Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 17 min 12 sek od tega

SLUŠAJ CHEFA: Raul Lajtman donosi savjete i trikove pomoću kojih bečki gulaš postaje savršen!

Ned, 19/11/2017 - 07:03

Ono u čemu mnogi griješe, a Raul naglašava kao najbitniju stavku pri pripremi ovog, ali i ostalih vrsta gulaša jest to da se na dinstani luk dodaje narezano meso. Potpuno pogrešno, a Raul otkriva i razlog. - Meso izrezano na kockice mora se prije kuhanja zapeći, dakle ne dinsta se zajedno s lukom iz više razloga. Kao prvo, meso koje se može i ne mora prethodno pobrašniti, zapeče se na masnoći kako bi se zatvorile pore i u tom slučaju svaka kockica tijekom kuhanja ima ulogu malog ekspres-lonca. Meso će na taj način biti mekano i “ljepljivo”, a ne vlaknasto i stupasto i neće kalirati, a gulaš će imati lijepu smeđu boju i pun okus. I bit će prije kuhan.

123168-157730-IMG_1627.JPG 

Nadalje, važno je veće količine mesa ne peći odjednom jer će ono prokuhati, što znači da nema karamelizacije, a samim time gube se okus i boja samog jela. Na primjer, dva kilograma mesa peče se u četiri ture od po 500 grama, a paralelno s pečenjem u drugom loncu neka se dinsta luk. Ako se meso pobrašni prije pečenja, važno je gulaš stalno miješati jer će se lijepiti za dno posude. Uz to, gulaš ne smije imati okus po luku pa treba biti oprezan s količinom. Pogrešno je da se na istu količinu mesa stavlja ista količina luka - kaže chef Raul Lajtman.

Bečki gulaš2 kg juneće potkoljenice-mišića
300 g luka
200 g mrkve
100 g celera
50 g mljevene crvene paprike
2 žlice koncentrata rajčice
0,5 l crnog vina
30 g mljevenog kima
10 g sušenog mažurana
naribana korica jednog limuna
sol i papar123168-157729-shutterstock_125355356.jpg Priprema:

Luk nasjeckati i dinstati na masnoći. U zasebnoj posudi popeći kockice mesa, i to u četiri ture po 500 g kako ne bi prokuhalo. Na dinstani luk dodati sitno nasjeckanu ili naribanu mrkvu i celer. Kada se povrće prodinsta, dodati mljevenu papriku i koncentrat raj- čice, a zatim uliti vino. Dodati popečeno meso, kim i mažuran. Kada zakuha, smanjiti vatru na najmanje moguću i kuhati uz miješanje oko 2,5 sati te, prema potrebi, uliti oko 0,5 l vode, ovisno o tome koliko želite da gulaš bude gust. Pred kraj kuhanja dodati limunovu koricu, sol i papar. Poslužiti uz široke rezance, pire krumpir, njoke ili rižu.

Kategorije: Hrvaška

VATROGASCI OVRŠENI ZBOG ZAMP-a U dvorani mjesnog odbora održavale su se svadbe, a nitko nije plaćao naknadu... Sad vatrogasci više nemaju ni za gorivo

Sob, 18/11/2017 - 22:31

Nakon što je Nova TV objavila prilog o slučaju DVD Luka kod Vrbovca koje je od 6. studenog po rješenju Trgovačkog suda u tečaju zbog neplaćene naknade ZAMP-u za organiziranje izvođenje 'žive glazbe' u Vatrogasnom domu koji ionako nije njihovo vlasništvo, javljaju im se vatrogasci iz cijele Hrvatske, a u cijelu priču bi se mogao uključiti i DORH.

- Kao što su i vatrogasci DVD-a Luka pomogali u gašenju požara ljetos u Dalmacji, i nama se iz Dalmacije javljaju kolege vatrogasci, ali dobijam pozive iz svih krajeva Hrvatske i nudi nam se pomoć. Čini se da će se u cijeli slučaj umiješati i državno odvjetništvo kako bi se rasvijetlili imovinsko-pravni odnosi - rekao nam je Slavko Povrlišek, predsjednik Vatrogasne zajednice grada Vrbovca.

A formalno pravno od 6. studenog, društvo koje ima 75 godina tradicije više ne postoji, te se mještani se pitaju što će biti ako dođe do požara.

- Ljudima gori kuća, nama zvoni telefon, mi možemo jednostavno se javiti i reći: 'Halo, dobar dan, ovdje DVD Luka u stečaju, nazovite HDS Zamp' - kaže Mijo Mijatović, predsjednik DVD-a Luka.

ovrha.JPG 

Problem je počeo kada je kontrolor ZAMP-a utvrdio da se u dvorani, koja je u sklopu održavaju svadbe. Ubrzo su uslijedile opomene, a potom i sudska tužba.

- DVD je organizirao priredbe sa živom izvedbom - većinom je bila riječ o svadbama. Da je korisnik pokazao volju i želju za rješavanjem dugovanja, dobio bi jednake uvjete i popuste kao i svi korisnici kojima je ponuđen ugovor kao oblik vansudske nagodbe - poručili su iz ZAMP-a.

- Dom je i u formalnom i u pravnom vlasništvu mjesnog odbora Luka. Vatrogasci nemaju apsolutno nikakve veze s njim - kaže Mijatović. Zbog nedovoljnih sredstava DVD je završio u stečaju koji je isti dan zatvoren. Bez kartice za gorivo su već ostali.

stečaj.JPG 

- Ne možemo točiti jer oni više ne postoje jer ja činim kazneno djelo jer ja točim u tuđu imovinu, to jest u ničiju imovinu. Ta njihova vozila su otišla zajedno s DVD-om u stečaj i ja ta vozila više nemam na raspolaganju - kaže Slavko Povrlišek, predsjednik Vatrogasne zajednice grada Vrbovca.

- U principu to znači da mi s ovim vozilima koje imamo tu ne smijemo izaći van na intervenciju jer mi ne postojimo, mi smo društvo u stečaju - kaže Mijatović.

Željko Grgoić, zapovjednik DVD-a Luka kaže kako su svoju zastarjelu opremu ove godine trebali obnoviti, ali to nisu uspjeli zbog ovrhe ZAMP-a.

- Ovršili su nas za 50.000 kuna, a planirali smo obnoviti dotrajalu opremu. Ipak, bez obzira na naše male plaće, naša vozila će uvijek biti spremna za intervenciju. Mi ne pitamo kome gori, nego gdje gori - kazao je Željko Grgoić, zapovjednik DVD-a Luka.

presuda.JPG

dvd_luka3-181117.jpg 

Kategorije: Hrvaška

VATROGASCI OVRŠENI ZBOG ZAMP-a U dvorani DVD-a održavale su se svadbe, a nitko nije plaćao naknadu... Sad vatrogasci više nemaju ni za gorivo

Sob, 18/11/2017 - 22:31

Nakon što je Nova TV objavila prilog o slučaju DVD Luka kod Vrbovca koje je od 6. studenog po rješenju Trgovačkog suda u tečaju zbog neplaćene naknade ZAMP-u za organiziranje izvođenje 'žive glazbe' u Vatrogasnom domu koji ionako nije njihovo vlasništvo, javljaju im se vatrogasci iz cijele Hrvatske, a u cijelu priču bi se mogao uključiti i DORH.

- Kao što su i vatrogasci DVD-a Luka pomogali u gašenju požara ljetos u Dalmacji, i nama se iz Dalmacije javljaju kolege vatrogasci, ali dobijam pozive iz svih krajeva Hrvatske i nudi nam se pomoć. Čini se da će se u cijeli slučaj umiješati i državno odvjetništvo kako bi se rasvijetlili imovinsko-pravni odnosi - rekao nam je Slavko Povrlišek, predsjednik Vatrogasne zajednice grada Vrbovca.

A formalno pravno od 6. studenog, društvo koje ima 75 godina tradicije više ne postoji, te se mještani se pitaju što će biti ako dođe do požara.

- Ljudima gori kuća, nama zvoni telefon, mi možemo jednostavno se javiti i reći: 'Halo, dobar dan, ovdje DVD Luka u stečaju, nazovite HDS Zamp' - kaže Mijo Mijatović, predsjednik DVD-a Luka.

ovrha.JPG 

Problem je počeo kada je kontrolor ZAMP-a utvrdio da se u dvorani, koja je u sklopu održavaju svadbe. Ubrzo su uslijedile opomene, a potom i sudska tužba.

- DVD je organizirao priredbe sa živom izvedbom - većinom je bila riječ o svadbama. Da je korisnik pokazao volju i želju za rješavanjem dugovanja, dobio bi jednake uvjete i popuste kao i svi korisnici kojima je ponuđen ugovor kao oblik vansudske nagodbe - poručili su iz ZAMP-a.

- Dom je i u formalnom i u pravnom vlasništvu mjesnog odbora Luka. Vatrogasci nemaju apsolutno nikakve veze s njim - kaže Mijatović. Zbog nedovoljnih sredstava DVD je završio u stečaju koji je isti dan zatvoren. Bez kartice za gorivo su već ostali.

stečaj.JPG 

- Ne možemo točiti jer oni više ne postoje jer ja činim kazneno djelo jer ja točim u tuđu imovinu, to jest u ničiju imovinu. Ta njihova vozila su otišla zajedno s DVD-om u stečaj i ja ta vozila više nemam na raspolaganju - kaže Slavko Povrlišek, predsjednik Vatrogasne zajednice grada Vrbovca.

- U principu to znači da mi s ovim vozilima koje imamo tu ne smijemo izaći van na intervenciju jer mi ne postojimo, mi smo društvo u stečaju - kaže Mijatović.

Željko Grgoić, zapovjednik DVD-a Luka kaže kako su svoju zastarjelu opremu ove godine trebali obnoviti, ali to nisu uspjeli zbog ovrhe ZAMP-a.

- Ovršili su nas za 50.000 kuna, a planirali smo obnoviti dotrajalu opremu. Ipak, bez obzira na naše male plaće, naša vozila će uvijek biti spremna za intervenciju. Mi ne pitamo kome gori, nego gdje gori - kazao je Željko Grgoić, zapovjednik DVD-a Luka.

presuda.JPG

dvd_luka3-181117.jpg 

Kategorije: Hrvaška

ZAŠTO SMO DEBLJI NEGO ŠTO SU TO BILI NAŠI PRECI? Tužna je to istina modernog društva, ugledni istraživači otkrili zašto je tome tako

Sob, 18/11/2017 - 21:58

Tužna je istina modernog društva da su današnji ljudi puno deblji nego što su to bili naši preci, unatoč medicinskim dostignućima koja njima nisu bila dostupna. I dok se svi slažemo da se danas više vodi sjedilački način života, rezultati nedavnog istraživanja otkrivaju da se ne radi samo o tome da danas više jedemo, a manje krećemo.

Istraživanje Sveučilišta York u Torontu razotkrilo je nevjerojatnu činjenicu. Ako sada imate 40 godina, morate jesti manje i vježbati više nego što su to radili 40-godišnjaci 1971. kako bi izbjegli debljanje, pokazala je studija.

Najnovije istraživanje dokazuje da održavanje željene tjelesne težine nije samo uspostavljanje ravnoteže između unosa i potrošnje kalorija. Autori iznose nekoliko teorija zašto je tomu tako.

Stručnjaci smatraju da su glavni krivci zagađivači, antibiotici i pesticidi u različitim vrstama hrane koji utječu na hormonske procese odgovorne za tjelesnu težinu.

Takođe, na debljanje utječe i način života: izlaganje svjetlosti tijekom noći, stres, prejedanje u kasnim noćnim satima.

Naveli su i sve učestalije konzumiranje lijekova poput antidepresiva, koji mogu izazvati gojaznost, zatim genetika, koja utječe na brzinu metabolizma te crijevnu floru, koja se mijenja uslijed pojačane konzumacije industrijski prerađene hrane, pune aditiva, konzervansa i pesticida.

Povratak u prošlost nije moguć, ali možemo poduzeti nekoliko koraka kako bi spriječili nezdravo debljanje.

Možemo pojačati konzumaciju organske hrane, izbjegavati namirnice iz dućana koje sadrže umjetne zaslađivače, aditive i konzervanse, uzimanje lijekova samo kada to nije moguće izbjeći, uporaba prebiotika poput češnjaka, leće, šparoga, kiselog kupusa i slično.

Kategorije: Hrvaška

POZNATI HRVATI STRESNI ŽIVOT SVE ČEŠĆE MIJENJAJU ZA PRIRODU I SELO 'Nije bilo samo u pitanju da se tako živi zdravije, da je zrak čist...'

Sob, 18/11/2017 - 21:22

Ako nisu u Zagrebu zbog posla ili neke druge neodgodive obaveze, sve je manje poznatih lica koja ćete imati prilike sresti u ležernoj šetnji našim glavnim gradom. Posljednja koja se pridružila toj listi je pjevačica i televizijska voditeljica Sanja Doležal, koja je komforan život u stanu u središtu Zagreba odlučila zamijeniti onim u svojoj vikendici u Donjem Zvečaju, u kako će to sama nazvati, oazi mira na Mrežnici. Trend je to koji već traje godinama, no na takav životni preokret, jer to on uistinu jest, odlučuje se i sve veći broj mladih ljudi.

Zdraviji život

- Definitivno osjećam da je život kvalitetniji u prirodi, u maloj sredini. Nije to odluka koju sam donijela preko noći, razgovarala sam o njoj sa svojom djecom, kćeri Lanom i sinom Lukom, koji su sada ionako odrasli - odgovara Sanja Doležal. Tako će naša poznata pjevačica zimu prvi put u cijelosti provesti u svojoj oazi, uz kalijevu peć na drva, uživajući u intimi malog mjesta. Dosad je to bilo onako više “vikendaški”, makar kako su godine išle Sanja je sve manje ljeta provodila na moru, a sve više uz Mrežnicu.

sanja.jpg 

- Nema veze to ni sa srednjim godinama u koje čovjek uđe, jer koliko vidim sve više se mladih, pa i onih s djecom odlučuje maknuti iz grada, i to mi je drago čuti. Jer nije smisao života živjeti u stresu ako ga možete izbjeći. U mom slučaju nije bilo samo u pitanju da se tako živi zdravije, da je zrak čist, da ste u doticaju sa zemljom, što ja obožavam, nego mislim i da su međuljudski odnosi u manjim sredinama daleko zdraviji. Barem ja to tako doživljavam. No to što sam se odselila iz Zagreba ne znači da sam ga se odrekla, kao ni kava sa svojim prijateljima, jer sam za 45 minuta autom u gradu - kaže Doležal, koja sada uživa u pogledu na Mrežnicu i u svom vrtu u kojem rastu rajčica, paprika, krastavci, češnjak, raštika,...

Glumca zagrebačkog HNK Dušana Bućana, za razliku od Sanje Doležal, obrađivanje zemlje pak uopće ne zanima, iako obožava živjeti okružen šumom. Prije sedam godina odselio se na djedovinu, selo Bović na Kordunu, udaljeno 60-ak kilometara od Zagreba.

bucan-ranc16-090915.jpg 

Ne zanima ga ni što mu kuća nije pod fasadom, jednostavno voli živjeti u doticaju s prirodom i životinjama.

 - Nisam tip od motike, možda sam jednom nešto štihao u životu. Ako mogu birati, to nikada neću raditi, ali sve ostalo mi je gušt. Cijeli dan se vrtim oko kuće, farbam, brusim, jednostavno uživam u tome, ni cijepanje drva mi nije neki problem, obožavam upaliti motorku. Od grada mi samo nedostaje to što se ne stignem baviti sportom, otići u teretanu jer to nije isto kao fizička aktivnost, iako sam ja konstantno u pogonu, stalno nešto radim ili jašem svoje konje - govori 41-godišnji Bućan koji je odrastao na zagrebačkom asfaltu, mijenjajući sa svojim roditeljima adrese od Sigečice do Dugava. Da promijeni svoj način života i to tako drastično, odlučio se nakon odlaska na Aljasku s putopiscem i prijateljem Borisom Veličanom.

