. Na to su podsjetile i udruge pacijenta, ali i liječnici uoči ovogodišnjeg Svjetskog dana borbe protiv raka (4. veljače).

Pojavnost raka prema županijama 

Prekasno na liječenje

Predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb, prof. dr. Stjepko Pleština, naglašava kako je konačno nužno definirati nacionalnu onkološku mrežu iz koje bi pacijentima bilo vidljivo gdje se liječe pojedine vrste raka u Hrvatskoj, odnosno gdje da potraže pomoć. Napominje da se nerijetko pacijentima radi nepotrebna dijagnostika, što stvara duge liste čekanja, a u konačnici dio oboljelih prekasno dolazi na liječenje.

dr._stjepko_plestina_270916.jpg 

"Rezultat su veća smrtnost i nekvalitetno potrošena sredstva. Da smo bolje organizirani, uvjeren sam, čak i kad ne bismo imali više sredstava za liječenje, mogli bismo postići bolje rezultate. Na žalost, Hrvatska još nema definirane onkološke centre, već se onkološki pacijenti liječe i operiraju u gotovo svim bolnicama, što sigurno ne pridonosi kvaliteti liječenja", kaže prof. dr. Pleština. Problem vidi i u činjenici da su u Hrvatskoj na vrhu pobola od zloćudnih bolesti rak pluća i bronha, koji je teško lječiv i prognoza preživljavanja nije optimistična, dok su druge zemlje, primjerice SAD, smanjenjem broja pušača smanjile smrtnost od zloćudnih bolesti. Naime, u toj je zemlji kod muškaraca najčešći rak prostate, koji je u odnosu na rak pluća i bronha znatno više izlječiv. Zato Pleština napominje kako se veća pažnja treba posvetiti prevenciji te probiru za one vrste raka za koje postoje testovi za rano otkrivanje.

Upravo zato ne bi li se što ranije otkrio i rak pluća, akademik Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za pulmologiju na Jordanovcu, u Zagrebu, pokrenuo je akciju "Otkrij na vrijeme", kojom se prikupljaju sredstava za kupnju CT uređaja koji manje zrači, a njime bi se radio probir na rak pluća kod pušača starijih od 50 godina.

"Jedino što može promijeniti smrtnost od raka pluća u Hrvatskoj jest da tu zloćudnu bolest liječimo u  ranoj fazi jer je u 1. i 2. stupnju izlječiva 50 do 60 posto, a kod nas 90 posto pacijenata umire već u prvoj ili dugoj godini bolesti jer dolaze na liječenje prekasno. Najviše su ugroženi pušači poslije 40. godine. Ključ za napredak je nacionalni program borbe protiv raka pluća i bronha, i to preventivnim programom odnosno smanjenjem broja pušača, zatim rano otkrivanje bolesti, a u konačnici liječenje novim lijekovima. U posljednjih 13 godina u razvijenom svijetu smrtnost od metastatskog karcinoma pluća se prepolovila, ali ne i u Hrvatskoj", kaže akademik Samaržija.

dr_mirolsav_samarzija5-220212.jpg 

Ciljani pametni lijekovi

Naime, liječenje kemoterapijom ne daje dobar odgovor, a i kvaliteta života pacijenta je loša jer većinu preostalog života provede u bolničkom krevetu. Liječenje pametnim ciljanim lijekovima i imunoterapijom povećava petogodišnje preživljavanje na 15 posto.

"Ciljani pametni lijekovi kod pacijenata kod kojih će dijagnostički testovi pokazati hoće li pomoći u liječenju povećavaju petogodišnje preživljavanje od 15 do 20 posto. Njihova je cijena oko 20.000 kuna mjesečno, ali kako se uzimaju doživotno, ukupno je liječenje skupo", objašnjava akademik Samaržija.

Skupa je i imunoterapija, ali i vrlo učinkovita kod pacijenata s visokom ekspresijom antigena, što se može vidjeti na dijagnostičkim testovima. Kod 30 posto pacijenata život će se produljiti za nekoliko godina. Cijena je zaista visoka - 100.000 eura godišnje.

