Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 6 min 4 sek od tega

HRVATSKE AVANTURE STRANIH TURISTA Indijac Vivek: 'Dolazim iz zemlje u kojoj živi milijarda ljudi. Ali ovakvo uzbuđenje još nisam doživio'

Čet, 09/08/2018 - 09:00

Moja kompanija i posao su mi na prvom mjestu. I onda dolazim na mjesto koje mi je pokazalo da bih trebao biti svjesniji ljepota prirode oko sebe. U Hrvatskoj učim da život nije samo lutanje bez smisla, nego bi trebalo naći unutarnji mir. Ovdje shvaćam da je ovo zemlja kojoj se zauvijek želim vraćati jer mi daje upravo idealan omjer zadovoljstva, mira i jasnoće kako bih mogao razumjeti odluke koje donosim. Nakon što sam se vratio u Indiju shvatio sam - iskustva u Hrvatskoj pomogla su mi da postanem bolja osoba - priča Vivek Prakash, biznismen iz Bangalorea.

NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

To je bilo ovog svibnja, a Vivek je proslavio i svoj rođendan na Plitivicama.

- Mislim da nisam mogao pronaći bolje mjesto da slavim tog 17. svibnja. Imajte na umu da sam iz Indije gdje ima gotovo milijardu ljudi, a tamo me dočekala nevjerojatno mirna atmosfera, netaknuta priroda, slapovi kakve nikada nisam vidio… Bilo je kao u snu. Svjež povjetarac i maglica oko vodopada dodatno su začinili cijelu atmosferu i moj trekking od osam sati po Plitvicama nije se činio toliko napornim. Bila je to najljepša staza po kojoj sam hodao. Planine oko jezera izgledale su kao sa nekog filmskog seta.

Mogao bih se neprestano vraćati na to mjesto. Zaljubio sam se u Hrvatsku odmah, prvoga dana, prošao sam Plitvice, Zadar, Split i Hvar i sve mi je bilo jednako magično. Htio sam doći jer sam znao da su se ovdje snimale i neke epizode moje omiljene serije ”Igre prijestolja”. Ali to što sam mogao pojesti svježe jagode u Hvaru kad me ulovila glad ili gledati ljude obučene poput drevnih Rimljana u Splitu, bilo mi je nenadmašno. Nekako sam dobio dojam da bih mogao doći živjeti u Hrvatsku - kaže on.

NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

- Hrvatska je poput daška svježeg zraka usred kaosa u svijetu. Osjećao sam se kao da sam došao u neku zemlju iz snova.

EPILOG

Vivek se nakon Hrvatske vratio u Bangalore u Indiju, gdje ima software kompaniju HackerEarth (www.hackerearth.com). Bavi se inovacijskim menadžmentom i pomaže tvrtkama da prate svoj razvoj. Vratio se i igranju nogometa i uobičajenoj rutini. Ali kaže kako se često vraća Hrvatskoj u mislima, jer je to jedan od najboljih godišnjih koje je ikada imao. Planira se vratiti i nagovara sve oko sebe da i sami krenu.

Priceless well 

Projekt Neprocjenjiva Hrvatska napravljen je u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg.

Native Ad Studio banner za footer potpis

Mastercard banner za footer

Kategorije: Hrvaška

HRVATSKE AVANTURE STRANIH TURISTA Poljakinja Kasja: Cijelu godinu čekam dan kada ću ponovo otići u Hrvatsku. I ponovno se zaljubiti u ovu zemlju

Čet, 09/08/2018 - 09:00

Jedna od njih je i Kasja, odnosno Katarzyna Mateusiak, Poljakinja koja je prvi puta došla 1997. s roditeljima i od tada svako ljeto i svaki slobodan trenutak koji je mogla.

NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

- Posjetila sam većinu Hrvatske, od Slavonije do samog juga Dalmacije. Nema mjesta u Hrvatskoj koje me nije zadivilo. U svakom sam kutu našla nešto posebno. U jesen i zimu posjetim uglavnom gradove Rovinj, Pulu, Zagreb i Istru. Ljeti, naravno, uvijek odaberem Dalmaciju. Mjesta koja su mi bliska srcu su Omiš, Baška Voda, Makarska, Podgora i Split, tamo sam svake godine.

Nakon toga odem negdje dalje - na Korčulu, Hvar, Brač, Vis, Pelješac i, naravno, moj dragi Dubrovnik. Meni to izgleda kao raj na zemlji. Prošle godine sam bila i u Ninu kraj Zadra i nisam imala pojma da je tamo najmanja katedrala na svijetu i eto - pronašla sam još jedno čarobno mjesto - priča Kasja koja upravo odbrojava dane do dolaska u Dubrovnik.

- U Pakoštanima sam 2005. godine provela skoro dva mjeseca i tada sam stvarno upoznala Hrvate, počela govoriti hrvatski i naučila svašta o kulturi - kako volite provoditi svoje slobodno vrijeme, što se jede za doručak, a što za blagdane, što vam je bitno u životu… Neću nikada zaboraviti ni jedno ljeto u Baškoj vodi kad sam odsjela u privatnom smještaju, a baka Karmela je svaku noć gledala da li sam se sigurno vratila kući, iako sam već bila odrasla.

Za doručak bi dobila kavu i topli domaći kolač, kao i rakiju i voće iz dvorišta. Gledali smo skupa stare fotografije i pričali o povijesti, osjećala sam se kao dio obitelji - priča Kasja i priznaje kako nije nedostajalo ni romantičnih trenutaka.

NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

- Bilo je tu večera, romantičnih šetnji i ljubavi… u ovoj regiji vjerojatno nije ni moglo biti drugačije. Ali niti jednom nisam dala svoje srce jer, baš poput mornara, uvijek odlazim. Moj san je živjeti u Hrvatskoj i biti sretna uz jednog muškarca. Tko zna ...?! Još uvijek se nadam - iskrena je.

Ne bi imala ništa protiv toga da svaki dan jede plodove mora i ribu, a omiljeni su joj salata od hobotnice i školjke kuhane u bijelom vinu s peršinom i češnjakom uz naravno dobro hrvatsko vino. Kasja, koja je sasvim dobro govori hrvatski i kojeg smatra pjevnim, sluša i hrvatsku glazbu i voli Parni Valjak i Jelenu Rozgu, a kad je u Hrvatskoj obavezno ide na koncerte.

Kao i na izložbe, a u Zagrebu je otkrila Ivana Kovača, snimatelja koji istražuje motive trešnjevačkih ulica i zagrebačke periferije, zabačenih hrvatskih sela i prirode. Iako joj je Poljska domovina i živi u lijepom i najtoplijem gradu - Wroclawu - neki put joj se čini kao da samo čeka da prođe vrijeme do odlaska u Hrvatsku da udahne punim plućima.

