Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 17 min 39 sek od tega

FOTO: IZNENADA JE BUKNUO I POTONUO Tanker koji je danima gorio u blizini kineske obale završio je na dnu mora

Ned, 14/01/2018 - 11:55

Iranski tanker koji je danima gorio u Istočnom kineskom moru i potom otplutao u japanski gospodarski pojas potonuo je, objavila je u nedjelju kineska državna televizija.

Tanker Sanchi, koji se sudario 6. siječnja s drugim brodom u Istočnom kineskom moru i od tada je plutao zapaljen, oko podneva po lokalnom vremenu "iznenada je buknuo" i potonuo, javila je televizija.

Kineska spasilačka ekipa pronašla je u subotu dva tijela na palubi gorućeg iranskog tankera i time je broj mrtvih porastao na tri. Ostalih 29 članova posade i dalje se smatra nestalima.

Spasioci su pokušali doći do kabina, ali nisu mogli zbog temperature od oko 89 stupnjeva Celzija na gorućem tankeru. Spasilačka ekipa pronašla je i crnu kutiju broda.

2018-01-13T151031Z_892625347_RC1F137C7F00_RTRMADP_3_CHINA-SHIPPING-ACCIDENT.jpg 

Deseci kineskih i južnokorejskih spasilačkih brodova danima su se borili s udarima vjetra, visokim valovima i otrovnim plinovima u nastojanju da spriječe ekološku katastrofu i utvrde sudbinu mornara.

Tanker pripada iranskoj kompaniji, a registriran je u Panami.

Prevozio je ultralaki oblik nafte poznat kao kondenzat koji je opasniji za okoliš od sirove nafte zbog toksičnosti.

Kondenzata je na brodu bilo 136 tisuća tona što je ekvivalent milijunu barela.

2018-01-12T083945Z_2056431127_RC1576FB6350_RTRMADP_3_CHINA-SHIPPING-ACCIDENT-JAPAN.jpg 

Kategorije: Hrvaška

GLOBUS EKSKLUZIVNO OTKRIVA: TKO SU VOĐE IRANSKE SEKULARNE REVOLUCIJE 'Mi rušimo režim vjerskih vođa'

Ned, 14/01/2018 - 11:40

Režim u Iranu je slab i jasno je da nema potporu većine naroda. Ljudi žele pad režima, žele promjene i dokazuju da je ovaj put to zaista moguće i da je na dohvat ruke. To je glavni cilj prosvjeda koji se održavaju širom Irana – tvrdi za Globus Shanin Gobadi, član vanjskopolitičkog odbora Nacionalnog vijeća otpora Irana, krovne iranske oporbene političke organizacija čije je sjedište u Parizu, a objedinjuje nekoliko grupacija, među kojima su najsnažniji Narodni mudžahedini Irana – poznati i po kraticama PMOI, MEK i MKO – među kojima Globusov sugovornik ima i funkciju glasnogovornika. Obje organizacije snažno podupiru prosvjede u kojima je samo u prvih osam dana od izbijanja, prema podacima kojima oni raspolažu, ubijeno najmanje 45, a uhićeno više od tri tisuće ljudi koji su na ulicama u više od stotinu mjesta i gradova otvoreno zatražili smjenu teokratskog režima u kojem glavnu riječ vode šijitski vjerski vođe na čelu s ajatolahom Alijem Hameneijem.

Dok svjetski mediji, političari i analitičari dvoje je li autoritarni poredak uspostavljen nakon islamske revolucije 1979. do­ista ugrožen ili će vlasti, poznate po svojoj okrutnosti, i ovaj put prosvjede dokraja ugušiti u krvi, dobro organizirana oporba koju u egzilu vodi karizmatična Maryam Rajavi ne krije da ima vrlo aktivnu ulogu u demonstracijama čiji je cilj rušenje vjerske države i uspostava sekularne.

“Naša je organizacija glavni iranski opozicijski pokret i ujedno najveća žrtva vladajućih mula. Oko 120 tisuća naših članova i simpatizera ubijeno je u proteklih četrdeset godina, a stotine tisuća su uhapšene. No, i dalje smo veliki pokret koji u Iranu ima široku mrežu pristaša koji sada imaju ključnu ulogu u širenju informacija i u zemlji i u inozemstvu. Podupire nas mnogo Iranaca i zato nas se režim boji. Cijeli je svijet iznenađen razvojem situacije, ali to je posljedica dugogodišnje krize koju mule pokušavaju prikriti. U Iranu vladaju veliki ekonomski i socijalni problemi kao i diskriminacija. Ljudi na ulicama sada pokazuju da ne vide bitnu razliku između vjerskih i svjetovnih vođa i da je jedino rješenje promjena režima koji je definitivno ušao u svoju posljednju fazu jer većina o njemu više nema nikakvih iluzija”, tvrdi Gobadi, uvjeren kako se unatoč represiji prosvjedi nastavljaju te da nisu točne tvrdnje iz Teherana da su ugušeni.

Prosvjednici

“Na ulicama je vojska siromašnih, gladnih i nezaposlenih ljudi koji više nemaju što izgubiti”, govori Gobadi, koji na našu primjedbu kako mogu izgubiti život ili slobodu priznaje da su prosvjednici veoma hrabri što je, dodaje, najbolji dokaz da su prosvjedi potekli iz iranskog naroda te da nisu osmišljeni u Americi kao što tvrde iranske vlasti koje su za pokušaj destabilizacije otvoreno optužile američke tajne službe i njihove bliskoistočne saveznike.

“Takve su tvrdnje apsolutno apsurdne. Svaka diktatura kad je pred slomom za svoj neuspjeh optužuje neki strani faktor. U tom smislu, mule pokazuju svoj očaj. Mi ne želimo stranu vojnu intervenciju, ali očekujemo da nas međunarodna zajednica moralno i politički podrži i pomogne nam da uspostavimo demokraciju”, govori nam iz Pariza istaknuti mudžahedin, što bi na arapskom značilo borac, a često se prevodi i kao sveti ratnik. Iranski Narodni mudžahedini odrekli su se još prije dva desetljeća militantnih metoda u ostvarivanju svoga cilja pa su ih i Europska unija 2008. i SAD 2012. maknuli s liste terorističkih organizacija na kojoj su se godinama nalazili. Gobadi smatra da je reakcija međunarodne zajednice, a osobito Europske unije na posljednja zbivanja u Iranu još preslaba, odnosno veoma mlaka, što, zaključuje, i ohrabruje režim da nastavlja ubijati nedužne civile na ulicama koji se, ističe, samo bore za svoja najosnovnija ljudska prava.

Zahtjev Europskoj uniji

“Takvo ponašanje Europe potpuno nam je neprihvatljivo. Međunarodna zajednica trebala bi jednoglasno osuditi irački režim zbog okrutnog ponašanja prema prosvjednicima i jasno se odrediti da želi promjene u Iranu te uvesti dodatne sankcije vlastima u Teheranu. U znak podrške našim sunarodnjacima u Iranu organiziramo prosvjede i po cijeloj Europi. Do sada su održani u Londonu, Parizu, Stockholmu, Bruxellesu, Oslu i Rimu kao i u više gradova u SAD-u, Kanadi i Australiji. U svim tim zemljama dobili smo podršku brojnih političara i parlamentarnih skupina. Stoga tražimo i od Europske unije da iskaže snažniju potporu”, ističe Shanin Gobadi.

PMOI je 1965. osnovala grupa studenata i 1979. sudjeluje u rušenju šaha Reze Pahlavija i pruža podršku novom vrhovnom vođi ajatolahu Homeiniju koji im, nakon što ne uspijevaju ući u vladajuće strukture, ubrzo postaje ljuti neprijatelj protiv kojeg se bore brojnim bombaškim napadima na istaknute klerike. U egzilu osnivaju Nacionalno vijeće otpora koje u iračko-iranskom ratu staje na stranu Sadama Huseina. On im kao najveći saveznik pruža utočište u kampu Ashraf u Iraku, u kojem brojni pripadnici PMOI-ja dočekuju i američke snage s kojima 2003. potpisuju sporazum o nenapadanju da bi uskoro bili preseljeni u kamp Liberty, bivšu američku vojnu bazu u Iraku, odakle ih je većina prije nekoliko godina prebačena u Albaniju.

“Albanija nam je pružila utočište. I zato smo je odabrali. Jako dobro nas je primila. Preseljenje je završilo 2016. i tamo je trenutno smješteno oko 2500 naših pristaša, što nam je najveća pojedinačna zajednica u inozemstvu”, otkriva nam Gobadi, koji, uz objašnjenje da više nema vremena, prekida razgovor kada ga pitamo za sudbinu Massouda Rajavija koji se i danas smatra liderom Narodnih mudžahedina iako je 2003. nestao u Iraku za vrijeme američke invazije te se do danas ne zna je li živ ili mrtav, a Irak je za njim 2010. raspisao tjeralicu jer ga tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene 1991. godine. Pokret od njegova nestanka vodi njegova supruga Maryam, koja je supredsjednica još od 1985. godine kada su se Massoud i ona vjenčali. Protiv nje i još 150 pripadnika organizacije u Francuskoj je, u kojoj živi od 1982. godine, pokrenuta istraga zbog pripremanja i financiranja terorizma koja je 2014. odbačena.

Plan za tranziciju vlasti

Njezin glasnogovornik Shanin Gobadi ističe, padne li režim, da imaju jasan plan za tranziciju vlasti i budućnost Irana koja podrazumijeva uspostavu demokratske, sekularne i pluralističke vlade, strogo odvajanje religije od vlasti, jednakost žena i muškaraca. Nadalje bi, dodaje, ukinuli svaki oblik vjerske i spolne diskriminacije te bi uveli moderni pravni poredak i nezavisno sudstvo, a zakonom bi osigurali poštovanje prava nacionalnih manjina i ukinuli smrtnu kaznu.

Vizija gospođe Rajavi je, objašnjava Gobadi, Iran bez nuklearnog oružja, koji više ne bi financirao Hamas, Hezbolah i druge militantne skupine. U roku od najviše šest mjeseci održali bi se izbori i na demokratski način ustrojio parlament kao zakonodavna vlast u državi.

U potrazi za međunarodnom podrškom Narodni mudžahedini veoma intenzivno lobiraju u raznim europskim institucijama, pa tako i u Europskom parlamentu, u kojem je među zastupnicima stvorena i neformalna grupa njihovih prijatelja čiji je član i hrvatski europarlamentarac Jozo Radoš. U kontaktima s predstavnicima organizacije i njihovom lidericom Maryam Rajavi Radoš se, ne krije, veoma zainteresirao za situaciju u Iranu i postao njezin dobar poznavatelj iako nikad nije bio u toj zemlji u kojoj, smatra, s obzirom na otvorenu podršku što je iskazao oporbi, vjerojatno trenutačno ne bi bio dobrodošao.

PMOI, kaže Radoš, ima veoma razvijenu strukturu. Jednom godišnje održavaju kongres u Parizu na kojem se okupi oko tri tisuće njihovih pristaša. Grupa prijatelja slobodnoga Irana u Europskom parlamentu postoji od 2003. pa je pripadnici Narodnih mudžahedina redovito obavještavaju o tome što se događa u Iranu. Kako je i on postao član grupe prijatelja, sudjeluje na skupovima koje dvaput godišnje održavaju u Europskom parlamentu, a na posljednjem, 6. prosinca, sudjelovala je i Maryam Rajavi.

