Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 20 min 56 sek od tega

DRŽAVA U KOJOJ SE MLADI OSJEĆAJU NAJSRETNIJE NA SVIJETU Istraživanje konačno odgovorilo na pitanje o natprosječnom zadovoljstvu mladeži u Nizozemskoj

Ned, 17/06/2018 - 16:17

Nizozemska se nalazi na vrhu različitih lista koje rangiraju sreću mladih ljudi. Nova studija nastala na analizi stanja u četiri godine u 48 zemalja pokazuje da je Nizozemska opet na vrhu kad se radi o sreći djece i mladih ljudi, piše The Guardian.

Postoji velika razlika Nizozemske u odnosu na primjerice Veliku Britaniju, gdje su depresija i anksioznost u porastu među adolescentima. U Sjedinjenim Državama je broj mladih ljudi koji si oduzimaju život sve veći. Postavlja se pitanje zašto je u Nizozemskoj situacija tako povoljna.

Dr. Simone de Roos, istraživačica na Nizozemskom institutu za socijalna istraživanja, kaže da rezultati ankete koja je sadržavala 90 pitanja, a ispunjavalo ju je 7.000 tinejdžera, pokazuju da je zadovoljstvo životom poraslo od 2013.

- Mislim da djeca iz Nizozemske generalno imaju podršku kod kuće, od strane prijatelja, kao i u školi. Roditelji u Nizozemskoj daju puno podrške i nisu skloni pretjeranoj kontroli svoje djece. Učitelji nisu autoritarni, nego prihvaćaju osjećaje učenika, a učenici vjeruju učiteljima, kazala je de Roos, rekavši da je ondje na djelu 'egalitarna klima'.

Posljednji izvještaj o zdravlju mladih školske dobi, koji je uspoređivao djecu od 11, 13 i 15 godina pokazao je zadovoljstvo nizozemske mladeži. Kad su bili upitani gdje se nalaze na Cantrillovoj ljestvici, na kojoj najgori mogući život iznosi 0, a najbolji 10, oko 94 posto nizozemskih dječaka je kazalo 6 ili više od toga. Broj djevojčica koje su izrazile ovakav stav je nešto manji, od 84 posto do 92 posto.

Mladi ljudi u Nizozemskoj, prema ovom novom istraživanju, su također među prvih pet kad se radi o doručkovanju radnim danima, gledanju televizije više od dva sata radnim danom, a najčešće imaju razredne kolege koji su ljubazni i spremni pomoći. Osim toga su među zadnjima po pitanju pretilosti, pritiska koji osjećaju zbog školskih obveza, a rjeđe od ostalih imaju seksualne odnose prije 15. godine. Manja je vjerojatnost da će doživjeti maltretiranje od strane svojih vršnjaka i lakše razgovaraju s roditeljima.

Rezultati ove studije su u skladu s istraživanjem koje je 2016. proveo nizozemski zavod za statistiku, a koje je uključivalo 4,000 osoba od 12. do 25. godine, a koji su rangirali svoj osjećaj sreće na razinu 8,4 od 10. Slične je zaključke imao i PISA izvještaj 2015. koji je utvrdio da Nizozemska, zajedno s Finskom i Švedskom 'uspješno kombinira dobre rezultate učenja i vrlo zadovoljne učenike'.

Generalno stanje u državi pomaže ovakvoj slici: u Nizozemskoj ima malo nezaposlenih, nejednakost je nevelika, a gospodarstvo zdravo.

Iako je zemlja poznata po pušenju kanabisa, Institut Trimbos je utvrdio da u Nizozemskoj postoji silazni trend kad su u pitanju alkohol, pušenje i droga u godinama od 12. do 16. Takvo ponašanje se u ovoj studiji označava kao 'rizično ponašanje' koje utječe na sreću. U 'rizična ponašanja' spadaju tučnjave i vršnjačko maltretiranje, koje također nije učestalo u Nizozemskoj.

Seksualna edukacija u Nizozemskoj počinje u četvrtoj godini, a natpisi u školama ohrabruju osobe različitih seksualnih opredjeljenja da se otvoreno izjasne o svojoj seksualnosti. Broj trudnoća u tinejdžerskim godinama je najniži u Europskoj uniji.

U Nizozemskoj postoje društveni problemi poput razlika u postignućima djece etničkih manjina i rođenih Nizozemaca, pa jedno od devetero djece odrasta u siromaštvu. Međutim, društvo omogućuje djeci daljnje školovanje čak i kad je pojedino dijete izbačeno iz škole zbog nediscipliniranosti. Gotovo sve škole su javne.

Učiteljica biologije Jacqueline Boerefijn koja je razvila satove sreće u svojoj školi, a daje i lekcije iz pozitivne psihologije radnicima u prosvjeti je zabrinuta da su djeca u Nizozemskoj pod novom vrstom pritiska vezanog uz postignuća u nastavi.

- Molim vas da prestanete podizati ljestvicu sve više, jer imamo sretnu djecu, kazala je.

- Već imamo dovoljno obrazovanih ljudi i u ovom trenutku nam nedostaje vodoinstalatera i drvodjelaca, kazala je Boerefijn.

Kategorije: Hrvaška

Žena u Francuskoj uz povike 'Alahu akbar' nožem ozlijedila dvije osobe

Ned, 17/06/2018 - 16:11

Pritvorena je žena koje je nožem u nedjelju u mjestu Seyne-sur-mer na jugu Francuske ozlijedila dvije osobe na blagajni supermarketa, uz povike "Alahu Akbar", rekao je državni odvjetnik Toulona.

Ta je žena napala jednog kupca i ranila ga u prsa i on je hospitaliziran, pojasnio je državni odvjetnik Bernard Marchal i potvrdio informaciju lokalnog dnevnog lista Nice-Matin.

Lakše je ozlijeđena i jedna blagajnica.

"Očito se radi o izoliranom slučaju duševnog poremećaja", komentirao je Marchal i dodao da to ne isključuje mogućnost da se radi o radikaliziranoj osobi.

Počiniteljica, koja nije poznata policiji, nalazi se u pritvoru, a o napadu je otvorena istraga.

U domu pritvorene je u nedjelju poslijepodne trajao pretres kako bi se procijenilo ima li ona veze s Islamskom državom, rekao je državni odvjetnik.

Žena u Francuskoj uz povike 'Alahu akbar' nožem ozlijedila dvije osobe

Kategorije: Hrvaška

UMIROVLJENICI NA PLAŽI KAO NEPOŽELJNI GOLUBOVI Odluka gradskih vlasti u Crikvenici razotkrila je naš mentalitet, zablude i nerazumijevanje društva

Ned, 17/06/2018 - 16:10

Vijest o tome da će u Crikvenici gradske vlasti zabraniti dolazak, odnosno parkiranje autobusa koji dovoze goste iz unutrašnjosti na jednodnevni izlet na more izazvala je reakcije ne toliko u medijima - gdje se oglasio jedino sindikat umirovljenika - koliko na društvenim mrežama.

Opravdanje zabrane? Ovi dnevni turisti, rečeno drvenim birokratskim rječnikom, stoje na putu “unapređenja destinacije” i povećanja “turističke kvalitete”. Javio se već i Novi Vinodolski s istom argumentacijom, a nema sumnje da će se briljantna ideja proširiti i drugim turističkim mjestima. U prijevodu, masovni turisti plitkog džepa zauzimaju prostor na parkiralištima i na javnoj plaži, a ne troše ništa. Da, svi bi elitni turizam, pijane milijardere koji će trošiti silni novac iako bi najbolje bilo da ga pošalju i uopće se i ne pojave.

Uvijek kad je riječ o mjerama za unapređenje turizma, čega se svako malo sjeti neki gradonačelnik mjesta uz more, a tu i tamo oglasi se i ministarstvo - izgleda kao da se o toj vrsti turizma prvi put čuje. Nema veze što je već toliko puta zaključeno da elitni turizam ne ide bez elitnih sadržaja, bez ponude koja bi privukla takve goste. Zaista, na što bi ti željeni bogataši trošili svoj novac?

Problem je to koncepta turizma s kojim se ova zemlja bori sve otkad su se prvi Nijemci spustili koncem šezdesetih u neožbukane kuće s napisom Zimmer frei na fasadi, jer tako je počelo. Prošla su desetljeća i Crikvenica, koja je sebe kao turističku destinaciju podigla upravo na masovnom turizmu jer drugog nikada nije ni bilo, sada više ne želi biti ljetovalište za mase. To je legitiman cilj. Problem je u činjenici da je u taj pothvat krenula s krive strane.

Svi smo vidjeli kako se ponašaju golubovi, jato sleti tamo gdje ima hrane. Možete ih, naravno, potjerati, ali ako i dalje bacate ostatke, golubovi će ponovno sletjeti. Sve dok se netko ne sjeti pa prestane ostavljati hranu. Ovo sa zabranama umirovljeničkih izleta i, uopće, jedine mogućnosti siromašnijih građana da dođu na jednodnevno kupanje baš podsjeća na plašenje golubova.

Neće bogataše privući grad bez mase umirovljenika na gradskoj plaži jer se oni ionako ondje ne bi kupali. A kada bi Crikvenica zbilja postala elitno odredište kako priželjkuju gradski oci, siromašni ne bi imali pristupa jer si ne bi mogli priuštiti ni čašu vode. Oni sigurno ne sprečavaju restorane da nude bolju hranu i uređene hotelske plaže koje se plaćaju. Ali put je obrnut, trebali su prvo izgraditi infrastrukturu za elitni turizam i privući takve goste, a ne prvo tjerati domaće kao dosadne golubove koji kljucaju mrvice s bogatog stola. Hrvatska nije uspjela čak ni u Dubrovniku poboljšati ponudu i ograničiti goste na one dubljeg džepa, zato ovo “tjeranje golubova”, iako tužno, djeluje pomalo smiješno i uzaludno.

Ali zabrana ipak otkriva naš mentalitet, naše postsocijalističke zablude i nerazumijevanje društva u kojem živimo i zato je zanimljiva kao fenomen.

Reakcije na forumima, današnji “glas naroda” to pokazuje. Prvi tip reakcija odnosi se na nepravdu počinjenu siromašnijim građanima, činjenicu da u našem društvu vlada socijalna i ekonomska nejednakost. Drugi tip reakcija govori o “našem moru” kao nekakvoj zajedničkoj stečevini, odnosno vlasništvu koje bi svi građani Hrvatske, već zato što su građani, trebali imati pravo uživati besplatno. No fraza “naše more” danas se pokazuje kao čista apstrakcija ako nemaš novca.

Prije je more bilo jeftinije i pristupačnije. Da, prije su postojala radnička odmarališta - ali i vojna i partijska, odvojena od ostalih, odnosno nepristupačna masi. I toga se treba prisjetiti ako se već prisjećamo. Ali gradile su se vikendice i to je kapital od kojeg mnogi još žive. I socijalne razlike bile su manje, ali i izbor. U novom vremenu imamo beskonačan izbor svega i svačega, ali nemamo mogućnosti. A država nam, čak i da hoće, ne može ništa omogućiti, pa čak ni pristojne mirovine, jer je i sama siromašna.

Pozivanje na moralni aspekt ove zabrane upućuje na srž problema, na historijsku zabunu. Nova socijalna neosjetljivost ide ruku pod ruku s primitivnim oblikom kapitalizma, ali građani rogobore o pravdi baš kao da nisu znali za što su glasali kad su glasali za političko-ekonomsku promjenu. Čim se pozivaju na pravdu, znači da su im očekivanja bila drugačija, a sasvim sigurno nisu računali na vlastito osiromašenje i kraj socijalne države kojem svjedočimo. Nekako smo zaboravili da smo dobili i slobodu - ispalo je samo za one koji imaju.

Ali moguće je imati i ovce i novce, i golubove i milijardere, samo ne u Hrvatskoj. Postoje kapitalističke i uz to socijalno osviještene pravednije države. Međutim, za razliku od nas, te su države jako bogate. Iako, istini za volju, prava će turistička destinacija uzeti novac baš od svakog gosta jer će naći načina da svima ponudi usluge po mjeri.

Kategorije: Hrvaška

IVO GOLDSTEIN KOD STANKOVIĆA 'Priča o ustašama i partizanima je priča i o RH 2018. Sve nam je to nametnuto kako bi se promovirala nazadna ideologija'

Ned, 17/06/2018 - 16:03

U ovotjednom izdanju HRT-ove emisije Nedjeljom u dva gostovao je ugledni povjesničar Ivo Goldstein, koji je odmah na početku čestitao hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na pobjedi protiv Nigerije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

- No, ne treba biti euforičan. To je tek prva utakmica, rekao je Goldstein te je komentirao igru nogometaša i kazao - držimo fige i nadajmo se najboljem.

Na pitanje urednika i novinara Aleksandra Stankovića da kaže nešto o svojoj nogometnoj karijeri, Goldstein je rekao da se bavio nogometom, ali nikada nije bio neka kvaliteta koja je mogla imati budućnost u nekom jačem klubu.

- Pokušavao sam u Dinamu. Kao svaki klinac sanjao sam o nogometaškoj karijeri, ali to su bila neka druga vremena, rekao je.

Tražeći da odgovori na pitanje koje se često čuje u hrvatskoj javnosti "do kada će se u RH stalno pričati o ustašama i partizanima?", Goldstein je kazao da priča o ustašama i partizanima nije samo priča o onome što se događalo prije 70 i više godina.

- To je i priča o Hrvatskoj 2018. godine, odnosno o Hrvatskoj danas, kazao je.

- Čitava priča o ustašizaciji, blajburgologiji, povijesnom revizionizmu koji cvjeta oko nas, nametnuta je tema Hrvatskoj i hrvatskom društvu da bi se njome bavilo, a da bi se negdje "iza ugla" promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika, rekao je Goldstein.

- To je sukob dvije Hrvatske - jedna je otvorena, a druga je zatvorena, jedna je ona koja mrzi, druga je ona koja želi komunikaciju, dodao je i istaknuo: javnost je bombardirana nizom laži.