"To znači da će se kod trećine pacijenata postići znatno produljenje života i pruža šansu za možda i dulji život jer smo svjedoci da se svake ili barem svake druge godine izumi novi, bolji lijek. Što se tiče troška, dobro je da za sve nove lijekove postoje dijagnostički testovi koji će reći treba li se netko liječiti ili ne, odnosno kod onih koji imaju pozitivan odgovor 80 posto imat će dobre rezultate liječenja. Zato očekujemo da će i imunoterapija uskoro biti dostupna hrvatskim pacijentima", kaže akademik Samaržija.

Također ističe da postoje tri razloga za loš rejting Hrvatske na 'onkološkoj karti'. "Prije svega u samom smo vrhu po broju pušača u Europi, a žene čak na prvom mjestu. Nemamo nacionalni program rane dijagnostike niti sredstava za nove lijekove. Na žalost, u prevenciji kasnimo dvadesetak godina za europskim zemljama. Što se pak tiče liječenja, trebali bismo imati najviše pet centara za liječenje zloćudnih bolesti pluća i bronha jer bi to značilo koncentraciju kadra i opreme, a onda i kvalitetnije liječenje. Primjerice, Slovenija ima samo dva takva centra, a Austrija pet. Struka se danas vrlo brzo razvija i ne mogu se svi baviti svime, jer je onda ishod liječenja za iste potrošene kune lošiji", zaključuje akademik Samaržija.

Izostanu detalji

Premda je situacija s rakom dojke nešto bolja vjerojatno zbog toga jer se o toj bolesti posljednjih godina puno govori u javnosti, ipak treba učiniti još puno toga da smrtnost znatnije opadne.

"Očekivano je da se svake godine otkrije sve više žena koje boluju od zloćudne bolesti dojke, jer osim što kao nacija starimo, dijagnostika je sve preciznija. No, problem je što imamo veliku smrtnost žena oboljelih od raka dojke. Naime, svake godine oboli više od 2500 žena, a umre više od 1000", kaže doc. dr. Vesna Ramljak, pročelnica Zavoda za kliničku citologiju Instituta za tumore i predsjednica Europe Donne za Hrvatsku. Naglašava da bi se što prije morali otkriti razlozi. Najvjerojatnije je problem u poprilično staroj dijagnostičkoj opremi za otkrivanje raka dojke te dijelom i u nedovoljnoj educiranosti onih koji čitaju nalaze te u činjenici da u Hrvatskoj žene dolaze liječniku nerijetko s uznapredovalim karcinomom, pa čak i one koje su visoko obrazovane i imaju znanja o važnosti ranog otkrivanja. Zabrinjavajući je i velik broj žena kod kojih se bolest ponovno pojavljuje", objašnjava doc. dr. Ramljak.

dr_vesna_ramljak.jpg 

"To ukazuje na mogućnost da nisu u potpunosti dijagnosticirani svi detalji, odnosno koliko je bolest bila stvarno proširena kad je žena operirana. Po svemu sudeći problem je što se rak dojke liječi u previše medicinskih centara, što znači da su 'raspršene' i pacijentice, ali i stručnjaci", kaže doc. dr. Ramljak. Poziva žene da se uvijek odazovu na probir jer će tako sigurno bolest biti otkrivena u ranijoj fazi.

Program za bolje liječenje

Po konsenzusu Europe Donne rak dojke trebao bi se liječiti u najviše tri grada, i to u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Primjerice, od 2500 novodijagnosticiranih žena s rakom dojke u Hrvatskoj u Institutu za tumore operira se oko 800 godišnje. "Zato smo osmislili program po kojem, kad žena dođe u našu bolnicu i pokaže se da ima rak dojke, ulazi u proceduru po kojoj se cjelokupna dijagnostika obavlja u samo jednom danu. Nema dvojbe da bi uspješnost liječenja bila veća kad bi u takvim centrima postojali timovi u kojima bi uz radiologa, citologa, kirurga, internista onkologa i radioterapeuta bio i psihijatar, odnosno psiholog, i to obavezno u trenutku kad se pacijentici treba priopćiti loša dijagnoza. Dobro bi došao i nama dijagnostičarima, ali i kirurzima koji se svakodnevno susreću s teškim dijagnozama i u kontinuiranom smo stresu. Dogodi se da u samo jednom danu čak šest žena mora čuti od mene da ima rak dojke. Bilo bi bolje da to rade oni koji su educirani i mogu na neki način pomoći ženi kad čuje lošu vijest", kaže doc. dr. Ramljak.