“Inzistiraju na sekularnosti i demokratskim standardima ponajprije u pogledu zaštite ljudskih prava i na tome da mule, odnosno vjerski vođe, nemaju nikakvu ulogu u vlasti. Neformalna skupina prijatelja slobodnoga Irana u tome ih u potpunosti podržava. No stavovi te parlamentarne skupine često se ne podudaraju sa službenom politikom Europske unije”, ističe Radoš te otkriva kako iranski oporbenjaci smatraju da visoka predstavnica Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini previše popušta vlastima u Teheranu ponajprije u pitanju egzekucija koje su često veoma surove. Iran je svjetski rekorder po broju izvršenih smrtnih kazni s obzirom na broj stanovnika. Stoga Narodni mudžahedini, kaže Radoš, smatraju kako umjereni predsjednik Hasan Rohani, koji je prošle godine ponovno izabran, zapravo prikriva zločinačko lice režima, a Federica Mogherini bila je na njegovoj drugoj predsjedničkoj inauguraciji. I delegacija Europskog parlamenta nedavno je boravila u Iranu, no tamo nije otvorila ključna pitanja vezana uz poštovanje ljudskih prava.

Jačanje sankcija

“Oporbenjaci traže pojačavanje europskih sankcija Iranu, a Europska komisija u tom pitanju kalkulira jer smatra da je važno očuvati komunikaciju s Iranom zbog njegove važnosti i utjecaja na Bliskom istoku. Federica Mogherini stoga je izložena i dosta oštrim kritikama zastupnika u Parlamentu koji otvoreno podržavaju oporbu”, ističe Radoš, kojem nije poznato da Narodni mudžahedini imaju svoje predstavnike u Hrvatskoj kao što žive u brojnim drugim europskim zemljama.

“Iranski je režim sa svojom Revolucionarnom gardom vrlo nemilosrdan u borbi protiv organizirane političke opozicije koja teško može djelovati. Unutar vlasti postoji stalna borba između tzv. reformista i radikalnijih političkih skupina, no to je unutarnja utakmica između mula koje kontroliraju sve političke snage. Protiv svih koji žele djelovati izvan tih okvira postupa se surovo i egzekucije, koje se pokušavaju pravdati kriminalnim radnjama, vrlo su često politički motivirane. S druge strane, Iran je zemlja sa snažnom proeuropskom i prodemokratskom populacijom. Ovo je treći veliki prosvjed u proteklih 20 godina, prvi je bio 1999., a drugi 2009. godine. Prvi je bio studentski prosvjed. Veliki problem iranskim vlastima predstavlja mlada intelektualna elita koja u posljednje vrijeme s razvojem društvenih mreža ima instrument organiziranja. Drugi su prosvjedi 2009. potekli iz srednje klase i imali su političke ciljeve poput traženja većih ljudskih prava, demokratizacije, ukidanja smrtne kazne i oslobađanja političkih zatvorenika. Ovi aktualni prosvjedi krenuli su prije svega kao socijalni bunt i nisu poput dosadašnjih začeti u Teheranu, nego u nizu manjih gradova bez jasno profiliranih političkih zahtjeva, koji su ponajprije ekonomski kao posljedica velike nezaposlenosti i pada standarda. Naknadno su se pojavili politički zahtjevi za ukidanjem islamske republike i vladavine mula”, govori Radoš. Dodaje kako je jedan od povoda pobune bio državni proračun. U javnost je, naime, procurila informacija koliko država financira vjerske organizacije naslonjene na režim. Tu je i korupcija koja je dovela do velikog socijalnog podvajanja. Sloj ljudi vezan uz vlast i vjerske organizacije jako dobro živi, a neki i na društvenim mrežama objavljuju kako se po Teheranu voze u skupocjenim automobilima i piju alkohol, što nema nikakve veze s islamskim vrijednostima, dok je standard većine građana u proteklih nekoliko godina pao za 20 posto, a nezaposlenost među mladima, koji čine polovicu populacije, dosegla je zabrinjavajućih 40 posto. Osiromašenim građanima, dodaje Radoš, smetaju i velika državna izdvajanja za vanjskopolitičke aktivnosti, posebno pomoć Siriji, Jemenu i Libanonu. A istodobno se građanima ukidaju razne subvencije i podižu cijene, što izaziva bijes.

“Uvijek se postavlja pitanje u kojoj mjeri te prosvjede kontroliraju ili čak iniciraju unutarnje političke elite i jesu li oni plod njihovih borbi. Moguće je da su prosvjede inicirale radikalne snage kako bi oslabile poziciju reformista. A možda i obratno”, govori Radoš, koji ne vjeruje da će prosvjedi ozbiljno ugroziti vladajući režim, ali mogu potaknuti vanjske čimbenike, ponajprije Europsku uniju, da zauzme čvršće stavove prema Iranu, da manje taktizira. Prema njegovim riječima, postoje stavovi da europsko oklijevanje zapravo jača iranski režim koji nikada neće odustati od nuklearnog programa iako Europa inzistira na poštovanju nuklearnog dogovora.

Interes Europe

Europska unije se od početka prosvjeda oglasila tek blagim priopćenjem u kojem sve strane poziva da se suzdrže od nasilja, čime je, smatra Radoš, pokazala da na isti način tretira prosvjednike i službene vlasti. Slične su stavove iznijele i njemačka i francuska diplomacija, iz čega se iščitava interes Europe da Iran ostane ovakav kakav jest, ponajprije zbog svog geostrateškog vanjskopolitičkog utjecaja, ali i specifičnih gospodarskih interesa nekih članica koje su u proteklu godinu-dvije od potpisivanja nuklearnog sporazuma uspostavile zavidnu ekonomsku suradnja s Teheranom i ondje dosta investirale, osobito Italija. No, nakon što je EU Iranu ukinula sankcije, u toj zemlji nije došlo do povećanja standarda, nego do njegova pada, što je posljedica koruptivnih aktivnosti političke elite.

Dodatni razlog europskog opreza prema zauzimanju odlučnijeg stava prema iranskom režimu svakako je strah od mogućeg novog priljeva imigranata koji bi mogli iz te zemlje pohrliti prema Europi ako dođe do eskalacije nasilja.

Nema dileme da je destabilizacija Irana u interesu njegovu tradicionalnom regionalnom neprijatelju – Saudijskoj Arabiji. Ipak, Radoš ne vjeruje da zbog čvrstoće i dobre organiziranosti iranskoga režima Saudijska Arabija može imati znatniji utjecaj na tijek antirežimskih prosvjeda. Također je, slaže se, teško povlačiti paralele između događaja u Iranu i revolucija koje su 2010. i 2011. pogodile niz arapskih zemalja, te su poznate pod zajedničkim nazivom arapsko proljeće. U Iranu, naime, nema političke oporbe.

Sprečavanje odmazde

“Velika je hrabrost pojaviti se bez maske na prosvjedima u takvoj državi. Prema javnim izvorima, uhapšeno je više od dvije tisuće, a ubijeno barem 20 ljudi. U vrijeme arapskog proljeća opoziciju su u pravilu predstavljale proislamističke skupine koje su rušile sekularne režime, a u Iranu je obrnuta situacija jer je vjerska elita na vlasti i pitanje je hoće li režim prema uhapšenim prosvjednicima ipak biti blaži nego dosad. A analize i dosadašnja iskustva pokazuju da su oni koji su bili popustljivi – izgubili, primjerice Mubarak, koji je svrgnut, dok se Asad, koji to nije bio, uspio održati na vlasti. Zato se od Europske unije sada očekuje da kroz svoje kontakte s Iranom pokuša spriječiti odmazdu režima nad uhapšenima. To je trenutačno najvažnija vanjskopolitička tema Europske unije”, naglašava Jozo Radoš.

Kategorije: Hrvaška

ZLI VLASNICI BACILI SVOJE LJUBIMCE U JAMU PUNU KLAONIČKOG OTPADA Proveli su ondje mjesec dana, jedva su preživjeli, a onda je lavež čula Danijela (15)

Ned, 14/01/2018 - 11:37

Jedna šetnja u prirodu, veliko srce i ljubav prema životinjama čine sretan završetak jedne, nažalost, ružne priče iz Imotske krajine, piše Slobodna Dalmacija.

Prije nekoliko dana petnaestogodišnja Danijela Karoglan iz Zmijavaca, učenica prvog razreda imotske srednje škole, šetala se s djedom i bratom po brdovitom području svoga mjesta.

Istančan sluh, ali i poznavanje trenutka u kojem se nalaze ugrožene životinje, dovelo ju je do nezaštićene duboke prirodne jame zvane Velika ovčarina. Iz nje je dopirao lavež i zavijanje pasa.

- Kako sam već jednom spasila nekoliko štenaca, prije nekoliko godina, isto tako ostavljenih na milost i nemilost u prirodi, odmah sam shvatila da su u jamu bačeni psi. Nisam mogla zamisliti da postoji netko tko bi mogao u tu jamu baciti pse. Tu noć nisam mogla spavati i odlučila sam sama poduzeti korake u spašavanju pasa. Tražila sam udrugu u Imotskom za zaštitu životinja, no tamo je nema, pa sam zvala Split.

- Sreća je bila što sam dobila barba Tončija Rađu i onda je sve krenulo. Toliko sam sada sretna da ne možete zamisliti. Hvala i Barbari i Zvonimiru Filipoviću koji su pomogli te Borisu Gavriću. Hvala ovim dobrim ljudima, a one druge molim, nemojte više bacati jadne pse u jame – u jednom dahu nam reče predivna djevojčica Danijela.

Nakon Danijeline intervencije sve je pošlo po dobrome. Iskusni speleolog Tonči Rađa iz splitskog "Špiljara", uz pomoć Borisa Gavrića, obavio je operativni i vrlo zahtjevni dio posla, na poziv Zaklade za zaštitu životinja.

- Jama nam je bila poznata jer smo je istražili još 2004. godine. Kako je već tada u toj jami bilo smeća, predložili smo da se zaštiti, što su čelnici Zmijavaca i učinili. Nažalost stupovi, sa željeznim matama oko jame očito nisu bili dovoljna prepreka, pa nas je u jami dočekalo na stotine kilograma klaoničkog otpada, guma, dvije automobilske karoserije i puno drugih "lipih stvari". I u tim doista užasnim uvjetima uspjeli smo uhvatiti pse koji su očito već dulje vrijeme bili u jami, te ih izvući na površinu te predati Zvonimiru Filipoviću.

Već se više od 40 godina bavim istraživanjima jama i spilja, ali ne sjećam se da je i u jednoj drugoj jami takvo katastrofalno stanje na dnu! Problem je što kiša, ali i vode cijednice, stalno ispiru klaonički otpad i odnose ga u još dublje slojeve tla, tako da ne bi bilo ništa čudno da dođe do zagađenja bunara ili u Zmijavcima ili u Podbablju Gornjem, a vidim, tu se turizam dobro razvija – kazao je Tonči Rađa.

Psi su bili mršavi, spasila ih je voda koja se slijevala u jamu, nisu jeli. Jedan je bio više od mjesec dana u jami, kako tvrde speleolozi, a drugi je bačen tek nedavno.

Na jednom je ostala ogrlica i lanac i očito da ga je neodgovorni vlasnik, bez imalo sažaljenja, vukao na silu i ubacio u jamu jer ima ozljede na vratu.

