Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 15 min 19 sek od tega

NIJE DA SE HVALIMO: Ali kad se Dobra hrana zatvori u kuhinju, iz nje izlaze samo slasne divote!

Ned, 14/10/2018 - 03:05

Hrana je naša strast, uživamo u svakom trenutku provedenom stvarajući recepte koji okusom i izgledom oduševljavaju. Još smo sretniji i ponosniti kad naši čitatelji jednako toliko uživaju čitajući naše recepte i, naravno, rekreirajući ih u svojim kuhinjama. Za vas smo izvojili deset naših najdražih recepata koje radimo u sklopu specijala Koohača u kojem donosimo jednostavne, a sezonske i zanimljive recepte. Isprobajte naše recepte i javite nam dojmove!

Jednostavan pesto od blitvetjedni_meni12-031017.jpg Ljepljiva svinjetina s pireom od batatatjedni_meni-031017.jpg Krumpir salata Dobre hraneljetna_jela11-100718.jpg Juha od buče i narančetjedni_meni3-031017.jpg Curry s kurkumom i piletinomtjedni_meni13-031017.jpg Sočno pečeno pilekoohaca_recepti-140918.jpg Salata s ciklom i kruškamatjedni_meni9-031017.jpg Slanutak na žlicukoohaca_recepti5-140918.jpg Popečci od začinskog biljakoohaca_recepti7-140918.jpg Piletina s umakom od limuna i kaparaljetna_jela26-100718.jpg 
Kategorije: Hrvaška

HRT DOZNAJE REAKCIJU VLADE NA VUKOVARSKI PROSVJED Očekuju procesuiranje ratnih zločina zbog čega je osnovan poseban tim pri Ravnateljstvu policije

Ned, 14/10/2018 - 00:12

Na inicijativu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave ondje se u subotu održao prosvjedni skup protiv neučinkovitosti hrvatskih državnih institucija u vezi s istragama i suđenjima za ratne zločine počinjenih tijekom agresije i okupacije Hrvatske.

Dvosatni vukovarski skup često je bio prekidan povicima 'izdajnici' i 'izdaja', prozivan je premijer Andrej Plenković, a od hrvatskih institucija posebno su istaknute DORH i hrvatsko pravosuđe kao neučinkoviti. Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava u govoru na prosvjednom skupu prozvao je izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast.

- Ako ne znate kako, pomoći ćemo vam. Promjenite zakone koji se tiču istraživanja i procesuiranja ratnih zločina, osnujte jedan specijalizirani sud, jedan specijalizirani odjel za odvjetništvo i jedan specijalizirani tim za istraživanje s posebnim ovlastima u postupanju u posebnim zakonima, u kojima će raditi ljudi ovisno samo o rezultatima svojega rada, u kojima neće moći raditi ljudi koji su se borili protiv ove države i koji je nisu htjeli - rekao je Penava između ostalog.

HRT je neslužbeno doznao Vladinu reakciju na skup u Vukovaru.

U Banskim dvorima razumiju potresna svjedočanstva žrtava te snažno zagovaraju politiku nezastarijevanja ratnih zločina. Očekuju da će sva nadležna tijela nastaviti istraživati i procesuirati ratne zločine počinjene u Vukovaru i na Ovčari, zbog čega je osnovan i poseban tim pri Ravnateljstvu policije.

Kategorije: Hrvaška

NAJSTROŽI ČLAN ŽIRIJA RTL-OVOG SHOWA ZVIJEZDE ISKRENO O KRITERIJIMA ZA OCJENJIVANJE KANDIDATA: Ne zanima me hoće li netko na sceni pjevati narodnjak

Sob, 13/10/2018 - 23:44

Kandidat koji će me natjerati da pritisnem zeleni gumb u showu Zvijezde koji u nedjelju kreće na RTL-u mora imati izražajnost, emociju i jednu posebnu frekvenciju. Ako se naježim, onda je to stopostotna potvrda i ruka sama poleti na zeleni gumb - otkriva Jacques Houdek, najstroži član stručno-ocjenjivačkog suda RTL-ova glazbeno-natjecateljskog showa. Uz njega, u žiriju su još i Tonči Huljić, Nina Badrić, Petar Grašo te Andrea Andrassy, no već je primijećeno da se Jacquesova stolica u showu najrjeđe diže, što, našalio se raspjevani vlasnik vrsnog vokala koji se i inače nerijetko voli šaliti na vlastiti račun, nema veze s kilogramima, nego s onim što se čuje s pozornice.

Zvijezde su koncipirane, tako da članovi žirija ne mogu vidjeti natjecatelje, nego ih samo čuju, a na uvid su im dani i osnovni podaci o kandidatima. Ima li nečija dob ili zanimanje utjecaj na Jacquesa?

- To mi je irelevantno. Bitan je samo talent. U ovom vremenu u kojem živimo više uopće nema pravila za to da netko postane zvijezda. Nisu presudne ni godine ni odakle je kandidat ni čime se bavi, pa čak ni koliko iskustva ima... Postoje ljudi koji su prije dolaska u show doslovno pjevali samo ispod tuša, a onda su se pojavili na audiciji i zadivili nas - kaže Jacques, koji voli soul, r”n”b, i dobar pop. Može li izbor pjesme koju će netko otpjevati utjecati na to hoće li stisnuti zeleni gumb? Konkretno, hoće li dati “zeleno” ako mu netko na sceni dobro otpjeva neki narodnjak ili turbofolk?

ruz.jpg 

Mentorski poziv

- Naravno! Reagiram na glas, a ne na odabir pjesme. Kad netko ima glas i talent, onda ima glas i talent bez obzira na to što pjeva. Uz to, narodna je glazba vokalno vrlo zahtjevna pa to treba nagraditi - ističe glazbenik koji smatra da nema dobne granice koja bi nekome priječila da krene u glazbenu karijeru.

Ovo nije prvi put da je Jacques u žiriju nekog glazbenog showa. Što je ono ključno što ga privlači ovakvoj ulozi?

- Vrlo se dobro snalazim u mentorskom pozivu i osim onog najljepšeg osjećaja, a to je biti na pozornici, nema ništa ljepše i bolje od osjećaja kad nekom novom talentiranom biću otvaraš vrata u glazbenu industriju. Osim toga, sve je ovo vrlo zabavno, dinamično i često ističem koliko sam zahvalan jer imam najbolji posao na svijetu - ističe pjevač koji ne smatra da su ovakve emisije surove.

Tankoćutan

- Surove su vjerojatno prema kandidatima koji ne prođu dalje. Realno mislim da su, baš naprotiv, najbolja platforma za demonstraciju talenta pred profesionalcima koji ih usmjeravaju svojim iskrenim komentarima i osvrtom na njihov nastup. Naravno da nije uvijek riječ isključivo o pohvalama, to bi bilo nerealno, ali mjesta za uvrede nema, jer samo konstruktivna kritika dolazi u obzir. Zvijezde su afirmativan show u kojem je bitan samo talent - zato i jesam ovdje. Nikad ne bih pristao biti dio talent showa koji se sudionicima obraća s nedostatkom poštovanja - tvrdi glazbeni mentor koji je dosad u više navrata pokazao da ima “dobar nos” tj. “dobro uho” za prepoznavanje najkvalitetnijih vokala. Kako mu to uspijeva?

- Rođen sam s tom ‘greškom’. Tankoćutan sam. Naprosto osjećam i jako vjerujem tom svojem instinktu. Tko mi je najveći konkurent u prepoznavanju dobrih vokala u ovom žiriju? Nina i Grašo tu se dosta očituju jer imamo slične reakcije. U prvom redu, dakle, tu smo Grašo i ja, a onda i Nina. Reagiramo na slične talente. Tonči sluša nekim drugim osjetilima kao iskusni glazbeni producent i autor, a Andrea opet sluša nekim svojim, “narodskim”, ali često točnim čulima. Zajedno činimo zbilja fenomenalnu ekipu - otkriva Jacques kojeg pitamo kako izgleda prosječni radni dan na snimanju Zvijezda.

zagrebacki_festival31-270117.jpg 

- Budući da su snimanja vrlo naporna, volim dulje odspavati pa preskačem doručak (teška srca) te se odmah krenem spremati za emisiju. Ručak odradim brzinski i onda sam tamo na snimanju pa nema puno odmora. Mi smo ozbiljna ekipa i kad radimo, onda stvarno radimo. A u pauzama se opuštamo tako da se zafrkavamo, podbadamo, pikamo, zekamo i dan nam prođe vrlo brzo. No, kako smo fenomenalna ekipa, druženje nastavljamo za večerom koja onda zna potrajati dugo u noć. Znači, družimo se kao ljudi. Nema filmova, tableta ni mobitela - otkriva pjevač koji je zahvaljujući kolegama upoznao i gastro scenu Beograda, gdje se Zvijezde snimaju.

- Grašo nas uvijek vodi na neka lijepa mjesta, ali i Nina ne zaostaje jer vrlo dobro poznaje Beograd, tako da čak i mene koji sam više “za po doma tip”, lako dobiju van. Što smo konkretno jeli? Grašo nas je nedavno odveo na brizle. S velikim smo oprezom to išli probati, ali i s velikim povjerenjem u Grašu koji je veliki gurman, a brizle su uistinu nevjerojatne! Nina se nešto prijetila sa sushijem, ali to sam glatko odbio - rezolutno govori Jacques kojem tijekom snimanja showa najviše nedostaje njegova obitelj.

- Obitelj mi, naravno, strahovito nedostaje dok sam na putu, na to se čovjek nikad ne navikne, ali tako mora biti. Čak i da su sa mnom ne bismo vrijeme provodili skupa jer moram raditi. No, u finalnoj će fazi snimanja sa mnom biti i moja supruga Brigita i to me silno veseli - kaže Jacques koji je tijekom svoje karijere, što se ovakvih zabavnih emisija tiče, bio i član žirija, ali i natjecatelj. Što je zahtjevnije?

Savjeti pobjedniku

- I jedno i drugo je zahtjevno i specifično. I jedno i drugo je hrabro. Hrabro je stati pred sud, ali i suditi. No, ne mislim da sam zato što sam sad već iskusan sudac i mentor, prerastao natjecanje, jer nikad se ne zna kakve izazove život nosi i bio bih spreman ponovno se i natjecati za nešto na što bi mi srce zaigralo - ističe glazbenik koji je na muzička natjecanja odlazio unatoč respektabilnoj glazbenoj karijeri. Koliko ego pati u takvim situacijama i kolik je rizik u slučaju da ga na takvim natjecanjima netko pobijedi?

- Mislim da je moj glazbeni put upravo pokazao da rizik ne postoji. Barem ga nije bilo u mojem slučaju. Upravo sam zato i spreman na izazove i mislim da to pokazuje koliko je moj ego pod kontrolom, iako neki godinama tvrde suprotno. Ako si iskren, nemaš se čega plašiti. Slijediš srce i ideš glavom kroz zid, a publika to uvijek prepozna - kaže Jacques koji će, kako Zvijezde budu odmicale, zajedno s ostalim mentorima sa svojim kandidatima, po pravilima, morati i zapjevati. Što misli, hoće li kandidatima koji će pjevati s Huljićem to biti otegotna ili olakotna okolnost, jer će u tim slučajevima postojati mogućnost da većina kandidata pjeva bolje od svojega mentora?

zak2.jpg 

Novi singl

- Zar vi želite insinuirati da Huljić nema vrhunski vokal? Pa njegov falset je čuven kao nečuven! Šalim se, ovisi o kandidatu, o izboru pjesme, o sreći u krajnjoj liniji. Mislim da je presudno paziti na suradnju jer duet je upravo to: suradnja. I u tom slučaju nitko neće biti nadglasan, bolji ili lošiji - siguran je Jacques koji uz Zvijezde marljivo radi i na vlastitoj karijeri.

- Upravo mi je izišao četvrti singl i spot s nadolazećeg albuma. Pjesma se zove ‘Bit ću tvoje oči’, za mene ju je napisala Andrea Čubrić, producirao Bojan Šalamon, a spot je režirao Dario Lepoglavec. Album koji će se zvati ‘Glavom i bradom’ izlazi na proljeće. Kao i ova četiri singla, cijeli će album biti izrazito moderan i zapadno obojen i jako mu se veselim jer je to moj prvi album za novu izdavačku kuću RTL Music. Od nastupa bih izdvojio koncert ‘Kad si sretan’ koji će se 2. prosinca održati u dvorani Vatroslava Lisinskog. Uz to, ove me godine očekuje doista puno koncerata od kojih mi prvi na pamet padaju nastup 13. listopada s Doris Dragović u Splitu, nastup 14. listopada u Ludbregu, a nakon toga letimo za Amsterdam - najavljuje glazbenik kojeg pitamo što bi savjetovao budućem pobjedniku Zvijezda?

- Kazao bih mu da čvrsto drži kičmu uspravno, osobito kad je o glazbenim idealima riječ. Da ga u startu već ne slomi ova čudna glazbena industrija u kojoj su svi najpametniji i baš svi znaju što bi trebao pjevati, kako bi trebao izgledati, što bi trebao govoriti... Uvijek govorim svim svojim ‘učenicima’ da zadrže tu mladenačku pozitivnu ludost i svojeglavost i da samo briju svoj film - poručuje Jacques.

Kategorije: Hrvaška

NAJSTROŽI ČLAN ŽIRIJA RTL-OVOG SHOWA ZVIJEZDE ISKRENO O KRITERIJIMA ZA OCIJENJIVANJE KANDIDATA: Ne zanima me hoće li netko na sceni pjevati narodnjak

Sob, 13/10/2018 - 23:44

Kandidat koji će me natjerati da pritisnem zeleni gumb u showu Zvijezde koji u nedjelju kreće na RTL-u mora imati izražajnost, emociju i jednu posebnu frekvenciju. Ako se naježim, onda je to stopostotna potvrda i ruka sama poleti na zeleni gumb - otkriva Jacques Houdek, najstroži član stručno-ocjenjivačkog suda RTL-ova glazbeno-natjecateljskog showa. Uz njega, u žiriju su još i Tonči Huljić, Nina Badrić, Petar Grašo te Andrea Andrassy, no već je primijećeno da se Jacquesova stolica u showu najrjeđe diže, što, našalio se raspjevani vlasnik vrsnog vokala koji se i inače nerijetko voli šaliti na vlastiti račun, nema veze s kilogramima, nego s onim što se čuje s pozornice.

Zvijezde su koncipirane, tako da članovi žirija ne mogu vidjeti natjecatelje, nego ih samo čuju, a na uvid su im dani i osnovni podaci o kandidatima. Ima li nečija dob ili zanimanje utjecaj na Jacquesa?