EPILOG

Kasja nakon svakog povratka u Poljsku, počinje planirati novi odlazak u Hrvatsku. Putuje dva puta godišnje, bez obzira na sve, a ove godine krajem kolovoza dolazi u Dubrovnik i jedva čeka. Živi u Wroclawu gdje se bavi projektiranjem, uređenjem i prodajom stanova. Ujedno slika u slobodnoj tehnici, a favoriti su joj akrilne boje i suhe pastele. Voli se dužiti, ima puno prijatelja Hrvata i fantastičan posao i do potpune sreće nedostaje joj samo jedno… Prava ljubav.

Priceless well 

Projekt Neprocjenjiva Hrvatska napravljen je u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg.

Native Ad Studio banner za footer potpis

Mastercard banner za footer

Kategorije: Hrvaška

HRVATSKE AVANTURE STRANIH TURISTA Panoramski let Juliji je promijenio život: 'Već smo skoro dotaknuli pistu, a onda se dogodilo nešto neopisivo'

Čet, 09/08/2018 - 09:00
NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

- Postoji mali aerodrom u Istri u Vrsaru odakle možete uzeti panoramske letove. Malo nas je u grupi i zato nam daju da svatko od nas leti posebno. Sama sam u kabini aviončića sa pilotom. Rolamo po pisti, zalijećemo se i - hopa! U zraku smo! Ispod mene se protežu otočići i nevjerojatno plavo more, a meni se čini kao da sam upala u Discovery channel. Ali sam u prijenosu uživo! I dok ne mogu vjerovati da gledam u nešto tako lijepo, pilot progovara ruski! Wow! Daje mi da malo vozim avion.

Užasno sam nervozna i znoj mi se cijedi, ali prilika se ne propušta. Sjećam se i danas svake sekunde. Bio je nevjerojatan osjećaj voziti tu snažnu ptičicu koja sluša moje komande. Kad je pilot počeo slijetati, već smo skoro dotaknuli pistu, kad se ponovo vinuo u nebo. Radi još jedan ekstra krug zbog mene. Kasnije mi je rekao da se nije mogao spusiti zbog “loših vremenskih uvjeta” - smije se ona.

- Nisam znala puno o Hrvatskoj prije no što sam došla prvi puta. Glavni razlog mog dolaska su bila Plitvička jezera. Toliko sam čula o njima, da sam ih željela vidjeti uživo. Sjela sam u vlak, došla do Zagreba, spustila se do Plitivica, potom do Splita i dalmatinskih otoka, Zadra i Pule. Nije mi trebalo dugo da se zaljubim u Hrvatsku. Bilo je to u Splitu. Obožavala sam lutati jutrima njegovim malim ulicama, dok još nema nikoga - kaže Julija koja ja prvi puta posjetila Hrvatsku 2015.

NEPROCJENJIVA HRVATSKA: Stvarna iskustva u pozadini razglednica. Pogledajte cijeli web serijal

- Vratila sam se drugi puta samo radi jedne regije - Istre. Prvi puta sam samo kratko vidjela Pulu, ali sam osjetila da je cijelo područje magično i da moram doći ponovno. Godinu dana kasnije posjetila sam Poreč, Vrsar, Rovinj, Pulu, Motovun, Hum, Grožnjan i Umag. Apsolutno je nevjerojatno koliko stvari možete tamo raditi.

Istra je kombinacija prekrasnih plaža, izvrsne kuhinje, odličnih vina, uzbudljivih aktivnosti za sve ukuse… Kako sve to uopće može postojati na tako malom poluotoku? - priča Julija koja je probala paraglajding, vožnju biciklom po brdima i oduševila se tartufima koje je probala po prvi puta u životu.

- Kad su mi donijeli rižoto od tartufa, bio je toliko divan da mi ga je bilo žao pojesti. Morski plodovi su bili uvijek svježi, a još uvijek sanjam o djevičanskom maslinovom ulju koje sam iz Istre ponijela kući u Rusiju - prisjeća se.

- Nije tajna da su Rusi puno rezerviraniji i da emocije pokazuju samo ljudima koje poznaju. Kako su ruski i hrvatski slavenski jezici, mislila sam da je i mentalitet sličan, ali nisam se mogla više prevariti! Vi ste puno sličniji vašim susjedima Talijanima. Stekla sam dojam da su Hrvati jako pozitivni i otvoreni ljudi koji znaju kako uživati u životu. Hej, pa imate i svoju vrstu sieste, bila sam ugodno iznenađena kad sam to otkrila na jugu.

Osim toga, kome bi još na ovoj planeti palo na pamet da izmisli picigin? Igru gdje loptu trebaš dodavati na što ljepši način. Nije bitan rezultat, nego tko gracioznije dodaje loptu! Mislim da sam iz toga naučila da nije uvijek sve u pobjedi, nego i ponešto u uživanju.

EPILOG

Nakon Hrvatske, Julija je nastavila svoj put kroz Europu i otišla put Slovenije, Austrije, Praga, Njemačke, Belgije i Francuske. Kao Ruskinji, sasvim joj je normalno da leti 9 sati avionom i još je uvijek u Rusiji, a u Europi je svaki dan bila negdje drugdje i doživljavala nešto drugačije. Trenutno putuje Gruzijom i uživa u hačapuriju (kruhu sa sirom) i hinkaliju (nešto poput mesnih raviola).

Planira se ponovo vratiti u Hrvatsku, jer još uvijek nije vidjela Dubrovnik, a silno to želi. 

Priceless well 

Projekt Neprocjenjiva Hrvatska napravljen je u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Mastercarda, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg.

Native Ad Studio banner za footer potpis

Mastercard banner za footer

Kategorije: Hrvaška

NA RASTANKU S NEDJELJKOM FABRIOM Predratni put preko Bosne na otkazano otvorenje Ljetnih igara

Čet, 09/08/2018 - 08:57

Našli smo se u Ministarstvu kulture na Trgu burze kako bi se pretresli detalji oko skorog početka Ljetnih igara u Dubrovniku: Petar Selem je bio umjetnički direktor, Tonči Vrdoljak direktor Televizije, a Nedjeljko Fabrio autor festivalskog otvaranja. No, do Dubrovnika se nije stizalo tek tako.

Hrvatska je osnivala avio kompanije, ali su redovi letenja i liste čekanja bile jednako nesigurne kao i ceste prepriječene balvanima. Vrdoljak se tužio na okolnost da su mu reportažna kola previsoka za ukrcaj u trajekt i nije mu dobro sjelo što Fabrio tu vrstu produkcijskih poteškoća ne uzima dovoljno ozbiljno, pa je planuo, što mu motivacijski inače dobro ide, ali je u tom trenutku bila riječ i o uzgrednoj relaciji, jer je Fabrio, inače predsjednik Društva hrvatskih književnika, radio kod Vrdoljaka na Televiziji.

Ta bi sitna zadjevica brzo bila zaboravljena da nije predstavljala uvod u treću, i posljednju dubrovačku putnu kampanju što sam je za koji dan na Plesu neuspješno započeo s piscem s kojim sam se zbližio koju godinu ranije kada smo usred tamnog zimskog popodneva isplovili u ništa, okruženi u Bakarskom zaljevu onom tjeskobnom nedovršenošću hrvatskog povijesnog romana iz ostavštine Kumičića i Nehajeva.