Kad padne snijeg...

- Znam da sam čudan tu ljudima na selu, kojima nije jasno kako sam se mogao vratiti iz grada, kao ni ovima iz grada kojima nije jasno da sam otišao na selo i da ne želim živjeti u ‘civilizaciji’. No nema tu neke velike filozofije, ili uživaš tako živjeti i baviti se prirodom ili ne. Meni je to izazov koji mi život u stanu ne pruža. Tamo treba samo promijeniti žarulju, a za sve ostalo zoveš majstora. A ovdje gdje sam ja ne možeš pozvati čak ni dežurne službe. Napada snijeg, pa si odsječen od glavne ceste barem pet, šest dana. Ili ćeš se sam otkopati ili čekati da dođe red na tebe, a ti naravno nisi prioritet. Par puta sam se s konjem ili traktorom tako išao probijati do glavne ceste. Uživam u tome kada zapuše vjetar jer kao se dogodi neki problem možete samo upotrijebiti vlastitu glavu i vlastite mišiće. Mene to jednostavno pali, jer sam ja došao ovdje došao sam ovdje kako bih sebe nečemu naučio - objašnjava Bućan, koji u Boviću živi sa svojom djevojkom Ivanom Stanić, tri konja i četiri psa. Član je i lovačkog društva i bavi se lovom.

- To me nekako najiskonskije, najprimitivnije veže uz prirodu - otkriva glumac.

Njegova kolegica po profesiji, Marija Borić, članica zagrebačkog Kazališta Komedija, prije pet godina Zagreb je zamijenila rodnim Stubičkim Toplicama. Ni njoj ne predstavlja problem što ne živi u mjestu u kojem radi, jer njezine radne obaveze ne poklapaju se s vremenom kada većina ljudi ide na ili s posla, pa ne upada u prometne gužve.

Vrt pun povrća

- Krenem od kuće u devet ujutro jer nam probe obično počinju u 10 sati, pa najčešće stignem popiti i kavu u našem kazališnom kafiću - govori Marija Borić. U Zagrebu je živjela 13 godina, a nedavno je, kaže, slučajno naišla na svoj stari intervju iz 2008. u kojem je rekla da bi voljela jednog dana, poput svog oca Tomislava Jozića Borića, dugogodišnjeg člana Opere HNK u Zagrebu, živjeti u Stubičkim Toplicama, a raditi u Zagrebu.

boric.jpg 

- Moj tata čak nije ni vozio, za razliku od mene, pa mu to nije bio problem, jer Zagorje je blizu. Mislim da je meni ipak trebala faza u kojoj čovjek izlazi i zabavlja se i ja sam to prošla. Danas moj život u Stubičkima i nekada u Zagrebu uopće se ne može uspoređivati i ja sam presretna zbog svoje odluke. Možda se pomaknula ta granica zrelijih godina, no ja sam jednostavno došla do tog trenutka u životu da se vratim. Pročitala sam poslije da kada se čovjek nađe na životnoj prekretnici, najbolje što može učiniti jest vratiti se kući. Ja sam pročistila svoj život, shvatila tko su mi prijatelji i sve mi je sjelo na svoje mjesto - kaže Marija, dok paralelno radi zimnicu od buče stambolke koju je sama uzgojila. A rodila je odlično, pa je od nje napravila i pitu i njoke, muffine, juhu... A u njezinu vrtu stvarno sve to raste - crveno i zeleno zelje, poriluk, kelj, paprika, paradajz, mrkva, salata, krastavci, koraba, karfiol, brokula, rotkvice.

- Osjetila sam taj dodir sa zemljom i on me stvarno umiruje. Iz dana u dan možeš vidjet plodove svog rada i to je stvarno predivno. Radim posao koji obožavam i živim na mjestu koje volim. Ujutro sama donesem iz vrta što ću doručkovati, a to nije ni špricano ni gnojeno, što izraste, izraste. Ono što ne možemo pojesti donesem kolegama iz kazališta, podijelim i stvarno uživam u takvom načinu života - kaže glumica.

Kotlovina i roštilj

Jan Kerekeš, poznat kazališni, filmski i televizijski glumac, nakon završetka fakulteta u Zagrebu vratio se u svoj rodni Varaždin. Kako sam kaže, na metropolu je uvijek gledao kao na privremeno boravište, a ne mjesto gdje bi zamislio svoj život. Iako živi u centru Varaždina, razlike sa životom u Zagrebu su i više nego očite.

jan-kereke--5.jpg 

- Sve je lako dostupno, a problemi su lakše rješivi. Ipak je mjesto manje, svi sve znamo, pogotovo ja koji sam ovdje odrastao - priča Jan koji u Varaždinu živi sa suprugom Vikom.

Na proljeće od svog vrta planira napraviti viseći, a trenutno uživa u kapljicama svog vinograda u okolici Varaždina. Ima i kućicu na Dravi gdje obožava provoditi vikende s prijateljima, uz kotlovinu ili roštilj.

- Gotovo svakodnevno putujem u Zagreb, autom mi treba sat vremena, i mislim da to nije toliko puno. Dok sam živio u Prečkom, svaki dan mi je do Jadran studija u Dubravi trebalo isto toliko, a ovako sam barem sa svojim prijateljima i rodbinom. No, Zagreb je dobar zbog široke lepeze poslova, posebno mojeg posla, koji nije vezan uz jedno kazalište ili jednu televiziju - priča Jan.

Kao jedinu negativnu stranu života u manjem gradu navodi nedostatak sadržaja, posebno za mlađu generaciju.

- Kako sviram u bendu Cold Snap, čini mi se da smo prije imali puno više gaža nego sada. Mislim da ima interesa publike za dobrom zabavom, ali manjka inicijative i organizacije - smatra 30-godišnji glumac, publici najpoznatiji po ulogama u serijama “Zlatni dvori” i “Vatre ivanjske”.

I glumica Barbara Rocco prije više godina preselila se na brdo iznad Varaždina. Uživa s obitelji i psima, a u intervjuima je  govorila da bi željela imati pravi “zoološki vrt”.

154815-198496-anketa4-100215.jpg 

Povratak roditeljima

- Meni od Varaždina do Zagreba treba otprilike koliko i nekome iz Dubrave do centra tramvajem. Tako se, zapravo, u inozemstvu i živi - rekla je Barbara za Dnevnik.hr.

Život u manjem gradu odabrao je i Tony Cetinski koji se nakon 25 godina života u Zagrebu preselio u rodni Rovinj jer je htio biti bliže roditeljima, a i dosadio mu je užurbani tempo života.

- Stalno sam bio u automobilu, a ako se sve svodi na auto i stan, onda mi je bolje da mi je auto i stan u mom Rovinju - rekao je za InMagazin početkom ovog ljeta.

154815-198507-cetinski_dorucak5-171212.jpg 

I PR agentica i nekadašnja pjevačica grupe ET Lana Klingor Mihić pridružila se hordi slavnih koji su svoj mir pronašli na selu. Sredinom svibnja s obitelji se uselila u novi dom u neposrednoj blizini Zagreba, a slobodno vrijeme provodi u vrtu gdje sama uzgaja povrće, salatu, paprike, tikvice, pa i lubenice.

lana-klingor.jpg 

Kategorije: Hrvaška

POZNATI HRVATI STRESNI ŽIVOT SVE ČEŠĆE MIJENJAJU ZA PRIRODU I SELO 'Nije smisao života živjeti u stresu ako ga možete izbjeći'

Sob, 18/11/2017 - 21:22

Ako nisu u Zagrebu zbog posla ili neke druge neodgodive obaveze, sve je manje poznatih lica koja ćete imati prilike sresti u ležernoj šetnji našim glavnim gradom. Posljednja koja se pridružila toj listi je pjevačica i televizijska voditeljica Sanja Doležal, koja je komforan život u stanu u središtu Zagreba odlučila zamijeniti onim u svojoj vikendici u Donjem Zvečaju, u kako će to sama nazvati, oazi mira na Mrežnici. Trend je to koji već traje godinama, no na takav životni preokret, jer to on uistinu jest, odlučuje se i sve veći broj mladih ljudi.

Zdraviji život

- Definitivno osjećam da je život kvalitetniji u prirodi, u maloj sredini. Nije to odluka koju sam donijela preko noći, razgovarala sam o njoj sa svojom djecom, kćeri Lanom i sinom Lukom, koji su sada ionako odrasli - odgovara Sanja Doležal. Tako će naša poznata pjevačica zimu prvi put u cijelosti provesti u svojoj oazi, uz kalijevu peć na drva, uživajući u intimi malog mjesta. Dosad je to bilo onako više “vikendaški”, makar kako su godine išle Sanja je sve manje ljeta provodila na moru, a sve više uz Mrežnicu.

sanja.jpg 

- Nema veze to ni sa srednjim godinama u koje čovjek uđe, jer koliko vidim sve više se mladih, pa i onih s djecom odlučuje maknuti iz grada, i to mi je drago čuti. Jer nije smisao života živjeti u stresu ako ga možete izbjeći. U mom slučaju nije bilo samo u pitanju da se tako živi zdravije, da je zrak čist, da ste u doticaju sa zemljom, što ja obožavam, nego mislim i da su međuljudski odnosi u manjim sredinama daleko zdraviji. Barem ja to tako doživljavam. No to što sam se odselila iz Zagreba ne znači da sam ga se odrekla, kao ni kava sa svojim prijateljima, jer sam za 45 minuta autom u gradu - kaže Doležal, koja sada uživa u pogledu na Mrežnicu i u svom vrtu u kojem rastu rajčica, paprika, krastavci, češnjak, raštika,...

Glumca zagrebačkog HNK Dušana Bućana, za razliku od Sanje Doležal, obrađivanje zemlje pak uopće ne zanima, iako obožava živjeti okružen šumom. Prije sedam godina odselio se na djedovinu, selo Bović na Kordunu, udaljeno 60-ak kilometara od Zagreba.

bucan-ranc16-090915.jpg 

Ne zanima ga ni što mu kuća nije pod fasadom, jednostavno voli živjeti u doticaju s prirodom i životinjama.

 - Nisam tip od motike, možda sam jednom nešto štihao u životu. Ako mogu birati, to nikada neću raditi, ali sve ostalo mi je gušt. Cijeli dan se vrtim oko kuće, farbam, brusim, jednostavno uživam u tome, ni cijepanje drva mi nije neki problem, obožavam upaliti motorku. Od grada mi samo nedostaje to što se ne stignem baviti sportom, otići u teretanu jer to nije isto kao fizička aktivnost, iako sam ja konstantno u pogonu, stalno nešto radim ili jašem svoje konje - govori 41-godišnji Bućan koji je odrastao na zagrebačkom asfaltu, mijenjajući sa svojim roditeljima adrese od Sigečice do Dugava. Da promijeni svoj način života i to tako drastično, odlučio se nakon odlaska na Aljasku s putopiscem i prijateljem Borisom Veličanom.

Kad padne snijeg...

- Znam da sam čudan tu ljudima na selu, kojima nije jasno kako sam se mogao vratiti iz grada, kao ni ovima iz grada kojima nije jasno da sam otišao na selo i da ne želim živjeti u ‘civilizaciji’. No nema tu neke velike filozofije, ili uživaš tako živjeti i baviti se prirodom ili ne. Meni je to izazov koji mi život u stanu ne pruža. Tamo treba samo promijeniti žarulju, a za sve ostalo zoveš majstora. A ovdje gdje sam ja ne možeš pozvati čak ni dežurne službe. Napada snijeg, pa si odsječen od glavne ceste barem pet, šest dana. Ili ćeš se sam otkopati ili čekati da dođe red na tebe, a ti naravno nisi prioritet. Par puta sam se s konjem ili traktorom tako išao probijati do glavne ceste. Uživam u tome kada zapuše vjetar jer kao se dogodi neki problem možete samo upotrijebiti vlastitu glavu i vlastite mišiće. Mene to jednostavno pali, jer sam ja došao ovdje došao sam ovdje kako bih sebe nečemu naučio - objašnjava Bućan, koji u Boviću živi sa svojom djevojkom Ivanom Stanić, tri konja i četiri psa. Član je i lovačkog društva i bavi se lovom.

- To me nekako najiskonskije, najprimitivnije veže uz prirodu - otkriva glumac.

Njegova kolegica po profesiji, Marija Borić, članica zagrebačkog Kazališta Komedija, prije pet godina Zagreb je zamijenila rodnim Stubičkim Toplicama. Ni njoj ne predstavlja problem što ne živi u mjestu u kojem radi, jer njezine radne obaveze ne poklapaju se s vremenom kada većina ljudi ide na ili s posla, pa ne upada u prometne gužve.

Vrt pun povrća

- Krenem od kuće u devet ujutro jer nam probe obično počinju u 10 sati, pa najčešće stignem popiti i kavu u našem kazališnom kafiću - govori Marija Borić. U Zagrebu je živjela 13 godina, a nedavno je, kaže, slučajno naišla na svoj stari intervju iz 2008. u kojem je rekla da bi voljela jednog dana, poput svog oca Tomislava Jozića Borića, dugogodišnjeg člana Opere HNK u Zagrebu, živjeti u Stubičkim Toplicama, a raditi u Zagrebu.

boric.jpg 

- Moj tata čak nije ni vozio, za razliku od mene, pa mu to nije bio problem, jer Zagorje je blizu. Mislim da je meni ipak trebala faza u kojoj čovjek izlazi i zabavlja se i ja sam to prošla. Danas moj život u Stubičkima i nekada u Zagrebu uopće se ne može uspoređivati i ja sam presretna zbog svoje odluke. Možda se pomaknula ta granica zrelijih godina, no ja sam jednostavno došla do tog trenutka u životu da se vratim. Pročitala sam poslije da kada se čovjek nađe na životnoj prekretnici, najbolje što može učiniti jest vratiti se kući. Ja sam pročistila svoj život, shvatila tko su mi prijatelji i sve mi je sjelo na svoje mjesto - kaže Marija, dok paralelno radi zimnicu od buče stambolke koju je sama uzgojila. A rodila je odlično, pa je od nje napravila i pitu i njoke, muffine, juhu... A u njezinu vrtu stvarno sve to raste - crveno i zeleno zelje, poriluk, kelj, paprika, paradajz, mrkva, salata, krastavci, koraba, karfiol, brokula, rotkvice.

- Osjetila sam taj dodir sa zemljom i on me stvarno umiruje. Iz dana u dan možeš vidjet plodove svog rada i to je stvarno predivno. Radim posao koji obožavam i živim na mjestu koje volim. Ujutro sama donesem iz vrta što ću doručkovati, a to nije ni špricano ni gnojeno, što izraste, izraste. Ono što ne možemo pojesti donesem kolegama iz kazališta, podijelim i stvarno uživam u takvom načinu života - kaže glumica.

Kotlovina i roštilj

Jan Kerekeš, poznat kazališni, filmski i televizijski glumac, nakon završetka fakulteta u Zagrebu vratio se u svoj rodni Varaždin. Kako sam kaže, na metropolu je uvijek gledao kao na privremeno boravište, a ne mjesto gdje bi zamislio svoj život. Iako živi u centru Varaždina, razlike sa životom u Zagrebu su i više nego očite.

jan-kereke--5.jpg 

- Sve je lako dostupno, a problemi su lakše rješivi. Ipak je mjesto manje, svi sve znamo, pogotovo ja koji sam ovdje odrastao - priča Jan koji u Varaždinu živi sa suprugom Vikom.

Na proljeće od svog vrta planira napraviti viseći, a trenutno uživa u kapljicama svog vinograda u okolici Varaždina. Ima i kućicu na Dravi gdje obožava provoditi vikende s prijateljima, uz kotlovinu ili roštilj.

- Gotovo svakodnevno putujem u Zagreb, autom mi treba sat vremena, i mislim da to nije toliko puno. Dok sam živio u Prečkom, svaki dan mi je do Jadran studija u Dubravi trebalo isto toliko, a ovako sam barem sa svojim prijateljima i rodbinom. No, Zagreb je dobar zbog široke lepeze poslova, posebno mojeg posla, koji nije vezan uz jedno kazalište ili jednu televiziju - priča Jan.