- To mi je irelevantno. Bitan je samo talent. U ovom vremenu u kojem živimo više uopće nema pravila za to da netko postane zvijezda. Nisu presudne ni godine ni odakle je kandidat ni čime se bavi, pa čak ni koliko iskustva ima... Postoje ljudi koji su prije dolaska u show doslovno pjevali samo ispod tuša, a onda su se pojavili na audiciji i zadivili nas - kaže Jacques, koji voli soul, r”n”b, i dobar pop. Može li izbor pjesme koju će netko otpjevati utjecati na to hoće li stisnuti zeleni gumb? Konkretno, hoće li dati “zeleno” ako mu netko na sceni dobro otpjeva neki narodnjak ili turbofolk?

ruz.jpg 

Mentorski poziv

- Naravno! Reagiram na glas, a ne na odabir pjesme. Kad netko ima glas i talent, onda ima glas i talent bez obzira na to što pjeva. Uz to, narodna je glazba vokalno vrlo zahtjevna pa to treba nagraditi - ističe glazbenik koji smatra da nema dobne granice koja bi nekome priječila da krene u glazbenu karijeru.

Ovo nije prvi put da je Jacques u žiriju nekog glazbenog showa. Što je ono ključno što ga privlači ovakvoj ulozi?

- Vrlo se dobro snalazim u mentorskom pozivu i osim onog najljepšeg osjećaja, a to je biti na pozornici, nema ništa ljepše i bolje od osjećaja kad nekom novom talentiranom biću otvaraš vrata u glazbenu industriju. Osim toga, sve je ovo vrlo zabavno, dinamično i često ističem koliko sam zahvalan jer imam najbolji posao na svijetu - ističe pjevač koji ne smatra da su ovakve emisije surove.

Tankoćutan

- Surove su vjerojatno prema kandidatima koji ne prođu dalje. Realno mislim da su, baš naprotiv, najbolja platforma za demonstraciju talenta pred profesionalcima koji ih usmjeravaju svojim iskrenim komentarima i osvrtom na njihov nastup. Naravno da nije uvijek riječ isključivo o pohvalama, to bi bilo nerealno, ali mjesta za uvrede nema, jer samo konstruktivna kritika dolazi u obzir. Zvijezde su afirmativan show u kojem je bitan samo talent - zato i jesam ovdje. Nikad ne bih pristao biti dio talent showa koji se sudionicima obraća s nedostatkom poštovanja - tvrdi glazbeni mentor koji je dosad u više navrata pokazao da ima “dobar nos” tj. “dobro uho” za prepoznavanje najkvalitetnijih vokala. Kako mu to uspijeva?

- Rođen sam s tom ‘greškom’. Tankoćutan sam. Naprosto osjećam i jako vjerujem tom svojem instinktu. Tko mi je najveći konkurent u prepoznavanju dobrih vokala u ovom žiriju? Nina i Grašo tu se dosta očituju jer imamo slične reakcije. U prvom redu, dakle, tu smo Grašo i ja, a onda i Nina. Reagiramo na slične talente. Tonči sluša nekim drugim osjetilima kao iskusni glazbeni producent i autor, a Andrea opet sluša nekim svojim, “narodskim”, ali često točnim čulima. Zajedno činimo zbilja fenomenalnu ekipu - otkriva Jacques kojeg pitamo kako izgleda prosječni radni dan na snimanju Zvijezda.

zagrebacki_festival31-270117.jpg 

- Budući da su snimanja vrlo naporna, volim dulje odspavati pa preskačem doručak (teška srca) te se odmah krenem spremati za emisiju. Ručak odradim brzinski i onda sam tamo na snimanju pa nema puno odmora. Mi smo ozbiljna ekipa i kad radimo, onda stvarno radimo. A u pauzama se opuštamo tako da se zafrkavamo, podbadamo, pikamo, zekamo i dan nam prođe vrlo brzo. No, kako smo fenomenalna ekipa, druženje nastavljamo za večerom koja onda zna potrajati dugo u noć. Znači, družimo se kao ljudi. Nema filmova, tableta ni mobitela - otkriva pjevač koji je zahvaljujući kolegama upoznao i gastro scenu Beograda, gdje se Zvijezde snimaju.

- Grašo nas uvijek vodi na neka lijepa mjesta, ali i Nina ne zaostaje jer vrlo dobro poznaje Beograd, tako da čak i mene koji sam više “za po doma tip”, lako dobiju van. Što smo konkretno jeli? Grašo nas je nedavno odveo na brizle. S velikim smo oprezom to išli probati, ali i s velikim povjerenjem u Grašu koji je veliki gurman, a brizle su uistinu nevjerojatne! Nina se nešto prijetila sa sushijem, ali to sam glatko odbio - rezolutno govori Jacques kojem tijekom snimanja showa najviše nedostaje njegova obitelj.

- Obitelj mi, naravno, strahovito nedostaje dok sam na putu, na to se čovjek nikad ne navikne, ali tako mora biti. Čak i da su sa mnom ne bismo vrijeme provodili skupa jer moram raditi. No, u finalnoj će fazi snimanja sa mnom biti i moja supruga Brigita i to me silno veseli - kaže Jacques koji je tijekom svoje karijere, što se ovakvih zabavnih emisija tiče, bio i član žirija, ali i natjecatelj. Što je zahtjevnije?

Savjeti pobjedniku

- I jedno i drugo je zahtjevno i specifično. I jedno i drugo je hrabro. Hrabro je stati pred sud, ali i suditi. No, ne mislim da sam zato što sam sad već iskusan sudac i mentor, prerastao natjecanje, jer nikad se ne zna kakve izazove život nosi i bio bih spreman ponovno se i natjecati za nešto na što bi mi srce zaigralo - ističe glazbenik koji je na muzička natjecanja odlazio unatoč respektabilnoj glazbenoj karijeri. Koliko ego pati u takvim situacijama i kolik je rizik u slučaju da ga na takvim natjecanjima netko pobijedi?

- Mislim da je moj glazbeni put upravo pokazao da rizik ne postoji. Barem ga nije bilo u mojem slučaju. Upravo sam zato i spreman na izazove i mislim da to pokazuje koliko je moj ego pod kontrolom, iako neki godinama tvrde suprotno. Ako si iskren, nemaš se čega plašiti. Slijediš srce i ideš glavom kroz zid, a publika to uvijek prepozna - kaže Jacques koji će, kako Zvijezde budu odmicale, zajedno s ostalim mentorima sa svojim kandidatima, po pravilima, morati i zapjevati. Što misli, hoće li kandidatima koji će pjevati s Huljićem to biti otegotna ili olakotna okolnost, jer će u tim slučajevima postojati mogućnost da većina kandidata pjeva bolje od svojega mentora?

zak2.jpg 

Novi singl

- Zar vi želite insinuirati da Huljić nema vrhunski vokal? Pa njegov falset je čuven kao nečuven! Šalim se, ovisi o kandidatu, o izboru pjesme, o sreći u krajnjoj liniji. Mislim da je presudno paziti na suradnju jer duet je upravo to: suradnja. I u tom slučaju nitko neće biti nadglasan, bolji ili lošiji - siguran je Jacques koji uz Zvijezde marljivo radi i na vlastitoj karijeri.

- Upravo mi je izišao četvrti singl i spot s nadolazećeg albuma. Pjesma se zove ‘Bit ću tvoje oči’, za mene ju je napisala Andrea Čubrić, producirao Bojan Šalamon, a spot je režirao Dario Lepoglavec. Album koji će se zvati ‘Glavom i bradom’ izlazi na proljeće. Kao i ova četiri singla, cijeli će album biti izrazito moderan i zapadno obojen i jako mu se veselim jer je to moj prvi album za novu izdavačku kuću RTL Music. Od nastupa bih izdvojio koncert ‘Kad si sretan’ koji će se 2. prosinca održati u dvorani Vatroslava Lisinskog. Uz to, ove me godine očekuje doista puno koncerata od kojih mi prvi na pamet padaju nastup 13. listopada s Doris Dragović u Splitu, nastup 14. listopada u Ludbregu, a nakon toga letimo za Amsterdam - najavljuje glazbenik kojeg pitamo što bi savjetovao budućem pobjedniku Zvijezda?

- Kazao bih mu da čvrsto drži kičmu uspravno, osobito kad je o glazbenim idealima riječ. Da ga u startu već ne slomi ova čudna glazbena industrija u kojoj su svi najpametniji i baš svi znaju što bi trebao pjevati, kako bi trebao izgledati, što bi trebao govoriti... Uvijek govorim svim svojim ‘učenicima’ da zadrže tu mladenačku pozitivnu ludost i svojeglavost i da samo briju svoj film - poručuje Jacques.

Kategorije: Hrvaška

OTKAČENA REPLIKA: Corvette C2 na bazi Mazde MX5 s cijenom od 42 tisuće dolara rezervirana je za 50 sretnika!

Sob, 13/10/2018 - 23:39

Mitsouku je ime male kompanije iz Japana specijalizirane za prerade automobila. Pritom često odlučuju predstaviti otkačene projekte, a posljednji je upravo ovaj sa slika. Riječ je o modelu kodnog imena Rock Star koji je baziran na aktualnoj generaciji Mazde MX-5. Međutim, izgledom više ne podsjeća na Miatu, već na Chevrolet Corvette C2! Moramo priznati kako je po pitanju dizajna odrađen odličan posao, a proporcije Mazde pritom su očito odlično odogovarale. Moderna replika Corvette C2 tako će mamiti poglede gdje god se pojavi, no samo će je mali broj ljudi vidjeti uživo, a još manji broj voziti. Naime, kompanija Mitsouku ove godine slavi 50 godina postojanja, i za tu su priliku odlučili proizvesti točno 50 primjeraka ovog modela.

OTKAČENA REPLIKA Corvette C2 na bazi Mazde MX5 rezervirana je za 50 sretnika! 

Foto: Mitsouku

Pritom će se kupcima nuditi šest različitih boja karoserije: Los Angeles plava, Chicago crvena, New York crna, Cisco narančasta, Washington bijela i Arizona žuta. Što se tiče samog dizajna, vidljivo je kako su samo vrata, prednje staklo i naplaci ostali prepoznatljivi sa Mazdinog roadstera, dok je ostatak napravljen po mjeri. Iako smo ispod poklopca Corvette naučeni gledati motore velikog obujma, ovdje to naravno nije slučaj. Za pogon se naime brine 1,5-litreni atmosferac iz Mazde, dok se snaga prenosi na stražnju osovinu putem ručnog ili automatskog mjenjača. Koliko to sve košta? U Japanu će se Rock Star prodavati po cijeni od 41 tisuću dolara, a budući da će ih proizvesti tek 50 komada, vrlo je vjerojatno kako će se svi primjerci vrlo brzo rasprodati...

Kategorije: Hrvaška

KRSTARICA DOBILA NOVO RUHO: ABT TUNING vlasnicima Audija A8 nudi agresivne vizualne dodatke i povećanje snage motora!

Sob, 13/10/2018 - 23:39

Audi trenutno za svoju limuzinu A8 nudi različite opcije motorizacije, no na tržište još nije stigla paprena verzija s oznakom "S". Za sve one koji ne mogu dočekati S8 u igru uskače ABT tuning. Njemački tuner poznat po brojnim projektima na automobilima Volkswagen grupe ponudio je vizualne dorade, ali i optimizaciju motora za najveću Audijevu limuzinu.

auddddi-a8-by-abt.jpg 

Pa krenimo od vizualnih elemenata: moguće je naručiti novi sportski prednji odbojnik, agresivno dizajniran stražnji odbojnik s difuzorom, diskretni spojler koji ukupno stoje oko 3400 eura. Tu su i neizostavni ABT naplaci veličina od 20 do 22 cola. Postavlja se naravno pitanje - treba li Audijeva poslovna limuzina ovakve dodatke?

rtrt.jpg 

Osim vizualnih dorada, nude se i dorade na motorima. Tako poznati 3,0-litreni TDI od 286 KS i 600 Nm okretnog momenta može biti pojačan na 330 KS i 650 Nm okretnog momenta. Pritom u ABT-u napominju kako se kupci ne moraju brinuti oko pouzdanosti motora nakon ove dorade. Ipak, daleko je to od sportske verzije s benzincem koja će nositi oznaku S. Podsjetimo, prošla generacija ispod poklopca je skrivala 605 KS, pa s nestrpljenjem čekamo podatke o novoj sportskoj limuzini...

Kategorije: Hrvaška

ISPOVIJEST GLAVNE METE RADIKALNIH DESNIČARA UOČI VUKOVARSKIH PROSVJEDA 'Svi znaju što sam radio na Ovčari, i ja tu nemam što kriti'

Sob, 13/10/2018 - 22:41

Đorđe Ćurčić već je treći mandat za redom dožupan vukovarsko-srijemski iz redova srpske zajednice. Ovaj 58-godišnji dužnosnik SDSS-a prije toga u jednom je mandatu bio zamjenik načelnika Općine Trpinja, a onda u dva mandata i načelnik ove općine naslonjene na Vukovar. Ćurčić je za lokalne izbore 2009. godine u ime SDSS-a bio i potpisnik koalicijskog sporazuma s HDZ-om u čije ime je s druge strane bio Petar Čobanković. Prije rata bio je zaposlenik VUPIK-a u kojemu je radio i za vrijeme okupacije Vukovara, pa sve dok nije profesionalno ušao u politiku. U mladosti se bavio košarkom igrajući za KK Borovo u vrijeme dok je klub bio član 1. B lige tadašnje Jugoslavije, a prije sedam godina bio je jedan od inicijatora obnove rada ovoga kluba. Tada je postao i predsjednik uprave u kojoj su bili njegovi prijatelji i bivši suigrači, većinom Hrvati, neki i vukovarski branitelji, članovi stranaka s hrvatskim predznakom. Njemu, a očito i njima, politička kao i nacionalna pripadnost u tom slučaju nije smetala. Ćurčić je danas samo član Skupštine kluba, a iz aktivnog rada se povukao jer, kako kaže, ne želi da njegova sadašnja situacija bude na teret klubu.

