Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 3 min 47 sek od tega

BABY BOOM U KRALJEVSKOJ OBITELJI Kate Middleton samo što ne rodi, a i njezina mlađa sestra Pippa navodno je - trudna!

Ned, 22/04/2018 - 15:55

Pippa Middleton (34) i suprug, financijski stručnjak James Matthews (42), navodno čekaju prvo dijete, koje bi se, prenio je u nedjelju Daily Mail, trebalo roditi u listopadu.

Iako još nema nikakve službene potvrde, izvor blizak paru kaže kako su budući roditelji "u sedmom nebu" zbog prinove, a prva osoba kojoj je Pippa rekla sretnu vijest bila je njezina starija sestra, vojvotkinja od Cambridgea Kate Middleton (36), koja ovih dana treba roditi treće dijete.

Podsjetimo, Pippa i James vjenčali su se u svibnju prošle godine.

Kategorije: Hrvaška

ISPOVIJEST ČOVJEKA KOJI JE GOVOROM O ISTANBULSKOJ ODUŠEVIO HRVATSKU 'Ovo je moj prvi i zadnji mandat u Saboru! Zatečen sam onime što sam vidio...'

Ned, 22/04/2018 - 15:52

Marko Vučetić bio je senzacija prošlih parlamentarnih izbora kada je kao nezavisni kandidat s liste Mosta ušao u Sabor.

A onda je pri ratifikaciji Istanbulske konvencije još jednom postao senzacija: nasuprot raširenim očekivanjima da će "mostovci" biti protiv, ovaj je filozof i pročelnik Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru bio za ratifikaciju, a pritom je održao govor koji je imao nezapamćeni odjek.

Teolog se usprotivio stavu crkve, zastupnik se oteo kontroli stranke jer je "dužan slijediti svoju istinu čak i da je čitav svijet protiv onoga što je spoznao kao ispravno".

Vučetić govor 

Već iz njegove prve rečenice postaje jasno zbog čega je Vučetić mogao nastupiti kako je nastupio: Ovo je moj prvi i zadnji mandat u Saboru!, kaže u velikom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.

Zašto?

- Zato što vjerujem da je u demokraciji bitno mijenjati one koji obnašaju dužnost.

Što na to kažu u Mostu?

- Nisam ih pitao jer Most u posljednje vrijeme promatram isključivo kao stranačku strukturu koja dopušta da u Klubu postoje nezavisni zastupnici. A dok sam nezavisni zastupnik, ne raspitujem se što o nečemu misli stranka.

Dokad će Most "dopuštati" ovakve "političke ekskurzije"?

- Ne znam. Što se mene tiče, do kraja ovog mandata jer nezavisni zastupnik ne smije osluškivati odluke stranačkih tijela.

Stigle su vam pohvale "mostovaca" koji su bili za Istanbulsku konvenciju. Što kažu oni drugi?

- Njih nisam čuo.

Je li ovo što ste govorili u Saboru u povodu Istanbulske konvencije bio "lijevi“ govor?

- Ovo je bio govor zaštite ljudskih prava! Ako je to lijeva tema, to bi onda pretpostavilo da desnica negira ljudska prava. Bio je to univerzalni govor zaštite ljudskih prava. Ne bježim od toga da pripadam metodičkoj ljevici, zanima me isključivo izgradnja društva socijalne pravde i zaštite ljudskih prava.

Dugo ste pripremali argumentaciju za ovakav nastup?

- Ne, ne pripremam svoje istupe, osim što čitam dokumente. To je bila kritička sinteza svega što sam tog dana čuo. Uspoređivao sam tekst i ono što sam čuo. Očekivao sam da će Istanbulska konvencija lako proći, jer se ne radi o nacionalnom problemu nego o povijesnom civilizacijskom problemu nasilja nad ženama. Očekivao sam da ćemo shvatiti da je to globalni problem, a mi smo, zahvaljujući nejasnim, metafizičkim ekstazama odjednom to otrgnuli i pretvorili u problem suvereniteta.

Tako smo stvarnost nasilja nad ženama sveli na problem obrane religije. Zato sam osjetio potrebu založiti se za jedinstvena ljudska prava i povesti računa o tome da obranim i pravo na religiju kao ljudsko pravo, jer mi se činilo da smo došli pred opasan izbor biranja između Istanbulske konvencije i religije, što ne smijemo.

Je li nakon ratifikacije Hrvatska postala bolja ili gora?

- Nesumnjivo je bolja u zakonodavnom smislu, ali je Hrvatska i dalje ostala ista u smislu borbe protiv nasilja nad ženama. Dakle, i bolja je i ista, ne bih rekao da je gora. Samo zajedničkim snagama se možemo boriti protiv nasilja, razdvojili smo se u stavovima, ali ne u ciljevima.

Ratificirali smo Istanbulsku konvenciju i shvatili da sutradan nije nastao ni novi čovjek ni novi svijet, da se preko noći nisu urušeni ni religija, ni muškost ni ženskost, ali sada ne smijemo dopustiti da nasilje ostane netaknuto. Ratifikacija je bila potrebna, jer imamo priliku razvijati mehanizme nacionalnog zakonodavstva protiv nasilja nad ženama i u obitelji i nadam se da ćemo s tim izaći na kraj.

Ako je točno da vaša pozicija "podsjeća na ljevicu", nije li to suprotan pravac od onoga kojim klizi Most?

- Most će, kao svaka stranka, morati priznati vlastiti identitet, program i svjetonazor. Most to zasad nije učinio, ponaša se kao da je još uvijek platforma nezavisnih lista. Ovisno o izbjegavanju javnog očitovanja i priznanja identiteta, ovisit će i sudbina Mosta.

Ali, ona će ovisiti i o primanju novih ljudi u stranačku strukturu Mosta, hoće li osim sadašnjih glavnih protagonista, recimo, Bože Petrova i Nikole Grmoje, do izražaja dolaziti i drugi ljudi. Ako da, moguć je razvoj Mosta na stranačkoj sceni. Ako se to ne dogodi, nestajat će stranački Most jer nije u stanju priznati svoj identitet.

Kao birač, želio bih znati kakav je taj identitet. Osobno, klasičan stranački angažman zbog svoje konstitucije ne mogu prihvatiti, ne vidim se unutar stranačkog posluha.

Što o svemu misle Petrov i Grmoja?

- Ne znam, uopće nismo razgovarali nakon toga. Moja aktivnost u Klubu zastupnika je minimalna jer želim sačuvati svoju nezavisnu poziciju. Možda je na nekim zatvorenim sastancima ili onima na kojima nisam bio bilo rasprave, ali to do mene nije došlo. U Petrovu vidim stranačke strukture, u stranačkim strukturama ne vidim sebe, ali vidim potrebu da imaju članove, a ja nisam član.

Najugodnije iznenađenje koje ste doživjeli zbog govora?

- Što sam dobio potporu iz svih slojeva pučanstva, prvi sam se put osjetio kao zastupnik, a ne "atipični političar“ ili "filozof u politici“. Ljudi su u tom govoru pronašli argumentacijsku snagu.

A najneugodnije?

- Prisustvo "argumentacije u pokušaju“ kod protivnika Istanbulske konvencije. Ne očekujem da oni lome svoju volju, ali… Kao da sam bačen u svijet bajke: netko ti priča nemoguće priče, da ćemo u ljudskom smislu usvajanjem Konvencije biti promijenjeni.

To je pseudoargumentacija, kad čujete da će netko moći birati svoje identitete, da je rodno odvojeno od spolnog, to mi je bilo iznenađenje više na spoznajnoj nego na emocionalnoj razini. Nisam dovodio u pitanje autentičnost njihove argumentacije, nego sam se pitao je li moguće da postoje ljudi koji žive u takvom svijetu i vjeruju u takvu realnost.

Pri ulasku u Sabor imali ste nekakva očekivanja. Jesu li ona ispunjena?

- Ne. Očekivao sam drugačiju spoznajnu, argumentacijsku i strategijsku razinu, da ćemo tražiti zakonske putove prevladavanja sadašnjeg stanja koje je urušavajuće u svakom segmentu - od demografskih mjera do zaštite ljudskih prava.

Sudeći po Istanbulskoj konvenciji, čini se kao da je došlo do vremenskog urušavanja, kao da smo zapali u 13., 14. ili 15. stoljeće, argumentacijski se svakako ne nalazimo u 21. stoljeću.

Možda nisam razočaran koliko sam zatečen. Hitno je potrebno uključiti nove ljude koji će promijeniti tu paradigmu, da u politici kao predstavnici građana budu oni koji drže do vrijednosti spoznaje, argumentacije i donošenja zakona koji neće proizlaziti iz naših vlastitih pozicija.