Fabrijevo se “Vježbanje života” u akademskoj kritici i društvenoj konvenciji već tada uzimalo sretnom premosnicom prema književnoj kulturi koja da će, odbacivši negve hrvatske šutnje, osloboditi ne samo nepoznate rukopise nego i nevidljivu publiku, a da sam pisac, inače odnjegovanih, pomalo stiliziranih manira nije u toj nejasnoj projekciji sudjelovao gotovo ni centimetar izvan tekstualne zbilje čije je granice osjećao bolje nego poznavao.

S Orlandom, oči u oči

Bili smo onda u Dubrovniku kada je Držić u predvečerje katastrofe obljetnički ustao iz groba u Mlecima da se u svome, pjesničkom muzeju, zapita s predsjednikom Fabrijem što nam je činiti, pa opet, kada je Bobo Novak, pod izgovorom neke od famoznih Pen konvencija u Dubrovnik spustio nekoliko letjelica zaboravljenog Anić eirvejsa prekrcanih mjenicama nerealiziranih hrvatskih književnih karijera, desetaka našijenaca od pera koji se nikad dotad nisu s Orlandom sreli oči u oči. Htjeli smo, dakle, Nelko i ja, opet poletjeti u Dubrovnik, ali smo na Croatijinu letu toga užarenog srpanjskog predvečerja bili prekobrojni, a Jatova nas stjuardesa u svoju letjelicu ni uz literarne doskočice nije primila, u Dubrovnik ionako više nije letjela da bi ondje stigla.

Preko Bosne

Sutra smo se ujutro u unajmljenom Kompasovu vozilu s ljubljanskim registarskim pločicama osjećali pomalo osvetnički, kao da nas vozi sam Janez Janša, koji je preko Sutle beogradske redove letenja netom doveo u red, ni ne sluteći što nas na putu preko Banja Luke, Jajca i Mostara čeka do onoga Držićeva Dubrovnika iz vrućice Fabrijeva recitala. A ondje, gotovo na svakoj poprečnoj stazi, kakvih po bosanskim proplancima i hercegovačkom kršu ima na tisuće, izlazile su pred nas kostimirane skupine sa zastavama i visokim vozilima s antenama - koja se nisu kanila ne samo negdje ukrcati nego nikome drugom osim sebi odašiljati poruku - čitav paralelni svemir figura i kompaserija kakav je u Fabrijevoj dramaturgiji i prije nego je dodirnula razgovijetni romaneskni format, prijeteći s pozornice demonstrirao povijesni košmar.

Objedovali smo na terasi Lovca u Bugojnu i ta će siesta zadugo, a kada je o bosanskom intermecu riječ i zauvijek, bez obzira na to što se s Nelkom još uvijek ondje mogu vratiti, ostati epilogom onoga zijeva normalnosti iz koje je paradoksalno došla Fabrijeva fuga, kako bi to kazao pjesnik Stipišić iz Komiže: Kapetane, sve je kako triba... S tom tužnom razlikom, da se taj genijalni epitaf, na više razina ovdje ne može citirati.

Mnogo sam se puta poslije pitao, a vjerojatno i s Fabrijem raspravljao, jesmo li na putu za Dubrovnik doista sudjelovali u “otvaranju”, smotri “povijesnih” izvedbi. Ili je to tek bio doživljaj, san okašnjele Ivanjske noći. Ovjera dokumentarnosti važna je tek utoliko da bi se podsjetilo kako Fabrio nije pisac historiografske fikcije, novopovijesnog ni kakvog drugog “povijesnog” žanra, bahtinovska ideja njegovog teksta dolazi iz naslova njegove opsežne i prividno nonfikcionalne knjige: Maestro i njegov šegrt. Htio se sakriti u Hlapića, biti Vronski a ne Tolstoj rubne književnosti koja je posljedni put za njegova predsjedanja držala otvorene prozore. Bio je maestro, onaj kojega pamtimo po izvedbi orkestra.

Kada smo ipak stigli u Dubrovnik, započela je drama, snažnija od energije Fabrijeva recitala. Veterani koji će to tek postati vršili su pritisak da se ton Fabrijeva Otvaranja ugasi! Ulog je sigurno bio teži nego ga je itko, najmanje inicijator mogao osvijestiti. Ali, nekako mi se čini da je na terasi Vile Lapad, gdje smo čekali ishod konzultacija s Pantovčakom, Fabrijev unutrašnji glas osjećao što se doista događa. Svi su šutjeli, da bi opet jednom onaj mitski Nepoznat Netko na hrvatskom odlučio da Fabrio neće nastupiti! U Dubrovniku, gdje ni u realnom povijesnom vremenu, onome iz glasova starih pjesnika koje je kanio oživjeti, pjesniku nije bilo dano da poveže zbilju i maštu.

U Vili Lapad

Fabrio je bio tužan! I to je bilo lijepo, jer se gasio jedan život svih nas. U Vili Lapad nije bilo Vrdoljaka. Događaj bi se s njime vjerojatno razvio drukčije, u korist Fabrijeve apoteoze. Ali, kada bih režirao, bolje je i točnije ovako, kako je trebalo biti. Za koji mjesec nazvao me ushićen da se s njime ukrcam na onaj veliki brod s kojim je Stipe Mesić razbio svima vidljivu blokadu. Fabrio je zajednicu doživljavao kao klapu, društvo višeglasja, s povlasticom da je poželjno čuvati glas. Otišao je posljednji akademik književnog razreda kakvog je zamislio i osnovao Krleža koji, bi da im je bilo dano zajedničko vrijeme konzultacija, sigurno također na njega planuo.

U Dubrovnik se, kažem, zajedno nismo vraćali, ali još zadugo nismo prestali putovati, ironizirajući pritom - u jednoj lijepoj posveti naziva me “pomalo svojim hagiografom” - kakvu veliku Nelkovu nagradu koja bi nas odvela u veliki svijet. Prije svečanog prijema u čast obnove crnogorske državnosti, gdje su pokazalo da je Milo Đukanović Fabrijev čitatelj, posjetili smo Njegoša na Lovćenu. Zavičaj se odande protezao sve do Jeruzalema, u koji, vjerujem u to, vozi i fijumanski brzi. 

hhh 

Kategorije: Hrvaška

KAKO JE BITI HRVAT U SRBIJI U VRIJEME OBLJETNICE OLUJE 'Antihrvatstvo sve više jača. Ove godine buknulo je nesvakidašnje snažno raspoloženje'

Čet, 09/08/2018 - 08:52

“Zamislite kada bismo mi prozivali Tomislava Žigmanova ovdje svaki dan s pitanjem je li on ‘Za dom spremni’ ili nije za to, podupire li one majice na kojima piše ‘Ostaše U Hrvatskoj’ ili podržava li prodaju knjiga Ante Pavelića na najvećoj manifestaciji u povodu proslave Oluje? Mi to nikada ne bismo pitali gospodina Žigmanova. Mi hoćemo da se svi Hrvati u Srbiji osjećaju dobro i da ne budu u poziciji u kojoj su Srbi u Hrvatskoj”, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govoreći o Oluji.

