Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 9 min 38 sek od tega

ODBOR ZASTUPNIČKOG DOMA ISTRAŽIT ĆE NAVODE O TRUMPOVOJ VEZI S RUSIJOM Bijela kuća i Rusija odbacuju ih kao 'apsurdne'

Ned, 13/01/2019 - 08:54

Odbor za pravosuđe američkoga Zastupničkog doma istražit će novinsko izvješće u kojemu se navodi da je FBI istraživao je li predsjednik Donald Trump radio za Rusiju, protiv američkih interesa, priopćio je predsjednik toga Odbora i zastupnik demokratske stranke.

New York Times je izvijestio da je istraga otvorena nekoliko dana nakon što je Trump u svibnju 2017. smijenio Jamesa Comeyja s dužnosti direktora FBI-a. U članku se, uz ostalo, navodi da su istražitelji protuobavještajne službe morali razmotriti predstavlja li Trumpovo djelovanje moguću prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Bijela kuća odbacila je u petak Timesov članak kao "apsurdan", dok je Trump u subotu napao Comeyja i FBI u objavama na Twitteru.

Predsjednik Odbora za pravosuđe Zastupničkog doma Jerrold Nadler priopćio je da će njegov odbor tijekom predstojećih tjedana "poduzeti korake kako bi bolje razumio i predsjednikove poteze i reakciju FBI-a na to ponašanje". Dodao je da će zastupnici pokušati zaštititi istražitelje od predsjednikovih "sve rastrojenijih napada".

"Nemamo razloga sumnjati u ozbiljnost ili profesionalizam FBI-a, kao što je to učinio predsjednik u svojoj reakciji na ovaj članak", priopćio je Nadler, demokratski zastupnik iz New Yorka.

"Iz ovoga smo članka doznali da je, čak i u prvim danima Trumpove administracije, predsjednikovo ponašanje bilo toliko nepredvidivo i zabrinjavajuće da se FBI osjetio obveznim povući potez bez presedana - otvoriti protuobavještajnu istragu protiv službujućeg predsjednika", rekao je Nadler.

Predsjednik Odbora za obavještajne službe Zastupničkog doma Adam Schiff nije želio komentirati navode iz članka, ali je rekao da će njegov odbor nastaviti istragu o Trumpovim kontaktima s Rusijom.

"Naša je istraga od samoga početka protuobavještajne prirode i usredotočena je na one koji su bili povezani s Trumpovom kampanjom, uključujući i samoga predsjednika", rekao je Schiff, demokratski zastupnik iz Kalifornije.

Schiff je rekao da su sastanci, kontakti i komunikacija između Trumpovih suradnika i Rusa, kao i "mreža laži o tim kontaktima te predsjednikove izjave i potezi" pojačali potrebu da se slijedi trag dokaza, kamo god oni vodili.

Prema Timesu, FBI je počeo sumnjati u povezanost Trumpa s Rusijom tijekom predsjedničke kampanje 2016., ali je pričekao s istragom sve dok Trump nije smijenio Comeyja jer je odbio prekinuti prve istrage o mogućoj umiješanosti Rusije u izbore. FBI je otvorio istragu i o tome je li Trumpova smjena Comeyja pokušaj ometanja pravosuđa.

Istragu o Trumpu preuzeo je posebni savjetnik Robert Mueller nekoliko dana nakon što ju je FBI otvorio, ispitujući navode o umiješanosti Rusije u izbore, napisao je Times. Rusija je opovrgnula da je pokušala utjecati na ishod izbora.

Trump je u subotu napao Times i bivše čelnike FBI-a te je kritizirao istragu koju je agencija provela nad Hillary Clinton, njegove protukandidatkinje na izborima 2016.

Kategorije: Hrvaška

BRITANSKA PREMIJERKA UPOZORILA ZASTUPNIKE 'Neprihvaćanje sporazuma o Brexitu bilo bi katastrofalno izigravanje povjerenja u demokraciju'

Ned, 13/01/2019 - 08:53

Dva dana prije glasovanja o Brexitu u britanskom parlamentu, premijerka Theresa May upozorila je zastupnike da bi njihovo neprihvaćanje njezina plana izlaska iz Europske unije bilo katastrofalno za Britaniju.

Parlament bi o sporazumu o izlasku Britanije iz EU, koji je sklopila May, trebao glasovati u utorak. Premijerka je odgodila glasovanje u prosincu, kad je postalo jasno da sporazum koji je sklopila s Bruxellesom neće poduprijeti dovoljan broj zastupnika, ni iz njezine stranke, ni iz drugih stranaka.

Sada se čini da je May nešto bliže osiguravanju potrebne potpore, ali, kako piše Sunday Express, premijerka je rekla da zastupnici ne smiju ostaviti na cjedilu ljude koji su glasali za Brexit. "Kada bi to učinili, to bi bilo katastrofalno i neoprostivo izigravanje povjerenja u našu demokraciju", rekla je May.

"Moja poruka parlamentu ovoga vikenda je jednostavna: vrijeme je da zaboravimo igre i učinimo ono što je ispravno za zemlju."

U petak je ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt rekao da do Brexita možda uopće ne dođe, pretrpi li premijerkin sporazum poraz.

Britanija bi Europsku uniju trebala napustiti 29. ožujka.

Sunday Times je, pozivajući se na visoki izvor iz vlade, izvijestio da protivnici Therese May namjeravaju preuzeti kontrolu nad parlamentom sljedećega tjedna kako bi odgodili ili obustavili Brexit.

Kategorije: Hrvaška

PROVJERENI RECEPTI: Isprobajte sedam pašteta Ane Ugarković!

Ned, 13/01/2019 - 08:48

Male staklene posudice napunjene izvanrednom laganom paštetom nježne roskaste boje punog okusa pretvorile su se u ikone Malog bara u Zagrebu u dvorištu Vlaške na broju 63. Ana Ugarković dugo je usavršavala recept. U njenom domu mama je Dubravka desetljećima pripremala odlične paštete. Omiljena obiteljska pašteta bila je od kuhane kokoši i kuhane majoneze koje je mama za svoje kćerke oblikovala u formu ribe.

Potom je Ana živjela i studirala u nekoliko talijanskih gradova, zatim i u Londonu upravo u razdoblju kada je britanska prijestolnica izrastala u gastronomsku metropolu prve vrste. Ana je imala sreću kušati originalne kreacije vrhunskih kuhara dok su pripremale u kuhinjama restorana. Kušala je izvanredne paštete širom svijeta. Proučila je stotine recepata, danima i noćima iskušavala omjere sastojaka, teksturu usitnjavanja, začinske akcente. Recept za klasičnu jetrenu paštetu usavršila je, poklonici su brojni i gotovo svaki objed u Malome baru započinje Aninom paštetom.

Donosimo vam sedam recepata koje je Ana podijelila s nama.Namaz od kozjeg sira i pečenog češnjakacesnjak.jpg Pašteta od čvarakacvarci.jpg Džem od patlidžana i rajčicadzem od patlidana.jpg Namaz od pečenih paprika i lješnjakaNAMAZ PAPRIKA.jpg HummusHummus.jpg Rilletes od lososaana7.jpg Parfait od pilećih i gusjih jetricajetrica.jpg 
Kategorije: Hrvaška

NAŠ NEKAD NAJPOZNATIJI INSPEKTOR 'Ova tri čovjeka su mi smjestila. Jedan je bio ministar, a druga dvojica još rade u Ravnateljstvu policije!'

Ned, 13/01/2019 - 08:23

Nekoć najpoznatiji hrvatski policijski inspektor i bivši načelnik Službe organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke, Željko Dolački (53), 9. siječnja na zagrebačkom Županijskom sudu nakon više od 2,5 godine prvi je put iznio svoju obranu. Uz to je sutkinji Maji Štampar Stipić predao pilu kojom je, kako ga tereti optužnica, u noći s 3. na 4. travnja 2016. prepilio policijski sef u svom uredu u središtu zagrebačke policije u Heinzelovoj ulici kako bi inscenirao krađu 600.000 kuna, 279.000 eura i dva kilograma zlata zaplijenjenih u kriminalističkim istragama, koju je počinio od 22. veljače 2015. do 3. travnja 2016. godine. Predajom pile Dolački je, smatra, dao dokaz koji potvrđuje njegovu nevinost.

- Ovo je pila za metal koju je USKOK tražio. Nova je i nekorištena - izjavio je Dolački koji je na ulazu u sud sa svojim braniteljem pilu prijavio pravosudnim policajcima kojima je objasnio da će je predati kao dokaz.

- Pilu sam kupio u subotu 26. ožujka 2016. u Bauhausu u Buzinu jer mi je to usput kada idem kući. Uz pilu i dva kompleta listova kupio sam škare ProX Heavy Duty i sprej za čišćenje auta. Račun je iznosio 335 kuna, a serijski brojevi na računu i na ovoj pili su isti - rekao je Željko Dolački kojemu je pila trebala jer je imao još 13 dana godišnjeg odmora pa je s bratom Ivicom i susjedom Zvonkom Lahovcem dogovorio da će maknuti staru metalnu ogradu s djedovine u Cerju Letovanićkom, koju je 2007. majka prepisala na njega. Ogradu je njegov brat Ivan želio iskoristiti za kukuružnjak.

Videosnimka iz Bauhausa kako kupuje pilu bila je ključna indicija koja je početkom travnja 2016. policijsku istragu usmjerila na Dolačkog jer je to, prema njihovim informacijama, bila jedina takva pila koja je prodana. Dolački tvrdi da ih je prodano oko 500. No, dokaz protiv Dolačkog su i plave čestice koje su nađene na prepiljenom sefu i u njegovoj aktovci. Vještaci tvrde kako je riječ o istim česticama.

VIDEO: Nadzorna kamera snimila Dolačkog kako kupuje pilu u Bauhausu 26.3.2016. (vidi se od 0:55)

ŽDK 

- Moguće je da su mikro čestice pronađene u mojoj aktovci. Tijekom očevida bila je na mom stolu, a iz sefa su vadili fascikle i crvene i plave registratore koje su stavljali na stol blizu moje aktovke. I vještaci su koristili moj stol i odlagali na njega svoje predmete. Nakon što je završen očevid, u aktovku sam stavio dokumente s oznakom tajnosti jer su na vrata mog ureda policajci samo stavili ljepljivu traku, a nisu ih zapečatili niti je postavljena straža ispred ureda kako tvrdi Antonio Gerovac - ustvrdio je Dolački koji smatra nelogičnim da je pilu nosio u svojoj aktovci, kako tvrdi USKOK. Objasnio je kako je aktovka dugačka 37, a široka 30 centimetara, dok je pila dugačka 47, a široka 14 centimetara, što bi značilo da je pila virila iz aktovke.

- Zar bih po sjedištu policije u Heinzelovoj, gdje radi oko 500 ljudi, nosio aktovku iz koje viri pila - zapitao se.

- Oduzetih 500 tisuća kuna koje smo spremili kod mene u sef prije toga je fotografirano tako da su vidljivi serijski brojevi novčanica. Fotografirano je i zlato. To zlato i novac oduzeti su Antoniju Iviću. Fotografiranje sam ja uveo jer je to puno brži i vjerodostojni postupak. Osamdeset tisuća kuna, oduzetih u raciji kod Stipana Ivića, nije fotografirano i nisu popisani serijski brojevi jer je to bilo tijekom racije u objektu. Smiješno je da me se tereti da sam uzimao novac i zlato iz sefa jer je u svakom trenutku od mene moglo biti zatraženo da se dostave Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru od koga smo dobili nalog da ostanu kod nas dok oni ne provedu porezne izvide - izjavio je Željko Dolački koji tvrdi da je još dok je radio u policiji dobio informacije o mogućim pravim počiniteljima ovog kaznenog djela, koja se vode u MUP-u kao klasificirani podatak, pa je od suda zatražio da upute zahtjev MUP-u za oslobođenje od čuvanja službene tajne.

Capture2.JPG

vvv.jpg

PILA ZA METALNU OGRADU Snimka nadzorne kamere iz Bauhausa u Buzinu jasno prikazuje Dolačkog

Osobe bliske Željku Dolačkom objašnjavaju kako mu je prvi i najvažniji cilj dokazati svoju nevinost i sprati ljagu sa svoga imena te da je na Upravnom sudu pokrenuo postupak za vraćanje na posao. Osim toga, objašnjavaju, Dolački želi javnosti pokazati kako sustav funkcionira kada želi nekoga uništiti te smatra da netko mora odgovarati za to što je lažno optužen i što pravi krivci nisu sankcionirani.

Dolački traži osobnu odgovornost, a kroz suđenje i početak njegove obrane jasno je da je riječ o bivšem ministru unutarnjih poslova Vlahi Orepiću, koji ga je dva dana nakon provale u Heinzelovu udaljio s dužnosti, Željku Prši, kojega je ministar imenovao nositeljem radne skupine za provalu u Heinzelovu, te Antoniju Gerovcu koji je nakon dva dana od Prše preuzeo dužnost nositelja radne skupine i koji je s Pršom postavio tezu da je provalu počinio Dolački.

Po Pršinim instrukcijama, Gerovac je u početku optužio i vođu grupe za suzbijanje organiziranog kriminaliteta Martinu Broz da je s njim počinila provalu. Ministar Orepić tada je Pršu imenovao načelnikom PU zagrebačke - tvrde ljudi bliski Dolačkom i objašnjavaju kako Željko Prša i Antonio Gerovac otad stalno napreduju. Prša je danas zamjenik ravnatelja za krim policiju, a Gerovac načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a.

Osim toga, objašnjavaju zašto Dolački želi napraviti javnu kampanju da MUP-ov Centar za vještačenja “Ivan Vučetić” postane neovisni institut.

- Policija provodi krim istraživanje i podnosi kaznene prijave nadležnom Odvjetništvu koje daje naloge za vještačenja Centru ‘Ivan Vučetić’. Isti ljudi u policiji rade kao krim tehničari i policijski vještaci, a poslije su na sudu sudski vještaci. Kako onda možemo govoriti o pravičnosti postupka - kazao je Dolački svojim prijateljima.

Željko Dolački rođen je 20. travnja 1965. u Zagrebu, u osnovnu školu išao je u Lekeniku te je završio srednju policijsku školu u Zagrebu. Zaposlio se u srpnju 1988. u PP-u Velika Gorica gdje je proveo tri godine. Od 1991. radio je u Sektoru krim policije u Đorđićevoj gdje mu je kruna karijere bilo uhićenje tzv. zločinačke organizacije s Knežije 27. studenoga 1999., a od 5. prosinca 1999. počeli su s nadzorom druge zločinačke organizacije na čelu s danas pokojnim Vjekom Sliškom i Vinkom Žuljevićem Klicom, koja nikad nije procesuirana. Naime, 17. travnja 2000. Dolački je prvi put u životu suspendiran zajedno s Jadrankom Belinom, a suspenzija im je trajala godinu dana.

- Željko Prša je 2000. u disciplinskom postupku protiv Beline i Dolačkog zastupao disciplinski zahtjev, odnosno optužnicu, te na drugostupanjskom disciplinskom sudu inzistirao da Dolački dobije otkaz. Zanimljivo je da je Prša kao načelnik PP-a Zaprešić 2008. sa svojim policajcem u jednom sjeniku našao pištolj kojim je Mladen Šlogar navodno ubio Ivanu Hodak. Željko Dolački ponosan je na to da mu nikad nitko ne može reći da mu je namjestio dokaze - otkrivaju njegovi prijatelji.

Kada mu je u travnju 2001. istekla suspenzija, Dolački je zaposlen u Ravnateljstvu policije, u timu za suradnju s Haagom. Tamo je radio do kraja 2003. i smjene vlasti. U veljači 2004. premješten je u Odjel organiziranog kriminala PU sisačko-moslavačke gdje je bio do studenoga 2012. kada je na natječaju izabran za načelnika Službe organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke. Dolački je bio posebno ponosan što je Služba organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke po rezultatima rada bila proglašena najboljom službom u Hrvatskoj 2013., 2014. i 2015., a onda je u travnju 2016. došlo do provale i pljačke u Heinzelovoj.

- Nije istina da sam u subotu 3. travnja 2016. samovoljno organizirao radno vrijeme Službe organiziranog kriminaliteta, što tvrdi USKOK, jer sam dan prije od državne odvjetnice Sanje Gospodnetić dobio nalog da preuzmem krim istragu o krađi ukupno 74 milijuna kuna s računa tvrtke Vjetroelektrana Šibenik - ispričao je Dolački.

- Morao sam 2. travnja organizirati posao oko toga i ljude koji će raditi na tom predmetu, a u moj ured navečer su došli odvjetnici tvrtke Vjetroelektrana, Ivan Stanić i Vukić. Krim obrada trajala je do 2 sata u noći, a nastavljena je ujutro 3. travnja. Bio sam i u telefonskom kontaktu s gospodinom Bilušom i u dogovoru s njim blokirali smo sve bankovne račune u Hrvatskoj i inozemstvu na koje je bio prebačen novac Vjetroelektrana.

U tom slučaju nismo uspjeli spasiti 1,2 milijuna kuna, a ostalo je sve vraćeno - ispričao je Dolački koji je, nakon što je cijeli dan 3. travnja proveo u krim obradi, oko 20.30 kolegama Krešimiru Čuku i Juri Grdiću rekao da mogu ići, a on je ostao u uredu do 21.30 ili 22 sata jer se trebao pripremiti za sastanak koji je drugi dan imao sa šeficom Županijskog državnog odvjetništva Sani Ljubičić u povodu predmeta iznude i planiranja ubojstva, a sve vezano za iznos od 150 milijuna eura - kazao je Dolački koji ne zna je li, kada je odlazio kući, u Heinzelovoj po uredima bilo još djelatnika.

Dolački je ustvrdio kako mu je neshvatljivo da u sudski spis nije dostavljena analitička obrada njegovih mobitela.

- Da su napravili analitičku obradu mojih razgovora, znali bi gdje sam bio 2. i 3. travnja i s kim sam komunicirao. Sve činjenice koje su mi išle u prilog namjerno nisu dostavljene kao dokaz - smatra Dolački.

Očevid u uredu Željka Dolačkog u Heinzelovoj, na kojem je i on bio prisutan, počeo je 4. travnja ujutro i trajao je do večernjih sati.

