Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 11 min 44 sek od tega

FOTO: PREKO NOĆI MU SE LICE IZOBLIČILO Mladi gospodin Oguz poželio je učiniti nešto sa svojom bradom, a kad je to konačno izveo, ulovila ga je panika

5 ur 54 min ago

Simon Oguz, 20-godišnji vlasnik restorana u švedskom gradiću Växjö, već dugo je želio obojati svoju bradu, a kad je napokon smogao hrabrosti da to isproba, gorko je zažalio. Naime, već sljedećeg dana uvečer počeo je osjećati svrab, da bi mu ubrzo lice nateklo do te mjere da je izgledao, kako kaže, kao mješavina hrčka i Quagmirea, lika iz crtića 'Family Guy'.

Zabrinut je otišao kod liječnika, koji je utvrdio da se radi o alergijskoj reakciji na boju. Reakcija se ubrzo počela širiti i na prsa, gdje mu se pojavila izraslina zbog koje je pomislio da je dobio tumor. Srećom, alergija se povukla nakon lijekova.

profimedia-0387547119.jpg 

Oguzova prijateljica Julia Leandersson (20), koja radi u njegovom restoranu, pomogla mu je obojati bradu i pritom odabrala boju. Julia kaže da je prvo prasnula u smijeh kad je vidjela kako mu lice izgleda kao balon, ali se sada osjeća pomalo krivom.

- Želio je tamniju nijansu, ali ja sam inzistirala da bude blond. Nisam uopće imala ideju da to može biti opasno i nakon nekog vremena sam se zabrinula, ispričala je za Daily Mail.

Pritom se prisjetila da joj je kazao kako je alergičan na tetovaže od kane i pitao je ima li to kakve veze. Ona mu je odgovorila kako misli da je sve u redu, iako je, priznaje, na kutiji pisalo da uvijek prije upotrebe treba isprobati uzorak na ruci.

profimedia-0343137280.jpg 

Kategorije: Hrvaška

MILIJUNAŠEVA KĆI POJELA BAGET U ZRAČNOJ LUCI I UMRLA NAKON NEKOLIKO SATI 'Srušila se u avionu...'

5 ur 58 min ago

Djevojčica alergična na sezam umrla je nakon što je pojela baget kupljen u zračnoj luci. Natasha Ednan-Laperouse (15) iz Londona bila je na putu u Nicu, gdje je 2016. trebala provesti ljetne praznike, kad se srušila u zrakoplovu British Airwaysa, javlja BBC. Iako joj je njezin otac odmah dao dvije injekcije, djevojčica je umrla u roku od nekoliko sati u bolnici u Nici.

Natasha je na terminalu zračne luke Heathrow pojela artičoku, maslinu i baget kupljen u dućanu poznatog britanskog lanca prodavaonica sendviča Pret a Manger. Kobni sezam se nalazio unutar peciva, umjesto na kori, pa se tako nije vidio.

Pret a Manger je potvrdio da njihovi proizvodi nisu pojedinačno označeni informacijama o sastojcima i alergenima. Umjesto toga, te se informacije nalaze na policama njihovih trgovina, te se mogu dobiti i na upit kod voditelja poslovnica koji su obučeni da daju takve infromacije, priopćili su.

Njen otac Nadim Ednan-Laperouse, milijunaš i osnivač tvornice igračaka Wow Toys, kazao je da se ostatak obitelji pokušava nositi sa životom bez njihove voljene djevojčice. "Sve što kažemo i učinimo podsjetnik je da ona nije s nama - njena prazna soba, školska uniforma koja visi u ormaru, njena torba spakirana za praznike u Nici nikada nije otpakirana, ne možemo smoći snage za to".

Prvo sudsko ročište uoči kojega su se britanski mediji raspisali o ovom slučaju najavljeno je za ponedjeljak, a na optuženičkoj klupi nalazi se lanac prodavaonica.

Kategorije: Hrvaška

Djevojčica pojela baget u zračnoj luci i umrla nakon nekoliko sati

5 ur 58 min ago

Djevojčica alergična na sezam umrla je nakon što je pojela baget kupljen u zračnoj luci. Natasha Ednan-Laperouse (15) iz Londona bila je na putu u Nicu, gdje je 2016. trebala provesti ljetne praznike, kad se srušila u zrakoplovu British Airwaysa, javlja BBC. Iako joj je njezin otac odmah dao dvije injekcije, djevojčica je umrla u roku od nekoliko sati u bolnici u Nici.

Natasha je na terminalu zračne luke Heathrow pojela artičoku, maslinu i baget kupljen u dućanu poznatog britanskog lanca prodavaonica sendviča Pret a Manger. Kobni sezam se nalazio unutar peciva, umjesto na kori, pa se tako nije vidio.

Pret a Manger je potvrdio da njihovi proizvodi nisu pojedinačno označeni informacijama o sastojcima i alergenima. Umjesto toga, te se informacije nalaze na policama njihovih trgovina, te se mogu dobiti i na upit kod voditelja poslovnica koji su obučeni da daju takve infromacije, priopćili su.

Njen otac Nadim Ednan-Laperouse, milijunaš i osnivač tvornice igračaka Wow Toys, kazao je da se ostatak obitelji pokušava nositi sa životom bez njihove voljene djevojčice. "Sve što kažemo i učinimo podsjetnik je da ona nije s nama - njena prazna soba, školska uniforma koja visi u ormaru, njena torba spakirana za praznike u Nici nikada nije otpakirana, ne možemo smoći snage za to".

Prvo sudsko ročište uoči kojega su se britanski mediji raspisali o ovom slučaju najavljeno je za ponedjeljak, a na optuženičkoj klupi nalazi se lanac prodavaonica.

Kategorije: Hrvaška

Švicarci na referendumu odbacili davanje veće pomoći poljoprivrednicima

6 ur 5 min ago

Švicarci su u nedjelju na dva referenduma odlučno odbili povećanje pomoći farmerima, prihvativši time upozorenja vlade da bi te mjere povećale cijene hrane i štetile gospodarstvu, pokazuju projekcije televizije SRF.

Švicarci su izašli na dva referenduma o budućnosti prehrambene industrije nakon što su njihovi pobornici prikupili više od 100 tisuća potpisa koliko je određeno zakonom o izravnoj demokraciji.

Prvi referendum, koji je promicala Zelena stranka, poznat je kao Inicijativa o pravednoj prehrani i njime se pozivalo saveznu vladu da potiče ekološku i pravednu proizvodnju hrane koja u obzir uzima i dobrobit životinje, da detaljnije označava proizvode i donese mjere protiv bacanja hrane. 

Glasači su prema projekcijama agencije gfs.bern odbacili taj prijedlog sa 63 posto protiv.

Drugim referendumom, pokrenutom na inicijativu poljoprivrednog sindikata Uniterre, tražio se radikalniji preustroj poljoprivrednog sektora, s većim fokusom na manja i obiteljska gospodarstva.

Predlagala se zabrana genske tehnologije, donošenje mjera kojima bi se povećao broj zaposlenih u agrokulturi, određivanje pravednih cijena za sve proizvode i viših nameta na uvezenu hranu. I ovaj prijedlog je odbačen, sa 70 posto protiv.

Ankete su u početku pokazivale veliku podršku referendumima, no ona je padala što se glasovanje više približavalo i nakon što su u javnost izašli troškovi tih prijedloga.

Ministar gospodarstva Johann Schneider-Amman prozvao ih je "opasnima" i upozorio da bi mogli potaknuti uvođenje carina i drugih mjera švicarskih trgovačkih partnera.

Švicarska je većinski urbano društvo, no poljoprivreda je važan dio njezina kulturnog identiteta koji je, smatraju mnogi, ugrožen uvozom jeftine hrane koja ruši visoke švicarske standarde.

Poljoprivreda danas čini oko 1 posto švicarskog gospodarstva, što je pad s 2 posto iz 1985. godine.

Kategorije: Hrvaška

'NE BUDETE LI FLEKSIBILNI, ODLAZIMO BEZ DOGOVORA, A TO ĆE VAS KOŠTATI 1% BDP-A' Britanska premijerka oštro napala EU zbog zastoja u pregovorima

6 ur 5 min ago

Britanski mediji pohvalili su premijerku Theresu May nakon njezina prkosna govora u kojem je EU optužila za nepoštivanje te zaprijetila Brexitom bez dogovora. “Najsvjetliji trenuci Therese May”, piše Daily Express, dok Financial Times govori o “premijerkinu bacanju rukavice europskim kolegama”. Dan ranije premijerku su popratili riječima o poniženju na sastanku s europskim kolegama u Salzburgu.

Pokušavajući spasiti svoju reputaciju u javnosti, položaj u stranci te odgovoriti na izazov EU, May je u petak stala pred Britance vidno potresena zbog odbijanja njezina nacrta plana, koji je teškom mukom izborila gušeći pobunu u vlastitoj stranci. Optužujući EU za zastoj u pregovorima zbog “dubokog nepoštivanja” britanske strane poručila je kako se stvari mogu pomaknuti s mrtve točke na samo “ozbiljnim angažmanom” EU.

“Neće ići”

Njezina izjava pojačala je bojazan tržišta od “neurednog”, naglog razvoda Londona i Bruxellesa, zbog čega je funta pala za 1,5 posto prema dolaru, što je najveći dnevni pad u 15 mjeseci. Gospodarstvenici su nakon potresa pozvali na “pragmatizam”.

Na sastanku u Salzburgu predsjednik EV Donald Tusk na njezin je nacrt ugovora o raskidu veza odmahnuo izjavljujući: “Neće ići”. Ona mu je odgovorila u petak. “Jučer je Donald Tusk rekao da naši prijedlozi potkopavaju jedinstveno tržište. No nije iznio kontraprijedlog. Pozivam EU da iznese prijedloge i kaže što je alternativa”, rekla je May.

May se obratila državljanima zemalja EU koji žive u Britaniji dajući im jednostrano obećanje. “U UK živi više od tri milijuna građana EU. Zabrinuti su i pitaju se što ishod sastanka znači za njihovu budućnost. Želim da znate da će čak i u slučaju da ne bude dogovora vaša prava biti zaštićena. Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege. Želimo da ostanete”, poručila je May.

Ponovila je da neće prihvatiti zahtjev za carinsku granicu u Irskom moru niti dopustiti Britaniji da ostane dio jedinstvenog tržišta. “Bruxelles ne smije misliti da će Britanije održati još jedan referendum o ostanku ako ne bude dogovora. To neću napraviti”, istaknula je May.

Donald Tusk djelomično se povukao i ublažio stav nakon Salzburga. Izjavio je da EU “smatra Mayin plan korakom u pravom smjeru”.  Europski izvori izjavili su da će EU iznijeti svoje prijedloge prije summita zakazanog za idući mjesec. I iz britanske vlade čuli su se pozivi EU da  se odmakne od “ponora” Brexita bez dogvoora. 

Popravak štete

Mayin govor u petak bio je namijenjen popravku štete koju su joj nanijeli naslovi o sramoti i poniženju u Salzburgu ne samo u javnosti, nego i u vlastitoj stranci gdje joj se pozicija trese već dugo, ako ne i otpočetka. Times ističe da je održala govor nakon što je Mark Carney, guverner Bank of Englanda, kabinet izvijestio da bi Brexit bez dogovora europsku stranu mogao koštati pada između jedan i 1,25 posto BDP-a, čak i s uvedenim zaštitnim mjerama.

Jedan od najvećih problema za države EU u slučaju izostanka dogovora, piše Times, bit će poslovni ugovori, odnosno mogućnost da neki odjednom postanu nevažeći.

Britanska vlada tvrdi da radi na tri scenarija u slučaju da ne bude dogovora ovisno o nivou suradnje koji će pokazati Komisija i članice kada i ako Britanija objavi da kreće u tom smjeru. Oni se kreću u rasponu od najpovoljnijih, kada će razgovori riješiti najveće probleme, do slučaja da EU odbije surađivati s Britanijom što mnogi vide kao najizgledniji scenarij ne dođe li do dogovora.