Međutim, stvari su kudikamo drukčije iz perspektive Žigmanova, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i zastupnika u Skupštini Srbije, koji upozorava da se u Srbiji zbog Oluje ponovno rasplamsalo snažno antihrvatsko raspoloženje koje je među tamošnje Hrvate, koji su također bili nevine žrtve rata, unijelo uznemirenost i povlačenje iz javnog života. Slične ocjene ponovio je u razgovoru za Jutarnji list.

Kako je biti Hrvat u Srbiji u vrijeme obljetnice Oluje?

- Već sam nekoliko puta rekao da je u Srbiji u to vrijeme teško biti Hrvat iz jednostavnoga razloga što u javnosti dominira narativ s ekstremno negativnim označiteljima kako spram Hrvatske tako i spram Hrvata. Ovo je osobito osnaženo u posljednjih nekoliko godina kada se 4. kolovoza u Srbiji i službeno obilježava Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe.

Ove godine bili smo svjedoci jednog nesvakidašnje unisonog i snažnog antihrvatskog raspoloženja, koje je dolazilo i od najviših predstavnika vlasti, kako se odavno ovdje u toj količini i na taj način nije dogodilo. U takvom društvenom ambijentu razumljivo je da se kod Hrvata u Srbiji oživljavaju nekadašnji strahovi.

Za razliku od vas, Aleksandar Vučić tvrdi da Srbija štiti prava Hrvata, vi nerijetko ističete da Hrvatima nije lako. Koji su problemi?

- Najveći problem je isključenost iz procesa donošenja odluka, to jest neriješeno pitanje demokratske participacije nacionalnih manjina u srbijanskom političkom sustavu. Hrvati u Vojvodini danas ne odlučuju ni o jednom pitanju, pa čak niti o onima koja se njih neposredno tiču. Postoji i problem visoke podzastupljenosti Hrvata u javnom sektoru, nerazvijenosti komunalne infrastrukture u naseljima s pretežitim hrvatskim stanovništvom, negativne posljedice privatizacije po Hrvate i ekonomska osiromašenost i neimanje prostora za rad hrvatskih kulturnih udruga.

Nakon susreta s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović u veljači ove godine dio spomenutih problema počeo se rješavati, ostvarena je izravna komunikacija s predsjednikom Vučićem, postajemo objekti politika pozitivnih priznanja, što je probudilo nade da će naša integracija u srbijansko društvo i ostvarenje ravnopravnosti biti i ostvarivi ciljevi. A to će biti kada se izgradi politički sustav u Srbiji koji će biti inkluzivan spram prava i interesa Hrvata.

iseljenici_stol6-221116.jpg 

Ali i premijerka Ana Brnabić izjavljuje da je njezin djed bio Hrvat?

- Pa što?! Kakve te veze ima s problemima koje sam navodio? Hoće li ona reći da se nacionalno izjašnjava Hrvaticom? Što to vrijedi Hrvatima u Subotici, gdje živi najveći postotak Hrvata, a među više od 200 imenovanih i izabranih osoba u nadležnosti lokalne samouprave tek su tri predstavnika Hrvata?

Kada ste vi čuli od nje neku etnički senzitivnu izjavu kada je riječ o manjinama, osim da je Srbija “šampion u poštovanju ljudskih i manjinskih prava”?! Zamislite to kaže premijerka države koja in continuum dobiva negativne ocjene od Europske komisije o vladavini prava. Što nije komentirala činjenicu koliko je bilo građana srpske nacionalnosti u Vladi Republike Hrvatske kada je predsjednik bio Zoran Milanović?

Povezuje li se u Srbiji još uvijek Hrvate s ustaštvom?

- Postoje takvi trendovi i oni su osnaženi u posljednjih nekoliko godina. To, hvala bogu, ne dolazi iz mainstreama srbijanske politike, ali je itekako prisutno na političkoj desnici, društvenim mrežama i pojedinim tabloidima. Istina, ustaštvo povezano s hrvatstvom aktualizira se s obzirom na neke događaje, kao što je već spomenuta Oluja, zatim 10. travnja, Jasenovac, Stepinac, kada i predstavnici vlasti češće i lakše govore o ustaštvu kao sastavnici hrvatstva. Dosta toga, da bi se dalo lako podnijeti.

Ima li u srpskoj politici važnijih stranaka koje bi vodile drukčiju politiku?

- Ima, naravno, no one danas nisu “važnije stranke”.

Ne bojite li se da i vas proglase izdajicom?

- Po javno iznesenom stajalištu dopredsjednice Narodne skupštine Republike Srbije Vjericom Radetom, vi ovaj razgovor vodite s “ustašom koji kao narodni poslanik sjedi i donosi zakone u Srbiji”. To nitko od predstavnika vlasti u Srbiji nije ni osudio, a kamoli da je po službenoj dužnosti reagiralo tužiteljstvo. Isto je bilo kada je osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj rekao da će “intenzivirati činjenje ratnih zločina”, a da će početi od Nenada Čanka i mene. Može li više od toga biti rečeno za izdajicu?

Bunjevci tvrde da ih prisiljavate da se izjasne kao Hrvati. Je li iza toga Vučićeva vlast?

- To je, da prostite, političko laprdanje relikata Miloševićeve politike podjele ovdašnjih Hrvata po subetničkim osnovama, koje je još uvijek živo, zahvaljujući kontinuiranom uplivu države u ovaj identitetski spor. Ali, ono što je nepobitno jest da se 80% Bunjevaca u Bačkoj izjašnjava Hrvatima i da su najveće osobnosti u povijesti i sadašnjosti Bunjevaca bili Hrvati - od Ivana Antunovića i Antuna Gustava Matoša, preko Gaje Alage, Mirka Vidakovića, braće Škrabalo, do Tome Vereša, Petka Vojnića Purčara, Vojislava Sekelja ili Ivana Balaževića. I sâm sam, na koncu, bunjevački Hrvat.

Kategorije: Hrvaška

KAKO JE BITI HRVAT U SRBIJI U VRIJEME OBLJETMICE OLUJE 'Antihrvatstvo sve više jača. Ove godine buknulo je nesvakidašnje snažno raspoloženje'

Čet, 09/08/2018 - 08:52

“Zamislite kada bismo mi prozivali Tomislava Žigmanova ovdje svaki dan s pitanjem je li on ‘Za dom spremni’ ili nije za to, podupire li one majice na kojima piše ‘Ostaše U Hrvatskoj’ ili podržava li prodaju knjiga Ante Pavelića na najvećoj manifestaciji u povodu proslave Oluje? Mi to nikada ne bismo pitali gospodina Žigmanova. Mi hoćemo da se svi Hrvati u Srbiji osjećaju dobro i da ne budu u poziciji u kojoj su Srbi u Hrvatskoj”, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govoreći o Oluji.

