Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 1 min 46 sek od tega

Zašto trebamo europsku deklaraciju o razvoju umjetne inteligencije? Jer se ni velike države ne mogu pojedinačno natjecati s divovima iz SAD-a i Azije

Ned, 22/04/2018 - 13:45

Prije nego što je pripremio i objavio plan da će u iduće četiri godine u istraživanja vezana uz umjetnu inteligenciju (AI) usmjeriti milijardu i pol eura, francuski predsjednik Emmanuel Macron ugostio je 140 šefova multinacionalnih kompanija, među kojima i onih američkih koje danas vode u utrci u području AI-a, poput Googlea i Facebooka. Okupio ih je u velebnom dvorcu koji simbolizira nekadašnju snagu Francuske, u Versaillesu, što je istodobno bila suptilna i snažna poruka.
Umjetna inteligencija je područje čiji su cilj/zadatak pametni strojevi za učenje, rješavanje problema i donošenje odluka; vrlo je in i vjerojatno odlučujuća za novu fazu globalnog razvoja, neki je smatraju električnom energijom četvrte industrijske revolucije. S najnovijim planom za ulaganja kampanja za “francusku renesansu” ubačena je u petu brzinu, ali ni američki i ini korporativni divovi ne miruju. Google je, primjerice, odmah najavio da će u Parizu otvoriti istraživački centar posvećen umjetnoj inteligenciji, uz onaj koji već ima u Kaliforniji i Švicarskoj, a Facebook još ranije da će udvostručiti broj istraživača u tom području u AI centru u Parizu te da će do 2022. godine uložiti 10 milijuna eura za jačanje tog područja u Francuskoj. “Obične”, ljudske pameti za to Francuskoj ne nedostaje na njenim sveučilištima i znanstvenim centrima, pitanje je samo tko će je prije i više koristiti, domaća ili američka poslovna sila.
U toj je globalnoj utrci Francuska već sklopila alijansu s drugom europskom velesilom, Njemačkom, o zajedničkom istraživačkom centru za AI, što su neki protumačili kao nastavak inicijative iz 2005. godine kada su predsjednik Jacques Chirac i kancelar Gerhard Schröder pogurali projekt kreiranja alternative Googleu od 250 milijuna eura, platforme Quaero (lat. tražim). To na kraju nije baš uspjelo, Nijemci su se uskoro povukli (navodno su njemački inženjeri bili više za tražilicu koja se temelji na tekstu dok su Francuzi favorizirali multimedijsku…), projekt nije privukao ni veću pozornost kompanija, a vidjet ćemo što će biti od novog pokušaja suradnje. Svakako, od prošlog je tjedna ojačana europskom deklaracijom o zajedničkom pristupu razvoju umjetne inteligencije koju su potpisale 24 članice Europske unije.
Pažnju je privukla činjenica da među potpisnicama nije i Hrvatska, iako se neslužbeno doznaje da je proces u tijeku te da će se uskoro ipak - pridružiti. Zašto je to uopće bitno budući da zasad nije na stol stavljen poseban javni izvor novca za AI utrku (plan je, navodno, da se mobilizira 200 milijuna eura godišnje)?
Robotičar Ivan Petrović, profesor s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, naglašava kako ubrzani razvoj umjetne inteligencije i njezin očekivani veliki utjecaj na industrijske i društvene procese u svijetu zahtijevaju sinergijski pristup na razini EU jer se niti velike europske države ne mogu pojedinačno natjecati s američkim i azijskim tehnološkim divovima.
“Za Hrvatsku kao malu zemlju pristupanje deklaraciji od iznimnog je značaja iz više razloga. Naime, postoji nekoliko relevantnih istraživačkih grupa u akademskoj zajednici, a i nekoliko novonastalih poduzeća, koji rade na razvoju sustava zasnovanih na umjetnoj inteligenciji. Njima će deklaracija omogućiti umrežavanje na europskoj razini, što bi trebalo pridonijeti daljnjem jačanju i rastu toga sektora u Hrvatskoj, ali i razvoju i konkurentnosti i tzv. klasičnih industrijskih sektora, u kojima umjetna inteligencija može stvoriti dodanu vrijednost”, naglašava Petrović. Dodaje kako će pristupanje deklaraciji pružiti priliku i brojnim mladim stručnjacima s područja umjetne inteligencije da rade u Hrvatskoj, a mnogo ih je već otišlo jer nisu imali prilike raditi ovdje. “Možda se neki od njih i vrate stvarati hrvatsku AI industriju, ako im napravimo uvjete za to. Jedan mali korak u tom bi smjeru bilo potpisivanje deklaracije, a još će važniji korak biti djelotvorno provođenje”, napominje.
Jedan od razloga zašto je, primjerice, Macron lansirao svoj plan težak milijardu i pol eura također je vezan uz kadrove: kako je pisao Politico, žele vratiti francuske istraživače koji drže brojne vodeće pozicije na odjelima za umjetnu inteligenciju u tvrtkama Silicijske doline. Nedavno smo pak mi u Globusu pisali kako se za znanstveno natjecanje u tom području pripremaju Šveđani, smatrajući da si ne mogu priuštiti zaostajanje: već traže istraživače po cijelom svijetu, povezuju sveučilišta i industriju, a stvaranje istraživačkog temelja nadzire hrvatska robotičarka Danica Kragić, profesorica na Kraljevskom institutu za tehnologiju.
Prema podacima koje je prošle godine objavio Asgard, njemački venture capital fond, Britanija trenutno ima najjači AI ekosustav u Europi gdje su pobrojali više od 120 tvrtki koje se bave područjem umjetne inteligencije, s Londonom kao hubom. Na drugom je mjestu Njemačka s 51 tvrtkom, a slijede Francuska s 39 i Španjolska s 31 tvrtkom. Rastuća je to također industrija u Švicarskoj, Švedskoj i Nizozemskoj, ali kompanije iz Britanije, Njemačke i Francuske čine više od 50 posto europske scene. Robotika je pritom jedno od najstarijih područja u kojem se koristi AI, ali lani se još nije zamjećivao porast u broju robotičkih kompanija u Europi, pisali su analitičari Asgarda; prevladavale su kompanije koje su se bavile analizom podataka koji nastaju kroz trend računarstva u oblaku i big data, a prije svega za korištenje u prodaji i marketingu. Mnogo je tako novih kompanija nastalo u području analize teksta i konverzacijske AI. Na tom se popisu nije našla Hrvatska iako danas ima barem jedan obećavajući startup u tom području, štoviše u robotici, osječki Gideon Brothers.
Osim kompetitivnosti i vraćanja stručnjaka s pečalbe u Americi i Aziji, razlozi zašto se sada i formalno stvara europski front za umjetnu inteligenciju su daleko širi – razvoj temeljen na AI ima niz društvenih, ekonomskih, etičkih i pravnih aspekta. Što će se dogoditi s tržištem rada? Kako modernizirati sustav obrazovanja i obuke za nova zanimanja? Kako osigurati da ljudi ostanu u središtu razvoja i odlučivanja o AI? Znanstvenici, poput slavnog Stephana Hawkinga, upozorili su na važnost donošenja novih pravila kako nas umjetna inteligencija na kraju ne bi marginalizirala ili čak uništila. Cijeli je tu niz pravnih i etičkih pitanja, od ljudskih prava, uključujući i privatnost i zaštitu osobnih podataka, na dalje pa tek treba stvoriti atmosferu povjerenja i odgovornosti, o čemu govori i Europska komisija. Ili, kako je to formulirao švedski ministar za digitalni razvoj Peter Eriksson: “Natjecanje s Kinom, natjecanje s SAD-om je, naravno, važno. No ako mi ne stvorimo pravni i etički okvir, izgubit ćemo ionako.”

Kategorije: Hrvaška

PROPALI PREGOVORI IZMEĐU PREMIJERA I OPORBE Deseci uhićenih u protuvladinim prosvjedima u Armeniji

Ned, 22/04/2018 - 13:32

Više desetaka ljudi uhićeno je u nedjelju u armenskome glavnom gradu Erevanu, u prosvjedima protiv vlade koji traju deseti dan zaredom, a tijekom kojih su vlasti upotrijebile omamljujuće granate kako bi rastjerale demonstrante.

Pregovori između armenskoga premijera Serža Sargsjana, izabranog na tu dužnost ovaj mjesec nakon deset godina na dužnosti predsjednika države, i oporbenog zastupnika Nikole Pašinjana, jednog od glavnih organizatora prosvjeda, propali su nekoliko sati ranije jer je Pašinjan ponovno pozvao premijera da odstupi.

- Ovdje nije riječ o pregovorima ni dijalogu - ovo je ucjena protiv zakonom izabranih vlasti - rekao je Sargsjan u izravnome prijenosu pregovora.

Prosvjedi su počeli ranije u travnju zbog Sargsjanove ranije odluke da u svojstvu predsjednika ukine polupredsjednički sustav i zamijeni ga parlamentarnim. Njegov drugi i posljednji mandat predsjednika završio je u ožujku, a prosvjedima demonstranti upozoravaju na pokušaj njegova vječnog zadržavanja na vlasti.

Armenija se odvojila od Sovjetskoga Saveza 1991. godine, ali i dalje je ovisna o ruskoj pomoći i investicijama. Mnogi Armenci optužuju vladu za korupciju i loše vođenje gospodarstva koje se muči da prevlada naslijeđe centralnoga planiranja.

2018-04-22T101223Z_1883178122_RC1A1DFE9630_RTRMADP_3_ARMENIA-POLITICS-PROTESTS-PRIMEMINISTER.jpg 

Kategorije: Hrvaška

Francuzi evakuirali jednu od najvećih turistički atrakcija nakon što je vlasnik bara rekao da je čuo nekoga kako prijeti napadom na policiju

Ned, 22/04/2018 - 13:31

Francuske vlasti objavile su da su u nedjelju evakuirale turističku atrakciju Mont Saint-Michel nakon što je muškarac zaprijetio policiji.

Vlasnik lokalnog bara čuo je prijetnje neidentificiranog muškarca koji je u nedjelju ujutro stigao na to popularno odredište na sjeverozapadu Normandije, rekao je lokalni dužnosnik Jean-Marc Sabathe.

"Zbog sigurnosnih razloga i da bismo uklonili svaku sumnju, jer ne znamo koji mu je cilj, odlučio sam evakuirati Mont", dodao je.

Mont Saint-Michel, koji je za plime okružen vodom, privlači više od milijun turista godišnje u svoj poznati samostan.

Radi se o najvećoj francuskoj turističkoj atrakciji izvan Pariza.

Kategorije: Hrvaška

SUCI VISOKOG UPRAVNOG SUDA ZGROŽENI NOVIM ZAKONOM O JAVNOJ NABAVI: 'PA TO JE NEUSTAVNO!' Otkrivamo apsurd koji prijeti kaosom u sustavu javne nabave

Ned, 22/04/2018 - 13:27

Nije rijetkost da odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM-a) završe na sudu. Javne nabave, kao što je poznato nisu bezgrešan proces.

Nedavno je austrijski Strabag podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu protiv odluke Državne komisije kojom je odbijena njegova žalba o odabiru kineskog konzorcija za gradnju Pelješkog mosta. Strabag je, međutim, uz tužbu zatražio i privremenu mjeru. I dok tužba Upravnom sudu sama po sebi ne može zaustaviti radove na Pelješkom mostu, usvoji li sud privremenu mjeru, to će značiti obustavu svih radova na najvećem prometnom projektu Plenkovićeve Vlade do okončanja sudskog spora. A kada bi taj sudski spor mogao biti okončan i koliko će početak gradnje Pelješkog mosta ostati zaglavljen u hrvatskom sudskom labirintu, teško je predvidjeti. Tužba protiv odabira izvođača radova na Pelješkom mostu jedna je od posljednjih koje se vode po starom Zakonu o javnoj nabavi, donesenom 2011. godine.

Zakon bez konzultacija

Naime, natječaj za prikupljanje ponuda za gradnju Pelješkog mosta raspisan je 2016., i to pola godine prije stupanja na snagu sadašnjeg Zakona o javnoj nabavi, pa se u slučaju sudskih sporova o javnoj nabavi primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme raspisivanja natječaja. A stari Zakon predviđa dvostupanjsko sudsko odlučivanje - na Upravnom sudu prvog stupnja, a u slučaju žalbe na Visokom upravnom sudu. Ispostavlja se, međutim, da je to sretna okolnost, jer kad bi se sudski spor o Pelješkom mostu vodio prema sada važećem Zakonu o javnoj nabavi koji je na snazi od 1. siječnja 2017., odgovor na pitanje koliko će on trajati bio bi još neizvjesniji. Evo i zašto.

Sabor je 21. prosinca 2016. donio novi Zakon o javnoj nabavi, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. Zakon je pisalo Ministarstvo gospodarstva, kojem je na čelu Martina Dalić. Njime je zakonodavac odlučio ubrzati, i to drastično, sudske postupke vezane uz sporove javne nabave. Umjesto dvostupanjskog sudskog postupka, važeći Zakon o javnoj nabavi predviđa jednostupanjski postupak - tužba protiv odluke Državne komisije može se izjaviti samo Visokom upravnom sudu. Zakon propisuje da je taj sud dužan presuditi u roku od mjesec dana nakon zaprimanja valjane tužbe, a ta je presuda konačna, što znači da stranke nemaju pravo žalbe na nju. Odluči li Visoki upravni sud poništiti odluku Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, predmet ne može vratiti toj komisiji na ponovno odlučivanje, nego o žalbi izjavljenoj Državnoj komisiji mora odlučiti sam, i to ne samo o zakonitosti postupka javne nabave nego i o meritumu.