Ćurčić je, naime, posljednjih mjeseci u dijelu hrvatske javnosti, prvenstveno njenoj desnoj struji, bilo da je riječ o braniteljskoj populaciji, političkim strankama ili medijima označen kao osoba zbog koje je stala istraga o ratnom zločinu na Ovčari. Sve je krenulo u siječnju ove godine kada je Nikola Kajkić, koji je u to vrijeme kao policijski službenik PU vukovarsko-srijemske bio član radne skupine koja se bavi istragom zločina na Ovčari, na razgovor, među ostalim, pozvao i Ćurčića, jer je u razgovorima s nekim svjedocima došao do informacije da je ovaj u danima kada se dogodio masakr bio na ovom poljoprivrednom imanju nedaleko od Vukovara. Navodno su osim Ćurčića svoje izjave dali još neki dužnosnici SDSS-a, a onda je, ponovno navodno, došlo do intervencije Milorada Pupovca prema tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu, koji je potom, kako je sam Kajkić ustvrdio, zatražio da ga se makne iz radne skupine. Kajkić je doista vrlo brzo nakon toga isključen iz radne skupine, a iz MUP-a su poručili da su razlozi za to bili “Kajkićev neprofesionalan i nestručan rad, odnosno rad protivan pravilima struke i važećim zakonskim propisima”, kako je to iznio Josip Ćelić, zamjenik glavnog ravnatelja policije, odnosno da “rezultati Kajkićeva rada nisu doveli do osnove pa ni do osnovane sumnje koja je temelj za podnošenje kaznene prijave, a kasnije i pokretanja kaznenog postupka”, što je rekao Nikola Milina, glavni ravnatelj policije. No, Kajkićevi istomišljenici, prijatelji i suradnici iz nekih braniteljskih i stradalničkih udruga uvjereni su da je razlog za njegovo uklanjanje iz radne skupine upravo razgovor s Ćurčićem.

Landekić pokrenuo lavinu

“Problemi Kajkića i njegove skupine započeli su nakon što su na informativni razgovor pozvali Đorđa Ćurčića, zamjenika župana Vukovarsko-srijemske županije iz reda srpske nacionalne manjine, a Ćurčić je iz Pupovčeva SDSS-a. Ovakvo postupanje vlasti u Hrvatskoj, koju predvodi Plenković, predstavlja zastrašujući zločin i nezamisliv skandal europskih razmjera te presedan u radu policije”, poručili su iz Koordinacije braniteljskih i stradalničkih udruga iz hrvatskoga Domovinskog rata, čiji je Kajkić član.

Ćurčićeva uloga na Ovčari u studenome 1991. bila je i predmet vijećničkog pitanja na sjednici Skupštine Vukovarsko-srijemske županije održane prije tri mjeseca, kada ga je o tome pitao vijećnik HKS-a Mato Landekić. Ćurčić mu je tada odgovorio da je na Ovčari tih dana bio kao civil, odnosno kao zaposlenik VUPIK-a u kojem je radio te da nije učinio ništa negativno. Uslijedilo je kraće zatišje, a onda je buru podigao Ivan Penava, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, najavivši za 13. listopada veliki prosvjed zbog nerada institucija, odnosno neprocesuiranja ratnih zločina. Njegov zamjenik, HKS-ov Marijan Pavliček, potom će mu dati podršku za organizaciju prosvjeda, ali i aktualizirati priču o tome da je Ćurčić nakon pada Vukovara bio na Ovčari i kritizirajući SDSS, koji se prethodno oglasio poručivši da prosvjed neće pridonijeti stabilnosti i razvoju Vukovara kao ni međunacionalnim odnosima u ovom gradu.

- Radi budućeg istinskog suživota nužno je procesuirati sve one koji su tijekom Domovinskog rata sudjelovali u zločinima protiv nedužnog civilnog stanovništva. Naravno da je svaki zločin za osudu, ali su čelni ljudi SDSS-a zadnji koji bi se o tome trebali očitovati jer upravo u njihovim redovima i to na najistaknutijim političkim funkcijama sjede pojedinci koji očigledno imaju određena saznanja o stradanjima Hrvata u Vukovaru. Jedan od njih je i aktualni dožupan vukovarsko-srijemski Đorđe Ćurčić, koji je osobno nakon pada Vukovara bio na Ovčari - poručio je Pavliček, dodavši kako Ćurčića ne osuđuje.

đorđe ćurčić.jpg 

Zašto je šutio?

- Ne osuđujem ga i ne tvrdim da je nešto napravio ili nije, ali zamjeram mu što je 20 godina u izvršnoj vlasti i šutio je, a nemoguće je da nema nikakva saznanja – naglasio je Pavliček, a nakon toga lavina se opet zakotrljala prema Ćurčiću. U srpskoj zajednici, pak, uvjereni su kako u korijenu Penavinog prosvjeda leži upravo to što se dogodilo s Kajkićem te da je na gradonačelnika Vukovara iz tih braniteljskih krugova izvršen pritisak kojemu on nije mogao odoljeti. Ćurčić je sve ovo vrijeme odbijao pozive medija da se i sam o svemu javno očituje. Sada prvi put za Jutarnji list detaljnije govori o svojoj ulozi na Ovčari, kao i situaciji u kojoj se zbog toga našao posljednjih mjeseci.

- U početku mi je to što me snašlo izgledalo nadrealno, gotovo nemoguće i vjerujte ni u snu se nisam nadao da ću se ubrzo naći na meti pojedinaca koji preko mene pokušavaju ostvariti neke svoje prizemne ciljeve. Odmah u startu želim razjasniti da mi je savjest potpuno čista. Stavljen sam na “optuženičku klupu” i na stup srama bez ikakvih dokaza i to prije nego što su legalne pravosudne institucije bilo što o tome rekle. Riječ je o neugodnoj situaciji za moju obitelj i mene, uvrijedilo me i povrijedilo. Zovu me prijatelji sa svih strana, brojni od njih Hrvati, i kažu kako ne mogu vjerovati da mi se to događa. Sve su to su laži i neistine. Konačno, mislim da bi sam samo lud čovjek ostao živjeti u prostoru u kojem je nešto loše učinio. No, vjerujem u pravnu državu i da će istina na kraju izaći na vidjelo - kazao nam je Ćurčić, koji se u siječnju ove godine odazvao policijskom pozivu da im se javi kao građanin, kao potencijalni svjedok zbivanja na Ovčari nakon pada Vukovara.

- Uredno sam pozvan, uredno se odazvao i onda nakon 15 dana to izađe u nekoj opskurnoj emisiji gdje se iznese 99 posto neistina. Čak ni moje ime nisu ispravno rekli. Sada izmišljaju da sam nešto zapovijedao, a nisam bio u poziciji da bilo kome nešto zapovijedam. Osim mene ispitano je još 30-40 ljudi, a samo se mene izvuklo kao problematičnog. Zašto? Zato što sam kao dožupan i kao član SDSS-a dobra meta za napad, ali nije to samo napad na mene, SDSS i gospodina Milorada Pupovca, nego i na Vukovarsko-srijemsku županiju kao instituciju u kojoj sam legalno i izravno izabrani dožupan – priča Ćurčić, koji nam je potom prepričao svoju epizodu s Ovčare i onoga što je on vidio da se tamo događalo 18., 19. i 20. studenoga 1991.

- Prije svega želim reći da je Ovčara širok pojam. To je bila velika VUPIK-ova farma i poljoprivredno dobro na kojoj sam ja prije rata radio, s obzirom na to da sam kao VUPIK-ov stipendist završio Poljoprivrednu školu. Inače, tamo je radilo oko 135 ljudi, od kojih su 90 posto bili Hrvati i nikad s njima nisam imao problema, kao ni oni sa mnom. Štoviše, sa svima sam bio u dobrim odnosima, a s nekima sam to i danas ostao. Uglavnom, tog ljeta 1991. nakon što je završila žetva otišao sam na godišnji odmor u Bosnu i na posao sam se trebao javiti 9. 9. 1991., ali kako je u međuvremenu počeo i eskalirao rat, ostao sam u Bosni i nisam se vratio dok nije objavljen poziv da se dođe na posao zbog skidanja jesenskog uroda, spašavanja strojeva... i tako sam se vratio sredinom studenoga – kazao je Ćurčić, koji je sljedećih dana vidio da se autobusima dovoze zarobljenici iz Vukovara.

- Tamo je 18. 11. dovedena grupa ljudi koji su se predali na Mitnici, Crveni križ ih je evidentirao i odvezeni su autobusima dalje, sljedeći dan je dovezena grupa žena i djece koji su izvučeni iz grada i koji su bili izrazili želju da idu prema Srbiji. Onda, treći dan, tog 20. 11., dovezena je grupa ljudi koje su prije našeg povratka s polja smjestili u hangar i tamo ih je čuvala vojska. Mi im nismo mogli, niti smo im smjeli prići. Sutradan smo vidjeli da je hangar prazan, pa su nam rekli da su ih tijekom noći odvezli prema Vorgincu, prema Grabovu. Nitko od nas nije znao što im se dogodilo, niti smo na taj dio Ovčare smjeli ići ili išta pitati. Sjećam se da nam je jednom rečeno da prema Grabovu ne smijemo ići, jer vojska nešto radi. I to je sve što ja znam da je bilo, a za ono što se zapravo dogodilo doznao sam kasnije, kada je za to doznala i cjelokupna javnost – rekao je Čurčić i dodao:

- Kamo sreće da nisam nikada došao, ali, eto, vratio sam se na poziv firme kao nekakva radna obveza na spašavanju pogona, stojeva... Nisam nosio oružje, nisam bio u vojsci, niti bilo kojoj vojnoj postrojbi. Bio sam običan radnik. Niti sam koga ubio, niti sam sudjelovao u tome na bilo koji način. Ne bježim od toga da sam se tamo zadesio u tom trenutku, ali kao civil, kao radnik, a sve ostalo što se sada o meni priča i piše su laži i neistine od kojih ću se braniti svim dopuštenim sredstvima.

“Tražit ću pravdu na sudu”

Smatra da se sada njegovo ime koristi kako bi se “manipuliralo s ljudima koji su doživjeli tragediju i kako bi se jadno skupljali politički bodovi”.

- Meni su u ratu poginuli bliski rođaci, majka mi je ranjena... Svašta se događalo. Mogao sam i ja otići odavde, ali ostao sam jer mi je savjest čista, a ovo što se sada radi čista je politika i ti koji me blate su ljudi koji imaju neke druge namjere, a ne potragu za istinom. Pa, meni se dotični gospodin kojemu sam dao izjavu u policiji maltene ispričavao što me ispituje, a onda to za 15 dana objave na televiziji. Uglavnom, oni koji su me stavili na stup srama, koji mi podmeću, to će morati dokazati na sudu. Ako se utvrdi da sam kriv, ja sam spreman odgovarati, ali u suprotnome oni će to novčano platiti, a sav prihod ću uplatiti za pomoć u traženju nestalih i stradalih osoba. Savjest mi je apsolutno čista.

Ćurčić je mirnu reintegraciju dočekao kao upravitelj VUPIK-ove zadruge, pa je tako neposredno sudjelovao i u reintegraciji kombinata kojemu je direktor bio Zoran Mudri, a surađivao je i s tadašnjim ministrom poljoprivrede RH Zlatkom Dominikovićem.

- Iza mene, mog rada i dosadašnjeg života nema nikakvih repova, malverzacija, a pogotovo ne zločina, sudjelovanja u njemu ili prikrivanja. Imam rezultate u radu na prekograničnoj suradnji, suradnji s nacionalnim manjinama... i to mi nitko ne može oduzeti i osporiti. Na žalost, stvorena je loša atmosfera, koja ne pridonosi dobrim i normalnim međuljudskim odnosima - kazao je Ćurčić, istaknuvši da je imao i ima dobru suradnju i odnose s političarima iz stranaka s hrvatskim predznakom, pa tako i s HDZ-ovim županom Božom Galićem, dožupanom Damirom Barnom, gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom...

Krunski svjedok

- S njim sam jako dobro surađivao dok sam bio predsjednik KK Borovo koji smo ponovno pokrenuli nas skupina bivših igrača, među kojima su bili i hrvatski branitelji Zvonimir Leko i Luka Živković. Čak nam je Grad i financijski pomagao kada smo prošle godine ušli u A1 ligu. S kolegama Galićem, Penavom i Barnom jako dobro surađujem na pitanjima koja su važna za srpsku zajednicu u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji i tu između nas nikad nije bilo prijepora. Dosta radimo na razvoju dobrih međuljudskim odnosa i stabilnosti, ali i na razvoju gospodarstva, dovođenju investicija..., jer to nam svima koji živimo na ovom području treba biti prioritet bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Što se, pak, tiče ovog prosvjeda, mislim da je gradonačelnik Penava trebao postupiti jednako kao i u slučaju kanala Dunav-Sava, kada je sazvao sjednicu Gradskog vijeća i dobio podršku svih vijećnika da se protive realizaciji tog projekta. Tako je i za ovo trebao pozvati sve vijećnike i vjerujem da bi dobio podršku od svih i to bi se odnosilo na sve stradale u ratu. To bi za mene bilo legitimno i normalno, da se ne stvaraju tenzije. Ja žrtve ne želim dijeliti i kao svaki normalan čovjek želim da se krivci s obje strane pronađu i procesuiraju. No, kada već nije bilo tako, očekujem da će skup proteći mirno, bez teških riječi i poruka i bez politiziranja - zaključio je Ćurčić. Čovjek kojega na nekim portalima desne političke orijentacije te u dijelu javnosti označavaju kao osobu zbog koje je prekinuta istraga ratnog zločina na Ovčari. Kajkić je, pak, prije tri tjedna optužio MUP da je inkriminirao sav njegov rad na istrazi ratnog zločina na Ovčari.

- MUP laže da se nije dovoljno dobro radilo na predmetu Ovčara. Ja sam napravio dobar posao i ne zamjeram si ništa. Bio sam na dobrom putu, ali rezultati su, ne mojom krivnjom, izostali. Predmet Ovčara u MUP-u nije postojao do ožujka 2017., ja sam ga oformio. Devet mjeseci radio sam na ovom predmetu i obavio gotovo 300 obavijesnih razgovora. Toliko nije napravljeno u zadnjih 10 godina na teritoriju cijele Hrvatske – rekao je Kajkić, dodavši kako je s kolegama pripremio spis od 26.000 stranica uz brojne videozapise, no detalje nije želio iznositi.

- Žao mi je što osoba koju se cijeli slučaj tiče nije baš u potpunosti surađivala - dodao je Kajkić, čije su navode u MUP-u odbacili.

Nitko od naših sugovornika, pak, nije prstom pokazao na Ćurčića kao na osobu koja je sudjelovala u počinjenju ratnog zločina na Ovčari. No, Franjo Šoljić, vukovarski branitelj i čelnik Udruge Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zamjera Ćurčiću šutnju.

- Ne može gospodin Ćurčić izjaviti da je bio 18., 19., 20. 11. 1991. na Ovčari, ali da je pošteno radio svoj dio posla kao uposlenik VUPIK-a. Oprostite, gospodine dožupane, ali vi ste krunski svjedok, vidjeli ste što se tamo događa. Osim toga, tko je u tim danima mogao biti na tom mjestu, a da nije podoban. Vi ste 27 godina šutjeli. Mi vas ne sudimo, niti ćemo vas suditi, ali zašto ste 27 godina šutjeli? To su stvari koje nisu dobre – smatra Šoljić.