Izgubili smo iz vida da zastupamo građane i to tako da stvaramo Hrvatsku otvorenu za sve građane, a ne za građane koji će robovati nekakvom etnicitetu ili granicama Hrvatske nego koji će biti otvoreni za stvaranje novog vremena i novog svijeta.

Ali i sami tvrdite da imamo nisku razinu građanske svijesti. Kako ju podići?

- Najuputnije je to napraviti putem obrazovnog sustava. Reforme obrazovnog sustava nema ako naše učenike i studente ne osposobimo za sudjelovanje u građanskom društvu. Bez toga, bojim se da smo pred kolapsom.

Muči me što naši studenti uspješno funkcioniraju u sustavu postavljenih građanskih pravila i građanskog društva, recimo Njemačke, a nisu u stanju napraviti iskorak i izgraditi građansko društvo u Hrvatskoj, društvo koje neće tražiti neprijatelje nego uređeni sustav s uređenim radnim zakonodavstvom, dostupnim zdravstvom i obrazovanjem. Političari misle da je njihov zadatak da zauvijek ostanu u politici.

Ne odnosi li se to i na ljude iz Mosta?

- Ja zasigurno tako ne mislim! Kod ostalih kolega se nisam raspitivao, jer nismo razgovarali o sljedećem izbornom ciklusu, ali znam da sam zasada samo ja izrazio namjeru da u njemu sigurno neću sudjelovati.

Kada očekujete da će, kao kod ratifikacije Istanbulske konvencije, Saborom opet zavladati epidemija probuđene savjesti?

- Kod nekog problema koji će biti proglašen svjetonazorskim - zakon o pravu na pobačaj ili obiteljski zakon ili zakon o izvantjelesnoj oplodnji - očekujem da će opet iz stranačkih prostorija progovoriti "glas savjesti“ koja je u tim prostorijama prethodno bila deponirana.

Tko je danas "raspeti narod" i jesu li nam političari oteli demokraciju?

Vrlo su mi bliske ideje iz pontifikata pape Franje, jer podupirem ambijent iz kojega je proizišao, ambijent teologije oslobođenja koji jasno shvaća da crkva nije socijalna ustanova, ali nije ni socijalno neosjetljiva ustanova. Ako danas promatramo, teološki rečeno, tko je to raspeti narod, ne vidim ga u pripadnicima političke hijerarhije i strukturama moći, nego ga vidim u svima obespravljenima.

Tamo gdje nastaje siromaštvo, nestaje demokracija i nastaje element otete demokracije. Mi smo se približili jednom paradoksalnom modelu da nam politika otima demokraciju i promovira model Margaret Thatcher po kojemu dvoje trećine ljudi treba zadovoljiti, a jednu trećinu osiromašiti i obespraviti. U svom sam govoru imao pred očima da nam ne smiju ta trećina obespravljenih biti žene koje ćemo i dalje izlagati povijesnom nasilju - smatra Vučetić.

Zašto je crkva u Njemačkoj za, a kod nas protiv Istanbulske konvencije?

- Radi se o povijesnim okolnostima, ali je vrlo bitno naglasiti da katolički nauk ne smije imati svoje različite stavove i manifestacije, ovisno o zemlji u kojoj se nalazi. Ako ima različite manifestacije, a ima, onda se radi o nekom drugom diskursu, a ne religijskom.

Iznimno je bitno shvatiti da se država i crkva sastaju u pojedincu: država ga promatra kao građanina, religija kao vjernika. Mogao se uhvatiti trenutak kada pripadnik klera prestaje biti vjernik i postaje građanin. Katolička crkva bi zbog svog identiteta trebala promišljati i shvatiti u kojem trenutku prestaje biti zajednica vjernika i postaje političkom zajednicom i je li Crkva kao politička zajednica uopće moguća.

Megalomanska iluzija o velikom narodu 

Kategorije: Hrvaška

SPD dobio prvu predsjednicu u povijesti stranke, Andreu Nahles

Ned, 22/04/2018 - 15:49

Dosadašnja predsjednica zastupničkog kluba Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Andrea Nahles izabrana je na izvanrednom stranačkom kongresu u nedjelju u Wiesbadenu za novu predsjednicu stranke.

Andrea Nahles je izabrana sa 66,35 posto glasova za prvu predsjednicu najstarije njemačke političke stranke i manjinskog partnera u aktualnoj demokršćansko-socijaldemokratskoj vladi Angele Merkel.

Razmjerno slab postotak povezuje se s unutarnjim previranjima koji već mjesecima tresu njemačke socijaldemokrate. Andrea Nahles je najavila sveobuhvatne reforme koje bi SPD trebale vratiti na stare pozicije.

Protukandidatkinja 47-godišnjoj Andrei Nahles bila je dotad relativno nepoznata SPD političarka iz pokrajine Schleswig-Holstein, Simone Lange. Ona je odmah nakon izbora čestitala novoj predsjednici i zaželjela joj mnogo sreće i ustrajnosti u procesu obnove stranke.

"Imaš moju punu podršku i želim ti puno snage i uspjeha“, rekla je Lange, gradonačelnica Felnsburga.

U 155-godišnjoj povijesti stranke dosad su se samo jednom za mjesto predsjednika kandidirala dva kandidata. Smatra se da je Lange dobila glasove protivnika ulaska SPD-a u novu koaliciju s demokršćanima oko čega se unutar stranke mjesecima vodila žestoka rasprava. Nahles se zajedno s bivšim predsjednikom socijaldemokrata Martinom Schulzom nalazila na čelu pobornika ponovnog ulaska u vladu Angele Merkel.

Ona se, osim toga, našla na udaru kritika zbog, kako joj je predbacivalo lijevo krilo stranke, "autoritativnog stila vladanja“ zajedno sa Schulzom koji je u jeku stranačke krize dao ostavku.

Andrea Nahles je nekada bila predsjednica Mladeži SPD-a a dolazi iz radničke i katoličke obitelji. Dugo vremena je slovila kao buntovnica i veliki protivnik reforme socijalnog sustava Agenda 2010 koju je pokrenuo bivši socijaldemokratski kancelar Gerhard Schroeder.

Kao ministrica rada u trećem kabinetu Angele Merkel Andrea Nahles smatra se najzaslužnijom za uvođenje minimalca, a za njezina mandata ministarstvo rada je ukinulo i ograničenja pristupa tržištu rada za hrvatske državljane.

Kategorije: Hrvaška

UDAR ISIS-a U AFGANISTANU U Kabulu ubijeno 57, ranjeno 119 osoba

Ned, 22/04/2018 - 15:46

U napadu bombaša samoubojice koji se u nedjelju raznio ispred centra za registraciju birača u afganistanskoj prijestolnici Kabulu, po zadnjim je podacima ubijeno 57 osoba, a 119 ih je ranjeno, izvijestili su službeni izvori.

Odgovornost za napad brojnih Afganistanaca koji su čekali osobne dokumente preuzela je Islamska država.

Glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova Najib Daneš kazao je kako je bombaš do centra stigao pješice.

Ondje su dužnosnici izdavali identifikacijske dokumente u sklopu procesa registracije birača za izbore predviđene za listopad.

U eksploziji su uništeni automobili i razbijeni prozori na obližnjim zgradama.

Kategorije: Hrvaška

UDAR ISIS-a U AFGANISTANU U Kabulu ubijeno 48, ranjeno 112 osoba

Ned, 22/04/2018 - 15:46

U napadu bombaša samoubojice koji se u nedjelju raznio ispred centra za registraciju birača u afganistanskoj prijestolnici Kabulu, po zadnjim je podacima ubijeno 48 osoba, a 112 ih je ranjeno, izvijestili su službeni izvori.

Odgovornost za napad brojnih Afganistanaca koji su čekali osobne dokumente preuzela je Islamska država.

Glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova Najib Daneš kazao je kako je bombaš do centra stigao pješice.

Ondje su dužnosnici izdavali identifikacijske dokumente u sklopu procesa registracije birača za izbore predviđene za listopad.

U eksploziji su uništeni automobili i razbijeni prozori na obližnjim zgradama.

Kategorije: Hrvaška

DIRLJIVA POSVETA PILOTU KOJI JE DAO ŽIVOT ZA HRVATSKU 'Nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio...'

Ned, 22/04/2018 - 15:43

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na društvenoj mreži Facebook prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo na današnji datum prije 23 godine, uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

- Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju...

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću... Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku... Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: "Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se"...

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše... Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji...

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru... - napisao je na Facebooku Ivan Selak i ganuo mnoge.

- Ove divne riječi srce paraju... Vječna mu slava, a tebi, Ivane, hvala što ga se sjetiš i što podsjećaš ljude na naše heroje jer tko će ako ih se mi ne sjetimo i učimo našu djecu da takve ljude nikad ne smiju zaboraviti - samo su neki od komentara ispod Selakove objave.