Ministarstvo gospodarstva je odredbe o hitnom sudskom postupku u slučajevima sporova javne nabave napisalo, a Vlada i Sabor usvojili bez ikakvih konzultacija s onima koji bi ih trebali provoditi - sucima upravnih sudova.

Kad je početkom svibnja prošle godine na Visoki upravni sud stigla prva tužba u kojem je poduzeće Libertas Dubrovnik d.o.o. iz Komolca podnijelo tužbu protiv Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave koja se trebala rješavati prema novom Zakonu o javnoj nabavi, suci tog suda uhvatili su se za glavu. Odredbe novog Zakona, koje propisuju kako bi taj sud trebao postupati u sporovima javne nabave, po jednodušnoj su ocjeni sudaca tog suda, ne samo neprovedive nego i neustavne.

Sudsko vijeće kojem je dodijeljen spomenuti predmet odlučilo je da se zastane s postupkom dok se Ustavni sud ne očituje o ustavnosti dvaju spornih članka Zakona o javnoj nabavi, rekla nam je sutkinja Mirjana Juričić, predsjednica sudskog vijeća kojem je dodijeljen prvi predmet po novom Zakonu o javnoj nabavi. Visoki upravni sud na općoj je sjednici održanoj u lipnju prošle godine uputio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti spomenutog Zakona. Ustavni sud, međutim, već deset mjeseci, unatoč poslanim požurnicama, ne rješava taj zahtjev.

A tužbe se gomilaju. Od početka 2017. do danas Visoki upravni sud je, prema podacima koje nam je dostavila njegova glasnogovornica Senka Orlić-Zaninović, zaprimo 50 tužbi na odluke Državne komisije.

Taj je sud još u proljeće prošle godine o nelogičnosti dviju odredbi Zakona o javnoj nabavi obavijestio i Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo pravosuđa. Ni Vlada, međutim, do danas nije poduzela ništa kako bi sporne zakonske odredbe korigirala.

Čitav je niz razloga zbog kojih je Visoki upravni sud zatražio ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o javnoj nabavi. Evo samo nekih: zakonodavac je, ističu na Visokom upravnom sudu, propisao da je za sporove o javnoj nabavi nadležan Visoki upravni sud, protiv čijih odluka nije dozvoljena žalba. Time su preskočeni upravni sudovi prvog stupnja, koji su nadležni za odlučivanje o zakonitosti upravnih akata, pa tako i akata Državne komisije, a stranke onemogućene u svojem ustavnom pravu izjavljivanja žalbe protiv prvostupanjske presude.

Posebno apsurdnim na Visokom upravnom sudu smatraju propisani rok od 30 dana u kojem je taj sud dužan riješiti spor o javnoj nabavi. On je, tvrde, neprovediv i neustavan. Naime, prema Zakonu o upravnim sporovima, po kojem upravni sudovi postupaju, sud je tužitelju dužan ostaviti rok od najmanje 30, a najviše 60 dana za očitovanje na navode tužbe i dostavu spisa predmeta. Kako je moguće, pitaju na Visokom upravnom sudu, riješiti spor o javnoj nabavi u roku od 30 dana ako je to minimalni rok za očitovanje stranka i dostavu spisa?

Timovi vještaka

Sutkinja Visokog upravnog suda Mirjana Juričić ističe da je posebno apsurdna odredba važećeg Zakona o javnoj nabavi prema kojoj sud, odluči li poništiti odluku Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, ne može predmet vratiti na ponovno odlučivanje toj komisiji. - Zakon nalaže da u tom slučaju mi suci moramo odlučiti i o žalbi na meritum, na odluku o javnoj nabavi. A sada zamislite složeni postupak kao što je, primjerice, Pelješki most. Ako bih, primjerice, presudila da je odluka Državne komisije nezakonita, morala bih donijeti i odluku o meritumu, tj. o tome je li kineski konzorcij ponudio dampinške cijene, i sve to u roku od 30 dana. I sad ja pitam na temelju kojih to bih to dokaza mogla reći da Republika Kina subvencionira svoje tvrtke pa da one zato nude dampinške cijene? Za takvo bi što sud morao angažirati timove vještaka, a sud niti je predvidio novac za tu vrstu vještačenja, niti je to izvedivo u roku od 30 dana. Zadaća suda je da sudi o tome je li povrijeđena procedura javne nabave, a ne o tome koja je ponuda najbolja. Kao sudac imam pravo na to da mi se omoguće rokovi i uvjeti da sudim pošteno i pravično, a postojeće odredbe Zakona o javnoj nabavi to mi, sasvim sigurno, ne omogućavaju - kaže Juričić.

Kategorije: Hrvaška

DINKO CVITAN: NAJČUVANIJA OSOBA U HRVATSKOJ Bivšeg glavnog državnog odvjetnika 24 sata na dan čuva možda i više od 50 ljudi...

Ned, 22/04/2018 - 12:45

U ljeto 2016. godine na vrata glavnoga državnog odvjetnika Dinka Cvitana pokucali su čelni ljudi Ravnateljstva policije. Taj put nisu došli na koordinaciju, nisu došli dogovoriti realizaciju neke akcije niti razgovarati o prošloj i budućoj suradnji DORH-a i policije. Došli su upozoriti glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske da mu je ugrožen život. Došli su s dokumentima u rukama. Dokumentima u kojima su zabilježene informacije o ozbiljnim prijetnjama za Cvitana, ali i o mogućoj ugrozi članova njegove obitelji.

Nije to bilo prvi put da je Cvitanu netko zaprijetio. Prije, kao ravnatelj USKOK-a, susretao se s nizom što ozbiljnih, što manje ozbiljnih prijetnji, a prema nekim izvorima, dobivao je i određena upozorenja sigurnosnih službi tijekom postupka optuženima za ubojstvo vlasnika Nacionala Ive Pukanića i Nike Franjića. U svim tim slučajevima Cvitan je odbijao bilo kakve jače mjere zaštite.

Dva izvora

Međutim, prije nepune dvije godine, kako se moglo čuti iz neslužbenih izvora, policija je Cvitanu prezentirala prikupljene podatke koji su govorili o vrlo ozbiljnoj ugroženosti. Izrađena sigurnosna procjena ukazivala je na potrebu uvođenja pojačanih mjera zaštite glavnoga državnog odvjetnika, pa je Cvitan taj put pristao na predložene iznimno jake mjere zaštite. Nakon gotovo dvije godine šef DORH-a je na odlasku. Međutim, i dalje će ostati jedna od najčuvanijih, ako ne i najčuvanija osoba u Hrvatskoj.

U srijedu su u Saboru pitali Cvitana je li sve to istina, to da su on i njegova obitelj “u programu policijske zaštite”. Pitali su ga tko mu to prijeti. Nakon tog pitanja Cvitanov izraz lica vidno se promijenio.

- Ne volim o tome govoriti, no procjena je policije da je ugrožen moj život, da je naručeno moje ubojstvo, i to iz dva izvora, i zato se štiti mene i moju obitelj - odgovorio je Cvitan, ne navodeći, kao ni ikada prije, otkud dolazi prijetnja, tko je naručio njegovo ubojstvo.

Ni u Saboru to Cvitanovo “priznanje” nije izazvalo praktično nikakve reakcije, čak nije došlo ni do komešanja, makar nakratko, u redovima saborskih zastupnika. Nikoga zapravo nije previše zanimalo što Cvitan ima reći o izvješćima DORH-a otprije dvije, tri godine, a činilo se i kako je pitanje o zaštiti i životnoj ugroženosti glavnoga državnog odvjetnika bilo tek puko zadovoljavanje znatiželje.

Prijetnje državnim odvjetnicima nisu nikakva rijetkost ni u svijetu. Ipak je riječ o tužiteljima koji progone pripadnike krim miljea. Međutim, teško se oteti dojmu da se u ozbiljnim državama ipak puno ozbiljnije pristupa rješavanju ovakvih problema, a ugroženi čelnici državnih institucija mogu računati na najširu podršku politike i cijele javnosti.

Podrška politike u slučaju Dinka Cvitana, tvrde njemu bliske osobe, gotovo je potpuno izostala. Policija je, kažu, svoj dio, posebno po pitanju zaštite, odradila kvalitetno. Provela je i istragu ne bi li pronašla opipljive dokaze o naručitelju Cvitanova ubojstva, ali bez rezultata. No, država nije pokazala zube i tako uputila jasnu poruku “naručiteljima” da nitko ne smije ugroziti bilo koji važan kotač u sustavu jer će inače cijeli taj sustav imati protiv sebe.

Stoga se osobe iz Cvitanova okruženja pitaju ignorira li država zapravo organizirani kriminal, želi li se uopće boriti protiv njega i ima li za to snage.

Život na plaži

Naizgled je kod nas stvoren dojam da ozbiljnog organiziranog kriminala praktično niti nema, primjećuju te se pitaju tko to onda i zašto ugrožava život glavnoga državnog odvjetnika zbog čega i on i članovi njegove obitelji moraju živjeti pod specijalnim režimom.

Naši sugovornici napominju da život pod policijskom zaštitom može biti “fora” dva, tri tjedna, možda i mjesec, dva, ali na duge staze je to izuzetno opterećenje. U slučaju Dinka Cvitana nije riječ o pukoj policijskoj pratnji, nego o puno jačim 24-satnim mjerama osiguranja na svim lokacijama na kojima on boravi.

Zgrada u kojoj živi u Sesvetama gotovo da je postala štićeni objekt prve kategorije. Policija je pred zgradu postavila kućicu iz koje se danonoćno nadgleda ulaz u zgradu. Oko zgrade se provjeravaju parkirana vozila, učestalo se legitimiraju “nepoznati” prolaznici, nadzire se cijelo okruženje. Dinko Cvitan na posao se vozi u Mercedesu. Blindiranom Mercedesu u pratnji dva policijska SUV-a, najčešće s upaljenim rotirkama. Takvi su sigurnosni protokoli.

Sve lokacije na koje Cvitan dolazi prethodno pregledavaju službenici protueksplozivnog odjela policije zajedno sa psima obučenima za pronalazak eksplozivnih sredstava. Sve što dolazi na njegov radni stol, a stiglo je izvan kuće, također prolazi odgovarajuće kontrole kako bi se otklonila opasnost da mu netko pošalje eksplozivnu ili možda otrovnu pošiljku.

Na zaštiti Dinka Cvitana i njegovih bližnjih radi više desetaka policajaca što iz Uprave za posebne poslove sigurnosti, što iz drugih odjela. Kao dio cijelog programa zaštite čak se spominje i angažman snajperista koji s krovova ili sličnih povišenih pozicija u određenim situacijama nadgledaju okruženje u kojemu boravi glavni državni odvjetnik.

Ovaj poseban režim zaštite za štićene je osobe najteži u privatnom životu, svakodnevnim situacijama koje nemaju nikakve veze s poslom.

- Pa, Dinko Cvitan ne smije izići iz stana baciti smeće u kontejner, a da to ne najavi policajcima koji ga čuvaju. Da ne govorim o odlasku na kavu u susjedstvo ili na tržnicu - kaže nam dobro upućen izvor. Prema njegovim riječima, prema Cvitanu se primjenjuje i poseban režim koji predviđa kontrolu hrane i pića izvan njegova stalnog okruženja, doma i radnog mjesta. Tako, primjerice, na raznim organiziranim događanjima poput stručnih skupova i seminara u osiguranju radi i djelatnica koja bi se kolokvijalno mogla nazvati “kušačica hrane”.

Zapravo je riječ o stručnoj osobi koja sa sobom nosi odgovarajuću opremu za testiranje uzoraka hrane na razne štetne tvari. Između ostaloga, provjerava se sadrži li hrana koja dolazi Cvitanu na stol otrove ili radioaktivne tvari kako ne bi došlo do trovanja kakva su zabilježena u Velikoj Britaniji nedavno, ali i prije desetak godina kada su otrovani bivši ruski špijuni.

Kada Cvitan tijekom vikenda odluči otići na kavu u kvart, policajci su, naravno, uz njega, ali i paze na to što rade konobari s Cvitanovom narudžbom. Upute su im precizne, konobar ne smije Cvitanu poslužiti bocu Coca-Cole ili narančina soka ako ju je prethodno otvorio. Boca mora doći zatvorena na stol. Policajci paze i kako se priprema naručena kava, otkud se dolijeva mlijeko.

Ni odlazak na tržnicu u nabavu hrane nije uobičajen. I tu vrijede posebna pravila. Ali, kaže naš sugovornik iz njegova okruženja, posebna su priča odlasci na godišnji odmor gdje je, unatoč ozbiljnosti problema, dolazilo i do komičnih situacija. Primjerice, kod odlazaka ljeti na more osiguranje mora najprije pregledati smještaj, proučiti cijelo novo okruženje i odraditi druge standardne procedure. A na more se ide i radi plaže i kupanja.

- Zamislite kako to izgleda kada policajci dođu sa štićenom osobom na neku plažu negdje na osami. Najprije moraju osigurati prostor na samoj plaži, a onda ulaze i u more s Cvitanom. Dok on pliva, dečki lagano plivuckaju sa strane i paze da netko ne dođe u njegovu blizinu, da ga djeca ne pogode nekim rekvizitom. Isto je i s njegovom suprugom. Ona pliva, a dva, tri mlada i kršna policajca kruže oko nje. Malo je i smiješno, ali to nisu nimalo ugodne situacije ni za Cvitana, ni za njegovu obitelj, iako su se s vremenom na njih sve više počeli navikavati - priča nam naš sugovornik.