Ćurčića, s druge strane, brani Kata Banožić. Riječ je o ženi koja je živjela i radila na Ovčari sa svojim suprugom Dragom. Kada su počela ratna djelovanja, sudbina je htjela da ona i suprug ostanu na Ovčari. Mlađi sin Ivica u to je vrijeme bio na odsluženju vojnog roka u JNA, dok su stariji sin Boris i njihov zet bili u Vukovaru. Oni su branili grad. Boris će, na žalost, kasnije svoj životni put skončati upravo na Ovčari.

- Suprug i ja smo ostali na Ovčari kao u nekom radnom logoru, imali smo svakodnevne radne obveze. Možete misliti kako nam je bilo gledati što se događa ispred nas dok je Vukovar napadan, a tamo su nam bili sin i zet – priča nam ova žena, koja Ćurčića poznaje otprije rata, jer su zajedno radili.

- Odgovorno tvrdim da on sa zločinom na Ovčari nije imao nikakve veze. Đorđe se na Ovčaru vratio u studenome i ništa nije kriv. Ja bih za njega svjedočila pred bilo kojim sudom da je častan i pošten čovjek, da nije zločinac, da nije ništa loše učinio. Bio je ovdje kao običan radnik. Ja sam starija žena, sin Boris mi je ubijen na Ovčari, ali garantiram da on nema nikakve veze s bilo kakvim zločinom na Ovčari i u Vukovaru. Bio je u Bosni s obitelji dok ga nisu pozvali da se vrati na posao – kazala je gospođa Kata, ispričavši nam i jednu sekvencu vezanu uz Ćurčića i njihova sina Borisa.

- Đorđe se 20. 11. vraćao s Grabova vozeći traktor i vidio je kako iz autobusa izlazi Boris i još par momaka koje je poznavao, koje su ovi bili dovezli. Kazao je da ga je vidio, ali da nije mogao ništa učiniti, jer su ga došljaci Srbi u uniformama potjerali da parkira traktor i da sjedne u autobus i ode s Ovčare. Gledajte, i mi smo bili u to vrijeme na Ovčari, pa nismo ništa vidjeli, niti smo išta mogli učiniti. Zar mislite da je ne bih pokušala doći do svoga sina? Da ne bih sada ispričala da sam vidjela nešto i nekoga, da znam sigurno je li netko nešto radio? Naravno da bih to učinila, ali mi koji smo tamo bili znamo da kao civili nismo mogli ništa učiniti – istaknula je Kata Banožić. Zvonimir Leko, vukovarski branitelj s Trpinjske ceste, s Ćurčićem je igrao košarku, a onda su zajedno revitalizirali KK Borovo.

U HDZ-u suzdržani...

- Znam ga kao dječaka kada je došao u klub s nekih 15-16 godina, a ja sam od njega stariji 10-ak godina i prihvatio sam ga dobro, pazio da ga stariji ne diraju. Što se tiče rata, sve do sada o njemu nisam ništa čuo, a ovo što se sada govori, ako je bio tamo, vjerojatno bi mogao imati neke informacije. Nas dvojica o ratu nikad nismo razgovarali, jer je rat za mene odavno završio, a ovo što smo surađivali u klubu bilo je korektno i nas dvojica nismo imali nikakvih problema. Ovo što čujem mi ne ide u glavu, iako je sve moguće, ali stvarno o njemu ne mogu ništa ružno reći. Ako je nešto radio, onda je to loše. Znam da je bio poljoprivrednik, a sad, ako je bio tamo, vjerojatno nešto i zna, vjerojatno je nešto vidio i da ima neke informacije, ali to trebaju utvrditi istražna tijela. Nije mi ličio na takvog čovjeka, iako rat mijenja ljude, ali ja o njemu još imam dobro mišljenje i ne mogu ništa ružno reći – rekao nam je Leko.

O njihovim iskustvima s Ćurčićem pokušali smo nešto više doznati i od HDZ-ovih čelnika u Vukovaru i županiji. Iz ureda župana Bože Galića, kojemu je Ćurčić već devetu godinu jedan od zamjenika, poručili su nam da bi župan rado nešto rekao o Ćurčiću, ali da je na službenom putu u Bruxellesu, pa će nam odgovore poslati u ponedjeljak. Damir Barna, HDZ-ov dožupan i predsjednik vukovarskog HDZ-a, kazao nam je da nema što puno za reći o Ćurčiću.

- Ne bježim od izjave, ali nas dvojica nismo baš nešto previše surađivali u ovih godinu dana koliko sam ja na dužnosti dožupana. Generacijski smo bliski, išli smo u istu školu, ali i iz tog vremena ga površno znam. Igrali smo zajedno jednu košarkašku utakmicu za školu, ali nismo se družili – kazao je Barna, a ništa rječitiji nije bio ni gradonačelnik Penava.

- Gospodina Ćurčića znam kao donedavnog predsjednika KK Borovo, a o onome što je bilo prije, pogotovo 90-ih godina, ne znam ništa, jer ga ne znam iz tog doba i o tome ne mogu pričati. Ovo što smo surađivali bilo je korektno i dobro. U svakoj komunikaciji ostavio je dojam normalnog čovjeka - rekao je Penava.

Kategorije: Hrvaška

JESU LI, I ZAŠTO, HRVATSKI BRANITELJI DESNIČARI? Evo do kakvih se spoznaja došlo opsežnim istraživanjem...

Sob, 13/10/2018 - 22:21

Hrvatski ratni veterani razlikuju se od ostatka biračkog tijela po tome što na izborima u većem postotku glasaju za stranke desnog centra i desnice. Isto tako, ratni veterani ideološki se određuju desnije od ostatka biračkog tijela. Međutim - suprotno dojmu medija i opće javnosti - činjenica da je netko branitelj ne povećava vjerojatnost izlaska na izbore u odnosu na ostale birače sličnih socio-demografskih obilježja.

Najvažniji su to rezultati znanstvenog rada “Politička participacija i stranačke preferencije ratnih veterana u Hrvatskoj”, koji potpisuju Dragan Bagić i Kruno Kardov sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a koji je objavljen u novom broju časopisa Politička misao.

Istraživači su analizirali podatke o političkim preferencijama ratnih veterana u odnosu na ostatak biračkog tijela istražujući njihovo ponašanje na parlamentarnim izborima 2011., pred parlamentarne izbore 2015. godine te na zadnjim predsjedničkim izborima održanim 2015. godine.

Istraživanje koje je provedeno u tri vala tijekom ljeta i jeseni 2015. godine pokazuje da je na parlamentarnim izborima u prosincu 2011. godine 51,5 posto ratnih veterana glasalo za stranke desnice i desnog centra. Ispitanici koji pripadaju grupi neveterana na tim su izborima strankama desnice i desnog centra dali 38,7 posto svojih glasova. Dakle, razlika je velika i iznosi čak 12,8 postotnih poena.

S druge strane, 44,6 posto ispitanika neveterana na tim je izborima glasalo za stranke ljevice i lijevog centra, dok je taj postotak među ratnim veteranima bio niži za oko 10 postotnih poena. Veterani su također u nešto većem postotku glasali za stranke centra i interesne stranke (6,6 naspram 4,4 posto), ali su se u većem postotku i izjasnili o tom pitanju - bez odgovora bilo je samo 7,5 posto ratnih veterana naspram 12,3 posto neveterana.

“Veća sklonost glasanju za stranke desnice i desnog centra te manja sklonost glasanju za stranke ljevice i lijevog centra u veteranskoj populaciji ne mogu se objasniti razlikom u sklonosti odgovaranju na to pitanje. Zaključujemo, dakle, da su opisane razlike u obrascima glasanja na parlamentarnim izborima 2011. godine između ispitanika veterana i neveterana statistički značajne”, stoji u spomenutom znanstvenom radu.

Istraživači su analizirali i ponašanje ispitanika u drugom krugu predsjedničkih izbora 2015. godine i došli do vrlo sličnih rezultata o ponašanju ratnih veterana u odnosu na ostatak biračkog tijela. Za Kolindu Grabar-Kitarović glasalo je 61,2 posto ispitanih ratnih veterana te 50,4 posto ispitanika ‘neveterana’. Za Ivu Josipovića glasalo je 30 posto ispitanih veterana i 39,9 posto neveterana. Bez odgovora bilo je 9,7 posto ispitanika neveterana i 8,7 posto veterana. Autori spomenutog znanstvenog rada napomenuli su kako je razlika između dvije promatrane skupine u izjašnjavanju o tom pitanju zanemarivo mala i da spremnost na odgovaranje nije mogla utjecati na navedene razlike.

“Opisane razlike u odabiru predsjedničkih kandidata, od kojih se jedan deklarirao kao kandidat lijevog centra, a drugi kao kandidat desnog centra, između veterana i neveterana statistički su značajne”, tvrde istraživači Bagić i Kardov.

Slične rezultate pokazalo je i istraživanje ponašanja ratnih veterana u odnosu na ostatak biračkog tijela neposredno pred parlamentarne izbore održane u jesen 2015. godine - 48 posto veterana bilo je spremno glasati za stranke desnice i desnog centra, dok je ta brojka kod neveterana bila čak 14 postotnih poena niža.

Kada je riječ o ideološkoj samoidentifikaciji ispitanika, u spomenutom istraživanju rezultati upućuju na to da veterani u prosjeku svoju političku orijentaciju opisuju statistički znatno desnijom od ostatka uzorka. Oko 37 posto ratnih veterana koji su sudjelovali u ovom istraživanju svoju je političku orijentaciju odredilo u rasponu od umjereno desne do krajnje desne, što je za deset postotnih poena više nego kod ispitanika neveterana. Najveća je razlika između tih dviju skupina u određivanju u kategoriji “krajnje desno” - 14 naspram 6 posto u korist ratnih veterana.

“Međutim, valja naglasiti kako je populacija hrvatskih veterana Domovinskog rata ipak politički pluralna društvena skupina u kojoj je zastupljen cijeli dijapazon političkih orijentacija i preferencija kao i u ostatku populacije, te da sam braniteljski status ne spada među najjače prediktore političkog ponašanja”, stoji u zaključku istraživanja.

Drugim riječima, i među ratnim veteranima utvrđena je široka lepeza ideološkog samoodređivanja, samo što je u odnosu na ostatak biračkog tijela ta lepeza - pomaknuta udesno.

Suprotno općem dojmu, istraživanje je pokazalo da ratni veterani ne izlaze na birališta češće nego ostali građani, odnosno nije utvrđena statistički značajnija razlika u ponašanju ratnih veterana i ostatka biračkog tijela ni na jednim od triju promatranih izbora (parlamentarnih 2011. i 2015. te predsjedničkih 2015. godine).

- Treba naglasiti da razlika u izlaznosti na izbore postoji kada se ratni veterani uspoređuju s cijelom populacijom. No kada se u obzir uzme činjenica da su branitelji stariji od prosjeka opće populacije, da su dominantno muškarci, kada se dakle kontroliraju sva ta specifična obilježja i sve socio-demografske karakteristike, onda u istraživanju dolazimo do zaključka da činjenica da je netko branitelj ne povećava vjerojatnost izlaska na izbore - objasnio je za Magazin suautor znanstvenog rada “Politička participacija i stranačke preferencije ratnih veterana u Hrvatskoj” Dragan Bagić.

OK 

Kategorije: Hrvaška

PRESTRAŠENI, PODOBNI I POSLUŠNI U javnosti ih nazivaju pulenima politike, zaštićenima poput polarnih medvjeda. Oni tvrde da nije tako...

Sob, 13/10/2018 - 22:13

Ravnatelj Prvi: Bio sam nastavnik matematike. Otkad sam u mandatu, ja sam trgovac, pravnik, komunikolog i psiholog. Možda još nešto, ali još nisam otkrio što. Nemam nikakve ovlasti, a za sve sam kriv. Ponekad imam osjećaj da sam vreća za udaranje. Ali držim se.

Ravnatelj Drugi: Realno, nisam baš za sve kriv i imam nekakav autoritet. Mi ravnatelji međusobno vječno raspravljamo o propisima. Radno zakonodavstvo. GDPR. Natječaji. Evidencija radnog vremena. Anonimna prijava na razini trača. Inspekcija. Psihoza.

Ravnatelj Treći: Nemate pojma s čim se mi sve susrećemo. Od agresivnih roditelja do zahtjeva za promjenom imena učenika koji je odlučio biti učenica.

Ravnatelj Četvrti: Ovo je najgori period u mojoj karijeri. Nastavnici odlaze na duga bolovanja, očajnički tražim zamjene. Pucam po šavovima.

Ravnatelj Peti: Nedavno sam bila u Švedskoj. Tamo, uz direktora škole, postoje i pedagoški voditelji. Mi nemamo ni zamjenike, ni pomoćnike. Mislim da nešto takvo ne postoji nigdje u svijetu.

Ravnatelj Šesti: Ove sam godine bio četiri dana na godišnjem da bismo 3. rujna bili 110 posto spremni za eksperimentalni program.

Ravnatelj Sedmi: Odgovoran si za apsolutno sve. Financije, prijevoz djece, zapošljavanje, radove u školi, nabavu opreme. Stalno se boriš s kontradiktornim papirima i zakonima.

Ravnatelj Osmi: Vodiš borbe s vjetrenjačama - osnivačem, ministarstvom, Crkvom, roditeljima. Najmanje se baviš onime čime bi se najviše trebao baviti, podizanjem kvalitete nastave.

Ravnatelj Deveti: Plaća? Otprilike kao i učitelja u statusu savjetnika. Svakodnevna “Škola za život”, ali za život u Hrvatskoj.

...

O njima ovisi uspjeh škole, zadovoljstvo kolektiva, napredak učenika. U njihovu (re)izboru sudjeluju i roditelji, i nastavnici, i osnivač (lokalni političari), i ministri, bez provjere kandidatovih stručnih kvalifikacija, liderskih i menadžerskih sposobnosti ili verifikacije programa rada ravnatelja. Zaposleni su na određeno, pet godina, koliko im traje mandat. Mogu ga ponavljati. Ako im reizbor ne prođe, oni su na ulici. Zato ih je mnogo u četvrtom, petom mandatu. Nisu u sindikatu i ne štrajkaju.

U javnosti ih se naziva poslušnicima, pulenima politike, zaštićenim polarnim medvjedima, što je na nedavnom skupu 350 ravnatelja u Svetom Martinu na Muri komentirala organizatorica godišnjeg druženja, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Suzana Hitrec, otprilike ovim riječima: “Možda i jesmo neka vrsta medvjeda, ali ona na kojima svi vježbaju gađanje”.

