Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 6 min 24 sek od tega

'OČAJNA SAM, ČOVJEK JE MRTAV, A NI ZA MOJU VERU NEMA VIŠE ŽIVOTA!' Ispovijed majke: 'Prije par mjeseci umro joj je djed, uslijedio je bračni krah...'

15 ur 15 min ago

- Strašno sam potresena. Užasno mi je teško i ne pronalazim riječi da opišem očaj. Jezivu vijest nisam doznala od policije nego mi ju je rekla Verina prijateljica. Neopisivo mi je žao poginulog i njegove obitelji, čiji je život bespovratno uništen. Ni za moju Veru nema više života. U sekundi se našla u situaciji koju ta druga obitelj definitivno nije zaslužila, ali nije ni moja kći jer ona, vjerujte mi, ni mrava ne bi zgazila. U proteklih godinu dana, a možda i više, zaredale su joj se nedaće. Prije par mjeseci umro joj je djed za kojeg je bila jako vezana, a život joj se dodatno sunovratio nakon bračnog kraha. Nije tu nedaćama kraj jer joj je i baka, moja majka, na samrti. Gdje je bila tu večer?

Ne znam točno, ali znam da se išla razonoditi na neradni dan. Ne branim je, da ne mislite, ali ona sigurno nije priželjkivala to što se dogodilo - rekla je za Jutarnji list u telefonskom razgovoru majka Vere Begić Belčić, suspendirane riječke pročelnice za sport i tehničku kulturu. Na sam spomen razloga zbog čega smo je nazvali briznula je u plač jer od šoka ne može doći k sebi. Ogorčena je javnim linčom koji je usmjeren na cijelu obitelj nakon što je u javnost procurio identitet vozačice koja je sa 1,8 promila alkohola u krvi, vozeći se Istarskim ipsilonom u suprotnom smjeru, u frontalnom sudaru usmrtila Igora Soldatića (41), a čiji su supruga i sin pukom slučajnošću preživjeli.

- Razapinje ju da je alkoholičarka, a ona to nije. Tijekom proteklih godinu dana zaredali su joj se problemi u životu pa joj je sve očito postalo preteško i izašla je u provod. Vera je oduvijek pomagala ljudima. Cijeli se život bavila sportom. Radila je mukotrpno. Trenirala i paralelno studirala, diplomirala je pravo, a poslijediplomski je stekla iz medicinskog prava. Završila je i novinarski tečaj. Zadnje muke s kojima se teško nosi na privatnom planu su bili rastava, preseljenje, dijete školarac. No, kakve veze s nesrećom ima to je li članica SDP-a?

I kakve veze stranačko opredjeljenje ima s nesrećom? Ne treba se igrati s političkim strankama. Uostalom, stranka joj nije pomogla u njezinoj karijeri. Niti je na mjesto pročelnice došla po vezi, nego po zaslugama kao sportašica. I nije jedina. Pogledajte i druge uspješne bivše sportaše gdje su danas - kroz suze dalje jeca majka nesavjesne vozačice koja, nevoljko nam otkriva, nije smogla snage otići sa sinom do kćeri na policiju.

- Moj sin ju je vidio na par minuta dok je čekala saslušanje i odluku što će s njom biti dalje. Samo joj je odnio čistu odjeću jer je nakon nesreće bila sva krvava. Vera je svjesna što je napravila i samo šuti. Vjerujte mi, njezin život je stao. Njezinu životu je kraj, a treba misliti na sinčića koji je u ranjivoj dobi. Da je barem mene pregazila jer bol koju nosim zbog činjenice da je jedan dječak ostao bez svoga oca je nemjerljiva. Suosjećam s obitelji poginulog i znam da nema riječi utjehe. Preminuli vozač nije zaslužio takav kraj - jecajući je zaključila potpuno shrvana Verina majka.

Kategorije: Hrvaška

Antistresna fjaka okružena plavetnilom kod Trogira

20 ur 53 min ago

 

Vila sa 5 zvjezdica blizu Trogira u Seget Vranjici smještena je na mirnoj lokaciji koja osigurava bezbrižan odmor. Krasi je suvremena arhitektura koja istovremeno jamči gostima potpunu udobnost i mir. Objekt je idealan za goste koji žele antistresni odmor uz samo more. Sama kuća ima 400 četvornih metara, a njena prednost je također što ima i dva odvojena apartmana od kojih svaki ima oko 50 kvadrata, u kojima se smještaju prijatelji ili osoblje gostiju.

22.jpg

26.jpg 

11.jpg

swimming pool 1l.jpg 

Kuća je uređena u modernom stilu i na njenom uređenju su radili izvrsni stolari jer je u njoj gotovo svaki komad namještaja i dekoracije ručni rad. Centralni dio ima tri spavaće sobe s kupaonicama, TV-om, klimatizacijom, podnim grijanjem, balkonima i, naravno, kuhinjom i dnevnim boravkom. Isto tako, vila ima prelijep vrt od čak 600 kvadrata i nezaboravan pogled na otoke Šoltu i Veliki Drvenik.

living room 2.jpg

24.jpg

apartman1_1.jpg

apartman2_1.jpg

kichen 5.jpg

master bedroom 1.jpg

master bedroom 2.jpg

Gosti cijelo vrijeme mogu uživati u bazenu s masažama, infracrvenoj sauni i zabavama kao što su stolni tenis, trampolin i vožnja kajacima. Profil gostiju je zaista raznolik, a dolaze sa svih kontinenata. Cijena je u sezoni 1800 eura po danu.

Više informacija potražite na: Luxury Croatia

Antistresna fjaka okružena plavetnilom kod Trogira 

Foto: Luxury Croatia

Kategorije: Hrvaška

'IGOR JE UVIJEK PAZIO U VOŽNJI, NISAM VIDIO NI DA JE PIVO POPIO, NITKO NE MOŽE VJEROVATI DA JE MRTAV' Velika tuga u malom mjestu u unutrašnjosti Istre

Pet, 17/08/2018 - 23:18

Tuga je zavila malo mjesto Karojbu u unutrašnjosti Istre nakon što je u srijedu navečer život na Istarskom ipsilonu izgubio njihov sumještanin Igor Soldatić u sudaru s pijanom riječkom pročelnicom za sport Verom Begić Blečić. Nitko ne može vjerovati da se to dogodilo, a da je izgubio život kada da se u njegov automobil zabila javna osoba koja je vozila u suprotnom smjeru i to s 1,8 promila u krvi, smatraju da je nedopustivo. U njegovoj obiteljskoj kući u sklopu koje je sam vodio autolimarsku radionicu Walter muk i tišina.

- To je velika tragedija i žalosno je što se tako nešto dogodilo. Svi smo u šoku i jučer smo se zvali cijeli dan i pitali jedni druge je li to istina - kazao nam je Igorov prijatelj i suradnik Mauro Močibob koji u Karojbi ima vulkanizersku radionicu MM. Igor je 30-ak metara dalje od oca naslijedio autolimarsku radionicu Walter.

- Baš sam trebao ići kod njega da nešto riješimo, kada je došla do mene ta vijest. Presjeklo me i još uvijek nemam snage otići do njegovih roditelja. Nitko od nas ne zna kako bismo se sada ponašali. Jednostavno ne mogu vjerovati da je to moguće. I cijelo mjesto razmišlja kao ja, jer svi jako dobro znamo Igora. Bio je više nego discipliniran kada je vožnja u pitanju.

On je bio jedna od osoba koja bi se vezala i tri puta kada bi mogla da bi bio siguran u automobilu - kazao nam je njegov kolega koji ne može doći k sebi. Kazao nam je da je Igor svaki dan iz Karojbe putovao za Umag gdje je živio sa suprugom Tanjom i sinom Rokom.

- Zvono na crkvi je samo jednom zazvonilo što nam je znak da je život izgubio netko iz mjesta. A kada i gdje će biti sprovod još ćemo vidjeti - kazao je Močibob.

Njegov kolega Patrik Pilat osuđuje ovo neodgovorno ponašanje na cesti i kaže da opreza nikada dosta: - On je svaki dan putovao tom cestom i naravno da ju je znao napamet. Ali, nikad ne možeš biti dovoljno siguran - kazao je Pilat.

Susjedi u selu tvrde pak za njega da je bio iznimno odgovoran kao vozač i da ga nikada nisu vidjeli da je u lokalnom kafiću popio pivo. U Umagu je pak kozmetički salon Igorove supruge Tanje zatvoren, a na vratima stoji informacija “zbog smrtnog slučaja”. Njezina poznanica iz knjigovodstvenog ureda kazala nam je da Tanja nije u Umagu.

- S djetetom je još uvijek u bolnici u Rijeci. A što da vam kažemo. Velika tragedija. Grozno je kada ti se tako nešto dogodi. Uzmeš si jedan dan slobodno da ideš na izlet i tragedija. Grozno - kratko nam je rekla.

Inače, supruga preminulog Igora salon vodi već sedam godina. Njihov su obiteljski život poznanici i prijatelji opisali kao miran. Svako slobodno vrijeme provodili bi s djetetom na izletu ili putovanjima. Nažalost, jedan takav završio je kobno.

Tragično preminuli Igor nije mogao izbjeći nesreću koja se dogodila na izlasku s mosta na Mirni u smjeru Umaga, jer se s lijeve strane izlaza nalaze betonski blokovi koji su mu priječili da vidi kako netko dolazi iz suprotne strane. Koja je bila namjera riječke pročelnice s 1,8 promila alkohola u krvi, tek će se saznati. Sada se samo može nagađati da je eventualno htjela 50 metara dalje na mostu prijeći na suprotnu traku da bi se našla na pravoj strani autoceste. Do tamo nije stigla.

Kategorije: Hrvaška

'NE BOJTE SE KAD HRVATI GOVORE, A OVE TEME PRESKOČITE!' Poznati putopisac objavio video u kojem savjetuje što se nikako ne smije raditi u Hrvatskoj

Pet, 17/08/2018 - 23:08

Poznati putopisac tj. 'travel bloger' Mark Wolters,koji je Youtube slavu stekao zabavnim videima u kojima turistima objašnjava što svakako moraju i što nikako ne smiju činiti kad posjete neku zemlju, na sebi svojstven način obradio je i Hrvatsku.

U 10-minutni video sažeo je svoja iskustva tijekom boravka u našoj zemlji i nekim budućim gostima savjetovao što nikako ne smiju raditi u Hrvatskoj.

Savjeti su sljedeći:

  1. Nemojte se prepasti kad čujete Hrvate kako razgovaraju jedni s drugima. Nemojte misliti da se svađaju, oni naprosto tako pričaju.
  2. Pokušajte izbjeći razgovore o ratu i Srbiji. To je i dalje osjetljiva tema.
  3. Nikako nemojte Hrvatsku nazvati Jugoslavijom.
  4. Hrvati su vrlo ponosni, pa nemojte podcjenjivati ništa hrvatsko. Čak ni u šali.
  5. Ne očekujte samo pješčane plaže. Ima ih i priličan broj stjenovitih pa ponesite adekvatnu obuću.
  6. Ne zaboravite se zaštititi od sunca i insekata.
  7. Hrvatska ima neobičan oblik, pa ne očekujte da ćete ikuda stići brzo.
  8. Hrvatska je zemlja iznimne povijesti, pa ne zaobilazite lokalne muzeje.
  9. Hrvatska je i zemlja iznimne hrane, pa ne zaobilazite lokalnu kuhinju.
  10. Ne očekujte plaćanje u eurima jer Hrvatska ima svoju valutu - kunu.
  11. Ne zaboravite u restoranima ostaviti napojnicu od 10 posto.
  12. Ne brinite ako ne znate hrvatski jer svi govore engleski. No cijenit će ako pokušate reći nešto na hrvatskom.
  13. Ne propuštajte priliku probati lokalne poslastice kad vas domaćini ponude.

Mark Wolters 

Kategorije: Hrvaška

KUJUNDŽIĆ SPREMAN PODNIJETI OSTAVKU AKO SE POKAŽE DA JE BILO PROPUSTA 'Nitko od nas nije bogomdan na takvo mjesto'

Pet, 17/08/2018 - 23:05

Nakon što je danas izbio požar u Psihijatrijskoj bolnici Lopača, nakon čega je jedna osoba poginula a više ih je ozlijeđeno, na lice mjesta su stigli premijer Andrej Plenković i ministar zdravstva Milan Kujundžić.

Osvrnuli su se na brojne kritike na sustav zdravstva nakon što je ovog tjedna u Zaprešiću tragično preminuo mladić Matteo Ružić.

Novinari su ministra Kujundžica pitali je li spreman, kada prispiju konačni rezultati istrage, a u vezi sa slučajem tragične smrti mladića u Zaprešiću, ponuditi ostavku, bude li se osjećao odgovornim.