- Kada sam 5. travnja došao na posao, vidio sam da nakon završetka očevida nisu odnijeli sef s kojeg nisu izuzeli dokaze. Tražio sam da ga maknu da mogu koristiti ured te da se očisti jer je sve bilo prašnjavo od očevida. Tako je sef 5. travnja maknut iz mog ureda, ali je stavljen ispod stepenica ispred sobe u kojoj su privremeno oduzeti predmeti, a dokazi sa sefa izuzeti su tek 8. travnja - ispričao je Dolački koji je na kraju radnog dana 5. travnja u 17 sati na televiziji vidio ministra Orepića kako govori da je on suspendiran.

- Prša je na sudu kazao da su on i Gerovac 5. travnja obišli mjesto događaja i zaključili da je provala fingirana, a time su htjeli stvoriti dojam pred javnosti da sam ja počinitelj. Oni su to napravili samoinicijativno, bez da su sačekali zapisnik o očevidu koji je sastavljen 7. travnja i izvješće o krim tehničkoj pretrazi događaja od 11. travnja, u kojima se ni na jednoj stranici ne nalazi tvrdnja da je provala inscenirana - uvjeren je Dolački.

Nakon što je 6. travnja došao na posao, uručeno mu je rješenje o udaljenju s dužnosti na 15 dana, koje je potpisao ministar Vlaho Orepić. Toga dana s dužnosti je odstupio ravnatelj policije Vlado Dominić, a nešto kasnije načelnik zagrebačke policije Goran Burušić, načelnik PNUSKOK-a Mario Bertina i načelnik Sektora krim policije Danijel Žugela.

Po nalogu v.d. ravnatelja policije Zvonimira Vnučeca 7. travnja 2016. osnovana je radna skupina za provođenje izvanrednog nadzora u Službi organiziranog kriminaliteta, koja je nadzorom utvrdila da je Služba organiziranog kriminaliteta ispravno postupala s privremeno oduzetim predmetima.

Kako Dolački nije dobio nikakvo drugo rješenje osim onoga ministra Orepića o udaljenju s dužnosti na 15 dana, 21. travnja vratio se na posao, a oko 10.45 uručeno mu je rješenje o suspenziji i protiv njega je pokrenut disciplinski postupak. Zatim je 22. travnja u 6 ujutro policija došla Dolačkom kući s nalozima za pretragu šest lokacija.

- Bio sam bijesan i razočaran načinom pretraga kod mene, kod moje majke i brata na Peščenici, bivše žene, punice i šogora u Starom Čiču te kod moje kolegice Martine Broz u Zagrebu. Pretrage su trajale vrlo kratko, što inače nije uobičajeno bez da se detaljno pregleda svaka prostorija. Policajci nisu imali detektore za metal, iako me se sumnjičilo i za krađu zlata. Zbog tih stvari zaključio sam da je već unaprijed bio donesen zaključak da sam ja počinitelj. No, upozorio sam ih da nalozima nije obuhvaćena jedino moja djedovina u Cerju Letovanićkom, gdje sam stopostotni vlasnik, dok na drugim lokacijama nisam u vlasničkoj strukturi. Da su pretražili imanje u Cerju, pronašli bi pilu.

Tada mi je Gerovac rekao da ću biti priveden u USKOK te da je dogovoreno određivanje istražnog zatvora jer se priča da smo kolegica Broz i ja osumnjičeni - ispričao je Dolački koji se u iznošenju obrane nije zbunio ni kad su preslušavali snimku njegova iskaza u USKOK-u 22. travnja 2016. kada je na pitanje zamjenika ravnateljice USKOK-a o pili rekao: “Nisam kupio pilu jer nemam vremena za rad po kući”.

- Kada sam došao na ispitivanje, mislio sam da ću dati svoju obranu i izaći na slobodu. No, na tužiteljevu stolu vidio sam da je već doneseno rješenje o pritvoru, a o svemu su bili obaviješteni mediji pa nisam više želio iznositi obranu. Sve što sam nakon toga govorio bilo je bez veze. Rekao sam da nisam kupio pilu jer je ona bila jedini dokaz da to nisam počinio. Pilu sam čuvao dvije godine jer je sve bilo unaprijed inscenirano protiv mene. Da sam predao pilu, rekli bi da sam sef obio na neki drugi način. Čak sam tražio da me odvedu na poligraf, i to su mi uskratili - rekao je Dolački kojem je 23. travnja 2016. određen istražni zatvor.

U Remetincu je bio točno 50 dana, do 10. lipnja 2016. dokad je USKOK ispitao 30-ak svjedoka.

- U zatvoru sam cijelo vrijeme razmišljao o nekorištenoj pili koja je najbolji dokaz moje nevinosti, a znao sam da je u kući u Cerju koju nisu željeli pretražiti. Zato sam nakon izlaska iz pritvora prvo otišao u Cerje, uzeo pilu i dobro je spremio - otkrio je Dolački prijateljima.

Tri dana nakon izlaska iz pritvora kod kuće sa ženom čitao je na jednom portalu kako je otišao s ljubavnicom na Mauricijus.

Zatim je u MUP-u proveden disciplinski postupak u kojem je bio oslobođen od odgovornosti i vraćen je na posao.

- Željko Prša, koji je u međuvremenu imenovan načelnikom PU zagrebačke, donio je novo rješenje o suspenziji. Iz službe je udaljen i načelnik unutarnje kontrole kabineta ministra, gospodin Jurenec, koji me nije želio suspendirati jer je smatrao da za to nema osnova - otkrio je Dolački protiv kojeg je USKOK podignuo optužnicu u rujnu 2016. godine.

U MUP-ovu drugom disciplinskom postupku nakon godinu dana proglašen je krivim za insceniranje provale u Heinzelovu te je 29. rujna 2017. u MUP-u dobio otkaz. Sa 30 godina radnog staža, ili čak 43 uključujući beneficirani staž za ratno vrijeme, mogao je otići u mirovinu. Nudili su mu i druge poslove. Ali on to ne želi. Ne želi ni novac, kaže da ga novac nikad nije zanimao, pa ne tuži MUP za obeštećenje, nego samo za povratak na posao. Jer, kako tvrdi, policijski posao je jedino što zna i što želi raditi. 17. siječnja nastaviti s iznošenjem svoje obrane.

Kategorije: Hrvaška

BANANE U GLAVNOJ ULOZI: Izvukli smo našu bilježnicu s receptima i ispekli jako sočne kolače!

Ned, 13/01/2019 - 07:53

Banane su pun pogodak ako kolače želite napraviti bez brašna. Njihova konzistencija vam to itekako dozvoljava. Savršene su za izradu svih kolača, pogotovo ako su malo prezrele, tada su najslađe. Zato smo za vas pripremili pet neodoljivih recepata s bananama koji mogu poslužiti kao rođendanska torta ili ukusan doručak. Imamo sočne kocke, slavni banana kruh i nezaobilazni cheesecake. Isprobajte naše recepte i javite nam svoje dojmove!

Sočne kocke s bananamakolaci-od-banane007.jpgDvobojni muffini s bananamakolaci-od-banane002.jpg Banana cheesecakekolaci-od-banane004.jpg Kruh od banane s čokoladnim namazomkolaci-od-banane003.jpeg Jako čokoladni kolač s bananamakolaci-od-banane006.jpg 
Kategorije: Hrvaška

GRAĐANI SE MASOVNO SVOJIM PLOVILIMA UKLJUČILI U TRAGANJE ZA NESTALIM DAVOROM Proširen prostor na kojem se traga za unesrećenim radnikom hidrocentrale

Sob, 12/01/2019 - 23:06

Dubrovčani su se ujedinili u tragediji koja je snašla radnike hidroelektrane u mjestu Plat. Nada, koje je iz sata u sat sve manje, još je dovoljno jaka da se sve raspoložive službe, pa i građani, uključe u potragu za jedinim čovjekom čije se sudbina nakon havarije u HE Dubrovnik još ne zna - Davorom Pozniakom (33).

Posljednje što se zna jest da se s dvojicom kolega i prijatelja u četvrtak oko 9.30 sati pokušao iz plamteće HE Dubrovnik spasiti skokom kroz 550-metarsku kanalnu cijev koja vodi u more. Jedan od njih, Mate Maškarić (35) pronađen je mrtav usred tog kanala isti dan oko 14 sati, a tijelo drugog, Ivice Zvrka (47), u večernjim satima na obali Cavtata.

Šest njihovih kolega uspjelo se probiti van kroz gornji izlaz te su s respiratornim problemima završili u bolnici iz koje stižu dobre vijesti. Petorica su otpuštena kući tijekom subote, a šesti će kući vjerojatno u nedjelju. Očevid na mjestu događaja policija je završila, a istragom, koja je sve vrijeme u tijeku, utvrdit će se uzroci strašnog požara.

Bura otežavala potragu

U potrazi za Davorom Pozniakom interventne službe angažirale su sve što su imale na raspolaganju. Iako se akcija traganja od početka nije prekinula, treći dan bila je najintenzivnija, usprkos vrlo jakom vjetru i nemirnom moru. Zbog toga, rekao je načelnik policije Ivan Pavličević, policijska plovila nisu mogla izaći na širi akvatorij, nego samo veći brod Obalne straže Omiš koji se uključio u akciju. MUP-ov helikopter poletio je u 9 sati, a s jednom pauzom u kasnim popodnevnim satima subote još je kružio iznad mora. Letio je od Dubrovnika do Prevlake i obišao je i konavoske stijene.

Prostor koji se u subotu pretraživao bio je proširen od Kupara do otočića Mrkan, Bobara i Supetar čije su litice HGSS-ovci pretraživali kajacima, a osim policije, i ovaj su put sudjelovale sve vatrogasne postrojbe dubrovačkog kraja te ronioci. Isplovilo je i desetak većih civilnih brodica jer je zbog lošeg vremena bilo preopasno za one manje. Na raspolaganju su bili djelatnici HEP-a, a doznajemo da su u akciji sudjelovali i kolege stradalih radnika iz HE Dubrovnik.

Zaštita sigurnosti

Direktor Hidroelektrane je HDZ-ov Ivo Miletić, diplomirani inženjer pomorskog prometa, koji je na to mjesto došao prije nepuna četiri mjeseca i, kako doznajemo, četiri mjeseca do vlastite mirovine.

Doduše, bio je direktor i prije, a svojedobno je u dva mandata bio načelnik općine Župa Dubrovačka. U subotu smo ga kontaktirali, no rekao je da, kao i svi ostali radnici HEP-a, ne smije istupati. Prethodni je dan za HRT izjavio da su zaštita i sigurnosni protokoli prvi i osnovni dio rada hidroelektrane te da su usklađeni sa svim zakonima upravo kako se, zbog kompleksnosti ovakvog pogona, nikad u opasnost ne bi doveli životi i imovina. Napomenuo je da odvodni tunel, dug oko 550 te dubok između pet i šest metara, nije predviđen kao evakuacijski smjer.

Njegove izjave nisu se svidjele mnogim Dubrovčanima koji su to jasno izrazili putem društvenih mreža. Obratio mu se i Ivica Zubčić, rođak nestalog Pozniaka.

- Ivo, ostavi se politike. Barem u ovoj tragediji budi čovjek. Mali Davor Pozniak mi je od prve rodice sin i nije valjda on kriv za ovu tragediju - rekao je Zubčić. Biskup Mate Uzinić danas će u 18 sati za žrtve i njihove obitelji služiti misu u dubrovačkoj katedrali.

Kategorije: Hrvaška

Izjave direktora nisu se svidjele Dubrovčanima: 'Bar u ovoj tragediji budi čovjek. Mali Davor mi je rođak i nije valjda on kriv za ovu tragediju...'

Sob, 12/01/2019 - 23:06

Dubrovčani su se ujedinili u tragediji koja je snašla radnike hidroelektrane u mjestu Plat. Nada, koje je iz sata u sat sve manje, još je dovoljno jaka da se sve raspoložive službe, pa i građani, uključe u potragu za jedinim čovjekom čije se sudbina nakon havarije u HE Dubrovnik još ne zna - Davorom Pozniakom (33).

Posljednje što se zna jest da se s dvojicom kolega i prijatelja u četvrtak oko 9.30 sati pokušao iz plamteće HE Dubrovnik spasiti skokom kroz 550-metarsku kanalnu cijev koja vodi u more. Jedan od njih, Mate Maškarić (35) pronađen je mrtav usred tog kanala isti dan oko 14 sati, a tijelo drugog, Ivice Zvrka (47), u večernjim satima na obali Cavtata.

Šest njihovih kolega uspjelo se probiti van kroz gornji izlaz te su s respiratornim problemima završili u bolnici iz koje stižu dobre vijesti. Petorica su otpuštena kući tijekom subote, a šesti će kući vjerojatno u nedjelju. Očevid na mjestu događaja policija je završila, a istragom, koja je sve vrijeme u tijeku, utvrdit će se uzroci strašnog požara.

Bura otežavala potragu

U potrazi za Davorom Pozniakom interventne službe angažirale su sve što su imale na raspolaganju. Iako se akcija traganja od početka nije prekinula, treći dan bila je najintenzivnija, usprkos vrlo jakom vjetru i nemirnom moru. Zbog toga, rekao je načelnik policije Ivan Pavličević, policijska plovila nisu mogla izaći na širi akvatorij, nego samo veći brod Obalne straže Omiš koji se uključio u akciju. MUP-ov helikopter poletio je u 9 sati, a s jednom pauzom u kasnim popodnevnim satima subote još je kružio iznad mora. Letio je od Dubrovnika do Prevlake i obišao je i konavoske stijene.

Prostor koji se u subotu pretraživao bio je proširen od Kupara do otočića Mrkan, Bobara i Supetar čije su litice HGSS-ovci pretraživali kajacima, a osim policije, i ovaj su put sudjelovale sve vatrogasne postrojbe dubrovačkog kraja te ronioci. Isplovilo je i desetak većih civilnih brodica jer je zbog lošeg vremena bilo preopasno za one manje. Na raspolaganju su bili djelatnici HEP-a, a doznajemo da su u akciji sudjelovali i kolege stradalih radnika iz HE Dubrovnik.

Zaštita sigurnosti

Direktor Hidroelektrane je HDZ-ov Ivo Miletić, diplomirani inženjer pomorskog prometa, koji je na to mjesto došao prije nepuna četiri mjeseca i, kako doznajemo, četiri mjeseca do vlastite mirovine.

Doduše, bio je direktor i prije, a svojedobno je u dva mandata bio načelnik općine Župa Dubrovačka. U subotu smo ga kontaktirali, no rekao je da, kao i svi ostali radnici HEP-a, ne smije istupati. Prethodni je dan za HRT izjavio da su zaštita i sigurnosni protokoli prvi i osnovni dio rada hidroelektrane te da su usklađeni sa svim zakonima upravo kako se, zbog kompleksnosti ovakvog pogona, nikad u opasnost ne bi doveli životi i imovina. Napomenuo je da odvodni tunel, dug oko 550 te dubok između pet i šest metara, nije predviđen kao evakuacijski smjer.

Njegove izjave nisu se svidjele mnogim Dubrovčanima koji su to jasno izrazili putem društvenih mreža. Obratio mu se i Ivica Zubčić, rođak nestalog Pozniaka.

- Ivo, ostavi se politike. Barem u ovoj tragediji budi čovjek. Mali Davor Pozniak mi je od prve rodice sin i nije valjda on kriv za ovu tragediju - rekao je Zubčić. Biskup Mate Uzinić danas će u 18 sati za žrtve i njihove obitelji služiti misu u dubrovačkoj katedrali.

Kategorije: Hrvaška

VEĆ GODINAMA IH SE NE MOŽEMO RIJEŠITI Ti nametnici pojavljuju se ne samo kod vrtićke djece, nego i u višim razredima osnovne pa čak i srednje škole!

Sob, 12/01/2019 - 23:04

Dva su sata ujutro, trogodišnja Ana spava na podu dnevne sobe. Nad glavom joj je upaljena lampa, a pod njom je bijela plahta. Mama je tako uspavanu češlja već dva i pol sata. Iz smjera kupaonice se čuje zvuk centrifuge. To je već treća tura koju je toga dana oprala. Zato već zna da će ujutro na oglasnoj ploči zgrade netko od iznerviranih susjeda ostaviti poruku.

“Još jedno noćno pranje i zovemo policiju”, pisat će.

Ana se već dva mjeseca ne može riješiti ušiju, odnosno kada ih se riješi, iznova ih dobije u vrtiću jer nečija mama toga dana nije probudila susjede centrifugom i nije do kasno u noć prebirala vlas po vlas svojoj djevojčici. Ta mama je vjerojatno pročitala uputstva na šamponu i slijepo povjerovala etiketi da će uši i gnjide tako istrijebiti. Ta djevojčica će ujutro razdragano zagrliti svoju prijateljicu Anu...

Hrvatski zavod za javno zdravstvo ušljivost definira kao zaraznu dermatozu koja se, ovisno o vrsti ušiju i dijelu tijela koji je zahvaćen, dijeli na ušljivost vlasišta, tjelesnu ušljivost te stidnu ušljivost.

Za razliku od onoga što se vjeruje, u HZJZ-u upozoravaju kako uš ne skače i ne leti zrakom te se prenosi isključivo bliskim kontaktom ili upotrebom zajedničkih predmeta.

 

Teritorijalni epidemiolozi

Također, ušljivost vlasišta nikako nije povezana s lošom higijenom i niskim društveno-ekonomskim položajem.

- Tijekom 2017. godine HZJZ-u je prijavljeno 13 epidemija ušljivosti sa 157 oboljelih, dok je u 2016. prijavljeno 16 epidemija sa 188 oboljelih. U svim tim slučajevima provedene su sve potrebne protuepidemijske mjere, čime je postignuto da se epidemije suzbiju i spriječen je veći broj oboljelih. Broj individualnih prijava 2017. godine iznosio je 907, a 2016. 906 - kažu u HZJZ-u i pojašnjavaju da koordiniraju rad županijskih zavoda, gdje nadležni teritorijalni epidemiolozi rade izvide (izlaze na teren - vrtić, školu) propisuju i prate provođenje protuepidemijskih mjera te u suradnji s liječnicima školske medicine i zdravstvenim voditeljicama provode edukaciju stanovništva.

- Rješavanje problema ušljivosti glave djece u dječjim kolektivima zahtjevan je i najčešće dugotrajan proces koji se može riješiti jedino suradnjom svih roditelja s odgajateljicama vrtićkih skupina ili razrednicima u školama te, ako je potrebno, u suradnji sa zdravstvenim voditeljicama vrtića i higijensko-epidemiološkim odjelima - ističu u HZJZ-u i savjetuju da se preporučuje izostanak iz vrtića dok se ne provede prvi postupak.