Selak 

Kategorije: Hrvaška

PLENKOVIĆ 'Hrvatska je Srbiji pružila ruku, ali poruke poput one Vulinove štete međusobnim odnosima'

Ned, 22/04/2018 - 15:42

Hrvatska želi suradnju sa Srbijom i pružila je ruku, ali poruke poput one srbijanskog ministra obrane Aleksandara Vulina štete međusobnim odnosima, rekao je nedjelju hrvatski premijer Andrej Plenković.

Gospodin Vulin nije osoba koja je svojim izjavama u posljednje vrijeme pridonosila smanjivanju tenzija, nego naprotiv, rekao je Plenković novinarima nakon državne komemoracije žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu.

Vulin je najavljivao da će u nedjelju posjetiti područje Jasenovca i da o njegovom dolasku u Hrvatsku "može odlučiti vrhovni zapovjednik Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu odlučivati hrvatski ministri".

Nakon toga hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo je notu srbijanskom veleposlanstvu u Zagrebu u kojoj je osudilo tu izjavu i navelo da Vulin do daljnjega nije dobrodošao.

"Ova poruka koju smo jučer poslali je jedna potrebna poruka, poruka stava i poruka odlučnosti Hrvatske da nećemo tolerirati takve poteze", naglasio je Plenković.

Dodao je da Hrvatska jasno osuđuje ustaške zločine od 1941. do 1945., ali i da gleda u budućnost i želi sa Srbijom, koja je bila agresor na Hrvatsku od 1991. do 1995., graditi novi dijalog i nove odnose.

"A to ne možemo graditi ako se kontinuirano nastoji davati izjave koje tome ne pridonose, dapače, koje su uvredljive za Hrvatsku i štetne za međusobne odnose", poručio je hrvatski premijer.

Upitan očekuje li da će Srbija uzvratiti istom mjerom, Plenković odgovara da "Srbija može raditi ono što smatra da je dobro". "Ono što mi radimo, čuvamo dignitet hrvatske države i naše dostojanstvo", naglasio je Plenković dodajući da Hrvatska želi smanjiti napetosti i otvoriti prostor za dijalog.

Dodao je da je s tim ciljem prošli tjedan u Beograd otišao predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, ali je posjet prekinut zbog incidenta u srbijanskom parlamentu koji je izazvao osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj. Službeni Zagreb smatra da vlasti u Beogradu nisu jasno osudile potez ultranacionalističkog političara koji je gazio hrvatsku zastavu i vrijeđao hrvatsko izaslanstvo.

S druge strane, smatra Plenković, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno u Zagrebu primljen na kvalitetan način, "uz maksimalne mjere i sigurnosti i poštovanja, kako to priliči odnosima između dvije susjedne države koje opterećuju brojne povijesne dvojbe, pa i one iz vremena Domovinskog rata, iz vremena agresije velikosrpskog Miloševićevog režima na Hrvatsku".

Upitan treba li hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović otići u uzvratni posjet u Beograd, premijer odgovara da je to potrebno pitati nju. "Vidjet ćemo kako je i kada je uopće predviđen taj uzvratni posjet, u kojem terminu. Dogovorit ćemo se o tome kad dođe najbolji moment. Podsjećam, Hrvatska je ta koja pruža ruku dijaloga i želi suradnju".

Plenković drži da, što se Hrvatske tiče, posljednji događaji ne blokiraju suradnju sa Srbijom. "Mi razgovaramo s onima koji su spremni na normalan, civiliziran dijalog, s međusobnim uvažavanjem i poštovanjem. S hrvatske strane ne vidim nikakvu pogrešku, ni najmanje, dapače", poručio je.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: TOUR OF CROATIA STARTAO I U SAMOBORU Na biciklističku utrku stigla i Islanđanka: Hrvatskom je, kaže, potpuno oduševljena

Ned, 22/04/2018 - 15:38

I dok se oko 17 sati na zagrebačkom Trgu svetoga Marka iščekuje finale ovogodišnje biciklističke utrke Tour of Croatia, u Samoboru je u 13.15 sati startala posljednja 6. etapa ove spektakularne sportske manifestacije. Prepuni samoborski Trg kralja Tomislava, gdje su se okupili brojni mještani, ispratio je bicikliste na posljednju etapu.

Organizacijski start prošao je besprijekorno, zahvaljujući i brojnim motorističkim "plavcima", a vrpcu su zajednički prerezali zamjenica samoborskog gradonačelnika, predstavnica turističke zajednice grada Samobora i zagrebačke županije.

Iskoristili su Samoborci utrku i za promociju svoje noćne utrke, a pola sata nakon profesionalaca, startali su rekreativci koji voze istom rutom. Mi smo na gradskom trgu snimili i biciklistkinju iz Islanda, Aujur, koja je, kako nam je rekao Goran Kišan iz Unilinea, organizatora ove utrke rekreativaca, oduševljena Hrvatskom.

U trenucima predaha u popularnoj slastičarnici "U Prolazu" snimili smo i službenog spikera utrke, RTL-ova sportskog novinara Filipa Brkića.

Tour of Croatia u Samoboru 

Kategorije: Hrvaška

PILOTI IZ CROATIA AIRLINESA U OTVORENOM PISMU TVRDE DA JE KOMPANIJA PRED KOLAPSOM 'Svaki dan otkazujemo letove, odlazi nam osoblje, nemamo direktora'

Ned, 22/04/2018 - 15:33

Iz Hrvatskog sindikata prometnih pilota u nedjelju su izvijestili kako su uputili drugo otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH u kojem su ga ponovno upozorili na, kako tvrde, alarmantnu situaciju u kompaniji i "debakl" s izborom novog direktora.

U priopćenju podsjećaju da su još u siječnju poslali apel predsjedniku Vlade, a o problemima Croatia Airlinesa na sastanku 14. veljače stručnom prezentacijom upoznali su i ministra prometa.

"Tada smo upozorili na alarmantnu situaciju u kompaniji i izrazili bojazan da će se cjelokupni sustav Croatia Airlines raspasti. Nažalost, pokazalo se da smo u pravu. Kompanija je pred kolapsom, a sezona je počela", navode iz Hrvatskog sindikata prometnih pilota.

Razlog tome je, tvrde, nerealno planiranje rokova za zimsko održavanje aviona zbog čega se s ljetnim redom letenja krenulo bez dva vlastita aviona koji će imati kašnjenje s ulaskom u promet od mjesec i pol dana. Zato se, dodaju, na letove aviona Dash Q400 stavljaju Airbusi A319/A320, pa su avioni sa 174 sjedala, umjesto onih od 76 sjedala, prevozili po 17 putnika i gubili enorman novac.

Nakon što je povećan broj letova u ožujku, pa se više nije mogla snalaziti s vlastitim 'nadomjescima', kompanija je počela unajmljivati vrlo skupe avione da uskoče na mjesto aviona koji su kasnili iz Tehnike. Samo u 12 dana, od 23. ožujka do 3. travnja unajmili smo 13 aviona od tri različita prijevoznika iz istočne Europe. No, kompanija sve teže unajmljuje avione, jer su u travnju raspoloživi avioni na tržištu Europe već zauzeti dugoročnim najmovima. Zbog nemogućnosti najma potrebnog broja aviona Croatia Airlines je počela otkazivati letove, između ostalih i one subvencionirane od države. Samo u posljednjih nekoliko dana otkazano je 18 letova, što je skoro 3 leta dnevno. Od sredine ožujka vrlo je malo dana kada nije bilo otkazanih letova, a nekih dana ih je bilo i nekoliko dnevno, priopćili su iz sindiakta.

Tvrde da je iz kompanije otišla polovica mehaničara, trećina pilota i četvtina stjuardesa, a odlazak osoblja nastavio se i u 2018.

Osim toga, dodaju, prodajom Londonskih prava na slijetanje (slotova) i imovine, kompanija je ostala bez supstance i resursa potrebnih za izlazak iz krize. Zaduživanje u bankama je otežano i sada već uz drakonske uvjete, napominju.

Uz sve to, Croatia Airlines godinu i pol dana nema Upravu u punom mandatu. Po treći puta ponovljen natječaj i dalje se neobjašnjivo prolongira, upozorili su te naglasili da je za Coatia Airlines izbor novog direktora izbor između dvije opcije: bankrota ili mogućeg oporavka kompanije.

Iz HSPP-a su, među četvoricom kandidata za direktora, podršku dali Bošku Matkoviću "kojeg struka pamti po vrlo dobrom stanju u kojem je ostavio Zračnu Luku Zagreb".

Naglasili su i da su već 17 mjeseci bez kolektivnog ugovora te da su dva puta otkazali štrajk jer ih je resorni ministar uvjeravao da će problemi biti riješeni.