Koje je opcije imala Theresa May nakon sastanka u Austriji? 

Kategorije: Hrvaška

'NASMIJALO ME ŠTO STE DALI NOVO IME MARAKANI PO MENI PARTIZANOVCU' Mitar Mirić za Jutarnji o omašci našeg novinara i o Mamiću koji obožava njegov hit

6 ur 8 min ago

1. Gospodine Mrkela, zovem iz Jutarnjeg lista, jeste li u srijedu bili na bivšoj Marakani, stadionu Mitra Mirića, pardon Rajka Mitića na utakmici Crvene zvezde?

- Ha-ha, znam na šta mislite. Na gaf vašeg kolege novinara koji je stadion nazvao mojim imenom. I ja sam se smejao kada su mi prijatelji dojavili što se dogodilo. Kod nas je u novinama čak izašla fotomontaža na kojoj su mene namontirali pokraj stadiona. Na stadionu nisam bio jer ja sam vam partizanovac.

2. Uh, tim je gaf još zanimljiviji. I kakve su reakcije na pogrešno ime stadiona?

- Neki od toga rade drame, a mi smo se tome samo nasmejali. Šta ćeš, svakome može da se dogodi omaška, tko radi taj može da i pogreši. Pozdravite mi puno tog novinara, moram da ga počastim kad dođem u Zagreb. Hteo ne hteo slučajno mi je napravio odličnu reklamu.

3. Baš smo jučer razgovarali o okolnostima kako se potkrala greška. On je gledao utakmicu s prijateljima i poslije su se raspričali o tome kako Zdravko Mamić obožava vašu pjesmu “Ne može nam nitko ništa”. Vaše ime mu je, kaže, ostalo u uhu dok je na isteku rokova pisao tekst o rezultatima Lige prvaka i tako je Rajko postao Mitar. Nego, jeste li znali da Mamić kod harmonikaša obvezno ostavi pokoju stoticu eura kada zasvira ta vaša pjesma?

- Da, da čuo sam da je Mamić veliki ljubitelj te pesme koja već traje jako dugo, što znači da je dobra i iskrena, da su je ljudi zavoleli jer su se u njoj prepoznali.

4. Jeste li kada pjevali za Mamića kao što je Miroslav Ilić znao dolaziti na privatne proslave Ivice Todorića?

- Nažalost ne. Vidite to je interesantno, znate kakvi su menadžeri, uvek nešto rade po svome. Inače često nastupam u Hrvatskoj, imam svoju vernu publiku u Slavoniji i Zagrebu, u Dalmaciji... Evo baš u subotu nastupam u Kninu.

5. Što kažete na nedavne zabrane nastupa nekih pjevača? Thompson je nepoželjan u Puli, Bajaga u Karlovcu...

- Nemojte me uvlačiti u te rasprave. Ne bih želeo da se petljam u te priče. Ja sam uvek pevao po prostoru bivše Jugoslavije, i prije a i posle ovog nesrećnog rata. Ne znam da li znate da su me navijači ljubljanske Olimpije uzeli kao maskotu. S mojim transparentom navijaju na košarkaškim utakmicama a himna im je “Ne može nam nitko ništa”. Nažalost još nisam bio kod njih, ali uskoro ću da ih posetim.

6. Pročitao sam negdje da ste bili prvi narodnjak koji je u Beogradu napunio Sava centar. Kako vam je to uspjelo?

- To je bilo pre 30 godina i tada sam održao dva sjajna solistička koncerta. Iako je tada bilo rasprava da li je dobro da narodnjaci nastupaju u takvom prostoru dozvolili su mi jer sam bio popularan, imao velike hitove i, naravno, rasprodao sam sve karte.

7. Je li pjevačima bilo lakše doći do hitova tada ili danas?

- Znate kako je - svako vreme ima svoja pravila. Najvažniji su dobri autori koji znaju napisati hit, dobar tekst iz života. Sad je sve lutrija. Sad se nekako lakše uspije, ali se brže i nestaje sa scene.

8. Vidim da vi stalno mijenjate imidž, od urnebesnih kostima i frizura krajem osamdesetih do sadašnje ofarbane crne kratke kose. Je li to tajna vašeg uspjeha?

- Ha, mi stariji moramo da pratimo šta rade mladi, ali ne da se utrkujemo. Ja imam dosta pesama koje radim baš za mlađu publiku. Svoj imidž sam dugo gradio i on dugo traje jer dugo traju i neke moje pesme. Vidim po publici da se one prenose sa kolena na koleno. Molim? Da, što vi kažete i između kolena, ha-ha-ha.

9. Ako se ne varam, negdje na tom tragu je i vaša nova pjesma?

- Da, upravo pripremam jednu novu pesmu za koju predosećam da će biti hit. Zove se “Sedni mi u krilo”. Ne, nije autobiografska, ali zna da se dogodi, ha-ha-ha.

10. Da se vratimo na početak, na stadion. Jeste li kada pjevali na, hm, Marakani?

- Ne, nisam nikada imao priliku, ali sam voleo ići na utakmice dok su bili oni stari derbiji velike četvorke. Sada sve ređe. Ali moram da vam kažem da sam na prošlom prvenstvu navijao za vaše nogometaše. Bili su sjajni, šteta što niste osvojili prvenstvo.

10. a) Znači, vi kao i Milojko Pantić niste iz one ankete iz beogradskog tiska “Sme li pravi Srbin da navija za Hrvatsku?”

- Ma kakvi.

Kategorije: Hrvaška

DJEČAČIĆ KOJI JE PAO S DRUGOG KATA ZGRADE STABILNO JE, ALI I DALJE KRITIČNO Mališan je na respiratoru, ugradili su mu senzor za praćenje tlaka u mozgu

6 ur 19 min ago

Teško ozlijeđeni troipolgodišnji dječak koji je u subotu na zagrebačkoj Trešnjevci pao s drugog kata zasad je stabilno, doznajemo od ravnatelja Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj prof. dr. Gorana Roića.

Naime, dječaku je u subotu hitno operirana glava, a ugrađen mu je i senzor za praćenje tlaka u mozgu kako bi se u slučaju potrebe moglo intervenirati.

Prema riječima liječnika, ostale ozljede, odnosno puknuće vratnog kralješka i rebra zasad ne predstavlja ugrozu, a i nagnječena pluća trebala bi se oporaviti.

Podsjećamo da je mališan pao s prozora, a njegov je pad malo ublažila izbačena roleta na prvom katu.

Ubrzo je stigla Hitna pomoć koja je odvezla dijete u Klaićevu, a neurokirurzi su obavili hitnu operaciju zbog ozljeda lubanje i mozga.

Liječnici naglašavaju da je dijete priključeno na respirator, ali ne žele davati prognoze jer je njegovo stanje još kritično.

Kategorije: Hrvaška

'Ispod časti mi je pomisliti da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam'

6 ur 26 min ago

Gost ovotjedne HRT-ove emisije 'Nedjeljom u dva' bio je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam - rekao je da "ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna".

- Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštivanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu, ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili - neki sistem koji možemo u cjelini nazvati ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo jednom dijelu javnosti teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi - odgovorio je da nema tu potrebu.

- Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, u kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojih zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi - s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove. Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto, bilo u ratu ili miru. Dakle, za mene je lojalnost - lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti s drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti, istaknuo je.

- Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim. A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima - samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali, rekao je.

- Postoje ljudi koji misle da ako imaš državu, ako imaš javnost, moć, policiju, državno odvjetništvo, medije, da možeš sve proglašavati neistinom, da možeš proglašavati istinom i ono što je daleko od istine. To neće daleko doći. To nije povijest, rekao je.

- A oni koji misle da će izbrisati iz sjećanja ono što se moralo događati ljudima koji su ostajali bez posla, stanova ili radeći na poslu dobivali su poruke da su ostali bez stanova. Ti ljudi danas, kao i ja, unatoč tom iskustvu ne smatraju da se ne trebaju boriti za svoju zemlju, niti da trebaju biti manje ustavni patrioti od naših sugrađana koji su hrvatske nacionalnosti, koji su iz drugih sredina, morali bježati sa svojim vrećicama iz svojih domova koji su nakon toga bili porušeni, kazao je.

Kategorije: Hrvaška

NEPOZNATA PRIČA O HEROJSKOJ AVIOJEDINICI U DOMOVINSKOM RATU 'Poljoprivrednim avionima preko okupiranog područja u Zagreb smo prevezli 141 ranjenika'

6 ur 36 min ago

Njihova uloga u Domovinskom ratu bila je iznimno velika i značajna. U vrijeme kada Hrvatska još nije imala svoju borbenu avijaciju, logistička i vojna djelovanja aviona Privredne avijacije iz Osijeka iz koje će 8. listopada 1991. nastati Samostalni zrakoplovni vod Osijek, kao prva ozbiljno ustrojena hrvatska zrakoplovna postrojba, dala su značajan obol u obrani domovine, ali su istovremeno bili i velika moralna potpora borcima na terenu. Legendarne su priče o akcijama osječkih pilota i padobranaca, koji su dvokrilnim poljoprivrednim avionima AN-2 dostavljali pomoć bacajući sanduke sa sanitetskom opremom padobranima ljudima u opkoljenom Vukovaru, ali i sami borbeno djelovali nakon što su došli na ideju da od industrijskih plinskih boca izrađuju bombe teške 200 kg, popularno nazvane bojler-bombe, koje su potom bacali na neprijateljske položaje. Na žalost, u jednoj od takvih akcija, kada je plan bio baciti bombu na most u Nijemcima nedaleko od Vinkovaca, avion čiju su posadu činili piloti Marko Živković, inače osnivač voda, i Mirko Vukušić te padobranci Rade Griva i Ante Plazibat, pogođen je iznad Otoka kod Vinkovaca, a sva četvorica su smrtno stradala. Bilo je to na Dan grada Osijeka 2. prosinca 1991.

Prijevoz ranjenika

Taj je događaj presudio i Samostalnom zrakoplovnom vodu, koji je nakon 35 borbenih letova tijekom kojih je bačeno 68 bombi morao prestati s djelovanjem. No, hrvatskoj javnosti manje je poznata činjenica da je Samostalni zrakoplovni vod ponovno aktiviran u rujnu 1992., nakon što su se rasplamsale borbe u BiH, napose u Bosanskoj Posavini, ovaj put za misiju koja mu je i prvotno bila namijenjena - prijevoz ranjenih pripadnika ZNG-a, policije...

3A-Ivanin-Dvor-Pleternica---Copy---Copy.jpg 

- Demobilizirali su nas 31. svibnja 1992., a onda nas ponovno mobilizirali 4. rujna 1992., ali ovaj put u znatno manjem obimu. Za prijevoz ranjenika mobilizirana su dva aviona AN-2 Privredne avijacije Osijek i to 9A-BKC i 9A-BFT s osnovnim zadatkom prijevoza ranjenika iz Bosanske Posavine, odnosno iz Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod, koja je zbrinjavala najteže bolesnike, u Zagreb - ispričao nam je Josip Klobučar, danas umirovljeni pilot koji je bio član SZV-a i šef pilota Privredne avijacije Osijek, inače čovjek s ogromnim letačkim iskustvom, svojevremeno višestruki prvak i reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske u letenju sportskim avionima te prvak Balkana u reli letenju 1989.