Ipak, čini se da to nije dovoljno. Odnosno, da problem postoji jer neovisno o dobu godine čak petina djece u svakom trenutku ima uši.

 

Problem su roditelji

Takav podatak iznosi Goran Vlah koji je prije šest godina, kao očajni roditelj koji se mjesecima borio s ušima kod svoje djece, otvorio tvrtku i postao profesionalni istrebljivač ušiju i gnjida.

- U razgovorima s brojnim epidemiolozima i djelatnicima školskih medicina došlo se do podatka da 20 posto djece ima uši. U Engleskoj je kod djece do 12 godina taj problem još veći i riječ je o ogromnih 60 posto, dok u SAD-u svako treće dijete ima uši - kaže Vlah.

Zašto je to tako u vrijeme kada nam je higijena dostupnija nego ikada i zašto u 21. stoljeću ne možemo stati na kraj dosadnim parazitima?

Upravo to pitanje istovremeno je i odgovor na nemogućnost zaustavljanja epidemija koje roditelje dovode do ludila.

- Stara fama koja se uporno vrti je da uši dolaze na siromašne i prljave. Tako da se roditelji srame reći da dijete ima uši, što je paradoks jer uš lakše živi na kosi koja se svaki dan pere nego u masnoj i neopranoj - napominje Vlah.

Procjene su alarmantne, kaže Vlah, jer pokazuju da samo četvrtina roditelja vrtićke djece prijavljuje ušljivost. Što se tiče nižih razreda osnovne škole, to radi samo deset do 15 posto njih. Roditelji djece koji obavijeste školu u petom i šestom razredu mogu se prebrojati na prste, a sedmi i osmi razredi u pravilu nikad je ne prijave.

Ušiju je tako više nego ikada. Nekada su uglavnom bile “rezervirane” za vrtićku djecu koja su u bliskom kontaktu, ali zašto je zaraženo sve više učenika viših razreda, pa čak i srednjih škola?

- Razlog su mobiteli. Djeca se okupe oko mobitela i dodiruju se glavama. S druge strane, kod djevojčica su popularna grljenja kad se sretnu ili rastaju - kaže Vlah i dodaje kako zapravo najviše posla ima s tim starijim uzrastima.

Zanimljiv je podatak da je u vrijeme bivše države bilo svega tri posto ušljive djece, a razlog tome je, smatra Vlah, razlika u postupanju. Naime, nekad su to rješavale službe, a danas je odgovornost isključivo na roditeljima.

- Mi kao roditelji nismo dovoljno informirani. Naši roditelji se nisu borili protiv ušiju jer se u bivšoj državi protiv toga borio sustav. Oni koji su tada bili te dječje dobi sjetit će se da bi u školu došli ‘ljudi u bijelom’, mi bi stali u red, naprašili bi nam glave, rekli da ih roditelji operu, vratili bi se jednom ili dva puta u kontrolu, i to je bilo to - pojašnjava Vlah i dodaje kako su uši tada bile u kategoriji zaraznih bolesti, a danas su paraziti.

Konkretno, vrtići imaju pravo zabraniti dolazak ušljivoj djeci, ali škole nemaju to pravo.

Sram i neprijavljivanje zato rade ovaj disbalans stvarnih brojki i prijavljenih HZJZ-u.

Pedijatar Stipe Čular kaže da roditelji gotovo nikada ne dovode djecu na pregled kada imaju uši. Razloga su dva. Prvenstveno nije riječ o bolesti gdje je nužna liječnička pomoć, a s druge strane, svi preparati koji su na tržištu se kupuju, tako da nema recepta koji bi izdao pedijatar.

 

Kad otvoriti bolovanje

- Roditelji očito rješavaju probleme sami i snalaze se jer, zapravo, ne dolaze niti otvoriti bolovanje po toj osnovi. Naime, kada imamo epidemiološku situaciju, odnosno kada je dijete u kolektivu, onda se ostvaruje pravo na bolovanje. Nije bolovanje po dijagnozi, nego po epidemiološkoj situaciji - ističe dr. Čular i nadodaje kako uglavnom dolaze po ispričnice za vrtić ili školu.

No, to je, u pravilu, samo pro forma, jer ispričnica ne garantira da je dijete očišćeno od parazita. Iako na osnovu djeteta roditelj može dobiti bolovanje, kada i sam dobije uši, bolovanje nije omogućeno.

- Govorimo o problematici koju bi direktno trebali rješavati Zavodi za javno zdravstvo. Što se tiče broja djece, on sigurno nije realan, jer, kao što sam napomenuo, roditelji ne posjećuju liječnike zbog ušiju. Kao što vidite, ako ja otvaram bolovanje po toj dijagnozi, obavijest o tome direktno ide u nadležni Zavod, gdje imaju uvid koju školu ili vrtić dijete pohađa - zaključuje dr. Čular.

Kako je riječ o “sramoti” koja se neopravdano vezuje uz prljavštinu, roditelji vrlo često ne žele prijaviti vrtiću i školi problem, što epidemiju samo povećava.

Porazgovarali smo i s liječnicima i medicinskim sestrama obiteljske medicine, koji kažu da se upravo zbog ušiju često nalaze u sivoj zoni.

- Što da napravim kad mi dođe žena s dugom gustom kosom i kaže da ima uši. Bolovanje joj ne mogu otvoriti, a zaista je neprimjereno, ali i neprihvatljivo da odlazi na posao i stvori problem ljudima oko sebe. E, tu upadamo u tu sivu zonu gdje moramo otvoriti bolovanje na, primjerice, prehladu - otkrivaju nam u jednom Domu zdravlja. Napominju kako je jedini model suzbijanja epidemije kada se zaraženi potpuno očiste i nemaju kontakte s kolektivima.

I u ljekarnama smo provjerili kolika je pošast ušljivosti. Ljekarnica s dugogodišnjim iskustvom kaže da u zadnjih desetak godina zapravo i nema nekih promjena, odnosno riječ je o epidemijama koje ne može posebno povezati s godišnjim dobom.

- Epidemije su konstantne, ako gledamo prema prodaji preparata. Cijene su od 30-ak pa do 150 kuna. No, činjenica je da se ne smije slijepo vjerovati etiketama - poručuje ljekarnica.

Naime, ne postoji niti jedan šampon ili preparat koji može ubiti gnjidu, a jako puno roditelja misli da kada operu kosu djetetu prama uputama rješavaju problem.

- Jedini ‘preparat’ koji ovo rješava su ruke i provjeravanje svake vlasi. Čak i najgušći češljevi ne mogu odraditi taj posao. Zapravo, kada je riječ o ušima, ljekarnici su jednini i prvi kojima se roditelji obraćaju, a uglavnom su oni i najodgovorniji za epidemije - kaže ljekarnica i dodaje da nikad više nije bilo brige o higijeni, tako da pojavnost dosadnih nametnika nikako ne smijemo vezati uz to.

- Vidim po roditeljima kada dođu po šampon da to potiho pitaju i da ih je sram. Prema iskustvima, upravo je to najveći problem rješavanja epidemija - ističe ljekarnica.

Najveći rasadnik širenja ušiju i stvaranja epidemija su vrtići. Bliski kontakti i korištenje zajedničkih igračka rezultiraju epidemijama koje se pokušavaju suzbiti isključivanjem djece iz skupine dok se ne riješe ušiju.

Zdravstvena voditeljica DV Malešnica Hamida Zoronjić kaže kako postoji protokol kojega se pridržavaju, ali da bez potpune suradnje roditelja ne može biti učinka.

- Kada nam roditelj javi da je dijete dobilo uši ili ako to sami primijetimo, pregledamo cijelu odgojnu skupinu i susjedne skupine. Ako pronađemo još koje dijete, obavijestimo roditelje i kontrole radimo unutar dva tjedna. Ovisno o broju slučajeva, procijenim koliko često ih pregledavam. Ako se pojavljuju novi slučajevi, onda to radimo na dnevnoj bazi, a inače svakih nekoliko dana - objašnjava Zoronjić.

Odmah se obavještavaju i spremačice koje dezinficiraju prostor, sve plišane igračke, deke, posteljine, zavjese, odnosno sve predmete na kojima uš može preživjeti.

- Imamo pisani naputak za roditelje koji dajemo u skupini u kojoj su se uši pojavile, ali i ostalim skupinama koje su imale kontakt. Roditeljima dajemo internu uputnicu na kojoj piše što smo pronašli, bilo da je riječ o ušima, gnjidama ili suhim gnjidama, a po povratku u vrtić dužni su donijeti liječničku ispričnicu - otkriva Zoronjić i dodaje da ispričnica zapravo i nije siguran znak da je dijete spremno za vrtić te da unatoč ispričnici opet pregledava dijete, a ako nije potpuno očišćeno, opet se udaljava iz kolektiva.

Ne reagiraju svi roditelji jednako. Neki ostave dijete kući dan ili dva, a neki tjedan ili dva. Prema iskustvu zdravstvene voditeljice, dan ili dva nikada ne bude dovoljno jer oni koji si zaista daju truda, uspiju o tome. No, dijete je opet u riziku zbog drugih koji nisu riješili problem.

- Neke i više puta udaljavamo iz kolektiva. Roditelji negoduju, ali zaista moramo to u startu odrezati jer grupe su velike. Osim toga, ne radi se samo o jednoj grupi jer djeca koriste zajedničku dvoranu i dvorište, i to je rizik za sve - napominje Zoronjić.

Iako se uši uglavnom povezuju s vrtićima, kaže Zoronjić, treba provjeriti i na drugim mjestima, poput igraonica, sportskih dvorana i ostalih mjesta na kojima se djeca okupljaju.

 

Pravila nema

Najveći problem širenja zaraze, smatra Zoronjić, je sram roditelja i to što pojavu ušiju doživljavaju osobno jer se nekad povezivala s prljavštinom.

Međutim, pravila nema i prema iskustvima vide da ta vrtićka djeca imaju i stariju braću i sestre koja su u školama i koja se također zaraze.

- Mi javimo i školama u blizini. No, oni imaju samo školsku medicinu u sklopu Doma zdravlja, tako da se kod tog uzrasta može ići samo na dobru vjeru da će roditelji uši prepoznati kao ozbiljan problem - ističe Zoronjić i poručuje da je najvažnije striktno se držati uputa i očistiti vlas po vlas.

Osim toga, kada roditelj kaže da je dijete tek dobilo uši, voditeljica Zoronjić, kaže, zna je li to istina ili ne jer po poziciji gnjida točno zna koliko dugo su na glavi. One koje se nalaze na pola kose su već duže prisutne na konkretnom “domaćinu”.

- Najvažnije je razbiti mitove i pozabaviti se ovim problemom jer inače nikada neće biti riješen. Slično je kao kod, primjerice, streptokoka u odgojnoj skupini - svi preventivno piju antibiotik, tako se treba i ovdje napraviti - kaže profesionalni istrebljivač ušiju Vlah i zaključuje kako svi koji su bili u kontaktu obavezno moraju provesti tretman, čak i preventivno.

Dakle, imati uši nije sramota i moraju se prijaviti nadležnim službama. Ne smatra se zanemarivanjem djeteta, ne utječe na zdravlje, ali itekako utječe na kvalitetu života cijelih obitelji.

Kategorije: Hrvaška

TOČNO STO GODINA NAKON BOŽIĆNOG USTANKA Stigao je trenutak konačnog razvoda Podgorice i Beograda: Na djelu je posljednji čin izbacivanja srpstva

Sob, 12/01/2019 - 22:45

U posljednje vrijeme zaiskrilo je na relaciji Beograd - Podgorica (Crnu Goru uspoređuju sa zločinačkom NDH, a položaj Srba s onim iz te zlosretne ustaške kvazidržave te iz vremena “turskih zuluma”) i otvorio se “front” nove potencijalne krize u odnosima nekadašnjih jugoslavenskih država. U nesretnim vremenima raspada i ratova u 90-ima Srbija i Crna Gora bile su “dva oka u glavi”, ali čini se da je tijekom vremena došlo do poremećaja pa su oči postale razroke. Svako oko gleda na svoju stranu. Naime, čini se da je u Crnoj Gori počela zadnja faza potiskivanja srpskog identiteta iz crnogorskog kulturološko-etničkog bitka. Možda grubo zvuči, ali na djelu je, očito, zadnji čin desrbizacije ili izbacivanja srpstva, kako bi se ojačala crnogorska nacionalna i državna samobitnost. Nešto slično danas imamo i u Ukrajini gdje se, da bi se ojačala ukrajinska samosvijest (ako se to želi), pragmatično mora lišiti jakog ruskog stiska.

U Crnoj Gori, koja je od samostalnosti 2006. godine praktički u permanentnoj krizi identiteta, ali i održavanja/spašavanja neovisnosti, svaki izbori, od onih za mjesne zajednice do parlamentarnih i posebno predsjedničkih, su povijesni i epohalni jer prosrpske snage, koje su u međuvremenu evoluirale u proruske, stalno negiraju crnogorsku državnost pa i posebni etnicitet. Vođe tih stranaka otvoreno negiraju crnogorstvo te zagovaraju ponovno ujedinjenje sa Srbijom, izlazak iz NATO-a i povlačenje priznanja Kosova, a neki, poput Milana Kneževića i Andrije Mandića, sumnjiče se za sudjelovanje u neuspjelom pokušaju puča u studenome 2016. godine u logističkoj režiji ruske vojne tajne službe GRU.

Crna Gora je podijeljeno društvo, kako kaže književnik Andrej Nikolaidis: “Da Crna Gora postane prvak svijeta u nogometu, ne bi se svi radovali.” Crnogorci imaju problem s dvojnim identitetom kakav je prisutan kod Ukrajinaca i Bjelorusa ili Velšana i Katalonaca, kaže književnik Milorad Popović. On smatra da Crnogorci imaju pravo, poput drugih, biti zaseban entitet, ali su malobrojni te su kroz povijest bili izloženi raznim utjecajima koji su im odmogli da se konstituiraju dokraja.

 

Stalni odnos snaga

U Crnoj Gori stalni je odnos 55-57 posto za Crnu Goru, a od 40 do nekih 44 posto onih je koji bi radije u okrilje Srbije/Rusije prema rezultatu referenduma iz 2006. o neovisnosti, koji se praktički zadržao sve ove godine i zbog kojeg se sada želi definitivno “crnogorizirati” Crna Gora. Prema popisu Srba je oko 33 posto, a gotovo 50 posto smatra SPC “svojom Crkvom”. Kao osnovne poluge “nasilnog i umjetnog protjerivanja srpskog identiteta” iz Crne Gore i stvaranja “crnogorske kvazinacije” smatraju u Beogradu posebno skandaloznom prisutnost crnogorskog vojnog atašea na proslavi obljetnice Oluje, zatim priznanje Kosova, ulazak Crne Gore u NATO (Andrej Nikolaidis smatra da se tim činom “gase snovi o Velikoj Srbiji”) te ukidanje odluke tzv. Podgoričke skupštine iz studenog 1918. godine, kojom je Crna Gora dokinula sebe i utopila se u Srbiju.

Nedavno je na državnom nivou obilježen Božićni ustanak 1919. i podignuto je obilježje “komitima” koji su se puškama borili protiv negiranja Crne Gore u Kraljevini SHS, što je u Srbiji primljeno, blago rečeno, ostrašćenim negodovanjem i krimenom protiv povijesnih činjenica te silovanjem nepobitnog srpskog identiteta Crne Gore. A težnja za crnogorskim iskorakom od Srbije završava se apokaliptičkim upozorenjima da je to sve u korist Velike Albanije, koja će pojesti “pola” Crne Gore i koja je (a ne Velika Srbija, kako upiru u Crnoj Gori) “najveća prijetnja sigurnosti i opstanku zemalja u regiji”. I za kraj, najbolniji i najdelikatniji zahtjev je onaj za autokefalnošću Crnogorske pravoslavne Crkve, što znači slabljenje aktivnosti Srpske pravoslavne crkve, a time i srpskog političkog i inog utjecaja na Crnogorsko društvo i naciju. Naime, da skratimo, i jedna i druga strana smatraju da je nastupio trenutak za “završni skok” te da konačno treba stvari definirati. Za jedne Crna Gora treba ući u fazu u kojoj više neće strepiti za svoju samobitnost, a drugi misle da je kucnuo čas za neku novu “Podgoričku skupštinu”. Svakome je razlog takvog ponašanja djelovanje one druge strane.

Obje struje uvjerene su u to da vrijeme istječe. Doduše, profesor na podgoričkom Univerzitetu, povjesničar Adnan Prekić, kaže da sintagma “desrbizacija Crne Gore” ne odgovara onome što se događa u realnom životu. “Teze o ugroženosti srpskog naroda i SPC-a dolaze iz političkih krugova koji na njima pokušavaju definirati prostor za trenutni politički angažman. S druge strane, crnogorska vlast je u 2018. godini potpuno nepotrebno napravila nekoliko nezgrapnih poteza koji su mogli poslužiti zagovornicima ideje o ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Ipak mislim da generalno nema govora o ugroženosti Srba jer politički predstavnici Srba čine trećinu zastupnika u crnogorskom parlamentu. Oni nemaju problem s političkom snagom, već sa slabim koalicionim potencijalom”, objašnjava Prekić.

 

Nema nacije bez vlastite crkve

“Nema ništa od završnog definiranja i zaokruživanja crnogorskog nacionalnog bića bez vlastite, nacionalne i državne Crkve. Tako je to kod pravoslavnih naroda”, kaže nam, pak, Milorad Popović. On smatra da će autokefalnost zaustaviti ovakvo razorno djelovanje SPC-a po crnogorsko biće te da će to označiti konačni čin formiranja crnogorske nacije. Popović nadalje misli da je pitanje CPC-a i pitanje sazrijevanja nacija: “Tako je to i u Ukrajini, i u Makedoniji, pa i kod Crnogoraca.” Za njega autokefalna CPC nije samo liturgijsko pitanje. “Neovisna Crkva pokazuje snagu jedne (pravoslavne) države da, između ostalih, za državni prosperitet važnih pitanja organizira i ono crkveno, odnosno ima vlastitu nacionalnu Crkvu”, kaže Popović, koji smatra da je SPC najmračniji dio srpskog političkog i nacionalnog bića.

“U Crnoj Gori ona je prije paravojna, parapolitička i parakulturna institucija negoli duhovna i vjerska u iskonskom kršćanskom smislu i poslanju”, tvrdi Popović. Dodaje da je njihova jedina misija propagirati ne toliko srpstvo, što je legitimno s obzirom na instituciju, koliko je na braniku velikosrpstva te negiranja, ne samo državnost nego i etničke, kulturne, društvene i svake druge posebnosti Crnogoraca: “Za njih je Crna Gora tek povijesni srpski termin ili geografski pojam”.