Puno manje privatnosti radi vlastite sigurnosti. Dio je to cijene koju će Dinko Cvitan plaćati i nakon što za dva dana prepusti fotelju glavnoga državnog odvjetnika svome nasljedniku, dosadašnjem prvom zamjeniku Draženu Jeleniću.

Tko je prijetio?

A otkud su došle prijetnje Dinku Cvitanu? Relevantnih informacija o tome nema. Cvitan je samo naglasio da je riječ o dva izvora, ali nije naveo koja. Ni iz policije nije bilo moguće dobiti konkretnije informacije, što je i razumljivo s obzirom na to o kakvoj je osjetljivoj temi riječ.

No, u javnosti se ipak još u ljeto 2016., kad je Cvitan dobio zaštitu, počelo spekulirati da iza prijetnji Cvitanu stoji Zdravko Mamić. To su bila ni sa čim potkrijepljena nagađanja pojedinih medija, nakon čega se ubrzo oglasio i sam prvi čovjek Dinama nazvavši te napise morbidnima, bolesnima i opasnima. Mamić je tada izjavio kako neki pričaju da “plete mrežu s nekim ljudima iz Remetinca i sprema atentat na Cvitana i njegovu obitelj”. Nije govorio o imenima tih ljudi u Remetincu, ali je naglašavao kako su te optužbe opasne i predstavljaju zloupotrebu države u progonu građana, pa i njega samoga.

- Pa, kako se ja šećem gradom ako spremam ubojstvo državnog odvjetnika - izjavio je Mamić i onda nepozvan otišao na USKOK da ga ispitaju o toj temi.

Jutarnji je list ubrzo nakon tog Mamićeva istupa objavio kako su “ljudi iz Remetinca” s kojima ga se navodno povezuje srpski državljanin Aleksandar Tasić Aca i nekoliko njegovih zemljaka, pritvorenih zbog optužbe da su pripremali oružanu pljačku u lažnim uniformama specijalne policije. Riječ je o grupi koju neki smatraju dijelom tzv. Pink Pantera, a Zdravko Mamić se navodno tijekom boravka u pritvoru u Remetincu zbližio upravo s Tasićem s kojim je dijelio ćeliju. Mamić je sam potvrdio da je Tasiću davao po 2000 kuna za kantinu i da je u Zagrebu osiguravao smještaj njegovoj supruzi i djetetu te da tu nema što kriti.

Na kraju, hrvatska javnost ni danas ne zna tko stoji iza prijetnji dosadašnjem šefu DORH-a.

Kategorije: Hrvaška

Kreativna rješenja za pospremanje dječjih igračaka

Ned, 22/04/2018 - 12:29

Ako imate dijete,  zasigurno vam nije strana situacija da tu i tamo nagazite na neku igračku. No, dječje igračke nije nemoguće organizirati, s obzirom na to da danas postoji puno načina na koje možete podijeliti igračke pa vaš mališan, ali i vi uvijek možete znati gdje se nalaze legići, lutkice, autići, plišanci, knjige ili slikovnice, i sve druge zezalice. Od kutija i platnenih vrećica do polica i ormarića koje možete označiti različitim bojama radi lakšeg snalaženja postoji bezbroj načina da  konačno stanete na kraj neredu, a mi  vam donosimo praktične ideje kako organizirati dječje igračke i makar povremeno izbjeći nepoželjni nered.

Pospremanje dječjih igračaka  1.jpg

hbu-toy-storage-gold-baskets-1513366600.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  2.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  3.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  4.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  5.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  5.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  25.jpg 

Pospremanje dječjih igračaka  24.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  35.jpg 

Pospremanje dječjih igračaka  36.jpeg 

Pospremanje dječjih igračaka  26.jpg 

Pospremanje dječjih igračaka  6.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  7.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  8.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  9.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  10.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  11.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  12.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  13.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  14.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  15.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  16.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  17.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  18.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  19.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  20.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  21.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  22.jpeg

Pospremanje dječjih igračaka  23.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  34.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  33.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  32.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  31.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  29.jpg

Pospremanje dječjih igračaka  30.jpg

Izvor: homebnc

Kategorije: Hrvaška

MRAČNI POGLED NA SVIJET GLAVNOG IDEOLOGA NOVE SAMOTNE GLOBALNE VELESILE 'Naše epsko putovanje na Zapad završilo je 2014., ali mi nismo ni Istok...'

Ned, 22/04/2018 - 12:03

Rusija je zapadno-istočna zemlja, ‘polutan’, sa svojom ‘dvoglavom’ državnošću, hibridnim mentalitetom, međukontinentalnim teritorijem, bipolarnom poviješću. Rusija je kao kakav mješanac, ‘mestik’, ali karizmatična, talentirana, lijepa i usamljena”, napisao je u svom, još jednom, poetsko-melankolično-depresivnom programatskom tekstu glavni ideolog i siva eminencija Putinova Kremlja Vladislav Surkov.

On je u časopisu Rusija u globalnoj politici raspravljao o povijesnim, etičkim i civilizacijskim vjekovnim dvojbama Rusije, raspravljajući zapravo o nedoumicama Putinove Rusije, kao velesile koja se posljednjih godina podigla “s koljena” (koja su očito još na staklenim i klecavim nogama) u turbulencijama suvremenog svijeta, nakon propasti boljševičkog imperija SSSR-a te ponovnog etabliranja na početku 21. stoljeća.

Vladislav Surkov je strateg ruske postkomunističke politike i misli, odnosno “putinizma” (on sam za sebe kaže da mu je ideologija - Rusija) i autor ruske verzije “dekorativne ili upravljane demokracije” (guided democracy), potom “suverenističke demokracije”, ali i “kontroliranog nacionalizma”. Oligarh Mihail Prohorov za njega će reći da iz sjene “povlači konce ruskog političkog procesa”, neki će ga pak nazvati i “čovjekom s misijom”, a drugi “čovjekom ne 19., nego čak 16. stoljeća”, a američka kongresnica Ileana Ros-Lehtinen kaže da je on ideolog “ograničenih političkih i medijskih sloboda u Rusiji”.

Surkov u svom najnovijem članku raspravlja o vjekovnim dvojbama, zabludama, stremljenjima, strahovima i težnjama Rusije prema Zapadu i tome jesu li Rusi dio Zapada ili Istoka, odnosno zapadne ili istočne civilizacije. Otprilike se svodi na omiljenu krilaticu putinizma, koji u zadnje vrijeme kao da uživa u “gordoj odbačenosti” i inaćenju - “nas na Zapadu ne vole jer smo mi Zapad, ali drugačiji, odnosno Rusija je uvijek imala poziciju alternativnog Zapada”, kako kazuje još jedan ideolog Kremlja Sergej Kurginjan.

Premalo pravih saveznika

Vladimir Putin želi pozicionirati Rusiju kao zemlju koja će u političkom smislu predstavljati alternativu Zapadu te velesilu oko koje će se okupljati svi oni nezadovoljnici kojima ne paše da je SAD “gospodar svijeta”. Ne ide mu baš. No, koliko i Rusija može izdržati i nositi tu diskutabilnu i rovitu poziciju? Njena ekonomska moć bazira se praktički samo na plinu, nafti i ostalim mineralnim dobrima razbacanima po Sibiru, a bez neke jake proizvodne industrije (osim vojne).

Rusija je sposobna proizvesti balističku raketu koja može pogoditi punoglavca u oko na pet tisuća km, ali nije sposobna napraviti toster, a o automobilu, mobitelu, cipelama ili kompjutoru da ne govorimo (to Rusi sve nabavljaju izvana kod svojih suparnika). Rusija osim toga ima katastrofalnu demografsku situaciju, broj stanovnika se smanjuje, a stanovništvo stari. I još nešto vrlo važno - za poziciju velesile - Rusija ima premalo saveznika, pa i oni na koje računa se osipaju. Moskva još nije preboljela pretrčavanje Crne Gore u suparnički (NATO) tabor, a prilično je bijesno i uvrijeđeno reagirala kada je na nedavnom glasovanju u Vijeću sigurnosti UN-a, o njenoj osuđujućoj rezoluciji američko-britansko-francuskog raketiranja nekih ciljeva u Siriji, Kazahstan koji se podrazumijeva kao rusko (postsovjetsko) leno bio suzdržan.

Surkov se stoga sjetio nekadašnje izjave ruskog cara Aleksandra III. (1845. - 1894.) koji je razočarano rekao: “Rusija ima samo dva saveznika - armiju i mornaricu”. Vodeći kremaljski ideolog, iako ga neki radije nazivaju mistikom i prorokom, a ne strategom i ideologom, sada zaključuje da ta mudra doskočica potvrđuje geopolitičku usamljenost Rusije koju treba prihvatiti kao sudbinu. “Mi smo sami sebi najbolji saveznici”, poručuje pomalo dešperatno Surkov, potvrđujući ili priznajući činjenicu velikog nedostatka saveznika, jer su se “od sise” odmetnule i mnoge notorne postsovjetske republike, poput Gruzije i Ukrajine koje su trebale biti stožerne zemlje “ruskog Commonwealtha”.

Nadalje Surkov razglaba kako je Rusija četiri stoljeća išla na Istok, a potom četiri na Zapad. “No nismo se ukorijenili ni tamo ni tamo. Oba puta smo prošli i sada se traži ideologija trećeg puta, trećeg tipa civilizacije, trećeg svijeta, trećeg Rima.” (Naime, Rusija je nakon propasti Bizanta sebe proglasila nasljednicom Rima, ali je u to uspjela uvjeriti ipak samo sebe.) Doduše, Surkov smatra da je pretjerano misliti da Rusija može biti “treća civilizacija” (premda još jedan ideolog, Aleksandar Dugin, smatra Rusiju zasebnom civilizacijom).

Parafrazirajući Surkova može se reći kako on misli da Rusija ima “bipolarni poremećaj” kada je riječ o identitetu. Naime, on kaže da je Rusija mješavina i Istoka i Zapada. “Ona je istodobno i europska i azijska i zbog toga nije ni europska ni azijska”, kaže Surkov, pa tu dvojbu i “dvojstvo” Rusije uspoređuje s čovjekom koji je rođen u miješanom braku. “Takav čovjek svugdje je rođak, ali nigdje nije doma.” Ovdje je potrebno reći da je i Surkov dijete iz miješanog braka.

Majka mu je Ruskinja, a otac Čečen - Andarbek Dudajev, ali je Vladislav kasnije uzeo majčino prezime kako bi se, valjda, lakše uklopio, a zanimljivo da kao očevo ime navodi Jurij. Naime, i njegov otac, očito suočen s problemima identiteta, rusoficirao je ime u zreloj dobi. Stoga se može reći da Surkov svoju zdvojnost personificira i diže na nacionalnu razinu, što može činiti s obzirom na svoju poziciju unutar Kremlja.

Strah od potpune izolacije

Surkov piše da je Rusija htjela na Zapad - “što sve Rusija nije radila da postane Nizozemska, Francuska, Amerika, pa čak i Portugal. Na koje i kakve se sve načine željela utisnuti i ugurati na Zapad. Sve moguće tamošnje ideje i turbulencije naša je elita prihvaćala s entuzijazmom, kadšto i nepotrebnim”, rasuđuje Surkov pa spominje da su se u ime “vesternizacije” čak i ruski carevi “uporno ženili Njemicama” te dovodili strance u Rusiju, koji su se “prije uspjeli porusiti nego što su se Rusi stigli europeizirati”.

Surkov čak navodi da je godina odluke kada je “završilo epsko putovanje Rusije na Zapad te okončan besplodni pokušaj da postane dio zapadne civilizacije i europske obitelji” - 2014. Podsjetimo, to je godina kada je Ukrajina okrenula leđa Rusiji, a oni su je zauzvrat lišili Krima. (Doduše, mala digresija, Rusija je za Svjetsko prvenstvo 2018. godine napravila plakat s reljefom Rusije na kojem se ipak ne može razabrati gdje je Krim.) Od tada je počelo odbrojavanje (kako ga je Surkov nazvao) “vremena 14+”. Koliko može trajati - sto (dvjesto? tristo?) godina - ta geopolitička usamljenost?

Doduše, Surkov se pribojava “potpune izolacije” pa kaže da ona ne bi bila dobra za Rusiju, ali naglašava “ni posvemašnja otvorenost nije izbor”. Je li kruna vladavine Vladimira Putina i Rusija kakvu će on predati svom nasljedniku, nakon 2024. godine (ako se ne odluči na još jedan mandat) biti usamljena ili samotna velesila? Ako je suditi po Surkovu - upravo je to, možda realna, ali iščašena nakana.

Kategorije: Hrvaška

Tko je budući vlasnik 100 milijardi eura koje se danas vrte europskim audiovizualnim tržištem?

Ned, 22/04/2018 - 11:36

Digitalni događaj dešava se svima i svugdje. Dovoljno je brojati do tri: Korjenito se mijenja način proizvodnje, zatim distribucije, te najposlije - potrošnje. Mijenja se gotovo sve što određuje podjelu rada i profita u društvu. "Jedinstveno digitalno tržište" jedna je od predodžbi (do pola od nade, a pola od nelagode) koja se koristi kako bismo udomaćili trostruki prevrat. Taj nije počeo jučer. Počeci mu sežu od prije interneta, a kako će završiti - ne znamo. Usporedbe s ranijim industrijskim ili društvenim revolucijama nisu šala.