I konačno, psi se sada dobro osjećaju, nalaze se u azilantskom centru u Kaštelima i nakon oporavka tražit će im se udomitelj, piše Slobodna Dalmacija.

DSC09945.JPGDSC09946.JPGIMG-20180111-WA0008.jpgIMG-20180111-WA0003.jpg IMG-20180111-WA0011.jpg

Kategorije: Hrvaška

FOTO: ZAPANJUJUĆA ZRAKOPLOVNA NESREĆA Slijetanje iz pakla: Boeing s više od 160 putnika izletio s piste, završio na blatnoj litici i umalo upao u more

Ned, 14/01/2018 - 10:57

U turskoj provinciji Trabzon kasno u subotu po lokalnom vremenu došlo je do nesvakidašnje avionske nesreće.

Naime, putnički zrakoplov Pegasus Airlinesa Boeing 737-800 je nakon slijetanja na Zračnu luku Trabzon "skliznuo" s piste i zaustavio se tek na blatnoj litici malo iznad morske obale, piše Associated Press.

Precizniji opis daje portal Aviation Safety koji piše da je zrakoplov izletio s lijeve strane piste oko 2400 metara nakon slijetanja. Nakon prelaska preko travnate površine zaustavio se na blatnoj kosini. Isti portal navodi i kako je avion sletio u uvjetima kiše i smanjene vidljivosti koji su potencijalno doprinijeli nesreći.

Avion izletio s piste u Trabzonu

Očekivano, u trenutku nesreće u zrakoplovu je izbila panika, ali je u konačnici svih 162 putnika i članova posade uspješno evakuirano i nitko od njih nije ozlijeđen.

Guverner provincije Trabzon Yucel Yavuz potvrdio je da su svi putnici  i članovi posade na sigurnom i dodao da je zbog nesreće aerodrom bio zatvoren do 8 sati ujutro po lokalnom vremenu.

Yavuz je rekao da uzrok nesreće zasad nije poznat i da je pokrenuta istraga.

Zrakoplov je inače poletio iz smjera Ankare u 22:33 po lokalnom vremenu, a u Trabzon je sletio u 23:25.

Trabzon avion  

Kategorije: Hrvaška

Šik proizvodi za doma uočeni na Amazonu

Ned, 14/01/2018 - 10:53

Svi bismo voljeli da nam domovi izgledaju elegantno i luksuzno kao da su opremljeni za milijun kuna, ali u stvarnosti zapravo raspolažemo sa svega nekoliko stotina, što često nije dovoljno za dobar komad namještaja koji si želimo. Zato su tu internet trgovine, poput Amazona na kojima možemo pronaći fantastične stvari za dom, po prihvatljivim cijenama, ako imamo dovoljno  vremena i živaca za pretraživanje. Iskreno, nama je to jedna od najdražih aktivnosti. U želji da malo istražimo što sve nudi popularni Amazon, pronašli smo namještaj koji je šik i povoljan. Ovo je naš jeftini ulov na najbolje i najfinije komade uočene na Amazonu.

amazon-furniture-looks-expensive-02.jpg 

Moderni metalni luster sa zlatnim finišom, YOKA, 590 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-04.jpg 

Stol za blagovanje od oraha, sredina prošlog stoljeća, GDF Studio, 425 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-03.jpg 

Kolica za posluživanje, HOMES: Inside + Out, 490 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-06-2.jpg 

Set od tri okrugla stolića, HomCom, 180 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-07.jpg 

Stol, imitacija mramora, Convenience Concepts, 600 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-09.jpg 

Stolica iz sredine prošlog stoljeća, Container Furniture Direct, 900 kuna.

amazon-furniture-looks-expensive-12.jpg 

Moderna stropna svjetiljka, Globe Electric, 210 kuna

amazon-furniture-looks-expensive-15.jpg 

Orijentalna Shoji panel,  Coaster Home Furnishings, 420 kuna.

Šik proizvodi za doma uočeni na Amazonu

Foto: Amazon

Kategorije: Hrvaška

POLARNI SAN DAVORA ROSTUHARA 'Ja više ništa ne razumijem što se zapravo događa i zašto mi je i dalje takva borba. Ali, još samo 100 km do pola!'

Ned, 14/01/2018 - 10:27

POLARNA VISORAVAN

Dan 44

27 km

11h15' hodanja

4670 kalorija

Uzbrdica: 100 m

Ukupno: 1062 km

Do Južnog pola: 97 km

Kamp 44: S 89˚07.772' / W 082˚16.626'

Temperatura: -20˚C

Vjetar: 20 kmh

Windchill: -30 ˚C

Sad to već super zvuči. 1060 kilometara iza mene, još 100 do pola! Već sam tri dana na velikoj polarnoj visoravni u središtu Antarktike na kojoj leži i sam pol. Ona nije baš skroz ravna, ali eto, tako se zove i svakako je znatno ravnija od svega što sam prošao dosad. Visoravan se proteže između 2700 i 3000 metara nadmorske visine, što je po količini kisika ekvivalent 4500 metara u Alpama, zato što je zemljina atmosfera tanja na polovima.

Dio prije visoravni trebao je biti pun velikih sastruga i vjetrovit, a visoravan je trebala biti ravna, puno hladnija, bez sastruga i bez vjetra, no očito to nije baš tako. Malo je hladnije, malo je manje vjetra ali ga ima,a i sastruge nisu nestale, iako nisu tako grbave kao ranije. Taman kad sam zašao na visoravan pokvarilo se vrijeme i opet sam imao „white-out“. Zadnja tri dana vrijeme je jako promjenjivo. Čas je skroz vedro i sunčano, čas je potpuno prekriveno oblacima sa jako slabom vidljivošću. Jednom je čak i padala neka sitna kiša ledenih kristala, neobična pojava svojstvena samo krajnjim polarnim krajevima.

Ja više ništa ne razumijem što se zapravo događa i zašto mi je i dalje takva borba. Sad su sanjke teške već samo 70-ak kila, a spor sam kao na početku kad su bile preko 120. Je li to do mog nagomilanog umora i iscrpljenosti, rijetkog zraka, suhog snijega… Nemam pojma, ali i dalje se borim za svaki kilometar. Možda mi nedostaje hrane, iako uredno jedem svoje dnevne porcije od 6500 kalorija, a ponekad potegnem i po dodatni zalogaj u rezervu, ali svaki dan sam sve gladniji. Baš me zanima koliko sam kila izgubio. Mislim da najmanje deset. Možda mi nedostaje malo sna.

Donedavno sam se prirodno budio nakon šest sati sna. Sada se budim na budilicu jer si ne mogu priuštiti više spavanja, a dobro bi mi došlo. Računam još četiri dana do pola, a imam hrane za pet.

Čini se da sam lagano na izmaku snaga. Volja i entuzijazam su i dalje na vrhuncu. Strpljenje je moja slaba točka, najradije bih već počeo slaviti, ali imam još puno teških koraka do cilja. No i sa strpljenjem sam bolje nego ikad. Neće me ovaj put nagraditi sa nekim laganim finalom, ali i neka. Bit će slađa pobjeda ako bude napeto do kraja. Svaki dan neki izazovi. Kad prestane velika hladnoća sa vjetrom, počne white-out i ništa ne vidim. Kad se rasčiste oblaci i vidljivost postane lijepa, počnu mi se maglit naočale pa opet ništa ne vidim. Kad riješim to, maska za lice mi se počne lediti i lijepiti se za bradu pa gubim vrijeme na operacije. Prestane sve to pa me zapuca neki jači umor i jedva vučem noge. Uglavnom, nikad nije dosadno, a rijetko kad je lagano.

Ali svaki dan bude bar nekoliko sati hodanja kada je sve na svome mjestu, kada imam dobar ritam, kada mi je relativno lagano, kada mi svira dobra muzika, ništa me ne smeta i uranjam u neka nova iskustva. Tada boravim u trenutku, apsolutno sam uronjen u ovaj fascinantan prostor i uživam na najjače. Osjećaj postojanja i stvarnosti je istančan. Istovremeno je sve ovo toliko nadrealno da imam osjećaj kao da cijelo vrijeme sanjam i toliko normalno da imam osjećaj da ništa drugo van ovoga ni ne postoji.

Nisam pretjerano nostalgičan i nikad ne uzdišem za iskustvima koja su prošla, ali znam da se sve ovo duboko urezuje u mene. Zato ne želim žuriti. Udišem ovaj britak, rijedak i čist zrak punim plućima, puštam ovoj ledenoj pustinji da utisne u mene svoj mir, dajem tišini šansu da se trajno nastani u mom srcu.

Pratite Davora na interaktivnoj karti Antartike i saznajte više o ekspediciji na: Kek.hr, Facebook profilu pod nazivom Davor Rostuhar - pisac i fotograf te na njegovu blogu.

PS-banner-sponzori-v1_manji_banner_veci_logo.jpg

Kategorije: Hrvaška

Olga Tokarczuk i oni koji su vjerovali da je Bog slučajno stvorio svijet

Ned, 14/01/2018 - 10:26

Velikim narodima nekako i pristaju veliki romani. Malim se, pak, s vremena na vrijeme posreći da imaju velike prijevode. Roman “Księgi Jakubowe” Olga Tokarczuk objavila je 2014. godine. Držao sam ga u ruci u Krakowu, svježe otisnutog, grandiozan, potežak predmet, tisućinjak stranica štampanog teksta. Neznajući poljski osjetio sam se kao onaj nepismeni primorski seljak iz Kneže blizu Tolmina, kada je čisteći crkvu na ruke uzeo Bibliju. Taj je seljak bio moj prapradjed. Nastavši tu između malih, opustošenih i kulturno zapuštenih naroda, u jeziku koji gotovo da i ne poznaje iskustvo velikih romana, mogao sam se samo nadati da će u dalekoj budućnosti netko, ipak, prevesti “Knjige Jakubove” ili “Knjige Jakovljeve” na ove međusobno razumljive i međusobno isključene jezike. Raspitujući se, iz egoističnih razloga, jer bilo mi je važno, saznavao sam da knjigu na hrvatski, za Frakturu, prevodi Mladen Martić, ali da će to još potrajati. I onda mi je, posljednjih tjedana 2017, poštom iz Beograda stigao srpski prijevod. “Knjige Jakovljeve” su u zajedničkom izdanju Paideie i Službenog glasnika imale gustih 762 stranice, poredanih unatrag, tako da se knjiga čita od 762. prema 1. stranici.

Prevoditeljica, ugledna srpska polonistica Milica Markić, roman je prevela maestralno: tako da se čita kao da je i pisan na srpskom, stilom i jezikom koji su vrlo osobni i osobeni, nisu neutralni, bljutavi ni preneseni iz rječnika, pravopisa i stilističkih priručnika. Milica Markić ne samo da prevodi Olgu Tokarczuk, nego je autorski ispisuje u drugom jeziku. I još nešto: kada bi zagovornici i bojovnici teze o srpskom i hrvatskom kao dva posve različita i strana jezika imali pameti, čitateljskih iskustava i imaginacije, bili bi svjesni onoga što ovaj prijevod zorno pokazuje - hrvatski i srpski, doista, mogu biti različiti jezici, premda i tad razumljivi govornicima s druge strane, ali samo u trenucima velike poezije, književnog i prevoditeljskog nadahnuća. Samo je hrvatski velikoga hrvatskog pisca jezik različit od srpskog. I obrnuto. Pročitajte, recimo, ove rečenice Milice Markić: “Čuli ste, milostivi, da se počivši mogu vratiti u život? Navodno to može tako. Proroci to mogu da učine. A vama jel’ to uspelo nekada, makar sa psetom kakvim?” Ekstatično i po deseti put vraćam se tim riječima, izgovarajući glasno završetak, koji je ujedno i završetak poglavlja: “makar sa psetom kakvim”. Koji savršeno pogođen red riječi, kakva sintaksa, kakav veličanstven jezik! Blago hrvatskom kada takav srpski ima uza se!