Rak po dobi 

Važna stručnost kirurga

"Među ginekološkim karcinomima najsmrtonosniji je rak jajnika", kaže pročelnik Zavoda za ginekološku onkologiju u KBC-u Zagreb, prof. dr. Ante Ćorušić. Naglašava da, nažalost, u 65 posto slučajeva žene imaju rak jajnika u uznapredovaloj fazi pa je onda i smrtnost vrlo velika, što potvrđuje podatak da čak 50 posto pacijentica ne preživi pet godina nakon pojave bolesti.

"Za razliku od žena s rakom jajnika, puno veće izglede za izlječenje imaju žene oboljele od raka vrata maternice pa i same maternice. Naime, kod raka maternice petogodišnje preživljavanje je čak 90 posto", ističe prof. dr. Ćorušić. Jedino se posljednjih godina smanjuje smrtnost od raka vrata maternice. Prof. dr. Ćorušić dodaje kako je za bolje preživljavanje svih ginekoloških karcinoma vrlo važno rano otkrivanje, a to se može postići jedino ginekološkim pregledima jedanput godišnje. Naime, rak jajnika kod žena je znatno učestaliji u postmenopauzi, odnosno u starijoj dobi. Samo redovitim ginekološkim pregledom liječnik može utvrditi da je, primjerice, jajnik deblji od očekivanog za dob žene. Ćorušić objašnjava da djevojčice imaju jajnik debljine 0,8 centimetara, a do zrele dobi dođe i do 3,5 centimetara. No, kod starijih žena jajnik je sve tanji i u 75. ponovno nije deblji od 0,8 centimetara. Upravo razlika u debljini jajnika upozorenje je ginekologu da ženu pošalje na daljnje pretrage, a po potrebi i na operaciju koja može biti samo poštedna, odnosno laparoskopska. Pokaže li se da je riječ o proširenom karcinomu, i zahvat je puno veći.

ante_corusic_6-191216.jpg 

Veliku važnost u liječenju ima i stručnost kirurga koji operira pacijentice jer o njegovu iskustvu ovisi hoće li operacija biti izvedena na stručan način koji jamči bolju prognozu.

"Nije dobro da se ginekološke operacije, poglavito raka jajnika, rade u svim hrvatskim bolnicama, već je nužno formiranje centara u kojima će se liječiti sve oboljele žene u Hrvatskoj", kaže prof. dr. Ćorušić.

Naglašava da je 'centralizacija' pacijenata i liječnika preporuka Europskog društva za ginekološku onkologiju, ali i hrvatskog. "Već smo prije nekoliko godina zaključili da bi se rak jajnika trebao operirati u Zagrebu u KBC-u Zagreb, zatim u KBC-u Sestara milosrdnice te u KB Merkur, zatim u KBC-u Rijeka, Split i Osijek. Uz ove centre u OB Zadar i OB Varaždin operirao bi se rak maternice", objašnjava prof. dr. Ćorušić. Tako bi se sigurno smanjila smrtnost i povećala kvaliteta života pacijentica, smatraju i dugi stručnjaci za ginekološke karcinome. No, dodaju da to nije problem samo Hrvatske jer su na nedavnom sastanku u Barceloni i stručnjaci iz drugih zemalja kazali da im 'raspršenost' pacijentica po većem broju bolnica snižava kvalitetu kirurških zahvata i smanjuje preživljavanje. "Valja naglasiti da je operacija raka jajnika, osobito uznapredovalog, vrlo zahtjevna pa može trajati i do pet sati, a u timu uz kirurga mora biti i ginekolog. Sve to govori da bi i kod ove vrste raka koncentracija pacijentica i stručnjaka dala bolje rezultate liječenja, a poglavito bi pao broj reoperacija i recidiva", smatra prof. dr. Ćorušić.