"Naravno da sam spreman, svaki političar mora biti spreman,  je nitko od nas nije od Boga dan na to mjesto, ako se ustanovi da je bilo propusta. Po onome što su do sada napravile inspekcije, uistinu propusta nije bilo. Nažalost, priroda bolesti je takva da nekada medicina ne može pomoći svim pacijentima“, rekao je.

Plenković: Ministar Kujundžić radi svoj posao

Na pitanje ima li ministar Kujundžić i dalje njegovu političku potporu, premijer Plenković rekao je da su sada došli prije svega iskazati zahvalnost osoblju bolnice u Lopači i vatrogascima koji su herojskim naporima spasili teške pacijente, mnoge od njih nepokretne, u  požaru koji se brzo razvijao i da im na tome zahvaljuje.

"Što se tiče cijele rasprave o hitnoj medicini i službi i slučaju u Zaprešiću, ministar i ja smo jučer temeljito razgovarali i o nalazu inspekcijske službe. Čeka se još cjelovito izvješće obdukcijskoga nalaza Zavoda za sudsku medicinu i tada ćemo tek, na temelju potpunih argumenata, moći u cijelosti i meritorno komentirati ovaj slučaj u Zaprešiću. Ministar radi svoj posao, i jučer i danas, i svi ostali, državni tajnik i sve službe koje su ovdje danas bile požrtvovne", izjavio je premijer Plenković.     

Kategorije: Hrvaška

TAJNE OLIVEROVIH HITOVA 'Jedna od najpoznatijih Dragojevićevih ljubavnih pjesama uopće nije posvećena ženi, nego jednom gradu!'

Pet, 17/08/2018 - 23:04

U vrijeme kad je Tomislav Zuppa živio, a bilo je to od 1906. do 1980. godine, tekstopisca pjesama “Galeb i ja”, “Romanca”, “Četiri stađuna”, “Pismo ćali”, “Naše malo misto”, “Moja jube”, “Finili su Mare bali”, “Kapetane moj”, “More” i mnogih drugih, Pero Gotovac nazvao je manje poznatim ocem poznatijeg sina, Vjerana Zuppe, a samoga sebe nazvao je manje poznatim sinom poznata oca, Jakova Gotovca.

Tomislav Zuppa u poznijim je godinama počeo pisati za klape, dalmatinske šansonijere i zabavnjake. Sin Vjeran govorio bi mu: “Pape, pod stare dane guraš se u klape”. A tim danima prethodio je turbulentan život, od siromašnog splitskog djetinjstva, diplome talijanskog i engleskog, odlaska u partizane, odlaska u Bari gdje je bio časnik za vezu za egipatski El Shutt. Odmah nakon II. svjetskog rata Tomislav Zuppa radio je u ministarstvu tadašnjih inostranih poslova i trebao je postati rimski ambasador, ali je zbog obiteljskih razloga odustao. Poslije je zbog toga bio politički “kažnjen” mjestom knjigovođe.

Gotovac i Runjić

Preselio se u Zagreb, radio činovnički posao u Komisiji državne kontrole. Osnovao Croatia film i prvi filmski časopis u Jugoslaviji pod nazivom Filmski vjesnik. No, cijeli je život, kako kaže njegov sin Vjeran - teatrolog, bivši upravitelj ITD-a, a kasnije i dekan Akademije dramske umjetnosti - pape nešto pisao. Npr. objavio je nekoliko kratkih novela u dnevnim listovima kao što su Borba i Vjesnik. Za Studio Vjeran Zuppa, rekonstruirajući sjećanja, govori kako su nastale najpoznatije pjesme njegova oca.

zuppa4-281113.jpg 

- Pape je počeo pisati pjesme odlaskom u mirovinu, na to ga je potaknula i činjenica da je tada krenuo splitski festival zabavne glazbe koji je prvo bio organiziran u otvorenom kinu na Bačvicama. Tamo smo išli zajedno i postalo mi je jasno da se njemu bio dopao taj način oblikovanja poetskih sadržaja. Prve je svoje pjesme odnio svojem poznaniku, poznatom kompozitoru Peri Gotovcu, kojem su se te pjesme izuzetno dopale. Najprije ih je komponirao Pero Gotovac. Tek kasnije pape se upoznaje sa Zdenkom Runjićem. Pero pomalo posustaje u sudjelovanju na splitskom festivalu, a Runjić pokazuje velik interes za papin rad. Tako dolazi do jedne opsežne suradnje i radnog i prijateljskog kontakta između njih - podijelio je vrijeme pjesama Tomislava Zuppe na Gotovčevo i Runjićevo razdoblje.

Pa je tako iz vremena suradnje Gotovac - Zuppa možda najpoznatija “Naše malo misto”, špica za kultnu seriju koju pjeva Boris Dvornik. Iz Runjićevih je godina najčuvenija “Galeb i ja”, a iza nje “Romanca”. Obje su Zuppine pjesme bile dio drugog Dragojevićevog albuma “Malinkonija” iz 1977. godine.

OLIVER DRAGOJEVIĆ - Galeb i ja 

- Pjesma ‘Galeb i ja’ nastala je tako da je Runjića njegov sin, tada još dječak, nagovarao da treba nešto napisati o toj ptici. Runjić je pokušao napisati pjesmu o galebu, ali nije bio zadovoljan svojim pokušajima. Tada je nazvao papu i zamolio ga da on napiše nešto na tu temu. I pape je napisao. Runjić je bio oduševljen tekstom i uglazbio ga je izvrsno. Papi se kompozicija jako dopala - sjeća se Zuppa koji je od pape prije izlaska skladane pjesme dobio na čitanje “Galeba”, kao i sve druge pjesme koje je otac pisao.

Pjesma što ne stari

- Tekst me zadovoljio, ali me nije bio oduševio. Tek kad je bio i komponiran, dobio je na cjelini, pa sam promijenio mišljenje o sadržajnoj vrijednosti. Novim slušanjima ta kompozicija, koju sam bezbroj puta čuo, svaki put donijela bi nešto što je utjecalo na njezinu vrijednost, koja je stalno rasla. Pjesma nije starila - otkriva Zuppa.

Druga pjesma koja je važna u razdoblju suradnje tekstopisca Tomislava Zuppe, skladatelja Zdenka Runjića i pjevača Olivera Dragojevića je “Romanca”, oko koje kruži zabluda. Tu pjesmu Zuppa uopće nije posvetio ženi ili starom bračnom paru. Stihovi koji počinju s “uvik kad sam s tobom ja sam ka i dite” napisani su iz ljubavi prema Splitu, kao što je Zuppin “Cvijet čežnje” posvećen Dalmaciji. Je li moguće da je odnos Zuppe i Splita bio toliko emotivan da je tekstopisac Split sakrio iza asocijacije na ženu?

Oliver Dragojević - Romanca (Live) 

- Njegov odnos prema Splitu bio je trajan,  prisan, pa se ne treba čuditi što ga je u nekom intimnom obliku pospremio i u asocijaciju na ženu. Zbog takvog odnosa prema Splitu, strašno mu je bilo žao da je pjesma ‘Romanca’ koju je posvetio upravo tom gradu bila izvedbeno prebačena u ženski rod u stihu ‘Razumi me dobro potribna si meni’. Naime, cijeli odnos mojeg oca prema gradu Splitu nalazi se u toj pjesmi koju na kraju svojeg života posvećuje kao stanovitu himnu gradu Splitu i njegovoj povijesti - tumači V. Zuppa.

Poznanstvo Tomislava Zuppe s Oliverom Dragojevićem odvijalo se putem prijateljstva s Runjićem.

- Runjić i pape sastajali su se često. Papi se Oliver jako sviđao, ali ne mislim da su se nešto posebno družili. Usput rečeno, i mojem ocu doista su se jako dopadale pjesme koje je radio s Runjićem. Mislim da je s njim bio u kontaktu daleko češće nego s Oliverom. Ono što posebno pamtim kao jedan oblik oduševljenog pisanja o brojnim izvedenim papinim pjesmama izišlo je iz pera dvojice drugih značajnih splitskih autora Jakše Fiamenga i Momčila Popadića. Neobično je što su dva najsadržajnija i najanalitičnija teksta o mojem ocu, Fiamenga i Popadića, izašla kao nekrolozi. No, bilo kako bilo, premda se radilo o nekrolozima, ti su tekstovi bili nešto daleko više, važnije i značajnije od nekrologa kao takvog - nastavlja Vjeran Zuppa.

runjic_nadalina2710-desk.jpg 

Priča o didi i ćali

Tomislav Zuppa i Zdenko Runjić potpisali su i “Pismo ćali”, pjesmu koja je Zuppina obiteljska stvar. Riječ je o Vjeranovom didi koji je otišao u Ameriku. Je li slučajno ili namjerno pjesma emigrantskog štiha dana Vici Vukovu?

- Ta pjesma sadržajno pripada odlasku mojega dide na rudarenje u Ameriku. Rudarenje s neslavnim završetkom. U njezinu su sadržaju stihovi koji se ne odnose samo anegdotalno na slučaj dide Ivana, nego oni imaju i daleko širi opseg i veću socijalnu dubinu. Oni otvaraju dramu mnogih naših očeva koji su tamo otišli i daje sliku o mnogima od nas koji smo ‘ovdi’ ostali. Na primjer, poruka sina svojem ćali u Ameriku glasi:

‘Nosim jaketu žutu i gaće/Što si posla mi tisne i kraće/Mater je uvik u tvojoj vešti/Pa nam se smiju da smo furešti/Ćale moj...

Tija bi ćale ka druga dica/Imat uzase svojega oca/S tobom se igrat/Uz tebe ležat/Slušat te, pričat, stalno te gledat/Ćale moj, ćale moj, ćale moj’

Ako se, kao što kažete, tu radi o ‘emigrantskom’ štihu, onda se prvenstveno radi o drami života na daljinu s ‘rezultatom’ života za sirotinju. Pape nije bio onaj koji je mogao, a niti htio određivati tko će pjevati njegove pjesme. Međutim, Vice Vukov je bio i ostat će veliki umjetnik u tom području glazbe - ističe Zuppa.

Naše Malo Misto špica 

A što je “Naše malo misto”, Gotovčeva i Zuppina špica serije? Je li to Split ili je otac mislio na neko drugo mjesto?

- Tu nema zagonetke. On je iz iskustva života u Splitu koji je za njegova djetinjstva bio gotovo pa malo misto, a svi njegovi preci rođeni su pored Trilja, u mjestu Brodarić, gdje je često i on boravio. Za mene ‘špica’ te izvrsne TV serije zaista u svim svojim elementima (‘sve se vidi, sve se čuje, sakrit se nemore…’) hvata u potpunosti ono što bih rado nazvao fenomenom dalmatinskih gradova i Dalmacije u cjelini - kaže Vjeran Zuppa koji tijekom karijere nije toliko zazirao od hvatanja u koštac s politikom koliko njegov otac. Što mu je Tomislav Zuppa govorio u doba kad ste se morali boriti da Partija ITD-u ne zabrani izvođenje “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja”?

- Živio sam u obitelji u kojoj je otac kao borac i član Partije već na početku preživio dosta političkih udaraca. Mama, koja je, dok je on bio u partizanima, bila u Splitu zatvorena i ispitivana zbog sumnje ustaških vlasti da je dostavljala neke podatke partizanima, nije se, međutim, nakon rata politički izjašnjavala. Ona se zadržala samo na ponavljanju uvijek jedne te iste preporuke: ‘Pazi se sine’. Što se oca tiče, on je pred odlazak u mirovinu istupio iz članstva u partiji. Jedan dan donio mi je tekst i zamolio me da ga pročitam, jer da on tu navodi razloge odlaska iz partije. Ono ukratko glasi: ‘Dragi drugovi, prisiljen sam izaći iz članstva KPH iz razloga što sam odlaskom u mirovinu prenatrpan kućanskim poslovima pa ne bih mogao odgovoriti zahtjevima koje partija pred mene postavlja’. Dakle, taj moj pape,  imao je brojne razgovore sa mnom, a naročito u ono doba kada je pojavljivanje mojeg imena bilo zabranjeno i u tisku. Podržavao me u političkim odlukama. U svim. Eto tako je to bilo - završava Zuppa.

Kategorije: Hrvaška

'PET SATI DRŽAO SAM SINA NA RUKAMA. PET SATI LEŽAO JE MRTAV NA CESTI' Je li agonija obitelji baš trebala trajati toliko dugo?