U ovogodišnjoj Božićnoj liturgiji poglavar CPC-a Mihailo naglasio je kako je CPC “na putu riješenja položaja i statusa, imovine i autokefalnosti” te kako “bez CPC-a nema ni države Crne Gore”. Srbijanski politolog Boban Stojanović smatra da se može govoriti da je na djelu određeni oblik “desrbizacije” Crne Gore. No, za njega je pitanje kako će srpsko stanovništvo reagirati na to, koliko je ono “pripremljeno na sve manje veze sa Srbijom, SPC-om i slično”. Stojanović misli da to definitivno može izazvati negativne i loše reakcije kod Srba, ali uvjeren je da nakon svega ne može uzdrmati vlasti u Crnoj Gori.

“Sve što se radilo od samostalnosti Crne Gore, radilo se kako bi se u potpunosti izgradio crnogorski identitet kao takav (koji je bio isprepleten sa srpskim) i ovo je samo jedna od faza da se on zaokruži i u potpunosti izgradi. Nisam siguran da se to u potpunosti može dogoditi u skorije vrijeme, ali ovo definitivno jesu koraci u tom pravcu”, kaže Stojanović.

 

Srbi nisu ugroženi

Prekić također smatra da nema ni govora o ugroženosti ni Srba ni SPC-a u Crnoj Gori: “Dovoljno je pogledati sajtove SPC-a u Crnoj Gori i njihove aktivnosti pa zaključiti da se ne radi ni o kakvoj ugroženosti već o moćnoj i utjecajnoj organizaciji koja raspolaže ogromnim organizacionim, ekonomskim i drugim resursima koji nadilaze snagu mnogih državnih institucija u Crnoj Gori”.

Doduše, on smatra da je pitanje autokefalnosti CPC-a pored medijskog spina potpuno irelevantno jer, kaže: “Vladajuće crnogorske političke elite nikada nisu pokazale interes da se ozbiljno i institucionalno posvete rješavanju ovog pitanja. Mislim da je njima puno bliža varijanta dogovora s Mitropolijom crnogorsko-primorskom, ali da s te strane još nemaju adekvatnog sugovornika”.

Doduše, Crna Gora priprema novi zakon o vjerskim zajednicama u kojem se traži da Crkve koje djeluju u Crnoj Gori ondje moraju biti i registrirane, a uzbuđenje se podiglo oko 30 svećenika i monaha SPC-a kojima je uskraćeno gostoprimstvo. Osim toga, riječ je tu i o neriješenim i spornim imovinskim odnosima. Naime, prilikom ukidanja CPC-a 1919. godine od strane kralja Aleksandra, SPC-u je pripala cjelokupna njihova imovina. Mitropolit Amfilohije kazao je da autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve neće utjecati na status Crkve u Crnoj Gori te da Vaseljenski (carigradski) patrijarh Bartolomej nakon priznanja UPC-a nije više “vrhovna crkvena vlast” za SPC.

Problem je, kako kaže srbijanski povjesničar Milivoj Bešlin, da se u Srbiji nikada nisu do kraja pomirili s Crnogorskom neovisnošću i posebnošću, još uvijek smatrajući Crnu Goru “srpskom Spartom” i u budućnosti ponovno dijelom, ako ne Srbije, onda barem bratske države pod njenim patronatom. Nedavno je tako srbijanski povjesničar Aleksandar Raković u Budvi poručio: “Ujedinit ćemo srpske zemlje i oslobodit ćemo srpsko more”. Prekić tvrdi kako političke elite u Beogradu nikada nisu preboljele geopolitički zaokret Crne Gore 1997. godine pa je odnos Beograda prema Podgorici jedna od tema oko koje postoji skoro apsolutna suglasnost na političkoj sceni Srbije. No, Prekić smatra da vladajućim strukturama u Crnoj Gori odgovara ova situacija jer omogućava homogenizaciju biračkog tijela koje podržava Euroatlantsku političku orijentaciju Crne Gore.

U Srbiji su zgroženi jer smatraju da se “izmišlja crnogorski jezik” te u azbuku ubacuju bizarna nova slova “koja ničemu ne služe” - Ś i Ź (meko Š i Ž), srpski književnici se izbacuju iz lektira (Aleksa Šantić, Jova Jovanović Zmaj, Branko Radičević), a uvode se, kako piše beogradski Blic, Sunčana Škrinjarić, Kemal Coco i Nazim Rrahmani.

Stojanović ističe da se neke stvari ne mogu mijenjati preko noći ili tijekom decenije/dvije, ali “svi ovi koraci koji se poduzimaju idu ka tome da se neke nove generacije u potpunosti izgrade kroz ‘čisti’ crnogorski identitet”.

“Matrica srpske politike prema Crnoj Gori se ne mijenja. Ona stalno ide za tim da Crna Gora ponovno bude dio Srbije”, kaže Popović. Po njemu sadašnje napetosti izazvane su u prvom redu zbog nemoći Aleksandra Vučića da riješi kosovski Gordijev čvor. “Vučić evidentno za Kosovo nema rješenje koje bi zadovoljilo veliku većinu tamošnje javnosti, a mora pokazati kako je on uspješni ‘otac nacije’ te želi skrenuti pažnju s gubitničke pozicije na Kosovu pa se njegov propagandni aparat trudi to nadomjestiti najavama o ‘oslobođenju srpskih zemalja i mora’ ili rušenjem Mila Đukanovića”, poručuje Popović. I Prekić misli da nešto oštrije poruke iz Beograda u posljednje vrijeme treba tumačiti u kontekstu konačnog rješavanja Kosova:

“Srbija pokušava otvoriti kontrolirane političke sukobe u regiji kako bi skrenula pažnju s činjenice da ne može ispuniti preuzete obaveze vezane za status Kosova. Podgorica nije izuzetak, sličan odnos Beograd ima i prema Zagrebu, Skoplju i Sarajevu.” Boban Stojanović nam, pak, kaže da Vučić često pokušava zamaskirati unutarnje probleme izazivanjem sukoba sa zemljama u regiji: “On, uglavnom, nije direktni akter tih sukoba, već pojedini ministri služe tome da ‘pale vatru’ i otvaraju sukobe (kao, recimo, ministar obrane Vulin za Hrvatsku).”

On smatra da nije problem toliko između Vučića i Đukanovića: “Štoviše, vjerujem da oni imaju neki stabilan, čak i prijateljski odnos”, ali trenutno ova situacija i jednom i drugom odgovara da se tenzije podignu. “Slično je i s opozicijom u Crnoj Gori koja želi profitirati u srpskom dijelu stanovništva kroz jačanje veza sa Srbijom i na taj način se stvara pogodno tlo za sukobe između država”, zaključuje Stojanović.

 

“Projekt privatne države”

Doduše, u Srbiji vlada uvjerenje da se “teško oteti dojmu da je upravo režim Mila Đukanovića nešto najgore što se dogodilo u odnosima Srbije i Crne Gore”, piše Blic, a u srbijanskom javnom prostoru rabi se posprdni i diskreditirajući termin “milogorci” za sve one koji smatraju da imaju pravo biti Crnogorci.

Naime, kako kaže Popović, Đukanović je predstavljen kao personifikacija antisrpske politike i jedina, po njima, brana koja sprečava ponovno ujedinjenje: “Naime, stalno se stvara dojam da je neovisna Crna Gora samo privremena tvorevina, eksces koji će njegovim padom ili odlaskom prestati postojati.” I tu imamo paralelu s Ukrajinom, jer u Rusiji smatraju da su Petro Porošenko i “njegova hunta” krivci za rusko-ukrajinski sukob te da njegovim odlaskom “sve dolazi na svoje”, odnosno Ukrajina se vraća u krilo Rusije. I za jednog i za drugog tvrdi se da su “projekt privatne države”.

Za stanje u regiji bilo kakva destabilizacija sadašnjeg pravca Crne Gore (NATO i EU, usmjerenje prema Zapadu) te eventualno okretanje prema Vučiću i Putinu znači nove potrese na Balkanu i značajnu promjenu odnosa koji bi poremetili sadašnju geostratešku strukturu.

Kategorije: Hrvaška

IMUĆNI FINANCIJERI KAMPANJE PROGLASILI KRAH VLASTITE IDEJE 'Odustajemo. Naš projekt Brexita je propao. Ujedinjena Kraljevina ostaje u Europskoj uniji'

Sob, 12/01/2019 - 22:38

“Naš je projekt propao i Ujedinjena Kraljevina ostat će članica Europske unije”, rekli su ekskluzivno za Reuters najveći financijeri kampanje za izlazak iz EU.

“Potpuno sam odustao. Očajan sam, mislim da do Brexita uopće neće doći”, precizirao je svoje stajalište Peter Hargreaves (72), milijarder i jedan od najbogatijih Britanaca koji je kampanji za izlazak iz EU dao 3,2 milijuna funti. “Zagovornici ostanka u EU računaju da će ljudi biti toliko iscrpljeni ovim procesom pa će na kraju reći - ma, ostanimo. Jer, kad se nešto tako dugo ne događa, ljudi naprosto postaju manje osjetljivi na problem.” Crispin Odey, poznati britanski menadžer fondova, kampanji za Brexit je darovao 870.000 funti, a sad je uvjeren da neće doći do drugog referenduma, ali ni do izlaska Britanije iz EU.

Nema vodstva

“Moj je stav da do Brexita neće doći. Naprosto ne vidim kako bi se mogao izvesti s ovim sastavom parlamenta”, izjavio je za Reuters. I dodao kako je glavni problem u tome što je Brexit ostao bez vodstva. Odey je rekao da bi u slučaju drugog referenduma dao novac za kampanju za izlazak, ali Hargreaves nije siguran.

S bogatim Britancima slaže se i ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt koji je jučer poručio zastupnicima da ako u utorak odbace sporazum koji je premijerka Theresa May postigla s EU, riskiraju da dođe do paralize države te da u konačnici Kraljevina ostane članica Unije. I da vlada građanima ne isporuči ono za što su glasali - Brexit.

Ministri

Hunt je za BBC izjavio da mu se čini kako je sada izglednije da parlament neće dopustiti da ishod bude izlazak iz EU bez sporazuma. Iz kabineta premijerke jučer su objavili, nakon što se u medijima počelo spekulirati da brojni ministri zagovaraju produljenje roka za izlazak iz EU (koji bi trebao nastupiti u ponoć 29. ožujka), da se Theresa May i dalje protivi odgodi Brexita i produljenju roka za provedbu članka 50. “Vlada će osigurati zakonski okvir za izlazak iz EU na vrijeme”, objavili su.

I dok traje političko natezanje u kojem je sada gotovo nemoguće donositi bilo kakve procjene budućeg razvoja događaja, život se priprema za razne varijante. Tako je Londonska policija preporučila trgovinama da osiguraju dodatnu službu osiguranja jer nije isključeno da u strahu od tvrdog Brexita dođe do navale kupaca koji će se htjeti dodatno opskrbiti raznim proizvodima, svjesni da bi moglo doći do nestašica.

Policija se ogradila kako nije mislila na moguće pljačke, ali sve opcije treba imati na umu. Osim toga, policija je upozorila da bi tvrdi izlazak predstavljao izuzetan izazov snagama sigurnosti jer će prestati vrijediti svi postojeći dogovori s EU. A to bi kriminalci oduševljeno dočekali.

Radna mjesta

Poslovna zajednica još je jednom upozorila vladu na opasnost od nereguliranog izlaska iz EU. Carolyn Fairbairn, čelnica Konfederacije britanske industrije, poručila je jučer kako “tvrdim Brexitom neće biti moguće upravljati” te da bi “ekonomske posljedice bile duboke, široke i trajne”. I pozvala vladu da odmah pripremi plan za izbjegavanje tvrdog Brexita i očuvanje radnih mjesta ako u utorak parlament odbaci sporazum s Bruxellesom.

Važnu poruku premijerki je poslala bivša konzervativna ministrica Nicky Morgan: trebala bi prestati trošiti vrijeme da pridobije glasove tvrdih brexitovaca među konzervativcima i unutar sjevernoirske Demokratske unionističke stranke te postići dogovor s laburistima. Onima koji su zagovornici sporazumnog izlaska iz EU. Reakcije iz tabora najveće opozicijske stranke do zaključenja ovog izdanja nije bilo.

Kategorije: Hrvaška

Trpeći više od pola života vlast naših neradnika i lopova, jasno mi je da tuđinci koji su drmali Hrvatskom nisu lošiji od domaćih vladara. Dapače!

Sob, 12/01/2019 - 22:07

Okrutni strani osvajači, kažu povijesne knjige. Pohlepni imperijalisti, mrski zavojevači, nema lijepe riječi kojom se može opisati netko tko je pokorio tuđu zemlju. Narod je stenjao pod okupatorskom čizmom, pišu đaci u zadaćnicama, a ako su ambiciozniji, beskrupulozni štreberi koji gaze preko leševa, umjesto okupatorske čizme napisat će tuđinski jaram, premda nemaju ni približnu predstavu šta je to, ni kako izgleda ni čemu služi jaram.

I zaista, bezbroj je primjera da je lokalno stanovništvo krvavo stradalo pod nekim vladarom koji je s vojskom došao izdaleka. Eto, recimo, Kongo. Obožavam otrovnu ironiju s kojom je Randy Newman u jednoj pjesmi opisao tragediju nekadašnje afričke kolonije:

Belgijski kralj Leopold, tako je.

Svi misle kako je on bio velik.

Da, posjedovao je Kongo.

I usput ga rastrgao.

Uzeo im je dijamante.

Uzeo je srebro.

Uzeo je zlato.

Znate što im je ostavio?

Malariju.

Stoljeće i po od vladavine Leopolda Drugog ne možete suspregnuti odvratnost od toga čudovišta čiji su plaćenici ubijali i sjekli šake domorocima ako nisu sakupili dovoljno kaučuka. Svako je civilizirano biće pozdravilo trenutak kad su se ti nesretnici napokon domogli slobode, bili svoji na svome, što se kaže, s kongoanskom puškom na kongoanskom ramenu i kongoanskom lisnicom u kongoanskom džepu.

No, domaća, kongoanska puška naposljetku ih je smaknula možda i u većem broju nego belgijska. Kad je na vlast došao borac za neovisnost Mobutu Sese Seko sa svojom prepoznatljivom kapicom od leopardovog krzna, milijuni njegovih neprijatelja ostali su ležati uokolo po savani na gozbu strvinarima. Pa ni kongoanska lisnica nije se dulje zadržala u džepovima lokalnog pučanstva. Konzervativnije procjene tvrde da je u tridesetak godina vladavine Mobutu svome voljenom narodu ukrao između četiri i pet milijardi dolara. Po odvažnijim procjenama gepio je petnaest.

Jednako tako, britanska je kolonijalna vlast u Ugandi, kao što i vrapci znaju, činila strašne stvari, ali među potlačenima je živjela slobodarska, državotvorna misao. Kao majušni žižak osvjetljavala im je duge mračne vjekove okupacije. I napokon, smilovao se jednom veliki Alah i njima. Oj, ugandska mati, nemoj tugovati, u predsjedničku palaču u Kampali uselio se njihove gore list, punim naslovom: Njegova preuzvišenost, doživotni predsjednik, feldmaršal, hadžija i doktor Idi Amin Dada, odlikovan Viktorijinim i Vojnim križem i Redom za osobite zasluge, gospodar svih zvijeri i riba u moru, pobjednik nad Britanskim Carstvom u Africi općenito, a u Ugandi napose.

Između mnoštva užasa koje je taj skromni i jednostavni vladar napravio od siječnja 1971. do travnja 1979. osobito se ističe da je držao u frižideru glave svojih neprijatelja jer je vjerovao u drevnu plemensku predaju kako će dobiti njihovu snagu bude li jeo njihovo meso.

Ili, uzmite na primjer, Turkmenistan. Nema tko nije izrabljivao ponosne i vrijedne Turkmene. Više od tisuću godina oni su pod Hunima, Arapima, Seldžucima i Irancima sanjali svoju državu, a naročito im je mučno bilo od kraja devetnaestog do potkraj dvadesetog stoljeća, kad je silni novac od njihove, kaspijske nafte i plina odlazio u daleku Moskvu. A onda su se napokon odvojili od Sovjetskog Saveza, upravo nekako kad i mi od Jugoslavije. Zadnji tajnik Komunističke partije Sovjetske Socijalističke Republike Turkmenije postao je prvi predsjednik Turkmenistana i samoproglašeni Otac svih Turkmena, Saparmurat Atajevič Nijazov.

Između mnogih osobitosti njegove šesnaestogodišnje despotske vladavine ističe se da je po cijeloj zemlji podizao svoje goleme zlatne spomenike, a mjesece u godini, umjesto predvidljivih januar, februar i tako dalje, nazvao po zgodama iz vlastite biografije. Međunarodne organizacije za ljudska prava procijenile su da je prije iznenadne smrti u šezdeset šestoj stigao ukrasti i sakriti oko tri milijarde dolara.

Dosad ste, vjerujem, već shvatili što smjeram s ovim nabrajanjem. Povijesne knjige bez iznimke, sve do jedne, govore o okrutnim stranim okupatorima, ali živeći, evo, već dvadeset osmu godinu u nečemu što se gordo naziva samostalna i slobodna hrvatska država nekako sam počeo sumnjati da je sve tako jednostavno i jednoznačno. Za početak, prestao sam vjerovati i u pravo nekog pojedinca ili naroda da neku zemlju smatra svojom. Zatim, ako se već taj pojedinac i narod usude nazivati izvornim stanovnicima nekog prostora, jer ga stoljećima većinski naseljavaju, otkud im ideja da će oni najbolje vladati njime, da će upravo pod njima zemlja i ljudi doseći ekonomsko blagostanje, političku stabilnost, vladavinu prava, jednakost i čovječnost kakvu pod nekakvim Arpadovićima, Anžuvincima, Austrijancima, Turcima ili Mlecima nikad ne bi dosegli.

Trpeći više od pola svog života vlast hrvatskih neradnika i lopova, gledajući kako je imovina nekih zemljaka tajanstveno rasla do milijunskih iznosa u tvrdoj valuti, a i gledajući kako su se stvari navlas jednako razvijale u nekadašnjim afričkim kolonijama i bivšim postsovjetskim republikama, sve mi je bistrije kako smo jednom naivno vjerovali u laž, u smiješni nacionalistički mit kako su potlačeni moralniji od tlačitelja. Ne postoji tako nešto kao što su pohlepni imperijalisti, mrski zavojevači, okupatorske čizme i tuđinski jarmi, ili barem tuđinci nisu nužno gori od domaćih gadova.