- Oko 2012. ili 2013. je krenula konzervativna revolucija. Ona nužno mora imati povijesni kontekst, povijesnu utemeljenost. Povijesni revizionizam u nekim drugim državama ima neke druge manifestacije, a u Hrvatskoj je to ustašizacija, kazao je.

Na pitanje zašto se opet bavi istraživanjima o Jasenovcu, a o tome će mu izaći u rujnu ili listopadu i knjiga koju je napisao, Goldstein je odgovorio: - Kada sam 2015. godine s ocem završio i objavio knjigu Tito, onda sam se upitao što dalje. Budući da smo i jedan i drugi o Jasenovcu objavljivali radove, vidio sam da imam jedan dosta velik broj podataka, da imam kronološki i problematski niz onoga što bih trebao i što ću obraditi.

Rekao je i da nije došao do nekih dramatičnih ili revolucionarno novih saznanja u vezi s temom Jasenovca.

- To je bio logor smrti i radni logor istovremeno, rekao je.

Zatim je objasnio da je radni logor napravljen po obrascu nacističkih logora.

- Luburić i njegova ekipa su u proljeće 1941. godine išli u Njemačku, 40 km sjeverno od Berlina, u jedan logor naučiti kako napraviti logor, koji je istodobno bio i logor smrti. Postojao je jedan koncept koji su izmislili Nijemci u 2. svjetskom ratu, a provodili ustaše. Taj koncept je ubijanje nedovoljnom prehranom - ljudima dajete 600-700 kalorija dnevno. A kako su radili teške fizičke poslove, trebali su između 2000-3000 kalorija dnevno da bi preživjeli. Vremenske prilike u jesen te godine bile su vrlo loše, a zima 1942. je bila oštra. Ako su po takvim uvjetima radili 10 dana na nasipu, ubrzo bi umrli, kazao je Goldstein.

- U svojoj knjizi htio sam pokazati da Jasenovac nije bio samo logor smrti ili velika tvornica smrti ili mjesto gdje je jako puno ustaša i zatočenika. Htio sam pokazati da su tamo deseci tisuća malih pojedinačnih sudbina, kako zatočenika ili pak onih koji u logor nisu niti ušli već su odmah prebacivani na desnu obalu Save, gdje su ubijeni, rekao je.

- Ovi koji su ostajali u logoru, pa i sami ustaše - to je bio skup pojedinačnih sudbina, izjavio je i naveo nekoliko primjera.

Kategorije: Hrvaška

VELIKA ISPOVIJEST GLAZBENE LEGENDE Elio Pisak otkrio što je zapravo htio biti u životu i zašto bi se mogao poistovjetiti s Josipom Brozom Titom

Ned, 17/06/2018 - 15:57

Imate li uzore u svom poslu? - Imao sam, ali moji uzori nisu više živi.

Kako zamišljate savršenu sreću? - Savršenu sreću zamišljam kao život s puno ljubavi i bez bolesti.

Koju svoju osobinu najviše volite? - Volim živjeti i pustiti druge da žive.

Koja osobina vas može zadiviti kod nekog drugog? - Kod drugih ljudi mogu me zadiviti skromnost, zahvalnost i poštovanje prema drugima.

Koju svoju osobinu ne volite? - To što previše volim jesti.

Što ste u horoskopu? - U horoskopu sam Bik.

Koja vas osobina može odbiti kod nekog drugog? - Može me odbiti nečija drskost, bahatost i nepromišljenost.

U kojim situacijama izbjegavate kazati  istinu? - Rijetko kada, ali dogodi se i to.

Tko vas može izbaciti iz takta? - Skoro nitko više (smijeh)...

Što vas može povrijediti? - Neistina je ono što me može povrijediti.

Što smatrate svojim najvećim životnim dostignućem? - To što sam ostao relativno normalan.

Koja vam je osobina najgora kod osobe suprotnog spola? - Nisam čuo da to postoji.

Koja vam je osobina najvažnija kod prijatelja? - Kod prijatelja mi je najvažnije to da nisu proračunati.

Tko je najveća ljubav vašeg života? - Pa ne moram baš na sve odgovoriti...

Koja je najveća neugodnost što ste je ikada u životu doživjeli? - Kao mali brao sam šparuge, spetljao sam se na jednoj kosini u šumi i strovalio se u blizini velike crne zmije.

Možete li prepričati trenutak u vašem  životu u kojem ste bili dosad najsretniji? - Najsretniji sam bio u trenucima prvog zaljubljivanja.

Koji biste talent voljeli imati? - Nešto već imam, ali fali mi dozvola da to činim.

Kada biste mogli promijeniti samo jednu stvar na sebi, što bi to bilo? - Smanjio bih trbuh.

Koje vrijednosti nastojite usaditi svojoj djeci? - Nastojim im usaditi zahvalnost i poštovanje prema onima koji to zaslužuju.

Tko su za vas istinski heroji? - Moji su heroji ljudi koji se na pošten način uspijevaju nositi s ovim vremenima.

Kojoj se živoj osobi divite? - Ima ih više, ali ne i previše.

Kakav ste kuhar? - Volim kuhati.

Koje vam je omiljeno jelo? - Sva jela.

Koje vam je omiljeno piće? - Omiljeno piće mi je obična voda.

U čemu znate biti posebno rasipni? - Kod stvari koje mi se sviđaju.

Koji vam je najbolji trenutak u radnom danu? - Najbolji trenutak u radnom danu mi je kraj radnog vremena.

Kako najradije provodite slobodno vrijeme? - Radno.

O kojem ste zanimanju maštali kao dječak? - Htio sam biti učitelj.

Što smatrate precijenjenim? - Precijenjenim smatram sve što je umjetno i napuhano.

Čega se u životu najviše bojite? - U životu se najviše bojim da ne napravim neku glupost koja će naštetiti meni i drugima.

Koju poštapalicu prečesto koristite? - Definitivno.

Kakvi ste kad se razbjesnite? - Ružan.

S kojom biste se povijesnom ličnošću najlakše mogli poistovjetiti? - S Josipom Brozom po pogledima na život i svijet.

Koja je vaša najprepoznatljivija osobina? - Uvijek držim riječ do kraja.

Gdje biste voljeli živjeti? - Tu gdje živim i sada.

Kako zamišljate svoj idealan godišnji odmor? - Radno.

Kako biste voljeli umrijeti? - Nikako.

Kad bi to bilo moguće, kao tko ili što biste se voljeli vratiti u drugom životu? - Kao ptica.

Koji je vaš životni moto? - Dati sve od sebe da svijet bude pošteniji i bolji.

Kategorije: Hrvaška

'Zagreb 1942': fragmenti iz velike zatajene knjige hrvatske književnosti

Ned, 17/06/2018 - 15:54

Bit će da se više nema kome ni govoriti koliko je glupo i jadno, naročito od one takozvane lijeve Hrvatske, što u Zagrebu ne samo da nikad nisu objavljena cjelovita djela Miroslava Krleže, nego nisu izašli ni kapitalni, petotomni Krležini Dnevnici, a o kritičkom izdanju Krležinih djela, kakvim će kritičkim izdanjem, valjda, svaka ozbiljnija kultura ispratiti i dopratiti svoje velike pisce - Nijemci Goethea, Crnogorci Njegoša, Srbi Andrića - da i ne govorimo. Da nije bilo bosanskih komunista, “Tamnog Vilajeta”, Branka i Hamdije, te nekadašnjeg sarajevskog Oslobođenja, za čitave Krležine tomove Hrvati ne bi imali od koga da saznaju, dok bi njegov dijaristički ciklus bio najveća tajna hrvatske kulture, o kojoj bi se živahno raspredalo u vlaškovuličanskim i kaptolskim tabloidima, uz ponešto življe rasprave o tome je li Zemlja ravna ploča ili je, ipak, po rubovima malo zakovrnuta te ima oblik protvana…

Prvih dana lipnja, tojest juna, kako je Miroslavu Krleži bilo milije reći, objavljena je kod Sandorfa mala, fino dizajnirana knjižica, naslova “Zagreb 1942.” Novopokrenuta biblioteka Tok, očito posvećena ratnim temama, autor knjige, pretpostavljate već, Krleža. Riječ je o izboru iz njegovih Dnevnika, za godinu 1942, priređenom tako da se čita kao svojevrsni roman o snovima i o bdijenju nad snovima. Urednik i priređivač je Darko Milošić, tihi i samozatajni Sandorfov radnik na tuđim (i svojim) tekstovima, koji je, kako piše, izabirao nadnevke prema izdanju Oslobođenja iz 1981. (prvo je objavljeno 1977, kao “jubilarno izdanje u povodu 85-te godišnjice autorova života”). Fusnote su, kaže, također preuzete iz tog izdanja.

A iz fusnota proizlazi i jedina ozbiljna greška i mana ove lijepe, možda i važne sveščice. Naime, Bosanci su, tojest Krležin bliski čovjek i priređivač Anđelko Malinar, kroz fusnote razriješili identitete pojedinih likova što se samo po osobnom imenu pojavljuju u piščevim snovima i u zbivanjima okolo snova. Usljed toga što tekst nije cjelovit, nego se radi o izboru, pojedina imena ostaju nerazriješena. Recimo Petar, koji se prvi put pojavljuje na 92. stranici, tačno 12 stranica prije kraja, koji je “u svom povišenom, bučnom peštanskom džentri-raspoloženju”. On je vjerojatno i najvažniji protagonist Krležine 1942, ali je Milošićev izbor takav da o tome nećemo saznati ništa. Ali bismo, ipak, u dodanoj, nedostajućoj fusnoti morali saznati da je on Petar Dobrović, kao i da se neki drugi Krležini snovi, koje čitamo u ovom izdanju, vrte oko njega i oko Ulice kralja Petra, u kojoj je stanovao i u kojoj je bio Hotel Royal, gdje je Krleža povremeno odsjedao…

Sa zahvalnošću uzimam u ruke Sandorfovo izdanje, mekanu bijelu sveščicu pomalo konspirativnog formata, koji staje u džep skupa s pasošem pripremljenim za bijeg iz zemlje, i pokušavam čitati Krležine rečenice kao da ih, iste ove, nisam toliko puta čitao. U tome se sastoji radost novih i izmijenjenih izdanja: čovjek se može praviti kao da prvi put čita ono što je ranije već pročitao. I htio bih zamisliti kako Krleža zvuči onima koji ga nikad nisu čitali, recimo nekim ponešto produhovljenijim i inteligentnijim sedamnaestogodišnjacima s književnim i pjesničkim ambicijama. Milošić je pronašao veličanstven početak knjizi svoga Krleže: “Danas je 15. juna 1942. Pišem dnevnik poslije duge stanke od nekoliko godina. Duva istok, sasvim blagi levant, šumi granje, svršava se džamija na ‘Trgu Kralja N’ (Đerzelez Alije ili bana Kulina), na trgu koji danas simbolizira sve, samo ne bosansku patarensku prošlost, a na drugome minaretu lepršaju zastavice. Ove kolone, dok na njima nije bilo kurdistanskih klobuka, izgledale su kao prave klasične kanelirane korintske kolumne, sa dekorativnim elementima koji su arhitektoniku onog ‘monopterona’ neobično mnogo digle u prostoru. Zvoni klavir kroz stijene; to je onaj sentimentalni motiv odjekivanja klavirske pratnje kroz zidove kuća, nesretnih, sivih, dosadnih stambenih kaveza u kojima se dosađuju ljudi kao smrdljive hijene u smrdljivim menažerijama.”

Krleži su, naravno, znali zamjeriti “kurdistanske klobuke” i ruganje minaretima i islamskim hramovima, ali i te su zamjerke, naravno, bile promašene. Pisac je bio frustriran i tom narastajućom kvrgom novokomponiranog hrvatskog identiteta, onakvog kakvim su ga zamišljali Pavelić i njegovi, ali svejedno nije mogao, a ni htio sakriti udivljenje pred korintskim kolumnama - tijelima minareta - koji su zbunjujućem Meštrovićevom monopteronu, što je sa svih strana isti samome sebi, dali neki prostorni, i ne samo prostorni smisao, te ga mnogo digli u prostoru. Ta džamija, dok god je stvarno bila džamija, bila je divna. Začudna građevina.

Ali nije to ono što nas nosi kroz ovaj dnevnički izbor, niti su Krležine misli i stavovi ovdje važni. On je prezren, obezglavljen i smrtno uplašen čovjek, položajem niži od najnižih, živi po milosti Poglavnikovoj, i njegov je tekst čista poezija. Kroz snove on sastavlja svoju predsmrtnu biografiju, nepotrebnu kao i sve drugo njegovo. A unutra ovakva slika: “Jedrimo po krvi, po gustoj crnoj ljudskoj krvi.” Malo zatim, nad jutarnjim BBC-jevim vijestima, sve prisluškujući dolazak smrti: “Volga, Kavkaz, Libija, to su naše jutarnje iluzije, narkotiziramo se svojim maštanjem o hepiendu kao o eventualnoj šansi.” Krleža se obraća sebi u prvom licu množine. Čini to skoro dosljedno, kroz cijelu 1942, 1943. Ironizira svoju poziciju, a možda i rastjeruje strah. Jer ako smo stalno u prvom licu množine, rasuti i brojni kao riža, možda nas neće tek tako smaknuti. Iako, i to će stalno ponavljati, čovjek je napuhan mjehur koji čeka da ga probiju. Uzletjeli balon od sapunice što lebdi zrakom i nestat će s prvim dodirom. A onda trenutak samosažaljive autoflagelacije, naravno u prvome licu jednine: “Nalajavši se godinama o našoj intelektualnoj gangreni, svakog dana uvjeravam se sve više kako sam svirao primaviolinu u dlakavu uho gorilizma.” Pjesništvo ove gvozdene rečeničetine počinje s tri posljednje njezine riječi. Čuj, dlakavo uho gorilizma! U mrtvo ga čelo ljubim, onoga koji je znao izmisliti gorilizam.