Pet, 17/08/2018 - 23:01

“Pet sati držao sam sina na rukama. Pet sati ležao je mrtav na cesti”, rekao je ovih dana novinarima očajni otac mladića Mattea Ružića koji je u nedjelju umro na nogostupu ulice u Zaprešiću pošto mu je iznenada pozlilo. Pokušaj oživljavanja trajao je od 17.30, u njemu su sudjelovala dva tima Hitne, i to prvo ekipa bez liječnika, a potom je oko 18 sati stigla ekipa s liječnikom, ali pomoći nije bilo. No, dodatno je za obitelj traumatična bila činjenica da je Matteo ležao na cesti još nekoliko sati pošto je liječnik Hitne potvrdio smrt. Svi se pitaju kada je stigao mrtvozornik koji mora potvrditi smrt i obaviti sve formalnosti kad netko umre izvan zdravstvene ustanove.

Iz Zagrebačke županije, koja je kao i sve županije zadužena za mrtvozorništvo, odgovorili su nam da je iz Zavoda za hitnu stigao poziv za mrtvozorenje u 18.50 te da je dr. Vladimir Šinko stigao na mjesto događaja u 19.13 sati. U Županiji kažu da je liječnik stigao za manje od pola sata i potom obavio sve sukladno propisima, a to znači ispunio popratnicu za prijevoz i obdukciju koja je obavezna kad je uzrok smrti nepoznat, odnosno nejasan. No, u Županiji nemaju saznanja koliko je još trajao policijski očevid te kad je stigao prijevoznik koji radi sukladno Zakonu o pogrebničkoj djelatnosti.

Tvrde da problema s mrtvozorništvom u županiji nemaju te da se raspored dežurnih za pojedina područja sastavlja za svaki mjesec, što čine voditelji ispostava Doma zdravlja. Te rasporede imaju i voditelji ispostava Zavoda za hitnu medicinu koje i obavještavaju mrtvozornika o potrebi mrtvozorenja. Nažalost, čini se da su “svi radili po propisima i zakonima”, ali ostaje činjenica da je puno toga u slučaju Matteove smrti bilo s ljudske strane teško prihvatljivo. Izmjenjivanje ekipa Hitne, pa konstatiranje smrti, pa mrtvozornik i njegov posao, pa policijski uviđaj, pa čekanje prijevoznika samo je produljilo agoniju obitelji.

Jasno je da procedure mora biti, ali treba li “administracija” trajati više sati pitanje je za one koji brinu o pojedinim djelatnostima. Da situacija može biti i gora govori dio Pravilnika o načinu pregleda umrlih te utvrđivanje vremena i uzroka smrti umrlog izvan zdravstvenih ustanova prema kojem mrtvozornik u pravilu obavlja taj posao na mjestu smrti “najkasnije u roku 12 sati od primitka obavijesti”. Drugim riječima, ako netko umre u stanu, obitelj može čekati i cijeli dan a da to i dalje bude “po pravilima struke”. Izuzetak su javne površine, gdje mrtvozornik dolazi po nalogu hitne, kao što je to učinjeno u slučaju Mattea.

Kategorije: Hrvaška

Ugledni njemački liječnik u domovini prodao svu svoju imovinu i pobjegao u šumu u Hrvatskoj: 'Imao sam za to jedan jako dobar razlog...'

Pet, 17/08/2018 - 22:56

“Nije pronađena niti jedna WiFi mreža”, krajičkom oka registriram poruku na svom laptopu dok slušam dr. Markusa Gollmanna kako komentira komercijalizaciju suvremene medicine, njezin brak iz računa s farmacijom.

Sjedimo ispred kamp-kućice, u hladu krošnje hrasta, u šumi što ju je odnedavno učinio svojim domom. Ispred nas stere se neveliko polje, na rubu kojeg je uz klasičnu kamp-prikolicu prije mjesec dana dovezao i postavio još jednu, veću, također mobilnu kućicu. Cesta je dovoljno daleko, Bale su udaljene nekoliko kilometara, jedino što se ovdje u užeglo poslijepodne čuje jest kakofonično glasanje kukaca.

“U druga godišnja doba po cijele dane mi pjevaju ptice, osim u ljeto” Sunce je upeklo, daška povjetarca nema, a on bi nam odmah, sad, entuzijastično pokazao kakva je ta istarska zemlja, hektar što ga je lani kupio.

ww3.jpg 

Zajednica

Ima gotovo desetak godina da je dr. Gollmann, njemački liječnik sa specijalizacijama iz anesteziologije i opće medicine, počeo razmišljati kako život učiniti jednostavnijim, smislenijim, mirnijim; krenuo tragati za nekim mirnim komadom Zemlje.

“Čovjek mora imati neki cilj. Mnogi ne žive vrijednosti koje kažu su im bitne. Moraš jednom stati i upitati se što ti je doista bitno. Na mene je, rekao bih čak formativno u tim mojim 40-im godinama, utjecala ‘Anastazija’, serija knjiga Vladimira Megrea, o mudroj ženi koja živi u tajgama Sibira i priča o vraćanju prirodi i pradavnim korijenima. Nisam odmah niti shvaćao da su me te knjige toliko obilježile.

Počeo sam putovati svijetom i tragati gdje bih mogao živjeti u prirodi, okružen ljudima koji misle slično. Prvo sam to mjesto tražio u Njemačkoj, potom u Portugalu, Švicarskoj, lani sam, vođen jednim tamošnjim projektom samoodrživosti, neko vrijeme bio u Paragvaju, u zajednici ljudi koji žive u prirodi i međusobno se podupiru. Sanjao sam slično, imati zajednicu od oko 1000 ljudi i živjeti u prirodi, od prirode, za prirodu. No shvatio da sam je to predaleko od Njemačke, mojih sinova, prijatelja, obitelji...”

Iz Paragvaja se uputio u Istru, kamo je zadnjih godina ionako često dolazio, u šumu nedaleko od Bala. Prvih je nekoliko puta ovdje bio s grupom Nijemaca na radionicama meditacije, a onda se na isto mjesto, nakon što je upoznao lokalne ljude, počeo vraćati sam.

 

Mala zagađenost

“Mislim da je u neku ruku bilo važno da odem do Paragvaja da raščistim neke stvari u sebi i shvatim da u Istri imam sve što i tamo, samo što je Istra uz to puno bliže Njemačkoj. To je tek sedam stotina kilometara, a Paragvaj je osam tisuća kilometara daleko. Jer još 2011. sam prvi put pomislio da bih mogao živjeti u Istri, ali tad nisam bio sasvim spreman na taj korak. Zamislite, tad mi se Istra učinila - prelijepa i predaleko od kuće. Ovdje je bitno manja zagađenost negoli u Njemačkoj. Priroda je u Istri, da tako kažem - prirodnija negoli na puno drugih mjesta koja sam proputovao. Jer tu je vrlo malo čovjekovih intervencija u nju.”

U zapadnjačku medicinu dr. Gollmann se razočarao odavno: “Studirajući, kao mlad čovjek, priželjkivao sam učiti ne samo o bolestima, nego o tome kako ljude liječiti. No puno se više uči o bolestima i jako je glasna poruka da se mnoge bolesti ne daju liječiti. Trebalo mi je puno učenja, putovanja, čitanja, susreta, da shvatim da se mnoge bolesti koje zapadna medicina drži za sada neizlječivima mogu liječiti.

Konvencionalna medicina bori se protiv novih znanja, jaka struja forsira medikamente čak i onda kad to ljude truje. Trenutno ne vidim mogućnost i put za promjene unutar klasične medicine, jer svi oni glasovi koji pokušavaju integrirati znanja klasične medicine i neka druga znanja na kraju budu zaustavljeni, izopćeni”.

ww2.jpg 

Razočaranje

Sve više je posvećen tzv. terapiji boli (Schmerztherapie), sistemu liječenja koje je osmislio Nijemac Roland Liebscher-Bracht. “Većina boli dolazi od silne napetosti mišića koja pritišće i kosti. Na tijelu je identificirao 72 točke koje, ovisno o mjestu boli, pritiskanjem uklanjaju bol. Cilj mi je tretmane ne naplaćivati, nego napraviti tako da mi ljudi daju onoliko koliko misle da mogu i trebaju, mogu platiti i u hrani, nekom drugom proizvodu koji možda oni rade, a ne u novcu.” Schmerztherapie odnedavno je prijavio da može raditi i u Hrvatskoj.

Poslom je ipak ostao djelomice vezan uz Bavarsku i Kassenärtzliche Vereinigung, liječnike koji obavljaju kućne posjete pacijentima. Ima dogovor da svakih nekoliko mjeseci po nekoliko dana radi za njih.

“Medicinom sam se počeo baviti vjerojatno da bih pomogao i samome sebi, shvatio što se događa s mojimtijelom. Oduvijek imam puno problema s alergijama. Pomoć sam, još davno, tražio na sve strane. Rješenje je uglavnom u hrani koju unosimo i okolini u kojoj živimo. Puno sam naučio kroz sebe kao pacijenta. Hrana je moćan lijek, a ako je sami uzgajate, liječite i dušu i tijelo, zato ovdje želim imati permakulturni vrt. Ove godine se time nisam bavio jer sam kasno došao, ali najesen kanim postaviti temelje tog vrta.”

Prije četiri tjedna iz Bavarske je dopremio mobilnu kućicu, prema njegovim nacrtima. “U doba dok još nisam znao kamo ću odseliti , rekao sam si - idem napraviti kućicu po svom, pa kad nađem zemlju, lakše ću se preseliti.”

Pod drvenim bačvastim svodom mala je kuhinja, biblioteka, stepenice vode na galeriju gdje je spavaonica. “Mogao bi se ovaj mali prostor grijati i na plin, proveo sam instalacije, ali želim biti sasvim neovisan o vanjskim izvorima, grijati se solarnom energijom i energijom vjetra. Ovdje će”, mahne glavom prema prostoru nasuprot sudoperu, “uskoro biti peć na drva. To je više negoli dovoljno da se zagrije čitav prostor. Vodu ću riješiti skupljajući kišnicu i po potrebi dovodeći cisterne”.

ww1.jpg 

Važna uspomena

Premda je u šumi, administracija ga, jasno, nije minula: “Prodao sam svu imovinu u Njemačkoj, nisam više registriran tamo, tj. nemam ondje adresu. Mislio sam da ću se ovdje lako registrirati, jer imam zemlju, ali kako na ovoj zemlji nije dozvoljeno graditi, ne mogu na njoj ni imati adresu. I sad, evo, razmišljam da u Balama kupim kućicu da bih se mogao registrirati. Vjerojatno ću je iznajmiti turistima, a ja ću nastaviti živjeti u šumi, u ovoj mobilnoj”.

U kućnoj biblioteci među knjigama o medicini, meditaciji, vrtlarstvu, povijesti, stoji CD za učenje hrvatskog. “Bitno je govoriti lokalni jezik, bez obzira na to što ovdje jako puno ljudi govori engleski, njemački...”. Zadnja riječ koju je naučio jest kruška. Uz njemački i engleski, govori i francuski i španjolski” “Hrvatski mi ne ide lako, bilo bi lakše da već znam neki drugi slavenski jezik, no za godinu dana moći ću, nadam se razgovarati s lokalnim ljudima na njihovom jeziku”.

S police s knjigama izvuče album u kojem su fotografije i zapisi rodbine i prijatelja, što su mu napisali i poručili nekoliko dana prije nego što se odselio. Lista stranice, komentira pokoju poruku, ponešto kaže o nekom od lica koja se izmjenjuju. “Ovo mi je važna uspomena. Dođe li neko loše vrijeme, njihove će me riječi držati da ustrajem.”

Penje se na malenu galeriju gdje je spavaonica, krevet. Iznad njega dva su prozora. “Ujutro me budi sunce... Odavde mogu vidjeti i izlazak i zalazak. ” Ipak, zasad malo koristi mobilnu kućicu. Pedesetak metara dalje, po stazi utabanoj u škrtoj, u ovo doba sasušenoj travi vodi nas do šatora. Nedaleko od njega, pod tendom razvučenom između dva hrasta, poljska je, priručna kuhinja.

Par koraka dalje stoji poveći šator.

“Zar nije ovo, bar u ova, ljetna doba, dovoljno? Ljepše je ovdje negoli u bilo kojoj hi-tech mobilnoj kućici”, gledam ga dok pomiče granu, učinilo mu se da je među lišćem kornjača.

“Sad ljeti skoro pa ispada da sam kućicu dovukao uzalud, da pretjerujem. Ali, zima i u Istri traži više od šatora.”