Dapače, u mnogo slučajeva nedvojbeno su bili bolji. Svi hrvatski gradonačelnici Splita unatrag dvadeset osam godina, da ih zajedno staviš, u mudrosti, ljubavi i brizi za grad ne mogu se mjeriti s mudrošću, ljubavlju i brigom Talijana i autonomaša Antonija Bajamontija. Kad podvučete crtu, niti nam tuđi odmažu, niti nam naši pomažu. Ako niste lišeni talenta za strane jezike, potpuno je svejedno tko je na vlasti.

Kategorije: Hrvaška

'EUROPA JE LEGALIZIRALA INCEST, A UKRAJINA ODLIKOVALA HITLERA' Nevjerojatne vijesti koje objavljuju ruski državni i mediji koji podržavaju Kremlj...

Sob, 12/01/2019 - 22:06

Ako je vjerovati ruskim medijima, Europska unija je pakao na Zemlji. Incest i nekrofilija su legalizirani, a incestofobija se zakonski kažnjava. Deseci tisuća djece u Njemačkoj oduzimaju se od roditelja i nasilno daju na posvajanje istospolnim obiteljima. Danski zoološki vrtovi hrane mesojede neželjenim kućnim ljubimcima, a učenici u Švedskoj moraju se moliti Alahu.

Sve ove, i još čudnije vijesti, objavljene su u ruskim državnim medijima, dijeljene su na Facebooku, gdje su skupile stotine tisuća pogleda, ili su objavljene u proruskim medijima u državama bivšeg Sovjetskog saveza ili, pak, u medijima koji podržavaju Kremlj u ostatku Europe. Količina nevjerojatnih tvrdnji, često međusobno kontradiktornih, potpuno je zaglušujuća. To nije slučajno.

Radi se o isprobanom i usavršenom receptu “bijele buke”, zatrpavanju medijskog prostora tolikom količinom informacija da je teško ili gotovo nemoguće doći do prave istine. Prosječan čitatelj više neće moći znati što su činjenice, što je osporeno, što se uistinu dogodilo, što je pokušaj zavaravanja - i tko, na kraju, tu koga pokušava zavaravati.

Nakon pokušaja ubojstva Sergeja Skripala i njegove kćeri prošle godine, za što su osumnjičeni ruski agenti, ruski i proruski mediji već su do travnja ponudili 31 različitu verziju tog događaja, a do kraja godine bilo ih je više od 40. Najbizarnija od svih vjerojatno je bila tvrdnja da su Skripala otrovali britanski agenti kako bi izazvali bojkot svjetskog prvenstva u Rusiji. Ostale su tvrdnje bile da su se Skripali predozirali alkoholom ili drogom, da je napad izvela Ukrajina ili neka članica EU, da je Ujedinjeno Kraljevstvo pokušavalo skrenuti pozornost s domaćih problema te da se radi o klasičnoj “rusofobiji”.

Demanti nikad nije viralan

Boriti se protiv takvih pokušaja dezinformacija težak je i nezahvalan posao. Opovrgavanje lažne informacije koja je postala viralna nikad neće postati viralno, i ne može postići ni djelić pozornosti koju može postići senzacionalna laž. Od rujna 2015. godine time se bavi poseban tim Europske službe za vanjsko djelovanje, koji na portalu EUvsDisinfo pokušava pobrojati i pobiti barem najraširenije i najočitije primjere dezinformiranja.

Dok na širenju propagande radi doslovno vojska ljudi - pretpostavlja se da nekoliko vojnih i obavještajnih jedinica radi na aktivnom provođenju “hibridnog ratovanja” - protiv dezinformacija na istoku Europe bori se maleni tim od 14 ljudi. Ruska privatna agencija IRA, takozvana “farma trolova”, za koju se vjeruje da stoji iza kampanje na društvenim mrežama koja je podržavala kampanju američkog predsjednika Donalda Trumpa, prošle se godine zbog rasta preselila u triput veće urede - u kompleks od 12.000 kvadratnih metara.

Prošle su godine od mora lažnih informacija objavljenih u medijima izdvojili više od 1000 priča, a svaku od njih lako je bilo provjeriti i potvrditi kao neistinu. Najčešća meta bila je Ukrajina, koju se redovito prikazuje kao nacističku državu, pa je tako državna televizija Russia-24 objavila kako se Kijev sprema proglasiti Adolfa Hitlera nacionalnim herojem.

Incidentu u Azovskom moru, koji je obilježio kraj prošle godine, prethodila je gotovo godina dana nevjerojatnih dezinformacija. Još krajem 2017. godine proruski mediji optužili su Ukrajinu da produbljuje dno Kerčanskog prolaza kako bi kroz njega mogli ploviti NATO-ovi brodovi. Prošle su godine kružile vijesti o tome da je Ukrajina zarazila Azovsko more kolerom, a u vrijeme samog incidenta ruski su mediji tvrdili da su brodovi koje je Rusija zaplijenila bili poklon SAD-a Ukrajini.

Meta dezinformacija često je i SAD, kojeg se optužuje da organizira “revolucije u bojama” te da pokušava pokrenuti treći svjetski rat, a Europsku uniju opisuje se kao “umiruću rusofobnu tvorevinu”.

Bizarni pokušaji

Prošlu su godinu obilježili i neki uistinu smiješni pokušaji dezinformiranja - smiješni samo zato što su uhvaćeni u stvarno odvažnom pokušaju zavaravanja javnosti. U veljači prošle godine ruska državna televizija Pervi Kanal prikazala je “prizore rata u Siriji” u kojima je hvalila herojsku žrtvu ruskog vojnika ubijenog u borbi. No, “fotografije” rata zapravo su bile snimke zaslona računalne igre Arma 3. Radilo se već o drugom slučaju u kojem su prizori iz video igre iskorišteni u svrhu propagande. Krajem 2017. rusko Ministarstvo obrane prikazalo je snimke iz igre “AC-130 Gunship Simulator: Special Ops Squadron” i tvrdilo da se radi o “nepobitnom dokazu o podršci američke vojske ratnicima Islamske države”.

kiu.jpg 

Neki su pokušaji bili toliko bizarni i jednostavni za razotkriti da je jednostavno nejasno kome su pali na pamet. Russia-24 je tako objavila fotografiju vođe Sjeverne Koreje Kim Jong-una kako se smiješi prilikom rukovanja s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. No, korisnici društvenih mreža brzo su pronašli originalnu fotografiju na kojoj je Kim smrtno ozbiljan - iz nekog je razloga smiješak na lice korejskog vođe dodan uz pomoć Photoshopa.

say.jpg 

Jedan od najbizarnijih prizora bio je intervju s osumnjičenima za napad na Skripale u Salisburyju, koji su na državnoj televiziji RT nevješto tvrdili kako su oni obični turisti. Snimka njihovog intervjua izazvala je sprdnju čak i na ruskim društvenim mrežama te je pokrenula lavinu parodija.

mjuz.jpg 

Tim za Istočne strateške komunikacije (ESTF) Europske unije, koji održava stranicu EUvsDisinfo, vjeruje kako su djelatnici zaduženi za dezinformiranje čak i poticali sprdnju na račun osumnjičenih za napad u Salisburyju. Cijela afera pretvorena je u šalu, čime je skrenuta pozornost javnosti s ozbiljnosti zločina koji je počinjen.

Jedna od najraširenijih šala, koju su aktivno promicali i državni mediji, prikazuje osumnjičene kao gay par koji je u Englesku putovao turistički. Društvenim je mrežama kružila slika zagrljenih kauboja iz “Brokeback Mountaina”, uz natpis “Hajdemo u Salisbury. Pokazat ću ti zvonik”. Ta rečenica bila je sprdnja na račun izjave iz intervjua u kojem su tvrdili da su u grad došli kako bi se divili lokalnoj katedrali.

huz.jpg 

Među brojnim dezinformacijama bio je i nastavak prakse “Potemkinovih sela”. Dok je nekad Grigorij Potemkin jurio ispred carice Katarine Velike s lažnim selima kako bi državu prikazao prosperitetnijom nego što jest, državni mediji danas prikazuju lažne snimke s istom namjerom.

 

Ukrajinac - glumac iz Bjelorusije

U prilogu kanala Russia 1 o gradu Omsku povodom Putinove posjete završne scene prikazivale su prekrasnu zelenu livadu s parkom pored bijelih, novih građevina. “Grad se mnogo promijenio posljednjih godina, pojavili su se bicikli, centar je obnovljen. Sada je zelenilo posvuda”, govorio je novinar. No, vijest je bila šok stanovnicima Omska. “Živio sam ovdje 20 godina i ne pamtim takav slikovit krajolik. Omsk je užasan sivi grad s betonskim panelima”, napisao je posjetitelj jednog foruma, koji je ubrzo otkrio i da snimke prikazuju četvrt Mitino u Moskvi.

kopl.jpg 

Ruska agencija Interfax uspjela je i demonstrirati da istinite tvrdnje mogu biti dezinformacije. Nakon zadnjih predsjedničkih izbora objavljeno je kako “Promatrači Vijeća Europe nisu pronašli nikakve neregularnosti na predsjedničkim izborima u regiji Tula”. Prešućeno je kako je razlog što nisu pronašli neregularnosti činjenica što uopće nisu bili ni pozvani. Ne samo u regiju Tula, već niti ni u jednu drugu rusku regiju.

Ruski Pervi Kanal objavio je snimku intervjua s navodnim sudionikom Euromajdana, mladim Ukrajincem koji je duboko razočaran razvojem događaja u toj zemlji nakon masovnih prosvjeda 2013. godine. No, ruski je bloger Ilija Varlamov ubrzo otkrio da mladić nije bio ni sudionik prosvjeda, ni Ukrajinac - radilo se o bjeloruskom glumcu, građaninu Minska. Kada su ga kontaktirali bjeloruski mediji, priznao je da je bio zaposlen kao glumac za medijsku tvrtku od koje je Pervi Kanal naručio priču o “mladiću iz Ukrajine koji pati zbog nestašice plina i skupog grijanja”. Pervi Kanal kasnije je za “grešku” optužio tvrtku koja je snimila prilog.

kop.jpg 

Unatoč znatnom broju očitih i neuspjelih pokušaja dezinformacija, velika većina neistina i dalje se provlači ispod radara, a djelatnicima ESTF-a svakodnevica je mnogo ozbiljnija od šaljivih vijesti.

“Posao je puno više frustrirajuć nego zabavan”, rekla nam je osoba dobro upoznata s radom ESTF-a i dodala: “Toliko je puno agresije, rata i nasilja da ti se uvuče pod kožu.

Katkad se ne mogu ne nasmijati nevještim pokušajima dezinformacija, a pokušavaju i jednom tjedno pronaći ‘veseliju’ stranu dezinformacija, no većinom se radi o tmurnom, teškom i nezahvalnom poslu”.

Nakon više od tri godine neprekidnog rada, Europski parlament konačno im je odobrio izdašnije financiranje u iznosu od tri milijuna eura za sljedeću godinu, kada se nadaju unajmiti veću količinu vanjskih stručnjaka za praćenje medija - glavnog uskog grla u hvatanju dezinformacija.

Proračun od tri milijuna eura samo je kap u moru sredstava koje na raspolaganju imaju agencije poput IRA-e, ruska vojska i državne televizije, no to ne znači da posao ESTF-a nema smisla.

“Glavna publika su političari, stručnjaci, novinari...”, objasnio nam je izvor. Iako nisu dospjeli do šire javnosti direktno, ipak su uspjeli ukazati na to da postoji aktivna kampanja dezinformiranja, način na koji djeluje, tipični kanali i metode kojima se služe. “Danas je razina svijesti u Bruxellesu mnogo viša.”

Prošla je godina ipak obilježila i mnoge pozitivne pomake u borbi protiv dezinformacija. Istraga koja se u SAD-u provodi oko mogućeg utjecaja na predsjedničke izbore u toj zemlji razotkrila je opseg, financiranje, osobe i organizacije koje stoje iza kampanje dezinformiranja, a rezultirala je i s više kaznenih optužnica.

Napokon su reagirale i društvene mreže, pod pritiskom medija i politike. Twitter je u lipnju i srpnju suspendirao više od 70 milijuna sumnjivih stranica i korisničkih računa, a Facebook je uspostavio “ratnu sobu” sa stručnjacima za podatke i sigurnost, čija je zadaća zaštititi buduće izbore od pokušaja dezinformacija.

 

Lančana pisma

Ipak, na pitanje jesu li stvari danas bolje ili lošije nego kad je ESTF počeo s radom, naš sugovornik odgovara: “Definitivno nije bolje - ili oni postaju sve bolji. Pronalaze nove načine kako progurati svoje poruke.”

Vojska ljudi koji rade na propagandnim aktivnostima uspijeva se prilagoditi. Kako se upoznavaju s metodama prepoznavanja i otkrivanja dezinformacija, tako isprobavaju nove metode, nove kanale. U Češkoj su, primjerice, počela kružiti lančana pisma s dezinformacijama koja ciljaju na stariju populaciju. Svaka metoda koja se koristi za razotkrivanje dezinformacija ne može dugo biti učinkovita.

Na ozbiljan problem ukazuju i istraživanja koja su pokazala da se dezinformacija širi šest puta brže od istine na Twitteru. Objave ruskih trolova na društvenim mrežama na engleskom jeziku čak devet puta češće se dijele i lajkaju nego objave na ruskom, što ukazuje na pojačane aktivnosti ruskih trolova u američkom prostoru društvenih mreža, ali i na stanovitu otpornost Rusa na pokušaje propagande.

Od svih načina na koje se dezinformacijama pokušava utjecati na zapadne države, možda je najjeziviji podatak da čak 93 posto svih objava na Twitteru o cijepljenju dolazi od korisnika koji su prepoznati kao zlonamjerni. Računi povezani s IRA-om masovno su dijelili poruke i za i protiv cijepljenja, a stručnjaci sa Sveučilišta George Washington zaključili su da je cilj akcije bio “urušiti povjerenje javnosti u cijepljenje”.

Kako će izgledati dezinformacije u 2019. godini, teško je predvidjeti. Jedino u što možemo biti sigurni je da će se kampanja nastaviti, s ciljem urušavanja povjerenja u medije i stručnjake. Malo veći tim ESTF-a teško će sam zaustaviti bujicu, čak i kada bi svi čitali njihova razotkrivanja dezinformacija, stoga jedina prava obrana protiv laži ostaje zdrav razum, koji je nažalost sve rjeđi.

Ako se neka informacija doima nevjerojatnom, možda bi ju trebali prihvatiti sa zadrškom. Ako nas nešto šokira na društvenim mrežama, možda bi trebali pričekati i provjeriti informaciju prije nego što je podijelimo dalje, a ako uložimo samo malo više truda i opreza, mogli bismo završiti s puno manje dezinformacija.

Kategorije: Hrvaška

USKORO U ORDINACIJE STIŽU MLADI LIJEČNICI BEZ DANA STAŽA Strahuju od teških propusta, pa predlažu dodatnu edukaciju od devet mjeseci do dvije godine

Sob, 12/01/2019 - 21:44

Već za koji mjesec diplomirat će prvi liječnici u Hrvatskoj koji nakon završenog studija neće trebati staž nego će odmah dobiti licencu za samostalni rad. Drugim riječima, mladi liječnici bi bez ikakva nadzora, odnosno pomoći starijih kolega u početku svog radnog vijeka mogli liječiti pacijente u ordinacijama obiteljske medicine ili hitnoj pomoći.

Istina, oni sretniji i snalažljiviji mogli bi odmah krenuti na specijalizaciju ako je uspiju dobiti. Iskusni kažu da to nije dobar početak jer bi im i u tom slučaju neiskustvo moglo raditi probleme ili, još gore, mogao bi im se dogoditi neki teški propust u liječenju i stres od kojeg će se teško ili nikako oporaviti.

Hrvatski će se liječnici naći u toj lošoj situaciji jer se u pretpristupnim pregovorima za ulazak u EU pristalo na varijantu da nakon diplome nije potreban staž uz obvezu da će se “praksa” obavljati tijekom studija.

Odgovornost

No, to se nije dogodilo i mladi bi se liječnici uskoro mogli naći u teškoćama, odnosno da se moraju “snalaziti kako znaju i umiju” u situacijama kojima nisu dorasli i uz odgovornost za živote svojih pacijenata, a da istodobno nemaju koga pitati za savjet. Svu težinu i opasnost najbolje ilustrira mogućnost da se mladi liječnik nađe u ordinaciji kao zamjena liječniku obiteljske medicine negdje na otoku daleko od bolnice i bilo kakve pomoći iskusnih kolega s teško bolesnim pacijentom kojem ne zna pomoći. U sličnoj nevolji naći će se i onaj koji krene na intervenciju vozilom hitne pomoći ne bi li pomogao teško unesrećenima negdje na autocesti, a prvi put u rukama drži defibrilator ili pak mora otvoriti venski put ili intubirati pacijenta.

Upravo izvanredne situacije u kojima se gotovo svakog dana mogu naći liječnici bez ikakva iskustva u “stvarnom svijetu medicine” razlog su što se od Ministarstva zdravstva uporno traži da se krene u nove pregovore s EU i ponovno uvede liječnički staž, a dok se taj, u pravilu dugotrajan, proces ne završi, u prijelaznom periodu uvede tzv. sekundarijat ili rad pod nadzorom od oko dvije godine.

Hitnija stanja

Nažalost, ni ovotjedni sastanak u Ministarstvu zdravstva na kojem su bili predstavnici mladih liječnika, studenata, medicinskih fakulteta, Liječničke komore... nije dao konačno rješenje. Naime, idućeg bi tjedna svi koji sudjeluju u ovom dogovoru trebali u Ministarstvo zdravstva dostaviti svoje prijedloge budućeg staža, odnosno sekundarijata. Iz svega pristiglog morao bi se sastaviti jedinstveni prijedlog o kojem će se onda dodatno razgovarati. No, vrijeme prolazi, a studenti se boje da bi se mogli naći u situaciji da krenu raditi a da za to nisu obučeni.

Prema nekim prijedlozima, mladi bi liječnici trebali dodatnu edukaciju u trajanju od 9 do 24 mjeseca. Naime, barem devet mjeseci trebali bi pod nadzorom liječnika raditi u obiteljskoj medicini, zatim u hitnoj, i to kako u bolničkoj tako i izvanbolničkoj.