- Istina je, u javnosti se često govori da su ravnatelji zaštićeni poput polarnih medvjeda. To je čisto obmanjivanje i tako može reći samo netko tko ne zna što ravnatelj radi i u kojim uvjetima, jer ravnatelji nemaju ni minimalnu radnu zaštićenost za razliku od svih drugih radnika u sustavu i ravnatelja u drugim javnim službama. Velik dio ravnatelja, ako nije izabran na reizboru, ostaje bez ikakva posla. Smijeniti nas može gotovo svatko. Sve bez ikakva propisanog kriterija kvalitete rada. Bez obzira na to kako radili, ako se nekome zamjerimo, lako nas se riješe. Što se god u školi loše dogodilo, ravnatelji su svima krivi za sve. Tako da mi, ravnatelji, možda i jesmo neka vrsta hrvatskih medvjeda koji brzo izumiru, ali unatoč tome na njima svi vježbaju gađanje i sezona lova uvijek je otvorena - objašnjava Hitrec tezu o medvjedima.

Nemaju pomoćnike

Potvrđuje da ravnatelji u Hrvatskoj jedini u Europi nemaju svoje pomoćnike. Imaju ih i siromašnije zemlje od naše. Iako u Zakonu o odgoju i obrazovanju piše da su ravnatelji pedagoški voditelji, prije nekoliko godina oduzet im je dodatak vezan uz odgojno-obrazovni rad. U tim uvjetima rješavaju spektar problema, od nedostatka prostora, opreme, rada u dvije ili tri smjene, sa zastarjelim nastavnim planovima i programima, do kroničnog nedostatka ljudi koji bi se uopće javili na natječaje za radna mjesta nastavnika. Pritom se, kaže Hitrec, zakon mijenja svake godine i svi zakonski propisi koje moraju provoditi u školama imaju međusobna neslaganja. Tako da, kako god ravnatelji postupili, najvjerojatnije će pogriješiti.

Najnoviji primjer slanja suprotnih uputa školama vezanih uz status vjeronauka u školi, jedan dopis biskupa, drugi ministrice obrazovanja, pokazatelj je s kakvim se varijantama ravnatelji svakodnevno snalaze. Nije dovoljno što postoji niz međusobno neusklađenih propisa, nego postoje i kontradiktorne upute koje se šalju ravnateljima o tome kako trebaju provoditi propise. Umjesto rješavanja takvih situacija na razini obrazovne politike, vrući krumpir često se prebacuje školama i ravnateljima. Što god ravnatelji učinili, sigurno je da će pogriješiti, biti proglašeni krivcima, nekome se zamjeriti i u konačnici na ovaj ili onaj način za to biti sankcionirani, primjećuje Hitrec.

Ravnatelje škola nedavno je pogodila odredba Zakona o braniteljima. U njoj nije navedeno da se prednost za zapošljavanje nezaposlenih branitelja pod jednakim uvjetima provodi na natječajima za izbor i imenovanje ravnatelja škola, ali škole su jedine dobile takvu uputu, i to šest mjeseci nakon donošenja tog istog zakona. Prema uputama Ministarstva obrazovanja, a po nalogu Prosvjetne inspekcije, poništeno je 40-ak natječaja jer u njima nije objavljena poveznica s informacijama o prednostima branitelja. Unatoč tome što je u nekima od njih natječajni postupak bio potpuno završen i na niti jedan natječaj nije se javio branitelj.

- Nakon trinaestih izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi sada jedino ravnatelji u školama i učeničkim domovima imaju u svojem temeljnom zakonu propisano da se za izbor ravnatelja uvažava prednost pri zapošljavanju. To nemaju ni ravnatelji u drugim javnim službama. Upravo zbog ove situacije s prednosti zapošljavanja branitelja izišlo je na vidjelo da ne postoje stručni kriteriji za izbor ravnatelja škola, na što neuspješno upozoravamo sve prosvjetne vlasti više od dvadeset godina - naglašava Hitrec.

Novim promjenama zakona određeno je da školski odbor pri izboru ravnatelja boduje dodatne jezične, digitalne kompetencije i kompetencije vezane uz projekte EU. Što je s ključnim ravnateljskim kompetencijama: pedagoškim i menadžerskim? Što je sa životopisom, ravnateljskim iskustvom, programom rada u mandatu? Ništa od toga, potvrđuje Hitrec, ne boduje se pri izboru ravnatelja. Zato zaključuje da se zakonskim promjenama u privilegirane skupine za posao ravnatelja stavljaju nastavnici informatike i stranih jezika, s iskustvom u nekom od europskih projekata i naravno uz uvjet da su nezaposleni branitelji ili članovi obitelji branitelja.

- Treba li Hrvatskoj ravnatelj škole s vizijom i energijom za razvoj škole? S obzirom na ovakav propis, posljedično će sve manje entuzijastičnih, motiviranih i kvalitetnih nastavnika htjeti biti ravnatelji - predviđa Suzana Hitrec.

Ravnateljica zagrebačke Upravne škole bila je članica prve Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme. Nakon toga, o reformi dobiva samo informacije iz medija. Čini se da su i njoj “škole za život” bolna točka.

- Za mene se otvaraju mnoga pitanja na koja zasad nisam pronašla odgovor, a za koja smatram da su važna za uspjeh promjena - kaže i nabraja pitanja: - Kakva je promjena u sadržaju kurikuluma nakon objave prije više od dvije godine? Kada i kako se namjeravaju provesti kurikulumi predmeta koji sada nisu u eksperimentu? Kada će biti izrađeni sektorski i strukovni kurikulumi?

- Koliko mi je poznato, rad na izradi tih kurikuluma nije ni započeo. A imamo oko 400 programa za zanimanje od kojih se samo vrlo mali dio odnosi na dualno obrazovanje i 19 novih kurikuluma. Ocjenjivanje u ‘školama za život’ već je započelo. Koja je razlika u odnosu na dosadašnje? Kako se provode međupredmetne teme? Kada i kako će započeti priprema ostalih nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja od kojih se očekuje primjena reforme za deset mjeseci? Ravnatelji smatraju da imaju pravo na sve transparentne i potpune informacije o svemu što se planira promijeniti jer niti jedna promjena u školi dosad nije zaživjela ako ravnatelj za nju nije osigurao uvjete za provedbu i podršku nastavnicima - kaže Hitrec.

Tvrdi da postoji niz zakidanja koja se odnose isključivo na ravnatelje osnovnih i srednjih škola, kao i učeničkih domova.

- Iako svi ravnatelji ne rade jednako uspješno, desetljećima smo svi zakinuti za napredovanje u zvanje mentora i savjetnika, kao što to mogu naši nastavnici koji osim statusa za to dobivaju i određeno povećanje plaće. Ravnatelji škole opet su, kao jedini u sustavu obrazovanja, plaćeni prema broju učenika u školi. A posljednjih se godina smanjuje njihov broj pa osnivač i ministarstvo smanjuju upisne kvote. Uz to, u sve se redovne škole upisuju učenici s teškoćama, s kojima se radi prema prilagođenom programu ili individualiziranom pristupu, a zbog upisa te djece smanjuje se broj učenika po razredu. Nastavnici koji rade s djecom s teškoćama dodatno su plaćeni, što sigurno i zaslužuju. A ravnatelji su zbog toga dodatno kažnjeni jer je manji broj učenika u školi iako se time složenost ravnateljskog posla uvećava. Dakle, prema koeficijentu za ravnatelje koji se temelji na broju učenika u nekim školama, ravnatelji imaju manju plaću od nastavnika. Ali zato imaju mnogo dulje radno vrijeme i odgovornost za apsolutno sve u školi. I taj iznimno složen posao, o kojem u velikoj mjeri ovisi kvaliteta rada škole i kao što rezultati brojnih istraživanja pokazuju, čak i uspjeh učenika, moramo raditi sami. Ne zato što to tako ravnatelji žele - objašnjava Hitrec.

Udruga ravnatelja predlaže izradu novog zakona u kojem bi se omogućila mnogo veća autonomija škola, a samim time i odgovornost. Svima je jasno da je zakon loš, jer od 2008. godine kada je donesen mijenja se jednom ili dva puta godišnje. I opet su najavljene izmjene.

Intenzivna potreba za promjenama

- Ono u što mi u školama uvijek možemo biti sigurni jest da će se zakon opet mijenjati. Osim toga, postoji intenzivna potreba da se mijenjaju gotovo i svi pravilnici koji se odnose na naš sustav. Dosad smo nekoliko puta tražili izmjene Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, Pravilnika o ekskurzijama i Pravilnika o stručnoj spremi. Smatramo da se konačno treba dati povjerenje školama, nastavnicima i ravnateljima. A one za koje se utvrdi da ne znaju koristiti autonomiju i ne rade dobro, treba sankcionirati. Tražimo konačno reguliranje ravnateljskog radnog statusa tako da ne prelazimo s neodređenog ranog vremena na određeno, odnosno da se svima kojima se ne čuva prethodno radno mjesto omogući da nakon mandata rade druge poslove u školi sukladno stručnoj spremi. S obzirom na to da imamo 30 do 40 posto manje plaće u odnosu na ravnatelje sličnih javnih ustanova u Hrvatskoj, tražimo usklađivanje koeficijenta za plaću na razini Hrvatske te kriterije vezane uz složenost poslova, odgovornost i uspješnost, a ne one vezane uz broj učenika - navodi predsjednica udruge. Zalaže se i za uvođenje pomoćnika ravnatelja jer smatra da je posao zahtjevan i presložen za jednu osobu.

- Bilo bi dobro da se Hrvatska konačno odluči i odredi kakvog ravnatelja škole treba i želi. Jer po svemu dosad viđenom možemo zaključiti da treba prestrašene, podobne i poslušne. Više od dvadeset godina predlažemo profesionalizaciju rada ravnatelja. Profesionalizacija znači da bi ravnatelji dolazili osposobljeni za taj posao na radno mjesto i ostali bi na tom radnom mjestu ako rade kvalitetno. To nikako ne uspijevamo jer je očito sve važnije osim kvalitete na čelu škole - zaključuje.

Kategorije: Hrvaška

Stoljetna štala pretvorena u moderan dom

Sob, 13/10/2018 - 21:27

Gledajući ovaj nevjerojatan dom U Österlenu u Švedskoj, prvo što smo primijetili jest iznimno velik strop i prozračan i svjež interijer. Na prvi je pogled nemoguće procijeniti da li je riječ o vrlo staroj građevini. No, djelomično je izgrađena 1901. godine. Nakon što je dugo bila napuštena, arhitekt Jonathan Andersson vratio je u nju život i pretvorio u prekrasan i moderan dom. Prenamijenjena staja ima tlocrt L- oblika i ukupne je površine 390 četvornih metara.

Interijer je kombinacija modernog minimalizma i rustikalnog šarma, a bijela je glavna boja koja se široko koristi u svim prostorima. Polirani betonski podovi i eksponirane drvene grede nadopunjuju bijele zidove i stropove te daju sobama jednostavan i istovremeno profinjen izgled s rustikalnom notom. Unatoč činjenici da je riječ o drvenom objektu sa super visokim stropom i bijelim zidovima, prostor ne izgleda hladno ili prazno.

Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Kamin naglašava visinu dnevnog prostora i istodobno daje topao i ugodan izgled.

Barn-Coversion-in-Sweden-with-wooden-beams.jpg

Niz visoko postavljenih svjetiljki upotpunjuje dnevni boravak.

White-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Otvorena kuhinja ima krovne prozore i isti monokromatski dekor kao i ostatak kuće.

Polished-concrete-floor-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Nedostatak boje uravnotežuje prisustvo brojnih različitih tekstura i uzoraka kroz dizajn interijera.

Modern-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Kuća ima četiri spavaće sobe i veliku sobu koja je u osnovi otvorena kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak.

Hallway-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Prozori od poda do stropa donose obilje prirodnog svjetla i naglašavaju otvoren i prozračan izgled kuće.

Bedroom-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Spavaće sobe nemaju visoke stropove, ali imaju bijele zidove i polirane betonske podove, baš kao i velika soba.

Minimalist-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Povremeno naglašene boje pomažu da dekor ostane zanimljiv i ne dopuštaju da postane dosadan ili monoton.

Chair-on-corner-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg 

Namještaj daje karakter svakoj sobi i unosi nove teksture i suptilne boje.

Fireplace-with-accent-chairs-on-front-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Ognjište je prilično masivno, ali izgleda malo u kontekstu velike sobe i visokog stropa.

Bathroom-view-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg 

Veliki prozori dopuštaju puno prirodnog svjetla, ali i izlažu kuću panoramskom pogledu na okolicu.

Poted-plant-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Kupaonica je iznenađujuće jedna od najslikovitijih dijelova kuće, s mekim sivim tonom na zidovima.

Barn-Coversion-in-Sweden-Design.jpg

Izvana, kuća izgleda skromno i jednostavno, a ne moderno, kao unutarnji prostor.

Old-Barn-Coversion-in-Sweden.jpg

Struktura oblika slova L čini lijep dvorišni prostor s velikom terasom.

Stoljetna štala pretvorena u moderan dom 

Izvor: homedit.com

Kategorije: Hrvaška

VIDEO: BORIS VUJČIĆ PROGLAŠEN NAJBOLJIM GUVERNEROM U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EUROPI 'Sačuvali smo tečaj i financijsku stabilnost u uvjetima duge recesije'

Sob, 13/10/2018 - 21:18

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić proglašen je najboljim guvernerom u Srednjoj i Istočnoj Europi u 2018. godini. Ovo priznanje hrvatskom je guverneru dodijelila publikacija GlobalMarkets koja prati rad godišnjih skupština Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, kao i brojnih drugih međunarodnih financijskih institucija.

U obrazloženju upućenom guverneru HNB-a ističe se njegova važnost za uspješno, ali malo gospodarstvo u regiji, koja se odupire još jednom valu previranja na tržištima u nastajanju. Vrijednost guvernerova rada potvrđena je u srpnju 2018. kada je dobio potporu da vodi hrvatsku središnju banku u drugom šestogodišnjem mandatu, smatra urednički odbor GlobalMarkets-a. Pozornost Hrvatske narodne banke usmjerena je na tečaj, s ciljem ulaska u "čekaonicu" europske zajedničke valute do 2020., pri čemu se euro koristi kao sidro za tečaj kune. Hrvatska se suočava s izazovima, ponajprije s razmjerno visokom razinom javnog duga, koji je iznosio 78% BDP-a u 2017. Ipak, Hrvatska se također nalazi na dobrom putu u pogledu stanja javnih financija, kažu analitičari i ekonomisti. Njezine međunarodne pričuve dosegnule su najvišu razinu dosad od 16,5 milijardi eura (19,3 mlrd. USD) u lipnju. "Vujčić dobro obavlja težak posao ", rekao je glavni ekonomist jedne banke usmjerene na Srednju i Istočnu Europu – zaključuje se u obrazloženju nagrade.