Digitalna tehnologija nastupa djetinjasto, spočetka uvijek nalik igrački, a zatim se naglo uozbiljuje. U ovoj fazi društvene igre još odjekuje pjesmica te ne vidimo tko će sjesti na stolac, a tko ostati stajati po strani. U digitalnoj tematici, stoga, prevladava neizbježno intelektualno meškoljenje. Prilično je izgledno da stari dobri nesigurni pojmovi kao što su "kapitalizam" ili "demokracija", neće nakon svega ostati ni približno isti. Ne moramo se razmetati distopijskim pripovijestima, dovoljno je podsjetiti se promjena kroz koje smo do danas prošli.

Iz digitalnog spomenara

Bit će uskoro trideset godina kako su digitalne bete (kamere koje su usavršile TV sliku) i male jeftine DV kamere (na raspolaganju svakom gledatelju), nastupile zajedno s računarskom (nelinearnom montažom) te promijenile podjelu rada i raspored moći u audiovizualnoj industriji. Da ne govorimo o CGI - računarskim "trikovima" (koji omogućuju da s jadranske pučine izbrišete glisere pa dodate antičke troveslarke u pokretu ili razigranu obitelj arktičkih kitova). Analogni film i analogna televizija stekli su društvenu poziciju, zahvaljujući suptilnoj igri istine i laži koja nastaje razlikom između snimke i stvarnosti.

Ovaj mađioničarski aspekt filma u audiovizualnom pismu digitalne ere razvio se do orgije. Do maksimalne kognitivne nesigurnosti, s kojom se rado igramo, dok se ista, na neodređeni način, igra s nama. Internet je pak preobrazio način distribucije, prethodno učinivši svoje u samoj proizvodnji. Mrežna povezanost filmskih profesionalaca, produkcijskih kuća i izvora financiranja omogućila je integriranu europsku kinematografiju, i jednako tako jedinstvenu globalnu industriju.

Ako zamislite biznis kao šahovsku igru, biznis putem interneta je reformirani šah u kojem igrate s osam konjića i osam kraljica. Igrate brže, dobivate više ili - više gubite, budući da u igri nažalost sudjeluje dvoje (pri čemu u digitalnom svijetu nije lako razabrati tko je točno onaj drugi). Prebirući pokazatelje i primjere, jedno po jedno, možemo se naizmjence radovati ili žaliti.

Internet ili velevlast posrednika

Što se pak događa s distribucijom i gledateljskom praksom, posve je razvidno. Internet niječe i potvrđuje istodobno. Sve i svašta, kako god bilo proizvedeno, dolazi vam pod nos, nerazvrstano i u realnom vremenu. Kvantni skok dostupnosti omogućuje tehnološkom poretku da s impresivnim autoritetom projicira u korisnika poziciju svemoći. (Ovu fikciju možete pratiti kroz jezik EU administracije). Korisnik stoji kao Adam u digitalnom raju, okružen nesagledivo uvećanom ponudom, ozaren drastičnim padom cijene koju mora podmiriti za svoju preobraženu, novu, nikad povoljniju poziciju.

U ovaj prizor poviješću obdarenog pojedinca, možemo učitati značenja vezanih uz Moć, Slobodu, Jednakost ili Bratstvo, sve zahvaljujući dramatičnom prevratu, možda nalik onom koji je francuskom bačvaru ili poljodjelcu jednom nekoć dao priliku da glasa, te od volje bira vlastitog državnog poglavara, sve s idejom da je od objekta postao subjekt. Životno iskustvo nas navodi na pomisao kako će budućnost novog poretka pokazati slični omjer prednosti i ograničenja, kakav smo iskusili s demokracijom. Stvari se nisu dešavale niti onako brzo niti povoljno kako se očekivalo i danas, kako se vidi, nitko više nije oduševljen.

Sustav je nezamisliv bez transmisione uloge posrednika i novih staleža i neke novouspostavljene hijerarhije moći, koja će znati pronaći način da od prava učini obvezu, od slobode zavisnost, a od mogućnosti ograničenje. Tko znade kako će nova hijerarhija izgledati? Kladim se da neće izgledati kao ovo postojeće međurazdoblje, u kojem izumiruće i novonastale vrste usporedo žive te se manje nadmeću, a više izbjegavaju. Trgovački centri i Amazonov dostavni sustav kupovine, Netflix i Cinestarove franšize, stare televizijske kompanije i novi internetski operateri, portali i tiskane novine, Uber i taksisti Velike Gorice, svi oni zasad šaroliko kohabitiraju. (Na način koji je dugoročno neodrživ.) Je li potrošač doista princ u novome carstvu? I tko je glavni kandidat za Dauphinova namjesnika?

100 vrućih milijardi

Na našem užem području užareno prehrambeno pitanje glasi: tko je budući vlasnik 100 milijardi eura koje se danas vrte europskim audiovizualnim tržištem? (Veću lisnicu u džepu ima jedino građevinska industrija.) U ovom trenutku većinski sudioničari su još uvijek europske televizijske kompanije (privatne i javne) i holivudski studiji s uključenom europskom kinematografskom mrežom, koja je na različite pravne načine pod njihovim nadzorom. Zasad (zakratko?) na trećemu mjestu nalaze se bujajući globalni internetski provideri poput Netflixa, a četvrti dionik europska je filmska proizvodnja (sa 5 milijardi eura od kojih 60%, kao i kod TV kompanija, dolazi iz javnih vrela).

Klasicima Sci-Fi književnosti ne zamjeramo što nisu predvidjeli Netflix, Amazon i Hulu, tvorbe koje ne zahvaljujemo toliko senzacionalnoj tehnologiji, nego prije fiškalskom warp proboju iz pravne galaksije koja je, od Rooseveltova vremena do nedavno, poznavala zakon razdvojenosti proizvođača, distributera i prikazivača. Temeljem strukovne eksteritorijalnosti interneta, a dijelom i zbog doslovne eksteritorijalnosti svoje transkontinentalne operacije, globalni servisi došli su u poziciju čudesne akumulacije funkcija, a time i do obećavajuće perspektive.

Bauk autorskih prava kruži Europom

Digitalni prevrat/pomak/tržišna reforma izgleda kao da neprekidno zapinje na autorskom pravu i njegovim produžecima, kako se razvidi iz sporog političkog usaglašavanja oko reguliranja novih pravila Europske unije: tegobno nagvaždanje traje godinama nakon što je EU donio svoj naizgled jednostavan plan tzv. jedinstvenog digitalnog tržišta. Autorska prava, na nekoliko različitih načina, dosad su na sebe navukla omrazu poput kakve feudalne povlastice koja ometa procvat engleskog parostroja iz vremena Marxovih ranih radova. Oko samog autorskog prava (dvojbeno reduciranog na "copyright" u diskursu administracije EU) vlada zlosretna dinamika koja proizlazi iz tri nepomirljive točke promatranja. Popišimo ih:

Korisnici, prepoznajući sebe kao nosivu klasu revolucije, pa u autorskom pravu vide ometača i spremni su s pozicija piratskih političkih organizacija ispostavljati radikalne zahtjeve.

Autori, naprotiv u istom (starom) pravu vide drugo: nadu u rekonsolidaciju svog prihoda, želeći dugotrajnu povezanost s vlastitim radom tijekom procesa, nesigurnog i skokovitog, njegove ekonomske eksploatacije. Treću poziciju drže posrednici u eksploataciji (raznoglava skupina). Ti pokazuju živi interes za autorsko pravo, ali na reduktivni način. Vide ga isključivo kao "copyright", transakcijsku tapiju ili jednokratno otkupljenu koncesiju, koja im omogućava daljnje poslovno postupanje.

Ova potonja, treća pozicija, kao da već nije dovoljno zamršeno, cijepa se dodatno na dvije zaraćene strane. Kamen smutnje predstavlja teritorijalnost - produžetak copyrighta kao prava korištenja. Pojam "teritorijalnost" ovdje ne dolazi od Darwina već kao derivat uređene podjele rada pri korištenju "copyrighta". Pravilo da se audiovizualno djelo eksploatira teritorij po teritorij temelj je dosadašnje audiovizualne ekonomije, njezinih lokalnih monopola, nacionalnih koncesija za TV emitiranje i uključenih carstava (što sjede na velevlasnim privilegijama tzv. javnih televizija).

Na istom je izgrađen i interes kinematografskih prikazivača i vezanih nakupaca (prodajnih agenata i distributera), koji u ovoj trgovini igraju ulogu retailera, taksista ili dobavljača iz one ranije slike. Globalni operateri (GAFA-cluster), međutim i dakako, gnušaju se teritorijalnog principa kao ometačkog i zastarjelog, na jednako tvrdoglav način kako se pobunjeni korisnici opiru svakom autorskom pravu uopće. U to ime, ove dvije prirodno neprijateljske skupine (pirati i globalne korporacije) sklapaju privremene saveze koji iscrpljuju razum briselske administracije.

Nacionalni televizijski monopolisti, nasuprot, prehrambeno su tvrdo vezani uz teritorijalno načelo, pa u to ime podižu vojske svojih nacionalnih političkih predstavnika (čije političke karijere dramatično ovise o naklonosti TV novinara) pronalazeći patrona zaštitnika oči u oči s globalnom ugrozom. Ti isti nacionalni monopolisti, da ne bi bilo jednostavno, u isto vrijeme dok se opiru providerima braneći teritorijalne pravice, koriste priliku da potlače autore i ukinu njihovu tradicijsku povlasticu sudjelovanja u poslovnom rezultatu djela koje su stvorili.

Njemački broadcasteri govore svojim nadležno/podložnim političarima otprilike ovako: "kad nam već pomažete, pomozite nam da se riješimo dosadnih autorskopravnih običaja (a mi ćemo se već znati odužiti)." Neki historičar će jednog dana imati priliku pisati o današnjim zbivanjima kao prošlosti, a njegova buduća studija će se vjerojatno zvati: "Consumer, Broadcaster, Provider, Author and Politician". Knjiga će biti zabavna u svojim opisima dinamične farse međusobno zakrvljenih grupa životno međuovisnih suradnika, za priliku spremnih da jedni druge potkopaju do smrti u okolnostima neizvjesnog digitalnog prevrata. Nerođeni historičar će, međutim, u međuvremenu saznati kako je sve to završilo, na čemu mu beskrajno zavidim.

Uloga hrvatskih jedrenjaka

Umjesto zaključka ove bilješke o digitalnom prevratu, radije ću nešto ispričati. Prispodoba teče kako slijedi: od 1850. do 1890. istočna obala Jadrana proživjela je uspon i pad brodarske industrije koja je stvorila nešto kapitala i kakvu-takvu ekonomski neovisnu buržoaziju, ujedno pomažući napredak uzobalnog proletarijata. Tom gibanju vjerojatno zahvaljujemo daljnju nacionalnu i teritorijalnu sudbinu tih krajeva, koji su na kraju završili u Hrvatskoj. Makar putem "Posljednjih Stipančića" ili novinskih feljtona o pelješkim kapetanima, načuli ste o jadranskoj floti druge polovice XIX. stoljeća. Učili su nas od svega samo da je priča tužno završila.

Svedena na mitološki brzopis, ona glasi: "Imali smo uspješnu flotu jedrenjaka, a onda je propala zahvaljujući nacionalnoj neravnopravnosti, imperijalizmu i industrijskoj revoluciji". Paradoks ovog karakteristično pogrešnog mita je u kronologiji događanja: procvat jadranskih jedrenjaka ne prethodi, nego se događa istodobno s industrijskom revolucijom. Štoviše, ne bi ga bilo da nije bilo industrijske revolucije, kao njezina osnovnog pokretača. Parni stroj je isprva bio učinkovitiji u pilani i u tkalačkoj industriji, no kao pokretač broda: zahvaljujući parnom stroju - na početku je pojeftinila izgradnja drvenog jedrenjaka. S druge strane, bujajuća industrija je povećala potrebu za dopremom sirovina, a upravo jedrenjak je učinkovito dopremao materijal, sporije ali jeftinije, jer sam nije koristio parni stroj. Brigantini, Barkovi i Nave trošili su energiju monsuna i pasata, a ne ugljen.

Slavni pelješki bark Stefano mladog kapetana Bačića razbit će se 1876. o zapadni greben Australije, prevozeći ništa drugo do vrhunski engleski ugljen iz Plymoutha namijenjen Yokohami, za potrebe novog japanskog parostroja: u industrijsku revoluciju Japanci su se odlučili uključiti na tradicionalno perfekcionistički način. A Hrvati su u istom smislu profitirali, dok se nisu potopili. Ekonomija hrvatskog jedra, bila je "b" ekonomija (independent production, kazali bi u Hollywoodu), koja se razvila u zaštitničkoj sjeni dominirajuće ekonomije parnog stroja i isključivo zahvaljujući njoj samoj.

Zašto su Hrvati odustali od konjukture i pustili da posao propadne, zaboravivši prijeći u narednu fazu, manje je pitanje imperijalizma i nedostatka suvereniteta nad kreditnim institucijama, a daleko više hrvatske gluposti. (Vidi zabavno tragične zapisnike godišnjih skupština Pelješkog brodarskog društva!) Nedavni kratkotrajni uzlet hrvatske audiovizualne industrije, kao i njezino odustajanje od razvoja, ponovno neće imati presudne veze s ishodom europskih direktiva ili budućim poslovanjem Netflixa. Na sličan način kao što propast hrvatskog brodarstva nije imala toliko veze s mađarskom upravom u Rijeci ili financijskom pozicijom Trsta, koliko bi to htjeli tugoljubni hrvatski povjesničari.

Ova vjetrovita parabola vjerujem da se temelji na valjanoj analogiji.