Tri posade

- Mi smo se i 1991. zapravo pripremali za prijevoz ranjenika, pa smo u tu svrhu u avione postavili ležaje, obojali ih u maskirne boje kako bismo ih mogli sakriti od neprijatelja... pa smo bili spremni i za novi angažman kada je to od nas zatraženo u rujnu 1992. Na području Slavonije tada je bilo preko 100 poljoprivrednih letilišta, iako smo mogli sletjeti na bilo koju livadu samo da imamo 400-500 metara staze za slijetanje-polijetanje. No, za bazu je odabran poljoprivredni aerodrom Ivanin Dvor kod Pleternice, jer je bio relativno blizu bolnici u Slavonskom Brodu, a opet dovoljno udaljen od prve crte bojišta odnosno rijeke Save, tako da nas nisu mogli gađati konvencionalnim naoružanjem, osim dalekometnim. Tada smo počeli djelovati pod nazivom Aviosanitet SZV Osijek, a cijelom akcijom u ustroju Aviosaniteta koordinirao je pukovnik-pilot Tomislav Begović, zadužen za zrakoplovstvo u Operativnoj Zoni Osijek - kazao je Klobučar.

Za ovu su svrhu mobilizirane tri posade. Jednu su činili piloti Josip Klobučar i Danijel Conjar te aviomehaničar Franjo Gardaš, drugu piloti Zoran Županić i Miroslav Mlinarević te aviomehaničar Ivan Đuretić, i treću piloti Miroslav Vlašić i Robert Parađik te aviomehaničar Zdravko Bilić. Početkom 1993. Aviosanitetu se priključio i pilot Erih Mirošničenko, a aviogorivo dovozio je vozač autocisterne Marinko Bilić iz Privredne avijacije Osijek. Logistiku u Pleternici, pak, činili su Nikola-Mika Alaber, predsjednik MZ Pleternica, Miro Alaber, sportski pilot, Tome Majnarić iz Oropleta Pleternica, Dragutin Mitrović-Ciki i Mijo Kalaica, TV mehaničar-komunikacije-radio veza, dok je za osiguranje aviona i aerodroma bila zadužena Samostalna domobranska bojna Požega, 4. satnija Pleternica, a hranu su dobivali iz vojarne u Požegi.

2-SZV-Aviomehani-ari.jpg 

Inače, potreba za njihovim angažmanom bila je očita, jer zbog okupacije zapadne Slavonije nije bi moguć direktan prolaz autocestom, dok je prijevoz vlakom okolnim putem, od Sl. Broda preko Kapele, Pleternice, Našica, Slatine, Virovitice, Đurđevca, Koprivnice do Zagreba trajao i do 12 sati.

- Avionom je taj put odnosno let trajao oko 1 sat s tim da je u jednom letu moglo ići šest ranjenika, jer je toliko bilo ugrađenih ležaja u avionu. Eventualno mogao je i još koji lakši ranjenik, a obavezno je išlo i prateće medicinsko osoblje te aviomehaničar - pojasnio je Klobučar, koji je bio u timu s Danijelom Conjarom i Franjom Gardašem, koji je upravo na današnji dan, 23. 9. 1992., obavio prvi let, prvi prijevoz ranjenika u Zagreb.

- Sve je bilo odlično organizirano, a logistika je sve napravila da nemamo nikakvih problema. Ubrzo se uvidjelo da cjelodnevno parkiranje aviona na aerodromu Ivanin Dvor nije dobro, jer je avion bio dosta uočljiv iz zraka pa je za potrebe voda, a u svrhu skrivanja aviona od neprijateljskog zrakoplovstva, odabrana jedna livada kod sela Kalinić na sjeverozapadnim obroncima Dilja, koja je bila udaljena samo 4 km od Ivanin Dvora. Taj pričuvni aerodrom kod sela Kalinić služio je za skrivanje aviona, jer zrakoplovstvo JNA nije moglo pretpostaviti da bi netko mogao sletjeti među te šumarke i brežuljke. Svaki put po povratku iz Zagreba avioni su sletjeli na tu livadu, a na dan letenja za prijevoz ranjenika vraćeni na bazni aerodrom Ivanin Dvor kojih 15 minuta prije predviđenog polijetanja za Pleso - ispričao je Klobučar.

Heroji nisu pozvani

Posade su pritom bile non-stop u dežurstvu, a za prijevoz im je javljano sat vremena prije polaska, kako bi avion već za 30-ak minuta bio spreman za polijetanje, a toliko je otprilike trebalo vremena i kolima Hitne pomoći da iz Slavonskog Broda dovezu ranjenike u 35 km udaljen Ivanin Dvor. Paralelno bi se kontaktiralo Zračnu luku Pleso i najavio dolazak aviona, kao i tamošnji sanitet, koji je imao spremna ambulantna kola za prihvat ranjenika i prijevoz u neku od zagrebačkih bolnica.

- Prilikom letova čak smo ponekad prelazili i preko nekih kritičnih područja između Papuka i Psunja, malo sjevernije od Kamenske, da skratimo put, a to je bilo još okupirano. No, nisu nikada djelovali na nas, a možda i jesu lakim pješačkim naoružanjem, ali to nismo osjetili jer smo bili previsoko. Najteže je u svemu bilo slušati  jauke ranjenika, jer su u brodskoj bolnici, koja je bila u teškoj situaciji, bili doslovce "pokrpani" - prisjetio se Klobučar.

Aviosanitet je na Ivanin Dvoru ostao do 15. listopada 1992., pri čemu su odradili 17 letova i prevezli 93 ranjenika. Najviše u jednom danu, 6. 10. 1992., prevezeno je 20 ranjenika s dva aviona AN-2.

- S vremenom se pokazalo da je udaljenost sa sjevernih obronaka Motajice do poljoprivrednog aerodroma Ivanin Dvor samo 25 km zračne linije, što je bilo u dometu dalekometnog topništva, a jedan napad se i dogodio sredinom listopada, sigurno na nečiju dojavu o tome što se tamo radilo, pa je donesena odluka o prebaziranju radi sigurnosti prvenstveno građana Pleternice i okolice i nepotrebnog razaranja koja su počela koji dan ranije, kao i zbog sigurnosti članova Aviosaniteta. Stoga smo se vratili u Osijek 16. 10., a onda smo već 22. 10. prebazirani u Cernu kod Vinkovaca, gdje smo ostali do kraja studenoga da bismo potom bili prebačeni na poljoprivredni aerodrom u Retkovce. S ta dva aerodroma odradili smo još 13 letova i prevezli 48 ranjenika, dakle ukupno 30 letova i 141 prevezeni ranjenik bila je bilanca našega rada i nadamo se da je time spašeno mnogo života. Demobilizirani smo krajem srpnja 1993., nakon pada Bosanske Posavine - ispričao je Klobučar, kojega jepogodila činjenica što prošle godine nije pozvan na obilježavanje 25. obljetnice prvog leta Aviosaniteta iz Pleternice, koju je organizirao grad Pleternica.

- Bio sam u stalnom kontaktu, osobito s gospodinom Marijem Kalanom, koji mi je rekao za obilježavanje i kojemu sam čak i dao svoje pisane i fotografske materijale kao prilog za brošuru tiskanu tim povodom, uz uvjet da me prije uvrštavanja tih materijala u brošuru dodatno konzultira za suglasnost i koordinaciju, što nije učinio. Isto tako nije pozvan ni Tome Majnarić, logističar Aviosaniteta iz Pleternice. Očito su neki ljudi koji s tim humanitarnim činom u ratu nisu imali nikakve veze, tada sebe stavili u prvi plan krojeći listu pozvanih po svom nahođenju - istaknuo je Klobučar.

Kategorije: Hrvaška

Evo zašto se na obali sve više kupuju poljoprivredna i šumska zemljišta

6 ur 56 min ago

Istraživanje “Pregled tržišta nekretnina Hrvatske 2012. - 2017.” uz očekivane podatke o prodaji nekretnina, kao što su kuće i stanovi u domovini, pokazalo je i brojne druge zanimljivosti, posebice povećan broj transakcija poljoprivrednih i šumskih zemljišta na obali. Nije iznenađenje da se na obali prodaju stanovi, kuće i građevinska zemljišta, ali je otvoreno pitanje zašto se kupuju šumska i poljoprivredna zemljišta?! Teško je povjerovati da bi netko kupio šumu da bi se njome šetao ili da baš svjedočimo povećanom zamahu poljoprivrede i šumarstva, recimo, u Dalmaciji.

EKSTENZIJE

- Moguće je da je jedan dio tih transakcija špekulativne naravi te da se pojedinci nadaju da bi se zemljište moglo prenamijeniti u građevinsko ili misle da ga svejedno mogu koristiti u svrhu ponude turističkih proizvoda i usluga i tako si osigurati povećane prihode na osnovi korištenja tog zemljišta. Naime, to onda povećava tržišnu vrijednost zemljišta, bez obzira na ograničenu namjenu - rekla je Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, na okruglom stolu održanom u povodu objave te publikacije, u organizaciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.

Više je razloga zašto se češće kupuju poljoprivredna i šumska zemljišta. Ona su obično uz građevinska, odnosno uz zone turističke namjene pa su često ekstenzije turizma, kao poljoprivreda s manjom građevinom. Također, u mjestima na obali mogu se graditi stambene i gospodarske građevine na poljoprivrednom zemljištu izvan građevinskih područja, a unutar zaštićenog obalnog pojasa (1000 metara od obalne crte). Primjerice, može se podići građevina za potrebe prijavljenog OPGa i pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga unutar zaštićenog obalnog pojasa ako je građevina za OPG, na zemljištu većem od tri hektara.

Teskt 2 

 Veličina dopuštenog objekta ukupne je površine 400 četvornih metara i treba biti udaljena od mora najmanje 100 metara. Na površinama od jednog do tri hektara građevina može imati prizemlje do 100 kvadrata ili potpuno ukopan podrum do 400 kvadrata. Na nekim se mjestima pod OPGm podrazumijeva i kamp na poljoprivrednom zemljištu. Slično je i sa šumskim zemljištem uz koje je neki turistički objekt pa je ono kao proširenje sadržaja.

 Uglavnom to više nisu parcele izvorne namjene. Zanimljiv je i podatak prosječnih veličina poljoprivrednih zemljišta koja se prodaju na obali, to su u prosjeku parcele veličine pola hektara. Dakle, zasigurno ne služe za učinkovito bavljenje poljoprivredom. Sve to upućuje na to da bi država trebala više pozornosti posvetiti zaštićenom obalnom pojasu i šumama. Prema podacima iz istraživanja, vidi se da je od 2012. do 2017. godine općenito najveći broj kupoprodajnih transakcija u Hrvatskoj otpao na poljoprivredno zemljište, njih čak 220.459, a na stanove koji su iza njih 103.193. Očekivano, u priobalnom pojasu izvan gradskih sredina dominiraju kupoprodaje građevinskih zemljišta. No, kao i građevinsko, i poljoprivredno zemljište je najskuplje na Jadranu.

Tekst 1 

SAMO 3,58

U deset mjesta istraživanja prosječna je cijena metra četvornog poljoprivrednog zemljišta bila viša od 100 kuna po metru četvornom, i to u Baškoj Vodi, Brelima, Dugom Ratu, Makarskoj, Podstrani, Solinu, Sućuraju, Trogiru, Okrugu i Župi Dubrovačkoj. Također, u 22 jadranska mjesta cijena poljoprivrednog zemljišta bila je u rasponu od 50 do 100 kuna po kvadratu. Usporedbe radi, u najplodnijem dijelu Hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji prosječna cijena kvadrata poljoprivrednog zemljišta iznosila je 3,58 kuna. Od poljoprivrednih zemljišta najmanja prodana po veličini bila su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a najveća u Vukovarsko-srijemskoj.

Šume se pak na obali ne prodaju u većem broju, no one koje se prodaju imaju u prosjeku najvišu cijenu u Hrvatskoj, i to u Splitsko-dalmatinskoj županiji, od 113 kuna po četvornom metru. U toj je županiji provedeno devet kupoprodaja šume 2014. godine, slijedi rast na 163 kupoprodaje šume 2015. godine pa 83 kupoprodaje šuma 2016. godine i 31 lani. U Istri je lani prodano 218 šumskih zemljišta. Najskuplje pojedino šumsko zemljište prodano je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji po cijeni od 1126 kuna po metru kvadratnom.