Međutim, stvari su kudikamo drukčije iz perspektive Žigmanova, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i zastupnika u Skupštini Srbije, koji upozorava da se u Srbiji zbog Oluje ponovno rasplamsalo snažno antihrvatsko raspoloženje koje je među tamošnje Hrvate, koji su također bili nevine žrtve rata, unijelo uznemirenost i povlačenje iz javnog života. Slične ocjene ponovio je u razgovoru za Jutarnji list.

Kako je biti Hrvat u Srbiji u vrijeme obljetnice Oluje?

- Već sam nekoliko puta rekao da je u Srbiji u to vrijeme teško biti Hrvat iz jednostavnoga razloga što u javnosti dominira narativ s ekstremno negativnim označiteljima kako spram Hrvatske tako i spram Hrvata. Ovo je osobito osnaženo u posljednjih nekoliko godina kada se 4. kolovoza u Srbiji i službeno obilježava Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe.

Ove godine bili smo svjedoci jednog nesvakidašnje unisonog i snažnog antihrvatskog raspoloženja, koje je dolazilo i od najviših predstavnika vlasti, kako se odavno ovdje u toj količini i na taj način nije dogodilo. U takvom društvenom ambijentu razumljivo je da se kod Hrvata u Srbiji oživljavaju nekadašnji strahovi.

Za razliku od vas, Aleksandar Vučić tvrdi da Srbija štiti prava Hrvata, vi nerijetko ističete da Hrvatima nije lako. Koji su problemi?

- Najveći problem je isključenost iz procesa donošenja odluka, to jest neriješeno pitanje demokratske participacije nacionalnih manjina u srbijanskom političkom sustavu. Hrvati u Vojvodini danas ne odlučuju ni o jednom pitanju, pa čak niti o onima koja se njih neposredno tiču. Postoji i problem visoke podzastupljenosti Hrvata u javnom sektoru, nerazvijenosti komunalne infrastrukture u naseljima s pretežitim hrvatskim stanovništvom, negativne posljedice privatizacije po Hrvate i ekonomska osiromašenost i neimanje prostora za rad hrvatskih kulturnih udruga.

Nakon susreta s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović u veljači ove godine dio spomenutih problema počeo se rješavati, ostvarena je izravna komunikacija s predsjednikom Vučićem, postajemo objekti politika pozitivnih priznanja, što je probudilo nade da će naša integracija u srbijansko društvo i ostvarenje ravnopravnosti biti i ostvarivi ciljevi. A to će biti kada se izgradi politički sustav u Srbiji koji će biti inkluzivan spram prava i interesa Hrvata.

Ali i premijerka Ana Brnabić izjavljuje da je njezin djed bio Hrvat?

- Pa što?! Kakve te veze ima s problemima koje sam navodio? Hoće li ona reći da se nacionalno izjašnjava Hrvaticom? Što to vrijedi Hrvatima u Subotici, gdje živi najveći postotak Hrvata, a među više od 200 imenovanih i izabranih osoba u nadležnosti lokalne samouprave tek su tri predstavnika Hrvata?

Kada ste vi čuli od nje neku etnički senzitivnu izjavu kada je riječ o manjinama, osim da je Srbija “šampion u poštovanju ljudskih i manjinskih prava”?! Zamislite to kaže premijerka države koja in continuum dobiva negativne ocjene od Europske komisije o vladavini prava. Što nije komentirala činjenicu koliko je bilo građana srpske nacionalnosti u Vladi Republike Hrvatske kada je predsjednik bio Zoran Milanović?

Povezuje li se u Srbiji još uvijek Hrvate s ustaštvom?

- Postoje takvi trendovi i oni su osnaženi u posljednjih nekoliko godina. To, hvala bogu, ne dolazi iz mainstreama srbijanske politike, ali je itekako prisutno na političkoj desnici, društvenim mrežama i pojedinim tabloidima. Istina, ustaštvo povezano s hrvatstvom aktualizira se s obzirom na neke događaje, kao što je već spomenuta Oluja, zatim 10. travnja, Jasenovac, Stepinac, kada i predstavnici vlasti češće i lakše govore o ustaštvu kao sastavnici hrvatstva. Dosta toga, da bi se dalo lako podnijeti.

Ima li u srpskoj politici važnijih stranaka koje bi vodile drukčiju politiku?

- Ima, naravno, no one danas nisu “važnije stranke”.

Ne bojite li se da i vas proglase izdajicom?

- Po javno iznesenom stajalištu dopredsjednice Narodne skupštine Republike Srbije Vjericom Radetom, vi ovaj razgovor vodite s “ustašom koji kao narodni poslanik sjedi i donosi zakone u Srbiji”. To nitko od predstavnika vlasti u Srbiji nije ni osudio, a kamoli da je po službenoj dužnosti reagiralo tužiteljstvo. Isto je bilo kada je osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj rekao da će “intenzivirati činjenje ratnih zločina”, a da će početi od Nenada Čanka i mene. Može li više od toga biti rečeno za izdajicu?

Bunjevci tvrde da ih prisiljavate da se izjasne kao Hrvati. Je li iza toga Vučićeva vlast?

- To je, da prostite, političko laprdanje relikata Miloševićeve politike podjele ovdašnjih Hrvata po subetničkim osnovama, koje je još uvijek živo, zahvaljujući kontinuiranom uplivu države u ovaj identitetski spor. Ali, ono što je nepobitno jest da se 80% Bunjevaca u Bačkoj izjašnjava Hrvatima i da su najveće osobnosti u povijesti i sadašnjosti Bunjevaca bili Hrvati - od Ivana Antunovića i Antuna Gustava Matoša, preko Gaje Alage, Mirka Vidakovića, braće Škrabalo, do Tome Vereša, Petka Vojnića Purčara, Vojislava Sekelja ili Ivana Balaževića. I sâm sam, na koncu, bunjevački Hrvat.

Kategorije: Hrvaška

Zelena čarolija u Zadru

Čet, 09/08/2018 - 08:36

U zapadnom dijelu grada Zadra, u naselju Diklo, pronašli smo pravu ljetnu vrtnu čaroliju. Vlasnica Ana Matešić govori nam da je cvijeće njezina velika ljubav otkad zna za sebe. Rodom je iz okolice Slavonskog Broda, iz okruženja prepunog zelenilom, livadama i šumama.

- Koliko god voljela krš i more Dalmacije, svejedno mi je nedostajalo malo rodnog zavičaja u novome kraju - otkriva.