Dva desetljeća nakon prvog Avida i digitalne Bete, hrvatski film se pokrenuo u razdoblju interneta, koristeći proširenje globalne potražnje i eksploziju visokobudžetnih serija da bi ponudio svoje usluge i lokacije, snalazeći se istodobno u umreženom krvotoku međunarodnih javnih vrela, time pokrećući manjinske koprodukcije koje će djela hrvatskih autorica i autora lansirati u svijet. Naša industrija je tako uspostavila svoju poziciju dinamične margine, hranjene vlastitim potencijalom i samosvjesnim prednostima u globalnom prometu računarski upogonjene slike. Hrvatska proizvodnja razvijala se neko vrijeme u zaštitničkoj sjeni digitalnog prevrata, odnosno digitalnog tržišta. Korak od zaštitničke sjene do mraka stvar je lokalne noge i glave, a ne globalnih gibanja.

Kategorije: Hrvaška

Napad u Kabulu, najmanje 31 mrtvih

Ned, 22/04/2018 - 11:31

Bombaš samoubojica raznio se ispred centra za registraciju birača u afganistanskoj prijestolnici Kabulu u nedjelju i pritom je ubio najmanje 31 osobu i ranio desetke koji su čekali osobne dokumente.

Odgovornost je preuzela Islamska država za taj napad na ključan projekt za vjerodostojnost vlade predsjednika Ašrafa Ganija, koju podupire Zapad a koja je obećala da će održati parlamentarne izbore ove godine.

Glasnogovornik ministarstva unutarnjih poslova Najib Daneš kazao je kako je bombaaš došao pješice do centra, gdje su dužnosnici izdavali identifikacijske dokumente u sklopu procesa registracije birača za izbore predviđene za listopad.

Ministarstvo zdravstva potvrdilo je da je najmanje 31 osoba poginula i 54 je ranjeno. U eksploziji su uništeni automobili i razbijeni prozori u obližnjim zgradama.

Kategorije: Hrvaška

NEVJEROJATAN RASPLET PRAVNE GOLGOTE ČOVJEKA KOJEG SU PROGLASILI 'NAJVEĆIM POREZNIM DUŽNIKOM' Dobiva rat s državom: 'Oštećen sam za 500 milijuna kuna'

Ned, 22/04/2018 - 11:08

Mirko Rapić dobiva sudske bitke, a po svemu će dobiti i rat s državom. Nakon 12 teških godina, javlja Slobodna Dalmacija.

Porezna uprava ga je nepravilnim i nezakonitim postupanjem uništila i od najvećeg hrvatskog obrtnika pretvorila u "najvećeg poreznog dužnika", iako mu nije izdala barem jedno nedvojbeno rješenje. Ono što je od Porezne uprave dobio na papiru sud je poništio (ukinuo), ali poreznici se još ne predaju – ne postupaju po sudskim presudama.

Što zapravo traži Mirko Rapić od Porezne uprave? Da mu, nakon 12 godina, zakonito utvrdi porezni dug, ako on postoji. Porezna uprava to nije u stanju i nudi samo poražavajuću konstataciju - dug postoji, ali se ne može utvrditi koliki je. Nakon toga gotovo je besmisleno postaviti sljedeće logično pitanje: kako netko godinama uopće može biti blokiran kad se ne zna točan iznos dugovanja?

Mirko Rapić, s druge strane, zna kolika mu je šteta nanesena. Dosad podignutim tužbama, a priprema ih još, potražuje od Republike Hrvatske 500 milijuna kuna. Rapićeve tužbe vezuju se uz sudske presude koje potvrđuju da je u pravu kad dokazuje da se prema njemu godinama nezakonito postupa.

Zadnjih mjeseci Upravni sud u Splitu donio je ključne presude za rasplet "slučaja Rapić". Posljednjom, od 16. ožujka, poništio je, bez prava na žalbu, rješenje Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, po kojemu je Mirko Rapić obvezan platiti 25,8 milijuna kuna na ime poreznog duga temeljem ovršnih isprava.

Sud je, među ostalim, konstatirao apsurd da Porezna uprava provodi ovrhu dok je istovremeno, prema njezinu knjigovodstvenom izlistu, isti porezni obveznik u preplati od 456.853 kune.

Nešto ranije, 1. veljače 2018., Upravni sud je poništio i rješenje Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, od 21. srpnja 2016. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, ispostave Trogir od 17. studenog 2015. kojima je utvrđeno da porezni obveznik s osnova neplaćenih poreza, doprinosa, kamata, novčanih kazni i troškova na dan 17. studenog 2015. duguje ukupno 38,7 milijuna kuna. Oba rješenja, a to je prvi put od 2006. da je Rapiću utvrđena porezna obveza, poništena su bez prava na žalbu.

Sredinom prošle godine Upravni sud u Splitu poništio je rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, područni ured Dalmacija, koja su ignorirala Rapićev zahtjev za utvrđivanjem zastare u njegovu predmetu.

I ta presuda, detaljno obrazložena, pravomoćna je i na nju nije dopuštena žalba, a prvostupanjsko tijelo Porezne uprave upućeno je da donese rješenje o Rapićevu zahtjevu. Sud ističe da rješenja Porezne uprave "nisu ni pravilna ni zakonita".

Sud je naredio Poreznoj upravi da učini ono što godinama izbjegava napraviti - da utvrdi relativnu i apsolutnu zastaru prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, a time onda, posljedično, i zastaru prava na naplatu poreznog duga.

Porezni činovnici više nemaju prostora za razvlačenje trakavice, ali još izbjegavaju suočenje s posljedicama vlastitog (ne)djela. Laičkim rječnikom, rješenje Porezne uprave morat će konstatirati činjenično stanje - R.L.E. "Mirko Rapić t.p." nema financijskih obveza prema državi.

Zvuči nevjerojatno, ali Rapić od 2006. do 2016. nikada nije dobio porezno zaduženje, ali su mu, svejedno, naplatili desetke milijuna kuna, blokirali račun i onemogućili normalno poslovanje.

Još prije nekoliko godina procijenjeno je da bi na ime prava na naknadu štete, izgubljene dobiti te povrata pogrešno, nezakonito i prisilno naplaćena novca, uz pripadajuće zakonske kamate, Rapić od države mogao potraživati 200 milijuna kuna. Danas je taj iznos daleko veći. I raste. Prije tri godine Rapić je predložio mirno rješenje problema jer je bila sporna visina poreznog duga, ali takav je prijedlog odbijen.

- Tražim da se postupi po presudama drugostupanjskog upravnog tijela i po rješenjima Upravnog suda, ali to još odgađaju. Čekam spreman za razgovor jer želim ovaj problem riješiti na miran način uz pravedno i zakonito obeštećenje - kaže Rapić.

Iz Porezne uprave nije bilo moguće dobiti komentar. Samo kratki pisani odgovor na postavljena pitanja - "podatke o poreznim obveznicima nismo vam u mogućnosti dostavljati budući da smo kao porezno tijelo dužni čuvati sve podatke kao poreznu tajnu".

Nakon što je porezni obveznik dostavio ovjerenu suglasnost kojom sukladno općem poreznom zakonu razrješuje Ministarstvo financija obveze čuvanja porezne tajne i ovlašćuje upravna tijela da predoče ovom novinaru sve informacije, zavladao je muk.

Ovaj slučaj bez presedana izišao je u javnost objavom liste poreznih dužnika (lista srama). Mirko Rapić je bio na prvome mjestu s dugom od 50 pa 42 milijuna kuna. Šokirani poduzetnik upozoravao je na grešku poreznika koji su zaduživali pogrešnog poreznog obveznika i takvim postupcima izgubila potraživanja.

Problem su zakuhale porezne ispostave. Obrt R.L.E. prešao je vrijednost prometa iznad određenog iznosa, pa je po sili zakona morao promijeniti pravni oblik, odnosno obaviti novu registraciju i staviti obrt u mirovanje. Da bi izvršio takvu promjenu, morao je podmiriti sve obveze prema Poreznoj upravi proizišle iz obrta.

Registriran je u pravni oblik "trgovca pojedinca". Porezna uprava, začudo, nije prihvatila izmjenu pravnog oblika te je zaduženja knjižila na fizičku osobu, negirajući subjekt poslovanja. Novčana sredstva kojima je raspolagao "R.L.E. tp" poreznici oduzimaju uplaćuju i knjiže na obrt.

Porezna uprava pogriješila je u utvrđivanju i identifikaciji poreznog obveznika. Zamijenila je uloge dužnika i jamca. Za greške i nezakonitosti dosad nikoga nisu proglasili krivim, posljedice snosi poduzetnik i državni proračun.

"Slučaj Rapić", bizarni primjer bahate svemoći nepogrešivih, morao bi zaoštriti pitanje odgovornosti onih koji pod velom porezne tajne imaju neograničeno pravo da nekažnjeno griješe, piše Slobodna Dalmacija.

Kategorije: Hrvaška

HRVATSKA IMA JEDNU OD NAJVEĆIH STOPA RASTA ZAPOSLENOSTI U EU, ALI NA TRŽIŠTU RADA JE SVE DRAMATIČNIJE Gospodarstvo bi nam se ubrzo moglo početi gušiti

Ned, 22/04/2018 - 10:49

Stopa zaposlenosti u Europskoj uniji na najvišoj je razini ikad, objavio je Eurostat, te je dosegla 72,2 posto. U Hrvatskoj je također rasla (za 2,2 postotna boda), ali ipak smo još jako daleko od europskog prosjeka. Preciznije, sa stopom zaposlenosti radno sposobnog stanovništva od 63,6 posto Hrvatska je na začelju Europske unije, iza su samo Italija i Grčka, a na vrhu je Švedska, jedina s više od 80 posto.

Dio je to pokazatelja iz europske ankete o radnoj snazi u 2017. godini (European Labour Force Survey), koja prikuplja podatke o zaposlenosti i nezaposlenosti te nizu drugih varijabli vezanih uz tržište rada u EU. Stopa zaposlenosti je jedan od ključnih makroekonomskih pokazatelja koji ilustrira kako su ljudski resursi iskorišteni u gospodarske svrhe.

Zavladao optimizam

“Europska unija trenutačno se nalazi u vrlo povoljnom cikličkom razdoblju koje u posljednje tri-četiri godine obilježava relativno visok rast BDP-a i zaposlenosti. Sada se čini da će se strateški cilj o stopi zaposlenosti od 75 posto na razini EU za dobnu skupinu od 20 do 64 godine, zacrtan u strateškom dokumentu EU2020., ostvariti, pod uvjetom da se rast zaposlenosti nastavi kao u proteklih nekoliko godina”, kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta Zagreb.

“Prije nekoliko godina taj se cilj činio teško ostvarivim i već se pričalo o lošem planiranju i dubokim strukturnim problemima u gospodarstvima EU. Međutim, sadašnji povoljni ciklus sve je te priče gurnuo pod tepih, optimizam je opet široko rasprostranjen, a strukturni problemi se sve manje spominju”, napominje.

Što se Hrvatske tiče, paradoksalno je što je, iako na dnu europske ljestvice, istodobno nabrojana među članicama Unije koje su već ispunile svoj nacionalni cilj zacrtan za 2020. godinu. Očito su ga vlasti postavile vrlo neambiciozno. Zemlje koje u EU imaju stopu između 60 i 69,9 posto su, uz Hrvatsku, još Italija, Španjolska, Belgija i Rumunjska, a jedina s manje od 60 posto je Grčka. Ako govorimo o ambicijama, Danska, Nizozemska i Švedska su si postavile cilj od 80 posto, Italija 67 posto, Irska 69 posto, a sve druge zemlje su između 70 i 80 posto.

“Kad se govori o stopi zaposlenosti stanovništva u dobi između 24 i 65 godina, dakle dobi u kojoj treba očekivati da najveći broj građana radi, pitanje je tko su oni koji ne rade i zašto ih Hrvatska ima tako mnogo”, napominje Nestić.

Dinamično gospodarstvo

Tu dolazimo do dubokih, teško rješivih problema. S jedne je strane riječ o nezaposlenima, onima koji žele raditi ali ne mogu pronaći posao, ali, s druge strane, stopa nezaposlenosti više nije tako ekstremno visoka. U čemu je stvar?

“Hrvatska ima relativno velik broj osoba radne dobi, mlađih od 65 godina, koje su u mirovini - bilo redovnoj (žene), bilo prijevremenoj, bilo invalidskoj, bilo braniteljskoj, bilo po osnovi beneficiranog staža, gdje možemo ubrojiti i mirovine pripadnika vojske i policije. Hrvatska je specifičnost i velik turistički sektor gdje se dio stanovništva bavi turizmom, primjerice iznajmljivanjem apartmana i slično, a da nije zaposlen.

Dio toga spada u sivu ekonomiju, a dio su regularne djelatnosti, ali one ne uključuju zaposlenost. I siva ekonomija u drugim sektorima utječe na nižu stopu zaposlenosti. Tome se može dodati relativno visoka stopa mladih koji su u sustavu obrazovanja i u dobi iznad 20 godina, što smanjuje stopu zaposlenosti”, naglašava Nestić te dodaje kako u toj analizi ne treba kao faktor odbaciti ni tradicionalne obiteljske vrijednosti gdje žene znaju ostati kod kuće i brinuti o djeci ili drugim članovima obitelji.

Jasno je, stoga, da Hrvatska, želi li održati dinamično gospodarstvo, mora sve svoje politike usmjeriti prema jačanju i poticanju zapošljavanja jer će inače vrlo brzo nedostatak radne snage početi gušiti gospodarstvo.