Očito je da u hrvatskoj onkologiji ima puno posla ako se Hrvatska namjerava maknuti s neslavnog drugog mjesta po smrtnosti od zloćudnih bolesti. Prije svega nužno je uvesti više reda u dijagnostiku i liječenje jer 'svaštarenje' sa zloćudnim bolestima u više od tridesetak bolnica očito ne može promijeniti situaciju nabolje kako to očekuju oboljeli od raka.

Kategorije: Hrvaška

DOC. DR. SC. IRENA SESAR, OFTALMOLOG, PREDSTOJNICA KLINIKE ZA OČNE BOLESTI SVEUČILIŠNE KLINIČKE BOLNICE MOSTAR Hitni pacijenti nikad ne čekaju

36 min 6 sek ago

Nadležnost u organizaciji zdravstva u Bosni i Hercegovini podijeljena je između entiteta (Federacija BiH) i deset županija, od kojih svaka ima zasebno ministarstvo zdravstva i zavode zdravstvenog osiguranja. Zdravstvena zaštita financira se preko županijskih zavoda zdravstvenog osiguranja, tako da većina stanovništva ima pravo na punu zdravstvenu skrb. Sredstva za financiranje zdravstva prikupljaju se iz obaveznih doprinosa na plaće, mirovine i ostala primanja, po različitim stopama (2-16,5 posto).

Sveučilišna klinička bolnica Mostar vodeća je zdravstvena ustanova u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine s približno 2000 zaposlenih, od kojih je oko 370 liječnika. Organizirana je u 22 klinike i zavoda te je nastavna baza Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. U posljednjih 10 godina ostvaren je izniman napredak i proširenje djelatnosti, tako da danas možemo pružiti i neke od najsloženijih oblika zdravstvene zaštite.

Oko 25.000 pregleda godišnje

Klinika za očne bolesti Sveučilišne kliničke bolnice Mostar ima poliklinički i bolnički dio. Trenutačno imamo 13 zaposlenih liječnika i 25 medicinskih sestara. Poliklinički dio organiziran je kroz opću oftalmološku ambulantu i specijalizirane kabinete: Kabinet za kontaktne leće, Kabinet za ortooptiku i dječju oftalmologiju, Kabinet za glaukom, Kabinet za bolesti mrežnice. Unutar polikliničkog dijela radi dijagnostički centar s nizom suvremenih i specijaliziranih dijagnostičkih aparata: kompjutorizirano vidno polje, optička koherentna tomografija (OCT), fundus kamera za fluoresceinsku angiografiju, ultrazvuk te dva lasera (Argon i Nd-YAG laser) za ambulantne laserske zahvate. Godišnje se u polikliničkom dijelu obavi u prosjeku oko 25.000 pregleda.

U bolničkom dijelu raspolažemo sa 20 kreveta. Godišnje imamo oko 1800 ležećih bolesnika, od kojih je 1700 podvrgnuto nekom operativnom zahvatu. Uglavnom se radi o operacijama katarakte (sive mrene), ali radimo i većinu operativnih zahvata koji se danas rade u oftalmologiji kao što su operacije glaukoma, strabizma, okuloplastična kirurgija, intravitrealna aplikacija lijekova i dr. Unatrag godinu dana počeli smo raditi i vitreoretinalnu kirurgiju na jednom od najsuvremenijih aparata.

U bolnici prosječno tri dana

Za preglede i dijagnostičke pretrage u prosjeku se čeka, ovisno o patologiji, od nekoliko dana do tri mjeseca. Hitna stanja rješavaju se u hitnoj oftalmološkoj ambulanti koja radi u sklopu Centra urgentne medicine (CUM) Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Operativni zahvati čekaju se 2-6 mjeseci, ovisno o dostupnosti potrošnog i ugradbenog materijala. Naime, unatrag nekoliko mjeseci suočeni smo s poteškoćama u nabavi jer se ekonomska kriza u zemlji uvelike reflektira i na zdravstveni sustav.

Svi liječnici imaju pravo prijaviti operacije te se planira tjedni raspored operacija za idući tjedan. Svaki dan se pravi dnevni raspored rada prema operativnom programu i prema užoj specijalnosti liječnika. Na viziti su svi liječnici, tako da svi mogu imati uvid u zdravstveno stanje bolesnika, a u prvom redu onaj liječnik koji je taj dan dežurni. Dežurstvo traje 24 sata, odnosi se uglavnom na hitna stanja te na brigu o ležećim bolesnicima. Prosječno vrijeme boravka na Klinici za očne bolesti je tri dana.