Kategorije: Hrvaška

MLADI JENNINGS NASTAVLJA TRADICIJU Shooter gađa poput oca Waylona

Pet, 17/08/2018 - 22:47

Češće nego rjeđe, sinovi velikih očeva i majki, barem u glazbi, nisu ni sjena svojih roditelja. Dovoljno je samo sjetiti se Lennonovih sinova, Juliana i Seana, koje su nazivali i “malim isprdcima velikog oca” jer njihov cjelokupan glazbeni opus nije vrijedan ni samo jedne pjesme velikog Johna. Čast bogu, ni djeca Willieja Nelsona, Merlea Haggarda i Johnnyja Casha, premda je njegova kći Rosanne postala cijenjenom i uspješnom kantautoricom, nisu nadrasli očeve, ali nisu ni bruka poput Lennonovih.

U plejadi sinova velikana country glazbe najviše su dobacili sin pa i unuk Hanka Williamsa, a u ovoj dekadi i Shooter Jennings, potomak pokojnog diva country glazbe Waylona Jenningsa i ljute country odmetnice Jessi Colter. Na njegovom prvom, duhovito naslovljenom albumu “Put The ‘O’ Back In The Country” (2005), objavljenom tri godine nakon Waylonove smrti, gostovala mu je i majka, ali i legendarni George Jones koji je po Nashvilleu slupao više automobila i od našeg Mladena “nije u šoldima sve” Grdovića. Još važnije, Shooterov debi producirao je Dave Cobb kojemu je to bio prvi važniji album u nizu kojim će u proteklih desetak godina promijeniti narav suvremene country scene.

U tom smislu, koliko god za roditelje imati Waylonna Jenningsa i Jessi Colter bilo neugodno zbog usporedbi, toliko je Shooter ipak obdaren sličnim talentom. Možda je trajnu dozu outlaw-countryja zadobio još s majčinim mlijekom, a može se i konstatirati kako je s Cobbom proveo transformaciju country glazbe nalik onoj koju je njegov otac sa svojim odmetničkim pajdašima proveo ranih 70-ih, kad su svoj “štab” iz Nashvillea preselili u Austin.

ttt 

Pri tom je i Shooter, eksplicitno i u pjesmi “Outlaw You” na albumu “Other Life” (2013), pokazao srednji prst country-pop zvijezdama, baš kao što je to prije gotovo pola stoljeća učinio njegov otac. Uz to, njegovi albumi su slijedili i liniju “odmetničke” estetike prema kojoj je tradicionalni country, ali na svoj način, cijepio s južnjačkim rockom, prljavim bluesom i iščašenim rockabillyjem te žestinom grungea. “Other Life”, pak, bio je progresivan country album poslije kojeg je Shooter na “Countachu” (2016) obradio i pjesme disco-maga Giorgia Morordera.

Bila je to luda avantura iz koje je izašao neokaljan da bi sada snimio album koji se može mjeriti s najboljim radovima njegovog oca Waylona iz 70-ih i 80-ih godina. Naime, “Shooter” je tipični outlaw-country i honky-tonk album, ali i djelo na kojem se jasno čuju i utjecaji koje je Waylonov sin zaprimio izvan svijeta country glazbe, iz rocka, rhythm & bluesa i popa pa i video igara, da bi ih u svom stilu i produkciji Davea Cobba procesuirao. Tako njime podsjeća i na Eltona Johna iz ranih 70-ih, Glena Campbella i Leeja Hazlewooda iz 60-ih te Jeffa Lynnea, Georgea Harrisona i Toma Pettyja kad su surađivali u okviru supergrupe Traveling Wilburys.

Naravno, usporedbe Shooterovih s “odmetničkim” putešestvijama njegova oca Waylona su neizbježne.

Kategorije: Hrvaška

MARINA VRSAR Na mjestu gdje je Casanova dvaput ljubio nastala je ova sjajna marina

Pet, 17/08/2018 - 22:46

Gumenjak nas oblijeće i sprema na mir gatova, koji su u prepuni. Brod se veže uz osmijeh mornara, a dokumenti na recepciji dobrohotnosti. Marina Vrsar osvojila nas je u samom startu. Što i ne čudi. Jer, ovo nije obična marina. Ovo je marina - zajednice...

Vlasnik je, naime, općina Vrsar, odnosno komunalno poduzeće Montraker, koje je osnovano 1997. godine, nakon što se Vrsar odvojio od Poreča. Ime dobiva po nazivu staroga kamenoloma, jednog od obilježja grada. U početku je aktivnost poduzeća ograničena na održavanje zelenih gradskih površina i održavanje njegove čistoće. No, već 1999. godine započinje se s planovima i pripremama za ostvarenje dvaju najvećih projekata: luka nautičkog turizma u Vrsaru i luka nautičkog turizma u Funtani.

Prihvat jahti

Prirodno je zaštićena otokom Sv. Juraj na kojem se nalazi istoimena romanička crkva. Marina ima 200 vezova u moru i 40 vezova na suhom. S obzirom na to da je dubina plovnog puta i vezova od 4 do 14 m, omogućen je prihvat jahti i do 50 metara dužine...

- Razmišljalo se o marini već krajem 80-ih godina; postoje zapisnici savjeta mjesnih zajednica gdje su već bile rasprave o tome, postojali su i neki nacrti...

No, marina je napravljena 2001. godine, to je bilo uz pomoć banke, uz pomoć općine kao vlasnika i nakon toga se je krenulo u ozbiljnu priču. Prvo se napravio lukobran, pa su se stavili tamo pontoni, to se polako naplaćivalo i onda se širilo dalje, krenula je izgradnja polivalentnih objekata i svih pratećih sadržaja potrebnih za efikasno funkcioniranje - započinje neobičnu nautičku priču direktor marine, Armido Gerometta. Uz Vrsar je, inače, malo potom krenula i izgradnja marine u Funtani, udaljene tek nekoliko nautičkih milja, što je bilo zanimljivo, ali pokazat će se, i vrlo efikasno rješenje, s obzirom na to da obje marine danas broje maksimalan broj vezova...

uu1.jpg 

No, vratimo se Vrsaru, koji uz funkcionalnost te unikatnu upravljačku strukturu, nudi još nekoliko etiketa izvrsnosti: sanitarni čvorovi među najboljima su na cijelom Jadranu, cijela je marina vrlo čista i uredna, servisni centar s dizalicom iznimno efikasan, a uz to Vrsar se diči i hortikulturalnim rješenjima:

Palme i masline

- Upravo prolazimo pored tropskih palmi, koje su posađene čim smo krenuli s izgradnjom marine, znajući da sporo rastu, a usto smo posadili i 300-tinjak maslina, od čijih plodova radimo ulje koje poklanjamo gostima. Nadalje, dičimo se jedinstvenim skulpturama izvedenim od strane istarske umjetnice, koje se svojevrsno i nadovezuju na Park skulptura Dušana Džamonje i nalaze se u Vrsaru, a postavili smo i tzv. pametnu klupu za punjenje mobitela - vidno je ponosan Gerometta, dičeći se, međutim, s dvije posebne atrakcije:

- Ovo je splav za čišćenje muringa - pokazuje na zanimljiv koncept viđen samo u Vrsaru i dodaje: - to smo naručili u Jagodu blizu Nove Gorice. Radi se o patentu koji mora imati i plovidbenu dozvolu, a njime godišnje čistimo muringe ovdje i u Funtani, brinući dodatno o čistoći i našim gostima...

Najpozitivnije je, pak, impresije izazvao radnički korpus. Ovdje, naime, tijekom ljeta rade, odnosno svoj posao praktično uče, studenti pomorstva, a određeni su poslovi vezani uz socijalno značenje Montrakera u Vrsaru.

- Iskreno, možda imamo i više zaposlenih nego što nam treba. Ali bolje i tako, neka ljudi rade, nitko ovdje, uostalom, ne leži primajući plaću. Svaki je radnik dobrodošao i svaki zna svoj opis posla. Time potičemo pad nezaposlenosti u općini, a ujedno istodobno i gostima pružamo dodatnu uslugu - zaključuje priču Arbido Gerometta.

200578-256801-marina_vrsar3.jpg 

Povijest

Od vrsarskog kamena, poznate pietre di Orsera, dizali su se nekad venecijanske palače, mostovi i crkve. Tu su dolazili onodobni poznati kipari (Leonardo Tagliapietra, Antonio Rizzo, kasnije, eto, i Džamonja), a zapisano je također da je Vrsar 1177. godine pohodio papa Aleksandar III.

Mnogo kasnije, ovdje je u dva navrata uplovio i famozni avanturist Giacomo Casanova. Sada uplovljavaju neki drugi gosti. No, i njima je gušt gotovo jednak. Zavodnički pogled na Vrsar po ulasku u vrsarsku luku, uostalom, silno podsjeća na Casanovu. Poput Casanove, Vrsar i njegova marina jednako zavodnički djeluju na sve koji ovdje jednom vežu konop na bitvu.

- Totalno drukčiji od drugih - vrti se negdje u pozadini. Kao lajtmotiv i himna marine, doista potpuno drukčije od gotovo svih koje smo dosad sreli...

uopi

vvv

lll 

Kategorije: Hrvaška

LJETO SPISATELJICE I KAZALIŠTARKE MANI GOTOVAC 'Srela sam se s Gotovinom u Pakoštanima. Osunčan je i mladolik'

Pet, 17/08/2018 - 21:18

Ljeti boravim u svojoj kućici za odmor već skoro pola stoljeća. To je mala kamena kuća u Mokošici, tik uz more. Doživljavam je kao svoj dom. Tu najradije odlažem sve svoje kufere. I to u svako doba godine, kaže teatrologinja, hit-spisateljica, bivša intendantica Mani Gotovac. Nakon operacije kralježnice, poslije koljena, sve u razmaku od nemirnih godinu i pol dana, ovo ljeto je najviše vesele mokošički sutoni.

- Sunce napokon zađe. Vrućina je nadmašila sva očekivanja. Kada napokon zađe, kada se pomalo gubi žestina dana, kada se primire i ose što su ljetos pomahnitale valjda od te sparine, pa i oni nesretni stršljeni koji se tu i tamo pojave, a bojim ih se kao samog vraga, e onda krenem zalijevati vrt. Začas zamiriše ružmarin, bosiljak, menta, ruže. Kornjača sa svojim mladuncima pokrene se, tu, preko puta, ispod masline. To je pravo vrijeme da se spustim dvije stepenice i plivam dugo među barkama i dalje prema Daksi. Tu ima malo svijeta, gotovo sam sama. Nakon toga, u vrtu mogu prelistati novine ili nastaviti čitati ‘Ovu priču’ Alessandra Baricca. Znate da se uvijek vraćam istim piscima - podsjeća Mani Gotovac.

Stari recepti

I po danu, kada su sve škure zatvorene, u kućici nešto dobro miriše. Ne iz vrta, nego sa štednjaka.

- Oduvijek uživam kuhati. Samo mi je, kao i uvijek, važno za koga kuham. Posebno uživam kada su mi ovdje unuke i unuci. Slušam sve što pričaju, zapravo me uče nekom drugom životu, koji je meni nepoznat. E, onda su najveće uživancije. Ali vesele me i prijatelji što navrate u bilo koje doba dana ili noći. To se ovdje ne broji. Razgovori se broje. Moj prijatelj, ribar Ivica, navrati često, donese mi koju ribicu, što je netom ulovio ili hobotnicu što je uhvatio varalicom. U svim tim različitim prilikama, moram reći, sve kod mene uvijek, ali uvijek počinje sa šalšom od pomidora. Ovog su mi ljeta rajčice uspjele. Imam ih puno u vrtu. A šalša je moj temeljac za sve vrsta jela, ona je i moja glavna slastica.

gotovac_mani14-100818.jpg 

Puževi u vrtu

Prekidala je u nekoliko navrata  boravak u Mokošici.

- Imala sam književne večeri i promociju romana ‘Ćutim te’ posvuda, po Dalmaciji, u Rijeci i Istri. Bila sam i u Pakoštanima, našla se sa svojim čitateljima na rivi, uz more. Bilo je živo, prisjetila sam se djetinjstva kada me tamo vodio otac. Srela sam se i s Antom Gotovinom. Razgovarali smo o njegovim susretima s Igorom Zidićem, o interesu za slikanjem, potom o ribama i ribarenju. I on je sav osunčan i mladolik, kao i Ivica iz Mokošice. Taj susret mi je bio jako zanimljiv. Posebno i zbog romana koji upravo pišem. Tamo će se uz izmišljene likove pojaviti i neke osobe iz javnog života. Kao Gotovina, pa Ivan Đikić, Paladino, Mandić, Ivica… Njihove pojave u romanu nisu, naravno, ono što me bitno zaokuplja pri samom pisanju. Mene zaokupljaju i progone i danju i noću moja dva središnja lika. To su Ona i On, to jest Luz i Luv. Zanima me njihov zajednički život dug, jako dug, punih četvrt stoljeća, i nešto dulje. Skoro tri desetljeća s posve različitim obilježjima, glazbom, slikama, modom, načinom života, Ona i On žive zajedno, na ovaj ili onaj način.

gotovac_mani2-100818.jpg 

Njezina kućica u Mokošici dušu je dala za pisanje.