Trebali bi se upoznati i s radom u rađaoni te s hitnim stanjima u pedijatriji te imati tečaj iz naprednog održavanja života. Zadnja dva mjeseca liječnici bi, ovisno o svojim sklonostima, mogli odabrati na kojim će odjelima dodatno “peći zanat”.

Ideja je da se svaki od tih segmenata posebno boduje, odnosno da ti bodovi čine veći dio prednosti u dobivanju i odabiru specijalizacije. Na sličan način riješen je obavezni sekundarijat u susjednoj Sloveniji, a staž postoji i u drugim europskim zemljama poput Njemačke, Švedske ili Danske, što najbolje potvrđuje da su budući liječnici u Hrvatskoj u pravu u svojim nastojanjima da im se vrati “praksa”.

Kategorije: Hrvaška

OVO JE ODVODNI KANAL U KOJI SU SKOČILA TRI RADNIKA: STRUČNJACI O NJIHOVIM POSLJEDNJIM TRENUCIMA 'To je bio golemi stres za njihove organizme'

Sob, 12/01/2019 - 21:37

Katastrofalni požar na dubini od 300 metara hidroelektrane na Platu, nažalost, uzeo je žrtve. Trojica radnika nisu uspjela izbjeći najgore jer su vatra i dim, unatoč nastojanja vatrogasaca, bili jači.

Zarobljeni u vatri pokušali su preživjeti gaseći prvo požar, a potom i korištenjem uređaja za disanje, o čemu svjedoči vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović. Kaže kako je na mjestu gdje je pronađena odjeća unesrećenih pronađen i dio korištene vatrogasne opreme.

Naime, pronađena su dva korištena izolaciona aparata za zrak uz pomoć kojih se može preživjeti u dimu oko 30 minuta. Također, kaže Simović, pokušali su gasiti požar, premda je to bilo teško u uvjetima u kojima su se našli.

Golemi šok

Očito su nastojali izdržati na mjestu na kojem su se našli što dulje jer su bili svjesni da je upitno hoće li moći preživjeti ako skoče u vodu. No, na kraju su se ipak odlučili na “skok u nepoznato”.

Da su se unesrećeni radnici našli u vrlo teškoj situaciji u kojoj im je u svakom trenutku doslovno bio ugrožen život kad su skočili u hladnu vodu potvrđuje nam i dr. Jadranka Pavičić Šarić, voditeljica Odjela za anesteziju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu KB-a Merkur.

“Očito je da su stradali bili prvo izloženi vrlo visokim temperaturama zbog požara. To znači da su i njihove krvne žile u tom trenutku bile izrazito proširene. Ako su zbog širenja požara i dima morali, spašavajući život, skočiti u hladnu vodu, to je sasvim izvjesno bio ogroman šok za organizam koji čak može izazvati trenutnu smrt”, objašnjava dr. Pavičić Šarić.

Dodaje da puno toga ovisi i o tome kakvo je zdravstveno stanje te osobe, ali i da je sasvim jasno da takvi temperaturni šokovi izazivaju ogroman stres za organizam.

Mnogi će se onda pitati kako netko u poodmakloj životnoj dobi može skočiti, primjerice, zimi u hladnu Savu ili Dravu, ali stručnjaci kažu da to nije ista situacija jer oni vrlo brzo i izađu iz vode, a prije toga nisu bili u požaru kao stradali u hidroelektrani.

Puno pitanja

Naime, podaci pokazuju da se u vodi od 5 Celzijevih stupnjeva može preživjeti oko sat vremena, dva sata na desetak stupnjeva, ali situacija u kojoj su se našli stradali radnici hidrocentrale bila je ekstremna upravo zbog razlike u temperaturi prostora u kojem su bili i vode u koju su skočili.

Osim problema sa srcem zbog temperaturnog šoka, ne može se kontrolirati disanje, dolazi do naglog umora, dezorijentiranosti... Barem djelomične odgovore na to što se stvarno dogodilo stradalima vjerojatno će dati tek obdukcija, ali posve je sigurno da će mnoga pitanja ostati bez odgovora.

Kategorije: Hrvaška

'USTANI, SRBIJO!' U Beogradu šesti prosvjedni mimohod, prosvjedovalo se i u još nekoliko gradova Srbije

Sob, 12/01/2019 - 21:35

Prosvjednici su šesti put u Beogradu i još nekoliko gradova Srbije zahtijevali više medijske slobode i više prostora na javnoj televiziji, prestanak progona i nasilja nad neistoimišljenicima te otkrivanje nalogodavaca za napade na oporbene političare i novinare i ubojice Olivera Ivanovića, jednoga od vođa kosovskih Srba.

Tražili su ostavku ministra policije Nebojše Stefanovića, uprave javnog tv servisa - ravnatelja RTS-a Dragana Bujoševića i urednika informativnog programa nacionalne televizije Nenada Lj. Stefanovića.

Okupljeni ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu, uz zviždaljke, prosvjednici su istaknuli transparente i bedževe "Jedan od pet milijuna",  "Ima nas pet milijuna", "Mi smo uz narod, ne uz sadašnje i bivše lopove", "Ustani Srbijo".

Prvi skup građana i prosvjedni mimohod organiziran je 8. prosinca pod nazivom "Stop krvavim košuljama" kao izraz bunta zbog premlaćivanja predsjednika Ljevice Srbije Borka Stefanovića uoči tribine oporbe u Kruševcu. Osim skupa u Beogradu, najavljeni su u subotu i prosvjedni mimohodi u Novom Sadu, Kragujevcu, Kuršumljiji, Nišu, Požegi i Gornjem Milanovcu.

Kategorije: Hrvaška

U Francuskoj prosvjeduje 84.000 ljudi, u Belgiji vozač kamiona pregazio pripadnika 'žutih prsluka'

Sob, 12/01/2019 - 21:34

Oko 84.000 osoba prosvjedovalo je u subotu, što je deveti izlazak na ulice Francuza okupljenih u pokret "žutih prsluka" nezadovoljnih radom vlade, a njihov broj raste, objavilo je ministarstvo unutarnjih poslova uz podatak da je privedeno 244 osoba. Ministarstvo je objavilo da je u pritvoru zadržana 201 osoba.

U Parizu je mirno i bez većih incidenata defiliralo 8000 osoba. Ministar Christophe Castaner je rekao da je "odgovornost nadjačala sukobe", prenosi agencija France presse. Sukobi su ipak izbili u nekoliko gradova i regija, posebice u Nimesu, Nantesu, Rouenu, Caenu i Saint-Brieucu.

Oko 6000 žutih prsluka prosvjedovalo je u Bordeauxu, navele su gradske vlasti. Predvečer su izbili sukobi između prosvjednika i snaga reda, kada su prosvjednici bacali boce i kamenje a policajci uzvratili suzavcem i vodenim topovima, nakon čega je policija evakuirala mjesto okupljanja. Prosvjednici tvrde da se u Bordeauxu okupilo više od 10.000 osoba.

I u Bar-le-Ducu blizu grada Nancyja te u Strasbourgu zabilježeni su incidenti u kojima su ozlijeđeni i prosvjednici i policajci, a više od 20 osoba je privedeno.  U Bar-le-Ducu okupilo se oko 1200 prosvjednika. Tijekom tjedna francuske vlasti predvidjele su pojačanje mobilizacije te su upozorile na opasnost da prosvjedi izmaknu kontroli. Vlada je izdala opetovana upozorenja i obećala "ultra odlučan odgovor" na "ultra nasilje". U cijeloj zemlji je mobilizirano oko 80.000 pripadnika snaga reda.

Pokret “žutih prsluka”, počeo je 17. studenog kao prosvjed organiziran na društvenim mrežama u kojima prosvjednici nose reflektirajuće žute prsluke, inače obavezni dio opreme svakog vozila u Francuskoj te izražavaju nezadovoljstvo vladinim pritiskom na kućanstva Macronovim porezom na gorivo. Međutim, s vremenom su prosvjedi prerasli u šire antimacronovske ustanke kojim prosvjednici pozivaju Macrona na ostavku, a većina ga kritizira za provođenje politika koje su naklonjene bogatima, a ničime ne pomažu siromašnima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će 15. siječnja pokrenuti nacionalnu raspravu ne bi li smirio prosvjede.

Debata, koja će se provoditi putem interneta i u gradskim vijećnicama, fokusirat će se na četiri teme - poreze, zelenu energiju, institucionalne reforme i prava građana. No odstupanje od liberalnih reformi ne dolazi u obzir, kazali su Macronovi suradnici. U pritvoru diljem Francuske je 5600 osoba i pravosuđe je izreklo oko 1000 presuda od početka mobilizacije "žutih prsluka" 17. studenoga 2018.

mmm 

Kategorije: Hrvaška

ŠTO NAM DOISTA GOVORE REZULTATI ANKETA O PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA Može li Zoran Milanović zaista ugroziti Kolindu Grabar Kitarović?

Sob, 12/01/2019 - 21:30

Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i bivši premijer i šef SDP-a Zoran Milanović ušli bi u drugi krug predsjedničkih izbora da se oni održavaju u ovom trenutku - pokazuju to rezultati posljednjeg CRO Demoskopa, istraživanja agencije Promocija plus koje provodi za RTL. Prema tim podacima, najbolje stoji Grabar-Kitarović kojoj bi u prvom krugu glas dalo 38 posto birača, dok bi Milanović mogao računati na 17,6 posto potpore. U drugom krugu, prema sadašnjim podacima, pobijedila bi Grabar-Kitarović s 54,6 posto potpore, dok bi Milanović imao 37,9 posto.

No, u analizi ovih brojki treba uzeti u obzir više faktora.

Grabar-Kitarović službeno još nije potvrdila kandidaturu, najavila je da će to učiniti na proljeće, ali bez obzira na to, već je dugo u kampanji. Nema sumnje da će njezine aktivnosti, a posebno selidba ureda diljem Hrvatske, uroditi određenim rezultatima. Ipak, u odnosu na kraj godine, Grabar-Kitarović zabilježila je pad od tri postotna poena i ključno je sada vidjeti hoće li joj se trend pada nastaviti. Sljedeći mjeseci bi također trebali dati i malo jasniju sliku kako će se na predsjedničin rejting odraziti njezini posljednji potezi - smjena najbližeg suradnika, savjetnika Mate Radeljića te njezin politički zaokret i približavanje centru te šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću.

guh.jpg 

S druge strane, o kandidaturi Zorana Milanovića zasad se samo nagađa. Uzme li se u obzir to, kao i činjenica da bivši šef SDP-a uopće nije u politici te se vrlo rijetko oglasi u javnosti, onda su sadašnje brojke iz istraživanja za njega više nego dobre. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi na njegov rejting utjecala objava kandidature, a poslije i kampanja. Osim toga, u ovom trenutku nije poznato ni hoće li Milanović biti nezavisni kandidat ili kandidat SDP-a. Kako bilo, najvažniji mu je ulazak u drugi krug, a rezultati istraživanja zasad su na njegovoj strani. Bivša šefica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa Dalija Orešković, unatoč rastu potpore s 11 na 12 posto od posljednjeg mjeseca, teško da se može probiti u drugi krug jer to zahtijeva mnogo rada na terenu, dobru infrastrukturu, financije...

Podaci iz istraživanja pokazuju da šansi nemaju ni čelnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, koji je na 7,9 posto, a ni prvi čovjek Mosta Božo Petrov koji ima 6,2 posto. Iako se u posljednje vrijeme nagađa da bi na izbore za Pantovčak mogao ići i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, nije baš vjerojatno da će se upustiti u utrku u kojoj je već jednom doživio poraz. Uostalom, Bandić nikad nije dobro prolazio na nacionalnoj razini, a prema posljednjem istraživanju, ima potporu od 4,5 posto.

Šanse nema ni Bruna Esih kao mogući kandidat desnice jer bilježi potporu od 4,1 posto. Zanimljiv je i podatak iz istraživanja prema kojemu bi čak više birača HDZ-a dalo potporu Milanoviću, njih 2,9 posto, nego Esih koju bi podržalo 1,8 posto. Na posljednjem mjestu s potporom od 1,7 posto našao se jedini kandidat koji je zasad i najavio utrku za Pantovčak - Marko Vučetić.

Dakle, prođe li Milanović u drugi krug, kako pokazuje i istraživanje - sve je moguće, bez obzira na to što je u ovom trenutku Grabar-Kitarović u znatnoj prednosti. Naime, nakon prvog kruga karte se miješaju ispočetka, a Milanović bi u drugom krugu zasigurno dobio potporu ljevice, dijela oporbe te većine protivnika HDZ-a i njihove kandidatkinje.

Grabar-Kitarović, pak, mogla bi imati još jedan problem što se tiče potpore HDZ-a. Iako i ona i premijer žele ostaviti dojam da su izgladili svoje odnose, činjenica je da između njih vlada velika netrpeljivost i pitanje je koliko će se HDZ doista angažirati u njezinoj kampanji, a koliko će ta podrška biti tek formalna. No, to je dvosjekli mač i za samog premijera i šefa HDZ-a. Ako bi Grabar-Kitarović izgubila izbore, bio bi to ujedno i poraz Andreja Plenkovića i HDZ-a.

Kategorije: Hrvaška

RADIMIR ČAČIĆ U INTERVJUU ZA JUTARNJI 'Vladajuća većina s HNS-om i Bandićem je ravnoteža nemoći! Milanović? Ako želi biti šef države, podržat ćemo ga'

Sob, 12/01/2019 - 21:27

Varaždinski župan i predsjednik Narodne stranke - Reformisti, Radimir Čačić, zahvalan je sugovornik. Uvijek bez dlake na jeziku, otvoreno progovara o svim političkim aktualnostima. Ovaj je tjedan u fokus javnosti došao jer je njegov saborski zastupnik Darinko Dumbović izašao iz Kluba zastupnika stranke Milana Bandića, što je svojevrsni presedan budući da smo navikli na obrnute procese, da svi hrle k Bandiću. To nam je bio i povod za veći intervju s njim u kojem govori o svim aktualnostima, svojoj bivšoj stranci, a otkriva i koga bi podržali za predsjedničkog kandidata između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića.

Napravili ste svojevrsni presedan izlaskom iz Kluba BM 365 budući da smo posljednjih mjeseci navikli da drugi zastupnici pretrčavaju k njemu. Zašto ste se odlučili na taj potez, je li to zbog izvida USKOK-a?

- Mi nikad nismo niti bili u Klubu Milana Bandića jer takav klub nikad nije niti postojao. Naime, u Sabor su s liste koalicije Narodne stranke - Reformisti i stranke BM 365 ušla dva zastupnika: reformist Darinko Dumbović, koji je u 6. izbornoj jedinici imao uvjerljivo najveći broj preferencijalnih glasova, te nezavisni Željko Lacković, također po preferencijalnim glasovima, s obzirom na to da Milan Bandić nije preuzeo mandat jer bi u tom slučaju morao dati ostavku na poziciji gradonačelnika Zagreba.

Treći član koji je svojom odlukom omogućio osnivanje Kluba bio je Kažimir Varda, kao zastupnik novoformirane Stranke umirovljenika Zagreba koja se poslije priključila stranci Milana Bandića. Iako u trenutku osnivanja Kluba nijedan zastupnik nije bio član stranke Milana Bandića, prihvatili smo da naziv kluba bude Klub zastupnika BM 365, NR Reformista i nezavisnih zastupnika. Klubu su se nakon toga priključila četiri zastupnika manjina koji su već imali potpisan koalicijski sporazum s HDZ-om. Time su bili u različitoj poziciji u odnosu na Reformiste koji nikakav sporazum s HDZ-om nisu potpisivali, niti to namjeravaju i čija je pozicija bila potpuno jasna - podržat ćemo Vladu u svim kvalitetnim projektima, a glasati protiv loših zakonskih rješenja.

Takvu političku poziciju izabrali smo, iako smo bez ikakvih problema mogli odabrati koaliciju s bilo kim, jer smo svoj mandat osvojili nevezano na ljevicu ili desnicu, na projektnoj platformi, orijentirani prema rezultatima u suradnji sa strankom Milana Bandića. Ta je suradnja u nekim izbornim jedinicama, primjerice u VI., omogućila izbor zastupnika jer bez nje ne bi prošli ni oni, ni mi, a u III. izbornoj jedinici nanijela nam je štetu.

Kao što nismo bili konzultirani ni prilikom ulaska manjinskih zastupnika, nismo bili konzultirani ni prilikom ulaska u Klub prebjega iz SDP-a i HSS-a.

S obzirom na to da smo u niz navrata jasno rekli da je najveću krađu političke volje birača u Hrvatskoj učinio HNS-a, čiji su zastupnici izabrani na političkim pozicijama potpuno suprotnim od pozicija današnje Vlade i koji su kao stranka potpisali jasne obveze da ni pod kojim uvjetima neće mijenjati političke boje te da takav čin daje biljeg političkih lopova cijeloj stranci, jasno je da nam je isto tako neprihvatljiv isti postupak krađe biračke volje od strane pojedinačnih zastupnika lijeve koalicije.

Ostanak u takvom klubu štetio bi našim političkim pozicijama i naš izlazak nije potaknut izvidima USKOK-a, iako nam je potpuno jasno da su se i HNS i pojedinci koji su prevarili svoje birače tim činom odrekli političke budućnosti, a sačuvali benefite pozicija u vlasti i saborskih mandata jer je ovo posljednji sastav Sabora u kojem će sudjelovati. Ima li drugih, pa i kaznenih djela, utvrdit će nadležne institucije.

Kako komentirate sve te prelaske, ovaj mandat Sabora postao je poznat po tome?

- U političkoj povijesti Sabora svjedočili smo svačemu. Primjerice, u ovom mandatu Plenkovićeva je Vlada izabrana i glasovima svih zastupnika HSS-a, a u prvom sastavu s Mostom SDP i HNS su glasali protiv. Član oporbenog kluba IDS-a je istovremeno u ime HDZ-a potpredsjednik Sabora. Sve su to paradoksi, ali tako jasna i neupitna krađa biračke volje koju je svojom odlukom učinilo vodstvo HNS-a i svi oni koji su se takvoj praksi pridružili, obilježit će ovaj mandat Sabora kao najsramotniji dosad.

Što mislite, zašto svi hrle k Bandiću?