Boris Vujčić – najbolji guverner u Srednjoj i Istočnoj Europi 

Na upit što za njega znači ovo priznanje, guverner Vujčić je odgovorio: "Izuzetno mi je drago da sam primio ovu nagradu koju prvenstveno smatram priznanjem za sve zaposlenike Hrvatske narodne banke, odnosno  za sve ono što je HNB radio u posljednjih nekoliko godina. Uspjeli smo ispuniti svoje zakonskim mandatom utvrđene ciljeve odnosno sačuvati tečaj i financijsku stabilnost u uvjetima duge recesije. Također, i bankovni smo sustav održali stabilnim, te je iz krize izašao i jači nego ranije, a da porezne obveznike pritom nije koštao ni jedne kune. Stoga ćemo i u narednom razdoblju, u kojem nam cilj put prema euru, voditi računa da dobro predviđamo što će se događati u budućnosti, i na vrijeme poduzimamo mjere iz naše nadležnosti."

GlobalMarkets međunarodna je specijalizirana publikacija koju izdaje Euromoney Trading Ltd. Nagrada GlobalMarkets Award dodjeljuje se od 2004. godine najboljim ministrima financija i guvernerima središnjih banaka tržišta u nastajanju. Uz Srednju i Istočnu Europu, uključeno je pet drugih regija, primjerice Jugoistočna Azija i Latinska Amerika.

Kategorije: Hrvaška

UDRUGA RODA PRIKUPLJA ISKUSTVA ŽENA I ODLAZI S NJIMA MINISTRU 'Broj prijava žena o nehumanim postupcima od jučer je eksplodirao'

Sob, 13/10/2018 - 21:17

Lavina prijava nehumanih postupaka pod heštegom #PrekinimoŠutnju stigla je u udrugu Roda nakon istupa mostovke Ivane Ninčević Lesandrić u Saboru.

- Svaki tjedan primamo priče žena o tome kako im je naživo rađena kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija ili im je šivana međica nakon poroda. Dapače, postupci se ženama izvode bez objašnjenja da to boli i da imaju mogućnost anestezije. Želimo stati tome nakraj - rekli su nam u udruzi Roda koja se od 2001. zauzima za dostojanstvenu trudnoću, roditeljstvo i djetinjstvo u Hrvatskoj. Prijave koje im stignu do ponedjeljka u 8 sati predočit će u Ministarstvu zdravstva, gdje imaju sastanak isto prijepodne.

- Ženama koje prođu traumatično iskustvo preporučujemo da se obrate svim instancama, od ravnatelja u bolnici do saborskih zastupnika i ministra. Važno je da ne drže za sebe to što su prošle - savjetuje Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava u udruzi Roda.

danielA DRANDIĆ.jpg 

- Takvo postupanje nije slučaj samo kod kiretaže, nego i kod medicinski pomognute oplodnje, kad se ženama vade jajne stanice iz jajnika naživo ili kad se ženama pri vaginalnom porodu naživo reže i proširuje vulva, a potom se i šiva naživo. Zašto slušamo samo o nehumanim slučajevima trudnica? Pacijenti s pulmologije i traume ne žale se zbog nedostatka anestezije... Zbilja nam nije jasno zašto su postupci u reproduktivnom zdravlju žena toliko nehumani i zašto se pretpostavlja da se ženu ne treba informirati o postupcima koji joj se rade - ističe Drandić, dodajući da je srž problema informirani pristanak na određeni postupak. Žene bi, naime, trebale dobiti sve informacije o bilo kojem postupku prije nego što na njega pristanu. No, to je kod nas tek u začecima, a treba napomenuti i da se potpis na papiru za hospitalizaciju ne smatra informiranim pristankom.

- Najvažnije je da se upozori na tu praksu kao lošu i neprihvatljivu i da žene shvate da ne trebaju pristajati na postupke koji se izvode naživo te da im se treba objasniti kako se izvodi svaki postupak i da osoba ima dovoljno vremena postaviti sva pitanja - smatra Drandić.

- Nemamo službenu statistiku o učestalosti kiretaže koja se obavlja bez anestezije, no prema slučajevima u javnosti u kojima se spominju KBC Zagreb i Split, koji su velike ustanove, možemo zaključiti da je to kod nas raširena pojava, na neki način i navika - objašnjava Drandić iz Rode. Trudnicama savjetuje da uz njih uvijek bude partner ili druga bliska osoba.

Kategorije: Hrvaška

SKANDALOZAN ISPAD BUBNJARA DINE MERLINA Amar Češljar rekao kako bi na Hrvate prosvjednike u Mostaru 'poslao tenk': 'Nema tu glave za razgovore'

Sob, 13/10/2018 - 21:00

Ispad Amara Češljara, bubnjara bosanskohercegovačkog glazbenika Dine Merlina, koji je rekao da bi "poslao tenk" na Hrvate koji su u Mostaru prosvjedovali protiv Željka Komšića izabranog glasovima Bošnjaka u Predsjedništvo BiH kako bi predstavljao Hrvate, izazvao je zgražanje hrvatske javnosti u toj zemlji.

Nakon objave informacije o prosvjedima koje su potaknuli studenti protiv nametanja probošnjačkog političara hrvatskih korijena Željka Komšića za hrvatskog člana BiH Predsjedništva, u komentaru na jednome od sarajevskih portala oglasio se bubnjar Dine Merlina.

"Ma tenk poslat i opleti. Ovo je ba ludilo. Nema tu glave za razgovore", napisao je Češljar koga su mnogi podržali, ali i kritizirali zbog objave.

Njegov su javni istup nakon toga objavili svi utjecajni hrvatski mediji u BiH, nakon čega je uslijedio veliki broj kritika.

U subotu je pak Češljar u dva odvojena nastojao uzmaknuti tvrdeći da je njegov stav bio odgovor nacionalistima.

"Komentar je važio za nacionaliste koji nisu dobro došli ni u jednu zemlju", napisao je Češljar i dodao kako se u BiH 'mnogi petljaju' te se dodatno zapetljao objašnjavajući što je mislio pišući komentar.

"Ovi koji su tu, općenito, tu zemlju ne smatraju kao svoju, a kao žive u njoj. Čast iznimkama naravno", napisao je bubnjar. Dodao je i kako glazbenik Dino Merlin nema nikakve veze s njegovim stavom.

Tri sata kasnije bubnjar Dine Merlina se predomislio pa je u novome mailu predložio hrvatskim medijima, koji su ga nakon toga ismijali, da objave kako je njegov profil hakiran.

"Nego kako se profili zaista hakiraju možda radi situacije nije loše upravo to objaviti ako se slažete?! Česljaru hakiran profil i to je sve", rekao je.

Nedugo nakon bubnjara oglasili su se i iz PR tima Dine Merlina koji se ogradio od bubnjara te ustvrdio kako nema nikakve veze s politikom, niti bilo kakvim javnim istupima s tim u svezi.

Kategorije: Hrvaška

MODEL AMERIČKE LETJELICE PREDSTAVLJEN U ZAGREBU Na obuku u SAD za Black Hawk putuje osam pilota HRV-a. Evo za koje zadatke će se koristiti...

Sob, 13/10/2018 - 20:30

“Prva dva helikoptera Black Hawk UH-60M u u redove Hrvatske vojske dolaze 2020. godine”, potvrdio je jučer navode Jutarnjeg lista ministar obrane Damir Krstičević prilikom predstavljanja tih helikoptera u vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu.

Dva američka Black Hawka jučer su prezentirana u Zagrebu kako bi se hrvatska javnost upoznala s tom donacijom. Riječ je o višenamjenskim helikopterima koje je Hrvatskoj darovala Vlada SAD-a, a vrijedni su 53 milijuna dolara, iznos PDV-a će platiti Hrvatska. Donacija uključuje i opremu, pričuvne dijelove te obuku letačkog i tehničkog osoblja.

Obuka prvih pilota i tehničara provest će se u SAD-u do dolaska helikoptera u Hrvatsku, kazao je za Jutarnji list zamjenik zapovjednika HRZ-a brigadir Michael Križanec. Prema njegovim riječima, u SAD će biti upućeno između šest i osam pilota te oko 15 tehničara. Oni će poslije obučavati kolege u Hrvatskoj.

Krizne godine

On tvrdi da prelazak s postojećih ruskih helikoptera na nove američke neće biti problem, a prednost Black Hawka je, među ostalim, u lakšem održavanju i sigurnijoj opskrbi rezervnim dijelovima. Ministar Krstičević je jučer rekao da će daljnja nabava helikoptera ići postupno. Brigadir Križanec kaže da je prema izrađenoj studiji Hrvatskoj potrebno između 8 i 12 Black Hawka uz zadržavanje ruskih transportnih helikoptera Mi 171 SH za zadaće u Hrvatskoj. “Konačni broj ovisi o finacijskim mogućnostima i odluci državne politike.” Brigadir Križanec ipak naglašava da se nakon isporuke prva dva helikoptera opremanje helikopterima mora nastaviti laganim ritmom kako u kriznim godinama, između 2024. i 2027., ne bismo ostali bez helikoptera za obranu i pomoć civilnom stanovništvu. Naime, 2024. i 2025. zbog isteka resursa iz upotrebe izlaze helikopteri MI8 i MI 8 MTV1 i Ratno zrakoplovstvo ostaje na helikopterima MI 171 SH. Stoga brigadir Križanec naglašava da se do tada mora napraviti i početi realizirati plan daljnjeg opremanja.

Prva dva Black Hawka za svoje zadaće koristit će Zaopovjedništvo za specijalne snage. General Perica Turalija, zapovjednik ZSS-a, naglašava da će helikoptere korisititi za izvršenje namjenskih zadaća kao što su borbeno traganje i spašavanje, traganje i spašavanje, obuka padobranaca itd.

Integracijska obuka 

Zapovjednik najavljuje provođenje integracijske obuke specijalnih snaga s pripadnicima zrakoplovstva za izvršavanje namjenskih zadaća koja traje između 40 i 60 dana.

Na pitanje jesu li im za njihove zadaće dovoljna dva helikoptera odgovara da su za početak dovoljna, ali generalno bi im trebalo više njih.

Kategorije: Hrvaška

PIŠE ANTE TOMIĆ Nacionalisti su skorojevići. I svi su isti - Hrvati, Srbi, Makedonci

Sob, 13/10/2018 - 20:25

Makedonci su tradicionalno vrsni konjanici, shvatio sam prije nekoliko dana hodajući Skopljem. Oni jašu uznositi kao svijetli veziri, romantični kao kršćanski vitezovi, srasli sa sedlom kao okrutni mongolski ratnici, tjeraju svoje vrance i riđane poput Apača na desecima spomenika makedonskim velikanima koje je vlast posljednjih godina podigla u centru glavnoga grada. Veličanstveni su to prizori, kako su konji inače veličanstveni, osobito ako su temperamentniji, živahnije prirode, a konji ispod makedonskih vojskovođa, kraljeva i revolucionara često nisu dobroćudni i krotki, umiljate životinje koje će ti pojesti kocku šećera s dlana. To su divlji pastusi, propinju se prednjim nogama kao na naslovnici Laso romana, izbezumljeni, zapjenjeni, iskolačenih očnih jabučica i iskeženih krupnih zuba. Griva i rep vijore im se na vjetru. Sudite li po spomenicima na trgovima i križanjima, zaključili biste da je makedonska povijest kao neki rodeo show.

Tko god je u Makedoniji ikad držao do sebe i svoga položaja, očito je u štali imao najmanje jedno čistokrvno arapsko grlo. Istina, unuka Goce Delčeva pobunila se protiv spomenika svome pretku tvrdeći da on nije bio jahač. Slavni je ustanik, kazala je, svuda išao pješke, ali njezinu primjedbu tadašnja vlast nije uvažila. VMRO DPMNE, glavna makedonska politička snaga, nema običaj zamarati se istinom ako mu laž ljepše zvuči.

Nije to, kao što znate, rijetkost, svi nacionalisti falsificiraju povijest, ali drskost makedonskog falsificiranja u prikazu vlastite veličine i značaja zaprepastila bi i najneskromnije. Nizom lažnih antičkih spomenika, betonskih neoklasicističkih slavoluka i baroknih pročelja od gipsa, VMRO DPMNE napravio je od Skoplja jedno sasvim izmišljeno, fantastično mjesto. Ali samo dok ne zamaknete iza ugla. S druge strane blistavih bijelih zgrada, iza visokih, petokanih bombonijera i šampita ostao je polumračni, vlažni i gnjili poznati balkanski jad.

Vidjet ćete jednaku stvar ponekad, ako se koji ciganski poduzetnik, sakupljač sekundarnih sirovina obogati, pa uz blatnjavi sokak, u susjedstvu naherenih prizemnica od kartona i lima sagradi raskošnu palaču sa sisatim karijatidama, kipovima lavova i labuda i ljubičastim dorskim stupovima. Makedonski nacionalisti potrošili su milijarde da bi središte Skoplja izgledalo kao nešto otmjenija verzija Šuto Orizari, najvećeg ciganskog naselja u Europi.

Nacionalisti su takvi skorojevići. Trude se jeftinim neukusom nekako nadomjestiti manjak obrazovanja i sakriti siromašno podrijetlo, ali prostaštvo i bijeda uvijek im negdje izdajnički izvire. Kao da im se usred kićenog, patetičnog govora otme psovka. I svi su oni jednaki, gdje god došli, u Hrvatsku, Bosnu, Srbiju ili Makedoniju. Više od dvadeset pet godina otkako nema Jugoslavije, države koju su svi nacionalisti mrzili, oni, kao u zrcalu, razmišljaju, govore i rade isto, slušaju istu muziku, imaju isti smisao za lijepo, hvataju ih u istim nedjelima, sve te pobožne katolike, pravoslavce i muslimane, s rukama u tuđim džepovima i kurcima u tuđim ženama. Premda su povukli granice, razdvojili se, oni s druge strane nisu različiti od njih, to je još uvijek jedan prostor, bešavno sastavljen, i teško je kojiput reći gdje počinje jedna, a završava druga uboga postjugoslavenska država.

Pa tako, dok je VMRO DPMNE u Skoplju udarnički zidao lažni makedonski barok, kojih četiri stotine kilometara sjevernije, na Drini, Emir Kusturica je neumorno gradio lažnu srpsku renesansu. I jednom veoma darovit filmski redatelj trudio se da njegov Kamengrad bude historijski točan, istinit kao Trogir ili Kotor, i ne možete se ne zadiviti njegovim podvigom. To je sve samo autentični knauf iz četrnaestog stoljeća i stiropor obitelji Medici.