Kao jedinu negativnu stranu života u manjem gradu navodi nedostatak sadržaja, posebno za mlađu generaciju.

- Kako sviram u bendu Cold Snap, čini mi se da smo prije imali puno više gaža nego sada. Mislim da ima interesa publike za dobrom zabavom, ali manjka inicijative i organizacije - smatra 30-godišnji glumac, publici najpoznatiji po ulogama u serijama “Zlatni dvori” i “Vatre ivanjske”.

I glumica Barbara Rocco prije više godina preselila se na brdo iznad Varaždina. Uživa s obitelji i psima, a u intervjuima je  govorila da bi željela imati pravi “zoološki vrt”.

154815-198496-anketa4-100215.jpg 

Povratak roditeljima

- Meni od Varaždina do Zagreba treba otprilike koliko i nekome iz Dubrave do centra tramvajem. Tako se, zapravo, u inozemstvu i živi - rekla je Barbara za Dnevnik.hr.

Život u manjem gradu odabrao je i Tony Cetinski koji se nakon 25 godina života u Zagrebu preselio u rodni Rovinj jer je htio biti bliže roditeljima, a i dosadio mu je užurbani tempo života.

- Stalno sam bio u automobilu, a ako se sve svodi na auto i stan, onda mi je bolje da mi je auto i stan u mom Rovinju - rekao je za InMagazin početkom ovog ljeta.

154815-198507-cetinski_dorucak5-171212.jpg 

I PR agentica i nekadašnja pjevačica grupe ET Lana Klingor Mihić pridružila se hordi slavnih koji su svoj mir pronašli na selu. Sredinom svibnja s obitelji se uselila u novi dom u neposrednoj blizini Zagreba, a slobodno vrijeme provodi u vrtu gdje sama uzgaja povrće, salatu, paprike, tikvice, pa i lubenice.

lana-klingor.jpg 

Kategorije: Hrvaška

EKONOMIST GUSTE SANTINI 'Kad date lemozinu, to je također porez'

Sob, 18/11/2017 - 20:54

Vehemencija, čudo jedno... maše rukama, govori kao da mitraljira, glasan je. Poskače u stolcu. Pokušava upaliti lulu, ali je odbacuje da bi se svim srcem bacio u još jedan odgovor. Kad je napokon upali, lula se odmah i gasi - nema tko vući. Sve ode na stvar što djelotvornijeg poreza.

Dr. sc. Guste Santini (1949.) napisao je hrpu ekonomskih knjiga i rasprava; nastupa na televiziji, ima svoju kolumnu u novinama, vlastiti časopis izdaje već više od 20 godina... ljubav i strast! Mnoga su moja pitanja zauvijek ušla u tu bujicu i ostala bez odgovora, ali sigurno je ono što sam dobila i bolje.

Odmah mi poklanja knjigu “Osobne financije”, ilustriranu i privlačnu, kao da mi na čelu piše u čemu je moj problem, ali ja je prosljeđujem sinu. Njemu će biti dragocjena. Meni, više....

- A, ne! Nikad nije kasno. Ne štedimo zbog toga da bi nešto imali, bar ne racionalni ljudi, nego zbog toga da bismo sutrašnji rizik mogli pokriti. Da imamo nekakvu rezervu kojom ćemo neutralizirati neugodnost, platiti liječenje. Uzajamnosti više nema, ili je ima sve manje, i ako nemate uštedu, neku investiciju, ako nemate od koga dobiti...

Tada ste izgubljen slučaj. Znamo, vidimo oko sebe.

- Recimo, humanitarne akcije su dobre, s druge strane su tragedija, znak da država ne obavlja svoju funkciju. Ako se ona ne može brinuti za siromašne, oboljele, nismo ono za što se izdajemo.

Naša država doista nije. Ona iznevjerava temeljno načelo društvenog ugovora, po kojoj se građanin odriče dijela suvereniteta, predaje ga državi, a zauzvrat dobiva sigurnost, zaštitu...

Država ne može biti samo nacion. Građani plaćaju porez, imaju odgovornost prema državi, a država je ima prema građanima.

Je li iznevjeravanjem društvenog ugovora naša država, zapravo, izvan zakona?

- Moralnog i etičkog svakako, a i izvan ustava.

Pred izlaskom vam je knjiga o najznačajnijoj stvari kojom se bavite cijelim život. Porezima.

- Moji su interesi široki, ali ono u čemu sam dao najviše, što i literatura potvrđuje, to su porezi. Imam potpuno nov pristup porezu... Po toj mojoj metodologiji, objašnjavam zašto je Hrvatska gubitnik, a Njemačka - odnedavno i Slovenija - dobitnik porezne politike.

Opet Hrvatska gubitnik...

- Gledajte, ja sam napisao dodatak, kako socijalni nauk crkve može biti rješenje, ali u izvornom određenju ljubavi i opraštanja, ali ne političke institucije, što je crkva. Ne znam baš vode li crkve toliko računa o ljudima osim kao o poreznim obveznicima, dobrovoljnim ili nedobrovoljnim, svejedno. Jer svako je davanje bez prava protučinidbe porez. Kad date lemozinu, to je također porez...

A što bi bila protučinidba u tom slučaju?

- Nema je. Ne možete kupiti boga za par kuna...

No, nova knjiga. Još nismo rekli zašto je Njemačka pobjednik, a Hrvatska gubitnik?

- Od uspostave kapitalizma kao sustava kapitalist angažira sredstva, svoja ili tuđa, kako kaže Adam Smith ‘da promakne sebični interes’, da zaradi, to je njegov cilj. Adam Smith je u svojoj veličanstvenoj knjizi ‘Bogatstvo naroda’ - svi koji bi željeli nešto razumjeti o ekonomiji, trebali bi je pročitati; dobar je posao pročitati takvu knjigu - smisao kapitalizma vidio u tome da jedan dobije sve, a ostali ništa. Kapitalizam i pravednost nemaju ništa zajedničko. U kapitalizmu se glasa kunama, dolarima, eurima...

Ipak, postoji tzv. država blagostanja.

- Državu blagostanja uveo je konzervativni Bismarck. A pravi zaslužnik za državu blagostanja je Sovjetski Savez.

Nisam znala, ali unutarnji glas mi je govorio.

- Naprosto se htjelo, na atraktivnosti ideje da smo svi jednaki, ne samo pred bogom nego i u raspodjeli - s time da ja ne govorim o realnoj brutalnosti koja se dogodila - stvoriti pravednu državu. Veliki ekonomist David Ricardo je 1817. uveo pojam, koji se danas, nažalost, ignorira, o ‘željeznom zakonu nadnice’...

Kao, nikom ništa?

- A riječ je o tome da ‘nadnica mora biti barem tolika da se radnik održi na životu’. A vi znate da čovjek danas radi za plaće koje su ispod ljudskog dostojanstva. Dakle, danas kapitalizam ignorira ono što je Ricardo - hajde, s obzirom na to da je bio tako velik - propovijedao.

No, vratimo se knjizi: pobjednici i gubitnici.

- Zarađuje više onaj tko je produktivniji. Što vrijedi za vas i mene, vrijedi i za državu. Ako je njemačko gospodarstvo učinkovito, ono više uvozi nego izvozi. Njemačka izvozeći robu i usluge izvozi i poreze, na plaće, porez na dobit. Kad izveze Mercedes, ona izvozi i poreze. Kad mi kupimo Mercedes, mi plaćamo taj porez. Njemačka temeljem tog poreza povećava blagostanje svojih građana i osigura više javnih dobara, ma što to bilo. Ostvaruje dodatne zarade koje plaća Hrvat ili građanin neke druge zemlje.

Pa, što ćemo poduzeti?

- E... suština svega je da se to radi u ozračju neoliberalizma, globalizacije. Nema više jasno definiranih državnih granica, nema plaćanja carina; od 1. srpnja 2013., kada smo ušli u EU, nema više carine. Njemački građanin je u Hrvatskoj Hrvat, hrvatski u Njemačkoj Nijemac. Izgubili smo dio suvereniteta. Kako u tome osigurati javna dobra svojim građanima, obrazovanje, liječenje, mirovine...? Tako da se država transformira i postane partner biznisu. Njemačka kancelarka svake godine ide u Kinu jer Njemačka ima s Kinom suficit. Svi imaju deficit, Nijemci suficit. Jer Merkel smatra da je njezina temeljna zadaća da otvori prostor svojem gospodarstvu, a ne da ga zatvori. Hrvatska vlast to ne čini.

Zato ste napisali toliko knjiga. Vaše knjige su vaši protesti.

- Evo, slikovito: svi sad govore o velikom odlasku mladih iz Hrvatske. Pa nije to uzrok ičemu, to je posljedica. Godinama se ništa nije radilo na razvoju gospodarstva, Slavonija je ostala bez ljudi, urušava se. Odlazak ljudi čini državu besmislenom.

Pa ona već jest besmislena, rekli smo, jer društveni ugovor u njoj ne vrijedi. Ona je u nekom predgrađanskom stanju privilegija, a ne obaveza.

- Ta se teza može braniti, apsolutno. Suština je u tome da se danas u EU svaka zemlja brine za svoje gospodarstvo. Kad je 2008. došla kriza, Merkel i Sarkozy su se brinuli samo o Njemačkoj, odnosno Francuskoj. Nisu ih zanimale ni eurozona ni Europska unija.

Logično.

- Da, ali govoreći ekonomski, pitanje je onda - što je euro? Zajedništvo u kojem jedni dominiraju, a drugi su objekt dominacije? Pokazuje se da je euro projekt, za dobra vremena. Čim je došla kriza... vidite slučaj Grčke. A moja knjiga pokazuje da je Grčka čak u boljoj situaciji od Hrvatske! Naša je krvna slika lošija od Grčke.

Možda zbog hrvatskih Srba?

- Pazite... vi kad uvozite robu, vi uvozite nečiju štednju. Jer kontrastavka uvozu je nekakav dug. Ja, da nešto kupim, ako nemam novca, moram se zadužiti ili prodati dio prethodno stečene imovine. Nema besplatnog ručka.

To moj tata stalno govori, već mi je dosadio.

- Ali je u pravu. Zato ja i predlažem u mojoj novoj knjizi što učiniti, kako naći modus vivendi i operandi. Jer ja nisam protiv Europske unije, ja sam za nju. No, s obzirom na veliki raspon razvijenosti sjevera i juga, moraju se dogovoriti neke politike koje će omogućiti manje razvijenim članicama da sustižu razvijenije.

Što se može učiniti, na što će razvijenije zemlje pristati?

- Pristat će jer to je u njihovu interesu. Njemačka je dio svoje integracije s Istočnom Njemačkom platila novcem zemalja juga... ali to ne znači da euro nije dobar. Ja uopće ne dvojim da Hrvatska treba uvesti euro, ali trebamo stvoriti pretpostavke da ulaskom u eurozonu ne izgubimo subjektivitet, dakle, moramo dinamizirati razvoj, restrukturirati državu.

Tko će restrukturirati? Kad upalim televizor, vidim da su naši političari i javni djelatnici iz dana u dan sve ljepše uhranjeni, njegovanijeg tena i kose, sve samozadovoljnije otvaraju usta kad izgovaraju hrvatske vokale. I gotovo.

- Zato na čelu države moramo imati državnike, a ne političare. Jer političari gledaju na kratki, a državnici na dugi rok. Državnici ne gledaju hoće li im se aplaudirati kad su na vlasti, nego računaju na vrijeme kada će se govoriti - vidiš, on ili ona su u vrijeme kad to nije bilo oportuno donijeli mjere kojima zahvaljujemo današnje blagostanje. A mi zasad samo mladima dajemo savjet - idite van, što prije, s cijelom obitelji. Takve su sve vlasti od uspostave nezavisne Hrvatske. A cilj svih ciljeva - kako povećati kreditni rejting i pritom zadržati socijalnu sigurnost - e, za to treba angažirati svu pamet koju Hrvatska ima.

Odlazak mladih iz Slavonije. Zauvijek nerješivo? Ili ipak postoji neki porezni način?

- Uvijek ima rješenja. Prvo, odgovornost države za obrazovanje. Tu nema diskusije. Državnik mora skrbiti o generacijama koje dolaze poslije nas, a ne onima koje su za njega glasale. Mnogo mladih ne radi vani poslove za koje su ovdje fakultetski obrazovani, na Filozofskom ili Ekonomskom fakultetu, nego rade u kafićima, čiste...

Dobro, obrazovanje je cijela nova tema. Ali, porezi.

- Recimo, neće država participirati u anuitetu za kupnju stana, nego ako netko ima dijete, onda neka ono sigurno dobiva nekakav dohodak, po definiciji, pa i stan, pa nek se zove državni stan! Imate sad u zakonu o porezu na dohodak premalu stimulaciju za djecu - zašto mi ne bismo rekli da obitelj s djecom ima preferencijalni porezni tretman?

Možda zato što to znači nejednakost ljudi pred zakonom? Ne znam.

- Na to će vam reći iz Ministarstva financija - mi nemamo poreznih prihoda. Ja kažem: da, točno, vi biste trebali voditi brigu za rast gospodarstva, to je vaš cilj, i što je veća porezna osnovica, i vi ćete imati veći prihod. Nije u redu da država ima, a da građani nemaju! Nema tog zakona, prirodnog ni božjeg, da to može biti u redu. A kad vodite negativnu politiku, onda svi postajemo socijalni kandidati. Za javne kuhinje. Svi su nekad išli u Slavoniju. Danas iz nje. Hajdemo raspraviti zašto. Zatim, trebamo vratiti institut obitelji - meni je nevažno, jednočlana, muška, ženska, sve je u redu, ali obitelj je osnovna jedinica društva. Ja govorim o zajednici u kojoj ljudi žive na bazi uzajamnosti. Pazite, Zagreb usisava cijelu Hrvatsku i postaje tumor cijeloj Hrvatskoj. Sve državne službe rade u Zagrebu i tu se ostvaruje dohodak koji je natprosječan. Ne mislim da je velik - ali je natprosječan, a onda jedna Kutina, sto kilometara od Zagreba, umire. A ovi iz Zaprešića, koji su spavaonica grada Zagreba, dobivaju prirez samo zato što su blizu Zagreba... a otkud da ga Vukovar, koji je destruiran, dobije?

A u konačnici se svi negdje borimo da imamo ono što smo imali i u socijalizmu.

- E, to ste sada fantastično rekli. Bravo! Umjesto da smo radili na socijalnoj transformaciji društva, jer mi smo išli iz kapitalizma u neki socijalizam koji nikad nije bio socijalizam - socijalizam je, inače, nešto veličanstveno, da budem precizan...

Smetalo nam je društveno vlasništvo, mislili smo da ćemo svi biti pobjednici...

- I onda je uslijedila pretvorba i svi užasi s njom. A i dalje je išla priča ‘ne može on mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi’. Ali, vidite da može! Možete raditi, a da uopće niste plaćeni! Zašto mi ne bismo stimulirali zapošljavanje na neodređeno vrijeme tako da taj poslodavac plaća dva posto manji porez? Onda bi poslodavci uzeli kalkulator, pa bi vidjeli da im se to isplati. U glavi nismo ništa mijenjali! Ili obrazovanje. U obrazovanju je potreban elitizam. Samo najbolji mogu ići naprijed. Treba im dati da idu dalje! Samo su pametni ljudi stvarali ovaj svijet. Marksistički pristup, da mase pišu povijest - to nije točno. Einstein je stvarao povijest. Marx je pisao povijest.

Pa?

- Ne, ne, Marx je zloupotrijebljen. On je svakako jedan od najvećih mislilaca u povijesti čovječanstva.

Ma, naravno, ali dajte da dođem do riječi, pa ne možete vi misliti o Marxu bolje nego ja! Hoću reći - zašto bi ljudi koji su nadareni inteligencijom i time umnogome superiorni i privilegirani još imali i tu povlasticu da žive bogatije?

- A zašto bi netko zarađivao dva milijuna, a netko dvije tisuće?