- Svi koji su ukrali političku volju i ušli u Klub i podržali Vladu, a bili su izabrani na suprotnoj strani, ljudi su koji su shvatili i pred sobom raščistili da je njihova politička karijera gotova. Nikome od njih nije u interesu da Vlada padne i oni će biti tu dok traje ovaj mandat Sabora.

A zapošljavanja rodbine, ima li tu posla za USKOK?

- Ne pada mi na pamet da o tome govorim, to nije moj posao, to je posao nadležnih tijela i vas da propitujete. Kako Bandić kaže: Neka institucije rade svoj posao. Najvažnija je činjenica da su ti ljudi završili svoje karijere, i to je činjenica. Jedino se u HNS-u prave nojevima i dalje glume stranku, a svojom su odlukom promijenili političku volju 100.000 birača. Ovi drugi barem ne glume. Ima li tu nekih drugih benefita osim Sabora, u to ne bih ulazio.

A što je Bandićev cilj ako neće u Vladu?

- Ja sam uvjeren da on ne želi u Vladu. Ovdje se radi o ravnoteži nemoći. S jedne strane imate HNS koji zna da će se na bilo kojim izborima pokazati da ne postoje i ako im HDZ ne udijeli nešto, neće ih biti ni u tragovima. S druge strane, ti koji su danas HNS-ovi ministri ili cijeli taj sustav Vlade i oko Vlade objektivno donosi određene benefite ljudima koji su davno raskrstili s tom strankom, ali na lokalnoj razini kapilarno još postoje i trebaju im ti benefiti na nacionalnoj razini. Imate jednog njihova župana koji svim snagama pokušava sakriti da je u HNS-u, ali bi ipak htio povući neke benefite.

Razumijem te ljude, ali Bandić, osim sebe i grada, nema kapilarni stranački sustav koji bi imao koristi od vlasti i zato jedino što on radi jest da drži ravnotežu nemoći. Jer, HNS ne može učiniti ništa, malo su glumili liberale, a Plenković konzervativce oko pitanja udomitelja, a istodobno je zakon prošao Vladu i prvo čitanje bez njihova protivljenja. Tek kad su se dogovorili da se od toga napravi show, onda su načelno postavili ideološko pitanje, a onda opet kad se mogao srušiti zakon, ostali su u sabornici i držali kvorum. HNS je ucjenjiv, oni su svoje završili, a Bandić s tom velikom masom zapravo nema stvarnu snagu jer su manjinci u koaliciji s HDZ-om. Njegov predsjednik Kluba rekao je da je uvjet za ulazak kod njih podrška Vladi. Stvari su postale preglupe i mi stvarno u tom igrokazu takve niske razine nemamo razloga sudjelovati.

Hoće li Dumbović ulaziti u neki drugi Klub?

- Ne, što ne znači da nećemo u nekom trenutku, ako se formira neka centristička opcija sa sličnim porukama koje govorim, a to su da svi oni koji se skrivaju iza ideoloških zastava samo prikrivaju svoju nesposobnost. Vlast pretpostavlja rezultat, politika je mjerljiva disciplina. A da je tome tako, ovaj je Sabor savršen primjer.

Što je s lokalnom pričom?

- Mi smo u Gradu Zagrebu išli na izbore u koaliciji i naš je vijećnik nakon svega ovoga ponudio ostavku, ali kolege iz stranke BM 365 rekli su kako je njihov stav da su to dvije različite razine, nacionalna i lokalna, te je dogovor da i dalje bude tamo.

Hoće li tih prebjega biti još sada kad USKOK radi izvide?

- Ne bih stavio ruku u vatru da će oni tu nešto naći. Prebjega će vjerojatno biti još jer ima ljudi koji jasno iskazuju nezadovoljstvo. A hoće li ići kod Bandića ili ne, to je druga stvar. Iako se suštinski ništa ne mijenja. Kod ljudi kao što su Orepić, Mrsić i nekih drugi koji su izabrani izvan koalicija sa SDP-om ili u njoj, a zadržavaju svoje političke pozicije, ništa nije upitno. Njihovo je pravo da izraze nezadovoljstvo i raziđu se sa strankama na čijim su listama izabrani.

Kako to da nitko ne prelazi u SDP ili HDZ, kao dvije najveće stranke? I kako to da k vama nitko ne prelazi?

- U SDP nitko ne ulazi zbog stanja u kojem je stranka, a i ovi koji ne izlaze, tu su jer je borba za markicu i zastavu. Sama markica SDP-u donosi puno više nego cijeli kadar SDP-a, oni samo odnose markici, a HDZ ima jednu sretnu okolnost da ne mora prljati ruke. A k nama ne prelaze jer nismo stranka koja bi mogla nuditi benefite kao neke druge, i to nas štiti od takvog ‘jačanja’ jer, ne zaboravite, svako to formalno povećanje broja zastupnika mogu potvrditi jedino izbori.

Sasvim je sigurno da ste napravili dobar PR potez izlaskom iz Kluba BM 365, no što se suštinski mijenja, vi i dalje podržavate Vladu? Slušaju li vaše prijedloge?

- Mi od prvoga dana jasno govorimo da nismo dio koalicije, ali nama je važna naša baza na sjeveru i Banovini, mi smo u velikoj mjeri ipak regionalna stranka i primarni nam je zadatak da štitimo interese naših birača. Mi smo čak i tvrdo inzistirali na stavu da je to što je Vlada nudila pod poreznu reformu i s prvotnom idejom smanjenja opće stope PDV-a farsa i superhik politika. Tu se napravio kompromis da se PDV smanjuje na hranu, što je puno bolje, ali građanima ne donosi ništa bitno. Marić je na kraju djelomično prihvatio i naš prijedlog da se ide na neoporezivu ‘13. plaću’ do 5000 kuna.

To, primjerice, znači da su plaće u Varaždinskoj županiji, na sjeveru i Banovini rasle osam posto i dolazimo do graničnika kad je pitanje hoće li ti ljudi otići iz zemlje. Nažalost, imamo najniže plaće, ali ovo sada malo mijenja situaciju. Bila je i ta loša ideja o ukidanju drugog stupa, gdje su i drugi poput HSLS-a reagirali, te je promijenjena. Dakle, to pokazuje da imamo utjecaj kroz mogućnost da iznesemo argumente koje Vlada ponekad i čuje, što je jedna nova kvaliteta u funkcioniranju naših vlada.

Nisu vas poslušali da se neoporezivi dio dohotka digne na 5000 kuna. Mislite li da bi se to moglo dogoditi u izbornoj godini?

- Dijelom je to napravljeno dizanjem neoporezivog dijela naknada na 7500 kuna, ali moguće je da se ide na to u izbornoj godini jer prostora ima. Opet se najavljuje spuštanje opće stopa PDV-a, što je oko dvije milijarde kuna, a to bi se moglo iskoristiti za dizanje neoporezivog dijela plaće.

Zašto toliko kritizirate bivšu stranku, vidimo da oni vas ne diraju?

- Ja imam odlično mišljenje o glasačima HNS-a, to su moji glasači otkad sam u politici. Koalicija HNS-a s HDZ-om nije upitna, upitna je krađa. Ne smiješ krasti glasove i kad jednom to napraviš, mrtav si. Biračima svaka čast, također aktivistima i uglednim ljudima na terenu koje razumijem jer su oni izabrani u svojim sredinama, a ako im vertikala vlasti donosi neke benefite, još će neko vrijeme glumiti da su u HNS-u. Samo oni koji se pojave kao barjak, ti se više ne mogu skrivati. Dakle, nemam problem s njima, ali o pojedincima u vrhu imam jasnu sliku.

Rekli ste u jednom intervjuu da jedino s dvoje HNS-ovih ministara uopće ne komunicirate. Je li se što promijenilo?

- Gospođa Blaženka Divjak nije član HNS-a, ali je ministar u njihovoj kvoti. S oboje ministara tehnički surađujem bez problema. U Štromarovu Ministarstvu radi cijeli niz kompetentnih ljudi koji svoj posao obavljaju korektno. Ministarstvo znanosti i obrazovanja zasad pokazuje više marketinških, nego stvarnih rezultata. Ipak, u programu centara kompetentnosti Varaždinska županija dobiva dva centra zbog natprosječnih obrazovnih rezultata u odnosu na standard od jednog centra po županiji.

Što kažete na Vrdoljakovu ideju da okupi sve liberale, pa i one s kojima se razišao? Vidite li sebe u toj priči?

- Sasvim je sigurno da se GLAS, IDS, ni mi nećemo s njima družiti, a hoće li to učiniti HSLS, jer sam nema snage u koaliciji, nemam s tim problema. S time da je HNS prevelik reputacijski rizik jer ako se družiš s nekim tko je prepoznat kao stranka koja krade glasove i nema srama, onda te to može skupo koštati. S 99,9 posto ljudi tamo imam jako dobre odnose i političke su nam pozicije slične, ali taj jedan detalj o krađi političke volje dosta je važan.

Idete li na EU izbore i u kojem sastavu?

- Idemo sigurno samostalno. Naravno da nemamo posebne ambicije da budemo zastupljeni u Parlamentu EU, ali moramo govoriti o tim temama jer na lokalnoj razini pokazujemo što se sve može napraviti s fondovima EU. A i bit će nam to vojna vježba za buduće izbore.

A na predsjedničke?

- To ćemo još vidjeti, ali ono što sada možemo reći jest da nećemo podržati aktualnu predsjednicu.

Milanović ili Grabar-Kitarović? Kakve su šanse Milanoviću?

- Ako je to odabir, onda Zoran Milanović. Šanse, a rekao sam to i njemu, ima za ulazak u drugi krug, a onda će biti prevelika polarizacija i može doći do slučaja Švaljek-Mrak Taritaš, da pobijedi desnica. Što ne znači da sam u pravu.

Čujete li se Milanovićem, u kakvim ste odnosima i je li vam rekao da će ići na izbore?

- Odnosi su vrlo dobri, a mislim da ni on u ovom trenutku ne zna hoće li ići. Ako se odluči na kandidaturu, mi ćemo ga podržati.

Koliko je za društvo opasno to što se SDP raspada, a rastu populističke opcije?

- To je jako opasno za državu, ali to je proces koji je neizbježan, to je neka vrsta katarze i za taj raspad institucionalnih politika su krive političke elite koje su dopustile da smo mi danas gospodarski nešto ispod razine 1979. godine. Živi zid je skup opasnih ignoranata, pri čemu tamo ima i dobronamjernih i pristojnih ljudi, ne puno, ali to ne može biti dobro, to je jako opasno. Kod Mosta je riječ o bazično tvrdoj konzervativnoj i klerikalnoj političkoj poziciji i stranci koja do jučer nije bila spremna to javno izreći. No, kada to kaže Vlaho Orepić koji je osnivao Most, to je onda to. U usporedbi sa Živim zidom oni su ozbiljna stranka. A SDP koliko god propao, imat će svoj dio glasova i dobiti okvirno oko 20 posto. Davor Bernardić, pak, nije glavni problem, on je samo pokazatelj stanja.

Je li Plenković nakon afere SMS uspješno zauzdao desnicu u stranci?

- Plenković je došao kao jedini izlaz HDZ-a u trenutku Karamarkova kraha i on je to tada objektivno bio, a i danas je. Tada sam rekao Milanoviću da ja ne bih podcijenio HDZ jer imaju alternativu u Plenkoviću koji će ih dići, a on je, po mojem sudu, bio najbolje što je HDZ mogao dati. To se i potvrdilo. U jako kratkom vremenu HDZ je kao stranka reagirao, napravio izmjene i izabrao predsjednika koji je europski pučanin, ali to nije stranka. Sanader je na sličan način pozicionirao stranku, ali je završio kako je završio. I Plenković je, kao i Sanader, dobro međunarodno pozicioniran, obrazovan i inteligentan, sporiji u donošenju odluka, ali promišljeniji u gradnji sustava.

On je na ključnu poziciju ministra unutarnjih poslova doveo svog šefa ureda, dakle osobu od najvišeg osobnog povjerenja, zatim Gordana Jandrokovića za šefa stranke kao glavnog tajnika, vrlo lojalnog Kuščevića za političkog tajnika, ima jednog ozbiljnog i odgovornog čovjeka kao što je Bačić na čelu saborskog Kluba. Svi su ti ljudi po svom profilu iznad stranke, i to je dobro. Sada, naravno, ulazi u procese koji će i stranku u tim ključnim mehanizmima stabilizirati. HDZ ima taj iskonski grijeh, u suštini su stranka koja je nastala na paralelnim tajnim službama, a ta sprega političke i ‘normalne’ mafije putem tih paraslužbi tijekom svih tih godina je bila prisutna i još uvijek je.

Nisu slučajno inzistirali na micanju jednog Lozančića, koji nije imao nikakve veze ni s Milanovićem, ni s HDZ-om, te je bio neucjenjiv, dakle izvan mafijaških sprega. Na njegovoj smjeni inzistirala je predsjednica, što je izuzetno loša poruka, a čišćenje cijelog tog sustava sada mora preuzeti Plenković i osobno se nadam da će uspjeti.

Je li kasno za rekonstrukciju Vlade?

- Nije. Vlada je na pola mandata i nekim resorima, poput zdravstva, nužne su promjene.

Kako gledate na HEP koji se jedini javio na natječaj za LNG i je li takav projekt Hrvatskoj potreban budući da plin neće biti isplativ?

- Nema nijednog razloga da Hrvatska plaća tuđe interese. Mi smo u Milanovićevoj Vladi donijeli odluku o odlasku sa sirijskih polja na inzistiranje Vesne Pusić, i to nas je do danas koštalo nekoliko milijardi dolara te nas košta 2,5 milijuna dolara svaki dan. Mogli smo prihvatiti europske i američke stavove uz uvjet da nam se kompenzira šteta. Nadam se da takve pogreške nećemo ponavljati.

Kategorije: Hrvaška

DAVID PROTIV DODIKA: GLOBUSOVI REPORTERI U BANJA LUCI S DAVIDOVCIMA I DODIKOVCIMA Je li nakon 9 mjeseci opsadnog stanja na pomolu novi žestoki obračun

Sob, 12/01/2019 - 21:18

Od natpisa DAVIDOV TRG na spomeniku na središnjem banjolučkom Trgu Krajine ostala su dva slova – T i R. Gradski su komunalci čišćenje tragova prosvjeda koji su se tamo svakodnevno odvijali od ožujka pa sve do pretposljednjeg dana prošle godine odradili podjednako traljavo kao što su policija i pravosuđe proveli istragu o smrti 21-godišnjeg Davida Dragičevića. Otkako je policija pohapsila dio prosvjednika i 30. prosinca zabranila im okupljanje na trgu, svakog se dana u 18 sati nalaze nekoliko stotina metara dalje ispred hrama Hrista Spasitelja, gdje u tišini pale svijeće. Zadnjih večeri uglavnom je to stotinjak ljudi i deseci novinarskih ekipa koje čekaju što će reći Davidova majka Suzana Radanović koja je preuzela neformalnu ulogu vođe pokreta Pravda za Davida nakon što se njezin bivši muž, Davidov otac, Davor Dragičević od 30. prosinca skriva od entitetskih vlasti koje su za njim raspisale tjeralicu jer ga terete za ugrožavanje sigurnosti.

U ponedjeljak 7. siječnja on je s nepoz­natog mjesta svojim sljedbenicima preko društvene mreže obznanio da je “zdrav i pri zdravom razumu” te da ga “nisu uspjeli likvidirati”.

“Mogu me fizički ubiti, ali mi ostalo neće oduzeti, a to je istina i Pravda za Davida. Ako sad ne ustrajemo, pobit će nas sistem”, poručio je Dragičević.

Najmoćniji čovjek Republike Srpske, član Predsjedništva BiH i trenutačno predsjedavajući, Milorad Dodik prosvjednike je optužio za pokušaj državnog udara i preuzimanja vlasti, a kao krivca što još nema službenih rezultata istrage o Davidovoj smrti proglasio je tužilaštvo. Davidovi roditelji i prosvjednici ustraju u uvjerenju da ga je ubila Dodikova policija, a s time se slažu i mnogi Banjolučani s kojima smo razgovarali.

“Iza svih prljavih poslova u ovome gradu stoji policija. Tko im se zamjeri, likvidiraju ga i nikad se ne otkrije počinitelj. Sve te ljude znam jer ih 40 godina vozim ovim ulicama. Davor Dragičević pošten je čovjek i sigurno govori istinu”, tvrdi banjolučki taksist i dodaje kako su građani u strahu od vlasti pa šute i trpe. Novogodišnja proslava na gradskim ulicama bila je otkazana, a i idućih dana uoči pravoslavnog Božića izostala je uobičajena vreva. Vlasti su grad oblijepile plakatima s porukom “Čuvaj Srpsku, čuvaj mir – nikad Srbi na Srbe”. Prosvjedi započeti prije devet mjeseci kao bunt očajnog oca zbog sinove smrti poprimili su političku dimenziju. U napetosti i neizvjesnosti Banjolučani čekaju 9. siječnja, kada se tradicionalno uz policijsku paradu slavi Dan Republike Srpske. Ljudi su se zavukli u kuće i rijetki imaju hrabrosti stati pred kameru i otvoreno se obrušiti na vladajući režim poput Saše Gagića, diplomiranog ekonomista koji ne može naći posao jer, kako kaže, da bi ga u Banjoj Luci dobio, moraš biti u režimskoj stranci SNSD, koji upravlja svime i odlučuje tko će živjeti, a tko umrijeti.

banja-luka21-030119.jpg 

“Režim plasira propagandu da je Davor Dragičević nečiji plaćenik. Čak i kada bi to bilo točno, je li logično da itko započinje revoluciju ubojstvom vlastitoga sina? On samo traži ubojice svog djeteta. Režim je silom udario na vlastiti narod, hapseći i udarajući ljude. Nakon što je policija tukla prosvjednika, ministar policije Dragan Lukač izjavio je da nije bilo prekomjerne upotrebe sile. Nadam se da će pasti i on i Dodik i svi oni koji ne žele otkriti tko je ubio mladića iako policija dobro zna tko je ubojica jer ga štiti. David je, očito, našao nešto što nije smio naći, a presudni je trenutak bio što je to kopirao na USB-stik, čime je, nažalost, sam sebi presudio. Da nije ništa dirao, ništa mu se ne bi dogodilo. Brojni su svjedoci da ga je ubila policija. Klupko će se tek odmotati. Ovo je tek početak”, kaže nam Gagić i u zrak podiže stisnuti šaku koja je postala simbolom otpora.