Nekoliko redaka niže ono s čime se identificiramo: “Grafomanija mi je jedini spas, jedina droga. Moje škrabanje je bilo i ostalo godinama nekom vrstom narkoze. Gutanjem mase knjiga i manijakalnim pisanjem (po deset sati dnevno) živim kao morfinist. Zapravo dosadno.” A onda nešto što će zacijelo uzrujati ne samo Hrvate - katolike, nego i one, akademike i novoskuhanu akademkinju, koji su se nabrali i časti i masti na ljepotama ovoga grada. Scena kao da je od jutros: “Katedrala u skelama, neobično pogodna meta za upaljive bombe. Nikada ne će ni đavo srušiti ovu Bolléovu karikaturu od gotike.” A onda ljubav, čarolija tjelesne privlačnosti, viđena u snu ili na javi - budući da se to uvijek ne razlikuje tokom Krležine 1942: “Trideset hiljada godina, trideset milijuna godina što falus ima nešto da kaže vagini.”

U rijetkim trenucima kada još uvijek poželi da se probudi iz košmara epohe Krleža će ovako: “Da je nešto ‘Evropa’, ova floskula bez određenog smisla i značenja, upotrebljavala se često, a upotrebljava se još uvijek, od puste provincijalne želje da se uzdignemo iznad zaostale okoline na visinu umišljene aristokratske poze.” Četrdesetak godina nakon piščeve smrti i sedamdeset i šest nakon njegova endehazijskog dnevnika, Hrvati i dalje, trijebeći uši, nalaze da je među njima nešto Europa, pa s tom Europom poskoče dvadesetak centimetara u zrak, kao da su u pokvarenom liftu. Ništa se nije promijenilo, osim što njega više nema i sve je već kao da nikad nije ni živio.

Kao da je dočekao vrijeme interneta ili kao da je pomoću šupljih kanti osobno praznio otvorene septičke jame fejsbuk komentara pod člancima objavljenim na web portalima uglednih hrvatskih tabloida, Krleža svjedoči o njima: “Glupan samodopadno izriče svoje dragocjene sudove bez obzira na to da li je smiješan, njegova drskost podudara se samouvjereno s njegovim ‘osobnim uvjerenjem’ a on ‘tako o tome misli’, i basta! Sretni bezazlenici ne znaju da se uopće može nešto znati. Da se može nešto znati, za njih je zagonetka.”

Da mi je netko predložio da na stotinjak straničica i u otprilike dvostruko manje kartica teksta načinim izbor iz Krležine 1942, ne bih se, vjerojatno, ni u retku suglasio s Milošićem. Moju knjigu bi sačinjavao nekraćeni Kalendar jedne bitke godine 1942, a uz njega, ako bi mogao stati, i esejčić O hrvatskoj vojničkoj slavi. Ali to je ono što je te godine pisao Krleža kada bi isplovio iz košmara i kada ne bi žalio sebe ili svoje prijatelje: Petra što ga je te godine srce prekinulo u liftu, u Ulici kralja Petra u Beogradu… Ali ni to nesuglasje ovu mi knjigu ne čini manje dragom.

Njezina važnost u tome je što će se već naći dvojica-trojica dječaka, možda i poneki odrasli muškarac, radnik, trgovac, seljak, poneka žena, možda blagajnica u banci, kojima će “Zagreb 1942” promijeniti život, pogled na svijet i sve u životu. Krležini su Dnevnici drukčiji od Gombrowiczevih, ali su im pjesništvom, formom i sadržajem ravni. Ništa u hrvatskoj kulturi, ili gotovo ništa, nije usporedivo s onim čega ima u velikim kulturama. Krleža jest. Krleža je raketa kojom se dohvaća svemir.

Kategorije: Hrvaška

PAD NAJMOĆNIJE LIČNOSTI U SVIJETU CRTIĆA Nakon optužbi o neprimjerenom ponašanju, Disney je objavio da producent do kraja ove godine odlazi iz tvrtke

Ned, 17/06/2018 - 15:53

Na premijeri “Izbavitelja 2”, crtića koji će ovaj vikend poharati američka, a ubrzo zatim i svjetska kina, održanoj u restauriranom, raskošnom holivudskom kinu El Capitan, sada u Disneyjevu vlasništvu, nedostajala je samo jedna važna osoba - izvršni producent filma John Lasseter. Nije se pojavio da ne uznemiri javnost. Još krajem studenoga uzeo je šestomjesečni dopust, a kada je taj istekao, Disney je objavio da će do kraja ove godine biti u funkciji savjetnika u njihovim animiranim odjelima, neće imati svoj ured, a zatim će napustiti kompaniju.

Lasseter je prvi “kapitalac” odstrijeljen u pokretima #Me Too i #Time’s Up, usmjerenima protiv zlostavljanja žena i borbe za njihovu ravnopravnost u industriji zabave. Sve je počelo aferom oko producenta Harveyja Weinsteina, protiv kojega se upravo vode policijski i sudski procesi zbog brojnih optužbi za silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja, no bivši šef Miramaxa danas je daleko od onog moćnika koji je dao zeleno svjetlo za snimanje kultnog “Paklenog šunda” i Oscarima ovjenčanog mjuzikla “Chicago”.

Zločesti dečko

Komičarom Billom Cosbyjem također se bavi policija i sudstvo. Zasigurno će ispaštati zbog drogiranja i silovanja niza kolegica, no i njemu je karijera na zalazu, nije više ni sjena one karizmatične TV zvijezde koja je osvojila milijune gledatelja svojim “Cosby Showom”. Lasseter je naprotiv u naponu karijere. Nadgledao je što se radi u kompaniji Pixar, kojoj je bio jedan od pokretača, i pridruženom animiranom odjelu u Disneyju, bio je bez pretjerivanja možda najmoćnija ličnost u svijetu crtića i bez njegova odobrenja ništa nije moglo u realizaciju.

Što je njegova krivnja? U odnosu na ono što su radili Weinstein i Cosby, Lasseter je ispadao kao zločesti dečko a ne seksualni manijak. Kada bi se napio na korporacijskim zabavama, nekontrolirano bi ljubio kolegice i štipao bi ih. One iskusnije znale su da ga se u takvim situacijama treba kloniti, stradale su mlađe cure nenavikle na takve ispade, ali čini se da se dalje od toga nije išlo. Ako i jest, to su diskretno zataškali Disneyjevi odvjetnici. Njegov brak s Nancy Lasseter navodno je neuzdrman. Imaju petero djece (jedno je iz njezine prethodne veze) i ponašaju se kao krajnje uzorna obitelj. Uglavnom, prošle jeseni svima je poslao memorandum u kojem se ispričao zbog svog ponašanja, prekomjernog grljenja i ostalih neprimjerenih gesti na granici dobrog ukusa, a ispostavilo se da je to samo uvod u definitivni raskid.

Disney svakako nije oduševljen takvim razvojem događaja. Ne treba im odljev kvalitetnih kadrova u trenutku kad su ostali bez Johna Skippera, šefa svog sportskog kanala ESPN (njega su ucjenjivali zbog prekomjerne upotrebe kokaina), kada se s moćnim Comcastom (njemu pripada i vrlo jaka filmska kompanija Universal) bore za 20th Century Fox i dok im “Solo: Priča iz Ratova zvijezda” predstavlja prvi ozbiljan podbačaj u toj skupoj franšizi. Lasseter je bio netko na koga su se mogli osloniti. Mnogi su se sprdali s njegovom strašću za havajske košulje - imao ih je barem tisuću, a 20 najatraktivnijih nedavno je izložio na Disneyjevoj konvenciji za fanove.

Međutim, koliko god djelovao infantilno, upravo je impresivno kako je objedinjavao sve svoje interese - vinograde i vinariju u okrugu Sonoma (za nju se istina više brinula supruga Nancy), pogon Pixara u Emeryvilleu i Disneyjev animirani odjel u Burbanku. U vrijeme kada su se Pixar i Disney spojili (bilo je to 2006.), Pixarovi crtići slovili su kao remek-djela i sjajno prolazili u kinima, a Disneyjevi smatrani drugorazrednom robom, sjenom šampiona devedesetih, kakvi su bili “Ljepotica i zvijer”, “Kralj lavova”“ i “Aladin”. Zahvaljujući Lasseterovim sugestijama, Disneyjevi crtići postajali su sve bolji i komercijalniji, a ne tako davno “Ledeno kraljevstvo” skinulo je s trona Pixarovu “Priču o igračkama 3” kao najuspješniji animirani film svih vremena.

Jobs mu je pomogao

Disney strahuje što će biti dalje. Hoće li Lasseter osnovati vlastitu kompaniju i uključiti se na pretrpano tržište crtića s nečim novim i originalnim ili će ga prekupiti neki od konkurenata, poput Sonyja ili Warner Bros.-a, koji također imaju ambiciozne animirane odjele? Znat ćemo potkraj godine.

Jagma za Lasseterom je posve razumljiva jer je u pitanju čovjek koji je revolucionirao animaciju. Kao mladić svakako je htio raditi za Disney. Primili su ga početkom osamdesetih za animatora, ali im je išao na živce stalnim gunđanjem da se tamo radi staromodno, ručnom animacijom i da je budućnost u kompjutorskoj animaciji. Naposljetku je dobio otkaz, zaposlio se u grafičkom odjelu Lucasfilma, gdje je obnovio kontakte s Edom Catmulom, zanesenjakom koji je poput njega smatrao da crtiće treba praviti uz pomoć kompjutora. Ni tu nije dugo ostao jer je George Lucas bio prisiljen prodati taj odjel zbog visokih troškova brakorazvodne parnice, ali mu je Catmul ponudio atraktivnu alternativu. On je poznavao karizmatičnog Stevea Jobsa, kojemu se dopalo naklapanje o kompjutorskoj animaciji, financijski mu je pomogao da stabilizira kompaniju Pixar, nije se petljao u njegove kreativne planove, a Lasseter je bio njezin najvažniji zaposlenik.

Već 1986. godine - za samo četiri i pol mjeseca - napravili su kratki crtić “Luxo Jr.” u potpunosti animiran kompjutorom. Nije to bilo jednostavno - Lasseter je morao donijeti vreću za spavanje u ured, ali je posao na vrijeme završen, film je nominiran za Oscara, a naslovni junak - stajaća svjetiljka - postao je simbol kasnije vrlo utjecajne kompanije i zapaženo figurira na njezinu animiranom logu. Oscara su dobili dvije godine poslije za “Limenu igračku”. Ispomagali su se najrazličitijim poslovima sa strane da bi povremeno napravili neki kratki crtić i već tada, uz Jobsov blagoslov, prionuli na projekt koji su svi ocjenjivali nemogućim - cjelovečernji animirani kompjutorski film. Nisu još znali da će se zvati “Priča o igračkama”. Naslov se iskristalizirao tijekom produkcije, a osim tehničkih izazova bilo je i onih na narativnom planu. Ideja im je bila da to ne bude samo film za djecu nego i za odrasle. Tom Hanks i Bruce Willis rado su posudili glasove šerifu Woodyju i astronautu Buzzu Lightyearu, čije je trvenje ukazivalo i na puno slojevitije probleme, odnos starog i novog te nostalgiju za djetinjstvom.

Nikakvo čudo da su roditelji ponekad bili više impresionirani od svojih klinaca. Kompjutorska slika izgledala je senzacionalno, poput hiperrealističkog crteža, a kada se 1995. film pojavio u kinima, uistinu je počelo novo razdoblje crtića. Nominiran je za tri Oscara - za scenarij, glazbu i najbolju pjesmu (tada uopće nije postojala kategorija najboljeg cjelovečernjeg crtića), a John Lasseter dobio je posebno priznanje Američke akademije za kreativno dostignuće. Pixar je već tada potpisao ugovor s Disneyjem za distribuciju svojih filmova, koja je uključivala klauzulu da se ne petljaju u njihov odabir sadržaja njihovih sljedećih projekata: Disney je bio zloglasan po videoverzijama nastavaka svojih klasika, čega su se Pixarovci užasavali. U dućanima prodavači su skeptično izložili figurice Woodyja i Buzza, no kada su ih djeca razgrabila, uslijedile su milijunske narudžbe.

Brzi uspjeh

Pixar je već na svom prvom velikom startu postao senzacija. Disney je i dalje preferirao crtiće napravljene ručnom animacijom, no nove kompanije poput DreamWorksa (animirani odjel vodio je Jeffrey Katzenberg, otpadnik iz Disneyja) vrlo brzo su prihvatile novotariju. Kada je 2001. godine uvedena nagrada za najbolji crtić, dobio ju je DreamWorks za “Shreka”, napravljenog kompjutorskom animacijom, a da su je smislili nešto ranije, za 1999. bi svakako trijumfirala “Priča o igračkama 2” u Lasseterovoj režiji. Pixarovci su u početku bili protiv nastavaka, osim u slučaju ako bi novi film mogao biti bolji od originala, što je u ovom slučaj Lasseter jamčio: kada ponovno pogledate završnicu s bjesomučnom jurnjavom među koferima u zračnoj luci, shvatite da je Lasseter ne samo izvrstan animator i pripovjedač, nego i redatelj. Tako nešto niste vidjeli ni u skupim holivudskim akcijskim igranim filmovima.