E, pa to se i ja pitam!

- To je kapitalizam. Onda što? Dižimo revoluciju! Ja mislim da nijedna revolucija nije donijela sreće. Revolucija je mućenje vode i jalovina izbija na površinu. Samo su evolutivni procesi donijeli boljitak. Pa vidite da je tako i u prirodi.

Hajdemo o vama.

- Ja sam Mediteranac. Uvijek pričam sa strašću. Kad se slažem, naglašeno se slažem, kad se ne slažem, naglašeno se ne slažem.

To se bogme osjeti.

- Znači da sam emotivan. Ja mislim da ne možete dobro ni raditi posao ako niste emotivni. Morate imati strast za istinom! Volim povijest, žao mi je što nisam studirao matematiku, imao sam talenta. Ja sam protiv matematike u ekonomiji, ali teško bi išla ekonomija bez nje. Razlika između mene i kolega ekonomista je što ja smatram matematiku instrumentom, a oni dokazom. Ekonomija je u svojoj suštini filozofija. Adam Smith je bio profesor moralne filozofije, to je bila ekonomija. ‘Ekonomija’ je izraz relativno kasnog datuma.

Dakle, sretan ste čovjek?

- Sretan! Studirao sam ekonomiju, ona mi je hobi, njom se bavim, nadam se - do zadnjeg dana.

Veliki ste hajdukovac.

- Pravi Dalmatinac mora biti hajdukovac. Bio sam i član Nadzornog odbora, danas mi je žao što sam bio. Htio sam pomoći da se restrukturira... Hajduk je puno više od nogometa, on je ozbiljan socijalni program i vjera mnogih ljudi. Religija.

Otac vam je u NOB-u izgubio nogu. Došli ste u Zagreb.

- Donijeli su me, sa 11 mjeseci. Otac nije mogao opstati u Turnju, u općini Filip Jakov, otkud potječemo. Živjeli smo teško, ali kao seljačka obitelj uvijek zajedno: brat, roditelji, ja. Velika je stvar da smo se brat, koji je profesor na Ekonomskom fakultetu, i ja mogli obrazovati.

Eto! A u kapitalizmu se ne može svatko obrazovati.

- Jasno. Nije u bivšem sistemu bilo sve tako crno kako se priča. To ja nisam nikad rekao. Ja sam poznat kao ljevičar. Čak su mi rekli: ‘A, Guste, što ti to treba?’ Jer, kad je bila 160. godina objave Komunističkog manifesta, ja sam to tiskao ponovo. Dogodine ću organizirati skup ‘Marxovih 200 godina’. Vrijeme je da ljudi shvate tko je bio Marx.

Kategorije: Hrvaška

STRAŠNA TRAGEDIJA U SAMOBORU Automobil naletio na pješake, jedno dijete preminulo u bolnici, drugo ozlijeđeno

Sob, 18/11/2017 - 20:33

Na glavnom samoborskom Trgu kralja Tomislava, kod kućnog broja 15, 73-godišnja Štefanija Lindić iz samoborskog naselja Vrhovčak naletjela je u subotu oko 18 sati na svoju sumještanku, majku s dvojicom sinova. Vozila je srebrni Smart i, kako smo doznali, uopće nije kočila, nego ih je pokupila brzinom od oko 40 kilometara na sat i zaustavila se više od deset metar nakon prijelaza.

- Čula sam jauk i krik majke: "Matej, Matej, Matej!" i istrčala iz lokala. Pretrnula sam jer se i moj unuk zove Matej. Tu za jednim stolom sjedilo je jedno društvo i među njima je bilo četiri-pet liječnika pedijatara koji su bili u Taboru na duhovnoj obnovi. Istrčali su i jedna liječnica je rekla: "Nije dobro, nije dobro!" Dječak je ležao majci na rukama. Strašno, bilo je puno krvi. Mislim da je imao tri godine, a drugom dječaku nije bilo ništa, ali se sav tresao, bio je u šoku kao i majka", pričala nam je sinoć u šoku Đurđica Jandrić, koja radi u samoborskoj kavani Livadi nedaleko od mjesta nesreće. Istrčala je iz lokala i zaustavljala vozila da ne nalete na dječačića koji je još bio živ i ležao je na kolniku. Hitna pomoć i policija došli su, prema njezinoj procjeni, za oko pet minuta, a nesreća se, kaže, dogodila u 18.15 sati, dok je policija izvijestila da je bila oko 18 sati, a dojava samoborskoj policijskoj postaji došla je u 18.03. I Đurđica Jandrić, kao i drugi ugostitelji u obližnjim lokalima, bili su u šoku. Što je još gore, ona i poznaje vozačicu koja je naletjela na majku s djecom.

- Đurđa, ja sam to napravila, ništa nisam vidjela - rekla je čim je ušla u pratnji policajke u lokal. Pozlilo joj je, povraćala je, a u pratnji policajke otišla je u toalet u Livadiću kako bi se oprala. Htjeli su joj skuhati čaj, ali policija to nije dopustila. Vozačicu su u 21.22 posjeli u policijsku službenu Škodu i odvezli je u Policijsku postaju Samobor. U međuvremenu na mjesto nesreće došli su i suprug vozačice u pratnji još jednog člana obitelji i raspitivali se o daljnjem tijeku postupka.

Dječak je, kako smo doznali, preminuo u Dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici. Nakon nesreće policija je ogradila Smart i počela očevid kojim je rukovodila Martina Jakšić, dežurna općinska državna odvjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu. Policajci koji su obavljali očevid podvlačili su se sinoć pod Smart tražeći tragove nesreće, a, kako smo doznali, 73-godišnja vozačica nije bila pod utjecajem alkohola. Samoborski glavni trg inače je dobro osvijetljen, a vozačica je dolazila iz Livadićeva ulice i nesreća se dogodila na ulazu na Trg kralja Tomislava iz smjera Livadićeve prema Perkovčevoj ulici, praktički na glavnoj gradskoj prometnici. Kako smo izmjerili, Smart je nakon naleta na majku s djecom prošao još 10-ak metara jer od pješačkog prijelaza do mjesta gdje se zaustavio ima 10 stupića postavljenih na razmaku od nešto više od metar.

- Bilo je strašno, ne mogu uopće govoriti jer imam djecu te dobi - rekla nam je konobarica u obližnjem kafiću koja nije vidjela nesreću, ali su i ona kao i osoblje iz ostalih lokala istrčali na trg nakon što su čuli što se dogodilo. Policijski očevid trajao je do približno 22 sata, kada je srebrni Smart vozilom vučne službe odvezen s mjesta nesreće. Ozljede su bile preteške i dječak je preminuo. Policija službeno nije priopćila dob dječaka jer je još bio u tijeku očevid, ali, prema pričama očevidaca, preminuli dječak imao je tri godine, a stariji je školske dobi. Majka nije bila ozlijeđena. Kako smo doznali, ona je dolazila sa šetnice iz smjera hotela Lavica i prelazila je kolnik prema kavani Livadić, a vozačica koja, inače živi na Vrhovčaku, praktički iznad gradskog trga, dolazila je Livadićevom ulicom. Kako smo doznali, vozačica je umirovljenica, a prije 20-ak godina i ona je imala obiteljsku tragediju jer joj je sin poginuo prilikom skoka padobranom.

Strašna tragedija u Samoboru 

Kategorije: Hrvaška

JEDNA OD NAJPOŽELJNIJIH LOTO DJEVOJAKA OTKRILA ONO ŠTO VEĆINA SKRIVA Suzana Mančić izazvala bijes javnosti otkrivši koliko mjesečno troši

Sob, 18/11/2017 - 20:08

Jedna od televizijskih ikona bivše države svakako je bila Suzana Mančić, ljepotica koja je karijeru počela sa 18 godina. I dan danas je prati nadimak ‘loto djevojka’ i mnogi je još uvijek smatraju jednom od najzgodnijih voditeljica koje su radile na izvlačenju loto brojeva.

Premda nikad nije skrivala kako živi i koliko troši, nedavno je navukla bijes javnosti kad je još jednom za magazin Hello otkrila koliko joj mjesečno treba novaca.

'Jednom sam rekla koliko mjesečno trošim i svi su oko mene pali u nesvijest. Treba mi najmanje dvije tisuće eura da preživim mjesec. Moj život je skup, od troškova automobila, garaže, održavanja velikog stana, djeci još uvijek plaćam školarinu, moji troškovi uljepšavanja, telefon', nabrojala je Mančić koja je time izazvala prilično negativne komentare na društvenim mrežama.

Također ne krije da voli luksuzan stil života i priznala je kako zbog toga zna ući i u minus: 'Ali meni to nije problem, ja još uvijek imam dovoljno posla i uvijek mi nešto kapne da pokrijem te troškove.’

No, svjesna je da joj mnoge žene zavide i da bi vrlo rado živjele njen život. Smatra da i same to mogu ostvariti, ali da ih u tome sprečavaju strahovi: 'Mnoge žene su u grču. Ja se ne bojim greške, neuspjeha. Nema kod mene da neću nešto, pa se poslije kajem. Trebamo živjeti kao da smo najbolje, najljepše, najpoželjnije. Žene trebaju uzeti ono što im se nudi…’

Kategorije: Hrvaška

SVI AKTERI NAJNOVIJEG HOLIVUDSKOG TRILERA Poslije prvih optužbi za seksualno zlostavljanje protiv Weinsteina, uslijedio je pravi tsunami drugih...

Sob, 18/11/2017 - 19:51

Lavina je krenula još početkom listopada... Preciznije, 5. listopada kada se doznalo za prve optužbe za seksualno zlostavljanje, one protiv poznatog holivudskog producenta Harveyja Weinsteina. U sljedećih 40-ak dana javilo se stotine drugih žrtava, što muškaraca što žena, većinom iz filmske industrije koji su optužili kolege producente, redatelje i glumce za to isto - silovanja, seksualno maltretiranje i iskorištavanje, neprimjereno ponašanje, dovođenje u neugodnu situaciju sa seksualnim konotacijom - redom žene i muškarci proganjani traumatičnim iskustvom, neki do te mjere da su zauvijek odustali od branše.

Pandorina kutija

Otvaranjem holivudske Pandorine kutije pokazala se impozantna tamna statistika, koja ga je natjerala na moralno preispitivanje, ali se proširila i dalje, i na ostale segmente društva, primjerice poslovni svijet i političku arenu, i izvan granica SAD-a te, naravno, društvene mreže, uz hashtag "#Metoo".

Neki od optuženih su se ispričali, neki tvrdoglavo negiraju krivnju, neki se, što god to značilo, liječe. Drugi su dušobrižnički i moralistički osuđivali one već prozvane, da bi se i sami na kraju našli na popisu onih koji se vode ponašanjem koje je u svjetski poznatoj "Grab them by the pussy" snimci opisao, na svom vlastitom primjeru, aktualni američki predsjednik Donald Trump: kad si slavan, možeš što hoćeš.

Optužbe su se redale na gotovo svakodnevnoj bazi. I dalje ne jenjavaju. Primjerice, najnoviji na listi je američki demokratski senator i komičar Al Franken. Na silu je poljubio i zgrabio za grudi radijsku voditeljicu Leeann Tweeden 2006. godine te pozirao s rukama na njenim grudima dok je ona spavala. Za ovo posljednje čak nije niti znala, tvrdi ona, sve dok se nije vratila s putovanja u Afganistan, na koje je išla s njim kako bi zabavili američke vojnike, i pregledavala fotografije. Sad tu sliku mogu vidjeti i svi drugi, izišla je u javnost.

Konačno se, zahvalni su mnogi, progovorilo o toj javnoj tajni, onome što se znalo već godinama, onome što je - s obzirom na razmjere - bio ustaljeni način ponašanja, dio nezdrave kulture, koja je povremeno provirivala u javnost, u pojedinačnim skandalima ili primjerice u slučaju Weinsteina s kojim je sve krenulo, u pošalicama i skečevima u televizijskim serijama i emisijama, u šalama na račun njegova predatorskog ponašanja.

Tko je sljedeći

Pokrenute su i istrage. Primjerice, protiv Weinsteina, ali i glumačke zvijezde Kevina Spaceyja. Kazalište Old Vic u Londonu objavilo je da je zaprimilo 20 pojedinačnih prijava protiv Spaceyja od osoba koje su bile s njim u kontaktu od 1995. do 2013. godine. Tvrde da su njih 14 usmjerili da se jave policiji.

No unatoč svemu, show ide dalje. Krenula je sezona nagrada, koja će kulminirati Oscarom, pripreme su u jeku, iako industrijom vlada strah. Tko će biti sljedeći, glavno je pitanje. No, unatoč tome, sezona je otvorena dodjelom Governors Awardsa. Skandali ne da se nisu spomenuli nego je nagradu uručivao Dustin Hoffman, koji je i sam na popisu optuženih. Broj žrtava? Dvije.

Iluzija magičnog Hollywooda će - unatoč svemu - preživjeti, smatraju neki.

- Upravo je o tome riječ kod Oscara, održavanje iluzije. Filmska industrija će izdržati jer nema izbora. Mora dati proizvod i zaraditi novac kako najbolje može - tvrdi Sasha Stone, urednica i osnivačica internetskog portala Awards Daily. Samo što pitanje na crvenim tepisima možda neće glasiti "što nosite", nego "što znate i otkad".

Kategorije: Hrvaška

OPAKE VEZE STEČAJNIH UPRAVITELJA I TRGOVAČKIH SUDACA U jednom stečaju upravitelj je sebi isplatio 160.000 kn za literaturu i edukacije...

Sob, 18/11/2017 - 19:48

Ono za što se sumnjiči sutkinju zagrebačkog Trgovačkog suda Vesnu Malenicu i stečajnog upravitelja Peru Hrkaća nije nikakva iznimka nego raširena pojava u stečajnim postupcima u Hrvatskoj - kazao nam je Vencel Čuljak, doktor ekonomije iz Osijeka. Čuljak je i sam jedan od 334 certificirana stečajna upravitelja koliko ih trenutno ima u Hrvatskoj, ali kaže nam kako ne spada među one prema kojima su suci trgovačkih sudova bili široke ruke. “Vrlo rano, već početkom 2000. ušao sam u javnu polemiku sa stečajnim sucima Trgovačkog suda u Osijeku. Već tada sam im rekao da stečajeve provode tako da tamo gdje su nekad bili industrijski pogoni, niču strani trgovački lanci, i to im se očito nije svidjelo jer su me pri dodjeli imovinski izdašnih stečajeva uspješno zaobilazili”, kazao nam je Čuljak.

Cjelovitija analiza do sad provedenih stečajnih postupaka u Hrvatskoj ne postoji. Vencel Čuljak i njegov sugrađanin, izvanredni profesor Ekonomskog fakultetu u Osijeku, Domagoj Sajter, među rijetkima su u Hrvatskoj koji su se bavili analizom provedenih stečajeva. Domagoj Sajter istražio je stečajeve 30 većih poduzeća s područja istočne Slavonije koja su otišla u stečaj između 2000. i 2009. Nakon pomne analize dokumentacije o provedenim stečajevima koja se čuva na osječkom Trgovačkom sudu, a dijelom je već prebačena i u Državni arhiv, u mjesečniku Hrvatskih ekonomista objavio je znanstveni rad pod nazivom “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja”. U jednoj od fusnota u tome radu Sajter navodi znakovitu opasku. U njoj ističe da od osječkog Trgovačkog suda godinama nije mogao dobiti na uvid tražene spise o zaključenim stečajevima jer su mu usmeno tvrdili “da se radi o osjetljivoj dokumentaciji koja može biti predmet kriminalističke obrade”. Uvid u tražene spise dobio je tek nakon smjene uprave toga suda.