Prije osam godina počeli su masovni prosvjedi koje su nazvali arapskima proljećem. Najprije u Tunisu pa potom i u desetak drugih zemalja ljudi su izašli na ulice iskoristivši povode poput nerasvijetljenih ubojstava ili uhićenja, no vrlo je brzo postalo jasno da žele srušiti vlast, što su ponegdje, primjerice, Libiji i Egiptu, i uspjeli. Drugdje su vladajuće garniture ostale iste, ali je narod ipak platio danak u krvi. Loš standard života velike većine ljudi, velike socijalne nejednakosti i beznađe zbog korumpirane vlasti koja se na tronu drži primjenom nedemokratskih metoda bilo je zajedničko svim tim državama koje su postale plodno tlo za masovne pokrete, iako je vrijeme pokazalo da ni u jednoj sirotinja nije profitirala od raspleta procesa započetih spontanom pobunom protiv društvene nepravde. Mladi Banjolučani govore nam kako slične predrevolucionarne simptome primjećuju i u svom gradu u kojem žive.

banja-luka18-030119.jpg 

Student elektrotehnike David Dragičević nestao je u noći sa 17. na 18. ožujka, a njegovo je tijelo nađeno 24. ožujka na ušću potoka Crkvena u rijeku Vrbas u Banjoj Luci. Dana 26. ožujka policija je priopćila da se utopio nesretnim slučajem. Pod pritiskom prosvjeda, tužitelj potkraj lipnja, zbog sumnje na ubojstvo, naređuje novu istragu protiv nepoznatog počinitelja, ili više njih, koji je u Ulici Velibora Janjetovića Janje napao Davida, koji je, bježeći od njega, pao niza strmu obalu Crkvene ili je gurnut u nabujali potok te se utopio. Nalaz ponovne obdukcije pokazao je da je David bio živ danima nakon nestanka, a pokrenut je i kazneni postupak protiv policajaca koji su uništili dokaze. Međutim, tužilaštvo je utvrdilo da David nije otet, zarobljen, silovan i zlostavljan, kao što tvrdi njegov otac, te da se utopio iste večeri kada je nestao. U krvi i urinu nisu mu nađeni nikakvi tragovi droge kao što je policija tvrdila neposredno nakon smrti, a još niz kontradiktornih podataka koje su dosad iznijeli policija i pravosuđe navode na zaključak da se istina zataškava.

Globusov izvor blizak istrazi tvrdi da je od početka policija svoj posao radila traljavo, ali ne s namjerom na nešto prikrije nego zato što i inače tako radi. Dostupni podaci, dodaje, upućuju na zaključak da je David pao s visine od oko šest metara i udario glavom, nakon čega je upao u potok, te da policija nema nikakve veze s njegovom smrću, nego da je doista riječ o nesretnom slučaju ili eventualno ubojstvu iz nehaja ako ga je netko možda gurnuo, jer je očito od nekoga bježao.

banja-luka10-030119.jpg 

“Sve ostale tvrdnje samo su alat za postizanje političkih ciljeva ljudi koji su izmanipulirali Davora Dragičevića, koji je veoma ranjiv. Nakon izbornog poraza opozicija se opet organizirala. Istupi u javnosti moraju biti sve radikalniji pa su krenuli s izjavama da je David silovan i masakriran, što nije istina. Ključno je pitanje zašto bi vlast ubila mladića od 21 godine koji, očito, nije imao veze s kriminalom niti je bio takav kompjuterski genij da je mogao otkriti nešto jako veliko. Uz pomoć nadzornih kamera jasno je rekonstruirano što je David radio i gdje je bio zadnjih sati života, no kada bi tužiteljstvo sada izašlo u javnost s takvim rezultatima istrage, nitko mu ne bi vjerovao. Huškači protiv vlasti vjerojatno su povezani s nekime na Zapadu, možda i s Britancima ili nekime kome smeta Dodikova povezanost s Rusijom. Jasno je da Davora Dragičevića netko financira jer on od ožujka ne radi. Problem je što institucije u RS-u ne funkcioniraju dobro, što se policajcima ne da raditi pa ne prikupljaju dokaze kako bi trebalo po zakonu. Ljudi takvoj državi ne vjeruju”, govori Globusov izvor koji smatra da bi Dodiku najviše bilo u interesu da se istraga dovrši, ali ne vjeruje da će njegov režim pasti. No dodaje da je ipak svašta moguće ako se prolije krv. Pravosuđe u BiH formalno nije pod ingerencijom zakonodavne i izvršne vlasti pa je upitno koliko Dodik može utjecati na rad tužiteljstva.

Jedan utjecajni banjolučki poduzetnik govori nam kako je borba za istinu Davidovih roditelja moralno opravdana, ali je problem što su se u nju iz svojih čistih političkih interesa uključile razne grupacije. Osim MUP-a, glavna im je na udaru Pravoslavna crkva, koja ima velik utjecaj u narodu i situacija postaje sve kaotičnija. Globusov sugovornik smatra da skupinu oko Davora Dragičevića izdašno financiraju Bošnjaci, od kojih su neki prije živjeli u Banjoj Luci, a što ide naruku bošnjačkim vlastima u Sarajevu, koje ne kriju da im Dodik smeta pa sada kada su se pod krinkom stvaranja građanske države uspješno obračunali s Hrvatima imaju novu metu – RS.

Javna okupljanja koja traju od 26. ožujka kojima su se ubrzo priključili oporbeni političari prerasla su u bunt protiv Dodikova režima koji je ipak u međuvremenu u listopadu vlast učvrstio na izborima. Kao što je u arapskim zemljama narod bio podijeljen na one koji su za ili protiv diktatora – na primjer Asada, Mubaraka ili Gadafija – tako se u RS-u ljudi određuju kao odani Dodikovoj vladajućoj strukturi ili oni koji priželjkuju njezin pad. Kako na oporbenoj sceni nema karizmatičnih figura, mnogi protivnici režima svog neformalnog vođu vide u Davoru Dragičeviću, očajnom ocu koji kao u transu poput svećenika za oltarom s uzdignutim rukama i stisnutim šakama poziva mase na pružanje otpora režimu. Dragičević traži ostavke ministra unutarnjih poslova RS-a Dragana Lukača, načelnika Uprave za organizirani kriminal Darka Ilića, direktora policije Darka Ćuluma, patologa Željka Karana, tužitelja Želimira Lepira i Dalibora Vreće. Kao razlog navodi njihovu upletenost u sprečavanje dokazivanja i zataškavanje ubojstva.

Vlasti raspiruju priču da je oporba izmanipulirala jadnog čovjeka koji je ostao bez sina kako bi unatoč izbornom neuspjehu ostvarila političke ciljeve. Dragičević to negira tvrdeći da se ne boji nikoga i da nema što izgubiti. Iako njega više nema na pozornici, entitetske vlasti sve bjesnije upozoravaju da će prosvjede ugušiti milom ili silom. Ipak, ljudi se i dalje svake večeri sastaju u središtu Banje Luke, samo pola sata vožnje udaljene od granice s Hrvatskom i dva sata od Zagreba, koji je imućnijim Banjolučanima često odredište, posebno u doba adventa.

Inženjerka građevinarstva Gorica Popović od prvog dana s majkom Nadom dolazi na prosvjede jer smatra da Davidovi ubojice moraju biti provedeni pravdi, inače život u Banjoj Luci nema smisla.

banja-luka9-030119.jpg

“Za dva tjedna selim se u Sarajevo jer ovdje vlada takvo jednoumlje da nemam nade u bolju budućnost. Dolaskom na prosvjede žrtvujem svaku mogućnost da u ovom gradu ikada dobijem posao, no ne odustajem od pravde po cijenu da me protjeraju i zabrane mi da ikada više dođem ovamo”, kaže Gorica Popović, koja tvrdi da nema nikakve veze s bilo kojom strankom ili nevladinom organizacijom, a Davidove roditelje prije nije poznavala. Smatra da su prosvjednici poput nje većinom obični ljudi koji nemaju vlastitih ambicija, nego samo žele živjeti u državi koja ne ubija svoje građane. Zažmirili su, dodaje, na korupciju i lopovluk, ali ubojstvo je kap koja je prelila čašu.

“Ako sam u početku i sumnjala da je policija umiješana u Davidovo ubojstvo, sada sam sigurna u to da iza zločina stoji netko jako moćan. Očito se zamjerio nekome tko se bavio ilegalnim postupcima. Vjerujem u Boga, ali sam jako razočarana u Crkvu jer smo se uvjerili da su popovi u službi policije. Tjeraju nas odavde i nikada nam nisu ni pokušali pružiti duhovnu podršku. Isti su kao i policija”, kaže Gorica.

Istaknuti aktivist i glavni urednik portala Buka Aleksandar Trifunović sudjeluje u prosvjedima iako smatra da nema šanse da Dodikov režim padne jer se javno iskazivanje nezadovoljstva nije proširilo na druge gradove u Republici Srpskoj, no to je, kaže, jedini otpor prema aktualnoj vlasti.

“Nikome nije jasno zašto je policija na prosvjednike krenula tolikom silom, koja u regiji nije viđena još od Slobodana Miloševića. Dodik je pokazao da je spreman svim silama braniti vlast. Među ljudima vlada razočaranje i većina izlaz vidi u odlasku odavde, a ne u borbi. MUP se oteo Dodikovoj kontroli i njime upravlja ministar Dragan Lukač. Banja Luka je barem pokazala da je gradska sredina, no EU i međunarodna zajednica Dodiku ništa ne zamjeraju iako je sam upao u zamku rekavši da iza prosvjeda u Banjoj Luci i Beogradu stoji Velika Britanija. Sada ovdašnje negodovanje jako ovisi o pravcu u kojem će se kretati protesti u Beogradu”, kaže Trifunović, koji smatra da banjolučki prosvjedi politički nisu povezani s beogradskim te da Zapad nije briga što se događa u BiH.

Zastupnik u Skupštini BiH Branislav Borenović, predsjednik Partije Demokratskog Progresa (PDP), druge po snazi oporbene stranke u RS-u, tvrdi da na prosvjedima ne skuplja političke bodove, nego na njih dolazi kao čovjek i roditelj koji suosjeća s Davidovim roditeljima.

“Tamo šutim i slušam vapaj ljudi. Ja sam čovjek iz naroda i hoću normalno živjeti u ovom gradu, a ne otići. Davidovo ubojstvo se zataškava. Policija je u javnost izašla s lažima i time stvorila dojam da je kriva za mladićevu smrt. Nakon svega ljudi će teško vjerovati policiji i drugim institucijama. Trebaju nam nezavisne i odgovorne institucije, a to danas nije tako. Što se tako krupno dogodilo da se istraga ne dovodi do kraja? Dodik je dobrano podcijenio svoj narod čiju volju nitko ne može zaustaviti. Da je policija riješila slučaj, danas ne bismo ni razgovarali. Policija se obračunava s ljudima koji žele pravdu iako su prosvjedi oduvijek bili dostojanstveni i mirni. A optužbe na račun oporbe da je ovo pokušaj državnog udara je krajnja sramota za vlast koja optužuje žrtve umjesto da traga za ubojicama. To je u demokraciji nezabilježeno. Uhitili su više od 20 prosvjednika i nikoga tko ima veze s Davidovom smrću. Dodik je diktator koji ne preza ni od čega te je izgubio osjećaj za bilo kakva demokratska načela i zato je pitanje kako će se sve ovo završiti. On kontrolira policiju, tužiteljstvo i većinu medija. Ministar policije trebao je biti smijenjen, ali je izabran u novu Vladu. Volio bih da živimo u slobodnom društvu i sve ću učiniti da bude tako”, rekao nam je Borenović koji je, kaže, dvaput bio saslušavan na policiji.

Njegov mladi stranački kolega, zastupnik u Skupštini RS-a Draško Stanivuković u deset dana triput je bio uhapšen pa je i Novu godinu dočekao u ćeliji. Za Globus kaže da je riječ o političkom progonu i montiranom procesu s ciljem da ga uklone s političke scene.

“S jedne strane imamo jednoumlje i diktaturu, a s druge strane ljude oko Davora koji se tome suprotstavljaju. Ako odustanemo od borbe, RS nikada neće biti slobodna. Moramo se svi mi nezadovoljni ujediniti i zajedno prerasti u pokret Pravda za narod, koji će dovesti do slobode svih građana. Gdje su tužbe protiv lopova i kriminalaca? U povijesti RS-a i BiH nisam prvi osuđen bez dokaza, ali znam da će vrijeme koje dolazi pokazati tko je iskren u borbi, a tko je opustošio ovaj narod. Odustati nećemo i siguran sam da ćemo pobijediti”, poručuje Stanivuković.

“Ova situacija je mučna”, zaključuje Žarko Marković, zamjenik glavnog urednika dnevnog lista Glas Srpske. Po njegovim riječima, pravosuđe ne radi ništa, a prosvjednici su već proglasili krivca te se nitko više i ne pita tko je ubio Davida.

“Pokret koji je u startu bio plemenit na razne je načine zloupotrijebljen i njime se političari žele okoristiti. Ista garnitura je na vlasti 12 godina, a oporba čeka da joj vlast padne s neba. Ako Dragičević tvrdi da mu je vlast ubila sina, zašto ne otkrije motive i dokaze? Sada taj pokret ima veliku podršku iz Sarajeva, u kojem imamo sličan slučaj nerazriješenog ubojstva, ali ondje nema prosvjeda, nego oni sebi dopuštaju da Banju Luku zovu fašističkom. Ali to je sudbina BiH”, kaže Marković.

“No, ovo je idealna situacija da se netko umiješa jer na sličan su način počinjale revolucije u Ukrajini, Tunisu i drugim zemljama. Samo ovisi o tome je li nekome na Zapadu to u interesu. Ne prihvaćam tezu da je David ubijen da bi se pokrenula revolucija. Institucije su ugrožene. Ako je doista netko iz vlasti ubio Davida, tko je to tako vrijedan da ga vlast štiti?” kaže Marković.

Profesor na banjolučkom Fakultetu političkih nauka, politolog Miloš Šolaja smatra da je glavni problem u nesposobnosti tužiteljstva.

“Pravosuđe u BiH ustrojeno je da bude samoodrživo, a to se ne uklapa u naša politička shvaćanja. Među prosvjednicima neosporno ima raznih političkih interesa. Oporba iskorištava situaciju i na ovim je izborima u Banjoj Luci ostvarila bolji rezultat nego prije. Tu još nema elemenata pokušaja rušenja vlasti na ulicama, a za to nema ni energije ni artikulirane političke poruke. Moguće je da netko sa Zapada podupire prosvjede jer vlast u RS nije u velikoj ljubavi sa zapadnim zemljama, iako ne vidim razlog zašto bi to netko radio”, kaže Šolaja.

“U BiH se sve svodi na nacionalne odnose. Uvijek se netko postavlja kao zaštitnik nacionalnog kolektiviteta i na temelju toga se procjenjuje tko je patriot, a tko izdajnik. A to je izgovor za ekonomske i socijalne probleme koji su sve veći. U BiH rat još nije završen, a tranzicija nije počela”, govori Šolaja i dodaje kako građani RS vole RS, koju doživljavaju svojom državom i velika većina ne bi pristala na njezino ukidanje.

Jedan od rijetkih banjolučkih Hrvata, sociolog Frane Piplović, voditelj Europske akademije Banjolučke biskupije, kaže kako je ovo prvo veliko iskušenje za vlast u RS u zadnjih 25 godina.

“Bio sam među prosvjednicima i vidi se da je to osovina za okupljanje nezadovoljnika svih vrsta. Da je poginuli mladić Bošnjak ili Hrvat sigurno se ne bi prosvjedovalo. Očito je da Dodik i njegova ekipa ne kontroliraju situaciju kao prije. On zna dobro da je vrag odnio šalu kada se Srbi bune protiv Srba. Zato sada gazi prosvjednike Srbe kao što je nekad gazio Hrvate i Bošnjake. Ljudi se otrežnjuju i shvaćaju da su u vlasti oni koji su činili zločine prema pripadnicima drugih naroda. Sve to sada izbija na površinu i tko zna kako će završiti. Za Dodika to nije bezazleno. Otvorila se Pandorina kutija”, kaže nam Piplović. Iz izjave Davidove majke da će se možda ubuduće okupljati ispred katoličke crkve jer ju je pravoslavna razočarala Piplović zaključuje da ona shvaća da je biskup Franjo Komarica simbol pravde koji je svima pomagao bez obzira na vjeru i nacionalnost i trpio napade režima kada ga nitko nije štitio ni iz Zagreba ni iz Mostara.

Majka pokojnoga Davida Dragičevića: Odsad ćemo se okupljati ispred katoličke crkve

279935.jpg

Kategorije: Hrvaška

PREMIJER PLENKOVIĆ 'Namjerno sam htio primiti direktora izraelskog Ministarstva obrane. Niti oni nisu očekivali ovakav ishod'

Sob, 12/01/2019 - 19:58

Hrvatska vlada u ponedjeljak će donijeti odluku o stavljanju izvan snage odluke o nabavljanju borbenih zrakoplova od Izraela, ponovio je hrvatski premijer Andrej Plenković u subotu i dodao da je "osobno namjerno" želio primiti direktora izraelskog ministarstva obrane Udija Adama kako bi od njega čuo razloge neuspjeha tog posla.

"Niti oni nisu očekivali ovakav ishod," dodao je Plenković u izjavi novinarima u Splitu gdje sudjeluje na obilježavanju 29. godišnjice osnutka HDZ-a u Splitu.

Najavio je podrobnu analizu koja bi treba pokazati zbog čega je "ono što je djelovalo da će biti odobreno početkom prošle godine od siječnja do ožujka, od listopada do sada postalo nešto što se ne može odobriti." Plenkovića su novinari pitali jesu li istiniti navodi da su Amerikanci Hrvatskoj nudili lani zrakoplove F16.

"To je tzv. blok 70/72, avioni koji još nisu proizvedeni, oni bi bili proizvedeni za nekoliko godina. Tada indicirana cijena bila je milijardu i 550 milijuna eura. Mi moramo voditi računa da donesemo odluke koje su nam financijski realne," dodao je.

Na upit tko će naslijediti ministricu vanjskih i europskih poslova Mariju Pejčinović Burić bude li izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe, Plenković je rekao da ona ima reference za tu dužnost. "Ako njezina kandidatura bude uspješna onda ćemo tada odlučivati o tomu tko bi je mogao naslijediti," kazao je.

Na pitanje znači li toi širu rekonstrukciju vlade, premijer je uzvratio riječima "Predaleko idete u ovako ranoj fazi."

Kategorije: Hrvaška