To se, zapravo, već i događa. Kako kaže Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, tko god može, sada investira u plaće ne bi li privukao radnu snagu. “Mnoga poduzeća za to, međutim, nemaju prostora jer je profit ukupnoga domaćeg gospodarstva između tri i četiri posto. Bitno je zato da se smanji trošak države, koja je mnogo skuplja u odnosu na druge u EU. Tu je korijen problema”, naglašava Majetić. Generalno gledajući, dodaje, Hrvatska mora hitno aktivirati radnu snagu iz tri raspoloživa “bazena”: uvoza (kvota za ovu godinu je 25 tisuća radnika), neaktivnog radno sposobnog stanovništva (onih rano umirovljenih i mladih) te mora pokušati vratiti dio onih koji su se iselili.

Iako Nestić smatra kako se za umirovljene osobe teško može očekivati da će se vratiti na tržište rada, Majetić napominje kako će u predstojećim razgovorima o mirovinskoj reformi HUP predložiti da se umirovljenicima omogući da povremeno rade i pritom ne izgube status umirovljenika. To bi riješilo, smatra, barem dio potreba za sezonskim ili povremenim radnicima.

Zaostajanje za trendovima

Siva ekonomija i ostvarivanje prihoda od iznamljivanja, smatraju naši sugovornici, ne mogu se lako pretvoriti u zaposlenost, tako da zapravo najveći prostor za povećanje zaposlenosti ostaje smanjivanje broja nezaposlenih. Tu su pak, upozorava Nestić, ograničenja zbog razlike u profilu znanja i obrazovanja onih koji su nezaposleni i potreba gospodarstva.

Što se obrazovanja tiče, podaci Eurostata za EU pokazuju da je najveći broj zaposlenih sa srednjoškolskom razinom obrazovanja, a skupina koja najbrže pada su muškarci niskog stupnja obrazovanja. Promjene između 2003. i 2017. ukazuju općenito na porast zaposlenosti onih s visokim obrazovanjem: sada čine trećinu svih zaposlenih.

“Posljednjih 15 godina raste udio visokoobrazovanih, a cilj je EU da do 2020. godine bude 40 posto onih između 30 i 34 godine s visokim kvalifikacijama. Za Hrvatsku je taj cilj 35 posto, ali malo je vjerojatno da će to biti ispunjeno”, kaže Amina Ahec Šonje, prodekanica za znanost učilišta Effectus. Napominje kako smo u prošloj godini imali samo 28 posto visokoobrazovanih u dobi između 30 i 34 godine.

“I stopa zaposlenosti visokoobrazovanih tek diplomiranih nam je samo 74,7 posto u dobi od 20 do 34 godine, dok je, primjerice, u Litvi 91 posto, a europski je prosjek 82 posto”, naglašava. “Hrvatska definitivno zaostaje za rastućim trendovima udjela visokoobrazovanih u radnoj snazi, što je i posljedica relativno sporijeg ekonomskog oporavka nakon krize i trenutačno nižeg rasta od ostalih novih članica EU, ali i zbog nedostatka obrazovnih reformi i neusklađenosti s potrebama tržišta rada”, napominje Amina Ahec Šonje.

Kategorije: Hrvaška

PREMIJER U JASENOVCU Na državnu komemoraciju za žrtve ustaškog logora došao i niz drugih visokih dužnosnika, u obližnju Mlaku stigao srpski patrijarh

Ned, 22/04/2018 - 10:32

Prigodnim programom u Spomen-području Jasenovac u nedjelju je održana službena komemoracija žrtvama ustaškoga koncentracijskog logora, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, u spomen na 22. travnja 1945. i proboj 600 logoraša, od kojih je preživjelo njih stotinjak.

Komemoracija u povodu 73. godine proboja logoraša održana je u znak sjećanja na žrtve jasenovačkog logora, kao i preživjele zatočenice i zatočenike logora, koji je od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio ustaški logor smrti, u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.

Komemoraciji kod Kamenog cvijeta prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, Ivan Zvonimir Čičak kao izaslanik predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koji su položili zajednički vijenac za žrtve u ime Predsjednice Republike, Hrvatskog sabora i Vlade.

Komemoracija za žrtve ustaškoga logora 

Komemoraciji su, uz ostale nazočili i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, ministar uprave Lovro Kuščević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, načelnik Glavnog stožera RH general zbora Mirko Šundov, saborski zastupnici, izaslanstva veleposlanstava u RH te preživjeli logoraš Mile Vukmirović koji je, zajedno s kćeri preživjelog logoraša Brankom Nešić, položio vijenac za sve žrtve toga ustaškog logora.

Na popisu žrtava jasenovačkog logora je 83.145 imena, među kojima 39.570 muškaraca, 23.474 žene te 20.101 dijete do četrnaest godina. U više do 1300 dana postojanja ustaškog logora Jasenovac, najviše je stradalo Srba, Roma, Židova i Hrvata.

Komemoracija uz prigodni program, bez govora

Tijekom komemoracije nije bilo govora već je održan program u kojemu su, nakon minute šutnje, sudjelovali zbor Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) te dramski i glazbeni umjetnici.

Sudionici su do Kamenog cvijeta došli u koloni sjećanja od Memorijalnog muzeja, a skup je završio polaganjem vijenaca i molitvom za žrtve, koju su molili katolički svećenik i muslimanski imam.

vlada3.jpg

Vijence kod Kamenog cvijeta, čiji je autor Bogdan Bogdanović, položila su i izaslanstva Sisačko-moslavačke županije, Općine Jasenovac, Grada Zagreba, Varaždinske županije, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potpredsjednik saborskog Kluba nacionalnih manjina Veljko Kajtazi s članovima Saveza Roma, izaslanstva Matice hrvatske, Grada Novske, HSLS-a, Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" te izaslanstvo Javne ustanove Spomen područja Jasenovac.

Bila je to treća od tri komemoracije koje se odražavaju u spomen na jasenovačke žrtve.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je u petak ujutro Spomen-područje Jasenovac i odala počast žrtvama, te u knjigu dojmova upisala da Republika Hrvatska bespridržajno osuđuje zločine počinjene u tom logoru i s poštovanjem trajno čuva sjećanje na sve njegove stradalnike.

U znak sjećanja na žrtve ustaškog logora Jasenovac u subotu je ispred spomenika Kameni cvijet u Spomen području Jasenovac, u organizaciji Saveza antifašista boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) i Srpskog narodnog vijeća (SNV), održana komemoracija u kojoj je sudjelovalo oko 1500 građana, a iz SABA RH i SNV-a opetovano su izrazili nezadovoljstvo što se u javnom prostoru tolerira ustaški pozdrav.

vlada1.jpg

Predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) i Koordinacije židovskih općina u RH dr. Ognjen Kraus istaknuo je u prošlu nedjelju na komemoraciji žrtvama bivšega koncentracijskog logora Jasenovac da se Vlada i Hrvatski sabor moraju pridržavati hrvatskoga Ustava, odnosno toga da je neustavan pozdrav "Za dom spremni".

Jandroković se nada da je ovo zadnji put da ima više kolona

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u nedjelju je u Jasenovcu izrazio nadu da je ovo zadnja godina da za komemoraciju ima više kolona i da će se naći mudrosti, razboritosti, ali i hrabrosti te međusobnog uvažavanja kako bi iduće godine svi zajedno na tom mjestu iskazali poštovanje žrtvama.

vlada2.jpg

"Nadam se da je ovo zadnja godina da imamo više kolona i da ćemo naći dovoljno mudrosti, razboritosti, ali i hrabrosti, međusobnog uvažavanja kako bi smo iduće godine svi zajedno, dostojanstveno, došli ovdje i iskazali počast žrtvama", izjavio je prije početka službene komemoracija.

Jandroković: Ovdje smo da osudimo ustaški režim koji nikome nije donio ništa dobro

Istaknuo je kako su došli kako bi iskazali poštovanje prema žrtvama strašnog ustaškog logora Jasenovac, poštovanje prema žrtvi svih onih koji su zbog svoje vjere, nacije ili političkog opredjeljenja ovdje bili ubijeni.

"Moramo poslati poruku da se takvo što više nikada ne smije dogoditi", poručio je Jandroković.

Upitan je li danas u Jasenovcu trebala biti i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja je ranije, u petak, posjetila Spomen-područje Jasenovac i odala počast žrtvama, Jandroković je odgovorio kako to treba pitati predsjednicu.

Naglasio je da danas ne želi davati političke izjave već iskazati pijetet žrtvama i osuditi ustaški režim i zločin, koji nikome nije donio ništa dobro.

vlada6.jpg

Zamoljen da komentira to što srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, koji je najavio da će u nedjelju posjetiti područje Jasenovca, nije u ovom trenutku dobrodošao u Hrvatsku, Jandroković je rekao kako je Vulinova poruka totalno neprihvatljiva i pokazuje stvarne namjere.

"Koriste ovakav dan, kada se komemorira žrtva, da bi slali takvu vrstu političkih poruka. Jedina moguća opcija bila je da se Vulinu onemogući dolazak u Hrvatsku", rekao je.

Smatra kako je šteta da se sada ponavlja još jedna neprihvatljiva izjava i ponašanje čelnih ljudi srpske vlade, nakon provokacije Vojislava Šešelja tijekom boravka izaslanstva Hrvatskog sabora u Srbiji i loše reakcije domaćina u Narodnoj skupštini Srbije.

Na njima je da razmisle što žele, rekao je te naglasio da je Hrvatska više puta ponovila spremnost pomoći Srbiji na njihovom putu u EU i izrazila želju za uspostavljanjem što boljih bilateralnih odnosa.

Jandroković o Vulinu: Tako neće ići

"Ako oni misle da na ovaj način mogu djelovati, vidljivo je da to tako neće ići", poručio je Jandroković.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nije novinarima želio komentirati situaciju vezanu uz Vulina kratko poručivši da su oko odluke hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova obaviješteni svi granični prijelazi.

vlada5.jpg

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u subotu je priopćilo da srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, koji je najavio da će u nedjelju posjetiti područje Jasenovca, nije u ovom trenutku dobrodošao u Hrvatsku zbog svojih tvrdnji da o njegovom dolasku u Hrvatsku "može odlučiti vrhovni zapovjednik Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu odlučivati hrvatski ministri". Ministarstvo je notu u kojoj osuđuje tu Vulinovu izjavu uputilo srbijanskom veleposlanstvu u Zagrebu.

I ministar uprave Lovro Kuščević smatra da je hrvatska vlada odlično reagirala na neprihvatljive Vulinove izjave proglasivši ga nepoželjnim u Hrvatskoj. Smatra da srbijanski čelnici moraju shvatiti da se treba raditi na suživotu i miru, čemu takve izjave nikako ne doprinose.

Za razliku od predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljka Čubrilovića koji je u mjestu Mlaka kod Jasenovca rekao kako su prošla vremena da se nekog kažnjava zbog verbalnog delikta, Kuščević je rekao da se ne radi o verbalnom deliktu već klasičnom primjeru nepristojnosti i nepoštivanju hrvatskih institucija. "Na ovaj način je jasno poslana poruka Vulinu i svim u srbijansoj vladi da se mora poštivati Republike Hrvatska", rekao je.

vlada4.jpg

Upitan o kritikama koalicijskog partnera predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca vezano uz HOS-ovu ploču pored Novske, Kuščević je rekao da se Vlada jasno distancirala od svih totalitarnih režima - fašizma i komunizma.

"'Za dom spremni' nije primjeren pozdrav. Kontekst HOS-a i Domovinskog rata nikako se ne može izjednačiti s ustaškim pokretom kojeg svi zajedno osuđujemo i zato smo i danas ovdje da ga osudimo. Nikako nema politike zaborava već se provodi proaktivna politika zaštita nacionalnih manjina i svih državnih interesa", poručio je.

Upitan kako komentira da su dvojica pripadnika HOS-a, na mjestu gdje je bila spomen-ploča u Jasenovcu, razvila zastavu HOS-a na kojem je ustaški pozdrav "Za dom spremni", odgovorio je kako to nije vidio istaknuvši kako se danas treba osuditi svaki totalitarni režim i iskazati počast svakoj žrtvi.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da bez obzira na različite povorke treba odati počast svim žrtvama. Ističući da se povijest ne može promjeniti naglasio je da se mora imati pravedan odnos prema povijesti te vrednovati sve ono što se dogodilo. "Ne smije se to više nikada ponoviti", rekao je.

Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst nije želio odgovarati na novinarske upite te poručio da se u Jasenovcu želi fokusirati na žrtve, a ne davati političke izjave.

Incident uoči komemoracije

Uoči službene komemoracije u samom mjestu Jasenovac, na mjestu gdje je bila postavljena spomen ploča HOS-ovcima s natpisom 'Za dom spremni' dva su čovjeka, kako javlja Dnevnik.hr, stajala sa zastavom HOS-a na kojoj je ispisan ustaški pozdrav.

Srpski patrijarh Irinej u Mlaki 

Kategorije: Hrvaška

PREMIJER U JASENOVCU Na državnoj komemoraciji za žrtve ustaškog logora i niz drugih visokih dužnosnika, u obližnju Mlaku stigao srpski patrijarh

Ned, 22/04/2018 - 10:32

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovat će u nedjelju na državnoj komemoraciji u znak sjećanja na žrtve logora Jasenovac, kao i preživjele zatočenice i zatočenike logora u Spomen-području Jasenovac.

Uz premijera, ondje će biti potpredsjednik Vlade te ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, ministar uprave Lovro Kuščević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Izaslanstvo Hrvatskoga sabora vodi Gordan Jandroković.