Dva Oscara zaredom

Početkom milenija Pixar je otvorio novi studio u Emeryvilleu, koji je zapošljavao već 400 animatora, ali se klonio hijerarhijske strukture velikih kompanija. Svatko tko je imao zgodnu ideju mogao ju je izložiti nekom od voditelja projekata, a Lasseter i Catmul bili su svima uvijek dostupni. Projekt koji bi bio prihvaćen minuciozno je razrađivan, a autorskim sujetama nije bilo mjesta. Također, prvi su počeli brojati bebe rođene tijekom produkcije pojedinog filma, stvarajući dojam kako je to tvrtka u kojoj se radi neopterećeno, gotovo u obiteljskom duhu. Catmul je taj princip rada vrlo dobro opisao u knjizi “Kreativnost d.o.o.”, nadajući se da ne piše samo animatorima, nego i svima koji se bave show businessom, pa i šire. Pixar je dvaput zaredom dobio Oscara. Najprije za “Potragu za Nemom”, koja se prometnula u veliki svjetski hit (režirao ju je Andrew Stanton uz pomoć Leeja Unkricha, kasnijeg tvorca “Priče o igračkama 3” i lanjskog “Coca i velike tajne”), a zatim i “Izbavitelje” - potonji su važni jer redatelj Brad Bird uopće nije ponikao u Pixarovu timu, ali je figurirao kao odličan dokaz da se i pridošlice mogu u njega vrlo dobro uklopiti.

Spajanje s Disneyjem za same pixarovce nije predstavljao preveliki potres, jedino za njegove ključne ljude: Ed Catmul postao je predsjednik oba animirana odjela, a Lasseter njihov kreativni šef. Umjesto jednog filma godišnje, sada su morali paziti na dvije-tri produkcije istodobno, što se osjetilo na Lasseterovu kreativnom doprinosu. Njegovi “Auti”, nastali u potpunosti u Pixaru, prije spajanja s Disneyjem, cjelovit su i nadahnut crtić (nekima suviše sentimentalan, no o tome se da razglabati), a “Auti 2” iz 2011. zasigurno su najslabiji Pixarov proizvod - nikakvo čudo, kad je njegov redatelj morao paziti na tuđe projekte, a potpuno zapostavio svoj.

U Disneyju tvrde da se može i bez Lassetera. Mogao bi ga zamijeniti Pete Doctor, koji je režirao “Čudovišta iz ormara” i Oscarom nagrađena “Nebesa” te surađivao na nizu drugih crtića. Možda posao preuzme Jennifer Lee, redateljica Disneyjeva megahita “Ledeno kraljevstva”. Neki tvrde da u Pixaru nije vladala takva idila kakvo se opisivalo. Rashida Jones, glumica koja je posudila glas jednom od likova u Oscarom nagrađenom crtiću “Izvrnuto obrnuto”, rekla je da je u toj kompaniji najbolje muškarcima, ako su pritom i bijelci: žene i oni druge boje kože mogli bi imati problema. Jedina redateljica koja je dobila posao u Pixaru je Brenda Chapman. Počela je raditi “Meridu hrabru” po vlastitoj priči i scenariju, ali su je brzo zamijenili: ipak je potpisana na špici u svim funkcijama, no to joj nije bila osobita zadovoljština.

Pixar nakon Lassetera vjerojatno će se dosta promijeniti, no kako su u pitanju crtići koji se rade i po tri-četiri godine, proći će vremena da vidimo kakvi su novi trendovi. A bit će zanimljivo i pratiti kako će se razvijati Lasseterova karijera nakon Pixara.

Kategorije: Hrvaška

O POJMU USTAVA I REFERENDUMA Mali prilog javnoj raspravi o referendumskoj inicijativi za promjenu izbornog sustava

Ned, 17/06/2018 - 15:52

Referendumska inicijativa za promjenu hrvatskog izbornog sustava već neko vrijeme privlači iznimnu pozornost javnosti pa bih, u cilju moguće još detaljnije rasprave, ovdje htio dati mali prilog znanstvenoj debati koja se u povodu toga vodi. Zbog ograničenog prostora u tom ću se prilogu fokusirati samo na neka odabrana pitanja, pri čemu ni na koji način ne želim umanjiti važnost potrebe daljnje rasprave i o ostalim aspektima spomenute inicijative.

Najprije, predložene promjene u smislu uvođenja dopisnog i elektroničkog glasovanja vrlo su interesantne, ali one, naravno, podrazumijevaju nužnu potrebu da se predvide i konkretni načini izvedbe te sasvim jasno otklone opasnosti moguće tehničke zloupotrebe.

Što se tiče preferencijskih glasova, moguće uvođenje njihova većeg broja samo po sebi nije isključeno, ali je pritom potrebno uočiti da su političke stranke u Republici Hrvatskoj ustavna kategorija, a Ustav propisuje da je osnivanje stranaka slobodno te da njihovo ustrojstvo mora biti u skladu s temeljnim demokratskim ustavnim načelima. Iz toga bi proizlazilo da same stranke moraju imati određenu razinu slobode u odlučivanju o tome kako će obavljati svoje poslove, uključujući i to koga i kojim redom žele kandidirati na izborima. S druge strane, birači koji eventualno nisu zadovoljni nekim političkim strankama, i sami imaju mogućnost osnovati vlastite, a time i sami bitno utjecati na kreiranje svojih izbornih lista. S aspekta ustavnog načela razmjernosti, ta bi konkretna mogućnost mogla biti manje restriktivna za slobodu stranačkog udruživanja od one koja smjera izravnom utjecaju birača na izbor putem preferencijskog glasovanja.

Ustav jamči ravnopravnost

U vezi s prijedlogom za ograničenje opsega mandata manjinskih zastupnika, čini se da se znanstvena i javna debata vodi o više skupina važnih argumenata, a ovdje ću pokušati ukazati barem na neke.

Prva od njih bila bi da manjinski zastupnici imaju višestruko manji ostvareni legitimitet od ostalih zastupnika, odnosno da ulaze u Sabor sa znatno manjim brojem glasova, da imaju rezervirane mandate te da velika većina pripadnika nacionalnih manjina uopće ne koristi pravo da glasuje za svoje posebne zastupnike. S jedne strane, čini se da manji broj glasova potrebnih, a ujedno i predviđenih, za ulazak u Sabor manjinskih zastupnika predstavlja sasvim prirodnu posljedicu činjenice da nacionalne manjine, po definiciji, imaju manji broj hrvatskih državljana od birača većine.

S druge strane, Ustav jasno navodi o kojim se nacionalnim manjinama radi, pri čemu ni na jednome mjestu tu definiciju ne dovodi u zavisnost o konkretnom broju pripadnika neke manjine. No, Ustav pritom u svojim “Izvorišnim osnovama” ističe da se pripadnicima nacionalnih manjina koji su njezini državljani “jamči ravnopravnost s građanima hrvatske nacionalnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i slobodnoga svijeta”. Ovdje se mora spomenuti i članak 3. Ustava, koji navodi najviše vrednote ustavnog poretka te propisuje da one služe za tumačenje cijelog Ustava. Jedna od tih vrednota je i nacionalna ravnopravnost. Prema tome, pravilna regulacija izbornog prava mora polaziti od toga da se njome osigurava ravnopravnost, kako za većinu tako i za manjine.

U vezi, pak, sa stajalištem o značajnoj apstinenciji u XII. izbornoj jedinici, ovdje bi se moglo uzeti u obzir da to, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, vrijedi samo za neke manjine. Značajan izuzetak u tom pogledu, na primjer, predstavljaju birači mađarske nacionalne manjine. Također, čini se da bi ustavnopravna analiza u tom pogledu trebala provjeriti i podatke o izlasku na izbore onih birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, kako u razdoblju nakon, tako i prije ustavnih promjena iz 2010. godine.

Opći, a ne specifičan mandat

Čini se, nadalje, da druga skupina važnih argumenata proizlazi iz stajališta da je povlašten položaj zastupnika nacionalnih manjina u Saboru opravdan potrebom posebne zaštite (prvenstveno) interesa pripadnika nacionalnih manjina, zatim da ti zastupnici, s obzirom na način na koji su i cilj zbog kojeg su izabrani, nemaju opći, nego specifičan politički mandat te da bi oni, posljedično, i dalje trebali odlučivati o svim pitanjima iz nadležnosti Hrvatskog sabora, osim pri glasovanju o Vladi i o državnom proračunu. Važan ustavnopravni orijentir u ovom smislu mogla bi predstavljati ranija verzija Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, u dijelu kojeg je bilo definirano da su neki zastupnici manjina predstavnici “svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji su ih izabrali” i da su “dužni štititi njihove interese”.

Isti je zakon propisao i mogućnost opoziva tih zastupnika. Ustavni sud je 2001. godine ukinuo sporne odredbe polazeći od ustavne norme da “zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat”, uz daljnja obrazloženja da se slobodan mandat zastupnika izvodi “iz teorije o nedjeljivom narodnom suverenitetu” te da zastupnik “u predstavničkom tijelu zastupa interese cjelokupnog naroda, a ne samo onih birača koji su ga izabrali, odnosno izbornu jedinicu u kojoj je izabran”. Slična stajališta Ustavni sud ponovio je i u jednom svojem rješenju s kraja 2010. godine.

Treća skupina važnih argumenata koji se odnose na potrebu ograničenja opsega mandata manjinskih zastupnika mogla bi biti vezana uz stajališta o tome da je, pri formiranju Vlade te prilikom donošenja državnog proračuna, uočljiva određena “politička trgovina” manjinskim mandatima, odnosno svojevrstan neprikladan utjecaj za ostvarenje partikularnih proračunskih zahtjeva. Čini se da bi, za potrebe ustavnopravne analize, ovdje moglo iznimno biti relevantno i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2010. godine u kojem je, između ostaloga, navedeno i sljedeće: “Konačno, Ustavni sud primjećuje da se ustavna narav predstavničkog mandata zastupnika ne bi trebala dovoditi u pitanje zbog mogućnosti da zastupnici počine neku nečasnu radnju ili neko kazneno djelo.

Za nečasne radnje koje nemaju obilježja kaznenog djela zastupnici snose političku odgovornost, koja na sljedećim izborima može rezultirati njihovim neizborom za zastupnike. Ako je pak riječ o navodnom počinjenju kaznenog djela, Ustavni sud podsjeća da Ustav propisuje mogućnost pritvaranja i kaznenog progona zastupnika, pri čemu pravomoćna sudska presuda o njihovoj krivnji, pod određenim okolnostima, dovodi do prestanka njihova zastupničkog mandata”.

Konačno, trebalo bi uočiti i to da prijedlog ograničenja mandata manjinskih zastupnika smjera rješenju po kojem ti zastupnici ubuduće ne bi mogli odlučivati samo u pitanjima povjerenja Vladi te donošenja državnog proračuna. S ustavnopravnog aspekta, iznimno će biti zanimljivo vidjeti daljnja obrazloženja u tom segmentu. Naime, uzimajući u obzir ranije sumirane argumente u prilog tom prijedlogu, posebno je bitno pitanje zašto se predlažu ograničenja upravo u vezi s ove dvije nadležnosti Hrvatskog sabora.

*autor je izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Kategorije: Hrvaška

NEPOZNATO NALIČJE BORBE ZA ENERGETSKU BUDUĆNOST STAROG KONTINENTA Bruxelles pod dojmom plinskih milijuna

Ned, 17/06/2018 - 15:50

Tvrtke iz industrije plina potrošile su više od 100 milijuna eura na lobiranje, što uključuje 1030 lobista te 464 sastanka održana s povjerenicima Europske komisije zaduženima za klimatsku i energetsku politiku. Oni na suprotnoj strani, koji se bore protiv te industrije i gradnje novih plinovoda, raspolažu prilično manjim budžetom: potrošili su samo 3,4 milijuna eura na lobiranje, imaju tek 100-tinjak lobista i uspjeli su ugovoriti 50-ak sastanaka. Brojke o lobiranju i lobistima, preuzete iz izvješća “The great gas lock in” za 2016., nevladine organizacije Corporate Europe observatory (CEO) koja istražuje utjecaj kompanija i njihovih lobista na donositelje europskog zakonodavstva, navode na samo jedan zaključak: igrači u industriji plina veliki su, kao što je već poznato, a ako je netko odlično svladao umijeće komuniciranja i zna jako dobro zagovarati vlastite interese, onda su to upravo oni.

Borba za podršku

Kompanije iz te industrije (a pritom mislimo na cijeli lanac - trgovinu, opskrbu itd.) plaćaju vojsku lobista, PR-ovaca, odvjetničkih društava, think tankova... Čine sve kako bi se izborile za financijsku i političku podršku Europske komisije u gradnji skupih plinovoda, utjecale na donositelje zakona te osigurale da plin ima svoje mjesto na kontinentu i u sljedećim desetljećima.

Njihov utjecaj vidljiv je u programu gradnje plinske infrastrukture, vrijedne više milijardi eura, s ciljem stvaranja integriranog tržišta plina. Temelji se na PCI listi projekata od zajedničkog interesa, čiji je treći popis objavljen krajem prošle godine.

Lista sadrži 173 projekata u električnoj energiji i plinu. U slučaju Hrvatske, na PCI listi je elektroenergetska interkonekcija između Žerjavinca u Hrvatskoj, Hévíza u Mađarskoj i Cirkovca u Sloveniji, projekt SICRO.GRID (HR-SLO), LNG terminal na Krku, za koji se također lobiralo... No, dakako, kad govorimo o lobiranju, ponajviše mislimo na svjetske prakse velikih svjetskih kompanija iz sektora energetike. U Hrvatskoj lobiranje nije čak ni zakonski regulirano, što ne znači da ne postoji. Ipak, ako ćemo suditi prema CEO-ovim opažanjima iz spomenutog izvješća, zakon ne sprečava pojavu netransparentnosti i “sivog” lobiranja, koje postoji u gotovo svim sferama društva. Lobiranje je naprosto aktivnost podložna zloupotrebama - pa čak i onda kada je jasno regulirana.

Tko su najveći lobisti? Gotovo 50 posto ukupne potrošnje industrije plina na lobiranje otpada na top 10 jakih plinskih lobija u Bruxellesu, koji imaju 235 lobista i održali su 95 sastanaka s povjerenicima u 2016. Tu su uključeni General Electric, Shell, ExxonMobile, BP... Štoviše, od deset regularnih posjeta povjerenicima iz svijeta biznisa, čak ih je osam bilo iz svijeta plina. Tako je naftna i plinska kompanija Shell, koja je uložila 14 milijardi dolara u najveći svjetski plutajući LNG, pokucala na vrata Europske komisije 19 puta, a konzorcij TAP-a (Trans Adriatic Pipeline, TAP) 18 puta...