 

Šturi izvještaji

Sajter u svom članku navodi kako ni u jednom od 30 analiziranih stečajeva nije pronašao bilo kakav zapisnik, evidenciju ili inventurnu listu dokumentacije iz koje bi se vidjelo što je stečajni upravitelj zatekao u poduzeću u koje je ušao. Stečajni upravitelji su, navodi dalje u članku Sajter, u svim analiziranim stečajevima sucima podnosili vrlo šturi završni račun prihoda i rashoda tijekom stečajnog postupka. “To znači da ne samo što vjerovnici ne znaju što je upravitelj konkretno radio u postupku nego to rijetko zna i sam sudac. Upravitelji najčešće podnose račune na sumarnoj razini bez uvida u točnu specifikaciju troškova”, ističe u svom radu Sajter. Stečajni upravitelji naknade za svoj rad naplaćuju iz stečajne mase, a u naplati imaju prednost pred zaposlenima i vjerovnicima. Sajter u članku navodi niz primjera gdje su stečajni upravitelji sebi isplaćivali ogromne naknade.

U jednom je stečajnom postupku stečajni upravitelj uz naknadu za rad, isplatio sebi i 160.000 kuna “za stručnu literaturu i edukacije”, ali iz dokumentacije se ne može utvrditi na što je konkretno potrošio taj novac. U drugom poduzeću koje je u trenutku pokretanja stečaja imalo 234 zaposlena, stečajni je upravitelj, piše Sajter, iz stečajne mase isplatio sebi 349.998 kuna, dok je ukupni iznos plaća za 234 radnika iznosio 564.374 kune. U tome stečaju tražbine prvog reda namirene su u iznosu od svega 29,96 posto, dok tražbine ostalih redova uopće nisu namirene. U trećem su stečajnom postupku, navodi u znanstvenom članku Sajter, nezadovoljni vjerovnici zahtijevali smjenu stečajnog upravitelja. Stečajni sudac ga je smijenio i imenovao novog, ali je novi upravitelj za svog savjetnika imenovao smijenjenoga. Mjesečna naknada bivšem upravitelju iznosila je 9612 kuna bruto, a nakon njegove smjene novom upravitelju i njegovom savjetniku iz stečajne je mase mjesečno isplaćivano 14.240 kuna. To su tek neke od opaski iz stečajeva slavonskih poduzeća koje je Sajter naveo u svom znanstvenom radu.

Njegova analiza 30 stečajnih postupaka sjajan je materijal za DORH koji bi na temelju onoga što je Sajter u članku naveo mogao pokrenuti čitav niz kaznenih postupaka, kad ne bi bilo jednog detalja - u trenutku kad je osječki Trgovački sud Sajteru odobrio pristup stečajnim spisima, za sva eventualna kaznena djela počinjena u stečajevima od 2000. do 2009. već je bila nastupila zastara.

 

Nekorektni postupci

Sajter u svom radu ističe i vezu između stečajnih sudaca i stečajnih upravitelja, kojom će se pozabaviti i u jednom kasnijem istraživanju. “Stečajni upravitelji su ekonomski odgovorni vjerovnicima, ali formalno-pravno oni odgovaraju stečajnim sucima i stečajni suci imaju široke ovlasti nad stečajnim upraviteljima. Malo je vjerojatno”, konstatira u svom članku Sajter, “da su stečajni suci potpuno neupućeni u nekorektna postupanja upravitelja”. Sudionici stečajnih postupaka velike vrijednosti, upozorava ovaj ekonomist, izloženi su najvećim koruptivnim pritiscima.

“Odnos između stečajnog suca Trgovačkog suda i stečajnog upravitelja, najvažniji je odnos u stečajnom postupku”, tvrdi u razgovoru za Jutarnji list i Vencel Čuljak. “Stečajni sudac ima svu moć nad stečajnim upraviteljem, moć da ga bira, postavlja, stimulira, destimulira i razrješava. Stečajni upravitelj u takvom odnosu postaje podanik suca. Svaki put kad sudac stečajnom upravitelju odobrava visinu naknade za rad, rastu mu zazubice, jer i suci su ljudi od krvi i mesa”, kaže nam Čuljak. U posljednjih dvadesetak godina, tvrdi, stvorila se elita stečajnih upravitelja. Uvijek isti suci za stečajne upravitelje u izdašnim stečajevima imenuju iste stečajne upravitelje. Jedan od takvih “brandova” je, navodi Čuljak, i stečajni upravitelj iz Osijeka, Perica Mitrović, koji je 16 godina vodio stečaj Slavonske banke. Zašto misli da je Mitrović privilegirani upravitelj, pitamo, a Vencel Čuljak odgovara protupitanjem: “Kako objasniti da se za stečajnog upravitelja Dalmacijavina ne imenuje čovjeka iz Splita nego upravo Mitrovića iz Osijeka. I onda taj isti Mitrović iz stečajne mase Dalmacijavina obračuna 115 putnih naloga iz Osijeka za Split, godinama plaća u Splitu najam trosobnog stana, večere od po 1000 kuna, čak i karte za nogometne utakmice. Zar u Splitu nema stečajnog upravitelja koji bi to mogao voditi? Veza sudaca trgovačkih sudova i stečajnih upravitelja je opaka, ona je ključ svega što se u stečajevima u Hrvatskoj događa. Vjerujte, Agrokor je ništa u usporedbi s onim što se događa u stečajevima pod pokroviteljstvom trgovačkih sudova”, zaključuje Čuljak.

 

Ogromne razlike

 Novo istraživanje Domagoja Sajtera objavljeno ove godine, koje se bavi problemom imenovanja stečajnih upravitelja, pokazuje ogromne disproporcije u pogledu opterećenja stečajnih upravitelja. Jedna desetina stečajnih upravitelja imenovana je na skoro polovicu stečajnih predmeta, dok devet desetina stečajnih upravitelja vodi drugu polovicu stečajeva.

Kategorije: Hrvaška

ATRAKTIVNA MIRTA ŠURJAK PRIZNALA DA JE ZBOG IZGLEDA U ŠKOLI PATILA 'Splićanke, definitivno, imaju više stila od Zagrepčanki. Bez uvrede Zagrepčankama'

Sob, 18/11/2017 - 19:14

Lijepa sportska novinarka HRT-a Mirta Šurjak, koja na Instagramu ima gotovo 50.000 obožavatelja, redovno privlači pozornost svojim odjevnim kombinacijama i atraktivnom figurom. Splićanka je veliki navijač Hajduka i obožavateljica nogometa, a ove je godine i na čelu ŽNK Marjan kako bi pomogla popularizaciji ženskog nogometa.

Mama djevojčice Chiare u razgovoru za tportal otkrila je kako održava ljepotu, što misli o modnim trendovima i estetskim operacijama te još niz tema vezanih uz modu i ljepotu.

Kako se čini, Šurjak je u svemu umjerena pa tako i što se tiče estetskih operacija, nema ništa protiv dok god se ne ide u krajnost. Ni sama ne bježi od eventualnih zahvata jednog dana: ‘Zagazila sam u 30-e i primijetim tu i tamo neku boricu te zbilja nemam ništa protiv toga da se jednog dana, kada uđem u šesto desetljeće, možda podvrgnem faceliftingu.’

Kaže da je posve neorganizirana i impulzivna u šopingu pa joj se nekoliko puta i dogodilo da je požalila neku kupovinu. Smatra da je pametno uložiti u kvalitetne, dugotrajne komade, a sama je slaba na torbice kojih ima i previše u ormaru. Stil si sama kroji, uvijek traži nešto originalno i kaže da su Splićanke u tome bolje od Zagrepčanki:

‘Splićanke, definitivno, imaju više stila. Bez uvrede Zagrepčankama. One su rođene za modu i s modom. I u doba Jugoslavije, kad se ovdje ništa moderno nije moglo kupiti, odlazile su svaka dva mjeseca u Trst u šoping i nosile najnovije modne trendove koji se na ovim prostorima nisu mogli vidjeti. Splitska Riva najveća je modna pista na svijetu, volimo mi to reći. Ipak, sad ću biti kontradiktorna i reći da je meni modni uzor Zagrepčanka Tatjana Dragović - sviđa mi se njezin pročišćen stil odijevanja i minimalan make up na licu.’

Mirta Šurjak

Mirta Šurjak 2

Mirta Šurjak 3 

Liniju, kaže, održava jogom, zdravom vegetarijanskom prehranom i velikim količinama vode koje pije: ‘Vitku liniju održavam velikim količinama vode, vegetarijanskom prehranom i minimalnim unosom šećera u organizam, za koji kažu da je nezdraviji i od crvenog mesa. Ne pijem kavu, ne pušim... Na spavanje radnim danom ne odlazim nikad poslije 23 sata. I ne 'konzumiram' mobitel ni računalo kod kuće. Preporodila sam se, jer ljudi nisu ni svjesni koliko dragocjenog vremena svog života potroše na virtualnu stvarnost koja je u biti nestvarna i hraneći sebe nepotrebnim sadržajima koji ih u konačnici opterećuju psihički i emotivno. Vjerujte mi, to je jedan od recepata za zdravlje i dugovječnost. Već 15 godina prakticiram jogu i vježbe disanja te šetnje i trčanje Marjanom.’

Priznala je da je kao tinejdžerka imala velikih problema s kilažom te je čak u jednom periodu izgubila nevjerojatnih 30 kilograma.

‘Što se dijeta tiče, jako sam se napatila u gimnaziji, iskreno. U dva mjeseca izgubila sam 30 kilograma. Svjesno i namjerno. I ne bih, hvala, više nikada. Treba paziti na prehranu, ali ne treba patiti i izgladnjivati se jer to ruši sreću našeg unutarnjeg bića. Gladan čovjek nikako ne može biti sretan čovjek’, rekla je Šurjak za tportal.

Otkrila je i da bi savršen muškarac morao biti uredan, čist, namirisan i njegovan: ‘Hm, seksi mi je muškarac i u trapericama i bijeloj majici, ali i u odijelu, poput onih kakve nosi Daniel Craig u 'Jamesu Bondu'. Ovisno o prilici, u trapericama na Rivu, a u odijelu za posebne prigode ili poslovne sastanke. Dakle da je čist, uredan, namirisan, lijepih zubi i osmijeha. Da drži do sebe i do mene, naravno.’

Mirta Šurjak 4

Mirta Šurjak 5

Mirta Šurjak 6 

Kategorije: Hrvaška

Kuća koja lebdi u krošnjama guste hrastove šume

Sob, 18/11/2017 - 19:14

Pam & Paul’s House
 naziv je obiteljske kuće iza koje stoji arhitektonski ured Craig Steely Architecture, dovršene 2016. godine u Cupertinu u Kaliforniji.

pampauls_1.jpg

- Koncepcijska ideja bila je jasna i brza - lebdeća staklena kutiju skrivena u lišću stabala, koja će minimalno utjecati na hrastovu šumu.

pampauls_2.jpg 

- Gusta su stabla pružila priliku da se izgradi potpuno staklena kuća, zaštićena od izravnih sunčevih zraka, ali ispunjena svjetlom, pojašnjavaju iz Craig Steely Architecture.

pampauls_3.jpg

pampauls_4.jpg

pampauls_5.jpg

pampauls_6.jpg 

Glavno dnevno područje smješteno je ispod tri kupole, dok se spavaće sobe, kupaonice, servis i skladište nalaze iza dugog zida duž obronka. Dio prostora (dnevni boravak, ured i kuhinja) prostorno se prostiru u otvorenom tlocrtu i "potpaljeni" su u betonskom podu.

pampauls_7.jpg

pampauls_8.jpg

pampauls_9.jpg

23519002_10155909044392375_479716325205317479_n.jpg 

pampauls_10.jpg

U "potonulom" uredu, sve površine - podnice, stol i ormarići izrađeni su od ploča kineskog pistacija, dok je "potopljeni" dnevni boravak ispunjen sofom "Tufty time" talijanskog B&B-a.

pampauls_11.jpg

pampauls_12.jpg

pampauls_13.jpg 

U kuhinji 6,7 metara duga radna ploha izrađena je od bijelog kompozitnog kvarca i proteže se duž cijele kuhinje sve do blagovaonice.

pampauls_14.jpg

Kuća je smještena na granici između predgrađa i pustinje.

pampauls_15.jpg 

Velike su staklene stijene dale kući osjećaj prostranosti te ostavile prirodu kao što uvijek bila u šumarku. Baš kao i prije izgradnje, i danas se jeleni odmaraju u sjeni šume ispod kuće, dok divlji purani i dalje uživaju u krošnjama samo tri metara od kuhinjskog stola.

Kuća koja lebdi u krošnjama guste hrastove šume

Izvor: craigsteely

Kategorije: Hrvaška

Hinjeni altruizam istražnog povjerenstva plod je sebičnih ciljeva

Sob, 18/11/2017 - 19:05

Još u trenutku kad je pao prvi prijedlog za formiranje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo otkriti istinu o pravim razlozima propasti Agrokora, bilo je jasno da će se raditi o velikoj kazališnoj predstavi ciljanoj skupljanju jeftinih političkih poena. Putem smo otkrili da se i te kako trebamo zabrinuti za intelektualnu razinu suvremenog političkog diskursa.

Jeftini igrokaz u kojem loše pripremljeni političari površno isljeđuju ključne aktere političkog i gospodarskog života u zadnjih 25 godina potpuno je očekivani scenarij svakog saborskog istražnog povjerenstva u Hrvatskoj, pa tako i ovog o Agrokoru. Međutim, u ovom zadnjem slučaju nekako je puno mučnije gledati kako skupina političara iritantno hini nekakav altruizam dok zapravo iz vlastitih politikantskih interesa mute vodu i tako povećavaju izglede loših scenarija. Ključni razlog takvog lošeg dojma o radu aktualnog istražnog povjerenstva leži u tome što su saborski “istražitelji” krajem ovog tjedna ispitivali, između ostalih, dvojcu istinskih političko-ekonomskih kapitalaca kakvi će se teško ponoviti u sljedećih 50 godina hrvatske povijesti. Ovime ne želimo tvrditi da su Borislav Škegro i Željko Rohatinski pozitivci ili negativci. Oni su prvenstveno ljudi koji su mijenjali Hrvatsku; ova zemlja bez njih bila bi neko drugačije mjesto. Nije bitno da li bi to mjesto bilo bolje ili lošije, ali sasvim je sigurno kako je Škegro kao Tuđmanov savjetnik, potpredsjednik Vlade i ministar financija, predodredio hrvatsku fiskalnu politiku uvođenjem PDV-a te je dugoročno izmijenio strukturu gospodarstva vodeći ključne privatizacijske procese. Isto tako, bez Rohatinskog hrvatsko bankarstvo sigurno ne bi bilo isto, a vrlo je upitno bi li financijski sustav RH ostao stabilan da taj svadljivo-inatljivi ekonomist nije dobio dva mandata na čelu HNB-a. Nije loše podsjetiti i na “malu”, zaboravljenu rolu dvojca Škegro-Rohatinski u timu koji je kroz tzv. Stabilizacijski program uspio zaustaviti devalvaciju i hiperinflaciju, a koje neki potpuno neupućeni članovi “istražnog” povjerenstva iz čistog neznanja iznova prizivaju kao nekakve čudotvorne eliksire (npr. slavni “ekonomski guru” Vilibor Sinčić).

Nije problem u tome što su “istražitelji” bili neugodni prema Škegri ili Rohatinskom ili u tome da bi njih dvojcu trebalo respektirati zbog minulog rada. Jasno je kako svako povjerenstvo mora dobro pritisnuti svjedoke. Problem je bio u nevjerojatnom nerazmjeru inteligencije, općeg i specifičnog znanja te životnog iskustva između članova povjerenstva i ljudi koje su ispitivali. Ta razlika inteligencije, stečenih znanja i vještina bila je na zadnjoj “istražiteljskoj” seansi toliko na strani ispitivanih, Škegre i Rohatinskog, da je bilo potpuno očigledno kako su “istražiteljske” pozicije beznadežno plitke, čak pomalo uvredljive za svjedoke. Ako i zamislimo da su za nešto jako krivi, kako su implicirali ‘istražitelji’ sugestivnošću pitanja, zaslužili su svoj istražiteljski au pair. Nekompetencija je u sobi za ispitivanje saborskog istražnog povjerenstva opće mjesto; vidljiva je kao gusti duhanski dim u crno-bijeloj “Casablanci” Humphreyja Bogarta. Uostalom, ta nekompetencija očigledna je već iz samog sastava. Jedan od “kvalificiranijih” članova svakako je onaj zelot jeftine demagogije i najneuspješniji europski ministar s gospodarskim resorom u suvremenoj povijesti, Gordan Maras. Nije teško zamisliti situaciju u kojoj se Rohatinski ili Škegro jako dvoje oko toga trebaju li tog zloćudno ambicioznog mladića pustiti na nekom ispitu ekonomije ili mu trebaju zavrnuti onako baš poštenog keca zbog temeljnog nerazumijevanja postavljenog mu pitanja. Maras je zapravo SDP-ov problem.