Ponosni na suradnju s Hrvatskom

Specijalizacija iz oftalmologije i optometrije traje četiri godine. Odvija se prema programu koji je odobrilo Ministarstvo zdravstva Federacije BiH. Specijalizant po svršetku specijalizacije mora položiti praktični dio (operacija) i usmeni dio ispita. Licenca za rad traje šest godina i liječnici su se dužni stalno usavršavati, sudjelovati na stručnim kongresima i tečajevima stalnog medicinskog usavršavanja.

Ponosni smo na dugogodišnju i kontinuiranu suradnju s kolegama iz Hrvatske, u prvom redu s očnim klinikama iz Zagreba, kamo uvijek možemo doći i naučiti nešto novo. Također imamo taj privilegij da i brojni profesori iz Hrvatske dolaze u SKB Mostar i na Medicinski fakultet u Mostaru te nam pomažu da se stručno i znanstveno usavršavamo. Većina liječnika oftalmologa s naše klinike iskoristila je određene mogućnosti suradnje i razmjene te u cilju edukacije i podizanja razine struke učila od kolega s vrhunskih klinika u Europi.

Rad medicinskih sestara organiziran je kroz poliklinički rad u kabinetima i ambulantama, a u stacionarnom dijelu kao rad u turnusu. Također imaju mogućnost napredovanja i kroz studij na Fakultetu zdravstvenih studija u Mostaru i odlaskom na edukaciju u Hrvatsku.

Možda rad u SKB Mostar nije ispunjenje nekog američkog sna, pogotovo materijalno. I stručno bismo možda negdje na Zapadu postigli nešto više. Ali ovo je moj grad u koji sam se vratila nakon završenog fakulteta i specijalizacije. Treba naučiti sve što se može i pokušati pratiti ono što vidimo na drugim klinikama, čuti i vidjeti što ima novo u oftalmologiji na brojnim kongresima i vjerujem da smo na dobrom putu.

Kategorije: Hrvaška

PROF. DR. SC. IVICA DUČIĆ, PLASTIČNI KIRURG I KIRURG PERIFERNIH ŽIVACA, INSTITUT ZA PLASTIČNU KIRURGIJU I PERIFERNE ŽIVCE, VIRGINIA, SAD

36 min 6 sek ago

Svoju kiruršku edukaciju stekao sam u SAD-u, bio sam redoviti profesor i plastični kirurg u jednom od najvećih sveučilišnih sustava u SAD-u. Posljednje dvije godine vodim svoj privatni institut, ali i dalje imam jako dobar uvid u sve dijelove američkog sustava obrazovanja i funkcioniranja zdravstvenog sustava. Iako sam u Washington došao prije 25 godina, trebalo je jako puno rada i truda da postignem sve ovo. Amerika je najbolja i najjednostavnija zemlja, u kojoj se radom može jako puno postići. Iako SAD ima svoje svakodnevne probleme, zbog velike raznolikosti klasa, religija i boja kože nitko se na te detalje više ne osvrće. Istovremeno, nevjerojatno velika konkurencija prisiljava te da se stalno profesionalno usavršavaš i propituješ kako radiš svoj posao. SAD je nedvojbeno najbolje mjesto na svijetu gdje možete ostvariti svoje snove o edukaciji i usavršavanju.

Specijalizacija iz plastične kirurgije traje šest godina. Prve tri godine posvećene su raznim kirurškim specijalnostima, a zadnje tri samo plastičnoj kirurgiji. Specijalizant po svršetku specijalizacije ima pismeni test (termin je samo jednom godišnje u listopadu za cijeli SAD). S položenim pismenim ispitom specijalist može raditi kao plastični kirurg bilo gdje u SAD-u, a da bi dobio certifikat Američkog udruženja plastične kirurgije (ABPS), treba položiti i usmeni dio ispita, na koji može izaći tek nakon godinu dana rada kao specijalist. Svakih 10 godina treba obnoviti licencu, uz redovito sudjelovanje na kongresima i uz dodatnu edukaciju koju propisuje ABPS. Da bi zadržao licencu ABPS-a, edukacije i usavršavanja plastičnog kirurga traju cijeli radni vijek.