Kategorije: Hrvaška

KRŠ I LOM NA RASKRIŽJU U VELIKOJ GORICI Fiat završio na krovu, iz njega ispala jedna osoba i poginula, nekoliko ljudi ozlijeđeno, među njima i dijete

Ned, 22/04/2018 - 15:29

U stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 13:15 sati u Velikoj Gorici, jedna osoba je izgubila život dok su četiri osobe ozlijeđene.

Prema prvim informacijama iz PU zagrebačke, sudar vozila bio je na raskrižju Ulica Ivana Pavla II i 153. brigade HV-a.

Kako izvještava portal Kronike VG, prizori s mjesta nesreće svjedoče da je došlo do stravičnog sudara u kojem su sudjelovala tri automobila od kojih je jedan Mercedes, a drugi Fiat Uno koji je uništen do neprepoznatljivosti. Iz Fiata je, kako se doznaje od očevidaca, jedna osoba prilikom sudara izletjela iz vozila na kolnik i na mjestu preminula, a još tri osobe iz istoga automobila su teško ozlijeđene i hitno prevezene u Zagreb.

Navodno je među ozlijeđenima i jedno dijete.

Na mjesto nesreće došli su policijski službenici Policijske postaje Velika Gorica i djelatnici Hitne. Očevid je u tijeku te se uzrok ove strašne tragedije tek treba utvrditi.

dd1.jpgdd2.jpgPrometna-nesreća-na-obilaznici-3.jpgPrometna-nesreća-na-obilaznici-5.jpgPrometna-nesreća-na-obilaznici-6.jpgPrometna-nesreća-na-obilaznici-8.jpgPrometna-nesreća-na-obilaznici-9.jpg 

Kategorije: Hrvaška

KRŠ I LOM NA RASKRIŽJU U VELIKOJ GORICI U strašnoj prometnoj nesreći na mjestu poginula jedna osoba, četvero ljudi je ozlijeđeno

Ned, 22/04/2018 - 15:29

U stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 13,15 sati u Velikoj Gorici, jedna osoba je izgubila život dok su četiri osobe ozlijeđene.

Prema prvim informacijama iz PU zagrebačke, sudar vozila bio je na raskrižju Ulica Ivana Pavla II i 153. brigade HV-a.

U tijeku je policijski očevid kako bi se utvrdila odgovornost vozača.

Kategorije: Hrvaška

OGNJEN KRAUS KOD STANKOVIĆA 'Danas neki mladi ustaštvo doživljavaju kao punk, pobunu protiv sustava, to je zato što o tome nisu učili'

Ned, 22/04/2018 - 15:22

Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus gostovao je u ovotjednom izdanju HRT-ove emisije Nedjeljom u dva. Obilježavanje zločina u Jasenovcu, odnos države prema antifašizmu i položaj Židova u Hrvatskoj bile su neke od tema emisije. Lraus je na početku rekao da je zadovoljan današnjom komemoracijom u Jasenovcu i onim što je na toj komemoraciji rečeno, ali je razočaran malim brojem ljudi.

Također smatra kako bi o Jasenovcu trebalo više educirati mlade, ali i odrasle koji o tome nisu učili u školi jer, kako je kazao, "u udžbenicima iz devedesetih NDH nije bila prikazivana kao zločinačka tvorevina".

- Treba reći istinu o Jasenovcu, ona se zna. U njemu je ubijeno više od 80 tisuća ljudi, od toga više od 20 tisuća djece - po rasnim zakonima NDH. Hrvatska treba učiniti isto što i Njemačka, donijeti zakone koji se trebaju provoditi. Treba napraviti katarzu i očistiti povijest. Razlika je kad se zločin dogodi prema rasnim zakonima kao u NDH i kad se u to uključe djeca, kazao je Kraus.

Smatra da NDH i Jugoslavija nisu isti sustavi.

- Pod krinkom totalitarnih sustava se izjednačavaju NDH i Jugoslavija, što je greška. Nikad se ne spominju zločini u NDH da se ne spominju totalitarni sistemi, rekao je.

Tako je komentirao i činjenicu da danas neki mladi 'ustaštvo' doživljavaju kao 'punk' tj. pobunu protiv sustava.

- To je zato što o tome nisu učili, a protiv toga nema ni represije, kazao je.

U prilog tome je spomenuo i odluku Vijeća za suočavanje s prošlošću.

Ognjen Kraus, koji je profesionalno ugledni liječnik urolog i kome povijest nije prioritet, kazao je kako se treba 'okrenuti budućnosti, ali treba priznati i poštovati ono što je bilo'.

- Morate znati da većina ljudi koji su u logorima proživjeli užase, nisu nikad dobili nikakvo obeštećenje, a ustaše koji su se vratili dobili su penziju, dodao je.

Kazao je i kako se za vrijeme Jugoslavije, između 1948. i 1952. polovica Židova koji su preživjeli - morala odreći državljanstva i imovine, nakon čega im je imovina oduzeta, pa je vraćena pa onda opet oduzeta. Govoreći o povratu imovine danas, kazao je kako Hrvatska nije nasljednica NDH, a zakon je najrigorozniji prema preživjelim Židovima od kojih su ostali 'ostaci ostataka' - 'od 25 tisuća Židova u Hrvatskoj je preživjelo njih nešto manje od 4 tisuće'.

- Situacija u Hrvatskoj je gora i postala je ksenofobna početkom kampanje Kolinde Grabar-Kitarović i Tomislava Karamarka, kazao je Kraus.

Naveo je kao primjer postrojavanja stranke i Dražena Keleminca i 'prosvjed u Savskoj protiv Mirjane Rakić'. Složio se da desnica jača diljem Europe, a to je trebalo zaustaviti jasnom reakcijom.

- Pokušava se u ovom momentu nešto napraviti i to pozdravljam, ali postoji strah starije generacije koja je već to prošla, dodao je.

Sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem relativno dobro surađuje. Sve je dobro počelo Muzejem tolerancije, ali smatra da bi u Zagrebu trebao postojati spomenik žrtvama NDH - Romima, Srbima, Židovima i Hrvatima koji su imali drukčije mišljenje, kao i muzej žrtava holokausta. Netočnom je nazvao informaciju da se on protivi izgradnji sinagoge na mjestu gdje je bila stara sinagoga.

- Naš plan je unutar centra napraviti manju 'memorijalnu sinagogu', jer je Židova ostalo malo i sinagoga kakva je bila nije racionalno rješenje, zaključio je Kraus.

Kategorije: Hrvaška

ČETIRI PLENKOVIĆEVE PORUKE O REFORMI ŠKOLSTVA Premijer nikad jasniji: 'Ministrica jest iz HNS-a, ali reformu vodi HDZ'

Ned, 22/04/2018 - 15:12

Premijer Andrej Plenković jučer je poslao četiri bitne poruke o reformi školstva. Prva je da će se ona provesti u mandatu ove Vlade, druga da će uvažavati različitost svjetonazora i uvjerenja roditelja, treća da će se za njezino provođenje tražiti nacionalni konsenzus, a četvrta da je, unatoč tome što je na čelo resora ministricu postavio koalicijski partner HNS, reforma obrazovanja projekt koji provodi HDZ.

- Provedba reforme školstva u mandatu Vlade prioritet je HDZ-a. Cjelovitost i uspješnost kurikularne reforme kao ključnog strateškog cilja povezana je s podizanjem kvalitete rada i društvenog ugleda učitelja i nastavnika te razvojnog potencijala odgojno-obrazovnog sustava - rekao je premijer jučer na izbornoj skupštini Akademske zajednice HDZ-a “Ante Starčević”.

- Naša je namjera u idućim koracima uključiti i uvažiti različita mišljenja i pristupe kako bi proces obrazovanja imao dugoročnu stabilnost jer se odnosi na djecu roditelja različitih svjetonazora i uvjerenja. Temeljem društvenog konsenzusa namjeravamo donijeti kurikularne dokumente te osigurati pravnu i financijsku podršku za provedbu reforme - dodao je premijer.

Osvrnuo se na nedavno imenovanje bivšeg ministra školstva Radovana Fuchsa posebnim savjetnikom te rekao kako je time pokazana “odlučnost da se reforma pripremi temeljito i sustavno”.

- Vjerujem da će on na temelju svojeg dosadašnjeg rada, integriteta i stručnosti odlično koordinirati rad Ekspertne radne skupine (ERS) koja je ključno tijelo u provedbi kurikularne reforme. Bitno nam je da reforma školstva ide dalje, a HDZ ima još jednog stručnog i izvrsnog koordinatora u tom procesu - rekao je Plenković, ističući kako je “HDZ čvrsto uključen u sve procese u reformi školstva”.

Na izbornoj skupštini Akademske zajednice HDZ-a još jedan mandat na dužnosti predsjednika dobio je dr. Ivica Kostović.