Kategorije: Hrvaška

RAJKO OSTOJIĆ 'Bernardić je propustio šansu pokazati se kao lider, ali on ima legitimitet, a kolege koji su ga napali su pogriješili'

7 ur 27 min ago

Potpredsjednik SDP-a Rajko Ostojić gostovao je u nedjelju u emisiji Točka na tjedan televizije N1 te je voditeljici Anki Bilić-Keserović odgovarao na niz pitanja o turbulentnim trenucima kroz koje njegova stranka prolazi.

S obzirom da ga već neko vrijeme nije bilo u medijima, a smatra ga se jednim od glavnih suradnika uzdrmanog šefa stranke Davora Bernardića, Ostojić je na pitanje zašto se povukao iz javnosti odgovorio da nije htio sudjelovati u 'valjanju u blatu'.

- Ali nisam šutio, govorio sam stalno i kontinuirano, izjavio je.

Na pitanje gdje je govorio, kaže da o stranci govori u stranci, i to cijelo vrijeme.

- Stranka naprosto nije plijen, to treba znati, to je ključno. Stranka mora biti iznad pojedinaca i stalno sam apelirao na suradnike - dajte uključite zdravi razum. A izbjegavao sam medije iz razloga jer to nije pristojno, rekao je.

- Kolege koji su svaki dan u medijima, koji su punili naslovnice, su pogriješili. Govorim o slučaju pismo. Pismo je bilo legitimno pravo, ali način da se najavljuje u medijima, način na koji je prezentirano je pogrešan. Toga nema ni u vesternima, i tamo se ide licem o lice, pištolj o pištolj. Ovo me podsjećalo na '91. kada je bombardirano Sljeme, kada je bombardiran HRT jer kad se bombardiraju mediji istina prva strada. To što su napravili kolege je snizilo rejting SDP-a. Dvije su stvari - za rejting SDP-a krive su loše prezentacije dužnosnika u medijima, gdje se iznosio prljavi veš, to govore svi analitičari. A za rejting Davora Bernardića je kriv i odgovoran on sam. To su dvije teze. Svatko od nas, apsolutno svatko, pa i ja, za izgovorenu riječ moram imati zahvale i pogrde. Rejting je nikad lošiji u 15 godina, a najvećim dijelom za to su krivi i odgovorni oni koji su okupirali medije, a za rejting Davora Bernardića je kriv on. Ne smijemo sve prišiti niti Bernardiću, ali niti suspendiranima, rekao je Ostojić, koji je tijekom intervjua iznosio ambivalentne ocjene o Bernardiću, za razliku od svojih prethodnih istupa kada ga je zdušno branio.

Potvrdio je da se na tijelima stranke raspravljalo o Bernardiću, kao i o njegovom osobnom rejtingu.

- Dvije su politološke postavke ključne: prva je da stranka umire kad prestane misliti, a druga da rejting predsjednika mora biti veći ili isti kao rejting stranke, osobito na ljevici. Ono što mene smeta je da smo prestali misliti. Potrebno je napraviti introspkeciju. Rekao sam, dajte molim vas budite kritični prema sebi, pogledajte rezultate, činjenice i brojke o sebi, drugima i trećima, izjavio je.

Kaže da se i osobno zapitao o vlastitoj odgovornosti.

- Mislim da smo svi morali biti aktivniji. Mislim da je Davor Bernardić odmah na početku trebao preuzeti Klub zastupnika, mislim da je to najveća greška. Ti diktiraš, a ne poslovnik, rekao je i dodao da pojma nema zašto je to tada Bernardić odbio ponavljajući da je to njegova ključna greška.

- Dvaput su ga ti isti zvali da bude predsjednik Kluba, sada ga ne žele pa su na kraju zaključili da je to minorna stvar. Potpuno nejasno. Žao mi je što su promijenili poslovnik kluba, ali kad već jesu, žao mi je da nisu i prvi članak, što sam očekivao - da stalno i kontinuirano budu na radnom mjestu u Saboru, kaže Ostojić.

Na konstataciju voditeljice da ni Bernardića nema baš često u Saboru, Ostojić uzvraća da on ima slobodu, ali da zastupnici primaju novac za to. Voditeljica ga je podsjetila da je i Bernardić zastupnik, na što je Ostojić samo ponovio da smatra da je trebao odmah preuzeti klub i pokazati se kao lider.

- Propustio je tu šansu, zaključio je.

- Treba li on ostati predsjednik stranke?, izravno ga je upitala voditeljica.

- Legitimno je izabran, dvaput ga se pokušalo rušiti. Bernardić ima potpuni legitimitet da bude predsjednik. Sve je institucija, odgovorio je Ostojić.

Na dodatno pitanje da iznese svoje mišljenje o Bernardiću, ima li on njegovu podršku, Ostojić je odgovorio da je to rekao Bernardiću, ali da ne može reći voditeljici.

- Jasno sam mu rekao što bih napravio na njegovom mjestu, odluka je njegova, rekao je i dodao da iz pristojnosti ne želi javno prenositi vlastite riječi.

Na pitanje je li Bernardić dobro rješenje za SDP, Ostojić kaže da je definitivno mogao neke stvari puno bolje napraviti, ali da je napravio i neke dobre stvari.

- Nije trebao širiti pipke, on je počeo rumor o velikoj koaliciji, prigovorio mu je Ostojić podsjećajući na pismo koje je već mjesec dana nakon dolaska na čelo SDP-a poslao Andreju Plenkoviću.

- Iako nije razgovarao o koaliciji, napisao je to pismo, dodao je Ostojić.

- Ne slažem se da je SDP u šah-mat poziciji, to bi značilo da je priča gotova. Ovo je korak pred šah, opisao je situaciju u stranci Ostojić, a na pitanje tko će onda povući potez, odgovara 'vidjet ćemo'.

- Nakon šaha ima još jedan potez. U SDP-u su četiri struje. Prva su bivši ministri u Klubu koji nisu ušli u Predsjedništvo, druga su svi koji su ušli, treća su načelnici koji su dobili lokalne izbore i četvrta ljudi koji su sada dobili na unutarstranačkim lokalnim izborima, izjavio je Ostojić koji iznosi i recept za njihovo pomirenje.

- Trebaju se suočiti s činjenicama i brojkama. Koliki je rejting SDP-a, ali i nekih zastupnika. Važno je kako vas ljuti ocjenjuju. Postoje bivši dužnosnici koji su dobili manje glasova od prosječne hrvatske svadbe i onda dođu na Glavni odbor i napadaju ljude. Pokušavam pozicionirati stvari da svatko gleda svoje brojke. Ako ćemo kriviti Milanovića zašto je na prvo mjesto stavio Milanku Opačić ili Ronka koji su sada napustili stranku, onda ću isto tako i Davoru Bernardiću reći da je odgovoran za loš rezultat lokalnih izbora u Zagrebu. To sam rekao njemu, na Klubu i na Predsjedništvu. Odgovoran je što je dvoje ljudi iz zagrebačke Skupštine prešlo u klub Milana Bandića, izjavio je.

Rješenje Ostojić vidi u okretanju politikama i programima, no voditeljica mu je spomenula da je takvih pokušaja već bilo, ali da to ne pada na plodno tlo. Spomenula mu je pritom i napad premijera na SDP na zadnjem aktualnom prijepodnevu u Saboru.

- Ne treba se premijer brinuti o SDP-u, ostavite to nama. Mi smo za četiri ministra tražili opoziv. Sva četiri su propala u Saboru, ali nas je premijer ipak poslušao, dvoje ih je poslije smijenio. Rezultat opoziva je dva-dva, smatra Ostojić.

Osvrnuo se zatim na odlazak Milanke Opačić iz SDP-a.

- Način na koji je ona otišla iz Kluba, to je kao otići iz hotela i ne platiti račun. Ona je otišla i nije platila račun. Ja nju poznajem jako dobro i ne brinem za nju, snašla se ona, kaže Ostojić i tvrdi da ima još ljudi koji poput nje nisu redovito plaćali članarinu stranci.

Za suspendiranu četvoricu članova Predsjedništva, Sinišu Hajdaša Dončića, Peđu Grbina, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića kaže da su dobri ljudi te da samo treba smiriti emocije.

- Glavni odbor je odgovorno, pravilno i odlično odlučio. Oni su napravili medijsku stupicu, kao Milinovićev autobus, ali mislim da su svjesni da su pogriješili, kaže.

Kao rješenje krize u stranci vidi 'introspekciju svih' i okretanje brojkama.

- Ljudi se moraju baviti građanima. Imamo jasan cilj, a to je bolja Hrvatska, poštenija Hrvatska. Moramo dići rejting stranke i predsjednika stranke, kaže i dodaje da za dizanje rejtinga postoje metode - istupi, politike i programi.

Ostojić nije znao objasniti što je Bernardić mislio kad je rekao da ga ruše uvozni lobiji i krupni kapital, a zatim se osvrnuo na predstojeće izbore za Europski parlament.

- Vodim stožer koji se mora napokon sastati, napraviti plan, odabrati 30 ljudi koji će biti kandidati. Od 30 ćemo ih izabrati 12. Šest muškaraca i šest žena, kolegica mora biti prva, kaže i dodaje da će na listi sigurno biti i Biljana Borzan koju opisuje kao sjajnu europarlamentarku, kao i Tonina Piculu.

- Njih dvoje je sigurno, ostalih 10 pozicija je otvoreno, zaključio je.

Kategorije: Hrvaška

Luksuzni magazin D&D GOLD na svim kioscima JOŠ SAMO 3 DANA!

7 ur 58 min ago

Prije godinu dana tim redakcije mjesečnih izdanja, časopisa D&D Dom i dizajn te časopisa D&D Vrt, odlučio se na stepenicu više te smo izdali godišnje luksuzno izdanje D&D Gold.

Riječ je o raskošnom ljetnom štivu na velike 164 stranice, s pregršt zanimljivih tema iz svijeta arhitekture, dizajna i kulture stanovanja te s naglaskom na lijepe kuće i stanove diljem Hrvatske. Tako vas u novom broju časopisa D&D Gold, koji već možete potražiti na kioscima i u trgovinama, ekskluzivno vodimo u četiri divna stambena objekta.

Screenshot_from_2018-08-23_12_50_39.jpg 

STRUČNI ŽIRI

Prvi je luksuzna kuća na Korčuli, smještena u mirnoj uvali, za koju mnogi stručnjaci tvrde da je trenutačno najljepša vila na Jadranu. Ne propustite priču i fotografiju o ovoj zaista fascinantnoj rezidenciji. Vodimo vas i u neobičnu kuću podno Biokova koja nas je oduševila eksterijerom i interijerom. Ali, to nikako nije sve. Zavirili smo i u stan u Zagrebu koji će se svidjeti svim minimalistima te u šarmantnu prizemnicu na zagrebačkoj Perjavici koja je stopljena s prirodom - okružuje ju zelena šuma.

Kao temu broja odabrali smo, vjerujemo, svima zanimljivu temu. Okupili smo stručni žiri sastavljen od poznatih domaćih arhitekata i stručnjaka koji su odabrali 55 najznačajnijih projekata (kuća, hotela, bazena, trgova, crkvi, vrtića, škola...) u Hrvatskoj, napravljenih od 2000. do 2018. godine. Provjerite koji su!