Zašto je pak HDZ odlučio da ga u saborskom povjerenstvu s teškom financijskom temom o problemima najvećega hrvatskog poslovnog sustava zastupa “vrsni ekonomist” Milijan Brkić, više je pitanje za nekog bihevioralnog psihologa nego za bilo kojeg dobro educiranog politologa, ekonomista ili, nedajbože, pravnika. Bilo kako bilo, HDZ je, eto, odabrao svog najpoznatijeg “diplomca”, što sasvim sigurno nije nikakvo jamstvo vještoj obrani osjetljivih pozicija Vlade, nego čak i čistim automatizmom budi sumnje kako najvažnija narodnjačka stranka u hrvatskoj povijesti uopće nije spremna postaviti prava, stručna pitanja te tako razotkriti punu istinu, ma koliko ona bila bolna. Jadni Milijan Brkić zapravo je žrtva; očigledno je u povjerenstvu kako bi kontrolirao štetu, a sam po sebi stvara dojam kako je tu da zataškava, što je za HDZ u startu - šteta sama po sebi. Bihevioralna psihologija, istaknimo još jednom, može ponuditi vrlo racionalne odgovore zašto se pojedinci i grupe ljudi (stranke) ponekad ponašaju krajnje iracionalno čineći si štetu misleći da rade dobro. Tko zna, možda je problem jednostavniji: možda uopće nisu razmišljali: isključiš mozak pa ratnog specijalca pošalješ da glumi doktora financijske forenzike. Pa tko živ, tko mrtav. To može proći samo u HDZ-u i Mostu.

Još tužnije od očigledne nekompetencije “istražitelja” (namjerno ih svaki put pišemo pod navodnicima jer oni to u ovom slučaju ne mogu biti) jest dojam da im se niti slučajno, a što je inače teoretski sasvim moguće, uopće nisu zalomila nikakva doista intrigantna pitanja. Nešto je, recimo, u slučaju Škegre pokušao inače koristoljubivi profesor Lovrinović, ali je sve skupa veliki lider od povjerenstva, Orsat Miljenić, brzo zaustavio upozorenjem: “Ne dopuštam vam da polemizirate”, i to baš u trenutku kad se poniženi i iživcirani Škegro upravo tom polemikom spremao navući na tanki led vlastite taštine. Tko zna, možda je Orsata Miljenića zbunilo to što ne zna treba li više u povjerenstvu brinuti o ataku na HDZ ili o obuzdavanju nezajažljive unutarstranačke kampanje kolege Marasa.

Inače, ne treba brinuti za Škegru koji je već prošao kroz slično sito i rešeto. Malo bi se taj stari jezičavac možda i navukao na poneku provokaciju, a onda bi, kao puno puta prije, počeo nešto potpuno nevezano brbljati u poznatim i “superuspješnim” privatizacijama poput Plivine, od kojih jedino možete zaspati. Poanta je o tome da u tom povjerenstvu nitko Škegru nije uspio natjerati niti blizu na inače uobičajene škegrijanske reminiscencije koje inače implementira svaki put kad izbjegava direktni odgovor nekom prosječnom TV voditelju. Ozbiljna sramota. Još ozbiljnija kad je bila u pitanju komunikacija s Rohatinskim. Čovjeka su ni krivog ni dužnog osudili na najgori javni istup u zadnjih 20 godina. Bilo im je samo bitno “dokazati” da mu je Todorić kupio kuću.

Prije nego što se vratim problemu s hinjenog altruizma saborskih “istražitelja”, možemo ih pozvati da se za savjete o pravim pitanjima za buduće svjedoke pred istražnim povjerenstvom pismom obrate nekom doista kompetentnom. Nije sramota angažirati eksperte, rade to parlamentarci u svim razvijenijim demokracijama.

Altruizam je ponašanje kojem je cilj pomoći drugome (ili drugima) bez bilo kakve nagrade, a veći dio pitanja koje postavljaju članovi istražnog povjerenstva zapravo nisu pitanja, nego konstrukcije ciljane navođenju na očekivani odgovor, i to upravo onakav odgovor koji bi trebao poboljšati osobnu političku popularnost članova istražnog povjerenstva kao osobe koje “prokazuju” nekakve zlikovce, kao i unaprijediti ili zaštititi političke pozicije njihovih matičnih stranaka. Ukratko, cijeli rad povjerenstva očekivano je sebična rabota prvenstveno usmjerena na političko pozicioniranje, čak i po cijenu da se bez ikakvog osnova sotonizira - bilo koga.

Za Grmoju i ostale mostovce potpuno je uobičajeno da su samo uz njihove labave hipoteze i poluinformacije svi u startu osuđeni kriminalci. Mostova sumnja ima težinu pravomoćne presude, a svojoj suštini je politička propaganda.

Takav “altruizam” dobro je objašnjen u knjizi “The Selfish Gene” slavnog Richarda Dawkinsa koji puno više cijeni sebične gene od “altruističnih” pojedinaca ili skupina koji zapravo svoje uže interese uvijek prodaju kao šire ili opće interese. Ne treba se zabuniti: to što je Grmoji jako stalo da ponovo dođu na vlast neće nimalo pridonijeti bistrenju situacije u ili oko Agrokora, niti boljoj Hrvatskoj. Grmoja je, kao i svi mi, čovjek sa sebičnim genima koji sebi stvara pozicije za (politički) probitak, samo je u tome puno manje iskren nego većina lažljivaca koju puno dulje gledamo na domaćoj političkoj sceni.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: LIJEPA VODITELJICA SKORO JE PROPALA U ZEMLJU Na crvenom tepihu joj slučajno ispale grudi pa je u pokušaju da popravi stvar izazvala nove ovacije

Sob, 18/11/2017 - 18:51

Španjolska televizijska voditeljica Adriana Abenia u potpunosti se prenerazila i nije mogla sakriti šok koji je osjećala kad je shvatila da joj se naramenica haljine na crvenom tepihu slučajno pomaknula i otkrila bradavicu.

Abenia, koja radi i kao manekenka i glumica, pozirala je pred fotoreporterima koji su stigli na dodjelu nagrade za muškarca godine magazina GQ u Madridu u petak navečer. 33-godišnja ljepotica hrabro je odabrala haljinu, no nije očekivala ovakav slijed događaja.

Uska i posve prozirna čipkasta haljina dizajnerice Juane Martin već je sama po sebi plijenila pažnju jer ispod nje nikako nije bilo moguće odjenuti grudnjak, a i gaćice su izložene pogledima, piše The Sun. No, dok se smijala kamerama, naramenica haljine se pomaknula da Adriana nije primijetila.

Voditeljica pokazala grudi na crvenom tepihu 

Kad je shvatila da novinari fotografiraju njezine gole grudi, potpuno se izbezumila, okrenula leđa kamerama i popravila haljinu. Premda je djelovala doista uzrujano, Abenia je pokazala da ima smisla za humor. Fotografiju je objavila i na svom profilu na Instagramu i napisala:

‘Već sam pripremila drugu fotografiju, ali s obzirom da će me ova pratiti cijeli život… Evo je!’

Adriana Abenia 

Kategorije: Hrvaška

HDZ-ovi EUROPARLAMENTARCI BILI PROTIV PA SE PREDOMISLILI 'Nismo se konzultirali sa središnjicom prije glasanja o Poljskoj u EP-u'

Sob, 18/11/2017 - 18:45

Zastupnici u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a u srijedu su glasali protiv rezolucije kojom se traži da Europski parlament pripremi službeni zahtjev prema Vijeću kako bi se pokrenuli mehanizmi kojima bi se Poljskoj uskratilo pravo glasa u EU, i to zbog ozbiljne prijetnje vladavini prava u toj zemlji.

Neposredni povod bio je marš 60 tisuća nacionalista koji su prošli vikend na ulicama Varšave zazivali “čistu i bijelu Poljsku” te “bijelu Europu”.

Šest protiv

Šest hrvatskih glasova protiv rezolucije (uz četiri HDZ-ova zastupnika, Dubravku Šuicu, Ivanu Maletić, Željanu Zovko i Ivana Tolića, protiv su bile i Marijana Petir te Ruža Tomašić) otvorilo je pitanje njihovih stavova prema vladavini prava, trendu fašizacije u Europi, kao i jesu li se prije glasanja konzultirali sa stranačkim vodstvom. Pitanje je vruće jer će se Vlada uskoro suočiti s potrebom određivanja prema upotrebi fašističkih simbola. Glasanje naših europarlamentaraca dodatno je privuklo pozornost jer je bilo suprotno stavu Europskih pučana u čijem su klubu HDZ i HSS.

No, HDZ-ovi europarlamentarci naknadno su korigirali svoje glasove i preveli ih u status suzdržanih. Redom ističu da se prije glasanja nisu konzultirali sa Zagrebom te da osuđuju nedemokratsku vladu u Poljskoj. Prema riječima Dubravke Šuice, problem je nastao iz činjenice da se u izglasavanje rezolucije išlo s krajnjom ljevicom i da se kroz pet amandmana u osnovnu temu uguralo i pitanja koja tu ne pripadaju, nego su stvar supsidijarnosti države članice. U kršenje europskih vrijednosti, zbog čega se i prišlo rezoluciji, ne spadaju, objašnjava Šuica, pitanja prava na pobačaj ili omogućavanje da se bez recepta u ljekarni može dobiti kontracepcijska pilula za dan poslije.

- Daleko od toga da ne osuđujemo ono što se događa u Poljskoj, od pitanja ljudskih prava, ugrožavanja nezavisnosti sudstva i svih drugih - kaže Šuica, dodajući kako su količina i ritam glasanja u Europskom parlamentu takvi da je teško sve temeljito pratiti. Nastavlja da su naknadno sve još razmotrili i onda su HDZ-ovi zastupnici zaključili da je najispravnije biti neutralan po pitanju zadnje rezolucije o Poljskoj te su svoje glasove protiv promijenili u suzdržan. Protiv su ostale Marijana Petir iz HSS-a i Ruža Tomašić koja je i ušla u Europski parlament kao ikona desnice i u klubu je zastupnika koji pripadaju desnim grupacijama.

Četvero za

- Promijenila sam glas u suzdržan zbog kolega iz Poljske i zato što jesam protiv onog što radi sadašnja vlada u Poljskoj - uništavaju demokratske standarde u zemlji i vraćaju je ekonomski unatrag - kaže Ivana Maletić koja je također isprva bila protiv rezolucije zato što ju je EPP donosio s GUE-om. - Smatram da bismo trebali pronaći učinkovitije načine djelovanja, a ne samo pro forma rezolucije te konačno utvrditi granice supsidijarnosti kad je u pitanju vladavina prava i poštivanje čovjeka - smatra Maletić.

Željana Zovko kaže da je na kraju bila suzdržana oko rezolucije o Poljskoj jer su u nju uključeni elementi koji spadaju u supsidijarnost nadležnosti svake zemlje, kao što su reproduktivna pitanja. - Ljevica nas tim pitanjima uvijek nastoji obeshrabriti pa da odbacimo inicijativu zbog principa dijete s prljavom vodom - kaže Zovko, naglašavajući da osuđuje svaku isključivost i autizam kojim se demokracija pokušava zamijeniti nametanjem jedne ideologije.

Za rezoluciju su glasali Biljana Borzan, Tonino Picula, Jozo Radoš i Davor Škrlec.

Kategorije: Hrvaška

VIDEO: KAKVA STRUJA, DAJTE NAM BENZINA! Provozali smo se s Alfom 33 kako bismo se prisjetili kako je to bilo početkom 90-ih

Sob, 18/11/2017 - 18:32

Alfa 33 vožnja  

Razmišljali smo o pokretanju nove serije videa gdje bismo vam prezentirali automobile koji su do prije 10, 15 godina bili česti gosti na ulicama, a kojih danas više gotovi ni nema pa smo napravili ovaj video s Alfom 33 u glavnoj ulozi. Danas kada se bliska automobilska budućnost sve više čini autonomna i električna, malo smrada spaljenog benzina i guma dobar je podsjetnik kako je to nekada bilo u autima s kazetofonima, prozorima "na žgance" i kočnicama bez ABS-a. Imate li vi neki prijedlog što bismo sve mogli predstaviti?

20171031_162206.jpg 

Kategorije: Hrvaška

NOVI JUNAK NACIJE Hrvatski izbornik u iskrenoj ispovijesti otkriva svoj životni put

Sob, 18/11/2017 - 18:28

Priču o Zlatku Daliću nismo radili na klasičan način. Sjeli, upalili diktafon i razgovarali 45 minuta, pozdravili se i prenijeli njegove riječi. Bio bi to jednodimenzionalan uvid u tipa koji se u dva tjedna prometnuo u novog hrvatskog junaka. Bilo bi prejednostavno, a njegova priča nije takva. Dapače. Prošao je svašta dok nije, eto, počeo iskakati sa svih strana, TV, novine, portali... uskoro će valjda ispadati i iz reklama... Ne sumnjamo, baš štoviše, u interes lica kojeg su zavoljela djeca, kao i starije generacije. Dalić je danas, marketinškim rječnikom, idealan čovjek za puni opseg takozvanog “targeta”.

- Ne, ne, to me nikako ne zanima - smije se. - I ovo mi je već prava tlaka. Sad kad ludilo prođe, nadam se barem mjesec dana mira. Treba mi, uostalom, da krenem skicirati planove.

Skicu ideje na koju se Hrvatska “napalila”. Skica nečega što bi, sanjari obični hrvatski navijač uoči počinka, tvrdog kreveta i lakog sna, trebalo postati remek-djelo ovog 51-godišnjeg Livnjaka.

Korak do senzacije

154864-198282-zlatko_dalic00-231017.jpg 

- Da, ne skrivam se iza alibija, zaista vjerujem da ova generacija zavrjeđuje napraviti nešto što nije posljednjih godina...

A to je nešto veliko, monumentalno, nešto za cijeli život.

Uglavnom, dakle, priču o Zlatku Daliću valja pričati otpočetka, kroz slike koje smo s njim prošli, od igračkih dana, kada je za karijere postao Varteksova ikona, preko školovanja kod mentora Ćire, pa rada s Ladićem u mladoj reprezentaciji, gdje je, konačno, ovu generaciju i upoznao. I tada je bio na korak do senzacije. Igrala je, naime, ova generacija 2010. izlučnu utakmicu mladih reprezentacija za odlazak na Euro (Lovren, Vida, Badelj, Rakitić, Perišić...), no uz pomoć suca, Španjolska je slavila, iako je dojam dosta jak i danas: “mini vatreni” bili su na koračić od sna.

Trbuhom za kruhom

- Nije nam bilo suđeno, no svaki od ovih igrača ima pravo na ponos. Napravit će oni veliku karijeru... - kazao je tada kao Ladićev pomoćnik u mikrofon Sportskih novosti.

Ispostavilo se, međutim, da su svi napravili veliku karijeru, samo što je on išao okolnim putem. Kroz Aziju. Ubrzo nakon što ih je HNS, naime, razdužio, Zlatko Dalić otisnuo se u nepoznato stvarajući trenersko ime ispočetka. Praktički kao anonimac.

- Otišao sam trbuhom za kruhom u Saudijsku Arabiju. Samome sam si rekao - idi i probaj. Dvije sam godine radio u pustinji, nitko nije ni znao za mene. Jedini sam trener u Aziji koji je četiri godine zaredom prošao grupu u Ligi prvaka i dvaput igrao četvrtfinale te po jednom polufinale i finale - kazat će danas.