Briga o pokrivanju troškova

Nakon specijalizacije možete raditi gdje želite. To je još jedna velika prednost SAD-a; zbog velike površine zemlje svaki liječnik specijalist može odlučiti po svom izboru i osobnim razlozima u kojem dijelu zemlje bi radio, što i nije čest slučaj u drugim zemljama u kojima su hijerarhija i dostupnost radnih mjesta strogo kontrolirani. Specijalizant nakon završene specijalizacije aplicira za radnu dozvolu u državi u kojoj želi raditi, a nakon toga u bolnici ili bolnicama u kojima želi operirati ili biti zaposlen. Ovaj proces traje oko 2-3 mjeseca i vrlo je jednostavan.

Zdravstveni sustav u SAD-u, kao i u većini zemalja svijeta, ima jako puno problema, koji vjerojatno nikad neće biti potpuno riješeni. Otkad živim u SAD-u, promijenilo se nekoliko zdravstvenih modela. Radite li privatno ili ste dio manje ili veće kompanije, dijete ste ili umirovljenik u poodmaklim godinama, primjenjuje se drugačije zdravstveno osiguranje. Djeca do 25. godine pokrivena su roditeljskim osiguranjem, dakle važno je da roditelji imaju osiguranje. Umirovljenici imaju Medicare, javno osiguranje, koje dobivaju nakon 59. godine, ali uz to mogu imati dodatno osiguranje koje pokriva troškove koje im javno državno osiguranje ne pokriva. Negativna je strana to što, iako ste radili čitav radni vijek, s odlaskom u mirovinu državno osiguranje ne pokriva sve troškove, stoga se o tome mora voditi računa od početka radnog vijeka.

Osiguranje i sustav

Razlika u osiguranju ima i među zaposlenima, ovisno o tome za koga radite. Ako radite za državne ili vojne institucije, zdravstveno osiguranje je potpuno pokriveno unutar njihova zdravstvenog sistema te tako ostaje i u mirovini. Ako radite za manju privatnu grupu ili veliku korporaciju, plaća se mjesečna premija od nekoliko stotina dolara, dok ostatak plaća korporacija za koju radite. Uz to, za svaku medicinsku uslugu ili lijek plaća se određena participacija ili udio, koji ovisi o tipu osiguranja s kojim korporacija ima ugovor. To može biti od nekoliko tisuća dolara godišnje do određenog postotka od pružene medicinske usluge. Isto vrijedi i za one koji imaju privatno osiguranje koje sami plaćaju, s tim da su njihove mjesečne premije puno veće, tako da četveročlana obitelj može plaćati i više od 20 tisuća dolara godišnje samo za zdravstveno osiguranje. Zdravstveno osiguranje u SAD-u nije jeftino, s tim da su svake godine premije sve veće, ali je i sve više neosiguranih jer jednostavno ne mogu platiti mjesečne premije za osiguranje. Dodatno opterećenje za zdravstveni sustav u SAD-u, više nego u ijednoj zemlji na svijetu, jesu izraženi medicinskopravni aspekti. Zbog toga liječnici rade jako puno pretraga, često izvode nepotrebne zahvate kako ne bi nešto propustili, sve iz straha od velikih novčanih kazni. To strahovito podiže cijenu zdravstva u SAD-u, koje je jedno od najskupljih na svijetu, no koje će, ako se ne promijene zakoni, zbog financijskih razloga postati nedostatno i neodrživo.