Screenshot_from_2018-08-23_12_50_10.jpg 

INSTAGRAM

Tu su i druge naše pomno odabrane ljetne priče, poput odabira pravoga stila uređenja prema horoskopskom znaku, reportaža iz talijanske stancije u koju stalno dolaze umjetnici iz svih dijelova svijeta i tamo se danima zabavljaju, druže i održavaju brojne radionice, razgovora s 11 domaćih dama koje su potpuno osvojile najpopularniju društvenu mrežu današnjice - Instagram, donosimo i trendovske šoping patrole koje vam mogu poslužiti kao šalabahter za najbolju ljetnu kupnju i mini makeover doma, u velikoj fotopriči predstavljamo autore najbolje keramike Made in Croatia, a otkrivamo i što vam sve treba ako poželite svoje vjenčanje organizirati u prirodi ili dvorištu neke lijepe kuće. Još puno dobrih tema pronađite u novom broju časopisa D&D Gold koji je u prodaji!

Screenshot_from_2018-08-23_12_45_15.jpg 

Vodimo vas u fascinantne domaće stanove i kuće koji osvajaju svojim uređenjem, a između ostalog, donosimo i priču o najljepšoj vili na Jadranu

Kategorije: Hrvaška

PSIHOZA OKO KONTAMINIRANIH JAGODA ŠIRI SE IZVAN AUSTRALIJE U još jednoj državi pronađene jagode sa šivaćim iglama: 'Sve smo ih smjesta povukli'

8 ur 37 sek ago

Psihoza oko kontaminiranih australskih jagoda proširila se na Novi Zeland gdje je lanac supermarketa objavio u nedjelju da su šivaće igle pronađene u jednoj posudici s jagodama podrijetlom iz Australije.

Trgovinski lanac Countdown objavio je da povlači marku australskih jagoda sa svojih polica nakon otkrića igala u trgovini u Aucklandu.

Voće podrijetlom iz Zapadne Australije prodavano je prošlog tjedna u svim prodavaonicama tog lanca na Novom Zelandu a zabilježen je samo jedan incident.

"Shvaćamo vrlo ozbiljno sigurnost hrane", izjavio je glasnogovornik tvrtke u priopćenju. "Kupci mogu vratiti u dućan sve jagode marke Choice koje imaju kako bi bili mirni a novac će im biti vraćen u cijelosti".

Lanac je također savjetovao potrošačima da prerežu jagode ostalih australskih marki prije nego ih jedu.

U Australiji je policija zabilježila stotinjak incidenata koji uključuju pribadače ili igle u voću, nakon prvih slučajeva u državi Queensland, na sjeveroistoku zemlje.

Woolworths Australia, tvrtka majka Countdowna, povukla je igle sa svojih polica zbog psihoze, a i iz "predostrožnosti".

Vlada australskog premijera Scotta Morrisona uspjela je u četvrtak da parlament postroži zakon te je sabotaža hranom podložna kazni od 15 godina zatvora.

Kategorije: Hrvaška

Mala zemlja za sve veći broj komunikologa

8 ur 4 min ago

Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, privatna institucija s državnom potporom, nedavno je objavilo kako u novoj akademskoj godini 2018./2019. započinje s izvođenjem diplomskog sveučilišnog studija komunikologije. “Polazeći od aktualnog društvenog konteksta, potreba na tržištu rada, kao i novijih trendova u promišljanju obrazovanja današnjih komunikatora i medijskih djelatnika, na diplomskom studiju komunikologije studentima su ponuđena dva usmjerenja: Interkulturalna komunikacija i novinarstvo te Znanstveno istraživanje medija i odnosi s javnošću”, navedeno je u priopćenju odaslanom medijima.

Osnivanje novog studija komunikologije izazvalo je raspravu na društvenim mrežama jer u posljednjih 13 godina u našoj zemlji slični studiji niču kao gljive poslije kiše. Samo u Zagrebu i okolici izbrojili smo ih nekoliko: komunikologija na Hrvatskim studijima, novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, novinarstvo te odnosi s javnošću i studij medija na Sveučilištu VERN, komunikacijski menadžment na Veleučilištu Baltazar Krčelić u Zaprešiću, a dodamo li tome komunikologiju na Sveučilištu Sjever, studij turizma i komunikologije u Zadru, studij medija i kulture na Sveučilištu Dubrovnik i druge, opravdano se postavlja pitanje gdje će mladi ljudi s diplomama tih studija raditi. Istodobno, u Hrvatskoj se vrlo rijetko otvaraju studiji na STEM području (prirodne znanosti, tehnologija, inženjerstvo i matematika) koje uvelike oblikuje moderna društva zasnovana na fascinantnom razvoju tehnologije.

 

Različiti studiji, isti profesori

- Ne znam odakle toliki interes mladih za studije komunikologije i novinarstva, možda je to njima i dalje privlačno i popularno, baš kao što je u doba kad sam ja studirala bila popularna sociologija ili filozofija. No otkad postoji državna matura, uviđam da mnogim našim studentima novinarstvo nije prvi odabir. Dakle, među stotinjak mladih koliko ih na FPZG-u godišnje upiše studij novinarstva, velik je broj onih koji su to upisali samo da bi nešto studirali. Studenti novinarstva kod nas na trećoj godini biraju smjerove: trenutačno je opća pomama za smjerom odnosa s javnošću, dok je nekad veliki interes vladao za televiziju - rekla je dr. Tena Perišin, profesorica novinarstva, informacijskih i komunikacijskih znanosti s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG).

- Apsolutno mislim da je u Hrvatskoj previše srodnih studija komunikacijskih i informacijskih znanosti. I onda ne samo da se preklapaju isti kolegiji, nego ih i drže isti profesori. Problem je što i svi ti studiji nude iste, mahom teorijske predmete. Zasad jedino studij novinarstva na FPZG-u nudi praktičan rad u studentskim medijima, no i tu treba napraviti puno više. Digitalna je revolucija donijela goleme promjene - rekla je dr. Perišin koja smatra da bi trebalo napraviti i temeljite promjene u studijima komunikacijskih znanosti i novinarstvu.

- Možda zvuči heretički, no po meni bi Sveučilište u Zagrebu, koje ima studij novinarstva na FPZG-u i komunikologiju na Hrvatskim studijima, trebalo napraviti iskorak tako da ta dva studija udruže snage. Umjesto da porezni obveznici duplo plaćaju za dva srodna studija na SuZG-u, mogli bismo napraviti jedan odličan studij koji bi nudio sve ono što nude i srodni fakulteti na Zapadu te išao ukorak s izazovima digitalnog doba. Danas na Zapadu nema modernog studija novinarstva bez inovacijskih laboratorija u kojima surađuju prirodnjaci i društvenjaci. Potrebno je više interdisciplinarnosti među postojećim fakultetima - istaknula je Tena Perišin.

Dr. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja smatra da nije problematično ako neka privatna institucija, kao što je Katoličko sveučilište, otvara novi studij komunikologije.

- Ako mogu organizirati kadar i smatraju da im je to isplativo te da mogu privući studente kojih je u našoj zemlji sve manje zbog demografske situacije, ne vidim problem da oni otvaraju takav studij. No kad se govori o višku studija poput komunikologije, filozofije ili povijesti na SuZG-u, to je problem koji proizlazi iz njegove neintegriranosti. Nije jasno zašto bi na javnom sveučilištu trebala postojati, primjerice, tri studija povijesti s gotovo identičnim programom. To otvara problem ljudskih kapaciteta: ili imamo previše ljudi ili neki ljudi predaju na više fakulteta. Dodatni razlog gomilanja nekih studija su i niži troškovi njihove uspostave - rekao je Baketa koji je doktorirao na temi promjene politika na hrvatskim javnim sveučilištima od 2001. do 2013. godine.

- Gledamo li broj studija i studenata, komunikologija je tek kap u moru. Po meni, paradigmatski studiji koje bi najviše trebalo spominjati su ekonomija i pravo. Kad se pogleda ukupni broj studenata u RH i broj studenata u društvenim znanostima, spoznate da više od dvije trećine studenata u društvenim znanostima otpada na studente ekonomije i prava. A stanje na tržištu rada pokazuje da nam zapravo ne treba toliko studenata ekonomije i prava - istaknuo je Baketa.

Fizičar Mirko Planinić, profesor na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu, kritički je nastrojen prema osnivanju novih studija, bilo u STEM, bilo na području društveno-humanističkih znanosti. - STEM studije nije lako osnovati, treba imati laboratorije, kompetencije, a ljudi koji na njima rade trebali bi ići u inozemstvo steći potrebno iskustvo. Što se tiče komunikologije i općenito društvenih znanosti, čini mi se da je puno jeftinije osnovati takve studije. Također, imam dojam da studenti koji nemaju jasnu ideju što bi studirali i radili biraju studije koje je lakše završiti, poput komunikologije. No temeljno je pitanje jesu li novi studiji popraćeni kompetencijom profesora. Uvijek je pitanje kakav će biti neki novi studij i tko će predavati te hoće li imati stalno zaposlenje ili su to pridruženi članovi - rekao je Planinić.

 

Potrebno jačanje kompetencija

Istaknuo je kako već sada u Hrvatskoj imamo situaciju u kojoj na jednog završenog srednjoškolca dolaze 1,2 mjesta na sveučilištima. - Nemoguće je s tolikim brojem mjesta na fakultetima privući kvalitetne studente. U Kini je odnos 1 naprama 10, jedno mjesto na fakultetu na 10 završenih srednjoškolaca. Osobno ne bih preporučio osnivanje nikakvih novih studija nego usavršavanje postojećih, podizanje njihove kvalitete, jačanje kompetencija profesora, otvaranje programa na engleskom jeziku zbog privlačenja stranih studenata - rekao je Planinić

- Kad god dolaze strani studenti, onda je tu prisutna razmjena ideja. Također, kad se fakultete i sveučilišta rangira na listama, uvijek se gleda koliko je ljudi iz međunarodnog okruženja koji na njima studiraju. Naši fakulteti i sveučilišta bi se puno više trebali otvarati prema stranim studentima, a dobar je primjer Medicinski fakultet u Zagrebu koji ima program na engleskom koji upisuju strani studenti. I mi smo na Fizičkom odsjeku razmišljali o tome, ali trenutačno nam se čini da ne bismo baš mogli privući ljude izvana zbog velike konkurencije takvih studija u svijetu. No o tome ozbiljno razmišljamo - dodao je Planinić te se osvrnuo na studije na STEM području.

- Radili smo istraživanja, a to pokazuju i rezultati državne mature: STEM fakultete kod nas može studirati oko 1000 do 1500 mladih godišnje koji u Hrvatskoj završe srednju školu. Tu nema nekog velikog prostora za povećanje kvota, nego za privlačenje studenata izvana, a za to treba podići kvalitetu samih studija. Nadalje, važno je da kad ljudi završe budu na tržištu rada sposobni nešto raditi ili kod nas ili vani. To što netko ode van može nam kratkoročno izgledati loše, ali to je puno bolje nego da ništa ne radi nakon što završi fakultet - zaključio je Mirko Planinić.

Kategorije: Hrvaška

REPORTERKA JUTARNJEG NA BITEF-u GLEDALA NOVU, NJEMAČKU PREDSTAVU OLIVERA FRLJIĆA Prava borba danas se odvija u kulturi, s kazalištima na prvoj liniji

8 ur 4 min ago

Ove jeseni u Zagreb dolazi Arpad Schilling, slavljeni mađarski teatarski redatelj. Režirat će predstavu u ZKM-u, u Mađarskoj više ne može: lani ga je potpredsjednik Orbanova Fidesza prozvao prijetnjom za nacionalnu sigurnost, financijska inspekcija zamrznula je račune njegovu Krétakör teatru. “Mnoge kazališne udruge, redatelji i institucije nisu me podržali”, požalio se Schilling na manjak solidarnosti u razgovoru za Irish Times. Krajem godine za HNK radit će Falk Richter, jedno od najpoznatijih europskih redateljskih imena.

Richter je trn u oku njemačke desnice. Najuspješniji naš kazališni redatelj Oliver Frljić, crvena krpa za desničare u Hrvatskoj, nastavlja pak karijeru u Njemačkoj. Među deset najboljih europskih predstava u selekciji ovogodišnjeg BITEF-a u Beogradu su prošlog tjedna igrale čak dvije njegove, “Šest likova traži autora” zagrebačkog kazališta Kerempuh i “Gorki - Alternative für Deutschland”, koju je režirao za berlinsko kazalište Maxim Gorki.