154864-198288-dalici-2-1-750x480.jpg 

Da mu je bilo lako, nije. No Dalić ima životnu priču koja je posebna, čvrsta. I koja je i danas zapravo nit vodilja. Dalić, Hrvat porijeklom iz BiH, snažne obiteljske spone, drži do tog zajedništva. Konačno, s roditeljima Ivanom i Katom u svakodnevnom je kontaktu, baš kao i s bratom Miranom te sestrom Mladenkom, a još u Livnu je davno upoznao i prigrlio životnu družicu Davorku, s kojom je podigao dva sina, Tonija i Brunu, koji danas studiraju u Zagrebu.

Ostvario snove

- Oni su vječna podrška i inspiracija. Nisu bili uz mene u velikim putešestvijama Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, oni su bili kod kuće i stizali povremeno, kad su mogli, kad bi razdvojenost postala neodrživa. No bili smo jaki; ja sam čvrsto odlučio ostaviti trag tamo gdje me nitko nije znao, gdje sam bio anonimus, a oni su u mene beskrajno vjerovali. To je bio i ostao temelj koji traje i danas.

154864-198283-ivankovic_dalic-110512.jpg 

I upravo su oni bili ti koji su usmjerili Dalićevu “vatrenu” priču. Malo se, naime, zna da je Dalić nakon odlaska iz Al Aina dobio bogatu ponudu iz Rijada, od kluba Al Shabab, koja je bila praktički višemilijunska. Zvali su da ga doleti i da parafira basnoslovne uvjete, koji bi osigurali puste generacije Dalićevih. No u tome času, upravo su ključnu ulogu odigrali Davorka i klinci.

- Znaš, desetak dana prije Šukerova poziva, bio sam u Dubaiju i sjedio s ljudima iz tog kluba. Željeli su, baš jako, da dođem u Rijad. Na prvu sam se premišljao, jasno, zapravo bio sam na korak od pristanka. Onda sam ipak uzeo time-out, zgrabio telefon i nazvao svoje. Počeli su me odgovarati, moliti da se vratim doma jer će sigurno stići nešto bolje.... Poslušao sam ih.

I za nagradu deset dana kasnije u ruke dobio “vatrene”, doduše u ne baš najboljoj situaciji u odnosu na plasman na SP.

- Povratak? Kada ovdje izgradite ime, onda u Europi samo prava ponuda iz pravog kluba i lige može biti adekvatna. Ali ako me već pitate, u Europu mi se ne ide, a u Hrvatskoj bih, bude li se otvorila prilika, bio zainteresiran samo za poziciju izbornika.

Ogroman pritisak

154864-198285-dalic_slaven-281109.jpg 

To je bilo krajem 2016. godine. Godinu potom, Zlatko je ostvario svoje snove.

- Ne, nisam se plašio, jer vjerujem u sebe, u svoje znanje, ali posebno u ovakve igrače koji su izuzetni. Tajming je bio ‘ajme majko, no da nisam vjerovao da ne mogu preokrenuti situaciju, baš nikada se ne bih u to upustio. A po prirodi nisam zec koji se plaši izazova. Svjestan, jasno, ogromnog pritiska, znao sam da me samo uspjeh “spašava”. No vjera i znanje odličan su generator sreće ako ih znate iskoristiti. Ja sam ih u suradnji s igračima oslobodio i vratio momke na put koji im pripada, a on se zove Svjetsko prvenstvo.

Dalićeva vizija tog puta, međutim, ne staje samo na “coubertinovskom” plasmanu. Dapače, Zlatko kuje - zlato. Dobro, možda malo pretjerujemo, ali...

- Naravno da vjerujem da ova generacija može izaći iz sjene ‘vatrenih’. Uvjeren sam da ćemo u Rusiji biti sjajni. Ovi su igrači na okupu 10-ak godina, a nikako da naprave veliki iskorak. Vrijeme je za to, vrijeme je za velike stvari. Napravit ćemo to zajedno - bez krzmanja, vrlo hrabro ističe.

154864-198292-dalic_kovac-240409.jpg 

Spreman za pothvat

Da bude miran i spreman za takav pothvat, koji Hrvatska sanja od 1998., dobio je ugovor koji je prvotno odbijao “dok ne riješi posao”, pa sada u miru (valjda!) može birati suradnike i nakon ždrijeba 1. prosinca u Kremlju skicirati suparnike i igrače s kojima želi na zalazu njihove reprezentativne karijere kreirati mini-čudo. U međuvremenu će se, pak, (pokušati) skloniti od javnosti i interesa medija na koji nije naučen. Kao trener je dosta fleksibilan, u medijima se isprofilirao kao izuzetni govornik, no Dalić je privatno pomalo introvertiran tip koji traži svoj mir. Kuća na nepoznatoj lokaciji uz more, gdje je ljetos nakon “sto godina proveo dva mjeseca i s obitelji našao svoj mir”, te jedna kućicu uz Dravu. Tamo pored njegova Varaždina, gdje je izvezao svoje obiteljsko gnijezdo. Priroda, rijeka, zelenilo i familija, to je Dalićev recept za dugovječnost.

- Kad sam s obitelji, to je najbolji odmor. Ovoga ljeta sam napokon imao baš to, što nisam imao već sedam-osam godina: Bio sam dva mjeseca na moru. Odmor za tijelo i dušu. More i ta moja kućica uz Dravu, u tome uživam. I tamo kanim, naime, vrlo skoro trajno pronaći svoj mir. Premda sam u trenerskom svijetu još mlad, imam samo 51 godinu, ne kanim umrijeti na ovim tvrdim klupama. Želio bih ovu generaciju ‘vatrenih’ učiniti sretnom, naciju ponosnom kao nakon Grčke, a onda negdje još odraditi ugovor ili dva i gotovo. Kao trener želim egzistirati još najviše deset godina. Bit će mi tog stresa, nervoze i svega sasvim dovoljno - zaključit će razgovor negdje na putu prema svojoj oazi.

154864-198286-dalic-170807.jpg 

Punjenje baterija

- Skočit ću još do Livna, da vidim svoje i osjetim emociju koja me zapljuskuje tamo u zadnje vrijeme. Uživam biti tamo, uz roditelje, brata, sestru, uz ljude koji me znaju cijeli život...

Uz sve milijune petrodolara, u Livnu, na moru te Dravi, Zlatko Dalić osjeća se ipak najbolje. Uz energiju koju je doveo sa sobom, vjeruje da će ta mjesta postati još sretnija sljedećeg ljeta, tamo negdje u srpnju, nakon što svoje “vatrene” odvede do uspjeha o kojem sanja(ju). Prve tri utakmice govore da je na dobrom putu, no svako je “vatreno” nogometno ljeto, baš kao u jednoj pjesmi, jako varljivo... Dotad, novi miljenik nacije uživat će blagodati plasmana koji ga je ipak odredio kao trenera u širokoj masi. Plasmana i uspjeha o kojem je sanjao. Život je ponekad zaista lijep. Pogotovo ako se zovete Zlatko Dalić.

Kategorije: Hrvaška

NOVI JUNAK NACIJE Hrvatski izbornik u iskrenoj ispovijesti otkriva svoj životni put: 'Dvije sam godine radio u pustinji, nitko nije ni znao za mene'

Sob, 18/11/2017 - 18:28

Priču o Zlatku Daliću nismo radili na klasičan način. Sjeli, upalili diktafon i razgovarali 45 minuta, pozdravili se i prenijeli njegove riječi. Bio bi to jednodimenzionalan uvid u tipa koji se u dva tjedna prometnuo u novog hrvatskog junaka. Bilo bi prejednostavno, a njegova priča nije takva. Dapače. Prošao je svašta dok nije, eto, počeo iskakati sa svih strana, TV, novine, portali... uskoro će valjda ispadati i iz reklama... Ne sumnjamo, baš štoviše, u interes lica kojeg su zavoljela djeca, kao i starije generacije. Dalić je danas, marketinškim rječnikom, idealan čovjek za puni opseg takozvanog “targeta”.

- Ne, ne, to me nikako ne zanima - smije se. - I ovo mi je već prava tlaka. Sad kad ludilo prođe, nadam se barem mjesec dana mira. Treba mi, uostalom, da krenem skicirati planove.

Skicu ideje na koju se Hrvatska “napalila”. Skica nečega što bi, sanjari obični hrvatski navijač uoči počinka, tvrdog kreveta i lakog sna, trebalo postati remek-djelo ovog 51-godišnjeg Livnjaka.

Korak do senzacije

154864-198282-zlatko_dalic00-231017.jpg 

- Da, ne skrivam se iza alibija, zaista vjerujem da ova generacija zavrjeđuje napraviti nešto što nije posljednjih godina...

A to je nešto veliko, monumentalno, nešto za cijeli život.

Uglavnom, dakle, priču o Zlatku Daliću valja pričati otpočetka, kroz slike koje smo s njim prošli, od igračkih dana, kada je za karijere postao Varteksova ikona, preko školovanja kod mentora Ćire, pa rada s Ladićem u mladoj reprezentaciji, gdje je, konačno, ovu generaciju i upoznao. I tada je bio na korak do senzacije. Igrala je, naime, ova generacija 2010. izlučnu utakmicu mladih reprezentacija za odlazak na Euro (Lovren, Vida, Badelj, Rakitić, Perišić...), no uz pomoć suca, Španjolska je slavila, iako je dojam dosta jak i danas: “mini vatreni” bili su na koračić od sna.

Trbuhom za kruhom

- Nije nam bilo suđeno, no svaki od ovih igrača ima pravo na ponos. Napravit će oni veliku karijeru... - kazao je tada kao Ladićev pomoćnik u mikrofon Sportskih novosti.

Ispostavilo se, međutim, da su svi napravili veliku karijeru, samo što je on išao okolnim putem. Kroz Aziju. Ubrzo nakon što ih je HNS, naime, razdužio, Zlatko Dalić otisnuo se u nepoznato stvarajući trenersko ime ispočetka. Praktički kao anonimac.

- Otišao sam trbuhom za kruhom u Saudijsku Arabiju. Samome sam si rekao - idi i probaj. Dvije sam godine radio u pustinji, nitko nije ni znao za mene. Jedini sam trener u Aziji koji je četiri godine zaredom prošao grupu u Ligi prvaka i dvaput igrao četvrtfinale te po jednom polufinale i finale - kazat će danas.

154864-198288-dalici-2-1-750x480.jpg 

Da mu je bilo lako, nije. No Dalić ima životnu priču koja je posebna, čvrsta. I koja je i danas zapravo nit vodilja. Dalić, Hrvat porijeklom iz BiH, snažne obiteljske spone, drži do tog zajedništva. Konačno, s roditeljima Ivanom i Katom u svakodnevnom je kontaktu, baš kao i s bratom Miranom te sestrom Mladenkom, a još u Livnu je davno upoznao i prigrlio životnu družicu Davorku, s kojom je podigao dva sina, Tonija i Brunu, koji danas studiraju u Zagrebu.

Ostvario snove

- Oni su vječna podrška i inspiracija. Nisu bili uz mene u velikim putešestvijama Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, oni su bili kod kuće i stizali povremeno, kad su mogli, kad bi razdvojenost postala neodrživa. No bili smo jaki; ja sam čvrsto odlučio ostaviti trag tamo gdje me nitko nije znao, gdje sam bio anonimus, a oni su u mene beskrajno vjerovali. To je bio i ostao temelj koji traje i danas.

154864-198283-ivankovic_dalic-110512.jpg 

I upravo su oni bili ti koji su usmjerili Dalićevu “vatrenu” priču. Malo se, naime, zna da je Dalić nakon odlaska iz Al Aina dobio bogatu ponudu iz Rijada, od kluba Al Shabab, koja je bila praktički višemilijunska. Zvali su da ga doleti i da parafira basnoslovne uvjete, koji bi osigurali puste generacije Dalićevih. No u tome času, upravo su ključnu ulogu odigrali Davorka i klinci.

- Znaš, desetak dana prije Šukerova poziva, bio sam u Dubaiju i sjedio s ljudima iz tog kluba. Željeli su, baš jako, da dođem u Rijad. Na prvu sam se premišljao, jasno, zapravo bio sam na korak od pristanka. Onda sam ipak uzeo time-out, zgrabio telefon i nazvao svoje. Počeli su me odgovarati, moliti da se vratim doma jer će sigurno stići nešto bolje.... Poslušao sam ih.

I za nagradu deset dana kasnije u ruke dobio “vatrene”, doduše u ne baš najboljoj situaciji u odnosu na plasman na SP.

- Povratak? Kada ovdje izgradite ime, onda u Europi samo prava ponuda iz pravog kluba i lige može biti adekvatna. Ali ako me već pitate, u Europu mi se ne ide, a u Hrvatskoj bih, bude li se otvorila prilika, bio zainteresiran samo za poziciju izbornika.

Ogroman pritisak

154864-198285-dalic_slaven-281109.jpg 

To je bilo krajem 2016. godine. Godinu potom, Zlatko je ostvario svoje snove.

- Ne, nisam se plašio, jer vjerujem u sebe, u svoje znanje, ali posebno u ovakve igrače koji su izuzetni. Tajming je bio ‘ajme majko, no da nisam vjerovao da ne mogu preokrenuti situaciju, baš nikada se ne bih u to upustio. A po prirodi nisam zec koji se plaši izazova. Svjestan, jasno, ogromnog pritiska, znao sam da me samo uspjeh “spašava”. No vjera i znanje odličan su generator sreće ako ih znate iskoristiti. Ja sam ih u suradnji s igračima oslobodio i vratio momke na put koji im pripada, a on se zove Svjetsko prvenstvo.

Dalićeva vizija tog puta, međutim, ne staje samo na “coubertinovskom” plasmanu. Dapače, Zlatko kuje - zlato. Dobro, možda malo pretjerujemo, ali...

- Naravno da vjerujem da ova generacija može izaći iz sjene ‘vatrenih’. Uvjeren sam da ćemo u Rusiji biti sjajni. Ovi su igrači na okupu 10-ak godina, a nikako da naprave veliki iskorak. Vrijeme je za to, vrijeme je za velike stvari. Napravit ćemo to zajedno - bez krzmanja, vrlo hrabro ističe.

154864-198292-dalic_kovac-240409.jpg 

Spreman za pothvat

Da bude miran i spreman za takav pothvat, koji Hrvatska sanja od 1998., dobio je ugovor koji je prvotno odbijao “dok ne riješi posao”, pa sada u miru (valjda!) može birati suradnike i nakon ždrijeba 1. prosinca u Kremlju skicirati suparnike i igrače s kojima želi na zalazu njihove reprezentativne karijere kreirati mini-čudo. U međuvremenu će se, pak, (pokušati) skloniti od javnosti i interesa medija na koji nije naučen. Kao trener je dosta fleksibilan, u medijima se isprofilirao kao izuzetni govornik, no Dalić je privatno pomalo introvertiran tip koji traži svoj mir. Kuća na nepoznatoj lokaciji uz more, gdje je ljetos nakon “sto godina proveo dva mjeseca i s obitelji našao svoj mir”, te jedna kućicu uz Dravu. Tamo pored njegova Varaždina, gdje je izvezao svoje obiteljsko gnijezdo. Priroda, rijeka, zelenilo i familija, to je Dalićev recept za dugovječnost.

- Kad sam s obitelji, to je najbolji odmor. Ovoga ljeta sam napokon imao baš to, što nisam imao već sedam-osam godina: Bio sam dva mjeseca na moru. Odmor za tijelo i dušu. More i ta moja kućica uz Dravu, u tome uživam. I tamo kanim, naime, vrlo skoro trajno pronaći svoj mir. Premda sam u trenerskom svijetu još mlad, imam samo 51 godinu, ne kanim umrijeti na ovim tvrdim klupama. Želio bih ovu generaciju ‘vatrenih’ učiniti sretnom, naciju ponosnom kao nakon Grčke, a onda negdje još odraditi ugovor ili dva i gotovo. Kao trener želim egzistirati još najviše deset godina. Bit će mi tog stresa, nervoze i svega sasvim dovoljno - zaključit će razgovor negdje na putu prema svojoj oazi.