Odabir uvjeta rada

Za razliku od Hrvatske, u SAD-u kao plastični kirurg ili kao bilo koji drugi liječnik specijalist, bez obzira na to jeste li šef klinike, profesor ili regularni liječnik, nije moguće biti zaposlenik bolnice ili sveučilišta i uz to raditi u svojoj ili nekoj drugoj privatnoj praksi ili klinici. Razloga za to je jako puno, u prvom redu medicinskopravnih, a tu su i praćenje pacijenata (nakon zahvata), zloupotreba da se imućniji pacijenti preusmjeravaju iz bolnica u privatne klinike (iako kod istog liječnika) te nemogućnost da isti liječnik ima dva ugovora s istom osiguravajućom kompanijom. Svaki liječnik ima nacionalni identifikacijski broj (na razini SAD-a) i stoga se u svakom trenutku može znati koje usluge pojedini liječnik obavlja i gdje. Ispostavljeni račun mora imati broj liječnika i broj institucije (klinike, bolnice) u kojoj je medicinska usluga pružena. Rad plastičnog kirurga za bolnicu ili sveučilište razlikuje se od privatne prakse, jer onaj tko radi za bolnicu ili sveučilište od njih dobiva manje ili više fiksnu plaću. Privatni plastični kirurg pak sam osigurava osoblje, poslovni prostor i plaća sve troškove vezane za svoje poslovanje. Privatni plastični kirurg može operirati u privatnoj klinici ili u bolnici, s tim da sam organizira naplatu usluga.

Dežurstva plastičnog kirurga ni u bolnici ni u privatnoj praksi u SAD-u nisu dodatno plaćena. Ako plastični kirurg radi u sveučilišnoj bolnici ili bolnici koja ima specijalizante, pacijente obrađuju specijalizanti, a pacijente koji moraju na operativni zahvat direktno iz hitne službe može operirati samo liječnik specijalist, nikad specijalizant sam. S duge strane, privatni specijalist jedini je koji obrađuje pacijente u hitnoj službi kad je dežuran. Pacijenti se naručuju u klinici za pregled u točno određeno vrijeme kako ne bi bilo čekanja. Dakle, postoje prednosti, ali i nedostaci u radu plastičnog kirurga u sveučilišnoj bolnici i privatnoj praksi, ali svatko može izabrati uvjete rada koji mu najbolje odgovaraju. Isto tako, pacijent može izabrati hoće li otići u bolnicu ili privatnom specijalistu.

Kategorije: Hrvaška

IVANKA BENČIĆ, GLAVNA SESTRA ZAVODA ZA KIRURGIJU PROBAVNOG TRAKTA KBC-a SESTRE MILOSRDNICE Hrvatska ima prve školovane enterostomalne terapeute

36 min 6 sek ago

Na Sveučilišnom kliničkom centru u Ljubljani provela sam 2015. i dio 2016. godine na edukaciji za zvanje medicinske sestre enterostomalnog terapeuta s licencom WCET (Svjetsko udruženje enterostomalnih terapeuta).

Univerzitetni klinični center Ljubljana (UKCL) javni je zdravstveni zavod, osnivač je Republika Slovenija i to je najveća zdravstvena ustanova u Sloveniji. Ima 2175 bolničkih kreveta i 7778 zaposlenih. Od toga njih 2175 radi na području zdravstvene njege. Unutar UKCL-a osnovana je 1997. godine Savjetodavna služba za zdravstvenu njegu. Enterostomalni terapeut je medicinska sestra/tehničar s regularnom naobrazbom koja nakon završenog specijalističkog programa enterostomalne terapije dobiva nove kompetencije i autonomiju, odgovornost u segmentu skrbi za stome, rane - fistule i inkontinenciju. To znači da se brine o pacijentima sa stomom i fistulom, pacijentima kojima zbog dugog ležanja prijeti pojava dekubitusa te o onima s kroničnim ranama.

Obrazovanje

U svijetu je od 1968. godine počelo kontinuirano ciljano školovanje za program enterostomalne terapije, a 1978. godine sada već brojne medicinske sestre ET organiziraju se u udruženje World Council of Enterostomal Therapist (WCET), što je profesionalna svjetska udruga ET terapeuta s višestrukim ulogama i funkcijama. ET medicinska sestra brine se o redovitom osobnom obrazovanju, obrazovanju zaposlenih na području zdravstvene njege, pacijenata i njihove rodbine te surađuje sa stručnim društvima koja djeluju na tom području i aktivno se uključuje u pripremu javnih natječaja za materijale vezane uz njegu stoma, kroničnih rana i inkontinencije.

Danas s velikim veseljem i ponosom možemo reći kako Hrvatska ima prve enterostomalne terapeute školovane po WCET certificiranom programu.