Kemikalije i plastika

Najmoćniji glas Bruxellesa je Vijeće europske kemijske industrije (CEFIC) s budžetom od 12,1 milijun eura i 78 lobista. CEFIC i njegovi članovi, kao što su američka kompanija Dow Chemical, njemački BASF, britanski Ineos i belgijski Solvay, zalažu se za frakiranje plina u Europi i uvoz takvog plina iz SAD-a za potrebe proizvodnje kemikalija i plastike.

Upravo je otvaranje europskog tržišta za američki plin iz škriljevca bio ključni zahtjev CEFIC-a tijekom propalih razgovora između EU i SAD-a o slobodnoj trgovini od 2013. do 2016. (TTIP). General Electric ima drugi najdublji novčanik - potrošili su 5,75 milijuna eura na lobiranje (17 lobista). Američka tvrtka nudi razne usluge u opskrbnom lancu, ima jaku diviziju za istraživanje i proizvodnju nafte i plina, a s akvizicijom Almstoma 2015. godine u biznisu je i s plinskim turbinama. Shell, koji je potrošio 4,75 milijuna eura (18 lobista), na trećem je mjestu, ExonMobile, koji je potrošio jednako toliko na lobiranje (osam lobista) na četvrtom, a BusinessEurope na petom sa 4,25 milijuna eura izdvojenih za lobiranje i 30 lobista. To europsko udruženje poslodavaca snažno se zauzima za sigurnost opskrbe plinom kako bi zadržali nisku cijenu za svoje energetski intenzivne klijente.

Analiziranjem cijelog lanca biznisa s plinom prema dostupnim podacima, u CEO-ovu se izvješću napominje da na lobiranje ne troše najviše proizvođači plina, nego drugi igrači u opskrbnom lancu, koji koriste plin i čije tvrtke ovise o stalnoj opskrbi. To su komunalne tvrtke, one koje koriste plin za proizvodnju električne energije, industrijski korisnici koji plin koriste za proizvodnju drugih proizvoda te transportni sektor. Zajedno su potrošili 40 milijuna eura na lobiranje u 2016. Kad je o komunalijama riječ, najveći igrač je njemačka udruga energetske i vodne industrije BDEW, koja predstavlja više od 1900 komunalnih tvrtki diljem Njemačke, uključujući RWE te njemačke podružnice EDF-a i Engiea.

Enel iz Italije je prisutan u Bruxellesu ne samo kroz svoj ured nego - što je još zanimljivije - i kao predsjednik trgovinskog udruženja Eurelectric, udruženja vjetroindustrije WindEurope, a ima i mjesto u udruženju za Sunčevu energiju Solar Power Europe. Što se industrije tiče, kolo predvodi već spomenuto udruženje CEFIC, a kad je riječ o transportu, udruga NGVA, koja je potrošila 25.000 eura na lobiranje, zagovarajući LNG kao transportno gorivo u ime svojih članova, kao što je, primjerice, Volkswagen, ali i plinskih korporacija kao što su Engie i Fluxys.

Kako lobiraju? Prvo, više je razloga za jako lobiranje. Jedan je, naravno, geopolitički. Želi se smanjiti ovisnost o Rusiji. Tu je i jačanje obnovljivih izvora energije, energetska učinkovitost, koja je strateški prioritet EU... Europa se formalno opredijelila za to - zeleniju budućnost. Stoga, plinski lobi koristi različite kanale kako bi pridobio institucije EU i javnost i smjestio sebe u buduće strategije. U tome i uspijeva. Plin je postao najprihvatljivije prijelazno gorivo prema niskougljičnoj budućnosti. Taktike plinskog lobija uključuju zapošljavanje bivših dužnosnika EU i nacionalnih institucija, priključuju se stručnim skupinama za savjetovanje Europske komisije u ranim fazama odlučivanja te zapošljavaju PR tvrtke.

Po pitanju korištenja velikog broja različitih izvora lobiranja, najrašireniji je Exxon, koji ima ugovor s tvrtkom Fleishman-Hillard, jednom od najvećih svjetskih PR tvrtki. Valja spomenuti i najvećeg dobavljača plina u Europu, rusku tvrtku Gazprom i njezinu PR tvrtku GPlus, koja je u Bruxellesu zloglasna zbog zapošljavanja bivših dužnosnika EU. Plinari, generalno, preferiraju zapošljavanje bivših dužnosnika iz institucija EU i nacionalnih vlada kako bi imali koristi od know-howa i kontakata tih osoba, a Europska komisija ignorira potencijalne sukobe interesa koje stvara ova praksa.

Kucanje na vrata

Lobira se i kucanjem na vrata europskim povjerenicima, na konferencijama... Plinskim su kompanijama energetske konferencije jako važne jer i tako promoviraju svoj energent kao “most za budućnost” - za prijelaz na doba u kojem će Sunce i vjetar biti glavni energetski izvori. Međutim, ponekad to ne rade dovoljno transparentno. Recimo, CEO izvještaj ističe očiti sukob interesa u načinima na koji se plinski projekti odobravaju i kako se izdvaja novac za gradnju infrastrukture za fosilna goriva. Primjerice, kod liste PCI projekata, kompanije Europskoj komisiji šalju svoj popis projekata za koje smatraju da bi ih trebalo izvesti tijekom sljedećih deset godina, i to kroz Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za plin (ENTSO-G).

Radi se lista projekata na osnovu projekcija o budućoj potražnji za plinom, koju računa sam ENTSO-G. Potom Europska komisija od ENTSO-G-a traži analizu troškova i koristi od predloženih projekata, no sporno je što u više od tri četvrtine slučajeva članovi same skupine ENTSO-G imaju direktnu materijalnu korist od gradnje takve infrastrukture.

Na kraju projekti s liste, ako ih se odobri, imaju mogućnosti financiranja od raznih europskih tijela, pa i iz CEF-a, ključnog instrumenta EU za promicanje konkurentnosti kroz infrastrukturne investicije, olakšanje prekogranične interakcije i povezivanje Europe. Iz CEF-a je plinskim PCI projektima već odobreno više od jedne milijarde eura. Potencijalni problem je što postoji mogućnost da će većina projekata propasti, odnosno zjapiti prazna, kao što danas brojni LNG terminali stoje neiskorišteni.

Ima tu još spornih i kompromitirajućih stvari, zbog čega se navodi na još jedan zaključak: industrija plina bez premca ima privilegiran pristup u odlučivanju i stvaranju budućih energetskih strategija zahvaljujući proaktivnoj politici EU. I, štoviše, logički - profit stavlja ispred svega. Rezultat toga je da je plin u središtu planova za budući energetski sustav EU. Bilo to, kako jedni tvrde, dobro ili, kako drugi tvrde, loše - lobiranje je uspjelo.

Kategorije: Hrvaška

ŠOKANTAN UVID U ŽIVOT CENTARA ZA MALOLJETNE USELJENIKE Casa Padre: U 313 soba je 1500 dječaka, a smiju izaći samo 2 sata dnevno

Ned, 17/06/2018 - 15:48

Kako izgleda “model života” na američko-meksičkoj granici u eri Donalda Trumpa? Američka javnost konačno je doznala odgovor na to pitanje nakon što su vlasti povele grupu novinara u razgledavanje najvećeg službenog prihvatilišta za maloljetne migrante u Sjedinjenim Američkim Državama - Casa Padre u Brownsvilleu u Teksasu.

Riječ je o bivšem, oko 23.300 četvornih metara velikom Walmartovu kompleksu, koji je danas privremeni dom za 1500 dječaka u dobi od 10 do 17 godina.

Zapuštenost

Trump je, naime, nedavno jasno i glasno naredio provođenje politike “nulte tolerancije” prema ilegalnim migrantima, čime je okončana dosadašnja “uhvati i pusti” praksa, koja je prije svega vrijedila za one s djecom. Prema novim pravilima, svi koji su granicu prešli ilegalno postaju predmet kaznenog progona, a odrasle se, u tom slučaju, često odvaja od djece koja zatim potpadnu pod skrb nadležnih službi.

Casa Padre je, piše New York Times, dio rastuće industrije prihvatnih centara koji trenutačno pucaju pod teretom Trumpove imigrantske politike.

Federalni ured za ponovno naseljavanje izbjeglica trenutačno nadgleda oko 100 prihvatilišta u 17 država. U njima živi, prema procjenama, više od 11.000 maloljetnika, a jedna od najvećih koncentracija takvih prihvatilišta je upravo u Teksasu, u dolini Rio Grande, nedaleko od same granice. Riječ je o jednoj od najsiromašnijih regija u SAD-u.

2018-06-14T202101Z_291144531_RC14007BB470_RTRMADP_3_USA-IMMIGRATION-DETAINED-CHILDREN.jpg 

U tri je tamošnja okruga 10 prihvatilišta, većina njih u okrugu Cameron, kod gradova Harlingena, San Benita i spomenutog Brownsvillea. Upravo su skloništa blizu Brownsvillea postala veliki posao. Zapošljavaju, piše New York Times, stotine tamošnjih stanovnika i “oživljavaju” napuštene objekte, primjerice spomenuti Walmartov.

Iako tako posredno znače život za to osiromašeno područje, kritike su brojne. Prije svega odnose se na način kako vlasti nadziru i upravljaju tim ustanovama, pogotovo sada kad su ona pod teretom Trumpovih odredbi. Postojala su, dakako, i prije, prvenstveno za maloljetnike bez pratnje koji su prešli granicu, no otkad je Trump nagazio na migraciju, broj štićenika prihvatilišta drastično se povećava. Sada onamo dolaze i djeca koju se odvaja od roditelja jer je aktualna administracija uvjerena da je praksa, prema kojoj su se ilegalni migranti s djecom puštali na slobodu s ukazom da se kasnije pojave na sudu, samo poticala migrante da uzmu djecu i prijeđu granicu. Ministrica domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen u svibnju je, primjerice, rekla u Kongresu da se broj obitelji koje su uhvaćene u ilegalnom prelasku granice povećao za gotovo 600 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. “Glas se proširio”, ustvrdila je.

Smiješak

No što se točno događa s maloljetnicima bez pratnje koji su ilegalno prešli granicu ili pak onima koji su je prešli s roditeljima te su sada odvojeni do njih, do ovog je tjedna bio misterij. Casa Padre, osnovan u ožujku 2017. godine, također je bio izvan dohvata javnosti, čak i za predstavnike vlasti, sve dok ovog tjedna konačno skupina novinara nije otišla u organizirani 90-minutni obilazak centra, u kojem nedaleko od ulaza stoji mural s Trumpovim likom, američkom zastavom i Bijelom kućom, praćen predsjednikovim citatom “ponekad, kad izgubiš bitku, upravo uz pomoć toga pronađeš novi način da pobijediš u ratu”.

Jedan od novinara koji su ušli unutra bio je Jacob Soboroff, dopisnik MSNBC-a, koji je o istoj temi dao intervju za Esquire.

“Šokantno je. Ulazite u stari Walmart koji je zapravo pretvoren u dječji zatvor”, tvrdi on.

2018-06-14T202107Z_245278174_RC1B053F5940_RTRMADP_3_USA-IMMIGRATION-DETAINED-CHILDREN.jpg 

Mediji, i on, izvještavaju kako je sklonište prenapučeno. Imalo je kapacitet za 1186 ljudi, no sad je povećano na 1500. Centar ima ukupno 313 spavaonica. Nijedna nema vrata. Zaposlenici tvrde da ne mogu više nikoga primiti. U kompleksu su i bolnica, kuhinja, imaju sportske aktivnosti, frizerski salon, kino, djeca od ponedjeljka do petka svaki dan imaju nastavu u trajanju od šest sati. Na dan izlaze van na dva sata. Ostalo su vrijeme zaključani unutra. Sve se svodi na strogo regulirani raspored, tvrdi on.

“Dio djece je bio na rekreaciji, dio je igrao videoigrice, bilijar, neki su bili na nastavi. Neki su čekali red na tuširanje. To je kao mašina koja konstantno radi. U devet se svjetla gase, pale se opet u šest ujutro. To je mali grad unutar Walmarta: u Walmartu ste, ali ne možete izići”, ispričao je.

Tvrdi da su djeca, iako nisu u ćelijama, zapravo u pritvoru. Sve o njima odlučuje netko drugi i ne mogu otići. Pod ključem su, tvrdi. Kad ih je pitao kako su, odgovarali su s “dobro”. Neki od voditelja obilaska ga je, rekao je, zamolio da se nasmiješi djeci. Osjećaju se kao male životinje u kavezima koje se gleda, rekla mu je jedna žena, dodaje.

2018-06-14T202110Z_401332384_RC11498A4F50_RTRMADP_3_USA-IMMIGRATION-DETAINED-CHILDREN.jpg 

Soboroff tvrdi kako je uvjeren da je osoblju doista stalo do djece (iako je općenito u prihvatilištima bilo prijava incidenata, među ostalim i u Case Padreu), no također objašnjava kako nisu znali što će se dogoditi. Vlasti su ignorirale njihova pitanja o politici nulte tolerancije, a onda se broj djece naglo povećao i morali su nabaviti više kreveta.

Statistika

Samo u prva dva tjedna od proglašenja nove politike “nulte tolerancije” u sustav skloništa upućeno je oko 650 djece koja su odvojena od roditelja. Gotovo jednak broj, njih 700, bio je upućen u sustav u razdoblju od šest mjeseci prije toga. Prije se smatralo da svaki od štićenika ima 3,7 četvornih metara za sebe. Sada se taj broj, tvrdi Soboroff, definitivno smanjio. Zbog aktualnog nedostataka prostora, vlasti navodno čak razmišljaju o uspostavljanju šatorskih gradova. Dječaci u prihvatilištu Casa Padre ondje u prosjeku provedu 49 dana prije nego što završe kod rođaka, budu ujedinjeni s roditeljima ili deportirani.