154864-198286-dalic-170807.jpg 

Punjenje baterija

- Skočit ću još do Livna, da vidim svoje i osjetim emociju koja me zapljuskuje tamo u zadnje vrijeme. Uživam biti tamo, uz roditelje, brata, sestru, uz ljude koji me znaju cijeli život...

Uz sve milijune petrodolara, u Livnu, na moru te Dravi, Zlatko Dalić osjeća se ipak najbolje. Uz energiju koju je doveo sa sobom, vjeruje da će ta mjesta postati još sretnija sljedećeg ljeta, tamo negdje u srpnju, nakon što svoje “vatrene” odvede do uspjeha o kojem sanja(ju). Prve tri utakmice govore da je na dobrom putu, no svako je “vatreno” nogometno ljeto, baš kao u jednoj pjesmi, jako varljivo... Dotad, novi miljenik nacije uživat će blagodati plasmana koji ga je ipak odredio kao trenera u širokoj masi. Plasmana i uspjeha o kojem je sanjao. Život je ponekad zaista lijep. Pogotovo ako se zovete Zlatko Dalić.

Kategorije: Hrvaška

PRVA ANALIZA TAKVE VRSTE IKAD NAPRAVLJENA U HRVATSKOJ Evo zašto, kako i kada krahiraju brakovi građana

Sob, 18/11/2017 - 18:03

U Hrvatskoj se prije 35. godišnjice razvede svaki četvrti brak. Najkritičnija nije sedma, nego peta godišnjica. Najveću vjerojatnost za razvod imaju oni brakovi u kojima je žena i jedan jedini dan starija od muškarca: ako je starija tri i više godina, vjerojatnost za razvod čak je 74 posto veća od vjerojatnosti za razvod braka u kojem je suprug stariji tri do šest godina. Ako je pak žena i obrazovanija od muškarca, vjerojatnost se dodatno povećava.

Dok je desetljećima uobičajeni obrazac bio vjenčavanje starijih i obrazovanijih muškaraca s mlađim i niže obrazovanim ženama, posljednjih se godina taj trend ozbiljno okrenuo: nakon 2010. godine, u svakom petom prvi put sklopljenom braku - preciznije, u njih 21 posto - žena je bila obrazovanija od muškarca. U gotovo istom omjeru (u 18,3 posto brakova) žena je u prvi put sklopljenim brakovima u tom periodu bila starija od ženika. U samo devet posto brakova muškarac je imao više obrazovanje od žene.

 

Povjerljivi podaci

Neki su to nalazi analize svih gotovo 600.000 prvi put sklopljenih i 50-ak tisuća razvedenih brakova u Hrvatskoj u periodu od 1989. do 2014. godine - prve analize takve vrste ikad napravljene u Hrvatskoj - koju je za doktorat “Demografija razvoda u Hrvatskoj” izradila dr. Petra Međimurec s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Doktorat je nastao na temelju višemjesečne analize podataka Državnog zavoda za statistiku koji nisu javno dostupni jer se radi o povjerljivoj građi. Nakon prihvaćanja posebnog zahtjeva za pristup podacima, dr. Međimurec potpisala je više ugovora o tajnosti i povjerljivosti, nakon čega je mogla pristupiti dijelu podataka, i to samo u posebnoj, sigurnoj sobi Državnog zavoda za statistiku, koju bi zaključala nakon ulaska. Nije smjela imati pristup internetu ni telefonu, a soba je bila pod videonadzorom. U toj sobi mlada znanstvenica (27 godina) radila je gotovo svakog radnog dana tijekom tri mjeseca kako bi stvorila baze podataka temeljem kojih je mogla izraditi detaljne analize. Uvid u te podatke DZS-a nije besplatan ni za znanstvenike - njezin mentor, dr. Ivan Čipin, novcem za projekte za to je platio više desetaka tisuća kuna.

Imena i prezimena osoba koje su sklapale ili razvodile brak nije dobila na uvid, zbog Zakona o zaštiti osobnih podataka, već je uparivala podatke po nekim drugim pokazateljima, poput datuma rođenja, datuma sklapanja braka itd. Dijelu podataka čija bi analiza sasvima sigurno bila vrlo zanimljiva - poput narodnosti ili vjeroispovijesti supružnika - nije imala pristup čak ni u sigurnoj sobi.

- Stoga sam se u analizi fokusirala na dva važna i dostupna faktora - starost i obrazovanje. Konkretno, najvećim sam se dijelom bavila utjecajem starosti muža i žene pri sklapanju braka na vjerojatnost da će se brak u budućnosti razvesti, faktor razlike u godinama partnera te utjecaj njihove obrazovne strukture - kaže dr. Međimurec.

Samo demografsko starenje stanovništva, odnosno porast udjela starijeg i opadanje mlađeg stanovništva koji Hrvatska bilježi već godinama, pokazala je analiza, dovelo je do relativno niske stope razvoda u Hrvatskoj. U starijim dobnim skupinama stanovništva brakovi su, pokazala su dosadašnja istraživanja, stabilniji i rjeđe se rastavljaju, pa je očekivano da s padom mlađeg stanovništva i stopa razvoda pada ili, kao u slučaju Hrvatske, sporije raste. Sasvim konkretno, da je starosna struktura stanovništva u 2011. godini bila ista kao što je bila 1991. godine, stopa razvoda brakova u Hrvatskoj bila bi te godine 24 posto viša nego što je doista bila.

Suprotan je efekt imala ekspanzija u obrazovanju, osobito žena. Da je obrazovna struktura bila jednaka onoj 1991. godine - kad je visokoobrazovanih bilo bitno manje, osobito među ženama - stopa razvoda za muškarce bila bi 7 posto, a za žene čak 23 posto niža!

Bitno su se tijekom godina izmijenili i odnosi među spolovima u razini postignutog obrazovanja - kako u cjelokupnoj populaciji, tako i u onoj koja sklapa brak, i to u korist žena. Udio visokoobrazovanih žena koje su se vjenčale 1989. godine, početnoj godini analize, bio je manji od udjela visokoobrazovanih muškaraca (12,2 naspram 13,6 posto). No, njihovi su se udjeli izjednačili još 1992. godine i od tada je udio žena svake godine sve veći. Ekspanzijom visokog obrazovanja posljednjih 15-ak godina ozbiljno su narasli udjeli visokoobrazovanih među oba spola, no oni koji se tiču žena rasli su bitno brže: u razdoblju nakon 2010. godine među ženama koje su prvi put sklapale brak bilo je 38 posto onih s diplomom, a među muškarcima njih 25,8 posto. To odgovara analizama po kojima u svim razvijenim državama žene ozbiljno pretežu među onima koji završavaju fakultet.

 

Analiza po periodima

- Analiza je pokazala da udio žena s visokim obrazovanjem u populaciji koja stupa u brak djeluje kao faktor koji povećava vjerojatnost za razvod, dok ga udio visokoobrazovanih muškaraca smanjuje - kaže dr. Međimurec.

petra_medjimurec6-171117.jpg 

Prema analizi podataka o obrazovanju u konkretnim brakovima, još 1991. godine u 20 posto svih sklopljenih brakova muškarac je bio višeg obrazovanja od žene s kojom se oženio. Taj se udio s godinama mijenjao, da bi nakon 2010. udio obrazovanijih muškaraca od žena bio zabilježen u samo devet posto sklopljenih brakova, a onaj obratni - u kojem žena ima više obrazovanje - narastao je na 21 posto.

Iznimno je zanimljiv podatak da danas u gotovo tri četvrtine svih brakova u kojima muž ima visoko obrazovanje i žena ima jednaku obrazovnu razinu. Kod žena je situacija bitno drugačija: u polovici brakova koje sklapaju visokoobrazovane žene muškarac je niže obrazovan od njih - što svakako odgovara podacima o većini žena koje završavaju fakultete posljednjih godina: s obzirom na to da je muškaraca njihove dobi s fakultetom bitno manje, ženama je sve teže pronalaziti partnere istog obrazovnog statusa.

- Tu treba naglasiti i da je razina obrazovanja, zbog ograničenja u prikupljenim podacima, u analizi podijeljena samo na tri jednostavne kategorije - nisko, srednje i više obrazovanje, pa su, primjerice, žene s doktoratom tretirane kao jednako obrazovane kao i njihovi muževi s višom školom - dodaje dr. Međimurec.

Ono što pak ulijeva nadu jest analiza po vremenskim periodima. Naime, pokazalo se da postoje naznake da nakon 2010. godine razina obrazovanja ima sve manji utjecaj na razvod braka te da je rizik za razvod visokoobrazovanih žena daleko manji nego onih s niskim obrazovanjem.

- To se, između ostalog, može pripisati činjenici da je u tom periodu sklopljenu jako malo brakova u kojima žene imaju završenu samo osnovnu školu, a relativno puno onih u kojima žene imaju visoko obrazovanje. Stoga, ako brakovi visokoobrazovanih žena više nisu odstupanje od očekivanja, očekivano je i da su u manjem riziku da se razvedu - kaže dr. Međimurec.

 

Stariji ženici, jači brak

Zanimljivo je da se brakovi kojima je prethodila kohabitacija, odnosno nevjenčani zajednički život partnera, češće razvode od onih u kojima partneri nikad nisu bili u izvanbračnoj zajednici.

- To se u teoriji objašnjava time da su partneri koji su živjeli u kohabitaciji liberalnijih stavova, pa time i spremniji za opciju razvoda - kaže dr. Međimurec.

Starost ženika i nevjeste pokazao se kao jedan od jakih prediktora razvoda (ili očuvanja) braka: što partneri u brak ulaze stariji, to je vjerojatnost da će se njihov brak održati veća. Konkretno, ako je mladoženja bio mlađi od 25 godina, njegov brak ima 25 posto više šanse da se razvede nego ako je bio stariji od 35 godina. Kod žena je razlika još izraženija: vjerojatnost za razvod je čak 70 posto veća ako je nevjesta mlađa od 20 godina nego ako je starija od 35 godina. Što se tiče razlike u godinama među supružnicima, najmanje su šanse da će se rastati ako je suprug stariji od tri do šest godina. Ako je žena pak i minimalno starija od muškarca, vjerojatnost za razvod braka raste.

- Očekivali smo, sukladno teoriji, da su najstabilniji brakovi u kojima su žene i muškarci približno jednake starosti. Međutim, podaci su pokazali drugo - kaže dr. Međimurec.

Totalna stopa razvoda, koja prati razvode prema trajanju braka i temeljem toga izračunava vjerojatnost razvoda postojećih brakova u jednakim okolnostima, pokazuje da se u Hrvatskoj prije 35. godišnjice braka razvede svaki četvrti brak. Rizik za razvod braka najniži je u prvih nekoliko mjeseci nakon vjenčanja, kad je i euforija najveća, a zatim u prvim godinama raste i doseže svoj vrhunac - analiza je pokazala da se u Hrvatskoj taj vrhunac postiže oko pete godine. To je, kaže teorija, kritično razdoblje jer je zadovoljstvo u braku počelo opadati, a parovi još nisu stekli veći broj zajedničkih investicija koje im otežavaju razvod, odnosno pojačavaju negativne posljedice razvoda. Najveća takva “investicija” su sigurno djeca, koja najjače utječu na odluku o razvodu, a slijede zajednička imovina i zaduženja, poput stambenih kredita. Razvod ima i ekonomske posljedice: raspadom braka troškovi bitno rastu, a prihodi se smanjuju. Prema inozemnim istraživanjima - u Hrvatskoj je takvu analizu nemoguće provesti zbog nepostojanja podataka - žene nakon razvoda trpe značajno veći financijski gubitak, prije svega jer u velikoj većini nastavljaju brinuti o djeci, a i prosječna plaća muškaraca još je uvijek 15-ak posto veća od prosječne plaće žena.

Nakon pete godišnjice stope razvoda počinju opadati te su u silaznoj putanji sa svakom sljedećom godišnjicom.

Udio razvedenih osoba, pokazuju podaci iz tri popisa stanovništa (iz 1991., 2001. i 2011. godine), povećava se u Hrvatskoj kontinuirano od popisa do popisa, pri čemu je udio razvedenih žena veći od udjela razvedenih muškaraca: među muškarcima starijim od 15 godina tijekom 2011. bilo je 3,8 posto razvedenih, a među ženama njih 5 posto.

- To se može protumačiti činjenicom da se razvedeni muškarci češće odlučuju na ponovno sklapanje braka nego žene - kaže dr. Međimurec.

Najviše je razvedenih osoba u dobnoj skupini od 50 do 60 godina (oko 6,5 posto muškaraca i 8,5 posto žena). U dobnoj skupini razvedenih žena do 55 godina njih gotovo dvije trećine su samohrane majke i žive s djecom. U istoj dobnoj skupini razvedeni muškarci najčešće žive - s roditeljima. U dobnoj skupini do 45 godina takvih je više od trećine, u mlađim dobnim skupinama njih skoro polovica, a u ukupnoj razvedenoj populaciji, s roditeljima živi 21 posto rastavljenih muškaraca naspram 6 posto žena.

 

Razvodi u padu

Hrvatska je inače po stopi razvoda pri dnu ljestvice europskih zemalja. Čini se da je druga demografska tranzicija - pojam koji se odnosi na promjene u obiteljskom i reproduktivnom ponašanju (poput rasta broja izvanbračnih zajednica, veće stope razvoda, povećanja broja izvanbračne djece itd.) - Hrvatsku, barem što se tiče stope razvoda, zaobišla u periodu u kojem je zahvatila zapadne i sjevernoeuropske države. Zanimljivo je da usporedba totalne stope razvoda (udjelu brakova koji razvode) među europskim državama pokazuje da je 1965. godine, prve koju je u ovom dijelu analize dr. Međimurec koristila, Hrvatska imala jednu od najviših stopa: razvodom je završavalo 18 posto brakova. Usporedbe radi, u Nizozemskoj je takvih bilo 7 posto, u Norveškoj 10 posto, u Finskoj i Njemačkoj 13 posto, u Austriji 14. U spomenutim državama od tada do danas ta je stopa kontinuirano rasla od 70-ih godina prošlog stoljeća naovamo, da bi u posljednjim promatranim godinama (2012. i 2013.) u svim tim državama prešla stopu od 40 posto.

- U Hrvatskoj se dogodio pak pad sa 18 na 13 posto i on je godinama bio stabilan. Očekivalo će da će nakon 90-te i pada socijalizma takva kretanja ubrzano zahvatiti i postsocijalističke države. No, u Hrvatskoj je situacija bila upravo obratna: podaci ukazuju da je upravo 90-ih, u ratno doba i neposredno nakon rata, stopa razvoda bila na najnižim razinama - kaže dr. Međimurec.

Koji su tome razlozi - tek treba istražiti. Teorija kaže kako je u Hrvatskoj u tim godinama nastupila retradicionalizacija društva, da se u kriznim razdobljima ljudi manje razvode zbog usmjerenosti na druge probleme te zbog težeg podnošenja troškova razvoda. Međutim, velika ekonomska kriza od 2008. naovamo demantira tu tvrdnju: u tom je kriznom razdoblju stopa razvoda u Hrvatskoj buknula: stopa je u desetak godina narasla sa 15 na 24 posto.

Nema podataka

- Hrvatska je još uvijek među europskim državama s najnižim stopama razvoda, unatoč činjenici da većina europskih zemalja ima manji udio ukupnog stanovništva u braku i više starijeg stanovništva, među kojim su razvodi u pravilu rjeđi nego među mlađim stanovništvom. Takva pozicija implicira da će u Hrvatskoj stoga biti i više razvoda, no u stvarnosti nije tako. Ipak, te stope evidentno posljednjih godina rastu. Utvrđivanje uzroka i posljedica razvoda braka za odrasle, djecu i društvo traži bitno više demografskih, međunarodno usporedivih anketnih podataka koji u Hrvatskoj još uvijek jako manjkaju - kaže dr. Međimurec.

Kategorije: Hrvaška