A to se na ovom mjestu itekako vidi. Naime, njezin divan vrt tijekom godina je osvojio brojna priznanja. Jedna od njih je nagrada Plavi cvijet Hrvatske turističke zajednice, a tu je još i nagrada Nasmiješeno sunce TZ grada Zadra te mnoge druge.

zadar_vrt-080618.jpg

zadar_vrt1-080618.jpg

"Najljepše je u proljeće 

zadar_vrt3-080618.jpg 

- Vrt je zapravo podijeljen u dva veća dijela. Prednji dio čini travnjak i kamenjar s cvijećem te listopadnim i zimzelenim stablima. Vrtom dominira veliki pitomi kesten koji rijetko možete pronaći u ovim mediteranskim krajevima. Prvi dio vrta nalazi se ispred kuće i vidljiv je s glavne ulice, zbog čega često privlači pažnju prolaznika, pogotovo turista, koji ga često pokušavaju fotografirati. Drugi dio vrta smješten je iza kuće, a uz ukrasno cvijeće, njegov najvažniji dio ipak čini povrtnjak. Sveukupno vrt i povrtnjak čine oko 500 kvadrata - priča simpatična vlasnica Ana kojoj iz svake riječi, ali i pogleda jasno proizlazi koliko uživa u osmišljavanju i njegovanju svojega zelenog carstva.

Prednji dio vrta obiluje cvijećem, grmovima, penjačicama te listopadnim i zimzelenim stablima. U drugom dijelu vrta uzgaja sezonsko voće i povrće, ali i začinsko bilje.

zadar_vrt4-080618.jpg

zadar_vrt5-080618.jpg

zadar_vrt6-080618.jpg

Ana i suprug Vlade prije 30-tak godina kupili su kestene 

zadar_vrt7-080618.jpg 

Anu pitamo koliko je teško održavati njezin vrt?

- Za mene možda i nije preteško jer sam po struci poljoprivredni tehničar, ali pravi izazov predstavlja upravo mediteranska klima sa suhim i vrućim ljetima, zbog koje održavanje vrta traži dodatne napore u vidu svakodnevnog navodnjavanja i zalijevanja. Teško je imati lijepi, zeleni vrt u Dalmaciji bez imalo truda, muka i znoja - smije se i dodaje svoj savjet svim novopečenim vrtlarima i onima koji imaju želju početi se baviti ovim hobijem, da uvijek imaju na umu kako ništa od cijele ove priče neće biti, ako svaki dan u vrt ne uložite puno ljubavi i rada te se svakodnevno educirate o poznavanju biljaka.

- Znanje je ključno jer ne možete osmisliti vrt napamet - ističe Ana.

zadar_vrt8-080618.jpg

zadar_vrt9-080618.jpg

zadar_vrt11-080618.jpg

zadar_vrt12-080618.jpg 

Najdraža biljka koju ima u vrtu definitivno joj je već spomenuti kesten, točnije istarski marun, i to ne, kaže, samo zbog njegove ljepote, već i zbog priče koja se skriva ispod njegove krošnje.

- Naime, suprug Vlade i ja smo prije tridesetak godina kupili marune za jelo i u škartocu tj. papirnatoj vrećici zametnula su se dva-tri maruna. Nakon nekog vremena Vlade i ja smo otkrili da su zaboravljeni maruni proklijali. Iz šale smo ih posadili, a danas je naš kesten jedno od najvećih stabala u okolici - priča.

zadar_vrt13-080618.jpg

zadar_vrt14-080618.jpg 

Na pitanje što je za nju lijepi vrt, Ana spremno odgovara:

Onaj koji je prirodan i uklopljen u okoliš. A posebnu čar sigurno mu daju i stabla. Takav je vrt, po meni, najljepši. Danas možemo vidjeti mnoge prekrasne vrtove, a koje najčešće odlikuju ravne, čiste linije i minimalizam. Naravno to proizlazi iz današnjeg načina života koji zahtjeva manje održavanja. No, takvi vrtovi rijetko mogu postići onaj istinski opuštajući osjećaj da se zaista nalazite u prirodi s biljkama.

zadar_vrt15-080618.jpg

"Izazov predstavlja mediteransko klima 

zadar_vrt16-080618.jpg

zadar_vrt17-080618.jpg 

Njezin vrt, otkriva, za nju je najljepši u svibnju jer naglo procvjeta i zazeleni gotovo sve bilje u vrtu.

U proljeće, a posebice u svibnju procvjeta i zazeleni gotovo sve bilje u vrtu. Tada je svaki vrt najljepši - komentira i zaključuje da je njezin biljni zadarski raj doživio već nekoliko preobrazbi te se iz godine u godinu marljivo radi na njegovu unaprjeđenju.

- Trudimo se uklopiti sve više voćki u njegov ukupni izgled, tako nam je u planu u vrt uklopiti borovnice, maline i kupine. Bit će to prava vrtna čarolija i istinski užitak - kaže.

zadar_vrt18-080618.jpg 

zadar_vrt20-080618.jpg

zadar_vrt21-080618.jpg

zadar_vrt23-080618.jpg

zadar_vrt24-080618.jpg 

Zelena čarolija u Zadru 

Foto: Neja Markičević/Hanza Media

Kategorije: Hrvaška

VIDEO: SNIMLJENI NEVJEROJATNI PRIZORI Pogledajte kako to izgleda kad vas zahvati 'vatronado'

Čet, 09/08/2018 - 08:34

Kobinacija vjetrovitog vremena i požara u tvornici plastike u engleskom Derbyshireu dovela je do neobičnog prizora, tzv. 'vatronada'.

Vatrogasci su u ponedjeljak pokušavali stavati pod kontrolu požar u tvornici, no miješanje toplog i hladnog zraka, kao i kod pravog tornada, dovela je do formiranja 'vatronada'!

U razgovoru za lokalne novine Russell Meredith, operativni direktor tvornice kazao je kako je najvažnije da nitko nije ozlijeđen, a zahvalio je i na velikom trudu vatrogascima koji su na kraju uspjeli ugasiti požar.

Pogledajte video:vatronado
Kategorije: Hrvaška

VIDEO: 'JEDITE BRZO DOK JE JOŠ TOPLO, PRIJE NEGO ŠTO ZAPUCAJU' Ranjeni ratni veteran iskoristio invalidsku mirovinu i pokrenuo opasan posao

Čet, 09/08/2018 - 08:15

"Jedite brzo dok je još toplo, prije nego što zapucaju", savjetuje dostavljač pizze vojnicima dok se miris topljenog sira i šunke širi rovom na istoku Ukrajine gdje se dostavljači izlažu opasnosti kako bi nahranili ukrajinske vojnike.

"Neprijatelj je samo 80 metara udaljen, mogao bi omirisati pizzu pa će mu poteći sline", ironizira Oleg.

Kao i njegov kolega, 23-godišnji Bogdan Čaban, Oleksej Kačko bio je dragovoljac u sukobu protiv proruskih separatista na istoku sve dok njih dvojica nisu odlučili otvoriti pizzeriju primjerena naziva - "Pizza Veterano" u Mairopulju, posljednjem velikom gradu na istoku Ukrajine koji je pod nadzorom središnje vlade u Kijevu.