U Hrvatskoj se, Bogu hvala, nije mnogo zidalo u stilovima minulih vremena jer uz more ima nekoliko zgodnih antičkih i renesansnih spomenika, a na sjeveru zemlje nešto baroka. Hrvati su do prije nekoliko godina ispadali smiješni samo kad su rimsku, mletačku i austrijsku tradiciju proglašavali svojom, ili kad je Franjo Tuđman izmišljao grbove i postrojavao baletne gardiste u kabanicama od crvene čohe, ali onda je falsificiranje povijesti naših nacionalista, naše odlučno naprijed u bolju prošlost, nekako postalo gore od svih drugih. Kad sam dvije tisuće petnaeste prvi put vidio Aleksandra Makedonskog visoko iznad glavnog trga u Skoplju, veselo sam se smijao kamenom glavonji na pastuhu impresivnih testisa, ali u srijedu popodne bio sam ipak mrvicu suzdržaniji.

Izgubio sam nekako volju rugati se kako Makedonci lažu o svojoj povijesti, otkako u hrvatskim knjigama izlaze bezobzirne laži da ustaše u Jasenovcu nisu ubijali Srbe, Židove i Cigane, a na Hrvatskoj televiziji i u Večernjem listu ta govna nazivaju trezvenim i odmjerenim, nepristranim prilozima povijesnoj znanosti. Otkako u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici svečano predstavljaju naslove poput “Sluga domovine - život hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina” i ugledna zagrebačka gospoda plješću jednom sadistu koji je na Baniji i Kordunu klao starce i dojenčad, koga, zapravo, briga je li makedonski revolucionar Goce Delčev jahao konja ili pješačio? Uza svu renesansu na Hvaru, varaždinski barok i osječku secesiju, uz Dioklecijanovu palaču, pulsku Arenu, izvrsno očuvanog brončanog Apoksiomena na dnu mora kod Lošinja i svih srednjovjekovnih starohrvatskih crkvica, polumračni, vlažni i gnjili balkanski jad u nas najgore smrdi.

 

Kategorije: Hrvaška

JEZIVE ISPOVIJESTI O MUČENJIMA: NA VUKOVARSKOM SKUPU POTRESNA SVJEDOČANSTVA U tišini su se slušali iskazi žrtava Pavle Vukasa, Mladena Roguljića...

Sob, 13/10/2018 - 19:53

Potresna svjedočenja žrtava srpske agresije iznesena su u subotu pred tisućama ljudi pristiglih iz svih krajeva Hrvatske na Trg Republike Hrvatske u Vukovaru kako bi prosvjedovali protiv neučinkovitosti hrvatskih državnih institucija u vezi s istragama i suđenjima za ratne zločine počinjenih tijekom agresije i okupacije Hrvatske.

Nakon državne himne i minute šutnje skup je simbolički započeo video isječkom ulaska četničkih postrojbi u okupirani Vukovar 18. studenog 1991. godine uz stihove mržnje "...bit će mesa, klat ćemo Hrvate".

Na dvosatnom prosvjednom skupu emitirano je na velikom platnu više video svjedočanstava stradalnika Domovinskog rata koji su dijelovi dokumentarnog filma "Svjedočanstva" iz 2003. godine.

Pavle Vukas, pripadnik 204. brigade te zatočenik srpskih koncentracijskih logora na Veleprometu i Stajićevu, u video isječku svjedočio je o zločinima u Veleprometu, o tamošnji mučenjima i ubijanjima, te mnogim nestalima iz tog logora. "Zovemo ih nestali, no oni nisu nestali. Netko zna gdje su njihovi ostaci", rekao je Vukas.

Pripadnik 204. brigade Mladen Roguljić u video iskazu svjedočio je o zločinima u Borovo Commercu, Trpinji, selu Vera, Dalju, kao i u srbijanskom logoru Stajićevo.

FOTOGALERIJA: Prosvjed u Vukovaru

Prosvjed u Vukovaru 

Kao i druga, u tišini je saslušan i video iskaz Snježane Karaula-Maljak koja je svjedočila o višekratnom silovanju i silovatelju kojega je prije rata poznavala i koji je posjećivao njezinu obitelj.

Bariša Ivančić video iskaz je dao u 91. godini života, a svjedočio je o zločinima u Borovo Commercu kao i na Ekonomiji u Dalju, gdje su mnogi zatočenici zaklani i bačeni u kanal, a on je stjecajem okolnosti preživio. Svjedočio je o svom koljaču kao i više njemu poznatih osoba koji su bili na mjestu zločina.

O zločinima počinjenim u Tovarniku svjedočio je Branko Šimunić; o ubojstvu dva brata te o ženi, koju je imenovao, a koja je kastrirala tri hrvatska branitelja.

Emitiran je i video iskaz anonimnog vukovarskog branitelja koji je bio zarobljen u vukovarskoj bolnici i odveden u Velepromet, gdje ga je iz barake izvukao vukovarski poštar Milan nakon čega je odveden u Stolariju gdje je svjedočio mučenju, ubijanju, klanju zatočenika.

S pozornice na Trgu Republike Hrvatske osobno su prosvjednike pozdravili i obratili ime se predsjednik Savjeta za branitelje vukovarskog gradonačelnika Tomislav Josić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak, te na kraju osobno gradonačelnik Ivan Penava.

Tomislav Josić posebno je naglasio da je zadnjih mjesec dana bilo mnoštvo nagađanja tko stoji iza prosvjeda i zašto se prosvjed organizira, a on je na sve to odgovorio da se prosvjed organizira sada "zato što 27 godina nismo imali gradonačelnika", što je popraćeno velikim pljeskom okupljenih i skandiranjem Penavinog imena.

Istaknuo je da se sličan skup mogao održati u svakom hrvatskom mjestu zahvaćenom ratom te da se morao i ranije održati jer bi pitanje ratnih zločina već bilo odavno riješeno. Ustvrdio je da je nakon okupacije Vukovara ubijeno više od 2.000 ljudi i da za te zločine nitko nije odgovarao.

U videoprilogu pogledajte djelić atmosfere na prosvjedu u Vukovaru koji je snimila video novinarka Slavica Parlov Horvat. Jedan od prosvjednika rekao je: ‘Izgubio sam brata i roditelje i dan danas ne znam gdje su. Odvedeni su u logor i gubi im se trag. Nitko ništa ne govori.’

Prosvjed u Vukovaru 

Danijel Rehak naglasio je da je kroz srbijanske logore i to samo one evidentirane prošlo oko 30.000 ljudi, branitelja i civila, da su se ti logori nalazili i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori i da im je svima zajednička - ljudska patnja. U ime logoraša zatražio je konačno rješavanje pitanja odštete. Također je rekao da je tijekom agresije na Vukovar i nakon njegove okupacije smrtno stradalo ili ubijeno oko 5.000 ljudi od kojih su oko 1.000 bili hrvatski branitelji.

Upozorio je da je Udruga logoraša srpskih koncentracijskih logora od 2002. do 2011. podnijela na desetke kaznenih prijava protiv odgovornih za zločine, kao i protiv njihovih nalogodavaca, no iz DORH-a nikada nisu dobili nikakav odgovor na njihove kaznene prijave.

Dvosatni vukovarski skup često je bio prekidan povicima 'izdajnici' i 'izdaja', prozivan je premijer Andrej Plenković, a od hrvatskih institucija posebno su istaknute DORH i hrvatsko pravosuđe kao neučinkoviti.

Zatvarajući skup, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava u emotivnom govoru prozvao je hrvatske državne institucije za neprocesuiranje ratnih zločina zahtijevajući donošenje zakona koji se tiču istraživanja i procesuiranja zločina te osnutak specijaliziranog suda za ratne zločine, specijaliziranog odjela za odvjetništvo kao i tima za istraživanje ratnih zločina, a u kojima, kako je rekao, neće sjediti ljudi koji su se borili protiv Hrvatske.

Prema procjeni organizatora,  oko 20.000 prosvjednika iz Hrvatske i dijaspore nazočilo je prosvjednom skupu Trgu Republike Hrvatske u Vukovaru, uz obale Vuke i Dunava, a policija za sada nije objavila broj okupljenih.

Kategorije: Hrvaška

JEZIVE ISPOVIJESTO O MUČENJIMA: NA VUKOVARSKOM SKUPU POTRESNA SVJEDOČANSTVA U tišini su se slušali iskazi žrtava Pavle Vukasa, Mladena Roguljića...

Sob, 13/10/2018 - 19:53

Potresna svjedočenja žrtava srpske agresije iznesena su u subotu pred tisućama ljudi pristiglih iz svih krajeva Hrvatske na Trg Republike Hrvatske u Vukovaru kako bi prosvjedovali protiv neučinkovitosti hrvatskih državnih institucija u vezi s istragama i suđenjima za ratne zločine počinjenih tijekom agresije i okupacije Hrvatske.

Nakon državne himne i minute šutnje skup je simbolički započeo video isječkom ulaska četničkih postrojbi u okupirani Vukovar 18. studenog 1991. godine uz stihove mržnje "...bit će mesa, klat ćemo Hrvate".

Na dvosatnom prosvjednom skupu emitirano je na velikom platnu više video svjedočanstava stradalnika Domovinskog rata koji su dijelovi dokumentarnog filma "Svjedočanstva" iz 2003. godine.

Pavle Vukas, pripadnik 204. brigade te zatočenik srpskih koncentracijskih logora na Veleprometu i Stajićevu, u video isječku svjedočio je o zločinima u Veleprometu, o tamošnji mučenjima i ubijanjima, te mnogim nestalima iz tog logora. "Zovemo ih nestali, no oni nisu nestali. Netko zna gdje su njihovi ostaci", rekao je Vukas.

Pripadnik 204. brigade Mladen Roguljić u video iskazu svjedočio je o zločinima u Borovo Commercu, Trpinji, selu Vera, Dalju, kao i u srbijanskom logoru Stajićevo.

FOTOGALERIJA: Prosvjed u Vukovaru

Prosvjed u Vukovaru 

Kao i druga, u tišini je saslušan i video iskaz Snježane Karaula-Maljak koja je svjedočila o višekratnom silovanju i silovatelju kojega je prije rata poznavala i koji je posjećivao njezinu obitelj.

Bariša Ivančić video iskaz je dao u 91. godini života, a svjedočio je o zločinima u Borovo Commercu kao i na Ekonomiji u Dalju, gdje su mnogi zatočenici zaklani i bačeni u kanal, a on je stjecajem okolnosti preživio. Svjedočio je o svom koljaču kao i više njemu poznatih osoba koji su bili na mjestu zločina.

O zločinima počinjenim u Tovarniku svjedočio je Branko Šimunić; o ubojstvu dva brata te o ženi, koju je imenovao, a koja je kastrirala tri hrvatska branitelja.

Emitiran je i video iskaz anonimnog vukovarskog branitelja koji je bio zarobljen u vukovarskoj bolnici i odveden u Velepromet, gdje ga je iz barake izvukao vukovarski poštar Milan nakon čega je odveden u Stolariju gdje je svjedočio mučenju, ubijanju, klanju zatočenika.

S pozornice na Trgu Republike Hrvatske osobno su prosvjednike pozdravili i obratili ime se predsjednik Savjeta za branitelje vukovarskog gradonačelnika Tomislav Josić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak, te na kraju osobno gradonačelnik Ivan Penava.

Tomislav Josić posebno je naglasio da je zadnjih mjesec dana bilo mnoštvo nagađanja tko stoji iza prosvjeda i zašto se prosvjed organizira, a on je na sve to odgovorio da se prosvjed organizira sada "zato što 27 godina nismo imali gradonačelnika", što je popraćeno velikim pljeskom okupljenih i skandiranjem Penavinog imena.

Istaknuo je da se sličan skup mogao održati u svakom hrvatskom mjestu zahvaćenom ratom te da se morao i ranije održati jer bi pitanje ratnih zločina već bilo odavno riješeno. Ustvrdio je da je nakon okupacije Vukovara ubijeno više od 2.000 ljudi i da za te zločine nitko nije odgovarao.

U videoprilogu pogledajte djelić atmosfere na prosvjedu u Vukovaru koji je snimila video novinarka Slavica Parlov Horvat. Jedan od prosvjednika rekao je: ‘Izgubio sam brata i roditelje i dan danas ne znam gdje su. Odvedeni su u logor i gubi im se trag. Nitko ništa ne govori.’

Prosvjed u Vukovaru 

Danijel Rehak naglasio je da je kroz srbijanske logore i to samo one evidentirane prošlo oko 30.000 ljudi, branitelja i civila, da su se ti logori nalazili i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori i da im je svima zajednička - ljudska patnja. U ime logoraša zatražio je konačno rješavanje pitanja odštete. Također je rekao da je tijekom agresije na Vukovar i nakon njegove okupacije smrtno stradalo ili ubijeno oko 5.000 ljudi od kojih su oko 1.000 bili hrvatski branitelji.

Upozorio je da je Udruga logoraša srpskih koncentracijskih logora od 2002. do 2011. podnijela na desetke kaznenih prijava protiv odgovornih za zločine, kao i protiv njihovih nalogodavaca, no iz DORH-a nikada nisu dobili nikakav odgovor na njihove kaznene prijave.

Dvosatni vukovarski skup često je bio prekidan povicima 'izdajnici' i 'izdaja', prozivan je premijer Andrej Plenković, a od hrvatskih institucija posebno su istaknute DORH i hrvatsko pravosuđe kao neučinkoviti.

Zatvarajući skup, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava u emotivnom govoru prozvao je hrvatske državne institucije za neprocesuiranje ratnih zločina zahtijevajući donošenje zakona koji se tiču istraživanja i procesuiranja zločina te osnutak specijaliziranog suda za ratne zločine, specijaliziranog odjela za odvjetništvo kao i tima za istraživanje ratnih zločina, a u kojima, kako je rekao, neće sjediti ljudi koji su se borili protiv Hrvatske.

Prema procjeni organizatora,  oko 20.000 prosvjednika iz Hrvatske i dijaspore nazočilo je prosvjednom skupu Trgu Republike Hrvatske u Vukovaru, uz obale Vuke i Dunava, a policija za sada nije objavila broj okupljenih.

Kategorije: Hrvaška

STRAVIČNA NESREĆA NA PRUŽNOM PRIJELAZU BEZ RAMPE Vlak vukao auto 30 metara, potpuno ga smrskao. U autu je bilo i dijete...

Sob, 13/10/2018 - 19:44

Strašna prometna nesreća dogodila se danas na pružnom prijelazu bez rampe u Šijani u Puli.

Vlak je na prijelazu bez rampe pokupio osobno vozilo pulske registracije u kojem su bili vozač i maloljetno dijete, piše Regional Express. Na sreću, vozač i dijete su bez ozljeda, no automobil je neprepoznatljiv.