 “Knjige Jakovljeve” roman je o Jakubu Franku, kabalistu, šabatajevskom rabinu, vođi židovske heretičke sljedbe, mesiji. Samozvanom mesiji? Može se i tako reći, ali svaki je mesija samozvan za one koji ne vjeruju, a bogomodaslan za one koji vjeruju. I drugi su likovi, ili dio njih, autentične povijesne ličnosti iz osamnaestog stoljeća, svećenici, biskupi, barokna pjesnikinja, prvi poljski enciklopedist… Olga Tokarczuk, kao na nekoj čudnoj pokretnoj kazališnoj pozornici, predstavlja svijet Velikoga kraljevstva Poljske i Litve, te lude i raskošne Žečpospolite, u kojoj se miješalo i prožimalo sve sa svim i koja je na neki način podsjećala na Judeju iz vremena Kristova rođenja. Tu se, kao i u Judeji, svijet istodobno nalazio na svome početku i kraju. Sjajno vrijeme za velike hereze, za propast i za oslobođenje.

Jakub Frank nailazio je s istoka, koji se, iz poljske perspektive, ustvari nalazio negdje na jugu. Vrzmao se po Otomanskoj carevini, propovijedao u Solunu, bio je sultanov podanik i podložnik, ali Žečpospolita mu je bila sudbinski zadana. Olga Tokarczuk koristi njegovu biografiju, prati mesijin život i stradanje, pa zatim uzdizanje, da bi ispričala jednu istovremeno i mnogo širu i mnogo osobniju priču. “Knjige Jakovljeve” roman je o dogmaticima i o njihovim žrtvama, parabola o Poljskoj i njezinom delikatnom identitetu, o Židovima i o toj vječnoj potrazi potlačenih i prezrenih manjinaca za spasenjem. Ovo je, istovremeno, i povijesni roman i roman o povijesti, društveni roman, čak i avanturistički roman, totalni roman čija je priča uglavljena u vremenu, u kasnom osamnaestom stoljeću, ali se u njoj stalno ogledaju stoljeća u kojima čitatelj živi. Ovo je roman o Židovima koji iz vjerskih razloga postaju muslimani, pa od muslimana katolici. Sve to da bi ostali - Židovi.

U novinama i novinskim isječcima može se pročitati da je Olga Tokarczuk knjigu pisala punih sedam godina. Vjerojatno ju je, misleći o onome što će se u njoj naći, pisala i duže. “Knjige Jakovljeve” su, ako si čitatelj smije dopustiti i tu slobodu zaključivanja, svojevrsna duhovna autobiografija. Ne, Olge Tokarczuk nema ni u jednom liku “Knjiga Jakovljevih”, a najmanje u Jakubu Franku, jer ni njega u priči o njemu nema previše, ali svijet Žečpospolite, njezine fatalne izmješanosti, polivalentnosti i sinkretizma, svojevrsna je osobna iskaznica pisca. Napokon, izbor Jakuba Franka je u slučaju Olge Tokarczuk i lični manifest i prihvaćanje presude koja će je nakon ove knjige stići. Ono o čemu piše na razini je ideja slično onom o čemu je pisala u svojim prethodnim romanima, ali je način različit. Da bi napisala “Knjige Jakovljeve”, ona je promijenila nastup i ton. Ranije je odustajala od realizma i realističnog opisivanja i predstavljanja stvarnosti - iako nikada nije do kraja odustala - dok se ovdje često služi klasičnim realističnim obrascima.

“A u šta verujemo, to možemo saznati samo iz jeresi”, govori primas poljski, nadbiskup Wladyslaw Lubienski, obraćajući se Antoniju Kosakowskom, zvanom Moliwda, pjesniku i aristokratu, možda i najzanimljivijem liku “Knjiga Jakovljevih”. Moliwda, naime, pripada i jednoj i drugoj strani, on je onaj koji vidi kamo priča vodi, kamo ova i ovakva povijest vodi. I doista, riječi primasa Lubienskog jedna su od onih rečenica kakvih je pun ovaj roman, pred kojim se čitatelj zaustavi i zakoči, zagleda se u kasnu zimsku muhu na bijelome zidu, pa pomisli: da, stvarno će biti da je tako. Pravovjerje bi bilo nerazumljivo i neustanovljivo da nije hereze. Zato inkvizitori i komesari toliko žude za hereticima, pa ih onda i izmišljaju. (Ne pomišljajte, međutim, da Olga Tokarczuk mudruje ili da docira. Možda to samo vi ne razumijete o čemu je riječ.)

“Svet uopšte ne potiče od dobrog Boga (…) Bog je sve to stvorio slučajno i otišao je. To je velika tajna. Mesija će doći ispotiha, kad svet padne u najdublji mrak i najveću bedu, u zlo i u patnju. Biće shvaćen kao zločinac, tako su proricali proroci.” Uči tako reb Mortke, jedan od židovskih tragalaca za spasenjem. “Bog je stvorio svet i umro od napora”, pomišlja Moliwda. Jakub Frank na posljetku svoje ljude vodi ravno na - krštenje. Ali, naravno, biskup baš i nije uvjeren da su Židovi iskreni u svom obraćenju. On ih ne razumije, jer niti je kada bio u njihovoj koži, niti je vjerovao u ono u što oni sve vrijeme vjeruju. Njihov se Bog ogleda u njihovu svijetu, a taj svijet po svemu je drukčiji od njegovog i od većinskog, vladajućeg i nadmoćnijeg katoličkog svijeta. U toj istovremenoj blizini različitih svjetova, a njihovoj istovremenoj drukčijosti i različitosti, čar je nerazumijevanja. Pritom, manjina može razumjeti većinu, pa zato i želi biti od nje prihvaćena, dok većini nije dato da ikad razumije manjinu. Od manjine ona se brani prezirom nerazumijevanja.

Olga Tokarczuk veliki je majstor legende, majstor mita. To je i u ranijim svojim knjigama. Između legendi koje transponira iz kolektivnog imaginarija i legendi koje sama imaginira teško je naći razliku, jer je ona u stanju ispričati, izmisliti savršeno autentičnu pra-priču, savršen arhajski izvještaj. Najdojmljivija legenda u ovoj knjizi ona je o Bal Šem Tovu, koji je bolujući iščekivao smrt, pa je okupio učenike da im podijeli svoje stvari: nekom tabakeru, drugom molitveni šal, trećem psaltir, tako da na kraju za najdražeg učenika nije ostalo ništa. I onda je njemu ostavio svoje priče. “Lutaćeš po svetu da bi ljudi mogli da čuju te priče.” Najdraži učenik, inače siromašak koji se nadao nečemu materijalnom što bi mu pomoglo da preživi, bio je razočaran. Poslije je zaboravio i na nasljedstvo i na Bal Šem Tova, živio je kao mljekar kada je čuo da bi neki Rus platio da čuje priču u Beštu. Otputovao je k njemu i zatekao bogatog i vrlo tužnog čovjeka. Što se tad zbilo budući čitatelj naći će na 237. i 236. stranici knjige u izdanju Paideije i Službenog glasnika. A nama je pomalo vrijeme i da se oprostimo od vas, od čitatelja ovoga jednog čitanja…

“Jakovljeve knjige” zahtjevan su, sveprožimajući roman, koji od svog čitatelja traži ono što je tražio i od svoje prevoditeljice: talent, dušu i pamet. I mnogo, mnogo vremena. Čita se, međutim, lako, jer nema u njemu ni mutnih misli, ni kvrgavo napisanih rečenica, ni priča koje baš i nisu morale biti napisane. “Napisano je da tri stvari dolaze kada se o njima ne misli: Mesija, propast i škorpion. Ja bih dodao i četvrtu - poziv na odlazak.” 

Kategorije: Hrvaška

JE LI OVAJ ČOVJEK PSIHIČKI ZDRAV? Ugledni psihijatar: 'I ne morate biti stručnjak da biste shvatili koliko je Trump opasan'

Ned, 14/01/2018 - 10:04

Američki predsjednik Donald Trump (71) u petak je prvi put od stupanja na dužnost podvrgnut službenom liječničkom pregledu u Vojnom medicinskom centru Walter Reed u Washingtonu. Trumpa su pregledali isti liječnici kao i njegova prethodnika Baracka Obamu. No, u trenutku dok nastaje ovaj tekst još nije poznato hoće li s rezultatima pregleda biti upoznata javnost kao u slučaju dvojice Trumpovih prethodnika, Obame i Busha mlađeg jer predsjednik, baš kao i svaki građanin SAD-a, ima pravo zadržati podatke o svom zdravstvenom stanju u sferi privatnosti.

U svakom slučaju, nijedan liječnički pregled američkog predsjednika (barem u posljednja tri desetljeća) nije se u javnosti iščekivao kao Trumpov. Pritom su mnogi, ne samo u Americi, zabrinuti prvenstveno zbog predsjednikova mentalnog zdravlja.

- Gospodin Trump je odličnog zdravlja. Nije patio od tumora, nikad nije imao implantat za kuk, koljeno ili rame, niti bilo kakvu ortopedsku operaciju. Bude li izabran, gospodin Trump, mogu nedvojbeno potvrditi, bit će najzdraviji pojedinac koji je ikad izabran za predsjednika - izjavio je tijekom američke predsjedničke kampanje 2016. godine gastroenterolog Harold N. Bornstein, osobni liječnik Donalda Trumpa. U istinitost Bornsteinovih riječi već tada su posumnjali mnogi američki psihijatri, a neki su čak prekršili tzv. Goldwaterovo pravilo po kojemu psihijatri ne smiju postavljati dijagnozu javnoj osobi bez njezina pristanka te ako je nisu osobno pregledali.

- Donald Trump opasno je mentalno bolestan i po temperamentu nepodoban da bude predsjednik jedne države – upozorio je netom nakon Trumpove inauguracije u siječnju 2017. godine psihijatar dr. John D. Gartner sa Sveučilišta Johns Hopkins.

Gartner je i jedan od autora knjige ”Opasni slučaj Donalda Trumpa” (“Dangerous Case of Donald Trump”) u kojoj 27 uglednih američkih psihijatara i stručnjaka za mentalno zdravlje na osnovi analize Trumpova ponašanja i govora iznose svoja promišljanja o predsjednikovu mentalnom zdravlju. Knjigu, koja je u kratkom vremenu postala bestseler na listi New York Timesa, uredila je dr. Bandy Lee, docentica kliničke psihijatrije i prava na Sveučilištu Yale. Ona je, također, u travnju prošle godine na Yaleu organizirala konferenciju “Duty to Warn” (Dužni smo upozoriti) na kojoj su američki psihijatri upozorili na Trumpovu lažljivost, malignu narcisoidnost, paranoičnost, agresivnost, sklonost teorijama zavjere i mentalnu nestabilnost.