Otkako su u svibnju registrirali djelatnost u kojoj zapošljavaju kolege veterane, specijalizirali su se za dostavu pizza vojnicima na bojišnici, nekih 20 kilometara od Mariopulja.

Zamisao o pizzeriji pala je Kačku na pamet dok je gledao televizijsku seriju o američkim vojnicima u Iraku u kojoj neki vojnika sanja o tome da pojede vruću pizzu.

Pošto je u ratu bio ranjen te mu je uklonjen dio pluća, Kačko je odlučio iskoristiti invalidsku mirovinu da s s Bogdanom otvori franšizu Pizzu Veterano, koju je u Kijevvu prije nekoliko godina registrirao drugi veteran.

Pizze se plaćaju donacijama i pripremaju specijalno za vojnike. Iz sigurnosnih razloga s vojnim  zapovjedništvima dogovaraju vrijeme dostave i put kojim će ići.

Danas je na redu Vodjane, seoce iz kojeg je gotovo svo stanovništvo pobjeglo nakon rata, objašnjava Oleg i dodaje "isporučili smo 20 velikih pizza".

pizza 

Kategorije: Hrvaška

'JEDITE BRZO DOK JE JOŠ TOPLO, PRIJE NEGO ŠTO ZAPUCAJU' Ranjeni ratni veteran iskoristio invalidsku mirovinu i pokrenuo opasan posao

Čet, 09/08/2018 - 08:15

"Jedite brzo dok je još toplo, prije nego što zapucaju", savjetuje dostavljač pizze vojnicima dok se miris topljenog sira i šunke širi rovom na istoku Ukrajine gdje se dostavljači izlažu opasnosti kako bi nahranili ukrajinske vojnike.

"Neprijatelj je samo 80 metara udaljen, mogao bi omirisati pizzu pa će mu poteći sline", ironizira Oleg.

Kao i njegov kolega, 23-godišnji Bogdan Čaban, Oleksej Kačko bio je dragovoljac u sukobu protiv proruskih separatista na istoku sve dok njih dvojica nisu odlučili otvoriti pizzeriju primjerena naziva - "Pizza Veterano" u Mairopulju, posljednjem velikom gradu na istoku Ukrajine koji je pod nadzorom središnje vlade u Kijevu.

Otkako su u svibnju registrirali djelatnost u kojoj zapošljavaju kolege veterane, specijalizirali su se za dostavu pizza vojnicima na bojišnici, nekih 20 kilometara od Mariopulja.

Zamisao o pizzeriji pala je Kačku na pamet dok je gledao televizijsku seriju o američkim vojnicima u Iraku u kojoj neki vojnika sanja o tome da pojede vruću pizzu.

Pošto je u ratu bio ranjen te mu je uklonjen dio pluća, Kačko je odlučio iskoristiti invalidsku mirovinu da s s Bogdanom otvori franšizu Pizzu Veterano, koju je u Kijevvu prije nekoliko godina registrirao drugi veteran.

Pizze se plaćaju donacijama i pripremaju specijalno za vojnike. Iz sigurnosnih razloga s vojnim  zapovjedništvima dogovaraju vrijeme dostave i put kojim će ići.

Danas je na redu Vodjane, seoce iz kojeg je gotovo svo stanovništvo pobjeglo nakon rata, objašnjava Oleg i dodaje "isporučili smo 20 velikih pizza".

Kategorije: Hrvaška

Vrt osmišljen s puno ljubavi u Varaždinu

Čet, 09/08/2018 - 08:09

Mnogi ljudi u Hrvatskoj reći će da je Varaždin, gradić na sjeverozapadu naše zemlje, jedno od ljepših mjesta koje su ikada vidjeli. Nema tu ništa čudno jer taj zarazni barokni grad lako se uvuče u kožu svakoga tko je barem jednom šetao njegovim ulicama, s divljenjem gledao šarmantnu arhitekturu i osjećao toplinu, dobru tradiciju, mirnoću i ugodnost življenja kojom se Varaždinci najviše ponose. Jedan od najvećih dragulja ovoga grada njegova su predivna skrivena dvorišta koja krase skoro svaku zgradu u starom dijelu, a tu su i predivni vrtovi i okućnice kojih ovdje nikako ne manjka. Varaždinci, kažu nam, vole svoje zelene oaze. Tamo se opuštaju i odmaraju nakon napornog radnog dana, pune baterije za nove svakodnevne obaveze, ali i beskrajno uživaju u njezi svojih biljaka, cvijeća, stabala... U moru sjajnih vrtova kojima se grad diči, mi smo pronašli, bez lažne skromnosti možemo kazati, jedan od najljepših. A pronašli smo ga, nećete vjerovati, ne negdje na periferiji, nego u strogom centru grada, što čitavoj ovoj priči daje posebni pečat.

Vlasnici su ovoga zaista fascinantnog eksterijera i jednako tako fascinantne kuće Ratimir Težak i njegova supruga Renata. Oboje 70-godišnjaci, oni su, kažu nam, pravi lokalci, autohtoni Varaždinci koji obožavaju svoj grad i njegovu čarobnu kulturu stanovanja.

kontrec_vrt1-100618.jpg

kontrec_vrt2-100618.jpg

Fotograf Josip Klarica od djetinjstva 

kontrec_vrt4-100618.jpg

kontrec_vrt5-100618.jpg 

- Inače sam inženjer elektrotehnike u mirovini, a u mladosti mi je želja bila studirati arhitekturu. Otkad ne radim, bavim se svojim omiljenim hobijima; slikam, kuham, šećem psa, a posebno uživam u svakodnevnom dotjerivanju okućnice, što me čini neopisivo sretnim i zadovoljnim - priča Ratimir dok ulazimo u njegovo vrtno carstvo, koje odmah oduševljava estetikom, organizacijom, detaljnom njegom i očitom ljubavi i trudom koji su u sve to uloženi.

Vrt ima otprilike 400 kvadrata, a vlasnici su ga organizirali kao oazu za odmaranje, sa sjenovitim i sunčanim dijelovima te bazenom za osvježenje. Može li bolje?

kontrec_vrt17-100618.jpg

kontrec_vrt18-100618.jpg

“Posađene su različite biljke donesene 

kontrec_vrt19-100618.jpg

kontrec_vrt11-100618.jpg

kontrec_vrt21-100618.jpg 

- Ciljano smo htjeli vrt podijeliti u nekoliko dijelova da bi čitava površina imala određeni smisao i ispunjavala različite funkcije i potrebe - objašnjava Ratimir i dodaje da se vrt prvenstveno sastoji od prostranog travnjaka. Od cvijeća, tu su ruže, božure, sitno-cvatući puzavci i ostalo sitno bilje, prvenstveno u bijeloj boji, tu su i palme koje se tijekom zime čuvaju u obiteljskom zimskom vrtu, zatim juke, višnje, tužne vrbe, nekoliko vrsta borova i japanski javor.