- Tišina, more, puno sjećanja, knjiga, one neke dobre samoće i sve bez žurbe. Sporo kao puževi u vrtu. Ja i inače pišem sporo i dugo, trebaju mi najmanje dvije do tri godine da uspijem predati rukopis. A i onda mislim kako bih sve iznova, sve bih promijenila - kaže Mani Gotovac.

Kategorije: Hrvaška

NOVI UDARAC TRUMPU Predsjednik je za Omarosu rekao da je ona pseto, što je izazvalo burne reakcije...

Pet, 17/08/2018 - 21:17

Donald Trump s vremenom sve otvorenije izražava svoj rasizam, pa se otvara pitanje želi li početi međurasni rat, napisala je bivša zaposlenica Bijele kuće Omarosa Manigault Newman u svojoj knjizi o Trumpu objavljenoj ovog tjedna.

Trumpa je upoznala dok se natjecala u njegovu showu “Pripravnik” (The Apprentice) i nastavila s njim surađivati i u predsjedničkoj kampanji. Omarosa Manigault Newman u kampanji je bila jedna od najistaknutijih Trumpovih suradnica i do naprasnog odlaska u prosincu najistaknutija Afroamerikanka u Trumpovu timu.

Gubi kontrolu

U Bijeloj kući radila je godinu dana kao direktorica za komunikacije u uredu za odnose s javnošću, dok nije otpuštena prošlog prosinca.

Ovog tjedna Omarosa Manigault Newman objavila je knjigu “Unhinged” (Poremećen), u kojoj Trumpa opisuje kao neukusnog, gadnog rasista, mrzitelja žena, crnaca, Filipinaca i ostalih doseljenika. Bivša suradnica u knjizi piše o svom iskustvu jednogodišnjeg rada u Bijeloj kući, gdje je bila angažirana na mjestu službenice za odnos s javnošću. Skandal u skandalu je to što se ispostavilo da je snimala Trumpa i suradnike i koristila te snimke u potrazi za izdavačem svoje knjige.

U knjizi je Omarosa Manigault Newman navela sve što zna o tome kako je Trump uvredljivo i snishodljivo govorio o crncima, a Haiti, Salvador i afričke zemlje nazivao rupama govana. To da je Trump rasist, znali smo i prije. Ali stvar se pogoršava. Jedino je objašnjenje da se njegovo psihičko stanje pogoršava tako da je sasvim izgubio filter između najnižih poriva i jezika, napisala je Omarosa Manigault Newman u svojoj knjizi.

U ono što je napisala uklapa se niz Trumpovih posljednjih javnih napada na slavne crnce, među ostalim i na košarkašku zvijezdu LeBrona Jamesa. Prošlog je vikenda obilježena godišnjica marša bijelih rasista u Charlottesvilleu u Virginiji. Tu ima “vrlo finih ljudi na objema stranama”, rekao je američki predsjednik, u maniri političara koji “osuđuje podjednako sve totalitarizme”.

Fino je popljuvali

Iz Bijele kuće najprije su je fino i s indignacijom popljuvali. “Umjesto da govori istinu o svemu dobrome što su predsjednik Trump i njegova administracija napravili kako bi Ameriku učinili sigurnom i prosperitetnom, ta knjiga vrvi lažima i neistinitim optužbama”, komentirala je glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders knjigu Omarose Manigault Newman. No nakon toga je Trump na Twitteru pohvalio Johna Kellyja što je brzo otpustio “to pseto”. “Predsjednik SAD-a crnkinju naziva psetom? Kako se usuđuje bilo koga nazvati psetom?” reagirala je među ostalima zastupnica Demokratske stranke Frederica Wilson.

Omarosa Manigault Newman objavila je audiosnimku razgovora tijekom kojega joj je šef osoblja Bijele kuće John Kelly rekao da je otpuštena, i snimku razgovora s Trumpom. S njim je razgovarala o svom otkazu i on joj govori da o tome ne zna ništa. Omarosa tvrdi da je otpuštena zato što su Trumpovi suradnici shvatili da se nalazi na tragu audiosnimke sa snimanja Trumpova reality showa “Pripravnik”, na kojoj su zabilježeni Trumpovi rasistički ispadi.

Vjerojatno najveći skandal u inače skandaloznoj Trumpovoj predsjedničkoj kampanji bio je onaj iz listopada 2016. s curenjem snimke na kojoj Trump govori o hvatanju žena za međunožje. Tada je producent prvih dviju sezona Trumpova reality showa “Pripravnik” Bill Pruitt objavio da postoje puno gore snimke Trumpa iza kulisa. Trump je vodio taj show od 2004. do 2015., kad je odlučio ući u predsjedničku trku. Navodno postoji snimka na kojoj Trump višekratno crnce naziva nigerima, što je u SAD-u velika uvreda.

Glumac i komičar Tom Arnold tvrdio je da ima snimku s Trumpom koji koristi najgori mogući rasistički jezik i izgovara puno ružnih stvari, među ostalim protiv svoje djece. Ipak, ta snimka nikad nije objavljena, jer vlasnik prava na taj TV show, filmska kuća MGM, dvoji oko zakonske osnove. Omarosa Manigault Newman u svojoj knjizi piše o tome kako se Trumpov tim krajem 2016. znojio kako odgovoriti na snimku, no ona nikad nije objavljena. Ona tvrdi da je razgovarala s troje ljudi koji su je čuli. “Svi su mi rekli da se ne radi o samo jednoj ružnoj riječi. Izgovorio ih je puno, posebno u prvoj sezoni ‘Pripravnika’”, ispričala je za Guardian.

Barack Obama je na dan inauguracije položio prisegu polažući ruku na Biblije koje su pripadale Abrahamu Lincolnu i Martinu Lutheru Kingu. Omarosa Manigault Newman tvrdi da je Trump predložio da umjesto na Bibliju on prisegne na svoju knjigu “The Art of the Deal” (Umijeće pregovaranja). “Pa to je bestseler! To je najbolja knjiga o biznisu ikad. Samo zamisli koliko bih komada prodao”, rekao joj je tada friško izabrani američki predsjednik. Omarosa piše kako je Trumpov odnos s kćeri Ivankom preblizak za odnos oca i kćeri.

Malo je presladak

Navodno je Ivanka, kad je počela izlaziti s Jaredom Kushnerom, prvo pitala svog oca što misli o njemu. “Izgleda mi malo preslatkasto”, odgovorio joj je otac, što je u njegovom rječniku značilo da misli da mu je budući zet homoseksualac. Kad je magazin Time objavio na naslovnici Stevea Bannona, tadašnjeg glavnog Trumpova stratega, uz naslov “Veliki manipulator”, Trump je pobjesnio, svjedoči Omarosa Manigault Newman. “On misli da je manipulator?” urlao je Trump. “Misli da je jebeno pametan? On misli da mnome može manipulirati? Idiot, dupelizac!” ljutio se Trump.

Sad se Trump ružnim riječima obračunava s nekadašnjom suradnicom. “Ćaknuta Omarosa, koju smo 3 puta izbacili iz ‘Pripravnika’, sad je dobila zadnji otkaz. Preklinjala me za posao, sa suzama u očima. Ljudi u Bijeloj kući su je mrzili. Bila je prodorna, ali ne i pametna. O njoj sam čuo zbilja loše stvari. Gnjusna prema ljudima, konstantno bi izbjegavala sastanke i posao”, napisao je Trump o njoj.

Kategorije: Hrvaška

KREŠO BELJAK ZA GLOBUS 'HSS i SDP imaju iste ciljeve, Most nam može biti dobar partner, a nadam se i skorom povratku Zorana Milanovića!'

Pet, 17/08/2018 - 21:07

Iako je po broju zastupnika, njih petero, tek treća oporbena stranka u Saboru, HSS se u novije vrijeme nametnuo kao jedan od najžešćih kritičara vladajućih, a za to je ponajviše zaslužan njegov najprepoznatljiviji zastupnik, prvi čovjek stranke Krešo Beljak. Za predsjednika HSS-a izabran je prije gotovo dvije i pol godine, u ožujku 2016. i stranku je ubrzo otrgnuo iz čvrstog zagrljaja HDZ-a, približio je SDP-u, zbog čega se od prvog dana morao suočiti s pobunjenicima u stranačkim redovima. Neki vrlo utjecajni, sada već bivši, članovi otvoreno su ga prozivali i podrivali, pa i tražili njegov odlazak, što je po mnogočemu slična situacija u kojoj se nalazi i SDP-ov predsjednik Davor Bernardić. No vrijeme je pokazalo da se Beljak mnogo uspješnije od Bernardića othrvao tim unutarnjim pritiscima i uspio se nametnuti kao lider i u vlastitoj stranci, a jasnim javnim artikuliranjem svojih stavova i u cijeloj oporbi. I šira ga javnost sve više prepoznaje kao rijetkog političara koji se o ozbiljnim pitanjima usuđuje govoriti bez dlake na jeziku.

Iako se čini da je kao i svakoga ljeta politika u drugom planu, Beljak se i u danima odmora, koje je proveo na Ugljanu, pripremao za jesen, koja će mu u Saboru, ali i u stranci, biti prepuna aktivnosti. Uza sve to već je punih devet godina gradonačelnik Samobora. U svom stilu, bez dlake na jeziku, za Globus je progovorio o nekim gorućim političkim i ideološkim pitanjima u Hrvatskoj. Za početak se osvrnuo na aktualno stanje u HSS-u i planove za budućnost stranke.

Usvajanjem Nacrta novog stranačkog programa pod nazivom “Nova Republika”, HSS je na nedavnoj Skupštini definiran kao moderna, progresivna, republikanska i zelena stranka. Znači li to da je HSS raskrstio s konzervativnom i tradicionalističkom politikom, da se potpuno odmaknuo od desnice i još više približio ljevici?

- Kao prvo, pojam ljevice i desnice na našoj se političkoj sceni sveo na podjele koje opterećuju naše društvo još od početka Drugog svjetskog rata. Smatram da se tome mora napokon stati na kraj i da se treba gledati u budućnost, a ne u prošlost. HSS je izvorna hrvatska politička stranka i politička ideja i novi program na tragu je temelja HSS-a koje su udarili braća Radić. A oni su bili sve samo ne konzervativci. Naime, konzervativci teže zadržavanju, konzerviranju postojećeg stanja ili sustava, a progresivne snage žele ga mijenjati. Kako je Stjepan Radić htio mijenjati tadašnji sustav, tako i mi sada želimo promijeniti sustav koji očito ne valja. Promjene, i to drastične, čine osnovu novog programa HSS-a, i to ćemo ponuditi biračima. Stjepan Radić je ideal kojem se želimo približiti i od kojeg želimo učiti.

Kako je uopće moguće da je 20 godina stranka zastupala više desna i konzervativna stajališta i bila bliža političkoj desnici, čak i u koaliciji s HDZ-om, a istodobno se pozivala na izvorišta u politici Stjepana Radića, koji se zalagao za republikanizam i sekularizam?

- To nije istina. HSS nikada u svom statutu ili programu nije zastupao konzervativna stajališta. To što su pojedinci svoj osobni stav predstavljali kao stranački, govori samo o nepostojanju reda i cilja u kojem je stranka išla što su birači drastično kažnjavali. S više od 300.000 glasača iz 2003. spali smo na samo 35.000 glasača 2015. Dakle, takva politika bivših čelnika koštala nas je gubitka 90 posto glasača. Brojke su neumoljive i one su glavni pokazatelj nečijeg uspjeha ili neuspjeha.

Najavljujete novi program koji će se, između ostaloga, temeljiti na borbi protiv krupnog kapitala...

- Sve dok cjelokupna državna struktura bude usmjerena prema pogodovanju krupnom kapitalu, društvo će biti u problemima, a stanovnici će se i dalje iseljavati. Krupni kapital poželjan je i dobrodošao, ali ga država mora zakonski usmjeriti i ograničiti kako bi se napravila ravnoteža između njega s jedne strane te malih i srednjih poduzetnika, obrtnika, poljoprivrednika ili proizvođača s druge strane. HSS se snažno zalaže za zaštitu i dostojanstvo svih radnika. Sada se dopušta apsolutna sloboda onima koji su moćniji da progutaju one manje. To ne može i ne smije biti koncept vođenja države jer to većinu vodi u propast.

beljak.jpg 

Mnogi HSS-ovci teško prihvaćaju promjene u stranci, koju su već napustili neki istaknuti članovi poput zagrebačkog župana Josipa Kožića. Kako to objašnjavate?