Kategorije: Hrvaška

KRVOPROLIĆE I PANIKA NA VELIKOM FESTIVALU U AMERIČKOJ DRŽAVI NEW JERSEY Više napadača pucalo po posjetiteljima, jedna osoba mrtva, deseci ranjenih

Ned, 17/06/2018 - 15:08

Jedna osoba je poginula, a više od dvadeset je ozlijeđeno, među njima i trinaestogodišnjak u kritičnom stanju, u pucnjavi na cjelonoćnom umjetničkom festivalu u Trentonu, glavnom gradu američke države New Jersey, prenose u nedjelju američki mediji.

Pucnjava je izbila u ranim jutarnjima satima u nedjelju.

U njoj je sudjelovalo više ljudi, objavilo je tužiteljstvo okruga Mercer, a na Twitteru prenosi CBS Philly.

Jedan od napadača je ubijen, objavio je na Twitteru NBC. Drugog je privela policija.

U kritičnom stanju su četiri osobe.

Mediji javljaju da je u trenutku pucnjave na festivalu bilo oko tisuću ljudi.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: OSMIJEH NA LICIMA SPAŠENIH MORNARA Osmorica članova posade turskog teretnog broda koji je počeo tonuti kod otoka Jabuke stigli u Split

Ned, 17/06/2018 - 14:53

Osmorica članova posade turskog teretnog broda Hakse, u čiju je strojarnicu u nedjelju ujutro počelo prodirati more zbog čega je brod počeo tonuti, uspješno su prebačeni u Split. Kako se doznaje, svi su prošli bez ozljeda, a i kapetan i još četiri člana posade koji su ostali na teretnjaku u blizini otoka Jabuke u dobrom su stanju iako odbijaju napustiti plovilo, odnosno kane na njemu ostati dok god je to moguće.

Kao što smo već izvijestili, u spašavanju i evakuaciji su angažirane brojne snage, a zapovjednik policijskog ophodnog broda Sv. Jure Mario Omelić u izjavi za portal Dalmacija danas otkrio je neke nove detalje o havariji Hakse, na kojoj je bilo 11 Turaka i dvojica državljana Indije.

- U 05:38 sati smo dobili obavijest šefa smjene o akciji spašavanja na moru. Saznali smo kako se radi o prodoru mora u brod Haksa koji se nalazi 56 milja od Visa. Isplovili smo u 05:42 na dojavljenu poziciju. Tamo smo došli u 8 sati. Na brodu smo zatekli pet članova posade, dok ih se osam već prekrcalo na drugi brod u blizini. Oko 9 sati došla je Lučka kapetanija i tada smo mi upućeni da osam pomoraca prevezemo u Split, rekao je Omelić.

Prodor mora je smanjen, ali nije u potpunosti saniran, dolazi ronilac s Visa koji bi trebao sanirati rupu kako bi se brod mogao tegliti. Kapetan i časnici su ostali na brodu. Za sada ne postoji opasnost od istjecanja tereta ili goriva.

FOTOGALERIJA: Dolazak spašenih članova posade turskog teretnog broda u Split

Dolazak spašenih članova posade turskog teretnog broda u Split 

- Mi smo vidjeli mjesto gdje brod prima more, ali je voda došla preko pajola i nismo mogli procijeniti veličinu rupe. Kada se sanira oštećenje, pumpe će moći odraditi svoj posao, zaključio je Omelić.

Nakon akcije spašavanja medijima se obratio načelnik Postaje pomorske policije Split Joso Vujić koji je prokomentirao akciju spašavanja te otkrio daljnje korake vezane uz postupak tegljenja.

- Zadovoljstvo mi je da smo ovom akcijom pokazali kako su sve službe koje rade na traganju i spašavanju spremne i da mogu odgovoriti na sve izazove na moru. Trenutno ne znamo što se točno dogodilo. S trgovačkog broda je poslan S.O.S. signal zbog prodora mora. Upućen je policijski brod čiji su se službenici ukrcali na plovilo te odmah obavili razgovor sa zapovjednikom plovila te zajedničkim snagama su sanirali jedan dio prodora u brod, rekao je Vujić.

FOTOGALERIJA: Turski teretni brod Haksa doživio havariju kod otoka Jabuke

Turski teretni brod Haksa doživio havariju kod otoka Jabuke 

- Koliko ja znam iz razgovora sa zapovjednikom plovila nije došlo do nikakvog udarca, najvjerojatnije se radi o zamoru materijala. Koliko sam vidio radi se o plovilu koje je ’93. godište. Plovilo nije bilo prekrcano, jednostavno se takve stvari dogode, kaže Vujić.

- Osam osoba smo doveli u Split i smjestili u prostorije Pomorske policije ovdje u luci. Imaju klimu, mjesto za tuširanje, dali smo im hranu i za sada će tamo i ostati. U razgovoru s agentom agencije “Capris” koja je dobila dozvolu vlasnika za tegljenje ovog trgovačkog broda isplovio je remorker “Alkaid” koji bi trebao oko 17 sati na poziciju plovila, otkrio je Vujić.

- Nema nikakvog onečišćenja i mogućnosti za prodor veće količine vode koje bi dovele do potonuća. Tijekom večeri brod bi trebao biti dotegljen do trogirskog škvera, rekao je Vujić, čiju izjavu prenosi Dalmacija danas.

Kategorije: Hrvaška

Vrući trendovi u nordijskom stilu

Ned, 17/06/2018 - 14:53

Trend je u posljednjih nekoliko godina u nordijskim interijerima kombinacija crne i bijele boje, Ikea namještaj u kombinaciji s nekim dizajn klasicima poput Eames DSW stolica. Šarene tapete, detalji s porukama na određenim zidovima i dosta niske i pristupačne cijene dekora. Kao što ste zasigurno primijetili, svi ti nordijski interijeri pomalo sliče jedan na drugi s istim stolcima, namještajem i dekoracijama i ponavljaju se u kućama i stanovima do te mjere u kojoj se više ne mogu razlikovati.

No, u posljednje vrijeme nailazimo na fotografije nordijskih interijera s dosta vintage predmeta kao što su stolci, stolovi i drveni ormari u jakim bojama s dosta biljaka, antiknim staklenim bocama, dosta cvijeća i kukičanih pokrivača. Dizajn se definitivno razvija prema vintage stilu, a nadamo se da ćemo ga postupno vidjeti i u našim domovima.

comedor-con-sillas-distintas-y-flores-decoratualma-dta-2 

U nastavku pogledajte nordijski interijer koji u potpunosti ima zastupljene sve nove trendi elemente. Nama se jako svidio, nadamo se da će i vama biti inspirativan! Uživajte!

vitrina-con-botellas-y-flores-decoratualma-DTA.jpeg 

vitrina-decapada-con-botellas-decoratualma-DTA.jpeg

sala-de-estar-con-papel-pintado-de-flores-decoratualma-DTA.jpeg

luces-en-el-espejo-del-dormitorio-decoratualma-dta

vitrina-decapada-con-botellas-decoratualma-DTA.jpeg

coleccion-de-platos-en-la-pared-decoratualma-DTA.jpeg

living-room-decoratualma-DTA.jpeg

tiradores-amarillos-en-la-cocina-decoratualma-DTA.jpeg

estante-cocina-decoratualma-DTA.jpeg

pasillo-collage-tiles-decoratualma-DTA.jpeg 

Kategorije: Hrvaška

SRAMOTA U MJESTU PORED VRGORCA Vandali ponovno uništili nedavno obnovljenu spomen ploču katoličkom svećeniku kojega su ubili ustaše

Ned, 17/06/2018 - 14:14

U noći na nedjelju 17. lipnja, a pod okriljem mraka, nepoznati počinitelj ili počinitelji uništili su nedavno obnovljenu ploču podignutu u spomen na zavojanskog župnika fra Karla Ćuluma kojega su 1943. godine pogubile ustaše, piše Slobodna Dalmacija. Zasad nije poznato kojim je predmetom ploča uništena, ali komadi ploče su pali ispred postolja smještenog s vanjske strane zavojanskog groblja, nedaleko župne crkve Male Gospe.

Originalna ploča, a koju je zavojanski SUBNOR podignuo u čast Ćulumu 1961. godine oštećena je prošle zime oštrim predmetom, ali su mještani Zavojana vrlo brzo prikupili tri tisuće kuna i podigli novu, ali s identičnim tekstom kao na staroj. Inicijator te akcije, mještanin Marko Pivac rekao je tada da je novac začas prikupljen i da je ostalo viška čime će se obnoviti slova na spomeniku palim borcima u centru Zavojana.

Nova ploča je uskoro i podignuta, ali je na nju prije nekoliko dana bilo zalijepljeno više papira kojima je bio skriven originalni tekst, da bi sa subote na nedjelju konačno bila i uništena.

Na prijavu zločina stigla su i dva službenika Policijske postaje Vrgorac koji u trenucima pisanja ovoga teksta vrše kriminalističko istraživanje. Mještani Zavojana s kojima smo razgovarali kažu nam da su vijest o ovom nemilom činu, osim policiji prijavili i Savezu antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske u Zagrebu i Udruzi antifašista grada Vrgorca.

Kažu da će se obratiti i pojedinim saborskim zastupnicima i institucijama kako bi se konačno otkrio počinitelj koji je ranije oštetio, a sad uništio ploču. Na mjesto uništene, ponovno će biti postavljena nova ploča, a tad je planiran i prosvjedni zbor mještana kako bi šira javnost upoznala s opetovanim vandalizmom na sjećanje na fra Ćuluma. Naime, i ranija vandaliziranja su bila prijavljivana, policija je izlazila na teren, ali počinitelj nije pronađen.

Prema arhivskim dokumentima talijanske, ustaške i partizanske strane, zavojanski župnik fra Karlo Ćulum ubijen je 25. svibnja 1943. od ustaša. U spomen na stradalog župnika, a smatrajući ga svojim ratnim suradnikom, zavojanski SUBNOR je davne 1961. godine podignuo spomen-ploču na vanjskom zidu mjesnog groblja, nedaleko župne crkve.

Kategorije: Hrvaška

ODLUČNO, PUTOVIMA DRUGA HASANBEGOVIĆA! Lederer najavila cenzuru Frljića, nefinanciranje Pridea i otvoreno neprijateljstvo prema jakim kazalištarcima

Ned, 17/06/2018 - 14:04

Kada je Zlatko Hasanbegović krajem siječnja 2016. godine postavljen za ministra kulture u Vladi Tihomira Oreškovića, njegov prvi radni dan izgledao je otprilike ovako. Oko radnog stola u svom kabinetu okupio je tadašnje suradnike koji su mu počeli čitati koliko je u 2015. godini isplaćeno novca različitim medijskim projektima nevladinih udruga koje simpatiziraju lijevi politički spektar.

Tako su mu pročitali da je Croll dobio 70 tisuća kuna, isto toliko dobio je i Muf, Slobodni Filozofski, Cenzura i Mreža antifašistkinja Zagreb. Nabrajanje je trajalo dok suradnike nije prekinuo tadašnji ministar riječima - taj novac više neće vidjeti.

Dvije i pol godine kasnije, kada je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odabrao Anu Lederer za prvu pročelnicu novoosnovanog Gradskog ureda za kulturu, ona je u svojim nastupnim intervjuima otprilike dala smjer kojim će ići njezin resor čiji je budžet za 2018. nešto veći od 575 milijuna kuna.

Predstave Olivera Frljića zbog njegova političkog aktivizma vrlo teško će se moći vidjeti na kazališnim daskama ustanova koje je osnovao Grad Zagreb, Povorka ponosa više se neće financirati novcem Ureda za kulturu, pokušat će se pronaći način kako smanjiti samopromociju intendantice zagrebačkog HNK Dubravke Vrgoč, a svakako će se propitkivati i savjetnička uloga Duška Ljuštine.

Politička trgovina

Njezina agenda ukratko će biti vrlo slična onoj koju je imao sam Hasanbegović u Ministarstvu kulture - prekinuti ideološke monopole, hranidbene lance i višestruke mreže klijentelizma i sukoba interesa.

Za zagrebačku kulturnu i političku oporbu imenovanje Ane Lederer je klasična politička trgovina, a njene prve izjave mnogi glumci i politički aktivisti nazvali su skandaloznim.

Glumica Urša Raukar, aktivistica platforme Zagreb je naš, navela je kako je očito da će se “pod šifrom političkog aktivizma onemogućavati rad svima koji misle drugačije, koji postavljaju pitanja ili kritički sagledavaju društveni trenutak, koji se ne uklapaju u ideološke okvire Neovisnih za Hrvatsku”.

Izjave Lederer o nefinanciranju Frljića, Matula je nazvao nepojmljivim i skandaloznim, a književni kritičar i leksikograf Velimir Visković na svom je Facebook profilu napisao kako će kod nove pročelnice “očito, na djelu biti isključivo jaki umjetnički kriteriji” jer je spomenula nefinanciranje Frljića, ali ne i nefinanciranje “Kurbaše i Sedlara”.

Sam Frljić je Lederer uzvratio da “lupa kao Maksim po diviziji”, a Snježana Banović kratko je poručila da je sretna jer se više ne treba baviti “bivšom intendanticom zagrebačkog HNK koja je sve što je ostvarila, ostvarila spregom i pogodovanjem”.

Ana Lederer, teatrologinja, publicistkinja, prva intendantica u povijesti zagrebačkog HNK i bivša zamjenica ministra Hasanbegovića, kći je uglednog kazališnog redatelja Petra Šarčevića. Majka joj je sopranistica u zboru zagrebačkog HNK.

Komparativnu književnost i ruski jezik diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je magistrirala i doktorirala. Radila je na HTV-u, u Matici hrvatskoj, a dobila je i brojne nagrade.

Suprug joj je bio Gordan Lederer, HTV-ov snimatelj, kojeg je 1991. kod Hrvatske Kostajnice ubio srpski snajper.