Kategorije: Hrvaška

Ne volim čeprkati po prošlosti, kad samo pomislim što je moj Jerko u Jasenovcu prošao. Drago mi je što sam mu ispunila želju i dala novac potrebitima

Ned, 22/04/2018 - 15:00

Polako i, naslutiti je, ponešto nekoordiniranih pokreta netko s druge strane otvara ulazna vrata stana na zagrebačkom Medveščaku. Zaključivši da se ključ sasma odvrtio, gurnemo vrata naprijed, ne bismo li pripomogli. Desa Baković dočekuje nas drhtavom rukom podbočena o štap, bez puno riječi dade znak da uđemo. Uspravna starica kreće se polako, u hodu do sofe Zoranu Pusiću požali se na bolne noge. “Deso, ja samo mogu poželjeti da me sa 101 godinom bole noge”, bodri je Pusić.

Udovica Jerka Bakovića, brata poznatih od ustaša tragično stradalih antifašističkih heroina, sestara Baković, Rajke i Zdenke, kaže da sad, eto, može biti mirna, jer ovih je dana, netom što je u četvrtak proslavila 101. godinu života, novac od prodaje svojeg stana, 500.000 kuna, donirala Zakladi Solidarna; namijenila ga za stipendiranje i pomoć siromašnoj djeci. Od Fonda Desa i Jerko Baković imat će koristi oni ambiciozni i vrijedni koji u ovom sustavu, gdje je obrazovanje samo deklarativno dostupno svima, možda, neimaštine radi, ne bi mogli ustrajati u srednjoj školi.

Zahvaljujući Bakovićima i njihovoj stipendiji, osiguran je nastavak školovanja za 31 dijete, u dobi od deset do osamnaest godina; djeci većinom iz manjih sredina, s područja Korduna, Banovine, Gorskog kotara, Like i Međimurja. “Bila je to želja mog muža, odluku je donio davnih dana. Bio je veliki altruist, uvijek je govorio: ‘Mi i naši imamo dovoljno, a puno je siromašnih kojima treba pomoći da se školuju.’ Jerko je bio čovjek koji je živio više za druge nego za sebe. Dobar. Pošten. Jako iskren”, kazuje udovica pregledavajući stare obiteljske albume fotografija.

3.jpg 

Novi život

Godine 1941., nakon što su od ustaškog terora stradale obje mu sestre, Jerko Baković završio je u Jasenovcu. Nerado je, kaže Desa Baković, govorio o tim danima, verbalizirao bi sjećanja tek u rijetkim prilikama. Ni njoj nije lako o tome razgovarati. Pristala je na nagovor obiteljskog prijatelja: “Ne volim čeprkati po prošlosti … kad samo pomislim što je u Jasenovcu prošao. Četrdeset i šest kila je imao kad je pušten. Devet su ga mjeseci držali tamo”, vrlo će polagano. Oporo.

“Trebalo je to preživjeti. Samo sreća, on je imao jednu divnu narav. I muke je podnosio lako. Ma ne lako, naravno. Ali, nekako i to lakše nego drugi. Bio je inkarnacija poštenja i dobrote. Imao je sreću da su ga u Jasenovcu naposljetku razmijenili. Nije vjerovao, kad su ga mijenjali, da će ga pustiti. Povjerovao je tek kad je prešao na ovu stranu. Pratili su ga po Kordunu, na jednom mjestu je bila zamjena, ustaše su dali Jerka, a naši jednog ustaškog oficira. Jerko je nakon toga otišao u partizane. Iz partizana kući.” Potom je došlo poratno doba. “1946. smo se nas dvoje upoznali, u Rumi. Brzo smo se zaljubili, brzo smo se i oženili. I tako je počeo novi život”, najednom govoreći o toj 1946. vraća joj se živost u inače ravan ton.

U braku su proveli više od 60 godina. Otkad je Jerko Baković umro, navršivši 95., 2010., posljednjih osam godina udovica živi sama. “Uz pomoć prijatelja”, reći će.

Što je danas najviše veseli?

“Teško da išta. Nemam pravog odgovora na to pitanje. Oni koje sam voljela, koji su bili moji i uz mene, njih više nema”, u sitnim očima diskretno se zrcale suze. “Nedostaje mi moj muž. Al njega ni!” izgovori to s težinom. “I s tim se moram miriti”, tiho će potom.

Ima li zadovoljstva u činjenici da slavi 101. rođendan? Odvrati ozbiljnim pogledom. Nije žena od velike ekspresije, na njezinu licu, naizgled, malo se čita. “Više puta mislim: pa što se natežem više! Pa to nije život. I nije, zapravo. Eto tako, petljam. Kako mogu. Uz dobre prijatelje i dobre ljude. Nemam više nikakvih želja u životu. Želja mi je, eto, bila riješiti pitanje toga stana, uraditi onako kako je Jerko želio. Ja sam sad pretežno u krevetu. Televizija rješava pitanje samoće. Uvijek netko i dođe. Obilaze me stari prijatelji.”

Govoreći o starosti, prednostima joj i manama, kratko dometne: “Nemam se što ni tužiti niti hvaliti. Ja to primam tako kako jest, s time se hrvam. I gotovo. Normalan apetit imam, pristojno spavam. Što se zdravlja tiče, zapravo, kad bi te moje noge bile kako treba, i nemam problema. Ne znam, recimo, ni što je groznica. Ajde, sad zadnje vrijeme lošije vidim na desno oko”.

Jerko Baković bio je član Komunističke partije od 1939., ilegalac i aktivist, raspačavao je letke i komunističku štampu, pisao parole, nabavljao papir za tiskaru, veza su mu bili Rade Končar i Stipe Ugarković.

2.jpg 

Kiosk u Nikolićevoj 7

Četvero od šestero sestara i braće Baković bilo je angažirano u pokretu otpora. Najpoznatija od njih je Rajka, tada studentica romanistike, te Zdenka, švelja, sestre koje su obje privedene u noći 20. prosinca 1941. kad su ustaški agenti upali u obiteljsku kuću Bakovićevih u Gundulićevoj, te uz Rajku i Zdenku odveli i mlađeg im brata, Mladena. Bakovići su imali kiosk u Nikolićevoj 7 (današnja Teslina), odmah pored tadašnjeg kina Luxor (danas je tamo Zagrebačko kazalište mladih).

Taj je kiosk od prvih dana NDH bio tajno sastajalište komunista, tamo su ostavljali poruke, pošiljke. I makar je Rajka Baković nakon uspostave NDH znala da je, kao jedna od aktivnijih u pokretu otpora, u opasnosti, pa se preko ljeta nakratko sklonila na Brač gdje je, kao talijanska državljanka, mogla ostati relativno sigurna do kraja rata, proganjale su je vijesti iz Zagreba, nije mogla mirno sjediti, htjela se ponovo aktivirati. Vraća se s Brača u Zagreb, na studij, radi za pokret, tog ljeta 1941. sekretar CK KPH Rade Končar naložio je da kiosk Bakovića bude partijska veza, od jeseni i veza s partizanima. Tamo se prodaje njemački tisak, što privlači brojne njemačke oficire.

Kad su tog prosinca 1941. ustaše upale u kuću Bakovićevih te troje članova obitelji odveli u kazamat, uzeli su i ključeve kioska. Sljedećih nekoliko dana dovodili bi jednu ili drugu sestru u kiosk, držali ih kao mamac, stupicu, nadajući se da će u zasjedu pasti netko od komunističkih aktivista. Hana Pavelić, jedna od članica otpora, brzo je shvatila da se nešto događa, uočila je da se sestre ponašaju čudno, poslala obavijest dalje i tako spriječila da netko od ilegalaca padne u ruke ustašama. Doduše, sebe nije spasila. Neće proći dugo i sama će završiti u Staroj Gradiški, tamo su je i ubili.

Tragedija sestara Baković

Kiosk Bakovićevih otkrio je kurir Partijskog komiteta Dalmacije, uhićen i mučen, naposljetku je kazao gdje je odnosio dokumente. O tome postoji pisani zapis, izvješće poslano Glavnom štabu NOV Hrvatske i Vladimiru Bakariću.

Trećeg dana Rajka je bila sasvim izmučena. Unatoč tome ustaše su je ponovo dovukle u kiosk. Onesvijestila se nekoliko puta. Jedva da se mogla držati na nogama. Kućna pomoćnica obitelji Baković uspjela je isposlovati da je puste kući da se okupa. Tada je Rajka, vidjevši brata, Jerka, dala mu papirić na kojem ga pita smije li progovoriti.

Odgovorio joj je kratko: “Ne”. Pet su je dana mučili. Kažu da je bila napola mrtva kad je konačno dovezena u bolnicu Sveti Duh. Tamo umire od posljedica mučenja.