Okupljanje uzvanika očekuje se do 10,15 sati ispred zgrade Memorijalnoga muzeja, a kolona sjećanja krenut će u 10,40 sati prema spomeniku Bogdana Bogdanovića "Cvijet", gdje će u 11 sati početi komemoracija.

U obližnjoj Mlaki okupit će se pripadnici srpske zajednice, a ondje je najavljen i dolazak srpskog patrijarha Irineja koji će posvetiti obnovljeni Hram Svetog proroka Ilije. U Mlaku je navodno trebao doći i srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, no u subotu ga je Hrvatska proglasila za personu non grata.

Kategorije: Hrvaška

VULIN NAKON ŠTO JE U HRVATSKOJ PROGLAŠEN NEPOŽELJNIM 'Smeta im što govorim istinu, vrlo skoro mogu očekivati pravi državnički odgovor od Srbije'

Ned, 22/04/2018 - 10:25

Nakon što je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u subotu objavilo da je srpski ministar obrane Aleksandar Vulin u Hrvatskoj do daljnjega persona non grata, sam Vulin je u nedjelju ujutro u intervjuu za RTS rekao da 'vlastima u Zagrebu smeta to što Srbija govori istinu', najavljujući 'državnički' odgovor Srbije na potez Hrvatske.

Poručio je da je riječ o pokušaju da se ušutka nekoga tko Hrvatskoj, kako kaže, govori istinu.

- Najstrašnija istina o Jasenovcu je ne samo to što se dogodilo, već što sadašnja Hrvatska neće čak ni da se pokaje, neće da izrazi kajanje za ono što je učinila, rekao je Vulin ističući da on neće 'prestati govoriti istinu, onakvu kakva ona je'.

- Njemačka je to završila. Rekla je kajemo se za zločine iz Drugog svjetskog rata, ne dolazi u Mauthausen položiti vijence na grobove strijeljanih SS čuvara, a Hrvatska to radi u Bleiburgu. Teško je otići u Jasenovac na groblje poklane djece, a poslij toga u Bleiburg na groblje koljača te iste djece. Dok god ne shvate da to nije moguće, kako da ih ne podsjećate na to. Nas boli svako ovo podsjećanje, ali netko već jednom mora reći - kajemo se, nećemo u Bleiburg ići polagati vijence na grobove ustaša, poručio je Vulin.

Obrazložio je da su već nekoliko dana prije nego što je bilo govora o njegovom posjetu Mlaki, mjestu u okolici Jasenovca, hrvatski dužnosnici govorili o tome da su njegove izjave vrlo opasne.

- Nakon toga imamo informacije koje govore da se unutar vladajuće koalicije priprema nekakva zabrana mog dolaska, kaže Vulin.

Naveo je da nije ni planirao ići u Jasenovac, gdje komemoraciju u nedjelju održava hrvatska vlada.

- Zašto bih ja bio s hrvatskom vladom, gdje nema nijednog Srbina, nijednog Židova, nijednog Roma? Ja sam htio biti sa svojim narodom u obnovljenoj crkvi u Mlaki, tamo gdje su ustaše sabirale djecu i vodile na klanje u Jasenovac... Ja sam htio biti sa svojim narodom, a ne s hrvatskom vladom koju bojkotiraju svi Srbi, Židovi i Romi zbog toga što dopuštaju nekažnjeno oživljavanje ustaštva, rekao je Vulin.

Komentirao je i to što je njegova izjava da o njegovu mogućem posjetu Hrvatskoj može odlučiti samo vrhovni zapovjednik Vojske Srbije u Hrvatskoj doživljena kao neprimjerena.

- Smetale su njima moje izjave o Stepincu, smetaju im izjave o Jasenovcu, smeta im što podsjećam koliko su Srbi diskriminirani... To njima smeta. Ovo je bio povod. A, hajde i da razjasnimo taj povod. Zanimljivo je da im nije smetalo da ja u istoj rečenici kažem - o tome mogu odlučiti ja ili vrhovni zapovjednik Vojske Republike Srbije Aleksandar Vučić, naveo je Vulin.

Istaknuo je da je riječ o proceduri te da se ministar obrane dužan, kada putuje – posebice kada taj put može imati političku težinu, konzultirati s vrhovnim zapovjednikom koji mu daje ili ne daje dozvolu.

- Mislio sam da je u Europi sloboda kretanja zajamčena, da se svatko može kretati ako nije počinio neko kazneno djelo. A ovo je samo procedura koja se odnosi na sve. Ali tražili su povod - ma smeta im Vučić, smeta im ime, smeta im što je vrhovni zapovjednik, smeta im što Srbija govori i smetaju im Srbi koji govore, istaknuo je.

- Srbija će reagirati na ovu provokaciju državnički, onako kako reagira jedna suverena, sigurna, stabilna država i to možete očekivati u najskorijem vremenu, istaknuo je Vulin.

Upitan o budućnosti odnosa dviju zemalja, Vulin je rekao da srpska strana uvijek pokušava da odnosi budu dobri.

- To što je Aleksandar Vučić istrpio nije htio ni na koji način istrpiti Jandroković... Ovdje on nije htio istrpiti nikakvu provokaciju, kao da je čekao povod da odmah prekine posjet, dodao je Vulin.

Kategorije: Hrvaška

Moderno potkrovlje s jednom super idejom

Ned, 22/04/2018 - 10:06

Vodimo vas u jedno genijalno potkrovlje od samo 38 četvornih metara s odličnim arhitektonskim rješenjem. Prostor ima sve karakteristike udobnog stana iako je smješteno u potkrovlju s kosim zidovima i vrlo je male površine. Sastoji se od kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka s izlazom na balkon veličine osam četvornih metara, kupaonice i domišljato iskorištene visine stropa za smještaj spavaće sobe tik ispod jednog od prozora s kosim krovom.

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  1.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  3.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  2.jpg 

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  3a.jpg 

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  4.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  5.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  7.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  8.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  9.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  10.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  11.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  12.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  13.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  14.jpg

Pat suspendat într-o garsonieră de 38 m² amenajată la mansardă  15.jpg

38 kvadrata s odličnim arhitektonskim rješenjem 

Izvor: jurnaldedesigninterior

Foto: Skeppsholmen

Kategorije: Hrvaška

Trikovi za pospremanje kojima ćete uštedjeti dragocjeno vrijeme

Ned, 22/04/2018 - 10:02

Budimo realni – nitko ne voli kućanske poslove. Radimo ih zato što smo prisiljeni. Često odgađamo i ostavimo sav posao za slobodan vikend i onda umjesto da uživamo u sunčanoj suboti, većinu dana provedemo s krpom, peglom i usisavačem. No, postoje pametna rješenja kako posao svesti na samo pola sata dnevno, a da vaš dom pritom bude stalno čist i uredan. Uz to što ćete se svakodnevno osjećati ugodno u stanu, izbjeći ćete i živčani slom kada stignu nenajavljeni gosti. Stoga donosimo savjete kako da uštedite dragocjeno vrijeme, a da vaš dom izgleda kao da je teta spremačica upravo otišla!

Napravi krevet čim ustaneš

Ovo je jedno od najvažnijih pravila. Vaša soba odmah će izgledati čišće, a navečer će vam biti ugodnije otići na spavnje u pospremljen krevet. Cijeli posao oduzet će vam tek nekoliko trenutaka dok zakuha voda za prvu jutarnju kavu.

Očistite tuš-kadu (kadu) nakon korištenja

Ribanje kamenca s kupaonskih zidova nikome nije omiljen posao. No, to “nepotrebno” struganje možete izbjeći ako nakon tuširanja isperete sapun ili gel za tuširanje sa zidova i ne dopustite da vam u kadi ostanu nakupine pjene. Ništa lakše od toga!

ciscenje_organiziranje_4 stupca.jpg 

U 10 minuta do prividno pospremljenog

Deset minuta dnevno sasvim je dovoljno da vaš stan bude barem prividno čist. Prljavu odjeću odmah stavite u košaru za pranje, a čistu u ormar. Za to vam treba tek minutica vremena, dok ćete bacanjem odjeće po sobi stvoriti mnogo više posla, a vaša soba izgledat će neuredno. Isto tako, stvari vraćajte na njihovo mjesto jer na taj način to ne doživljavate kao posao.

Mrlje na podu! Pa što?

Prolili ste vino ili sok na pod? Palo vam je malo tjestenine dok ste jeli? (Ako imate djecu, nered pomnožite s tisuću.) Najjednostavniji način, a i najkraći, jesu maramice namijenjene određenim površinama (parket ili pločice). Lagano prebrišete, vaš pod je čist i sjajan, a potrošili ste nekoliko minuta. U suprotnom, ako čekate vikend, sve će se lijepiti i prljavštinu ćete raznositi po ostatku stana. Ako odmah djelujete, trebat ćete očistiti puno manju površinu.

Mjesto za čuvanje papira

Potpuno nebitno kojeg je oblika i gdje se nalazi, ali svaki dom mora imati mjesto za držanje raznoraznih papira, od računa i popisa za kupnju do kojekakvih podsjetnika. Kako ne bi bili razbacani po vašem domu, naprosto organizirajte jedno mjesto gdje ćete ih držati. Rezultat – uredniji dom!

Ne ostavljajte posuđe da se skori

Istina, nitko ne voli raditi punog želuca, ali deset minuta je dovoljno da pospremite stol i prebrišete radne plohe. Naime, ispiranje posuđa (i spremanje u perilicu) sprečava nastanak tvrdokornih mrlja koje se poslije ne daju oprati i zahtijevaju struganje. Isto važi za radnu plohu i štednjak.

Pospremite mokre ručnike

Žurite se na posao, ali to vam nije izgovor da nakon tuširanja ostavite mokre ručnike na podu. Osim što će izgledati neuredno, do kraja dana će poprimiti i neugodan miris plijesni. Stoga odvojite desetak sekundi i podignite ručnike s poda.

ciscenje_ves_3 stupca.jpg 

Ne čekajte da se rublje nakupi

Iako se čini lakše jednom tjedno oprati rublje, mnogo je efikasnije to napraviti nekoliko puta tjedno. Vjerovali ili ne, ali i na taj način ćete uštedjeti vrijeme. Naime, kada bubanj mašine nije dupkom pun, odjeća se manje gužva. Osim toga, rublje se mnogo brže stavi na sušenje, a kako ima više mjesta, može se lijepo raširiti i na taj način (osim za košulje) moguće je izbjeći peglanje.

Rasporedite posao

Kako biste izbjegli cjelodnevno čišćenje, rasporedite posao na dane u tjednu. Naime, za jednu prostoriju dnevno trebat će vam samo 15 minuta. Tako, primjerice, ponedjeljkom možete očistiti kuhinju (koja je već čista jer ste je održavali), utorkom spavaću sobu, srijedom kupaonicu, četvrtkom dnevnu sobu… Na kraju ćete imati barem dva dana koja će biti slobodna za odmor. Najbolje je da to bude vikend.

Foto: Shutterstock, Livig4media

Kategorije: Hrvaška

KREMASTI RECEPTI KOJE MORATE ISPROBATI: Neodoljivi deserti s jagodama!

Ned, 22/04/2018 - 09:55

Za mnoge najbolje voće - jagode! Fenomenalno funkcioniraju u desertima, ali i svježe. Bilo da ste kao mali uživali u jagodama posutim samo šećerom, jagodama sa šlagom ili jagodama umočenima u čokoladu, znamo da ćete obožavati recepte koje smo za vas pripremili. Napravite osvježavajuću pannacottu, poznati britanski eton mess ili najkremastiju čokoladnu tortu s mascarponeom i jagodama!

Pannacotta s jagodamapannacotta.jpg Torta od jagodatorta od jagoda.jpg Brownie cheesecake s jagodamacheese.jpg Neodoljivi desert u čašiuntitled-14 Čokoladna torta s jagodama koja se ne pečekolaci6-MM_SC-2.jpg Eton messjagode7-180512 Torta od čokolade, mascarponea i jagodajagode5-180512 
Kategorije: Hrvaška

IDEOLOŠKI ZOMBI ZA PARE S. P. Novak postao je pravi hrvatski desničar, baš onakav kakvima se 90-ih rugao. Zbog ljudi poput njega ova zemlja je propala

Ned, 22/04/2018 - 09:54

Filozof Karl Popper napisao je jednom kako je tijekom povijesti pravednička glupost skrivila kudikamo više zla nego čista zloća. Tijekom povijesti - držao je Popper - nagledali smo se povijesnih katastrofa koje je prouzročila dobronamjerna gomila vođena neupitnim vrednotama.

Ako je tako u svijetu, onda - dakako - tako mora biti i u Hrvatskoj. Tako mora biti i u zemlji koja po oficijelnoj statistici ima prosječni IQ 89, što je po kvocijentu inteligencije čini pretposljednjom u Europi.

S takvom stratifikacijom “zvonaste krivulje” ne treba se čuditi što hrvatsko društvo i politiku desetljećima mrcvare loše shvaćene, mutno definirane samorazumljive vrednote. Jednom je to domoljublje, državotvornost, nacionalni interes, drugi put naravni zakon ili dignitet Domovinskog rata. U ime tih dobronamjernih, zamućenih pojmova lako je podići svjetinu na noge, navesti je da demonstrira po trgovima sa stjegovima i krunicama u rukama, te drvenim ularima oko vrata. Društvo koje ima prosječni IQ 89, ujedno, teško razumije i svladava apstrakcije. A dobro društvo neki put ovisi o tome da kritična masa razumije apstrakciju. Recimo, apstrakciju da će svima biti bolje kada nitko ne bi davao mito. Ili - da bi svima bilo bolje kada bi se poštivao planski urbanizam.