- Ne bih to komentirao. Živimo u slobodnoj državi i svatko ima pravo biti u stranci u kojoj želi. Jedni odlaze, a drugi dolaze, i to je normalno, ne samo u HSS-u nego i u drugim strankama.

Jesu li točne tvrdnje da je HSS od vašeg dolaska na čelo stranke pao s 40.000 na 8000 članova? Zabrinjava li vas to?

- Broj članova nije pao, nego je vraćanjem obavezne članarine – koja je 2006. bila ukinuta – uveden i red u stranačku organizaciju te su spriječene nepravilnosti koje su se u zadnjih desetak godina itekako događale. No, oni koji nisu platili članarinu i dalje su članovi, samo ne mogu ostvarivati ista prava kao i oni koji su platili. Inače, više plaćenih članarina od HSS-a imaju samo još SDP i HDZ.

Slavonski ogranci stranke traže vašu suspenziju zbog javno izrečenog stava da Thompson nije trebao biti s hrvatskim nogometašima u autobusu koji ih je vozio s aerodroma do središta Zagreba. Je li vas iznenadio takav njihov potez i što im možete poručiti? Hoćete li vi njih suspendirati?

- Za mene je ta priča završena. HSS je demokratska stranka u kojoj svatko može iznijeti svoj stav i pokretati sve radnje ako su one u skladu s našim Statutom. Žao mi je što su naše unutarnje nesuglasice, a kojih ima u svakoj stranci, izašle u medije. No, želim istaknuti da je HSS jedinstven i da imam potpuno povjerenje u svoje najbliže suradnike i vodstvo stranke. Ovu smo priču završili na stranačkim tijelima i idemo dalje zajedno još jači. Nitko od nas nema dvojbi što je fašizam, a što antifašizam. Na kraju krajeva, HSS je prva antifašistička stranka u Hrvatskoj, Radić je osudio talijanski fašizam još 1920. i nemam namjeru 2018. raspravljati o tome. Žalosno je da u Hrvatskoj postoje snage kojima je to tema za raspravu, no takvih u HSS-u, siguran sam, nema.

Hoće li, s obzirom na zaokret ulijevo, HSS napustiti Europske pučane?

- Nema zaokreta na lijevo niti desno. HSS je stranka centra s jasno izraženim nacionalnim, a posebno socijalnim programom. Članica smo EPP-a, ali u stranci postoje različita mišljenja o tome trebamo li biti dio iste te obitelji koje je dio i Aleksandar Vučić. O tome će se svakako raspravljati, a konačnu odluku će donijeti nadležna stranačka tijela.

U kakvim ste danas odnosima s Marijanom Petir, koja je kao članica HSS-a postala zastupnica u Europskom parlamentu, a lani je izbačena iz stranke, i koja je ovih dana, u povodu 90. obljetnice smrti Stjepana Radića izjavila da ste vi “ubili” HSS kao što je Puniša Račić ubio Radića?

- Nemam komentara, o bivšima sve najbolje.

Kako planirate izaći na izbore za Europarlament iduće godine, sami ili sa SDP-om?

- Načelna odluka je da na EU izbore izađemo ili samostalno ili u koaliciji s opozicijskim strankama koje prihvaćaju naš vanjskopolitički program. Konačna odluka će biti donesena do kraja godine na stranačkim tijelima.

Zabrinjavaju li vas najave iz SDP-a da će na te izbore izaći samostalno?

- Ne, zašto bi nas to zabrinjavalo? Pa ne ovisimo mi kao stranka o SDP-u.

Je li HSS, s obzirom na novi program, prirodni saveznik SDP-u?

- Prirodni saveznici HSS-a su svi oni koji poput nas žele mijenjati društvo nabolje. Oni koji misle da je sada dobro nisu nam potencijalni saveznici ni istomišljenici. Mislim da je tu sve jasno. Sve su opozicijske stranke dobrodošle kao partneri, a koje će to biti, ovisi o njima, a ne samo o nama.

Pratite li razvoj situacije u SDP-u, koji proživljava tešku krizu, i vjerujete li da je moguće izbjeći raskol u stranci?

- Ne bih komentirao situaciju u SDP-u. Samo želim napomenuti da smatram da se ta kriza malo prenaglašava. Nitko, recimo, ne govori o krizi koju prolazi HDZ, a koja je praktički ideološki rascijepila tu stranku. To je bilo najvidljivije kod izglasavanja Istanbulske konvencije, a još teže svađe čekaju ih u budućnosti. Mislim da su oni u većem problemu nego SDP, koji barem nema ideološke podjele.

Svoj odnos s Davorom Bernardićem nazvali ste prijateljskim. Je li se tu išta promijenilo, odnosno jeste li se čuli, vidjeli i razgovarali u zadnje vrijeme?

- Gospodin Bernardić i ja znamo se još iz vremena kada ni on ni ja nismo bili na čelnim pozicijama u svojim strankama. Da, mogu reći da smo prijatelji i redovito se čujemo i vidimo. Ne razgovaramo samo o politici nego i o brojnim drugim temama.

Što biste savjetovali Bernardiću? Zašto on za sada ne želi podnijeti ostavku i mislite li da može preživjeti na čelu SDP-a ili mu je skori odlazak neizbježan?

- Mislim da ja ne bih bio dobar savjetnik gospodinu Bernardiću.

Vjerujete li u opstanak savezništva između SDP-a i HSS-a, odnosno da će dvije stranke i na iduće parlamentarne izbore ići zajedno?

- U politici nema ljubavi ni vječnih saveznika. Ali opozicijske stranke moraju surađivati pod pretpostavkom da imaju zajednički cilj. Duboko sam uvjeren da je HSS-u i SDP-u cilj zajednički, a o tome koji će model biti da se dođe do tog cilja na izborima, procijenit će vodstva i HSS-a i SDP-a kad za to dođe vrijeme.

Ako se ne uspijete dogovoriti sa SDP-om o zajedničkom izlasku na izbore, je li HSS spreman izaći samostalno i može li u tom slučaju prijeći izborni prag u nekim izbornim jedinicama i dobiti barem jednog ili nekoliko zastupnika u Saboru?

- HSS svoj puni potencijal može postići samostalnim izlaskom i trenutačno se pripremamo upravo za taj model. Sve ostalo, svi dogovori mogu biti samo nadgradnja, a ovisi o procjeni svake pojedine stranke. Zahvaljujući lošoj D’Hondtovoj metodi, previše se glasova gubi odnosno pribraja najjačoj listi, pa se mora razmišljati i tako. Konačni cilj, međutim, ostaje isti, a to je preuzimanje odgovornosti za budućnost Hrvatske, što se može jedino na izborima sa što većim brojem saborskih mandata.

Bi li HSS-u odgovarali prijevremeni izbori? Je li uopće realno da do njih dođe?

- Odgovarali ili ne, prijevremeni izbori su nužni jer trenutačna saborska većina nema izborni legitimitet. Ona je temeljena na izbornoj prijevari HNS-a, ali i nekih drugih zastupnika, i to se može popraviti jedino izborima. Neovisno o tome kad budu izbori, HSS će biti potpuno spreman.

Plenković je, suprotno vašim predviđanjima, za sada preživio na čelu HDZ-a. Znači li to da je učvrstio svoju poziciju ili i dalje mislite da su mu dani odbrojeni?

- Gospodinu Plenkoviću nije lako i imam razumijevanja za njegove osobne probleme. No, Hrvatska nema vremena. Trebamo hitne reforme i drastične rezove jer ćemo inače ubrzo propasti. U tom smislu njegove postupke tumačim samo kao osobnu kupovinu vremena, i to nije korektno prema našoj domovini.

Kakve su, s obzirom na stanje u najvećoj oporbenoj stranci, po vašem mišljenju, šanse da oporba osvoji vlast kada bi izbori bili za nekoliko mjeseci?

- Da opozicija nema nikakve šanse na izborima, kako se sugerira, mislite li da ih Plenković ne bi odmah sazvao? Ja mislim da mu je strah opravdan i da će na sljedećim izborima, kad god oni bili, sadašnja opozicija uvjerljivom pobjedom preuzeti odgovornost za budućnost Hrvatske.

Jeste li još uvijek otvoreni za suradnju s Mostom?

- Ako obećaju da neće nakon izbora opet u koaliciju s HDZ-om, uvijek možemo surađivati. Šalim se, nadam se da su sada shvatili kakve su greške dva puta napravili i vjerujem da možemo biti dobri partneri.

Kakvu budućnost predviđate Živom zidu?

- Riječ je o uglavnom mladim ljudima i mislim da imaju dobru budućnost ako budu ustrajali na svojim idejama i svom programu. To ne znači i da će biti na vlasti jer bi ideja izlaska Hrvatske iz EU, kada bi se provela, bila, po mome mišljenju, pogubna za Hrvatsku. Ne želim ni misliti kakve bi to posljedice imalo za iseljavanje iz države koje i ovako poprima dramatične razmjere. No, to je pitanje za njih, a ne za mene ni za HSS, koji je jasno proeuropska stranka. Usprkos brojim negativnostima koje nosi članstvo u EU pozitivni su efekti još uvijek jači, a, uostalom, ne vidim alternativu koja bi bila bolja. Rusija? Iran? Mislim da ljudi u Hrvatskoj više žele živjeti kao u Berlinu ili u Parizu nego kao u Moskvi ili u Teheranu.

Kada želi diskvalificirati svoje političke neistomišljenike, premijer Plenković naziva ih populistima, a čini se da i vas katkad stavlja u tu kategoriju...

- Gotovo sve što vladajući rade čisti je populizam. Reforme, od kojih bi neke bile i bolne, nisu im ni na kraj pameti. A bez reformi nema napretka i cijela priča oko kvalifikacije političkih protivnika im pada u vodu. HSS nudi reforme, a vladajući ne. Dakle, oni su populisti, a ne mi.

Ima li Hrvatska razloga strahovati od opasnog skretanja u desni ekstremizam?

- Nedostatak adekvatne prosvjetne politike u proteklih 25 godina rezultirao je ovakvom situacijom u društvu i teško ćemo se sada iz toga izvući. Jako velik broj ljudi, posebno mladih, danas ne vidi nikakav problem proglasiti pozitivnim nešto što je cijeli civilizirani svijet osudio. To, naravno, nije njihova krivnja, nego krivnja sustava koji je postupno relativizirao događaje iz prošlosti i dogodilo se to što se dogodilo. Vrlo malo ekstremnih desničara smatra da su ekstremni, nego misle za sebe da su samo obični patrioti, i ta njihova percepcija teško će se mijenjati. Strah, dakle, postoji, a bojim se da će biti sve gore i gore.

Oštro ste kritizirali Milorada Pupovca što nije bio na obilježavanju obljetnice Oluje u Kninu, iako podržava vladajuću većinu, nego je bio u Bačkoj Palanci uz srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, koji je javnosti s velikoga skupa uputio skandalozne poruke o Hrvatima i Oluji. Što bi Pupovac, po vašem mišljenju, trebao učiniti? Odreći se Plenkovića? Odreći se Vučića?

- U Hrvatskoj i te kako postoje političke snage koje se protive fašizmu i ustaštvu. HDZ to, sigurno, nije kao ni slični s kojima je Pupovac u koaliciji, kad ga ja već moram podsjećati da su na vlasti upravo zahvaljujući njemu. Pupovac bi trebao prestati podupirati ovu vladajuću većinu jer to, uostalom, ne želi ni njegovo glasačko tijelo, ili bi se trebao početi pojavljivati na svim mjestima na kojima se pojavljuju Andrej Plenković, Kolinda Grabar-Kitarović i zastupnici HDZ-a i pljeskati im.

Kako bi Vlada i cijeli državni vrh trebali reagirati ako Španjolska doista odluči Hrvatskoj poslati posmrtne ostatke Ante Pavelića i Vjekoslava Luburića?

- Da, to bi bila vrlo zanimljiva situacija. Državni vrh našao bi se tu u problemima jer znaju da bi bilo kakvo veličanje spomenutih naišlo na zgražanje u cijelom svijetu. S druge strane, ne znam kako bi to objasnili svojim biračima koji u tome ne vide ništa sporno. Mislim da Plenković moli Boga da se to ne dogodi jer bi se, ne svojom krivnjom, našao u velikim problemima. No, to bi bila i prilika da pokaže da nije tek puki populist i da mu je stalo do ugleda Hrvatske u svijetu.

Smišljate li strategiju za predsjedničke izbore i je li izglednije da HSS ima svog kandidata ili da podrži SDP-ova?

- Još je rano i sve opcije su moguće. Ali vrlo je izgledna opcija da HSS predloži svog kandidata i pozove ostale opozicijske stranke da ga podrže.