Moja profesionalna karijera medicinske sestre počela je radom na odjelima intenzivne kardiološke i hitne medicine. Tijekom dva desetljeća rada u pozivu medicinske sestre usavršavam se na ovim vrlo intenzivnim i turbulentnim radilištima. Stječem vrlo specifična znanja iz širokoga medicinskog spektra intenzivne i hitne medicine. Imenovanjem na dužnost glavne sestre Klinike za kirurgiju (2010.) počinju moje osobne i profesionalne aktivnosti na području enterostomalne terapije, doslovce kao pionira u toj vrlo specifičnoj djelatnosti pri Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice.

ET terapija

U odluci o pokretanju aktivnosti za stjecanje novih znanja i vještina iz područja ET terapije motiviralo me moje osobno iskustvo liječenja maligne bolesti. Svojedobno sam i osobno prošla kroz višekratni proces operacijskog liječenja, uključujući i svu ostalu problematiku koju donosi i sistemsko liječenje maligne bolesti. Dimenzija tegoba, problema s kojima se kao oboljela osoba nosite, na različitim razinama, poprima puno jasniju i oštriju sliku. Uviđam kako bi dublja znanja iz područja zdravstvene skrbi te organizirana skrb u sestrinskom dijelu znatno pomogla u bržem i kvalitetnijem oporavku u svakom segmentu života.

Intenzivirala sam kontakte s našim kolegicama, enterostomalnim terapeutima iz inozemstva. Napori su rezultirali uspostavljanjem dobre profesionalne, a potom i osobne suradnje s medicinskim sestrama ET terapeutima iz susjedne Slovenije. U Republici Sloveniji već nekoliko desetljeća postoji etabliran program školovanja medicinskih sestara u enterostomalnoj terapiji. Sudjelovala sam na svjetskim kongresima u organizaciji WCET-a (Svjetsko udruženje enterostomalnih terapeuta) i ECET-a (Europsko udruženje ET) te stekla uvid u način kako je organiziran ovaj specijalizirani sestrinski kadar. Takav vid edukacije i stjecanja novih znanja donosi kontinuirano poboljšanje razine zdravstvene skrbi. Medicinske sestre dobivaju informacije iz prve ruke i izvora - koji ima konkretna iskustva u ET programu i provode ga u svojim matičnim zemljama. Takav vid organizirane suradnje dovodi do veće kvalitete i sigurnosti bolesnika u kontinuitetu i nakon otpusta bolesnika iz ustanove.

Suradnja sa Slovenijom

Naša sada već višegodišnja suradnja sa Slovenijom u konačnici je rezultirala time da se, uz mene, još jedna kolegica s naše klinike uključila u program školovanja po WCET-u za zvanje certificiranoga enterostomalnog terapeuta. Cijeli tim organizacijskog odbora UKC-a Ljubljana bio je sjajno sinkroniziran. Posebno bih naglasila značajnu ulogu medicinske sestre ET terapeuta te velikog i nesebičnog čovjeka - Vanje Vilar. Kolegica Vanja imala je važnu ulogu od prvih koraka i kontakata u uspostavljanju interaktivnog lanca učenja i usavršavanja na relaciji UKC Ljubljana, WCET te KBC-a Sestre milosrdnice.

Teorijska nastava obuhvaća 160 sati, a kliničke vježbe isto toliko. Osnovni cilj programa je dodatno podignuti razinu znanja i vještina dipl. med. sestre (u Hrvatskoj je to bacc. ili prvostupnik) na području zdravstvene njege bolesnika s inkontinencijom, kroničnom ranom te stomom za izlučivanje ili za hranjenje. S usvojenim novim znanjima i kompetencijama medicinske sestre/tehničari osposobljeni su za djelovanja u kliničkim okolnostima, rehabilitacijskim centrima i patronažnim službama.  

Upravo su kolege iz Republike Slovenije mnogo puta naglasili kako upravo mi u Hrvatskoj imamo doista visoku razinu zdravstvene skrbi koju pružamo našim bolesnicima unatoč svim teškoćama u sustavu.

Hrvatska i bolnica u kojoj radim već čitav niz godina zahvaljujući iznimnom entuzijazmu kolegica neumorno i neosporno svakoga dana provode postupke koji su uz bok svjetskim ustanovama ovakvog tipa.

Kategorije: Hrvaška