- Posađene su i različite biljke donesene s putovanja, čak s Floride, koje nas sada podsjećaju na naša brojna zanimljiva putovanja. Velika prednost okućnice svakako je i mali bazen neobičnog oblika koji je sagrađen još prije četrdesetak godina te ribnjak s čak nekoliko vrsta riba. Ono što oduševljava sve naše goste starinski je par ukrasnih kokoši imena Đurek i Katica koji slobodno šeću vrtom, kao simboli ovoga kraja - ponosno govori.

kontrec_vrt22-100618.jpg

kontrec_vrt26-100618.jpg 

Ratimir nam govori i kako, unatoč entuzijazmu i veselju, nije lako njemu i njegovoj supruzi Renati kao 70-godišnjacima aktivno raditi na vrtu. Ali, ljubav i strast prema uređenju okućnice guraju ih naprijed, a sve je ljepše kad vide rezultate svoga rada.

- Dobro je što se rezultati mogu pratiti svakodnevno, a samim je time i radost stalno prisutna - smije se Ratimir, kojega smo pitali koji je recept za uspješnu njegu ovako velikog vrta.

- Kao što sam rekao, puno ljubavi i svakodnevna dobra njega. Nema zabušavanja, nema brljavljenja. Morate biti jako disciplinirani. Dakle, košnja trave, obrezivanje, zalijevanje, dosadnja… Vrtnih aktivnosti je puno i moraju se izvršavati planirano. S tim da se svakih nekoliko godina izvrše određene promjene, poput vađenja nekih biljaka i sadnje novih - nabraja.

kontrec_vrt27-100618.jpg

kontrec_vrt28-100618.jpg 

Na pitanje koja mu je najdraža biljka u njegovu vrtu, Ratimir spremno odgovara:

- Palme, bez ikakve sumnje, i to zato što rastu u podneblju koje nije tipično za njih i zbog toga što su u našem kraju rijetke, posebne i neočekivane. Drage su mi i jer me podsjećaju na Jadran, koji je supruzi i meni jako drag.

Za njega je, kaže, lijep vrt onaj koji ima dušu, koji vlasnik sam uređuje i planira, sam bira bilje koje želi imati i time izražava svoju kreativnost. Zapravo, baš onakav kakav je njegov, koji nema godišnje doba kada je najljepši jer je za svojega vlasnika predivan u svako doba godine, pa čak i zimi kada se ističe ljepota zimzelenih biljaka i suživot s prirodom, od koje ovu obitelj dijeli samo staklena stijena verande koju grije kamin.

kontrec_vrt29-100618.jpg

kontrec_vrt30-100618.jpg

kontrec_vrt31-100618.jpg

Za nas je lijep svaki onaj vrt koji ima dušu 

kontrec_vrt32-100618.jpg

kontrec_vrt33-100618.jpg 

A planovi za budućnost?

- To je trenutak inspiracije. Bez plana nabavljamo biljke tamo gdje se zateknemo kada putujemo. Ili tražimo nešto određeno za pojedini dio vrta - ističe R.Težak.

Vrt osmišljen s puno ljubavi u Varaždinu

Foto: Berislava Picek/Hanza Media

Kategorije: Hrvaška

Split 3 podsjeća na scenu iz filma 'Blade Runner'

Čet, 09/08/2018 - 08:07

Reakcije stranih medija na izložbu koja je otvorena u njujorškoj MoMA-i, a obuhvaća arhitekturu na području bivše Jugoslavije, ne jenjavaju.

Najnoviji je u nizu vrlo zanimljiv članak u The New Yorkeru koji potpisuje Justin McGuirk, glavni kustos Design Museuma u Londonu i autor knjige “Radikalni gradovi”.

S područja Hrvatske nekoliko je projekata privuklo pozornost međunarodnog tiska pa tako gotovo svi ne kriju koliko ih se dojmio hotelski kompleks Haludovo na Krku Borisa Magaša, najpoznatijeg po projektu splitskog stadiona Poljud (čija je maketa također izložena u MoMA-i).

Podsjetimo kako su sedamdesetih Haludovom šetale Penthouseove zečice predvođene Bobom Guccioneom, koji je govorio: “Pronašli smo pravu formulu u borbi protiv hladnog rata”, a dnevno su se trošile goleme količine jastoga, kavijara i šampanjca.

Veliko preklapanje

U tekstu objavljenom u The New Yorkeru, među ostalim, piše: “Na obali su se preklapali Istok i Zapad. Resorti su bili otvoreni za sve, daleko od ‘ekskluzivnosti’ današnjeg turizma. Pa se tako u hotelskom kompleksu Haludovo, koji je oblikovao Magaš s investicijom izdavača Penthousea Guccionea, lokalno stanovništvo moglo družiti s međunarodnim slavnim osobama”.

Magaševim se ostvarenjem bavio i Edwin Heathcote koji je u opsežnom tekstu za Financial Times pod nazivom napisao da je čitava izložba veliko otkriće. Piše među ostalim da je “Haludovo bilo više seksi od bilo čega u Las Vegasu i više cool od bilo čega na obali Costa Brave, dok je danas kompleks toliko oronuo da slama srce”.

Kritičar The New Yorkera piše i o projektu Split 3 te navodi: “Većina stambenih zgrada u bivšoj Jugoslaviji bila je rezultat arhitektonskih natječaja, što je još jedan od razloga zašto je konačni rezultat toliko drugačiji. Umjesto uniformnosti, poticao se individualizam”.

Nastavlja: “Ako je Novi Beograd pratio klasični Le Corbusierov model, noviji se pristup planiranju razvio u Splitu. Moderni dio grada nazvan Split 3 izgrađen je sedamdesetih godina kako bi smjestio pedeset tisuća ljudi. Gradilo ga je nekoliko arhitekata, no dio koji potpisuje Ivo Radić nalikuje sceni iz Blade Runnera”.

Druga estetika

Edwin Heathcote oduševljen je i paviljonom za EXPO 1958. godine u Bruxellesu hrvatskog arhitekta i umjetnika Vjenceslava Richtera i tumači da je “udaljen od estetike komunističkih zemalja”. Svi se slažu da je riječ o modernističkoj arhitekturi i briljantnom odgovoru na socrealizam. Jonathon Keats iz Forbesa tvrdi da će izložba ispraviti “veliki povijesni propust, zanemarivanje ovog arhitektonskog opusa”, a jednako je pozitivan i Justin Davidson u Vultureu.

Spominju se i spomenik Vojina Bakića na Petrovoj gori. Autori su izložbe Martino Stierli, direktor odjela za dizajn njujorške MoMA-e, i Vladimir Kulić sa Sveučilišta Florida, dok je hrvatski kustos Maroje Mrduljaš. Naziv joj je “Toward a Concrete Utopia”, što se može prevesti dvojako: i kao “prema konkretnoj utopiji” i “prema betonskoj utopiji”.

Kategorije: Hrvaška