Frljić tu ne gura prst u oko njemačkoj krajnjoj desnici. Postavlja pitanja lijevoj publici i lijevom kazalištu kakvo je Maxim Gorki, uzdrmavajući njihovu samodovoljnost i samorazumljivost njihovih vrijednosti. Većinu ansambla Gorkoga čine glumci koji su se doselili iz inozemstva, ili su im roditelji useljenici, angažirani su na pomoći azilantima, imaju posebnu azilantsku trupu. Kad neki ne-Nijemac aplicira na mjesto u nekom drugom njemačkom kazalištu, kažu mu da je za njega Gorki i neka ode tamo.

Preko životnih priča glumica Mareike Beykirch i Svenje Liesau Frljić predočava emocije ljudi kojima su za nevolje krivi imigranti. Takve priče su kao hepo kocke (potpaljivači vatre, op. ur.) za krajnju desnicu, jer se one ljevice ne tiču. Kazalište bi trebalo biti mjesto gdje se čuju i vide i oni dosad nevidljivi, čiji strahovi prijete da razore temelje društva koje znamo. Ali kako ih uključiti kad oni ne žele u kazalište?

q3.jpg 

Na momente drzak, na momente dirljiv do suza, u manje od sat i pol Frljić sa svojim glumicama i glumcima uspijeva ispričati priču o današnjoj Njemačkoj i Europi, o krhkoj demokraciji i gradovima preplavljenima strahom, strahom od stranaca, od nezaposlenosti, od siromaštva. Pritom propituje teatar i rastavlja ga na sastavne dijelove dok na sceni demontira kulisu zgrade teatra Maxim Gorki. Glumci su sjajni i predstava je odlična (lijepo se uklopila Nika Mišković iz riječkog HNK Ivan Zajc), pitanja koja postavlja dugo se nećete moći riješiti. Među ostalim, onoga gdje citiraju Goebbelsa: Ako je demokracija tako glupa da nam pruži sve mogućnosti da dođemo na vlast, to nije naš problem. A vi, što ste spremni učiniti da to spriječite?, pitaju glumci publiku. Ili ćemo samo nastaviti sjediti i čekati?

Frljić u Njemačkoj ne mora biti na isti način radikalan kao na istoku Europe, jer tu su njegova glavna pitanja već izašla na ulicu. Ovog su ljeta održane demonstracije u Münchenu protiv Horsta Seehofera, njemačkog ministra unutrašnjih poslova i lidera bavarske Kršćansko-socijalne unije: protiv njegove anti-imigrantske politike i poticanja mržnje prema imigrantima. Dva minhenska kazališta bila su u prvim redovima protiv politike CSU “koja podsjeća na kinesku KP” i uvođenja orbanovske Republike, kako je to nazvao Matthias Lilienthal, intendant Kammerspiela. Kako to mogu dva kazališta na proračunu demonstrirati protiv vlasti, ljutili su se u CSU. A što bi drugo trebala biti naša dužnost, odgovorili su, za što nas drugo plaćate? Slične demonstracije održane su u Berlinu i Augsburgu.

AfD je pokrenuo kulturnu ofenzivu protiv ljevičarski nastrojene kulture, posebno protiv predstava u kojima sudjeluju azilanti ili se u njima AfD proziva za nacizam. “Naš je cilj preokrenuti prevladavajući duh u ovoj zemlji”, istaknuo je Marc Jongen, u AfD-u zadužen za kulturu. Bivši asistent slavnog njemačkog filozofa Petera Sloterdijka, Jongen je zastupnik AfD-a u Bundestagu. U Frljićevoj predstavi čita se čitav njegov govor.

 

Tužbe protiv kazališta

Alternativa za Njemačku podigla je niz tužbi protiv kazališnih kuća, traže ukidanje subvencija nepoćudnima, traže zabrane predstava. I “više njemačkih komada”. Naprimjer, u saveznoj državi Saskoj-Anhaltu lokalni ogranak AfD-a zatražio je da muzeji, orkestri i kazališta “potiču pozitivan stav prema Domovini”. Pokreću se harange protiv nepoćudnih, na Documenti u Kasselu protestirali su protiv obeliska jednog umjetnika rođenog u Nigeriji. “Naše kazalište uništava njemački identitet”, tvrdi Thomas Tillschneider, AfD-ovac iz Saske-Anhalt, gdje je ta stranka druga po snazi. Tillschneider je jedan od najistaknutijih AfD-ovih intelektualaca i odlučni borac protiv lijevo-liberalnog njemačkog teatra.

Prošlih tjedana nekoliko svjetskih medija donijelo je opsežne reportaže o novom kulturnom ratu u Europi. Krajnja desnica je u ofenzivi protiv ljevičarskih skretanja, traže umjetnost koja će promovirati nacionalne vrijednosti, u Austriji kao u Slovačkoj, u Njemačkoj kao u Hrvatskoj. Mjesto nekadašnjih tvornica zauzeli su teatri, prava borba se danas odvija u kulturi, s kazalištima na prvoj liniji.

Njemačko kazalište postalo je arena kulturne borbe, piše Der Spiegel. Metode su slične kao u Hrvatskoj: javni napadi i zahtjevi za ukidanje subvencija, prijetnje smrću glumcima i intendantu, grafitima išarana zgrada kazališta. “Ne osjećam se više sigurnim”, rekao je nedavno umjetnički ravnatelj berlinskog Schaubühnea Thomas Ostermeier za Financial Times. Uz prijetnje smrću i sve što s tim ide, Ostermeieru su vandalizirali automobil. U Altenburgu u Thüringenu sukob se koncentrirao na predstavu u kojoj glavnu ulogu igra glumac Ouelgo Téné, iz Burkine Faso, koji tek uči njemački. Krajnja desnica pozvala je na bojkot teatra u kojem su igrali glumci iz 26 zemalja. Rezultat? Odlazak mnogih glumaca, među ostalim i intendanta.

q2.jpg 

Sve je kao u komunizmu

Prvi je bio Viktor Orban koji je posmicao lidere svih važnijih kulturnih institucija u ovih osam godina vlasti. Mađarska državna opera ovog je ljeta morala otkazati 15 izvedbi mjuzikla “Billy Elliot” kad su ih napali da šire homoseksualizam među mladima. Dotad je “Billy Elliot” bio super popularan, u tri godine vidjelo ga je više od 100.000 gledatelja. “Imamo crnu listu nepoćudnih knjiga, kazališnih i filmskih redatelja”, žali se Pawel Pawlikowski, poljski redatelj koji je 2015. dobio Oscara za strani film.

Njegova “Ida” konačno je prikazana na poljskoj televiziji, ali s titlovima koji su gledateljima pojašnjavali što je sve to u filmu pogrešno, neistinito, anti-poljski. Vlada PiS-a (Pravo i pravda) preuzela je kontrolu nad javnom televizijom, sve je kao u komunizmu, ističe Pawlikowski. Opsjednuti su novim pisanjem povijesti, kaže redateljica Agnieszka Holland: žele sve prilagoditi svojem nacionalističkom mitu u kojem su svi Poljaci divni, a svi drugi su krivi za sve.

Veliki uspjeh nova desnica ostvarila je ovog ljeta u Njemačkoj: Nakon tri godine sudske borbe, ultrakonzervativka Gabriele Kuby (“zaštitimo našu djecu od preranog seksualiziranja” preko spolnog odgoja) uspjela je Falku Richteru u predstavi FEAR u berlinskom teatru Schaubühne zabraniti jednu rečenicu, i jedan dio iz videorada koji se prikazuje na sceni.

U predstavi se ključni likovi njemačke krajnje desnice prikazuju kao nacistička čudovišta, pri čemu redatelj doista nije pokušao biti blag i obazriv. Još 2015. su AfD-ova europarlamentarka Beatrix von Storch i Hedwig von Beverfoerde, liderica obiteljaškog pokreta Demo für alle, pokušale sudski zabraniti predstavu ili barem scensko korištenje njihovih likova, ali im to nije prošlo. Do ove zadnje presude. No i Schaubühne smatra da su pobijedili u procesu jer je sud odbio većinu zahtjeva Gabriele Kuby, i naložio joj da plati veći dio sudskih troškova.

Kazalište u Paderbornu, gradu od 150.000 stanovnika u njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Westfaliji, za predstavu “Andorra” po Maxu Frischu uoči premijere 1. rujna koristilo je ilustraciju mrtvačke glave, u kojoj se suprotstavljaju podaci o 2,6 posto glasova za nacističku NSDAP stranku 1928. i 37,3 posto glasova na izborima 1932., s podacima o rastu popularnosti AfD-a, sa 4,7 posto na izborima 2013. te 12,6 posto na izborima 2017. godine. Desno je brojka od oko 6 milijuna ljudi ubijenih u holokaustu, lijevo broj 681, koliko je 2017. bilo zabilježenih antisemitskih napada u Njemačkoj. AfD je Theatru Paderborn zaprijetio tužbom, iz teatra odgovaraju da desničari time samo žele privući pažnju… ali na web stranicama više nema zlokobne ilustracije.

Europu je promijenila 2015. godina kad je samo u Njemačku ušlo više od 900.000 izbjeglica. To je u nizu zemalja dalo vjetar u jedra krajnjoj desnici, ali i snažno pomaknulo politički centar udesno. Europa je ostala rascijepljena, na one koji zagovaraju stare ideje slobode, tolerancije i otvorenosti i one koji pozivaju na zatvaranje granica pred imigrantima, povratak tradicionalnim vrijednostima i čuvanje ugroženog nacionalnog identiteta.

Na valu straha od imigranata na izborima u rujnu 2017. u Bundestag je ušlo 92 zastupnika Alternative za Njemačku (AfD-a). Dobili su time milijune iz saveznih fondova: liberalna demokracija tako plaća jačanje stranke koja joj želi smrt.

Slično je u Mađarskoj, Češkoj, Austriji. Prije dvije godine desni aktivisti upali su na kazališnu scenu u Beču i prekinuli predstavu s izbjeglicama iz Sirije, Iraka i Afganistana. Jorg Haider nije podnosio Elfriede Jelinek, austrijsku nobelovku, njegovi nasljednici u vladi ovog su ljeta tražili ispriku zbog jedne izvedbe na Nestroy-Spieleu, prijeteći da će prestati financirati festival koji se već 46 godina održava u Schwechatu u Donjoj Austriji. “Uvijek sam kritizirao vladu, to je u tradiciji narodnog kazališta (Volkstheater). Svejedno mi je tko je na vlasti”, kaže intendant Peter Gruber.

Dreku je digao lokalni vijećnik FPÖ-a, krajnje desne Slobodarske stranke, jer mu je bilo grozno što austrijskog kancelara Sebastiana Kurza u predstavi posipaju kakaom, saveznu vladu se naziva “većinski smeđom”, dakle filonacističkom, a jedan od glumaca pozdravlja Hitlerovim pozdravom. FPÖ je u saveznoj vladi od zadnjih izbora. Na svakom fašniku u Villachu čuju se gori vicevi, kaže intendant. No stara je stvar da desnica nema smisla za humor. “Ovo su snažne mjere poput klimatskih promjena, koje nas guraju natrag u srednji vijek”, upozorio je intendant Gruber za APA-u. Gdje? U cenzuru. Nakon Poljske i Hrvatske, i u Češkoj su demonstranti upali na Frljićevu predstavu “Vaše nasilje i naše nasilje”, biskupi su pokrenuli kaznenu prijavu.

q1.jpg 

Briselska deklaracija

Riječ je u kulturnom ratu krajnje desnice, upozorava se u “Briselskoj deklaraciji za slobodu umjetnosti” koju su u srpnju ove godine pokrenuli dvoje zastupnika njemačkih zelenih, Erhard Grundl i Claudia Roth, alarmirajući da je nužna borba protiv desnih nacionalista koji nastoje preuzeti kontrolu nad kulturom i umjetnošću u nizu europskih zemalja. “Pravo na slobodno izražavanje, raznolikost i sloboda ugroženi su u Europi.