Biste li tom slučaju vi bili taj kandidat?

- Bude li HSS imao svog kandidata, to će biti najjače ime koje imamo.

Mislite li da bi Zoran Milanović bio dobar predsjednički kandidat i biste li ga vi podržali?

- To ovisi o SDP-u, kojega je gospodin Milanović član. Mislim da Milanović jako nedostaje na hrvatskoj političkoj sceni i bilo bi mi drago da se odluči na povratak.

Što mislite o mini poreznoj reformi koju Vlada predlaže o kojoj će se na jesen raspravljati u Saboru?

- Prava porezna reforma bila bi ona koja bi rasteretila gospodarstvo, koje mora biti motor razvoja države. Kada se to dogodi, gospodarstvo će, prije svega ono malo i srednje, povući naprijed cijelu državu i bit će nam svima bolje. Nema drugog načina za napredak osim rada i stvaranja novih vrijednosti, a tu država mora pomoći tako da prestane propisima i porezima ugnjetavati one koji stvaraju i rade.

globus1.jpg 

Kategorije: Hrvaška

Leon Lučev i “Srbenka” osvojili srca glavnog festivala u regiji

Pet, 17/08/2018 - 21:06

Nagradu Srce Sarajeva za najbolji dugometražni film natjecateljskog programa 24. Sarajevo Film Festivala u žestokoj konkurenciji, kako je istaknuo međunarodni žiri, dobio je film “Ága” Milka Lazarova. Srce Sarajeva bugarskom redatelju je uručio predsjednik žirija Asghar Farhadi.

Film prati život na sjeveru bračnog para Nanooka i Sedne koji žive u divljini, tradicionalnim načinom života. No, život poput njihovih predaka, kakav žele, polako počinje sve teže provesti u djelo, među ostalim i radi globalnog zatopljenja. Njihova kći Ága otišla je prije nekog vremena, nakon žešće svađe, ne posjećuje ih više, i nakon Sednine smrti Nanook ju kreće pronaći. Film je prethodno pokazan i u Berlinu. U žiriju su osim Farhadija bili i Mike Goodridge, Umjetnički direktor Međunarodnog filmskog festivala i nagrada Macao iz Velike Britanije, Brigitte Lacombe, fotografkinja iz Francuske, redateljica iz Grzuije Ana Urushadze i hrvatska glumica Judita Franković Brdar.

100.000 gledatelja

Tijekom festivala bilo je više od 2600 akreditiranih gostiju, prikazano je 266 filmova iz 56 zemalja, a filmove u sarajevskim otvorenim i zatvorenim kinima gledalo je više do 100.000 gledalaca, što je dosadašnji rekord. Nagrade su dodijeljene u Narodnom pozorištu u Sarajevu, čime je završen službeni dio Festivala. Srce Sarajeva za najbolju redateljicu otišlo je u ruke rumunjske autorice Ioani Urucaru, koja je ove godine pokazala film “Limunada”. “Velika mi je čast. Sarajevu pripada moje srce već deset godina, a sada ja imam njegovo srce. Hvala vam”, rekla je Uricaru.

Dva su Srca Sarajeva otišla u Hrvatsku. Najboljim glumcem 24. SFF-a proglašen je Leon Lučev, za ulogu u filmu “Teret” mladog srpskog redatelja Ognjena Glavonića. Lučev je na dodjeli zahvalio svima i rekao: “Ovo je bio najteži film koji sam napravio, s najtežom temom”. Kratko smo razgovarali s Lučevom i na pitanje zašto mu je to najteži film do sada napravio, odgovara: “Zato što je, među ostalim, bio i fizički naporan. Također, na mojim je leđima bilo istraživanje kojim se Glavonić bavio punih šest godina. Ja sam temu koju je Glavonić ‘prebacio’ na mene morao prikazati kroz trideset dana snimanja”.

Riječ je o vrlo teško temi, svojevrsnom zločinu i kazni? “Teška je ukoliko je istina teška, a danas je društvo puno laži jer je laž lakša i jednostavnija. Za mene je ovo film koji me oslobađa od tereta. I prije je priča o jednoj balkanskoj obitelji nego o zločinu i kazni”. Lučev je već jednom dobio nagradu za glavnog glumca, za ulogu u filmu Gorana Rušinovića prema knjizi Miljenka Jergovića “Buick Riviera” 2009. godine. Sarajevo ga voli? “Rekao bih prije da sam imao dobre filmove”, kaže i nastavlja. “U zadnjih mjesec dana dogodilo mi se toliko lijepih stvari da još nisam svega svjestan, treba mi još malo da mi se sve posloži,”

Lučev je u filmu ulozi vozača hladnjače Vlade koji 1999. prevozi u Beograd trupla Albanaca ubijenih na Kosovu u sklopu nastojanja režima Slobodana Miloševića da prikrije tragove etničkog čišćenja, na samom početku ne zna što je u hladnjači.

Naše naslijeđe

Glavonić je u nedavnom intervjuu za Jutarnji rekao: “Glavna je priča koju sam želio ispričati, ona o tome što je jedna generacija ostavila drugoj. Što je generacija naših roditelja ostavila mojoj, ali i što je generacija naših roditelja naslijedila od prethodne, što je s tim naslijeđem učinila, kako je s njim postupila... Ne želim raditi filmove koji su ukras i zabava, dekoracija ovog i ovakvog sistema”. Film je prethodno prikazan i u Cannesu.

Najbolja glumica ovogodišnjeg festivala je Zsófia Szamozi, nagrađena za ulogu u filmu “Jedan dan”. Najbolji kratki film je “Dah”. Riječ je o redateljskom prvijencu bosanskog glumca Ermina Brave. “Nikada nisam zamišljao da ću osvojiti Srce Sarajeva. Ovaj film je za mog oca, a nagrada za moju majku”, rekao je Bravo na dodjeli.

Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film dobio je Nebojša Slijepčević, za film “Srbenka” u produkciji Restarta. Ovaj se film, podsjetimo, prekjučer našao na listi 15 najboljih dokumentarnih ostvarenja, koju je objavila Europska filmska akademija.“Srbenka” prati pripreme za predstavu “Aleksandra Zec” Olivera Frljića i bavi se temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno promatra utjecaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka rata. S redateljem smo razgovarali dan nakon što je u dva dana dobio dva priznanja. “Tri”, ispravlja nas.

Naime, u ponoć je u Sarajevu dodijeljena i nagrada publike, za što je ponovno nagrađen ovaj film u kategoriji dokumentarca. “Naravno da su mi sve nagrade velika pohvala i značajne, a i snima se puno dobrih dokumentarnih filmova i nagrade sam primio u kvalitetnoj konkurenciji. No, za film je i jako važno da ga prihvati publika, nagrade su tek lijepi dio metala na komodi. Film dolazi u kina 20. rujna, u redovitu distribuciju”, kaže Nebojša Slijepčević.

Tema kojom se bavi u filmu izuzetno je važna. O tome kaže: “Da, bitna je za društvo. No, više nego što se bavi prošlošću, tema se bavi sadašnjošću i uvjetima društva u kojemu djeca danas odrastaju.”

Podrška Sentsovu

Specijalnu nagradu žirija dokumentarnog programa dobio je film “Devetomjesečni rat” Laszla Csuja.

“Vrlo sam zadovoljan ovogodišnjim festivalom, jer sam čuo mnogo pozitivnih komentara od gostiju, ali i građana. Već od prvog dana dobivali smo mnogo čestitki. Sarajevo je zaista postalo mjesto okupljanja filmske industrije cijele regije i to su divne stvari”, izjavio je direktor Festivala Mirsad Purivatra.

Treba spomenuti i kako je SFF iskazao i podršku ukrajinskom režiseru Olegu Sentsovu. Podsjetimo kako je Sentsov u zatvoru u Rusiji jer je optužen za terorizam. Upravo je prekjučer njegova majka poslala pismo u kojemu moli za oprost, no ruski je predsjednik odgovorio da takvo pismo treba doći od samog zatvorenika. Sentsov štrajka glađu i navodno je spao na 66 kilograma. Herta Müller i Svetlana Aleksijevič među potpisnicima su pisma Angeli Merkel da učini sve što je moguće da spasi Sentsova. Na njegovo puštanje pozivaju i iz UN-a.

 ppp

Kategorije: Hrvaška

KAOS I PANIKA NA GROBNIKU, POGINULA JEDNA OSOBA, OZLIJEĐENO 10 PACIJENATA I TRI MEDICINSKE SESTRE 'Još sam pod šokom, sve se odvilo u sekundi'

Pet, 17/08/2018 - 20:41

Pravi kaos nastao je kad je Psihijatrijsku bolnicu Lopača na riječkom Grobniku nešto iza 16 sati u petak popodne preplavio dim. U vatrenoj stihiji koja je izbila pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, nažalost je jedna osoba izgubila život dok ih je 13 ozlijeđeno te su kolima Hitne pomoći prevezene u riječku bolnicu. Dok su vatrogasci gasili buktinju, paralelno su s bolničkim osobljem evakuirali pacijente kojih je bilo nešto više od stotinjak.

Prema informacijama s mjesta događaja, požar je izbio u jednoj od soba na drugom katu u glavnoj zgradi te se proširio prema trećem katu i krovištu.

- Mnogi pacijenti nisu bili svjesni opasnosti koja prijeti pa je time njihova evakuacija bila otežana. Također, postoji cijeli jedan kat gdje su se nalazile nepokretne osobe no uspjeli smo uz pomoć vatrogasaca ljude izvesti na sigurno. Nažalost u požaru je izgubljen jedan život. Nadam se da će s osobama koje su prevezene u bolnicu, a najviše ih se prema informacijama koje imam, nagutalo samo dima no ima i onih s opekotinama, uspješno oporaviti. U pitanju je deset naših pacijenata i tri medicinske sestre. Netko od njih je, navodno, i s opeklinama prvog stupnja, ali još uvijek čekamo povratne informacije. Ne znam detalje jer sam još uvijek pod neviđenim šokom i kako se sve odvilo u sekundi. Nismo znali odakle gori i da li u hodnicima ispunjenim dimom, srljamo prema izvoru požara ili ne – rekla je pod vidnim dojmom za Jutarnji list jedna od zaposlenica bolnice.

pozar_lopaca4-170818.jpg

pozar_lopaca5-170818.jpg

pozar_lopaca6-170818.jpg 

Gledajući zgradu izvana kaže, ne izgleda kao da se unutra odvijala drama, no uvjerava nas da kad je dim krenuo, "nastala panika samo je dodatno otežavala da se što staloženije odradi evakuacija ljudi i spase ljudski životi."

S vatrom u Psihijatrijskoj bolnici borilo se 50-ak vatrogasaca iz Rijeke, Škrljeva, Čavli, Halubjana i Drenove. Kad su stigli na poprište događaja, požar se već bio poprilično razbuktao.

Vatrogasci će na terenu ostati vjerojatno cijelu noć dok se ne otkloni i najmanja mogućnost za ponovno razbuktavanje požara koji je prijetio cijeloj zgradi kao i okolnom raslinju. Tijekom subote policija će na mjestu događaja provesti očevid kako bi se utvrdio točan uzrok izbijanja požara odnosno je li u pitanju ljudski faktor popraćen nepažnjom ili je, pak, riječ o kvaru negdje na instalacijama ili na nekom od uređaja koji su kobnog trenutka radili.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković zaputio se u Lopaču. U društvu premijera su i ministar zdravstva Milan Kujundžić i njegov državni tajnik Željko Plazonić.

Kako je izjavio premijer Plenković, "nije uobičajena situacija da je požar u Psihijatrijskoj bolnici takvoga tipa i zato smo došli vidjeti kakva je situacija i zahvaliti svima koji su požrtvovno djelovali da se minimiziraju negativni učinci i da se pomogne svima, koji su u bolnici bili smješteni".

Rekao je da su, prema informacijama koje ima, za prihvat pacijenata spremne bolnice u Rijeci, Ogulinu i Karlovcu te da će i sve ostale zdravstvene ustanove, ako  bude trebalo, primiti dio pacijenata te će svi biti smješteni. Dodao je da će se sada prije svega prionuti istrazi, a nakon toga i sanaciji bolnice u Lopači.

Ministar Kujundžić rekao je da je od prvoga trenutka preko Zavoda za hitnu medicinu imao informaciju što se događa - o smrtno stradaloj osobi, ozlijeđenima i transportu prema riječkoj bolnici. Rekao je da je kontaktirao riječki Klinički bolnički centar (KBC), obavijestio premijera, kontaktirao bolnice u Karlovcu i Gospiću, koje će, najavio je, ako bude potrebno, osigurati krevete za bolesnike.