- Radio sam s nekima od najopasnijih ljudi u društvu, ubojicama, silovateljima. Jako brzo i dobro uočavam opasnost, ali i ne morate biti stručnjak da biste shvatili koliko je Trump opasan – upozorio je tada psihijatar James Gilligan, profesor na Sveučilištu New York. Gilligan je, također, jedan od autora knjige “Opasni slučaj Donalda Trumpa” u kojoj upozorava da je Trump sada najmoćniji svjetski državnik, ali istodobno jedan od najimpulzivnijih, najarogantnijih i najkaotičnijih. - On ima svoj prst na okidaču tisuću ili više najmoćnijih termonuklearnih oružja na svijetu. To znači da bi u nekoliko sekundi mogao ubiti više ljudi nego bilo koji diktator u prošlosti tijekom cijelog svoga života na vlasti – upozorio je Gilligan.

Ta i slična upozorenja sve više zabrinjavaju mnoge Amerikance, ali i ljude diljem svijeta koji u Trumpovim tvitovima upućenim sjevernokorejskom vođi Kim Jong-unu vide golemu opasnost. “Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un izjavio je da je gumb za nuklearni napad uvijek na njegovom stolu. Hoće li mu netko iz njegovog istrošenog i izgladnjelog režima reći da i ja imam nuklearni gumb, ali je moj puno veći i moćniji od njegovoga, a moj gumb i radi”, napisao je Trump nedavno na Tweeteru. Njegov je tvit sa zabrinutošću primljen među mnogim demokratskim, ali i republikanskim kongresnicima na Capitol Hillu. – Taj tvit je sam po sebi dovoljan za njegovo micanje iz predsjedničkog ureda na osnovi 25. amandmana. Taj čovjek ne bi trebao imati nuklearno oružje – izjavio je za Washington Post Richard Painter, vodeći pravnik Bijele kuće zadužen za etička pitanja tijekom mandata George W. Busha.

Painter se osvrnuo na 25. amandman američkog Ustava, ratificiran 1967. godine, koji predviđa da potpredsjednik države preuzme vlast u slučaju da predsjednik nije sposoban obnašati svoju dužnost.

U knjizi “Opasni slučaj Donalda Trumpa” navodi se analiza predsjedničkog ureda od 1776. do 1974. godine koja je pokazala da je 49 posto od 37 američkih predsjednika ispunjavalo kriterije za psihijatrijske poremećaje. Primjerice, predsjednici Pierce i Lincoln pokazivali su simptome depresije, Nixon i Johnson paranoje, a Reagan demencije. Predsjednik Wilson, pak, doživio je težak moždani udar što je dovelo do ozbiljnog pogoršavanja njegovih kognitivnih funkcija. Iako vojno osoblje odgovorno za nuklearni arsenal mora proći rigorozne kontrole fizičkog i mentalnog zdravlja, to se ne traži i od njihova glavnog zapovjednika, američkog predsjednika. Svjestan toga, bivši američki predsjednik Jimmy Carter 1994. godine lamentirao je o potrebi da se osigura kako bi osoba kojoj se povjerava cjelokupni nuklearni arsenal bila mentalno i fizički zdrava. No, od tada se ništa nije promijenilo.

U knjizi se navodi i epizoda iz zadnjih dana administracije Richarda Nixona 1974. godine. Budući da je Nixon puno pio i prijetio ratom, ministar obrane James Schlesinger instruirao je vojni vrh da ne ispunjava naređenja Bijele kuće o uporabi nuklearnog oružja dok to ne odobre on i državni tajnik Henry Kissinger. Neki američki analitičari smatraju kako bi u Trumpovu slučaju slično trebao postupati i general Joseph Dunford, načelnik Združenog stožera američke vojske.

No, vodeći američki psihijatri iznose u knjizi i prijedlog da na osnovi 25. amandmana Kongres utemelji neovisni i nepristrani panel eksperata za mentalno zdravlje koji bi evaluirali Trumpovu sposobnost da ispunjava predsjedničke obaveze. “Kongres mora odmah djelovati. Nuklearni arsenal ostaje u rukama predsjednika koji pokazuje simptome ozbiljne mentalne nestabilnosti.

To je hitna stvar nacionalne sigurnosti. Pozvali smo naše izabrane predstavnike da se osvrnu na upozorenja tisuća stručnjaka za mentalno zdravlje koji traže neovisnu i nepristranu neuropsihijatrijsku evaluaciju gospodina Trumpa. Svijet kakvim ga poznajemo mogao bi prestati postojati s nekim nuklearnim tvitom u tri sata po noći”, upozorile su ugledne psihijatrice Nanette Gartrell i Dee Mosbacher, iza kojih je respektabilna karijera na harvardskom i kalifornijskom sveučilištu.

Kategorije: Hrvaška

SERIJA NAPADA NA CRKVE U GLAVNOM GRADU ČILEA UOČI POSJETA PAPE FRANJE Lokalne vlasti uvjeravaju da poglavar Katoličke crkve nije izložen riziku

Ned, 14/01/2018 - 09:56

Papa Franjo neće biti izložen nikakvom riziku tijekom posjeta Čileu idućeg tjedna unatoč nizu napada na katoličke crkve u glavnom gradu Santiagu, izjavio je u subotu ministar unutarnjih poslova Mario Fernandez.

Vandali u Santiagu napali su tri crkve proteklog tjedna i ostavili prijeteću poruku papi Franji uoči njegova posjeta Čileu.

Ministar Fernandez na lokalnoj je radiopostaji izjavio da je riječ o malim kriminalnim skupinama s ograničenom mogućnosti djelovanja.

- To su ozbiljne i neoprostive radnje, ali moramo staviti stvari u perspektivu, rekao je te dodao kako nije riječ o skupinama "koje su doista opasne".

Niti jedna skupina nije preuzela odgovornost za napade.

Papa Franjo, prvi južnoamerički papa, stiže u Čile u ponedjeljak. Očekuje se da će misi koju će predvoditi u utorak u gradskome parku prisustvovati više od 500.000 ljudi.

Različite skupine planiraju demonstracije zbog niza pitanja od autohtonih prava do skandala vezanih za seksualno zlostavljanje.

Papa će također posjetiti gradove Temuca i Iquique prije odlaska u Peru.

U glavnom gradu Perua Limi u subotu je vatra oštetila 35-metarski kip Isusa Krista, no policija je priopćila da nije riječ o napadu, već kvaru na električnim instalacijama.

Kategorije: Hrvaška

ISPOVIJEST RATNE UDOVICE KOJA JE TRAŽILA ZABRANU EMITIRANJA FILMA 'MINISTARSTVO LJUBAVI' Nisam ga pogledala, ali i sam naziv filma nam smeta

Ned, 14/01/2018 - 09:37

Nije stvar u sadržaju filma, već je neumjesno što se udovice hrvatskih branitelja diskriminiraju na način da nas se izdvaja kao posebnu kastu, kazala je za Slobodnu Dalmaciju Jelena Eranović, predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja grada Splita nakon što je "Ministarstvo ljubavi" prikazano na javnoj televiziji.

Kako je napomenula, svoje reagiranje objavila je javno još u studenom 2016. godine u formi otvorenog pisma redatelju filma Pavi Marinkoviću te i dalje ostaje pri tome što je onda rekla.

- Osobno nisam pogledala film, ali me nazvalo niz naših članica koje jesu i nije im se promijenilo mišljenje o njemu, kao što nisam ni ja promijenila svoje. Ogorčene su jer nije poanta u filmu, već u degradiranju Domovinskog rata. Smatramo kako je kulturno uzdizanje nešto sasvim drugo. Pitam ja vas, zar su udovice drugačije od, recimo, novinarki ili drugih žena bilo kojeg statusa ili zanimanja? Mi smo povrijeđene i uvrijeđene, sam sadržaj filma nas stavlja u drukčiju, izdvojenu kategoriju, a i sam naziv filma zvuči posprdno. Svi smo mi krvavi ispod kože.

Mi smo za nas i našu djecu sanjale nešto drugačije od ovoga danas. I mi i naša djeca nalazimo se na jednoj beskrajnoj bojišnici. Djeca su nam "kamenovana" i prozivana privilegiranom od dana rođenja – kaže Jelena Eranović. Kako je kategorički izjavila, svačiji privatni život je osobna stvar.

- Ovim filmom se pokušava razapeti izbor žena koje su se odlučile za izvanbračnu zajednicu. Stvar je u njihovu progonu, a ne u sadržaju filma. Izdvajaju se kao drugačije i društvo im je nametnulo da se osjećaju posramljeno – kaže za Slobodnu Dalmaciju predsjednica splitske udruge.

U svojem prvom reagiranju na film početkom studenoga 2016. godine Jelena Eranović se obraća redatelju i između ostalog navodi:

"Bože moj, hoće li i kada ovo prestati? I onda u glavi naviru sjećanja, drame od moje 23. godine. Znate, to su moje godine gospodine preuzvišeni kada su mi ratnici u šarenoj odori uručili hrvatski stijeg, tamo na nekom groblju jednog srpanjskog poslijepodneva 1992. godine.

Ni slutila nisam da je taj dan otvorena nepregledna beskrajna bojišnica, zapravo započeo je još jedan rat, nesmiljen i beskrajno prljav, mislim da je sav taj jad koji je uslijedio i usput 'ubio' više od 150 ratnih udovica koje uza svu ratnu i osobnu tragediju nisu mogle podnijeti i svu tu silnu količinu jala, licemjerja i zlobe prljavih duša i naslađivanja zbog 'krvavih' mirovina s kojima su trebale podizati svoju djecu...", napisala je Jelena Eranović, koja ističe:

"Neka, najvažnije je, prečasni i veseli gospodine, da Vas baš ništa vezano za Domovinski obrambeni rat nije moglo probuditi i nadahnuti kao što su to napravile 'ratne udovice'. Ne brinite se gospodine Marinkoviću, niste Vi prvi kojima je poginuli, ubijeni i nestali branitelj beznačajan.

Ta, toliko puta su ih ubijali i bliži od Vas, a oni zamislite još uvijek žive, toliko puta su i nas ubijali i ponižavali izigravajući odrede za ćudoređe, mjereći količinu, veličinu i dubinu boli, izmišljajući moguće i nemoguće. Svaki novi dan i svaka prijeđena prepreka uz uspjehe naše djece bio je i ostao nova pobjeda i motiv na zakletvu nikad glasno izrečenu onoga srpanjskog dana."

Kategorije: Hrvaška

KUŠČEVIĆ ODUŠEVLJEN UČINCIMA 'LEX ŠERIFA', KAŽE DA SU REZULTATI IZVRSNI 'Ove ćemo godine prijevremene izbore imati samo u Općini Muć'

Ned, 14/01/2018 - 09:24

Ministar uprave Lovro Kuščević izjavio je kako je takozvani "lex šerif", postigao izvrsne rezultate, jer su 574 grada i općine od njih 576 donijela proračune za 2018., te će se prijevremeni izbori ove godine održati samo u Općini Muć, dok su u proteklom mandatu, prije donošenja tog zakona, bez proračuna ostala 52 grada i općine u kojima su zbog toga održani prijevremeni izbori.