U zemlji u kojoj je puno i previše glupih, postoji samo jedno sredstvo da se glupost suzbije: a to je inteligencija. Inteligencija, kojoj bi posao bio da bistri pojmove, da luči, da opovrgava mitove i “opće istine”, da definira ono što je namjerno zamućeno i da tumači ono što je odviše apstraktno. Živimo u zemlji koja je oduvijek znala da je u njoj premalo pametnih ljudi, pa da one koje ima treba što bolje ižmikati. Od fiziokratskih društava do Škole narodnog zdravlja i socijalističkih urbanista, povijest ove zemlje je povijest pametnih ljudi koji glupanima žele poboljšati život.

Zato u zemlji poput Hrvatske nisu problem oni manje pametni. Njih ima, bilo ih je i bit će ih. Problem su bili i ostali oni koji su pametni, a odlučili su iz intelektualne lijenosti ili perfidne koristi fingirati glupost, ulagivati se gluposti ili podupirati glupost. A među tim ljudima postoji jedan čiji je slučaj osobito strašan - strašan upravo zato što je čovjek o kojem je riječ doista pametan. A taj čovjek se zove Prosperov Novak.

Slobodan Prosperov Novak uspeo se u hrvatsku kulturu 80-ih godina kao zvijezda repatica nacionalne filologije. Pisao je o “starim, dosadnim” nacionalnim klasicima, ali pisao na način koji nije bio ni star ni dosadan. Pisce kojima se bavio - poglavito Držića - znao je upakirati u pakung pop-kulture, umio je o filološkoj knjizi ili izložbi misliti kao o proizvodu, posjedovao je latinsku sposobnost da od kulture napravi spektakl. S tim paketom talenata savršenim za postmodernu, Prosperov Novak je u 80-ima postao “shooting star” nacionalne književne znanosti.

Od tada nadalje, prošao je hvarski povjesničar književnosti kojekakve mijene. U 90-ima mi je bio urednik u Vijencu, drugovao je s Vladom Gotovcem i važio za personifikaciju uljuđenog liberalnog mainstreama suprotstavljenog tuđmanističkom prostaštvu. Ranih 90-ih protestirali smo kad su ga otjerali sa zagrebačkog fakulteta. Sredinom 90-ih protestirali smo kad ga je nacionalistička književnost pljuvala zbog antituđmanovskog praškog govora. U međuvremenu Prosperov Novak pisao je i ispisao i svoju višetomnu povijest hrvatske književnosti koja će mu ostati najambicioznije djelo. Ujedno, to je bilo djelo koje je točno ocrtavalo i vrstu njegova talenta i točke gdje taj talent prestaje.

U toj knjizi Prosperov se predstavljao kao darovit kritičar, čovjek koji je kadar napisati tri kartice o Vrazu a da to budu najbolje tri kartice o njemu, čovjek koji shvaća što je bofl i koji ne pada na provincijski kult “veličine malenih”. Istodobno, ta je knjiga pokazala da Prosperov nije kadar izići iz zadanog prostora nacionalne ideologije. Po svojoj strukturi i dubinskom mentalitetu, to je bila knjiga 19. stoljeća u kojoj nacionalni duh teče kroz stoljeća kao rijeka, sukobljava se putem s protuhrvatskim krivovjerjima, a književnost živi u vakuumu onkraj ekonomije, pismenosti, ideologije. S tom knjigom Prosperov je demonstrirao granicu preko koje ne može ići: ali - čak i takva ona je mogla biti osnovica za kulturu građanskog light-nacionalizma. Dakle - kulturu koja bi u civiliziranim sredinama intelektualcima išla na živce, ali u Hrvatskoj kakva jest sigurno bi bila bolja od nacionalizma ušatih U, etičkih sudišta i projekata Velebit.

Tako je izgledala ideološka pozicija Slobodana Prosperova Novaka posljednji put kad se o njemu i njegovoj ideologiji uopće moglo govoriti. A onda je taj i takav Prosperov Novak nestao. A iz zemlje je umjesto njega izišao zombi.

Taj zombi, taj novi Prosperov Novak, već nas par godina spopada s ekrana HTV-a, s javnih tribina i novinskih stupaca. U “Pola ure kulture” neuredan i nepočešljan deklamira političke optužnice protiv koga treba - jednom Predraga Lucića, drugi put Borisa Jokića. U javnosti “kidiše” na ljevičarska krivovjerja, braneći od njih glatku i plastičnu polituru Nacionalne kulture - dakle, upravo ono s čime se 90-ih izrugivao. Orno se angažirao u komadanju pokušaja obrazovne reforme, vadeći pritom s plamenim propovjedničkim žarom arsenal antikomunističkih klišeja, uključujući i Šuvara. U međuvremenu postao je političar, aktivirao se u stranci Milana Bandića od kojeg je dobio izdašne potpore za knjige i kadrovski stan. Dok je po TV-u grmio protiv zatornika nacionalnog obrazovanja i identiteta, nije se libio ulaziti u poslovne aranžmane sa zatornicima nacionalnog pejzaža.

Tako je - recimo - (vjerujem, iz čistog bezinteresnog uvjerenja) napisao monografiju o lažnom selu tajkuna Stipe Latkovića, selu koje je naružilo jedan od najčudesnijih zaštićenih krajolika Hrvatske: onaj prijevoja Vruja kod Omiša. Prosperov Novak je - ukratko - postao baš pravi pravcati hrvatski desničar, točno onakav s kakvima se rugao 90-ih. Dok druge optužuje da uništavaju nacionalni identitet, on istodobno potpomože uništenju hrvatskog prostora i kulture - za pare.

To je, dakle, taj novi Prosperov koji je iznikao iz zemlje negdje početkom ovog desetljeća. Bivši briljantni intelektualac koji se za novac pretvara da je gluplji nego što jest, simulira javnog klauna i igra ulogu dvorskog zabavljača uvjeravajući glupane da su u pravu. A finale tog djelovanja dočekali smo ovog tjedna, kad je Prosperov Novak sudjelovao na tribini o obrazovanju Đure Glogoškog i šatoraške sekte. Tamo se, po tko zna koji put, obrušio na “šuvarovsku reformu”, a potom mirno slušao kako Glogoški - bivši partijski aktivist u slavonskoj općini Jovanovac - sugerira da se u izradu kurikuluma povijesti za škole uključe delegati osuvremenjenog SUBNOR-a.

Bila je to točka na kojoj je čak i SPN dotakao dno.

Moj bi sin - ako mi dopustite ekskurs u privatnost - trebao maturirati za dva mjeseca. Kad se i ako se to dogodi, ja i formalno prestajem biti pripadnik masovne demografske skupine koja se zove žrtve hrvatskog školstva. Nekim drugima prepustit ću da se hrvaju s tim sadističkim strojem, da se bore s geosinklinalama, glomerulima, Bowmanovim kapicama, anadiplozama, agrnaulocitima, eguzivnim stijenama, adijabatskom i izotermnom kompresijom, aldosteronom, tubularnim lučenjem, glukagonom, Muzejom i Eumolpom, solfatarama i mofatama, Ksenofontom Efežaninom, kikličkim epovima i drugim divotama koje hrvatska djeca uče u osnovnoj i nižim razredima svih srednjih škola.

Rasterećen borbe protiv eozinofila i bazofila, dendrita, some i aksona promatrat ću zdvojno kako druge generacije prolaze tu tlapnju, usvajajući pritom nepogrešivo upravo one “spoznaje” koje škola ne smije širiti. Da ne postoji razlika važnog i nevažnog pa da je samim tim sve nevažno. Da škola nema veze sa stvarnim svijetom. I da u školi ne prolaze dobro bistri i maštoviti, nego poslušni i nekritički.

Iako me te muke kao formalno roditelja prestaju zanimati, svjestan sam i dalje koliko su one štete priredile društvu, i koliko to peče pametne ljude u Hrvatskoj. A onda gledam jednog nekoć pametnog i obrazovanog čovjeka koji u tome ne vidi problem. Koji kudi pokušaje reforme te potvrdno klima glavom dok Glogoški predlaže da program povijesti - sukreiraju šatoraši.

A u tom trenutku, ne ljutim se na Glogoškog. On - sirota - ne može bolje. Jer, Glogoški je dobronamjerna glupost iz Popperove rečenice. On je sirota prazne glave koji vjeruje u neupitne, mutne istine, vjeruje jednako sada u šatoru, kao što je vjerovao i 1989. kad je držao sastanak pod Titovom slikom u Jovanovcu. On stvarno vjeruje da njegov šator dio povijesti te da zato on tu povijest treba pisati, kao što bi - valjda - amebe morale biti konzultirane oko kurikuluma biologije, a kiseline morale imati delegata u tijelu za kurikulum kemije.

Ne ljutim se, ukratko, na Glogoškog. Onaj na kojeg se ljutim je Novak. Jer, Prosperov Novak nije glupan. On je pametan čovjek koji se odlučio pretvarati da je glupan, odlučio je biti estradni umjetnik i za novac glupima špilati glupana da bi ih servisirao intelektualnom topničkom podrškom. Odlučio je potpirivati samorazumljivu, pravičnu glupost umjesto da je secira i raščlanjuje. Odlučio je to činiti, duboko sam uvjeren, zato što je u tome bilo para.

I zato je ova zemlja propala. Ne zbog pravičnih glupana, jer njih ima svugdje. Propala je zbog ljudi kao što je Prosperov Novak.

Kategorije: Hrvaška

Svom suprugu Ivici Vidoviću Gordana Gadžić podigla je dostojan spomenik

Ned, 22/04/2018 - 09:42

Zacijelo su najskromniji ljudi zaslužili da se najobimnije dokumentira njihov život.

Glumac Ivica Vidović bijaše toliko samozatajan a duhovit čovjek, da za njega i nije bilo odviše glavnih uloga u našoj balkanskoj dramaturgiji. Svejedno, njegova tiha pojava obilježila je naše živote...

Likovi intelektualaca

Monografija “Hod po rubu, s Ivicom” Gordane Gadžić, urednice i suautorice, za naše je prilike velebno djelo.

Suizdavači su Školska knjiga i Teatar Rugatino, za koji je Ivica Vidović što se kaže ginuo do smrti. Raskošno opremljena knjiga broji 505 stranica, zabilježena je ukupno 221 uloga glumčeva, tu je kakvih 800 fotografija, dokumenata, programskih knjižica, plakata, memorabilija…

Kad je posrijedi glumčev rad, podjednako se monografija bavi kazalištem, filmom i televizijom, dakako ne samo u Hrvatskoj nego na području bivše Jugoslavije.

Gordana Gadžić jest, ukratko, pokojnom suprugu podigla zbilja dostojan kulturni spomenik. Poznato je da su glumci jedini intelektualci kojima je uskraćen pristup u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Zvuči neobično, ali kazališni kritičar može biti akademik a dramski prvak niti slučajno.

A ako je tko bio zaslužio status akademika među glumcima, onda je to zacijelo Ivica Vidović. Njegove različite kreacije intelektualaca nisu tek bile puke karikature naglašenih “karakteristika”, kako se to od njega počesto htjelo, nego duboko promišljena i doživljena bića dovedena u stanja samorazarajuće lucidnosti, koja se onda “emitira” cijelim njegovim glumačkim aparatom.

U nas se relativno rijetko prave monografije o glumcima. Hrvoje Ivanković je ne tako davno dovršio monografiju o drugom skromnom prvaku našemu, Peri Kvrgiću, a lijep je prinos dao i ovoj knjizi. Njegov profinjen stil, nenametljiv a i duhovit, lijepo naliježe uz lik Vidovićev.

Promocija u podne

Mnogi su domaći intelektualci pridodali svoje uvide: Miljenko Jergović, Boris Senker, Hrvoje Ivanković, Tonko Maroević, Vjeran Zuppa, Lada Martinac Kralj, Davor Špišić, Nataša Govedić, Tomislav Kurelec, Vladimir Gerić, Božidar Violić, Georgij Paro, Joško Juvančić, Miroslav Međimorec, Jurica Pavičić, Damir Radić, Dražen Ilinčić, Branko Ivanda, Bogdan Žižić, Rade Šerbedžija, Ivica Ivanišević, Ahmed Burić, Branko Baletić, Dubravko Mihanović, Milena Dravić, Milan Kundera, Veselko Tenžera, Želimir Falout i još neki.

Vidovićeve ključne uloge predstavljene su obimno, tekstualno i fotografski, nižu se eseji, kritike, komentari publike, intervjui...

Promocija monografije  “Hod po rubu, s Ivicom” Gordane Gadžić održat će se danas u podne u Gliptoteci HAZU. 

Kategorije: Hrvaška

ŠEF IDS-a TVRDI DA SE DOGOVORIO S KRSTIČEVIĆEM Ratni avioni neće nadlijetati Istru. Militarizacija nije opcija, borit ćemo se protiv nje na sve načine

Ned, 22/04/2018 - 09:40

Predsjednik Istarskoga demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi i ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Valter Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojemu nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti, Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkoga grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskoga ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016., kad je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška. Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja. Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se 'otvorila vrata' rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj. 

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane, odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd - imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima. Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka, odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjega istupa za njegova posjeta Istri?

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika. Zašto Bernardić razbija oporbu, ne znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sad osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja ispod je svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti. 

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kad u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev - da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Nažalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja. Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje.

Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenost državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki put radije udariti po džepu građana, nego staviti u funkciju imovinu koja sad predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu. (Razgovarao: Daniele Sponza)

Kategorije: Hrvaška