Kujundžić: U bolnici Lopača i riječkome KBC-u svi su se odlično reagirali, Hitna reagirala kako treba

"Žao mi je što se to događa, ali bolničke zgrade su dotrajale i to su nažalost nesreće koje se događaju. Pričekat ćemo procjenu osiguranja, a onda ćemo napraviti sve kako bismo pomogli  i zbrinut ćemo pacijente,“ rekao je ministar Kujundžić.

Na pitanje o tome kako su reagirali djelatnici hitne pomoći i bolničkog osoblja, Kujundžić je odgovorio kako "smatra da su se svi ljudi u bolnici u Lopači odlično snašli, kao i u riječkom KBC-u te da je Hitna pomoć reagirala kako treba".

pozar_lopaca2-170818.jpg

pozar_lopaca1-170818.jpg

pozar_lopaca3-170818.jpg 

Kategorije: Hrvaška

NIJE JOJ NI PRVI, NI DRUGI, VEĆ TREĆI PUT! Procurili detalji o još jednoj nesreći koju je s 1,59 promila alkohola u krvi skrivila Vera Begić Blečić

Pet, 17/08/2018 - 20:23

Obersnelova pročelnica za sport Vera Begić Blečić navodno je već kao 20-godišnjakinja sjela pijana u auto i skrivila nesreću u kojoj srećom nije bilo stradalih osoba.

Naime, kako neslužbeno doznajemo, ona je u ožujku 2002. godine nešto prije 7 sati ujutro svojim Yugom 45 u mjestu Jurdani kraj Rijeke izgubila nadzor nad vozilom, sletjela s ceste i zabila se u kameni usjek.

Bila je sama u vozilu. Policajci koji su došli na mjesto nesreće navodno su joj tada izmjerili 1,59 promila alkohola u krvi.

Kategorije: Hrvaška

Secesijske zgrade diljem svijeta!

Pet, 17/08/2018 - 20:07

Art Nouveau prepoznatljiv je arhitektonski stil koji je obilježio europsku arhitekturu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Na našim prostorima poznat kao secesija, ovaj je arhitektonski pokret zaslužan za brojne predivne primjere arhitekture koji iz dana u dan zadivljuju građane pojedinih gradova, kao i brojne turiste koji ih posjećuju. Neka od najslavnijih imena ovog pokreta, kao što je arhitekt Antoni Gaudi, postala su poznata po svojim izražajnim oblicima nadahnutima prirodom, šarolikim detaljima i kompleksnim uzorcima. Interijeri secesijskih zgrada jednako su živopisni kao i eksterijeri, s oslikanim zidovima i vješto izrađenim detaljima. Predivne primjere Art Nouveau arhitekture nalazimo diljem svijeta pa smo izdvojili nekoliko dojmljivih građevina koje možete pogledati u nastavku.

281116-art nouveau.jpg 

Casa Batlló, Barcelona, Španjolska

Arhitekt Antoni Gaudí zaslužan je za jedinstven izgled ove zgrade koja je jedna od mnogih upečatljivih arhitektonskih djela vrijednih posjeta. Casa Batlló nalazi se u ulici Passeig de Gràcia i njezino uređenje aludira na legendu o Svetom Juraju i njegovu borbu sa zmajem. Vanjština kuće obložena je razlomljenim šarenim keramičkim pločicama, a krov zgrade prekriven je pločicama u obliku ribljih ljuski.

281116-art nouveau 5.jpg

Zgrada bečke secesije, Beč, Austrija

Zgrada bečke secesije sagrađena je 1897. godine kao izložbeni paviljon za umjetnike secesije pod palicom arhitekta Josepha Marie Olbrich. Bijela struktura koja je službeno otvorena 1898. godine natkrivena je upečatljivom kupolom prekrivenom motivom lovorova lista od iskovanog željeza i ukrašena zlatnim detaljima.

281116-art nouveau 4.jpg

Glasgow School of Art, Glasgow, Škotska

Umjetnička škola Glasgow School smatra se remek-djelom škotskog arhitekta Charlesa Rennia Mackintosha koji je izgled ove osmislio spajanjem obilježja secesije sa škotskom tradicijom gradnje. Gradnja škole imala je dvije faze, a u drugoj je nastala i njezina slavna knjižnica dovršena 1910. godine.

 281116-art nouveau 3.jpg

Majolikahaus, Beč, Austrija

Još jedna slavna secesijska zgrada u Beču stambena je zgrada Majolikahaus koju je dizajnirao arhitekt Otto Wagner 1899. godine. Cijela fasada ukrašena je sitnim keramičkim pločicama poznatim pod imenom majolica posloženih tako da ocrtavaju cvjetne oblike koji se prostiru cijelom površinom zida.

281116-art nouveau 7.jpg

Ulica Albert, Riga, Latvija

Riga, glavni grad Latvije, prepuna je zadivljujućih secesijskih građevina. Jedan od najistaknutijih dizajnera čija djela krase grad ruski je dizajner Mikhail Osipovich Eisenstein, a brojne stambene zgrade ukrašene u stilu secesije nalaze se upravo u Ulici Albert.

281116-art nouveau 2.jpg

The Old England Building, Bruxelles, Belgija

Dizajn zgrade The Old England Building potpisuje belgijski arhitekt Paul Saintenoy, sagrađena je 1899. i smatra se jednim od dragulja secesije u Bruxellesu, glavnom gradu Belgije. Nekadašnja robna kuća danas je Muzej glazbenih instrumenata.

281116-art nouveau 6.jpg

Agoudas Hakehilos sinagoga, Pariz, Francuska

U četvrti Marais u Parizu nalazi se Agoudas Hakehilos sinagoga, poznata i kao Synagogue de la rue Pavée koju je 1913. sagradio arhitekt Hector Guimard, poznat po predivnim željeznim dekorativnim ulazima u pariški Metro. Fasada zgrade nadahnuta je biblijskim motivom deset zapovijedi.

Kategorije: Hrvaška

10 kuhinjskih predmeta koji izgledaju skuplje nego što jesu

Pet, 17/08/2018 - 19:54

Znamo, H & M nije prvo mjesto na koje pomislite kada ste u potrazi za lijepim predmetima za dom. Prije svega, riječ je o modnoj marki poznatoj po odjeći i odjevnim dodacima. No, njihove kolekcije za dom obilju slatkim posteljinama, posuđem i još puno toga i to po vrlo prihvatljivim cijenama. Većina proizvoda za dom ovog švedskog brenda ne prelazi iznos od 350 kn, a što je najbolje možete pronaći dosta lijepih stvari za manje od 150 kn.

Znamo da nemate cijeli dan za pregledavanje njihove web stranice, stoga smo za vas napravili popis od 10 stvari koje možete kupiti već danas za manje od 170 kuna.

H&M Home 3.jpeg 

Sol i papar Set, 98 kn: Nikad nismo mislili da bismo mogli bili tako uzbuđeni zbog posuda za sol i papar  Mramoriran izgled ovog seta baš nas je oduševio.

H&M Home 7.jpeg 

Traper pregača, 162 kn: Budite najbolji odjeveni u kuhinju s ovom kul traper pregačom.

H&M Home 6.jpeg 

Posuda za jaje, 26 kn: Fora posudica za tvrdo kuhana jaja. Klasična, a trendi.

H&M Home 1.jpeg 

Pamučni stolnjak, 162 kn: Dovedite ritual objedovanja na novu razinu ovim divnim stolnjakom.

H&M Home 4.jpeg 

Čaša za vino, 39 kn: Ovo je staklena čaša s kojom bismo se rado nazdravili.

H&M Home.jpeg 

Kameni lonac, 117 kn: Razmislite o ovom loncu savršenom za salate od tjestenine ili gomilu kremastih guacamola.

H&M Home 8.jpeg 

Mali porculanski tanjur, 65 kn: Ne samo da će biti najdraži tanjur svakog djeteta, već vam može poslužiti i kao posuda za odlaganje ključeva, nakita i drugih stvarčica.

H&M Home 5.jpeg 

Papirnate salvete, 15 kn: Evo dokaza da postoje slatke, jednokratne salvete.

H&M Home 9.jpeg 

Zlatne vilice 74 kune četiri komada: Dodajte dodir zlata na svoj stol s ovim nevjerojatnim vilicama. Psst ... također možete kupiti žlice i noževe.

H&M Home 2.jpeg

Kamene posude, 44,50 kn/kom.: Čvrsto vjerujemo da je puno boja može izgledati jako simpatično.

Foto: H&M Homedom

 

Kategorije: Hrvaška

VELIKI POŽAR U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI KOD RIJEKE Jedna osoba poginula, bolnica je evakuirana, a još je 16 osoba ozlijeđeno...

Pet, 17/08/2018 - 19:41

U Psihijatrijskoj bolnici Lopača kod Rijeke jedna je osoba poginula u požaru koji je izbio u glavnoj zgradi u petak poslijepodne. Pretpostavlja se da se radi o jednom od pacijenata, a još je 16 osoba ozlijeđeno. Novi list piše da je jedna osoba teško ozlijeđena te je s teškim opeklinama završila u riječkoj hitnoj, dok je još 15 osoba ozlijeđeno, no oni su izvan životne opasnosti.

pozar_lopaca4-170818.jpg

pozar_lopaca5-170818.jpg

pozar_lopaca6-170818.jpg 

N1 javlja da policija još nije potvrdila da je poginula osoba izgubila život baš od posljedica požara. Kad je požar izbio, bolnica je evakuirana kako bi se izbjegle žrtve. Pacijenti su evakuirani u riječku bolnicu te na Sušak.  Vatrogasci su i dalje na terenu, požar je pod kontrolom, no još nije potpuno ugašen.

Još nije poznat uzrok požara, a zna se tek da je izbio u sobi na trećem katu, nakon čega se proširio na četvrti kat i krovište.

pozar_lopaca2-170818.jpg

pozar_lopaca1-170818.jpg

pozar_lopaca3-170818.jpg 

Kategorije: Hrvaška

'SIGURNI SMO DA ĆE VERA BEGIĆ BLEČIĆ DATI OSTAVKU' O tragediji se oglasio i riječki SDP, stali su u obranu Obersnela: 'On ništa nije kriv!'

Pet, 17/08/2018 - 19:27

Riječka Gradska organizacija SDP-a izrazila je duboku sućut obitelji i prijateljima tragično preminulog Igora Soldatića, a ozlijeđenima u nesreći za koju je odgovorna Vera Begić Blečić zaželjeli su brz i uspješan oporavak.

Podsjetimo, u noći sa srijede na četvrtak riječka pročelnica skrivila je prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom na Istarskom ipsilonu, nakon čega je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel odmah donio odluku o njezinoj suspenziji s dužnosti.

U riječkom SDP-u su sigurni da će gospođa Vera Begić Blečić podnijeti ostavku na pročelničku dužnost čim to bude u mogućnosti učiniti.

- Vjerujemo da je sama svjesna tragičnih posljedica svog postupanja i činjenice da nastavak obavljanja te dogovorne dužnosti za nju više nije moguć. Teze o eventualnoj odgovornosti gradonačelnika u ovom slučaju koje proizlaze iz nesreće koja se dogodila prije godinu dana jednostavno nisu točne, navode u priopćenju.

Ističu kako je gospođa Begić Blečić odrasla osoba koja je odgovorna za svoje postupke i koja samostalno odlučuje kada će i kako upravljati motornim vozilom. Jedino što je gospođu Begić moglo spriječiti da upravlja motornim vozilom uz naravno njezinu osobnu odluku, kako napominju, jest mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koju može izreći isključivo policija i sud, a što očito nakon slučaja iz svibnja prošle godine nije učinjeno.

U riječkom SDP-u smatraju kako gradonačelnik ne može biti odgovoran jer je odrasla osoba u svoje slobodno vrijeme vozila svoj automobil.

Podsjećaju da je gradonačelnik suspenzijom postupio sukladno svojim zakonskim ovlastima. Poručili su kako će vezano za članstvo Vere Begić Blečić u SDP-u biti proveden stegovni postupak, sukladno odredbama Statuta stranke.

Odgovorili su i predstavnici Mosta Petri Mandić na prozivke jer je dovela u pitanje odluku gradonačelnika o suspenziji. Smatraju da nije uzela u obzir ograničenja koja po tom pitanju nameće Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i podrućnoj samopupravi.

- Iako je jasno da je upravo Vera Begić Blečić izazvala nesreću u kojoj je poginuo čovjek, istražni i ostali postupci još uvijek traju. Do njihova okončanja, gradonačelniku je na raspolaganju jedino suspenzija. Zašto njezina stranka nije promijenila taj zakon dok su vodili Minstarstvo uprave, pitaju se i Gradskoj organizaciji SDP-a Rijeke.

Kategorije: Hrvaška