"Podatak o tome da nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi proračun za 2018. nije donesen samo u jednoj jedinici lokalne samouprave sam za sebe dovoljno govori o kvaliteti novih zakonskih rješenja. Za razliku od prijašnjih godina kada su zbog nedonošenja proračuna slijedili prijevremeni izbori i za predstavničko i za izvršno tijelo, a sama jedinica se do uspostave novoizabranih tijela i donošenja proračuna nalazila u posebnoj situaciji u kojoj je njezino uredno funkcioniranje bilo krajnje otežano, ove godine bez proračuna imamo samo jednu jedinicu u kojoj će uslijediti izbori samo za predstavničko tijelo", istaknuo je za Hinu ministar Kuščević.

"Stoga možemo zaključiti da prvi pokazatelji primjene novih rješenja iz tog Zakona svakako predstavljaju poboljšanje u odnosu na ranije važeća rješenja te idu u prilog njegova donošenja", poručio je.

Iz podataka dostavljenih Ministarstvu proizlazi da je od ukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, njih 574 donijelo proračun za 2018. Jedna jedinica - Grad Gospić, donijela je odluku o privremenom financiranju, a u jednoj jedinici, Općini Muć, nije donesen ni proračun ni odluka o privremenom financiranju.

Gospiću, gdje je donesena odluka o privremenom financiranju, predstoji donošenje proračuna za 2018. do isteka roka privremenog financiranja, odnosno najkasnije do 31. ožujka ove godine.

"Ovakva, više nego pozitivna situacija, rezultat je početka primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je Hrvatski sabor donio 8. prosinca 2017., a stupio je na snagu 13. prosinca 2017.", ocijenio je Kuščević.

Naglasio je kako su se ranije važeća zakonska rješenja na određeni način pokazala kao zapreka za bolje i učinkovitije funkcioniranje tijela jedinica lokalne i područne samouprave, a ključan problem bio je nesuradnja predstavničkog i izvršnog tijela koja je bila najvidljivija u postupku donošenja proračuna.

"Povećan broj prijevremenih izbora zbog nedonošenja proračuna ukazao je na potrebu za revidiranjem odnosa predstavničkog i izvršnog tijela u postupku donošenja proračuna. Naime, prema tada važećem Zakonu u slučaju nedonošenja proračuna i odluke o privremenom financiranju, istovremeno se raspuštalo predstavničko i razrješavalo izvršno tijelo", objasnio je ministar.

Stoga je, kaže, izmijenjenim Zakonom sada jasno podijeljena odgovornost između predstavničkog i izvršnog tijela u postupku donošenju proračuna jer ako općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan ne predloži proračun, odnosno ako ga povuče, on će biti razriješen, dok će predstavničko tijelo nastaviti s radom. A u slučaju kada je općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan predložio proračun, a predstavničko tijelo ga ne donese, tada će predstavničko tijelo biti raspušteno, a izvršno tijelo će nastaviti s obavljanjem dužnosti.

Prije donošenja izmjena Zakona, od 2013. do 2017., proračun nije bio donesen u 52 općine i grada.

"U odnosu na ranije godine kada je prema tada važećem zakonskom rješenju istovremeno bilo raspušteno predstavničko i razriješeno izvršno tijelo u ukupno 52 slučaja iz razloga što proračun nije bio donesen, sada je sasvim jasno da su nova zakonska rješenja znatno doprinijela boljoj suradnji predstavničkog i izvršnog tijela prilikom donošenja temeljnog financijskog akta svake jedinice", ustvrdio je Kuščević.

Istaknuo je kako u mandatu od 2013. do 2017. proračun za 2014. nije bio donesen u osam jedinica, za 2015. u 19 jedinica, za 2016. u 11 te za 2017. u 14 jedinica.

"Možda se statistički ne radi o velikom broju jedinica - u prosjeku to je nešto više od njih 10 na godinu, međutim, svaka se duže vrijeme našla u posebnoj situaciji zbog nepostojanja izabranih tijela te posljedično nemogućnosti realiziranja konkretnih projekata i rješavanja suštinskih pitanja", istaknuo je ministar.

Rekao je da su u svim tim jedinicama proračuni doneseni naknadno, već u tijeku proračunske godine, tako da je vrijeme izvršavanja tih proračuna bilo znatno kraće od godine dana. A kako je 2017. bila godina redovnih lokalnih izbora, u toj godini nisu održavani prijevremeni izbori nakon istovremenog raspuštanja predstavničkog i razrješenja izvršnog tijela, pa je jasno koliko je vremena bilo izgubljeno u svim tim jedinicama u kojima proračun za 2017. nije bio donesen, nerijetko i čitava godina.

Kuščević ukazuje i na vrijednosti proračuna donesenih nakon uspostave novoizabranih tijela koja je uslijedila po istovremenom raspuštanju predstavničkog i razrješenju izvršnog tijela. Sveukupna vrijednost tih 52 proračuna u razdoblju od 2013. do 2017. iznosila je više od 3 milijarde kuna.

"U navedenim iznosima zasigurno je velik dio sredstava bio namijenjen značajnim projektima te kapitalnim i drugim ulaganjima, no pitanje je koliko je od toga u pripadajućoj proračunskoj godini bilo i realizirano s obzirom na prijevremene izbore koji su oduzeli i vrijeme i znatan dio proračunskih sredstava", rekao je ministar Kuščević.

Kategorije: Hrvaška

NOVA EKSPLOZIVNA KNJIGA O PRVOJ DAMI FRANCUSKE Kada je zavela 15-godišnjeg Emmanuela, on je sve lascivne detalje o njihovoj vezi opisao u pripovijetci

Ned, 14/01/2018 - 09:07

U biografiji o francuskoj prvoj dami Brigitte Macron koju je priredila novinarka časopisa Closer, Maelle Brun, među ostalim se otkriva da je njezin suprug Emmanuel u vrijeme dok je bio tinejdžer, a ona njegova profesorica i istodobno supruga francuskog bankara, napisao 'pikantnu' priču nadahnutu njihovom romansom.

Emmanuel Macron, koji je prošli mjesec navršio 40 godina, u Brigitte se zaljubio kao petnaestogodišnjak za vrijeme dramskih vježbi u srednjoj školi u Amiensu, ne obazirući se na protivljenje svojih roditelja koji vezu sa ženom od njega starijom 24 godine nisu odobravali.

Autorica biografije prikupila je pedesetak priča različitih ljudi koji su poznavali ili poznaju Brigitte, nastojeći je prikazati iz više aspekata. Iz knjige se doznaje i kakav je njezin glazbeni ukus te da sluša razne glazbene žanrove.

Macron i žena.jpg 

Knjiga pod nazivom "Brigitte Macron, oslobođena žena" bit će predstavljena 17. siječnja u izdanju kuće L'Archipel.

"Emmanuelova priča koja se spominje u biografiji odvažno je djelo s pomalo prljavim detaljima. Naravno, imena nisu ista, no čini mi se da je on jednostavno morao izraziti ono što je tada osjećao", kazala je neimenovana obiteljska susjeda iz Macronova rodnog Amiensa za časopis Closer.

"Nije riječ o autoriziranoj biografiji", rekla je autorica Brun, dodavši da prva dama nije izravno povezana s njezinim projektom, već je uputila pitanja njezinu kabinetu te dobila odgovore na temelju kojih je biografija nastala.

"Kopija je, naravno, poslana kabinetu Brigitte Macron", rekla je autorica djela, dodavši da Brigitte nije sačuvala kopiju priče sadašnjega supruga.

Kategorije: Hrvaška

UŽAS NA POPULARNOM KARTAŠKOM TURNIRU Eksplodirala peć na drva, cijela zgrada ispunila se dimom i otrovnim plinovima, žrtve se broje u desecima

Ned, 14/01/2018 - 08:55

U požaru koji je u subotu navečer zahvatio jedan kat zgrade u središtu portugalskoga grada Tondele, oko 250 km sjeverno od Lisabona, smrtno je stradalo osam osoba, a pedesetak ih je ozlijeđeno, izvijestile su mjesne vlasti.

- U zgradi se održavao turnir u popularnoj portugalskoj kartaškoj igri 'sueci' u kojemu je sudjelovalo sedamdestak osoba. Požar je izbio u prostoriji na višim katovima zgrade, a uzrok je eksplozija peći na drva, rekao je za AFP zapovjednik Civilne zaštite Paulo Santos.

Premda su vatrogasci stigli vrlo brzo, a požar je ugašen za sat vremena, u višekatnici u kojoj je izbio nastala je panika koja je, po riječima očevidaca trajala pet do šest minuta.

Gradonačelnik Tondele Jose Antonio Jesus nesreću je nazvao katastrofalnom, a pojasnio je da se u vrlo kratkom vremenu u prostorijama stvorila velika količina ugljičnog monoksida koji je za dio ljudi bio fatalan.

Lokalni mediji izvještavaju da je širenju vatre možda potpomogla staklena vuna kojom je bio obložen dio krovišta, a osim plina koji je otežavao disanje, unesrećenima je situaciju otežavao i gust dim zbog kojega su mnogi bili dezorijentirani.

U gašenju vatre i spašavanju unesrećenih sudjelovalo je više od 170 vatrogasaca te tri helikoptera kojima su ozlijeđeni prevezeni u obližnju bolnicu.

profimedia-0360096919.jpgprofimedia-0360096895.jpgprofimedia-0360096556.jpg 

Kategorije: Hrvaška

HRVATSKA NA PRAGU VELIKOG PREOKRETA: POZADINA DOGAĐAJA KAKAV SE U NAŠOJ EKONOMIJI NE PAMTI OD 2004. Sedam megaprojekata obilježit će godinu pred nama

Ned, 14/01/2018 - 08:30

Odluka rejtinške agencije Fitch o povećanju hrvatskog kreditnog rejtinga prvi je korak na putu jačanja boniteta hrvatske države. Sličnu bi odluku, vjeruju analitičari, uskoro mogle donijeti i druge dvije vodeće rejtinške agencije, pa sada više nije nerealno očekivati da bi se Hrvatska do kraja godine ponovno mogla naći u skupini zemalja s investicijskim rejtingom, u kojoj se nalazi i najveći dio ostalih članica EU.

Naznake da bi i Moody’s i Standard&Poor’s (S&P) uskoro mogli postupiti na isti način kao Fitch nisu neutemeljene. Naime, kako se može čuti u financijskim krugovima, izaslanstvo Moody’sa bi već prije kraja mjeseca trebalo posjetiti Zagreb, a za njima bi trebali doći i predstavnici Standard&Poor’sa (S&P). Izvješće Moody’sa očekuje se, kako doznajemo u financijskim krugovima, najvjerojatnije 23. veljače, a izvješće S&P-sa mjesec dana kasnije.

Ovdje valja voditi računa o nepisanom pravilu po kojem agencije iz ‘rejting-trijade’ pozorno prate jedna drugu. Drugim riječima, ako je jedna od njih nekoj zemlji povećala kreditni rejting, velike su šanse da će isto, prije ili kasnije, napraviti i druge dvije.

Fitch probio led

U našem slučaju, led je probio Fitch, koji nam je u petak navečer po našem vremenu povisio kreditni rejting na BB+ sa stabilnim izgledima, i to kako za zaduženja u stranoj, tako i za zaduženja u domaćoj valuti. Dotad smo kod Fitcha imali rejting BB sa stabilnim izgledima. Iako nas i nova ocjena još uvijek svrstava u kategoriju zemalja sa špekulativnim rejtingom, odnosno prilično velikim rizikom, sada smo ipak samo na korak do investicijskog rejtinga. Posebno iznenađuje, ističu analitičari, što nam je takvu ocjenu dao Fitch, koji je, u pravilu, dosad bio najskeptičniji u ocjenjivanu Hrvatske. Stoga u tom potezu treba gledati jasnu poruku da je moguće odlijepiti se od bonitetnog dna ako se zna što se hoće i ako postoji hrabrost da se provedu promjene.