Intendantica zagrebačkog HNK postaje u rujnu 2005., a našu najveću nacionalnu kazališnu kuću vodila je u dva mandata. Tada je imala veliku podršku Bandića i ondašnjeg ministra kulture Bože Biškupića. Oni koji su osporavali njen rad optuživali su je da je na to mjesto stigla zbog povezanosti s Mirjanom Sanader, što je Lederer u više navrata demantirala.

U tri umjetničke grane u suradnji s ravnateljem Opere Brankom Mihanovićem i ravnateljicom Baleta Irenom Pasarić, kako stoji u njezinom CV-u u HAZU-u, “produkcijski je realizirala devedeset premijera, domaće i inozemne koprodukcije kao i gostovanja, sudjelujući kao partner u realizaciji isto tako brojnih kulturnih događanja kao i onih državne i gradske važnosti”, a navodi se i kako su “predstave HNK u Zagrebu u tom su razdoblju osvojile pedesetak pojedinačnih Nagrada hrvatskoga glumišta”.

No Lederer su prigovarali i zbog rastrošnosti, da je previše novca trošila na strane autore, da je protežirala svog nevjenčanog supruga Ozrena Prohića (koji je Hasanbegovićev rođak), a mediji su u više navrata pisali kako je 2012. godine sebi i poslovnoj tajnici isplatila 70-ak tisuća kuna autorskog honorara.

Fatalni treći mandat

U sukob s Lederer 2013. godine ušla je i Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture u Vladi Zorana Milanovića. Ministrica je odbila njezin program i kandidaturu za treći mandat, a mijenjan je zakon koji je kolokvijalno nazvan lex Lederer koji intendantima onemogućava treći mandat.

Lederer joj nije ostala dužna. Nazvala ju je najgorom ministricom kulture u povijesti Hrvatske, a kasnije za vrijeme gostovanja u “Bujici” rekla kako je smijenjena jer je Zlatar Violić na čelu HNK željela vidjeti Velimira Viskovića kojem bi jedan od ravnatelja bio Oliver Frljić.

Državna revizija

U zagrebački HNK 2013. godine ušla je i državna revizija koja je ustanovila da ta kazališna kuća, koju je posljednja tri mjeseca te godine vodila v. d. intendantica Sanja Ivić, ima manjak prihoda od 2,7 milijuna kuna i obveze od 4,3 milijuna kuna. Državnoj reviziji novoimenovana intendantica Dubravka Vrgoč u odgovoru je istaknula kako je njena uprava kazalište preuzela s ukupnim obvezama od 8,2 milijuna kuna. Lederer je tada objašnjavala da ona HNK nije ostavila ni u kakvim dugovima te da nije učinila ništa protuzakonito.

Nakon odlaska iz HNK vratila se u HAZU, u Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, a na medijsku scenu vratila se nakon što ju je Hasanbegović imenovao zamjenicom u Ministarstvu kulture.

Osim Zlatar Violić, s Lederer su često javno polemizirali i Snježana Banović i Mani Gotovac, a nakon njezinih nastupnih intervjua i Oliver Frljić.

- Nadam se da će ovo partnerstvo između Bandića i Hasanbegovića vrlo brzo završiti, da ćemo uskoro na nove izbore i da će doći nova konstelacija snaga u kojoj više neće biti mjesta za osobe poput Ane Lederer koja je sve što je ostvarila, ostvarila spregom i pogodovanjima - rekla je Banović.

Da bi Ana Lederer mogla postati nova šefica novoosnovanog zagrebačkog Ureda za kulturu, postalo je jasno još otkako je gradonačelnik Milan Bandić najavio da će dosadašnji Ured za obrazovanje kulturu i sport podijeliti na dva dijela. Baš u to vrijeme završili su i lanjski lokalni izbori, a kako nitko s centra i lijevog spektra nije želio dugogodišnjem gradonačelnik pružiti podršku, na njihovo mjesto uskočili su Neovisni. Da će Bandića podržati HDZ, bilo je jasno i prije tih izbora.

Neovisni su imali dva uvjeta. Prvo, promjena imena Trga maršala Tita. Tito je prošao, i Neovisni su dali ruku Bandiću, no kako je vrijeme odmicalo, mlađi partneri polako su se počeli odmicati od gradonačelnika jer se priča s drugim uvjetom dogovorenog partnerstva počelo odugovlačiti.

A taj drugi uvjet bio je raspisivanje natječaja za resor kulture. Neovisni su pikirali na to mjesto jer su smatrali da u rukama imaju dva poprilično velika aduta. Prvo, imali su po CV-u najbolju kandidatkinju, a u taj CV je išla i činjenica da je ta ista kandidatkinja ranije surađivala s Bandićem te da nakon njihova razlaza nije ostalo većih repova.

Drugi adut, bila je skupštinska većina. Bez Neovisnih, Bandić nema većine. Koliko god su se Bandićevi savjetnici s lijevog kulturnog spektra trudili pronaći formulu da mu skroje novu većinu u Skupštini iz redova SDP-a, GLAS-a, platforme Zagreb je naš, platforme HSLS-a i Sandre Švaljek, te koliko god te iste zastupnike plašili da će Neovisni preuzeti resor kulture i da će Zlatko Hasanbegović vedriti i oblačiti kulturom u metropoli, jednostavno nisu uspjeli.

Bandić je pokušao priču promijeniti isticanjem vlastite kandidatkinje Milane Vuković Runjić, koja je u Gradsku skupštinu ušla s gradonačelnikove liste, no ni to mu nije uspjelo.

Milana Vuković Runjić jednostavno se nije pojavila na testiranju, što je Anu Lederer instaliralo na vodeće mjesto zagrebačkog ministarstva kulture.

Kategorije: Hrvaška

KUJUNDŽIĆ NE ISKLJUČUJE POSKUPLJENJE DOPUNSKOG OSIGURANJA 'Naš zdravstveni sustav je među 15 najboljih na svijetu, ali uz ovakvu cijenu nije održiv'

Ned, 17/06/2018 - 14:00

Gostujući u Intervjuu tjedna emisije Točka na tjedan televizije N1 ministar zdravstva Milan Kujundžić rekao je da je naš zdravstveni sustav jedan od rijetkih koji je Europska komisija pohvalila.

- Dobili smo pozitivnu ocjenu zato što smo napravili funkcijsko spajanje bolnica, ustvrdio je ministar napominjući da je lani zdravstveni sustav prvi put poslovao bez deficita, a da nije nastao javni dug.

- Lancet, najstariji i najcjenjeniji časopis Hrvatsku svrstava među 15 najboljih u svijetu, dodao je tvrdeći da je sedam i pol milijardi duga Plenkovićeva Vlada naslijedila, da ga nije povećala, nego smanjila povećavajući pritom fond za inovativne lijekove za 60 posto.

Na pitanje je li ovakav zdravstveni sustav održiv, Kujundžić odgovara da je visoka kvaliteta uz cijenu od 750 eura po glavi stanovnika neodrživa.

- To je dijalog koji potičem, ne na razini politikanstva, nego na razini cijele nacije. Što napraviti, kako očuvati sustav i zadržati kvalitetu. Uzeti najbolje modele razvijenih zemalja, rekao je.

Govoreći o Zakonu o zdravstvenom osiguranju, Kujundžić je rekao da je novi prijedlog u pripremi te da već postoji radna verzija, a pohvalio se i da je sve dionike u izradi zakona pozvao i rekao im: - Pred vama je tabula rasa, iznosite svoje prijedloge i uzet ćemo najbolje.

Na pitanje možemo li očekivati skuplje zdravstvo, manje usluga, hoće li biti neka košarica usluga, ovisno o osiguranju, osnovno, dopunsko, Kujundžić je odgovorio neodređeno.

- Trebamo definirati što je obvezno i što za obvezno ima pravo, mora dobiti. Da to definiramo do te razine i da je ta razina kvalitetna. Dopunsko je druga razina, vrlo je važno, za jedan značajan dio bi država trebala platiti, a ne plaća uvijek. Treba uzeti i dodatno osiguranje, ako netko hoće još platiti 100, 200 eura. To treba staviti na stol i naciji reći - gospode izaberite što želite.

- Što mogu očekivati oni koji nemaju novca, osim osnovne košarice?, glasilo je sljedeće pitanje.

- Treba sačuvati da je zdravstvo dostupno svima, to će biti sačuvano, ali treba progovoriti da postoje brojni koji zarađuju, ali vode se kao socijalni slučajevi. Imaju nekretnine, voze Porschee... Da, sigurno u obveznome može biti samo bolje nego sada i više nego sada. Imamo viziju kako neke stvari popraviti, kazao je.

Na pitanje zašto ne želi otkriti detalje te možemo li očekivati skuplje dopunsko osiguranje, Kujundžić je odgovorio da je 'sve moguće'.

- Ne znam što će se izbistriti, sve je moguće, ali sva prava u obveznom ne mogu biti smanjena, mogu se povećati. Sve ostalo je na dnevnom redu, kazao je između ostalog u velikom intervjuu na N1.

Kategorije: Hrvaška

JE LI NA POMOLU SLOM NJEMAČKE VLADAJUĆE KOALICIJE: 'JA S TOM ŽENOM VIŠE NE MOGU SURAĐIVATI!' Vrije žestoki sukob Merkel i njezinih ključnih partnera

Ned, 17/06/2018 - 13:26

Sukob oko izbjeglica još uvijek prijeti raskolom unutar vladajuće demokršćanske Unije CDU/CSU, a kako u nedjelju prenose njemački mediji, ministar unutarnjih poslova i predsjednik bavarskog CSU-a izrazio je sumnju u daljnju suradnju s kancelarkom i predsjednicom CDU-a Angelom Merkel.

Istodobno, njemačka vlada opovrgla je napise medija po kojima Angela Merkel priprema izvanredni EU samit na temu izbjeglica.

„Ja s ovom ženom više ne mogu više surađivati“, rekao je Horst Seehofer u krugu članova vlade iz Kršćansko-socijalne unije (CSU), komentirajući trenutni odnos s kancelarkom Angelom Merkel, prenosi u nedjelju dnevnik Welt am Sonntag.

Seehofer je to izgovorio u četvrtak uoči sastanka sa zastupnicima CSU-a u Bundestagu.

U međuvremenu je Seehofer u jednom razgovoru za dnevnik Bild am Sonntag pokazao popustljiviji stav i dao do znanja kako mu nije cilj razilaženje sa strankom CDU, s kojom CSU na saveznoj razini tvori demokršćansku Uniju CDU/CSU.

„Nitko u CSU-u nama namjeru srušiti kancelarku, ukinuti zajednički zastupnički klub ili razvrgnuti aktualnu vladajuću koaliciju“, rekao je Seehofer.

Između sestrinskih stranaka demokršćanske unije već danima bukti žestoki sukob oko pitanja postupka prema određenoj skupini izbjeglica na njemačkim granicama. Ministar unutarnjih poslova Seehofer želi uvesti pravilo po kojem se izbjeglice koje su registrirane u nekoj drugoj zemlji Europske unije ne bi puštale preko njemačke granice.

Angela Merkel se zalaže za rješenje na europskoj razini i ne želi donositi odluke prije konzultacije s europskim partnerima, posebice onima koji bi bili najviše pogođeni njemačkim zatvaranjem granica. Seehofer i CSU odbijaju čekati da se tema dogovori na razini EU.

Njemačka vlada u međuvremenu je opovrgla pisanje dnevnika Bild po kojem njemačka kancelarka priprema izvanredni samit Europske unije na temu daljnjeg odnosa prema izbjeglicama.

„Nije planiran nikakav izvanredni samit. Sazivanje ovakvog susreta bi osim toga bila zadaća europskih institucija, a ne njemačke vlade“, priopćila je vlada u nedjelju. Istodobno se dodaje kako njemačka vlada, kad je tema izbjeglica u pitanju, vodi razgovore s više članica EU-a kao i s Europskom komisijom.

Bild se poziva na izvore u nekoliko vlada članica EU, između ostalog i talijanske. Jedan dužnosnik talijanske vlade izjavio je kao se „vrše pripreme“ za izvanredni samit na temu izbjeglica, ali da još ništa nije odlučeno.

Svađa u vrhu demokršćanske Unije CDU/CSU na samom početku rada koalicijske demokršćansko-socijaldemokratske vlade utjecala je na pad popularnosti vladajuće koalicije.

Prema ispitivanjima javnog mnijenja, velika koalicija ne bi dobila većinu u parlamentu da se ove nedjelje održavaju parlamentarni izbori. Prema istraživanju instituta Forsa za TV postaju RTL, Unija CDU/CSU bi osvojila 30 posto glasova dok bi socijaldemokrate podržalo 16 posto glasača.

Istodobno od svađe oko izbjeglica profitira desna, populistička i antimigrantska Alternativa za Njemačku (AfD), koju bi podržalo 15 posto birača.

eee 

Kategorije: Hrvaška

FOTO: RAZOTKRIVANJE NACIONALNOG PRVAKA DRAME HNK 'Nisu me u karijeri često tražili da se obnažim, a nakon ovoga će to, vjerujem, tražiti još i manje'

Ned, 17/06/2018 - 13:09

U glumačkoj karijeri, kako u kazalištu tako i televizijskim serijama i na filmu, nisu me često tražili da se obnažim. Nisu to tražili često, a ubuduće će to, vjerujem, tražiti još i manje. Inače, nemam s tim problem, niti bih smio kao glumac imati bilo kakve barijere u tom pogledu. Tijelo je naš instrument i izborom ovog zanata odabrali smo stalnu i potpunu izloženost. Ne vjerujem da je neka velika svečanost vidjeti me obnaženog, ali ako ima opravdanja, zašto ne - kaže danas Goran Grgić (52), nacionalni prvak Drame zagrebačkog HNK, glumac s više od 80 filmskih i TV uloga, uvijek u fizičkoj formi i uvijek prisutan u svim formatima za glumca, iako je ušao u šesto desetljeće.