Smrt Zdenke, što se točno dogodilo, nije sasvim jasna. Obitelj je bila sklona vjerovati da je u očajanju, vjerojatno ne znajući da je Rajka završila u bolnici, na Božić ujutro skočila s trećeg kata Ustaške nadzorne službe, dolje, na Zvonimirovu.

“Ne zna se točno je li ona skočila kroz prozor s tog trećeg kata ili su je bacili”, kaže Desa Baković.

Nijedna od sestara Baković nije progovorila, nisu odale nikoga. Na sprovod je mogla samo obitelj, praćena očima više agenata koji su tada napravili i fotografije.

“Imali su jednog poznatog koji im je omogućio da se bar pokopaju ko ljudi. Nije bilo lako. Mama im, Irma, tada već udovica, sama s djecom, bila je hrabra. Ona je to nekako preživjela, kako je mogla i morala. Umrla je u Zagrebu, sa 99 godina”, govori Desa Baković.

Sestre i brat Jerko pokopani su u obiteljskoj grobnici, na Mirogoju.

Skončali su u Zagrebu, makar su svi rođeni u bolivijskom gradu Oruru. Njihov je otac 1913. emigrirao u Boliviju s Brača, otišao tražiti posla kod strica koji je već živio ondje. Nedugo poslije njega, s Brača je u Oruro otišla i majka Bakovića, Irma. “Moja svekrva je bila iz imućne obitelji Fertiglio, a svekar, njegovi Bakovići nisu bili tako bogati i Fertiglievi nisu bili baš za taj brak. Međutim, oni su se zabavljali prije nego što je on otišao u Boliviju, voljeli su se i svekrva se odlučila i otišla za njim u Južnu Ameriku. Tamo su se vjenčali. Tako je moj Jerko i rođen u Boliviji 1916.”, kazuje udovica Baković. Zdenka je bila 1918., a Rajka 1921. godište.

Bakovići su u Boliviji dobro živjeli, otac je u vlasništvu imao dućan i hotel. No, točno nakon Rajkina rođenja, 1921., odlučili su vratiti se, djecu ipak školovati u tadašnjoj Jugoslaviji. Vraćaju se na Brač. S obitelji tada stiže i Rajkina dadilja, Indijanka Leukidia Peres, koja je bila jako vezana uz djevojčicu, toliko da je s njom odlučila put Europe. Obitelj se u Zagreb doselila 1930-ih. Bili su vlasnici kuće na tri kata u Gundulićevoj 25.

1.jpg 

U rodnom Oruru

I dok su u Zagrebu imenom sestara Baković jedva nazvali nevelik prolaz, a i to im je poslije 1990-ih bilo oduzeto (tek je nedavno Miškecov prolaz ponovo postao Prolaz sestara Baković), u njihovu rodnom Oruru, u Boliviji, jedna od najvećih avenija i danas nosi ime Rajke Baković.

U Boliviju se Jerko Baković vratio kao zreo čovjek, sa suprugom, u posjet stričevoj obitelji. “Kad smo izašli iz aviona, kad je on stao na bolivijsko tlo, rasplakao se”, pamti taj trenutak Desa Baković.

Biste Rajke i Zdenke u zagrebačkom Prolazu sestara Baković slabo se ističu, koloritom gotovo stopljene s bojom mramornog zida na kojem su postavljene. Mnogi ih neće niti uočiti. Pogled će im puno prije odvući bliješteća reklama i bankomat banke koja je svoj stroj i popratnu ikonografiju posadila točno do skromnih bista heroinama.

Kategorije: Hrvaška

NOVA POŠAST Čak je i naša poznata književnica priznala: 'Nešto sam nedavno počela pisati po Facebooku i evo sad sam primijetila da i ja to radim'

Ned, 22/04/2018 - 14:48

Nedjelja večer u polupraznom jazz baru. Slušamo Brubecka, uljuljani u lakoću postojanja gledamo u prazno. Displej mobitela sukcesivno zasvijetli tri puta u minutu-dvije. Tri poruke. Jedna osoba. Svaka poruka završava s više upitnika. Kao da jedan nije dovoljan i kao da pošiljatelja, bez tih upitnika, ne bih shvatila ozbiljno. Nevoljko šaljem odgovor. Rečenicu u kojoj imenicu ispisujem velikim slovima. Jer, eto, ni sama nisam sigurna da bi me bez tih slova što strše, vojnički stupaju usred inače ravnodušnih veznika, pridjeva i glagola, čuo. Lete tako s jednog na drugi mobitel redundantne, odveć ekspresivne interpunkcije, čine jeku, sudaraju se s mojim velikim slovima tamo gdje ni jednima niti drugima mjesto, držim - nije.

Prikrivena frustracija

Inflacija tih upitnika što sugeriraju čuđenje, moguće prikrivenu frustraciju, podsjetila me na sveopću inflaciju uskličnika u mailovima, SMS-ovima u kojima prijatelji često potvrđuju svakodnevne dogovore, javljaju dobre i loše vijesti, urednici ih katkad prilijepe na kraju maila s prijedlogom neloše teme, poznanici također, dok se javljaju iz kakve potrebe, dobrohotne geste ili nejasne nakane.

Sve te poruke, ne dvojim, imaju smisla, makar uskličnici u njima često - nemaju. Kićene interpunkcije. Pojačivači emocija kao pojačivači okusa u hrani napravljenoj od nekvalitetnih namirnica. Stavite li za lanjskog ljetovanja ubran lovorov list ili cvijet soli, ne treba vam sintetički začin. Tako je i s korespondencijom. Ako je tebi jasno što mi želiš reći, imaj povjerenja da ću te shvatiti i bez da tekst naplaviš nervoznim interpunkcijama.

Elena Ferrante u svojoj redovnoj kolumni u Guardianu nedavno je na tu temu jasno napisala: “Mislim da ‘Mrzim te.’ ima snagu, emocionalnu iskrenost kakvu ‘Mrzim te!’ nema”. Dalje kaže: “Ponekad mislim da uskličnici nisu znak bujnosti emocija, već njihova manjka, nedostatka povjerenja u pisanu komunikaciju”. I koliko god da pazi da ih nije previše u njezinim knjigama, dogodi joj se, govori, da ih naknadno nalazi - u nekima od prijevoda. Obilje uskličnika “kao da je prevoditelj zaključio da mi je stranica emotivno gola pa se posvetio tome da u nju posadi nešto emocija”.

Na koncu, kaže Ferrante, pišući bismo trebali izbjeći ponašati se kao fanatični svjetski vođe koji prijete, cjenkaju se, pogađaju, dogovaraju, pregovaraju, pa naposljetku likuju kad pobijede, utvrđujući i jačajući njihove govore s nuklearnim projektilom na kraju svake siromašne rečenice.

O uskličnicima razgovaram s Julijanom Matanović.

- Mislim da ih u mojim knjigama nema puno. Baš sam pregledala, teško ih je uopće naći. Vjerojatno zato što sam ja stara škola, kad smo znali da se uskličnici po pravopisu stavljaju tamo gdje moraš nešto zapovjediti, nešto uskliknuti… Meni se danas čini da se uskličnici stavljaju više zbog toga što smo svjedoci krize komunikacije. Imaš osjećaj da te nitko ne sluša, pa kad staviš uskličnik, kao da to postane upravo onaj trenutak kad će taj drugi obratiti pažnju na tebe.

Ima tome nekoliko mjeseci da je, kaže, “nešto počela pisati po Facebooku. I evo sad sam primijetila da, kad ljude pozdravim i zahvaljujem na komentaru, da isto stavim uskličnik. A on je, ustvari, tu posve nepotreban. Ako kažem: ‘Pozdravljam vas.’, ili ‘Hvala vam.’, tu uskličnika ne treba. Sad, kad razmišljam, a ne bih razmišljala da me niste upitali, mislim da to stavljam zbog toga što zapravo ne mogu prihvatiti ovu virtualnu komunikaciju, ja imam potrebu s ljudima razgovarati. Pa onda, kad stavim uskličnik, kao da im time želim naglasiti, poručiti: ‘Slušajte me, ja sam vam to rekla!’, kao da ih gledam oči u oči … iz potrebe da tu virtualnu situaciju pretvorim u stvarnu situaciju.

Taj uskličnik nije u smislu pojačavanja emocije, nego iz želje da se to što želim reći čuje. Nije to uskličnik onih naših vremena, kad smo podvikivali, izražavali emocije koje smo htjeli naglasiti. U ovo doba kad više nemamo vremena razgovarati s drugima, kad su nam rečenice krnje, kad pogledamo kako nam djeca pišu te poruke, kako i mi sami pišemo te poruke, kako ne slušamo jedni druge, kad pričamo na ulici usput, preko semafora, ne zastanemo da završimo rečenicu, pa i podviknemo, valjda tim uskličnikom nadomjestimo sve ovo drugo što bismo trebali kazati… pa onda imamo osjećaj nekakve krivice, odgovornosti, jer priča između nas nestaje - razmišlja tako, spontano nižući rečenice, Matanović.