Vlak je vozilo zakačio za prednji dio nakon čega ga je vukao tridesetak metara.

nesreća.JPG 

Kako Regional Express neslužbeno doznaje, vozač je ugledao vlak i zakočio, ali je zbog šljunčane staze vozilo proklizalo i zaustavilo se nasred pruge. U tom trenutku nije stigao krenuti u rikverc i na njega je naletio vlak.

Kategorije: Hrvaška

EUROPA PONOVO OTKRIVA HRVATSKOG VELIKANA KOJI JE SVOJOM VIZIJOM KOJA NEMA ALTERNATIVU No, tu, u njegovoj domovini, zaboravljamo na to

Sob, 13/10/2018 - 19:42

Andrija Štampar, sedamdeset godina od smrti, sigurno uživa u činjenici da mu “ostavština živi vječno”, istina ne i u njegovoj domovini! Naime, baš u trenutku kad Hrvatska svim silama nastoji izbrisati tragove postojanja javnog zdravstva “po Štamparu”, oko 600 sudionika Europskog zdravstvenog foruma na temu “Zdravlje i održivi razvoj - Odvažni politički potezi za Agendu 2030.” održanog u austrijskom Gasteinu silno se ovih dana trudilo dokazati da “dijete treba vratiti materi”, odnosno da javno zdravstvo nema alternative ako se želi postići maksimalna medicinska skrb, izbjeći siromaštvo i ostvariti gospodarske i društvene ciljeve. Nažalost, u radu foruma nije sudjelovao nitko iz hrvatske zdravstvene administracije premda su od predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije, Europske komisije i čelnika ministarstava zdravstva, financija, socijalne skrbi i dr. većine zemalja EU mogli čuti i mnogo toga naučiti iz prve ruke zašto put kojim se trenutačno pokušava trasirati hrvatsko zdravstvo vodi u propast sustava.

Naime, sve zemlje koje su proteklih petnaestak godina činile baš ono što pokušava Hrvatska shvatile su da su građani u tom razdoblju za više novca dobili manje zdravlja. Pokazalo se da primarna zdravstvena zaštita (PZZ) “u zajednici”, u kojoj prevencija ima značajnu ulogu, nema alternative ako se žele postići dobri zdravstveni pokazatelji bez bankrota proračuna i osiromašenja građana. Liječnici koji rade u PZZ-u, kao i medicinske sestre i liječnici medicine rada oni su kojima treba pomoći da postanu temelj održivosti zdravstvenih sustava, tvrde stručnjaci. Dakako, to podrazumijeva i dobro opremljene ambulante, ali i “izlaz među ljude”, sve ne bi li se zdravlje konačno tretiralo kao investicija, a ne trošak. Naravno, to je moguće samo u slučaju da državne vlasti osiguraju da se novac troši što racionalnije, odnosno ondje gdje je potrebno, temeljem jasne i podacima “podebljane” zdravstvene politike.

Bez imalo sustezanja, sudionici su isticali i primjerice važnost prikupljanja kvalitetnih i pravih podataka jer samo oni jamče kliničku prednost i dobre ishode liječenja te učinkovitije upravljanje sustavima i smanjenje troškova. Baš u tom segmentu Hrvatska ima velikih nedostataka jer još uvijek nije postigla ni temeljnu povezanost ni dostupnost zdravstvenih podataka, ponekad čak ni unutar jedne bolnice, a o povezivanju različitih ustanova da i ne govorimo.

Estonska genska karta

Na forumu se mnogo govorilo o IT tehnologiji i njezinim dobrobitima za zdravlje građana. Estonci su najavili gensku banku svojega stanovništva, a očekuje se da će u njoj do kraja ove godine biti njih 10 posto. Razlog? “Mogućnost preciznijeg planiranja potreba za lijekovima i skrbi”, objasnila je estonska ministrica zdravstva i rada Riina Sikkut. Naime, Estonci očekuju da će im genska karta reći koje su specifičnosti njihova stanovništva i na što trebaju staviti naglasak žele li učinkovito i kvalitetno zdravstvo te personalizirano liječenje.

Naglašeno je da, pored brige o europskom jedinstvenom tržištu, politici zapošljavanja, zaštiti vanjskih granica i politici migranata u EU, zdravstvena i socijalna politika bivaju neopravdano zanemarene. Također se zaboravlja da zdravlje EU ne ovisi samo o zdravstvenoj zaštiti, zaposlenima u zdravstvu te istraživanju i znanosti na tom području, nego na njega imaju vrlo snažan utjecaj i društvene odrednice, što drugim riječima znači da na njega snažno utječe gospodarstvo kako u pozitivnom, tako i negativnom smislu. Drugim riječima, zdravlje na ovaj ili onaj način mora dobivati poticaje, odnosno biti u sinergiji s drugim djelatnostima.

Upozoreno je na i dalje velike europske zdravstvene izazove poput debljine, kontrole duhanskih proizvoda, alkohol, okoliš i opasnosti od necijepljenja. No, na ovom se skupu otišlo značajno dalje primjerice u “obrani” od pušenja. Naime, u većini zemalja odavno je zabranjeno pušenje u svim javnim prostorima uključujući i kafiće, povećane su i cijene cigareta do čak 90 kuna, primjerice u Irskoj. Sada je na red došao i globalni sektor financiranja, odnosno od banaka, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova traži se da ne ulažu u duhanske tvrtke. Nedavno je zato Generalna skupština UN-a pokrenula zakladu za “financiranje bez duhanskog dima” u koju se već uključilo više od 90 financijskih institucija iz više od 18 zemalja, a inicijalno ulaganje iznosi 6500 milijardi dolara. Potpisnici odnosno osnivači su i neke od najvećih europskih banaka kao što su BNP Paribas, ABN AMRO i ING. Sve su se one obvezale da više neće ulagati u duhansku industriju. Sudionici skupa drže da bi to u vrlo bliskoj budućnosti mogla biti dodatna injekcija za smanjenje smrtnosti od pušenja u cijelom svijetu. Upozorava se na “najezdu” novih duhanskih proizvoda koji nisu sigurni premda se takvima predstavljaju pa se stručnjaci boje, ne poduzmu li se pravovremeni koraci, da će mladi posegnuti za njima iako se još ne znaju njihove dugoročne posljedice po zdravlje. Poruka je također da ne bi smjelo doći do preusmjeravanja financiranja iz duhanske u primjerice industriju alkoholnih pića i nezdrave hrane jer su i to problemi čije su posljedice rast kroničnih nezaraznih bolesti koje život čine manje kvalitetnim, a zdravstveni sustav značajno skupljim.

Upozoreno je na nužnost integrirane zdravstvene skrbi u PZZ-u jer se tako bitno smanjuje bolnička potrošnja. Državni tajnik finskog ministarstva financija Martti Hetemäki naglasio je da su Finci vrlo brzo shvatili da sve ono što građani ne dobiju u PZZ-u povećava pritisak na specijalističke službe, poglavito bolničke i, dakako, povećava potrošnju. “Integriranje zdravstvenih i socijalnih usluga ide teško, ali upravo je zato nužno ustrajati na pokretanju integriranog pristupa koji kombinira različite usluge i omogućava integraciju primarnih i specijaliziranih bolničkih usluga. Ne rješavaju li se problemi na njihovu izvoru, cijena će sigurno biti mnogo veća”, kaže Hetemäki.

Energija na krive odluke

Nažalost, taj glas razuma koji govori da jaki domovi zdravlja moraju biti dostupni svima, a bolnice tek kad dijagnoza to traži, u Hrvatskoj se u politici zdravstva zadnjih godina uglavnom marginalizira. Koliko smo daleko od Štampara, ali i najnovijih europskih viđenja zdravstvenih sustava govori i prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti koji pokušava više od 70 posto PZZ-a, ulaznih vrata u zdravlje, privatizirati tvrdeći da će “tako sve bolje funkcionirati”, što je daleko od istine. Potvrđuju to europska iskustva, gdje se dogodilo baš ono što se zapravo moglo i očekivati - profit je “ubio” zdravlje, poglavito siromašnih.

Naime, sudionici foruma više su puta naglasili da treba jasno razlučiti financiranje zdravstvene zaštite od financiranja zdravlja. “Novac koji stiže u sustav za plaćanje usluga, odnosno plaće zaposlenih, zapravo je financiranje ukupne zdravstvene skrbi, pa se onda može raspravljati hoće li to biti iz poreza, doprinosa ili nekog drugog izvora. No, kad se govori o financiranju zdravlja, onda to podrazumijeva donošenje pravih političkih, pravnih i fiskalnih odluka koje su u direktnoj vezi s poboljšanjem zdravstvenih pokazatelja stanovništva, odnosno učinak se mora odraziti na smanjenje nejednakosti, ulaganje u djecu, kao i na prihvaćanje smanjenja mogućnosti uporabe duhana i alkohola”, objasnila je Natasha Azzopardi Muscat iz malteške Uprave za informiranje i istraživanje zdravlja.

“Hrvatska mora biti proaktivnija u nadnacionalnim mrežama vezanim uz neke medicinske probleme, primjerice za rijetke bolesti u mHealthu, procijepljenosti, ali i u Hub-ovima. Razmjenom iskustava s drugim zemljama otvorit ćemo vrata i vlastitom napredovanju, a prilika nažalost ovog puta nije iskorištena”, kaže mr. Anita Galić iz Hrvatskog farmaceutskog društva koja je sudjelovala u radu foruma. Dodaje da su očekivanja od nacionalnih strategija do 2030. uvažavanje digitalne tehnologije koja omogućava veću iskorištenost primjerice elektroničkih kartona, umjetne inteligencije, raznih aplikacija, a u konačnici i maksimalnu personalizaciju u liječenju i brizi za zdravlje stanovništva.

U europskoj zdravstvenoj priči Hrvatska ima mnogo potencijala koji zasad nažalost ostaju neiskorišteni jer se dopušta da se davno otkrivena topla voda ohladi, a energija se troši na, izvjesno je, krive odluke. Pametni, kažu, uče na tuđim, a oni manje mudri na vlastitim greškama. Zašto Hrvatska uvijek izabire ovaj drugi put i pritom zaboravlja, slučajno ili namjerno, Štamparove riječi koje jasno govore da je zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo nepostojanje bolesti. No, da bi njegova doktrina oživjela u Hrvatskoj, nužni su nam odvažni i brutalno praktični političari koji se u zdravstvu zasad nisu pojavili.

Kategorije: Hrvaška

NOVI SLUČAJEVI SPORNE DODJELE BRANITELJSKIH STANOVA Ministar Goran Marić iseljava Getoš Magdić i dvojicu spornih stanara

Sob, 13/10/2018 - 19:36

Nakon što je Jutarnji list prije tri tjedna objavio priču o Bruni Paureviću, kojemu je Ministarstvo hrvatskih branitelja dodijelilo stan na korištenje od 80 metara četvornih u centru Zagreba iako nema ni status branitelja, a pod opravdanjem da je to za potrebe liječenja, otkrilo se da postoji još slučajeva netransparentne dodjele stanova.

Kako Jutarnji doznaje, a potvrđuje dokumentacija do koje smo došli, Ministarstvo hrvatskih branitelja od Ministarstva državne imovine tražilo je još tri stana za potrebe liječenja branitelja, a u jedan od njih useljena je i optuženica za ratne zločine u slučajevima selotejp i garaža, Gordana Getoš Magdić.

Status i dokumentacija

No, ona barem ima status braniteljice i invalid je Domovinskog rata, tvrde u Ministarstvu branitelja, kao i ostale osobe koje su dobile stanove na privremeno korištenje uz svu potrebnu dokumentaciju. Bruno Paurević im se, kažu neslužbeno, provukao jer je i on imao dokumentaciju, ali je pitanje sada je li ona valjana. Međutim, činjenica je da uopće nije imao status branitelja, da je počeo renovirati stan, a da dokumentacija koju je nama poslao ne pokazuje ozbiljnije zdravstvene probleme.

Dakle, uz stan u Petrinjskoj 31 u koji je useljen Bruno Paurević, Ministarstvo branitelja uselilo je još neke osobe u stanove na adresama Drage Ivaniševića 10A, Trnsko 20 i Selska cesta 125, u kojem je Getoš Magdić. I tvrde da je njihovo Povjerenstvo na temelju dokumentacije useljavalo te ljude, da su im doista zbog potrebe liječenja ustupili te stanove i da će sada biti iseljeni.

U međuvremenu, Ministarstvo državne imovine poslalo je DORH-u zahtjev za iseljenje Bruna Paurevića, koji za Jutarnji list poručuje da će se ipak iseliti iz stana te da će tužiti medije, a Ministarstvu branitelja poslali su prošli utorak i dopis u kojemu traže povrat i svih drugih stanova.

- Da bismo stvorili uvjete da se slične okolnosti ne ponavljaju, ubuduće će Ministarstvo državne imovine tražiti od Ministarstva hrvatskih branitelja da se uz pisani zahtjev dostavi i rješenje Ministarstva branitelja kojim se utvrđuje status branitelja, veličina stana i pravna osnova za korištenje - poručuje za Jutarnji ministar državne imovine Goran Marić.

Povjerenstvo

Dosadašnja je praksa bila takva da bi Ministarstvo hrvatskih branitelja od Ministarstva državne imovine samo navelo koji stan im se treba dodijeliti za potrebe liječenja neke osobe, bez detaljnijih obrazloženja i dokumenetacije, pa su se ti zahtjevi i odobravali bez provjere. Nakon što je otkriven slučaj Paurević, Ministarstvo državne imovine sada želi jasnije kriterije na temelju kojih će se dodjeljivati stanovi. A ova tri stana koja su se naknadno otkrila u vlasništvu su Ministarstva obrane (MORH) i oni su s Ministarstvom branitelja dogovarali te slučajeve.

Iz Ministarstva branitelja pak poručuju da su raspustili Povjerenstvo koje je odlučivalo o dodjeli stanova, te formirali novo koje je za neke stanove već donijelo rješenje da se osobe isele i stanovi vrate, a za ostale će donijeti rješenje kada im Ministarstvo državne imovine dostavi zahtjev, iako tvrde da su dodijelili stanove jer su tim ljudima bili potrebni za liječenje. Paurević se, kažu, provukao i bit će iseljen, ali za ostala tri slučaja tvrde da su privremeno zbrinuti jer im je bilo potrebno.

- Formirali smo novo Povjerenstvo koje će analizirati svaki predmet koji nam stigne ponaosob. Nismo još dobili spise od Ministarstva državne imovine, a kada to dobijemo i njihov zahtjev za povrat, stanove ćemo vratiti - poručuje za Jutarnji ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Kategorije: Hrvaška