- Mladost sa sobom donosi energiju i zaigranost kojoj ne treba velika dodatna briga. U mojim se godinama ipak mora preuzimati odgovornost za svoje zdravlje i opći dojam. Nisam baš opsjednut svojom tjelesnošću, ali si niti ne dopuštam prepuštanje godinama. Trudim se svakodnevno imati neku vrstu aktivnosti. U posljednje vrijeme sam redovito u obližnjoj šumi sa psom i zajedno prošećemo nekoliko kilometara. Ponekad je i to dovoljno - objašnjava glumac čijih je posljednjih godinu i pol kazališne karijere ponajviše obilježila uloga Viktora u “Ljudima od voska” Mate Matišića, predstavi koja je dobila nagradu Zlatni Studio, nagradu na Marulovim danima, nagradu Tita Strozzija, a Grgić je za ulogu Viktora dobio Marula. Osim uloge Viktora, posebno ga veseli i predstava Teatromana “Muškarci.hr” koja mnogo igra i gostuje te ismijava položaj muškaraca u ljubavnim vezama i brakovima.

grgic1-080518.jpg

Goran Grgić je rođen i odrastao u Osijeku gdje danas predaje kao vanjski suradnik na studiju glume Umjetničke akademije. U njegovoj obitelji majka je bila domaćica, a otac vozač autobusa koji je često djecu vozio na kazališne predstave. Tako se i Grgić kao dijete ubacivao u te grupe koje su ponekad i prvi put išle vidjeti što je teatar. Da i sam ode među glumce, odlučio je u srednjoj školi kada se pridružio amaterskoj družini. Akademiju u Zagrebu upisao je 1986. godine. U doba njegova odrastanja EX-YU kinematografijom vladala je određena sloboda u erotskom smislu. Čini li mu se, naspram kinematografije bivše države, hrvatski film nekad čednim?

- Pretpostavljam da se utjecaj šezdesetosmaša prenosio i na film i da su tada autori bili zainteresiraniji za teme koje se bave seksualnošću i pomicanjem granica sloboda. Nadalje, osamdesete su bile vrijeme erotskih filmova u kinima, prvih pornića, erotskih časopisa i sve je to bilo relativno zabranjeno voće pa se to, pretpostavljam, prenosilo i na film. Danas nam je sve to dostupnije i možda je slična količina takvih scena u filmovima, ali više nismo toliko fokusirani na njih. Nadam se da nismo postali konzervativniji - kaže glumac koji je cijelu karijeru mršav, fit.

grgic4-080518.jpg

Koliko je važno da je glumcu tijelo uvijek rekvizit, da mu omogućava razne kreacije, fizički zahtjevne, i da nije previše umoran nakon svake predstave i dva, pa i tri sata stajanja na nogama, o probama da ne govorimo...

- Zaista, probe, predstave, pa i snimanja znaju biti iscrpljujući i ako nisi u dobroj kondiciji, otežavaš rad i sebi i drugima. Ni publika ne voli vidjeti da se na pozornici mučiš. Nedavno sam u predstavi ‘Žena’ imao fingiranje boksačkog meča i zbog te kratke scene išao sam na ozbiljne treninge da bih nakon odigrane te izuzetno naporne točke uopće mogao govoriti. Može se na neki način funkcionirati i bez jače psiho-fizičke kondicije, ali je puno teže i za tebe i za sve oko tebe - ističe glumac koji je prvo dio karijere proveo u Gavelli, a dvijetisućitih je prešao u HNK. Igrao je Don Jeru u “Gloriji”, Herkulesa u “Kraljevu”, biskupa Strossmayera u “Zagorki”, Silberbrandta u “Glembajevima”, Orgona u “Tartuffeu”, Don Quijotea i Skupa na Dubrovačkim ljetnim igrama te Hamleta s Histrionima. U serijama ga publika posebno pamti kao Dinu Ljubasa iz “Dobrih namjera”. Surađivao je s Benicijem Del Torom u filmu “Savršen dan”. Neke od uloga su mu u različitim razdobljima davale posebno samopouzdanje, svaka iz različitih razloga.

grgic17-080518.jpg 

- Zaista postoje uloge koje te označe, ali i podignu letvicu očekivanja od tebe. Na Dubrovačkim igrama godinama sam igrao i vjerujem da sam ostavio pozitivan trag, ali mi je zlatna ulaznica za Igre bila uloga u frančezariji ‘Ilija Kuljaš’ u kojoj sam igrao Dubrovčanina Franu. Nakon toga sam 20 godina redovito pozivan u festivalske predstave. U Gavelli smo imali u jednom razdoblju sjajan niz uspješnih predstava i ako moram izdvojiti svoje uloge koje su, recimo to tako, osnažile moje glumačko samopouzdanje, onda su to zasigurno Joža Sveti u ‘Brezi’ i Špigeljski u ‘Mjesec dana na selu’.

U televizijskoj produkciji mi je spomenuti Ljubas iz ‘Dobrih namjera’ otvorio nekog drugačijeg mene. U današnjoj matičnoj kući, HNK, svjedoci smo i sudionici snažnog uzleta Drame i sretan sam što su, uz druge predstave, ‘Ljudi od voska’ toliko snažno odjeknuli kod publike. Viktor je uloga koja nosi tu predstavu i siguran sam da je i mene kao glumca nanovo presložila - kaže prvak Gavelle, pa prvak HNK i danas nacionalni prvak Drame koji je smatran nasljednikom linije Božidar Boban - Dragan Despot, po scenskoj serioznosti, autoritetu i strogosti koju ima prirodno na sceni.

Koje bi zamjerke generalno uputio mlađim generacijama glumaca u odnosu na njegovu, pa i one starije?

- Ne volim držati općenite lekcije, niti mislim da sam idealan uzorak, no znam iz vlastitog iskustva da se uloženo kad-tad vrati, a površnost isti tren prepoznaje. Prijeloman je trenutak odluka da se nećeš baviti glumom, nego da ćeš biti glumac. S druge strane, ako nisi spreman na puno kompromisa, strpljivosti i svojevrsnog mazohizma, onda je bolje što prije odustati jer se pretvaraš u cinika koji se sam postavlja u poziciju promatrača, a ne aktivnog sudionika - savjetuje ukratko.

grgic14-080518.jpg 

Vjerojatno početkom 2019. pojavit će se u novoj političkoj komediji Vinka Brešana “Koja je ovo država” u kojoj će igrati ravnatelja SOA-e.

- U filmu su zastupljene sve strukture države, tako da postoji i ravnatelj sigurnosne agencije. Siguran sam da će film izazvati veliku pažnju kad izađe pred publiku i upravo zbog toga smo se dogovorili da prije toga ne otkrivamo detalje. Mogu reći da je Mate Matišić opet nadmašio samoga sebe, da će Brešan potvrditi svoju velemajstorsku poziciju, a nadam se da smo i mi glumci na tom nivou, pa i moj šef tajne službe - najavljuje glumac koji za nekoliko dana počinje s kolegama raditi na poznatom tekstu Tennesseeja Williamsa “Mačka na vrućem limenom krovu”.

- Igram Dr. Baugha. Već sam igrao u tom komadu u Gavelli prije dvadesetak godina u režiji Snježane Banović i ta je predstava imala velik uspjeh. Vjerujem da će i ova koju radimo s Paolom Magellijem biti nova poslastica za publiku - govori o premijeri početkom iduće sezone glumac koji je s godinama skupio puno uloga i ljudi ga prepoznaju po njima.

grgic12-080518.jpg 

- Često mi priđu, popričamo, slikamo se, ali ne vidim razlog ni za što više od toga. Živimo sličnim životima, osim što sam ja malo više izložen u javnosti - zaključuje.

Kategorije: Hrvaška

Malo boje, nove ručkice i tapeta sve je što vam treba

Ned, 17/06/2018 - 13:02

Ikea je postala pravi kulturni fenomen. Teško je pronaći dom bez bar jednog komada namještaja ili kućanskog dekora koji ne nosi potpis Ikee.

 

I dok ju neki kritiziraju zbog neizbježne standardizacije i uniformiranja domova, drugi su se uzeli stvar u svoje ruke i odlučili na standardiziranom namještaju ostaviti svoj pečat. Sigurno pogađate, u ovom ćemo članku predstaviti fantastične primjere prenamjene namještaja kreativnih pojedinaca, odnosno hakiranju. U nastavku pogledajte fotografije, koje će vas zasigurno potaknuti da i sami uzmite odvijač i kist u ruke.


Capture1.PNG

MALM serija u potpuno novom izdanju uz malo boje i par pokreta kistom
Capture2.PNG
Ovo je zaista originalno. FROSTA stolice pretvorene u klupicu
Capture3.PNG
Za dječju sobicu pastelne boje drvene ručkice i drvene kuglice
Capture4.PNG
RAST ladice postale se neprepoznatljive s tapetom u boji i novim zlatnim ručkicama
Capture5.PNG
BESTA drvene kutije postale su klupica sa spremištem na ulazu, trebalo je samo nabaviti sirove drvene daske
Capture6.PNG
Polica FJALKINGE u novom zlatnom ruhu
Capture7.PNG
Uz pravu tehniku konsola u nordijskom stilu može postati pravi shabby chic komad
Capture8.PNG
Da to je HEMNES! Pofarbana u zelenu boju i sa zlatnim ručkama
Capture9.PNG
Kreativno i jednostavno promijenjen izgled ovih ljestva/stolića
Capture10.PNG
Ako imate talenta Ikea namještaj može poslužiti kao slikarsko platno
Capture11.PNG
FROSTA stolice ili stolići kako želite i u kojoj boji želite
Capture12.PNG

Etno dekoracija za komodicu od prirodnog drva, ako vam dosadi dovoljno je izabrati još jednu boju i krenuti iz početka
Capture13.PNG
Tropical tapeta, zlatna boja i novi ormarić
Capture14.PNG

Dvije MALM komode i jedna drvena ploča postaju radni stol
Capture15.PNG
KALLAX vam se više ne sviđa? Dodajte mu drvene nogice i efekt je garantiran.

Izvor: Grazia

Foto: Pinterest

Kategorije: Hrvaška

IZBORI U ZAGREBAČKOM SDP-u Maras očekuje pobjedu i poziva zagrebačke SDP-ovce da izaberu promjene, Hrestak inzistira da nije Bernardićev kandidat

Ned, 17/06/2018 - 12:52

Kandidat za predsjednika zagrebačkog SDP-a Gordan Maras poručio je u nedjelju da očekuje pobjedu u drugom izbornom krugu u kojem se za čelnika najveće stranačke organizacije natječe s Denisom Hrestakom, ističući kako su ovo možda i najbitniji izbori za SDP u proteklih deset godina te pozivajući članstvo da izabere promjene.

"Moja poruka članicama i članovima SDP-a je da su ovo možda i najbitniji izbori za SDP u proteklih više od deset godina. Ovo su najbitniji izbori za SDP i molim ih sve da izađu i izaberu onoga za koga misle da bi bolje vodio SDP. Ne smiju danas ostati doma, jer SDP nakon ovih izbora ne smije biti isti kao prije. Znači, moramo izabrati promjene", izjavio je Maras novinarima nakon što je glasovao na unutarstranačkim izborima.

Istaknuo je kako očekuje izbornu pobjedu jer su se SDP-ovci u prvom krugu, kaže, jasno opredijelili da žele promjenu u Zagrebu te da zagrebački SDP bude bolji.

"Ja sam spreman uložiti svu energiju u to i očekujem danas podršku članica i članova. Vjerujem da će tako i biti", rekao je Maras.

SDP se ne bavi problemima građana i ja to želim mijenjati

Upitan na čemu će temeljiti te promjene u SDP-u ako pobijedi na izborima, odgovorio je kako je svima jasno da se SDP prestao baviti problemima građana, već se "bavimo sami sobom interno već godinu i pol dana".

"Nažalost, klijentelizam i oprtunizam su uzeli maha u SDP-u i ja to želim mijenjati, želim se vratiti građanima i rješavati njihove probleme. Znači, nije bitno hoće li netko ući u Gradski odbor ili neće, nego je bitno da rješavamo probleme građana Grada Zagreba i da SDP bude bolji. Ja mislim da građani i Hrvatske i Zagreba zaslužuju bolji SDP", poručio je Maras.

Novinari su ga pitali i hoće li mu, bude li izabran za predsjednika SDP-ove zagrebačke organizacije, biti problem što su u Predsjedništvo te organizacije ušli ljudi odani predsjedniku stranke Davoru Bernardiću, na što je odgovorio kako mu ništa neće biti problem dobije li potporu članica i članova SDP-a.

Spreman sam sa svakim napraviti bolji SDP

"Nisam ovdje od jučer, imam dosta političkog iskustva i ono što članice i članovi od mene očekuju ja ću ostvariti. Nemojte uopće sumnjati, bez obzira kako okolnosti bile teške, ne teške, da sam spreman raditi za SDP i sa svakim napraviti bolji SDP", kazao je Maras.

Na pitanje odmaže li mu u ovoj izbornoj utrci to što njegov protukandidat Denis Hrestak slovi kao favorit predsjednika SDP-a Bernadića, odgovorio je kako vjeruje da će članice i članice zagrebačke stranačke organizacije danas izabrati promjene kako bi imali bolji SDP.

"Mislim da bi predsjednik trebao više brinuti o tome kako da budemo bolji na nacionalnoj razini, više razmišljati o Plenkoviću nego o Marasu. Nadam se da je to tako, a povjerenje koje mi danas daju članice i članovi SDP-a ja ću shvatiti kao svoju obvezu, kao svoj legitimitet i ono što mislim da moram napraviti. Tako da se ne bih opterećivao time tko je za koga u ovoj unutarstranačkoj kampanji", rekao je Maras.

Za izlaznost u izbornom krugu prije tjedan dana rekao je kako je bila pristojna, a vjeruje da bi dana mogla biti i malo viša. Inače, Denis Hrestak u prvom je dobio 38,77 posto glasova, a Maras 28,07 posto.

hhh 

Kategorije: Hrvaška