Desničarske nacionalističke vlade u Austriji, Mađarskoj i Poljskoj pokušavaju ukrotiti umjetnost za vlastite ciljeve politikom nacionalnog izolacionizma. I u Njemačkoj također desničarski nacionalisti govore o svojoj želji da očiste kulturni sektor i eliminiraju dotacije ‘ljevičarskoj i liberalnoj ideologiji’ u teatru… Ideološka borba protiv slobode umjetnosti predstavlja prijetnju za naše kulturno okružje, kao i za temelje našeg društva”, upozorava se u peticiji. Korak po korak desničarski nacionalisti uništavaju naše vrijednosti slobodne demokracije i temelje društvene kohezije u Njemačkoj i Europi, pokušavaju alarmirati javnost. Rezultat? 52.000 potpisa. Otprilike koliko i desničarskih prosvjednika nedavno samo u Chemnitzu.

Nije toliki problem u AfD-u i u tome što oni rade, nego u tome što su se ostale njemačke stranke povukle, upozorila je ravnateljica berlinskog kazališta Maxim Gorki Shermin Langhoff prošle nedjelje u Beogradu, na tribini nakon predstave “Gorki - Alternative für Deutschland”. Tako socijaldemokrati (SPD), u strahu od gubitka glasova, više uopće ne govore o imigrantima. I onda sve ostaje na umjetnicima, i na ulici.

Kategorije: Hrvaška

Predsjedniče, nitko vas neće smijeniti, ovaj grad je horda kukavica

8 ur 6 min ago

Može li jedan čovjek svojim pisanjem srušiti dva američka predsjednika? Ne može, ali Bob Woodward, koji je u suradnji s kolegom iz Washington Posta Carlom Bernsteinom putem afere Watergate pomogao srušiti Richarda Nixona, svojom novom knjigom “Fear” (strah) zadao je ozbiljan, iako sigurno ne i zadnji udarac administraciji Donalda Trumpa.

Woodward je washingtonska institucija i novinarska legenda. Već dugo ne sudjeluje aktivno u životu Washington Posta, jer 74 su mu godine, ali s titulom “pridruženog urednika” zadržava status stalnog suradnika ponovo oživjelog washingtonskog dnevnika. Osim za pisanje knjiga, a napisao je barem po jednu o svakom američkom predsjedniku nakon Nixona, u vrijeme dok im je trajao mandat (točnije - napisao je ukupno 19 knjiga o devet predsjednika), posjeduje gotovo nevjerojatan talent za promociju vlastitog rada. On zna da nije dovoljno biti legenda da bi knjiga koju napiše postala bestseler. U danima uoči izlaska knjige o Donaldu Trumpu gotovo da nije bilo značajnije američke televizijske mreže (osim Foxa) na kojoj nije gostovao. Tiskani mediji širom svijeta vruće su odlomke predstavili unaprijed. Rezultat: u samo tjedan dana samo u SAD-u knjiga je prodana u više od milijun primjeraka.

Netko bi mogao reći kako je malo toga što je Woodward donio u ovom, relativno zakašnjelom, izdanju novo. Svi znamo da Donald Trump nije tipičan američki predsjednik. Svatko je već mogao čuti sve o njegovim ekscentričnim ispadima. Autor Michael Wolff još je u siječnju objavio “Fire and Furry” gdje je prikazao “borgijanski kaos” u Trumpovoj Bijeloj kući... Ali zaboravite Wolffa i ostale koji se bave Trumpovim karakterom i “ludilom”, i koje je komunikacijska služba Bijele kuće relativno lako neutralizirala serijom demantija. Woodward kroz priču o mahnitom predsjedniku donosi insajderski izvještaj o raspadajućem sustavu u najmoćnijoj državi svijeta. Priču iz prve ruke, dovoljno strašnu da je jasno kako nije izmišljena. Tu demantiji više ne pomažu predsjedniku, ali zato što su stigli strelovito, prvi čak i prije nego što je knjiga objavljena, ukazuju na strah i pomažu velikoj Woodwardovoj promotivnoj akciji.

Zaštićeni svjedoci

Kada piše knjige o predsjednicima, Woodwardovi izvori su stvarni, iako su mnogi ostali nespomenuti. Znamo sigurno zapravo samo za Reincea Priebusa, Trumpova prvog šefa ureda, Garyja Cohna, njegova bivšeg ekonomskog savjetnika, kamo je stigao s mjesta prvog čovjeka Goldman Sachsa, i brzo požalio, i za Roba Portera, također bivšeg pozadinskog tajnika. Svi ostali mogu se, tko manje, tko više, samo naslutiti, ali gotovo da nema čovjeka iz Bijele kuće koji nije pristao na razgovor s Woodwardom, pod uvjetom da dobije status “zaštićenog svjedoka” i da njegovo sudjelovanje ostane nespomenuto.

- Ljudi se boje za svoj posao, to im ne treba zamjeriti - rekao je Woodward gostujući kod Stephena Colberta, nasljednika Davida Lettermana. To međutim ni u jednom trenutku ne umanjuje uvjerljivost napisanog, čak niti nakon što se Bijela kuća očitovala o knjizi kao o “plodu Woodwardove fikcije”.

zzz.jpg 

Woodward ne piše lijepo, on nije autor čije bi radove zbog virtuoznog stila objavljivali New Yorker ili Vanity Fair. On, međutim, u svaku rečenicu ulaže duge sate istraživačkog rada, i to je jasno vidljivo. Nema praznog hoda, nema scenografije, nama uljepšavanja. “Fear” je pisan još škrtije od prijašnjih Woodwardovih knjiga, autor je vjerojatno zaključio da je tema sama po sebi dovoljno atraktivna. I u pravu je, teško je prestati čitati taj slijed nevjerojatnih, a ipak uvjerljivo stvarnih podataka.

Woodward ne radi sam, ima tim pomagača koji za njega istražuju, provjeravaju već prikupljene citate, mjesta, događaje i detaljno istražuju kronološki slijed iz kojega je onda moguće iščitati kontekst. Iz toga tima izdvojena je samo Evelyn M. Duffy, kao Woodwardova dugogodišnja “osobna urednica” koja, priznaje Woodward u uvodu knjige, po svemu zaslužuje da je se smatra koautorom. Zašto nije, vjerojatno treba pitati izdavača (Simon & Schuster).

Autor, unatoč godinama i stečenom statusu, ne odustaje od vlastitog “pješačkog” doprinosa. “Morate ući ljudima u kuću”, kaže. Svoje “visoke izvore” iz Bijele kuće sam je u kasne noćne sate vrebao pred kućnim pragom. Gotovo nijedan ga, kaže, nije odbio. Razgovori su često trajali do zore. (“Ni samom mi nije jasno zašto to radim, 74 su mi, napravio sam dovoljno, ali to je nerv koji me tjera da umjesto okretanja telefona sjednem nekome pred vrata i čekam što će mi reći oči u oči”, rekao je.)

Talentirani cirkusant

Danas više gotovo da nema smisla donositi citate iz knjige iz koje svakoga dana negdje bude objavljen poneki odlomak. Ipak, možda za ilustraciju vrijedi donijeti ulomak prvog Trumpova razgovora sa Steveom Bannonom i Davidom Bossiejem, republikanskim aktivistom i zakletim protivnikom Clintonovih. Razgovor je iz 2010. godine, kada je Bossie došao na ideju da bi se Trumpa možda trebalo uključiti u predsjedničku utrku: “Da bi republikanci podržali vašu kandidaturu, trebali bi riješiti neke problematične točke iz vaše prošlosti”, rekao je Bossie Trumpu. “Ja nemam takvih točaka, o čemu govorite”, suprotstavio se Trump.

“Izjasnili ste se višekratno kao zagovornik ženskog prava na izbor, da biste bili konzervativni kandidat morate biti protivnik pobačaja”, rekao je Bossie. “Ja sam protiv pobačaja”, rekao je Trump. “Postoji trag vaših izjava”, rekao je Bossie. “To ćemo srediti, samo recite što trebam biti. Kako to zovete? Za život? Ja sam za život, kažem vam”, rekao je Trump. Problem je, pokazalo se kasnije, što on s jednakom lakoćom stavove mijenja i kao predsjednik, i što ih je u stanju promijeniti u jednom danu.

Tada se ipak nije kandidirao. Obamina pobjeda bila je previše izgledna, a Steve Bannon, kojega je Bossie doveo kako bi onjušio potencijalnog kandidata, Trumpa je smatrao talentiranim cirkusantom. Šest godina kasnije, kada je Trump ipak odlučio krenuti u kampanju, na čelu bitke za republikansku pobjedu našli su se Donald Trump, kao predsjednički kandidat, Steve Bannon, kao šef kampanje, i Kellyanne Conway, žestoka republikanska aktivistica, kasnije prepoznata kao autorica sintagme “alternativna stvarnost”. Sve troje bez ikakvog iskustva u pravoj politici i bez ijednog odrađenog dana u bilo kakvoj političkoj kampanji. Pobijedili su.

Završetak ipak pripada Trumpovu odvjetniku Johnu Dowdu. Ali dok svi citiraju Dowdovo uvjeravanje predsjednika da treba odustati od svjedočenja u istrazi (o suradnji s Rusijom u vrijeme izborne kampanje), kao i njegovo uvjeravanje istražitelja kako njegov klijent ne može svjedočiti jer je za to psihički nesposoban (što jest jedan od najluđih dijelova knjige), ja bih se zadržao na onome što je Dowd rekao samom Trumpu: “Nitko neće pokrenuti proceduru vašeg opoziva (‘impeachment’). Cijeli Washington je horda kukavica. Mediji i Kongres? Oni nemaju želuca za to. Zbog čega da vas smjene? Zato što provodite članak II (članak ustava SAD koji daje izvršnu ovlast predsjedniku)? Htio bih vidjeti šefa Kongresa da tu ideju iznese pred odbore...”

U ovom zadnjem Dowd je bio u pravu. Vjerojatno nijedan predsjednik nije se u svojem mandatu morao suočiti s toliko teškim permanentnim pritiskom. Dosad nitko nije zatražio njegov opoziv. I upravo zato, nakon što se pročita svih 456 Woodwardovih stranica, njegova knjiga o Trumpu ostaje kao zastrašujući dokument vremena.

Kategorije: Hrvaška

Tajni, doušnički život poznatih intelektualaca

8 ur 7 min ago

Tajni život moje majke roman je mađarskog suvremenog pisca Andrása Forgácha. U njemu opisuje kako su majka i otac bili doušnici tajne policije, otac od pedesetih, a majka od 1975. do njihove smrti. Bili su uvjereni komunisti i svoju su aktivnost doživljavali kao društveno korisnu. Nakon njihove smrti Forgách je potražio njihove dosjee i odlučio napisati roman. U odličnom grafičkom rješenju Ive Babaje čitatelj prati paralelno izvještaje agenata tajne policije i literarni tekst. Ovaj pisac, sin dvoje špijuna kodnog imena Papai i Papaijeva, nije pokušao poreći niti opravdati ono što je pročitao u dokumentima, nego su mu opisi i dijalozi iz izvještaja poslužili kao materijal za dramatizaciju.

Na taj način je roditeljima, a naročito majci koja je glavni lik, dao treću dimenziju, puni identitet, kompleksnost živog bića. Ovo hrabro i beskompromisno suočavanje s istinom koje bi se većina sramila, a srami je se i autor sam, velika je gesta očuvanja dostojanstva njegovih roditelja. Ali je istovremeno i važno literarno djelo čiji se značaj može izmjeriti nedostatkom sličnog djela bilo gdje u istočnoeuropskim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Dok čitate, postaje vam jasno da i pisac i kultura trebaju dorasti tome...