Nevjerojatna brzina

Krešimir Bagić u poetskom eseju “Epidemija pokliča” ne priča doduše o uskličnicima i tekstovima, ali govori o verbalnoj ekspresiji tih nediskretnih interpunkcija što obično slijede iza kakve krnje rečenice: “Prije koju godinu okružili su nas pokliči. Muški, ženski, crveni, žuti, ćelavi, pobjednički, izdajnički, navijački, desni, lijevi, jutarnji, večernji, biciklistički, radosni, neutješni… Ljudi su prestali normalno razgovarati, šetati, šutjeti, razmjenjivati pozdrave. Susjed se nadvikuje sa susjedom, pekar s kupcem, plakat sa zidom…

Više nije moguće biti intiman ili zbunjen, kazati ‘možda’, ‘ipak’, ‘tko zna’, ‘vidjet ćemo’... Svaka situacija i svaki čovjek imaju svoj poklič. ‘Živio’ i ‘Dolje’ izmjenjuju se nevjerojatnom brzinom, napučuju ulice i gostionice, prodiru u spavaće sobe, zavlače se u postelju, na koncu lijepe za kožu. Dodir s pokličem jedne tjera u ognjicu, dok u drugih izaziva svrab. Prvi mu kažu ‘Živio’, a drugi ‘Dolje’.

I jedni i drugi, međutim, zaboravljaju mjesto u šumi na kojemu se susreću misao i tiha emocija. Ne dogodi li se čudo, pokliči će uskoro pojesti i šumu i nas. Prostorom će kružiti grleni zvukovi, sudarati se, poništavati i množiti - kao u svakoj pravoj drami. Ili možda nije sve tako crno. Možda, ipak, tko zna, vidjet ćemo…”.

Kategorije: Hrvaška

UGLEDNA PODUZETNICA: Zaklela sam se da zbog nje više nikad neću piti, osim ako se ne razboli. A onda je rekla da ima rak, a ja sam pomislila na čašicu

Ned, 22/04/2018 - 14:32

- Sarah (Tallman) i ja upoznale smo se na "spoju na slijepo". Bila sam na poslovnom putovanju u New Yorku i na jednom od sastanaka muškarac, kojega sam ondje prvi put vidjela, uspio me nagovoriti da se nađem s njegovom prijateljicom. Bio je uvjeren da ćemo se svidjeti jedna drugoj... Već sljedeći dan bile smo na spoju u Whiskey Parku i to je bilo to, sve ostalo je povijest - ovako je svoju ljubavnu, ali i životnu priču, za The New York Times započela Elizabeth Parker, književna agentica iz San Francisca.

Isprva, priznaje, ni sama nije previše vjerovala u njihovu ljubav - osim što je između njih bilo deset godina razlike, ove dvije žene nisu imale zajedničkih interesa i hobija, i da, Elizabeth je, da stvar bude još gora, imala jedan porok - alkohol.

Ipak, dvije godine poslije, Sarah i Liz zaručile su se i vjenčale u New Yorku, a za medeni mjesec izabrale su romantičnu Veneciju. Ali svega šest tjedana poslije svadbe, netom prije putovanja u Italiju, Sarah je primila najstrašniju vijest - liječnik joj je potvrdio da ima rak dojke...

Elizabeth, koja od svoje partnerice, supruge i ljubavi svojega života nikad nije skrivala činjenicu da tu i tamo, možda i prečesto, voli popiti koju čašicu alkohola, svijet se, kaže, srušio u sekundi.

- Uvijek sam govorila da ću opet piti samo ako se Sarah razboli - to je bio moj način da kažem kako zapravo nikad više neću piti. Mogućnost da se njoj bilo što loše desi činila mi se potpuno nestvarnom i suludom - izjavila je Parker.

- Nikad nisam bila osoba koja je previše sklona optimizmu... Kad čujem loše vijesti, prvo na što pomislim jest smrt, ne zovem svojega pametnog prijatelja liječnika i pitam ga što da radim, ja jednostavno odmah počinjem pisati molitvu... - nastavlja Liz.

Ipak, supružnice medeni mjesec nisu odgodile - Sarah je otputovala prva - imala je poslovni sastanak u Njemačkoj, poslije kojega je odletjela u Italiju, gdje je trebala dočekati Elizabeth.

- Čim smo saznale da Sarah ima rak, prvo na što sam pomislila bilo je piće... I onda sam se našla u zračnoj luci, sama, izgubljena, s ludim mislima u glavi... 'Da popijem samo jedno? Sarah neće ni znati, neće joj imati tko reći'... Ali ja bih znala... I ono što najviše volim i cijenim u našoj vezi, a to je povjerenje, otišlo bi u nepovrat...

Moje jedno piće moglo bi postati prvi zid između nas, a to nisam htjela... To nije bila opcija! Morala sam biti supruga kakvu Sarah treba i zaslužuje, nisam je mogla ostaviti samu... Znala sam - ako opet počnem piti, mogla bih je i prevariti i onda će ona otići... A to ne bih mogla podnijeti.

Nisam više htjela bježati - ukrcala sam se u taj avion, čitala sam knjigu, spavala, gledala filmove i ignorirala stjuardese koje su mi nudile piće, a sljedeće jutro, Sarah me na aerodromu u Milanu dočekala s kavom i kroasanom... - zaključila je Elizabeth.

Kategorije: Hrvaška

ORBANOV POUČAK Jednom kad si u Europskoj uniji, možeš što hoćeš

Ned, 22/04/2018 - 14:13

Nakon nedavne premoćne pobjede na parlamentarnim izborima, mađarski premijer Viktor Orbán potvrđuje se i kao važna ličnost europske politike. Mediji se bave time tko mu je sve čestitao - predvidivo, Marine Le Pen, ali i Boris Johnson, Jaroslaw Kaczyński i izuzetno srdačni Aleksandar Vučić. Ali bave se i analizom značenja njegove pobjede ponajprije za Mađarsku, pa zatim za druge istočnoeuropske zemlje i EU, kojom prevladava zabrinuti ton.

U posljednjem desetljeću pod Orbánovim vodstvom Mađarska je postala država autokratske vlasti, kombinacija “rodijačkog” kapitalizma i dešnjačke retorike s jednopartijskom kulturom kojoj možda najbolje odgovara naziv - demokratura.

I dok neki ovakvu vlast nazivaju “neliberalnom demokracijom”, predsjednik Centralnoeuropskog sveučilišta u Budimpešti Michael Ignatieff objašnjava kako je Orbán uspostavio novi model jednopartijske vladavine koja se proširila istočnoeuropskim državama, ali se - tvrdi - neće širiti na Zapad koji ima jako civilno društvo, nezavisne institucije i vladavinu zakona.

Orbán je od bivšeg razbarušenog marginalca postao opasan političar. Od samog dolaska na vlast 2010. ponaša se kao dječak iz magareće klupe. To je, za one koji ne znaju, zadnja klupa u razredu gdje je nastavnik slao za kaznu neposlušne đake koji su se tukli ili radili nered. Još prije, dobivali su šibom ili ravnalom po dlanovima.

Orbán je prošlih osam godina tvrdoglavo i samouvjereno ustrajao na vlastitim pravilima vladanja, od uplitanja u bankarske poslove, mijenjanja Ustava, manipulacije izborom ustavnih sudaca i restrukturiranja izbornog sistema do uspostave kontrole nad medijima ili podizanja žilet-žice kako bi onemogućio ulaz izbjeglicama.

“Odgojne mjere” EU, poput strogih i još strožih upozorenja, očekivano nisu imale učinka. On je i dalje ponavljao svoje “nestašluke” jer mu još nitko nije stao na kraj. EU nije našla pedagoške mjere koje bi funkcionirale, čak ni uskraćivanje fondova nije bilo dovoljno velika prijetnja.

Naime, ovakvo retrogradno ponašanje, nekooperativnost i klizanje demokracije ka autokraciji nije uopće predviđeno u dokumentima Unije. Doduše, postoji opcija kažnjavanja suspenzijom prava glasa, ali to EU nije primijenila iz vlastitih podijeljenih interesa.

Što nova pobjeda znači za samu Mađarsku, prilično je jasno. Uz slabu opoziciju, on ima mandat da radi što hoće. Budući da je pobijedio zahvaljujući antiimigrantskoj retorici i napadu na civilne udruge i medije koji su navodno plaćeni od G. Sorosa, odmah je najavio i kontroverzne zakone nazvane “Stop Soros” paketom. Rad civilnih udruga s imigrantima moći će se zabraniti budući da je imigracija proglašena pitanjem nacionalne sigurnosti. Financiranje ovih djelatnosti izvana bit će oporezovano. Trn u oku mu je i Sorosev Centralnoeuropski univerzitet kojem će, nema sumnje, zagorčati život.