- Nadam se da ćemo se do kraja godine naći u investicijskom rejtingu. Ako nam je Fitch dao ovakvu ocjenu, onda se može očekivati da će nam i drugi povećati rejting - kaže Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko Banka, dodajući kako se stvari ipak kreću nabolje.

- Trendovi u hrvatskom gospodarstvu su pozitivni, a puno je napravljeno i na sređivanju stanja u javnim financijama. Stoga vjerujem da će i druge rejtinške agencije slijediti potez Fitcha i potvrditi te pozitivne trendove u hrvatskom gospodarstvu - ističe i Damir Novotny, ekonomski analitičar.

Fitchova odluka da Hrvatskoj poveća kreditni rejting prva je odluka o rastu hrvatskog rejtinga još od 2004. godine. Naznake da bismo uskoro mogli svjedočiti preokretu trendova u ocjenjivanju rejtinških agencija dobili smo u rujnu prošle godine, kada nam je S&P poboljšao izglede iz stabilnih u pozitivne, no sam rejting zadržao je na postojećoj razini. Odluka Fitcha sada nas, pak, pozicionira na uzlaznu rejting-putanju.

Kao glavne razloge povećanja rejtinga u Fitchu su naveli stopu rasta hrvatskoga gospodarstva od tri posto u prošloj godini, za koju očekuju da će se nastaviti i u ovoj godini. Na takav gospodarski rast u velikoj je mjeri utjecala izvrsna turistička sezona, ali i rast robnog izvoza, kao i oporavak domaće potražnje. U Fitchu su posebno pohvalili napore Vlade na smanjenju proračunskog manjka i udjela javnoga duga u bruto domaćem proizvodu (BDP). Ocijenili su i da kriza u Agrokoru ipak nije imala značajnije makroekonomske utjecaje. Uz to, svjetski su financijaši zadovoljni i uklapanjem Hrvatske u EU trendove, te ocjenjuju da je naša zemlja već sada jako eurizirana i pupčanom vrpcom vezana uz zonu eura, iako još nije njen sastavni dio.

Povoljnije zaduživanje

Bolji rejting, ističu analitičari, državi će omogućiti pad premije rizika i povoljnije zaduživanje. Uz to, realno je očekivati da će se postupno smanjiti i premija rizika za zaduženja ostalih sektora - tvrtki i stanovništva, što će i njima omogućiti povoljnije uvjete zaduživanja.

Unatoč tome, još uvijek nemamo razloga za slavlje. Pokazuje to i izvješće Fitcha, u kojem se upozorava kako bi silazak s tračnica fiskalne konsolidacije ili značajnije usporavanje gospodarskog rasta moglo dovesti do smanjenja kreditnog rejtinga. Posebno se ukazuje na važnost provedbe strukturnih reformi, koje bi trebale dovesti do jačanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Brinu ih i negativni demografski trendovi.

- Ova godina nije izborna pa je i povoljan trenutak za provedbu reformi. Puno bi značilo i kada bi se pokrenule reforme u nekoliko važnih područja - napominje Stojić, ukazujući tu na značaj reforme obrazovanja, zatim na brže uklanjanje birokratskih prepreka, te na pokretanje reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava.

- Fitch očekuje da Vlada nastavi sređivati stanje u javnim financijama i postupno smanjivati udio javnoga duga u BDP-u - napominje Novotny.

PROJEKTI KOJI ĆE OBILJEŽITI GODINU 

Kategorije: Hrvaška

ZA SVE ZAKLETE MESOLJUPCE: Evo kako savršeno pripremiti juneća prsa svaki put!

Ned, 14/01/2018 - 08:17

Ono što je odlično kada je u pitanju ovaj komad mesa jest to da ga možete iskoristiti za ručak/večeru od ostataka na hrpu različitih načina. Savršena su u dobrom sendviču ili usitnjena pa korištena za punjenje raviola.

Kvaliteta na prvom mjestu

Radi se o komadu mesa koje će vas možda malo namučiti. Ali samo zato što mu morate posvetiti malo vremena, nemojte odustati i pribjeći jednostavnijoj alternativi kupovine već polupripremljenog mesa, ili još gore, zapakiranog u plastičnu foliju položenog na stiropor posudicu. Kod mesara kupite dobar komad junećih prsa i većinu posla ste obavili u početku.

Što s masnoćom?

Ako vam juneća prsa uvijek ispadaju suha i bezukusna, možda se uklonili prevelik dio masnoće. Masnoća je okus, zato ju nemojte u potpunosti micati. Tijekom pirjanja će se većina masnoće istopiti tako da nećete imati dojam kao da jedete masno meso.

Začini

Obavezno juneća prsa dobro nasolite i začinite paprom noć prije pripreme. To će uvelike doprinjeti mekoći mesa!

Ne zaboravite, važno je zapeći meso

Uvijek je bitno da zatvorite meso kako bi zadržalo sve sokove. Bilo da ga pirjate ili pripremate na neki drugi način, dobro je naglo ga ''preplašiti'' na visokoj vatri za početak. Nakon toga možete smanjivati vatru i dodavati dodatne začine, povrće... Savjet: Nemojte se ograničavati samo na tipičan sofftitto (celer, luk i mrkvu) kada je u pitanju umak za pirjanje, budite kreativni, dodajte ljutiku, poriluk, češnjak, sušene voće...

Zrak ovdje nije prijatelj

Kada pirjate juneća prsa želite dobro zatvoriti poklopac na vašem loncu. Ono što možete napraviti je, nakon što ste zapekli meso, dodali sve začine, povrće i dovoljno tekućine, na vrh staviti zgužvani namočeni papir za pečenje kao da vaše jelo želite umotati u toplu dekicu. Zatim sve još poklopite poklopcem i pirjanje može početi!

Dan stara juneća prsa su odlična

Zato su genijalna za korištenje u ''recikliranim'' jelima poput sendviča, nadjeva, punjenja...

I umak je bitan

Sve divote koje se pirjaju s mesom su predivne kao i to meso. Zato se potrudite, napravite korak više i svo povrće iz umaka usitnite u blenderu kako biste dobili svilenkast umak i vratite ga natrag u meso. Bit će vam drago što ste to učinili!

Kategorije: Hrvaška

Četiri mala jednosobna stana

Ned, 14/01/2018 - 02:17

Arhitekt Pedro Ferreira zaslužan je za svjež i prozračan izgled Case de camões koja se nalazi u portugalskom gradu Portu i oduševljava svojim pročišćenim interijerom nadahnutim razdobljem art decoa. Kuća je prilagođena potrebama turista, a u sebi skriva četiri mala jednosobna stana.

120117-porto 2.jpg
120117-porto 6.jpg
120117-porto.jpg
120117-porto 9.jpg

Ova uska kuća ima četiri etaže povezane spiralnim stepenicama, a na svakoj se nalazi po jedan slatki stančić. Interijer obilježava bijela boja koja je korištena za osnovu prostora, uz iznimku podova od svijetlog drva.

120117-porto 4.jpg
120117-porto 5.jpg
120117-portugal.jpg
120117-portugal 3.jpg
120117-portugal 2.jpg
120117-portugal 6.jpg
120117-portugal 5.jpg

Kuhinje su izvedene u kombinaciji svijetlih ormarića i upečatljive kuhinjske pozadine od mramora sa sivim šarama. Kutci koji predstavljaju dnevne boravke u stančićima namješteni su dvosjedima bez naslona i dnevnim krevetima neutralnih boja poput boje pijeska ili betona. Sve stanove obilježavaju veliki prozori koji propuštaju velikodušnu količinu svjetlosti na svaku etažu, što ih čini još svjetlijima i ugodnijima. Bez suvišnih detalja, ovi stanovi predstavljaju idealan odabir za opušteni odmor! 

120117-porto 7.jpg
120117-porto 10.jpg
120117-portugal 8.jpg
120117-portugal 4.jpg
120117-porto 3.jpg
120117-portugal 7.jpg
120117-porto 8.jpg
120117-porto 11.jpg
120117-porto 12.jpg 

Renovirana kuća u art deco stilu 

Obrazac za fotografije čitatelja - 2 

Izvor: Designboom

Foto: João Morgado

Kategorije: Hrvaška

AKO DOSAD VEĆ NISTE: Počnite peći češnjak u pećnici, oduševit će vas!

Ned, 14/01/2018 - 01:16

Pričamo o tome da biste trebali početi peći vaš češnjak u pećnici, s maslinova ulja i soli sve dok svaki češanj češnjaka ne postane mekan poput maslaca. Takav je savršen za razmazati ga na tostirani baguette, dodati u salatu ili bilo koje drugo jelo u kojemu ne želite okus sirovog češnjaka.

češnjak2.jpg 

Pečeni češnjak ima puno manje intenzivan okus od svježeg češnjaka, ali na kvaliteti okusa ne gubi. Čak postaje lagano slatkast, u svakom slučaju neodoljiv. Ovo biste posebno trebali raditi sa češnjakom koji vam već duže vrijeme stoji u smočnici i ne bi se trebao koristiti svjež.

Kako ga ispeći u pećnici?

Svaku glavicu češnjaka očistite od jako tvrde vanjske kore. Pripremite aluminijsku foliju. Svaku glavicu češnjaka umotajte u aluminijsku foliju, a prije toga ga prelijte s malo maslinova ulja i dodajte mu prstohvat soli. Aluminijsku foliju dobro zatvorite i glavice češnjaka stavite peći na 180 stupnjeva. Trebati će vam oko 45 minuta da češnjak bude savršeno pečen i mekan.

češnjak1.jpg 

Napravite pečeni češnjak kada radite složence, namaze, jela koja se kuhaju dugo na laganoj vatri. Ne zaboravite salate, umake, jela s povrćem i juhe.

Kategorije: Hrvaška

ULTIMATUM BEZ POKRIĆA OTKRIO PRAVU CIJENU ARENE Kada su Bandić i Sanader otvorili ponudu, pisalo je 86,5 mil. eura, no konačni iznos je triput veći...

Sob, 13/01/2018 - 23:58

Igor Oppenheim, direktor Ingre, tvrtke čiji je račun blokiran više od 110 dana, u proteklih par dana prijetio je zatvaranjem Arene ako mu zakupci Grad Zagreb i Vlada ne plate sve dugove. Iako je odmah bilo jasno da je ultimatum bez pokrića i da će se bez obzira na njegove teške optužbe rukomet igrati u Areni, tenzije koje je podigao vrlo su plastično opisale kako u Hrvatskoj djeluje model javno-privatnog partnerstva. Onaj koji investira, ako ima povjerenje politike, dobit će dvostruko više javnog novca od onoga što je ugovoreno ili će depozite osiguranja moći koristiti kao jamstvo za dizanje kredita za vlastite potrebe.

Kako to izgleda na primjeru Arene?