Drugi slučaj “tajnog života” koji je izašao na vidjelo nakon gotovo pedeset godina je onaj filozofkinje i intelektualke bugarskog porijekla Julije Kristeve. Prošlog ožujka komitet koji istražuje veze građana s tajnim službama u Bugarskoj objavio je da je ona bila tajna suradnica službe ranih sedamdesetih, pod kodnim imenom Sabina. Komsomolka, vjerna Partiji kao i Forgáchevi roditelji, prema navodima u dosjeu, pristala je na “suradnju” već 1965., odnosno pred odlazak u Francusku.

Takvi su razgovori pred put u inozemstvo bili rutina, kao vjerojatno i njezin, čini se nevoljki, pristanak na suradnju. Kristeva se udala i ostala živjeti u Parizu, postala bliska francuskim komunistima, kretala se u intelektualnim krugovima što je službi bilo zanimljivo. Uskoro je njezinoj sestri violinistici zatrebala putovnica kako bi otišla studirati u Švicarsku, roditelji žele posjetiti Francusku i slično - a za sve to se brine služba. “Mi je pratimo i zadovoljni smo da se pokazala dobrom Bugarkom” - piše tako agent kome je ona na vezi.

No, uskoro služba postaje svjesna kako ona na tim ne baš čestim sastancima izvještava uglavnom o nevažnim detaljima i banalnostima. Na primjer, izvještava kako nekog kolegu boli trbuh (!), drugi živi u dvosobnom stanu, treći oskudijeva u novcu i slično. “Tipično za nju, ona nas iskorištava a da nam ne daje ništa zauzvrat” - tuži se agent. No, i o tome je napravljena zabilješka jer ma kako nevažna informacija bila, može poslužiti kasnije.

U svibnju 1973. sigurnosna služba skida Kristevu s liste agenata.

Nakon objavljivanja njenog dosjea Kristeva izjavljuje kako je to laž i groteska koja šteti njenoj reputaciji. Naravno da je par puta posjetila konzulat i izmijenila s njima par ljubaznih fraza, ali ništa više. Tzv. slučaj Sabine postaje u Bugarskoj tema javne debate o tome kako se odnositi s mračnom ostavštinom tajnih službi. Jedni je brane argumentima da je tajna služba mogla izmisliti cijelu priču, makar pomna novinarska istraživanja i razgovori s bivšim špijunima ne govore u prilog tome. Ili pak da je, ukoliko se stvarno sastajala s njima, davala beskorisne informacije.

Nije u tome bila jedina, godine 1993., na primjer, izašlo je na vidjelo da je istočnonjemačka spisateljica Christa Wolf pod kodnim imenom Margareta otkucavala za Stasi od 1959. do 1962. Uglavnom nevažne sitnice, kao i Kristeva.

Mnogi će se sjetiti da je 2008. i Milan Kundera prozvan kao doušnik u studentskim danima. Kundera je ovakvu optužbu s gnušanjem odbio. U njihovim je slučajevima zanimljiv posve drugačiji način suočavanja s prošlošću od Forgácha.

Koji je cilj ovakvih povremenih “otkrivanja” tajni iz života poznatih intelektualaca? Cilj je ocrniti ih kao osobe, uništiti povjerenje, pogotovo u one koji su bili kritični prema režimu. Ali ocrniti nije jedini cilj, jer dokazi su često nedostatni, sumnjivi - cilj je posijati sumnju, to je najčešće sasvim dovoljno. I opravdati sebe: ako postoji i najmanja sumnja da su Kristeva, Wolf ili Kundera uprljali ruke, onda to barem malo apsolvira i obične ljude, pa čak i doušnike. Ispada da su ovi velikani, baš kao i obični ljudi, bili oportunisti.

U totalitarnim režimima teško je opstati kao moralna osoba - Václav Havel zbog svojih je uvjerenja čamio u zatvoru - pa ako ima takvih, njihov život treba ocrniti makar i nakon 50 godina. Upravo kako se dogodilo Kristevoj koja je, bez obzira na njeno poricanje, ispala dio ustrašene mase nevoljnih suradnika režima, od čega je bježala cijelog života, dok je Papaijeva Andrása Forgácha kroz njegovo djelo zadobila pravi identitet i postala više od špijunke, stvarna osoba po imenu Bruria.

Kategorije: Hrvaška

Oženio se francuski pisac Michel Houellebecq

8 ur 37 min ago

Oženio se francuski romanopisac Michel Houellebecq, autor "Elementarnih čestica" i "Pokoravanja", objavila je na svojem Instagram računu pjevačica Carla Bruni koja je prisustvovala vjenčanju.

"Čestitke Lysis i Michelu Houellebecqu na prekrasnom vjenčanju i hvala što ste nam dopustili da podijelimo vašu sreću", napisala je supruga nekadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, pored fotografije para.

Dopisala je i riječi iz pjesme s njezina albuma "Comme si de rien n'etait", iz 2008.

Carla Bruni na Instagramu 

Hladno čudovište, cinik i provokator za jedne, genijalni prorok za druge, Michel Houellebecq, star 60 ili 62 godine ovisno o izvorima, jedan je od najpoznatijih francuskih pisaca u inozemstvu.

Posebno je polemiku izazvao roman "Pokoravanje", objavljen 7. siječnja 2015., na dan pokolja u Charlie Hebdou, koji priča o dolasku na vlast muslimanskog predsjednika u Francuskoj 2022.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: USNULI DJEDICA I NJEGOVE MAČKE Penzioner koji voli zadrijemati u azilu nije mogao vjerovati kad su mu kazali koliko se proslavio na internetu

8 ur 42 min ago

Umirovljeni 75-godišnji učitelj španolskog Terry Laurmen, koji ne posjeduje ni mobitel ni računalo, postao je preko noći viralna senzacija, kada su se društvenim mrežama proširile fotografije koje prikazuju kako drijema u drušvu mačaka.

Terry se, naime, prošle godine angažirao kao redoviti volonter u skloništu za kućne ljubimce u svojem gradiću Green Bay na obali jezera Michigan. Mačke iz skloništa naprosto ga obožavaju. "Sve ga poznaju, kada dođe na vrata sve mu trče jer znaju da ima posebnu četku i posebne poslastice. One se sve naslažu po njemu, trljaju se o njega i jednostavno ga obožavaju", kazala je za BBC mlada vlasnica skloništa Elizabeth Feldhausen.

Djedica drijema uz mačke 

Sklonište je specijalizirano za skrb, rehabilitaciju i udomljavanje mačaka s ozljedama i potrebama za posebnom njegom. Umirovljeni Terry Laurmen počeo se pojavljivati u skloništu gotovo svakoga dana sa svojom posebnom četkom, kojom četka svoje nove ljubimice. Vremenom se umori od njegovanja 20-30 mačaka, pa odrijema na kauču, a mačke se priljube uz njega. Tom prizoru nisu mogli odoljeti drugi volonteri, pa su ga fotografirali i objavili na Facebooku. U samo nekoliko dana fotografije su podijeljene diljem svijeta više od 22.000 puta.

"Mačji djed", kako ga zovu, nije mogao vjerovati kad su mu kazali koliko je postao popularan, i zaključuje da je to "najluđa stvar na svijetu". Otkako su se fotografije njegovih drijemanja viralno proširile, lokalni stanovnici počeli su dolaziti u sklonište, tisuće dobronamjernih ljudi komentirali su na društvenim mrežama i darovali skloništu tisuće dolara.

Elizabeth Feldhausen kaže da će novac iskoristiti za popravak stare zgrade koja propušta propuh, te će izgraditi više prostorija za karantenu, kako bi mogli primiti još ugroženih mačaka.

Otkrila je da su ljudi čak predložili da sklonište napravi kalendar s Terryjem i mačkama. Kad ga je pitala što misli o takvom nečemu, rekao joj je da bi učinio sve da skupi novac za njih, prenosi BBC.

Kategorije: Hrvaška

Hit-proizvodi samoborskih kreativaca

8 ur 59 min ago

Tekst 1 

U Samoboru je prošli vikend održan dvodnevni događaj imena Samoborska dvorišna FURKA, koji je prvi projekt ovakvog tipa u organizaciji Kluba poduzetnica Samobor. - Cilj je bio na jednome mjestu, u ovom slučaju u dvorištu na Trgu kralja Tomislava, okupiti samoborsku dizajnersku/ugostiteljsku/zabavnu urbanu scenu i ljude koji gradu nude usluge i proizvode drugačije od onih na koje smo navikli. Naime, u gradu djeluje puno dizajnera i kreativne scene koja se dosad nije imala gdje adekvatno prezentirati, tako da je to bila nit vodilja - otkrila nam je Sunčana Jozić Lučić, jedna od glavnih organizatorica i vlasnica brenda Fairytulle.

dvorisna_furka1-150918-1.jpg

dvorisna_furka19-150918.jpg

IZLOŽBENI DIO

U bajkovitom ambijentu uz prodajno-izložbeni dio, gdje su posjetitelji, osim upoznavanja izlagača, proizvode mogli i kupiti, postojala je i mogućnost upoznavanja s radom lokalnih ugostitelja koji prate trendove te u svojoj ponudi nude inovativne proizvode i usluge. Naravno, cijeli sajam bio je popraćen i zabavnim programom te raznim nastupima i večernjim tulumom.

dvorisna_furka5-150918.jpg

dvorisna_furka11-150918.jpg 

- Inicijalna ideja je bila predstaviti samoborsku kreativnu scenu i dizajnere, no kroz proces realizacije uvidjeli smo potrebu i za predstavljanjem drugih izlagača pa smo obuhvatili samoborske tvrtke koje se bave proizvodnjom hrane, slastica, piva i craft gina. Tako smo predstavili Pivovaru Razum, Rhapsody gin, Igomat i Sweet family slastice. Također, htjeli smo dati prostor i udrugama koje u Samoboru djeluju za boljitak sugrađana, a koje su nam ovim putem organizirale raznovrsne radionice za djecu. Udruga Surla dala je najmlađima priliku izrade vlastitoga drvenog stolčića, Udruga Plavi bor učila je djecu kako tiskati majicu, Športići su zabavljali svojim igrama, a Nova škola je organizirala Potragu za blagom.

dvorisna_furka22-150918.jpg

dvorisna_furka17-150918.jpg

PRIPREME ZA ADVENT

Za dizajnerski dio napravili smo otvorene prijave te selekciju budući da smo imali viziju izlagača koju smo željeli prikazati. Na događaju su redom izlagali brendovi Bookeedo (dječja moda i jastuci), Born again kolektiv & Torbag 1951 (majice i kožne torbe), Fairytulle (dječja i ženska moda, lutke i ukrasi za dom), Happy Benedikt (dječja moda), Leo’Li (baby accessories, krpene lutke i ukrasi za dom), Lust for style (moda za žene), Marai (nakit), Peppo stuff (nakit i interijeri), Sartess (ženska moda i torbice) i Skully&Friends (dječje i odrasle majice sa tiskom prema predlošku dječjeg crteža) - nabrajaju organizatori, koji su zadovoljni kako je događaj bio posjećen.

- Prvi dan, u subotu, dolazili su uglavnom sugrađani, a u nedjelju je bilo puno vikend-posjetitelja iz raznih dijelova Hrvatske. Bila nam je i grupa posjetitelja iz Japana, a koliko smo čuli, dosta ljudi je došlo ciljano iz Zagreba jer su vidjeli najavu događaja na društvenim mrežama - ponosno govore. A planovi za dalje? - Želimo ponavljati događaj nekoliko puta godišnje. Plan nam je napraviti sljedeći već za advent - otkrivaju.

Foto: Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Kategorije: Hrvaška