Međutim, glasači su mu ponovo dali potporu, a on je njima, zauzvrat, ponudio - obećanja. Ključ kojim je osvojio srca svojih birača, jer populizam i jest usmjeren na osjećaje, jest obećanje zaštite: Orbán je uspio u tome da ga glasači dožive kao jakog vođu koji će svoj narod štititi od svih opasnosti, od vanjskih kao i unutarnjih neprijatelja.

Njegov izbor ima i veliko značenje izvan Mađarske, u drugim državama Istočne Europe. Još je 2016. J. Kaczyński rekao: “Vi ste nam dali primjer i mi od njega učimo”. Za istočnoeuropske populističke političare poput njega, Orbán - sada već u trećem mandatu - zaista je postao uzor. Ali u čemu je Orbán njihov uzor? U tome da su se drugi istočnoeuropski političari populističkih sklonosti osvjedočili kako ponašanje poput Orbánova, protiv i mimo EU instrukcija, zahtjeva i upozorenja, prolazi nekažnjeno. Orbánov poučak glasi: jednom kad si unutra, možeš manje-više raditi što hoćeš. Zbog toga i jest opasan.

Podrška Poljske itekako mu je važna, a tu su i drugi iz Višegradske skupine koja postaje sve homogenija. Situacija u EU ide na ruku populističkim tendencijama i nacionalizmu. Nezadovoljstva koja su i ranije tinjala između Zapada i Istoka isplivala su na površinu nakon izbijanja izbjegličke krize. Kako kaže Zsuzsanna Seleny, nezavisna članica parlamenta, Orbán je iskoristio činjenicu da se Mađari često osjećaju manje vrijedni i podčinjeni Zapadu: “...nismo imali vremena da uz pomoć civilnog društva izrastemo u pravu europsku demokraciju i ne sviđa nam se nesigurnost koja obilježava liberalnu demokraciju”.

Kad smo već kod važnosti psihologije za politiku, Istočna Europa ne poznaje drugi tip vlasti od autokratskog pa za njim čezne u konfuznim vremenima kada se osjeća ugroženom. U tome Hrvatska nije izuzetak.

Konflikt između zapadne liberalne demokracije i rasta jednopartijskih autokracija sve je očitiji. Može li EU izdržati ovu novu polarizaciju?

Kategorije: Hrvaška

PLENKOVIĆ 'Žrtve Jasenovca zaslužile su jedinstvenu komemoraciju' IZASLANIK PREDSJEDNICE ČIČAK 'Ovo ne da je tužno, ovo je sramota za jednu zemlju'

Ned, 22/04/2018 - 14:07

Žrtve Jasenovca zaslužile su jednu, jedinstvenu komemoraciju, poručio je u nedjelju predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon završetka državne komemoracije žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu te je izrazio uvjerenje da će se kroz dijalog s predstavnicima Srpskog narodnog vijeća i SABA-e, kao i predstavnika židovske zajednice, doći u situaciju da se to i dogodi.

- S naše strane radimo na tome da se podjele koje postoje pokušaju premostiti. Što se tiče mene, moje Vlade i našega djelovanja, mislim da smo napravili jasne iskorake. I s te strane mislim da ćemo kroz dijalog s SNV-om i SABA-om i predstavnicima židovskih organizacija unaprijediti dijalog, razumijevanje i doći u situaciju da ovdje ponovno bude jedna, jedinstvena državna komemoracija jer žrtve Jasenovca to zaslužuju - naglasio je premijer u izjavi novinarima nakon državne komemoracije žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu.

Kazao je to nakon pitanja novinara koja je njegova poruka s obzirom na to da su i ove godine postojale tri komemoracije te da je i član vladajuće većine Milorad Pupovac na subotnjoj komemoraciji u organizaciji SNV-a i SABA-e bio kritičan i rekao kako nije postignut dogovor o jednoj komemoraciji.

- Mi prije svega vodimo dijalog, gospodin Pupovac je uostalom i član parlamentarne većine. Mislim da smo pokušali učiniti sve, barem što se Vlade tiče - kazao je premijer.

Komemoracija za žrtve ustaškoga logora 

Vlada je učinila sve, dodao je, da se izbjegne više usporednih komemoracija, a to što je do njih došlo, naglasio je, "nije dobro za društvo".

Uz Plenkovića, komemoraciji žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu nazočili su i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednice Republike Ivan Zvonimir Čičak, saborski zastupnici, članovi Vlade, diplomatskog zbora, predstavnici lokalne samouprave i drugi.

Plenković: Vlada jasno osuđuje zločine u Jasenovcu

Komemoracija je bila prigoda, kazao je Plenković, da se još jednom izrazi pijetet prema žrtvama i njihovim obiteljima te da se, isto tako, snažno osudi zločinački režim i oda počast žrtvama među kojima su bili Židovi, Srbi, Romi, Hrvati i antifašisti.

- I s te strane Vlada jasno osuđuje te zločine i svojim djelovanjem želi raditi na jasnom određenju prema totalitarnim režimima, njegovati kulturu sjećanja i raditi na kulturi pomirbe - poručio je.

Na tom je tragu, dodao je, bio i rad Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima, stručnih ljudi različitih svjetonazora, koje je iznjedrilo određene preporuke.

- A taj dokument može poslužiti Hrvatskoj da gradi kulturu sjećanja i ovdje u Spomen području Jasenovac, kako bismo i kroz naš obrazovni sustav uputili važne poruke temeljnih vrijednosti novim generacijama - dodao je.

Novinari su ga pitali i pridonosi li podjelama to što predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nije nazočila državnoj komemoraciji, a Plenković je podsjetio kako je predsjednica odala počast prije dva dana i da je na današnjoj komemoraciji bio njezin izaslanik. Na dodatno pitanje novinara je li to dovoljno, odgovorio je: "Ona sama može rastumačiti svoje poteze".

Premijer Plenković nakon komemoracije upisao se u knjigu dojmova Spomen područja Jasenovac.

Čičak: Predsjednica Grabar-Kitarović želi 'zajedničku i jednu' komemoraciju 

Kategorije: Hrvaška

POTJERA U NASHVILLEU: 'ON JE NAORUŽAN, OPASAN I POTPUNO GOL!' Mladić kao od majke rođen upao u poznati restoran i počinio masakr jurišnom puškom

Ned, 22/04/2018 - 13:51

Policija u Nashvilleu u američkoj saveznoj državi Tennessee pokrenula je veliku potjeru za 29-godišnjim mladićem koji je upao gol u restoran popularnog lanca Waffle House te je iz jurišne puške AR-15 zapucao na mušterije i zaposlenike.

Prema prvim informacijama, na mjestu je ubio najmanje tri, a ozlijedio još četiri osobe, nakon čega se dao u bijeg po ulicama naselja Antioch u sklopu Nashvillea.

Prema nekim podacima, krvoproliće je započeo oko 3:25 ujutro, zaogrnut samo zelenom jaknom, no nju je tijekom bijega odbacio.

Lokalni mediji javljaju da je napadač identificiran kao Travis Reinking iz Mortona u saveznoj državi Illinois, a policija je objavila i njegovu fotografiju.

Njegovi motivi zasad nisu jasni. Jedna mušterija navodno mu je uspjela oteti oružje iz ruke i tako spriječiti još veću tragediju.

pucnjava

pucnjava 

Kategorije: Hrvaška

POTJERA U NASHVILLEU: 'ON JE NAORUŽAN, OPASAN I POTPUNO GOL!' Mladić kao od majke rođen upao u ugledni restoran i počinio masakr jurišnom puškom

Ned, 22/04/2018 - 13:51

Policija u Nashvilleu u američkoj saveznoj državi Tennessee pokrenula je veliku potjeru za 29-godišnjim mladićem koji je upao gol u ugledni restoran te je iz jurišne puške AR-15 zapucao na mušterije i zaposlenike.

Prema prvim informacijama, na mjestu je ubio najmanje tri, a ozlijedio još četiri osobe, nakon čega se dao u bijeg po ulicama naselja Antioch u sklopu Nashvillea.

Prema nekim podacima, krvoproliće je započeo oko 3:25 ujutro, zaogrnut samo zelenom jaknom, no nju je tijekom bijega odbacio.

Lokalni mediji javljaju da je napadač identificiran kao Travis Reinking iz Mortona u saveznoj državi Illinois, a policija je objavila i njegovu fotografiju.

Njegovi motivi zasad nisu jasni. Jedna mušterija navodno mu je uspjela oteti oružje iz ruke i tako spriječiti još veću tragediju.

pucnjava

pucnjava 

Kategorije: Hrvaška