Kad su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i ondašnji premijer Ivo Sanader otvarali ponudu Ingre za izgradnju Arene, dobio se iznos od 85,6 mil. eura. No odmah je bilo jasno da će taj projekt biti skuplji. Po ugovoru država i Grad godišnje će plaćati Ingri 7,2 mil. eura plus PDV punih 28 godina. A tada se dolazi do brojke od 245 mil. eura. Što je gotovo tri puta više od iznosa s otvaranja ponuda.

Je li to konačna cijena?

Apslolutno ne. Zahvaljujući Oppenheimovoj prijetnji, javnost se podsjetila što još država i Grad trebaju platiti. Recimo indeksaciju zakupnine. Ta indeksacija je otprilike 666.000 eura godišnje. Godišnje se plaća i 300.000 eura za hladni pogon. Zbrojeno, u 28 godina zakupa platit će se dodatnih 28 mil. eura. A to znači da će Grad i Vlada na tu velebnu dvoranu potrošiti najmanje 273 mil. eura. Dakle, točno 2 mlrd. kuna.

Je li Oppenheim išta dobio prijetnjom?

Gotovo da i nije. Ingri je i dalje blokiran račun, a država i Grad prema njoj nemaju dugova. Holding će dopuniti depozit sa 17 mil. kuna kako bi to osiguranje opet bilo na 65 mil. No s druge strane, Holding će mu poništiti suglasnost, dobivenu 2009., da taj depozit koristi kao instrument osiguranja svojih kredita kod jedne austrijske banke.

Kategorije: Hrvaška

ONA JE ZVIJEZDA NAJGLEDANIJE SERIJE NA DOMAĆIM KANALIMA Dugonoga ljepotica briljira iako pati od disleksije: 'Volim čitati, ali strašno se mučim...'

Sob, 13/01/2018 - 23:51

Sudeći prema prvim pokazateljima, nova turska uspješnica, serija ‘Istanbulska nevjesta’ koja se od početka ovog tjedna prikazuje na Novoj TV, i u Hrvatskoj će postati pravi televizijski hit. Naime, već je prva epizoda ostvarila odlične rezultate gledanosti. Uz ovu dugo očekivanu seriju u ponedjeljak je bilo više od 690.000 gledatelja, a uz ostvaren udio u gledanosti od 40,2 posto, ova serija zauzela je mjesto najgledanijeg programa dana na svim televizijama.

Priča o epskoj ljubavi Faruka (Özcan Deniz) i Sureje (Asli Enver) snimljena je prema istinitom događaju, a glavne likove utjelovljuju turski glumci Özcan Deniz, koji je hrvatskoj publici poznat po ulogama u serijama ‘Sudbina’ i ‘Crna ruža’, te zvijezda serije ‘Ponovno rođen’, Asli Enver.

U ‘Istanbulskoj nevjesti’ skroman život lijepe i dobrodušne Sureje, darovite glazbenice koja živi sa svojom tetom, jedinom živom rođakinjom, zauvijek se mijenja kada se zaljubi u Faruka Borana, bogatog i zgodnog poslovnog čovjeka čija je obitelj jedna je od najstarijih i najbogatijih plemićkih obitelji u Turskoj. Njihova ljubav, koja prkosi običajima sredina iz kojih potiču, podleći će brojnim iskušenjima, sve dok istanbulska nevjesta ne bude potpuno rastrgana između tradicije i modernog svijeta...

Nekoć stidljiva

Studio posredstvom Nove TV ekskluzivno donosi razgovor sa zvijezdom serije Asli Enver, koji je s glumicom (rođenom u Londonu, koja je u Tursku došla kao 12-godišnjakinja) vodila Hakan Gence. Asli je u razgovoru otkrila mnoge pojedinosti vezane uz snimanje serije, ali je progovorila i o detaljima svog privatnog života, kao i o svojoj ljubavnoj vezi s naočitim glazbenikom Muratom Bozom.

- Kad smo zadnji put razgovarali, bili ste vrlo staloženi, a danas preda mnom sjedi žena koja cvrkuće kao slavuj… Što se promijenilo?

- Nekoć sam bila mnogo stidljivija i povučenija. Bila sam opuštena s prijateljima. Tada me mučilo kako ću izgledati. S vremenom sam valjda shvatila da me to zapravo ne bi trebalo mučiti. Trebaš prihvatiti kakav si u stvarnosti. Možda sam u tridesetima ušla u opuštenije razdoblje.

- Koliko je ljubav utjecala na tu promjenu?

- Sreća razgali čovjekovu dušu i da mu samopouzdanje. I ljubav je nešto što hrani samopouzdanje.

- Kad smo kod toga, u ponedjeljak smo se probudili uz vijest o prekidu vaše veze s Muratom Bozom...

- Dobro jutro!

- Koji je zadnji status?

- Zajedno smo godinu dana i vrlo nam je lijepo. I mi smo se to jutro probudili uz tu vijest. Prvo smo pogledali novine, a onda jedno drugo i nasmiješili se... Kad vidite neistinu o sebi, malo se rastužite, no tu nema pomoći.

Njezin Murat

- Čime vas je Murat Boz oborio s nogu?

- Murat je najskromniji čovjek i najveći dobrotvor kojeg sam ikada upoznala. To su vrlo dragocjene osobine.

- U vašoj novoj seriji ‘Istanbulska nevjesta’ u život para upleće se obitelj i sve se mijenja. Kako je s obiteljima u vašoj vezi?

- Možda zvuči kao klišej, no mama i ja smo stvarno poput dvije bliske prijateljice. I mama i sestra jako vole Murata.

- Kažu da je Murat Boz neke od svojih pjesama napisao vama. Što je istina?

- Postoji pjesma koju mi je napisao za rođendan. To je najljepši dar koji sam ikada dobila. Uopće to nisam očekivala. Mislila sam da radi u studiju, a on je napisao cijelu pjesmu i snimio spot.

- Kako gledate na brak?

- U budućnosti samu sebe vidim kao majku.

- U seriji ‘Istanbulska nevjesta’ kao i u kino filmu ‘Druga strana’ (Öteki Taraf) koji se uskoro počinje prikazivati imate glavnu ulogu uz Ozcana Deniza. Kako ste se vas dvoje spojili?

- On je inicirao naš susret, jer me htio upoznati i reći mi više o scenariju za kino film ‘Druga strana’. Govorio je tako uvjerljivo, da me se ta priča u žanru trilera jako dojmila. Na drugom susretu govorio mi je i o ‘Istanbulskoj nevjesti’. Pitao je pjevam li. Rekla sam mu da pjevam za sebe, ali ne pred ljudima. Onda sam saznala da je redateljica Zejnep Gunaj Tan i pomislila kako bi me i tako pozvala ako je uloga prikladna za mene. Nakon nekog vremena Zejnep me nazvala i poslala mi scenarij.

- Sviđa li vam se lik koji glumite?

- U početku mi je Sureja djelovala pasivno. No poslije mi je Zejnep rekla da pročitam scenarij iz drugog kuta, objasnivši mi da je Sureja zapravo čvrst karakter. Primijetila sam da stvarno jest. Sureja nije lik koji se da gaziti, što je više upoznajem sve mi se više sviđa. Ona je žena koja u sebi nosi vrckavost, djeluje kao da dolazi iz nekog starog turskog filma. Može biti smiješna ako i ne čini ništa smiješno. Naravno, vrlo je dirljivo bilo i to što je serija temeljena na stvarnoj priči.

- Sureja zbog voljenog muškarca napušta grad u kojem živi, s njim odlazi u Bursu i ondje se susreće s pritiskom obitelji muškarca u kojeg je zaljubljena. Biste li vi zbog ljubavi ostavili sve i napustili grad?

Obitelj

- Boran je uporan muškarac koji ne odustaje od Sureje. To je nešto na što žene padaju. Žena zahvaljujući svojoj prirodi odlazi s njim. I ja bih otišla da je muškarac s kojim sam tako odlučan. I Sureja je otišla...

- U promotivnim materijalima za seriju vidjeli smo vas kako pjevate. Je li vam Murat Boz pomogao da vježbate pjevanje, kao što govore dobro upućeni ljudi?

- Prvo sam vježbala s Gurselom Čelikom uz pratnju klavira. Onda je snimao ono što sam otpjevala. Murat je pomogao u jednom segmentu.

- Iz kakve obitelji dolazite?

- Moj je otac bio ciparski Turčin. Kad se na Cipru situacija zahuktala, baka je šila uniforme za englesku vojsku. Onda su je Englezi pozvali u Englesku. Otišla je u London sa šestero djece. A što se mame tiče, ona je kći jedinica jedne istanbulske obitelji... Kad je završila školu, otišla je u London učiti jezik i ondje je upoznala tatu. Rodila se velika ljubav.

Mama se potom vratila u Tursku. Kakva ljubav... Slušala je arabeske: Ferdija Tajfura, Orhana Gendžebaja... Naravno, i tata je slušao tu glazbu. Na kraju tata nije izdržao i došao je k mami u Tursku. Moj tata je prije mame imao jedan brak i iz tog braka ima troje djece. Zbog toga se djed protivio njihovu vjenčanju.

Čak nije došao ni na svadbu. Nakon toga se mama preselila u London. Tata je puno radio i financijski osiguravao obitelj. U to doba smo ja i moja braća došli na svijet. Troje nas je. Nakon svega, u Tursku smo se vratili zbog obrazovanja i osjećaja pripadanja... Tata je zbog posla stalno putovao, pa su se nakon nekog vremena moji roditelji udaljili i rastali. Ja sam ostala živjeti s mamom.

Ta promjena je meni u početku bila vrlo teška. Imala sam samo dvanaest godina. Odjednom smo došli u Tursku, meni tada nepoznatu zemlju, a ja nisam ništa znala. Nisam znala čitati i pisati. Dok smo razmišljale što ćemo, mama me odlučila upisati u školu Muždat Gezen. Sjećam se da su mi ondje sva djeca bila bliska. Nakon tjedan dana znala sam da tu želim i ostati.

- Kažu da patite od disleksije, je li to istina?

- Da.

- Kako čitate scenarije?

- Čitam ih podcrtavajući olovkom. Čak i kad čitam nešto na tabletu, moram to podcrtavati. To je jako teško! Katkad na tabletu uključim zvučnu reprodukciju, no tonalitet je uvijek isti pa ne dobivam osjećaje. Volim čitati biografije, ali jako se mučim. Kako bih to nadoknadila, gledam puno dokumentaraca.

Polica s knjigama

- Zar ni jednu knjigu niste pročitali od početka do kraja?

- Imam policu s knjigama, da je vidiš, pomislio bi da sam najnačitanija osoba na svijetu. Tako zavidim ljudima koji čitaju i potom razgovaraju o knjigama...

- Koji je vaš najveći porok?

- Jelo. Jako mi je teško truditi se obuzdati. Divim se ljudima koji jedu i ne debljaju se.

- Kako glasi najveća poznata neistina o vama?

- Da sam visoka 1,75 centimetara. Zapravo sam deset centimetara niža. Razlog tomu je što moji partneri na ekranima uglavnom nisu vrlo visoki i krupni. Zbog toga pokraj njih i ja izgledam višom.

- Koje su vaše najveće mane?

- Prvo, moja naivnost. Ljudima vjerujem gotovo naivno. Onda, dijeta. Mrzim prvi tjedan dijete. A nemam ni osjećaj za snalaženje u prostoru. Da deset puta odem na isto mjesto, ne bih ga pronašla. Da završimo niz: grozna sam s tehnologijom. Antitalent.

Kategorije: Hrvaška