Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 24 min 14 sek od tega

URED PREDSJEDNICE O ZAHTJEVU SRPSKOG NARDONOG VIJEĆA 'Svatko ima pravo na zahtjeve i komentare, a za zakone su nadležni Vlada i Sabor'

Pon, 19/02/2018 - 15:41

Srpsko narodno vijeće (SNV), kao i svatko u Hrvatskoj kao demokratskoj državi, ima pravo postaviti zahtjev za ispunjenjem prava koja smatra važnima, a isto tako svatko te zahtjeve ima pravo podržavati ili ne, a ako njihovo ispunjavanje pretpostavlja izmjene ili donošenje novih zakona, za to su nadležni Vlada i Sabor, odgovoreno je Hini u ponedjeljak iz Ureda predsjednice Republike na upit za komentar SNV-ove Izjave o pravima Srba u Hrvatskoj.

"U Republici Hrvatskoj kao demokratskoj državi svatko ima pravo postaviti zahtjev za ispunjenjem prava koja smatra važnima, tako i Srpsko narodno vijeće, a isto tako svatko ih ima pravo podržavati ili ne podržavati.

U mjeri u kojoj bi ispunjenje tih zahtjeva pretpostavljalo izmjene zakona ili donošenje novih, za to su nadležni Vlada Republike Hrvatske i mjerodavna tijela Hrvatskog sabora odnosno Hrvatski sabor", stoji u odgovoru Pantovčaka.

Srpsko narodno vijeće objavilo je Izjavu o pravima Srba u Hrvatskoj, usvojenu na trećoj Velikoj skupštini održanoj prošlog tjedna, u kojoj se ocjenjuje da u proteklih pet godina položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je u nizu aspekata i unazađen, te se u 13 točaka navode zadaci u borbi za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena.

Velika skupština Srpskog narodnog vijeća očekuje da će Vlada i državne institucije aktivno i tijesno surađivati na realizaciji ciljeva navedenih u Izjavi.

SNV u njoj, među inim, ističe da su Srbi i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama, te očekuje i traži od Vlade i institucija da zaustave taj trend.

Očekuje i dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj, upozorava i da ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina nije u skladu s Ustavom "jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima".

Također, u Izjavi navode da "institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava".

Kategorije: Hrvaška

FOTO: OVAJ MLADI PAR IMA NAJBOLJI POSAO NA SVIJETU Plaćaju im da se seksaju u luksuznim hotelima i pišu recenzije za ultimativni vodič za ljubavnike

Pon, 19/02/2018 - 15:37

Australski par dobio je na natječaju po mnogima najbolji posao na svijetu. Naime, 23-godišnja Jessica D'Argent i njezin dečko 26-godišnji Justin Engelke plaćeni su da posjećuju luksuzne hotele i pišu o svojim intimnim iskustvima u svakom od njih. Ovu ponudu dobili su nakon što su pobijedili na natjecanju za erotični putopisni vodič pod imenom Places of Intimacy.

Nakon toga su brojne noći proveli po hotelima diljem Australije, a svaki im je platio da napišu kako je prošao njihov intimni susret. - Sobu je osvjetljivao vanjski tuš, a ljuljačka je visjela sa stropa. Bila je na prikladnoj visini i 'zvala nas je'. Podigao sam Jess na sjedalo i lagano je milovao, a ona se ljuljala sretno u mom naručju - opisao je Justin njihovu noć u The Atlantic hotelu u Byron Bayu.

jess 

Ulaz u VDL Stanley u Tasmaniji Jessica je nazvala 'stepenicama prema sedmom nebu'.

- Zatvorila sam vrata i potrčala stepenicama prema krevetu, no on me uhvatio prije nego li sam zakoračila na posljednju stepenicu. Gurnuo me prema kamenom zidu, a onda smo proslavili to što smo se našli na ovom prekrasnom mjestu. Neko vrijeme mi je trebalo da dođem k sebi i popnem se napokon do kreveta. Soba je izgledala rajski, a mi smo samo uživali jedno u drugom - opisala je.

Jessica i Justin, koji su zajedno šest godina, bili su jedan su od 10 parova izabranih diljem svijeta koji su svojim vatrenim opisima doprinijeli nekonvencionalnom turističkom vodiču kompanije Skyn koja proizvodi kondome.

jess1 

- Od balkona do kade, od kauča do hodnika, Skynov vodič za intimnost koristi stvarna intimna iskustva kako bi informirao čitatelje o najboljim mjestima na svijetu na kojima možete voditi ljubav - kazali su iz kompanije.

- Put je bio nevjerojatan, dva tjedna smo obilazili hotele i plaćeni su nam svi troškovi u luksuznim hotelima diljem Australije kako bi napisali svoja iskustva. Da budemo jasni, nismo samo pisali o seksu, već smo ujedno recenzirali hotel - našalio se Justin.

Kaže kako su se njegova obitelj i prijatelji dobro zabavili čitajući njegove opise u stilu '50 nijansi sive' i predložio da se erotični vodič ostavi na stolu za goste koji dođu na večeru.

jess3 

- Za natjecanje smo se prijavili na Instagramu. Morali smo proći mini-kviz, a onda poslati video u kojem se predstavljamo. Poslije je uslijedio intervju putem Skypea. Proces prijave bio je prilično naporan no imao sam dobar osjećaj i rekao Jessici da mislim da ćemo pobijediti i srećom uspjeli smo.

Par je dosad odsjeo u hotelima s pet zvjezdica - The VDL u Tasmaniji, The Atlantic u Byron Bayu, The Ovolo u Melbourneu, The Old Clare Hotelu u Sydneyu i The Empire Spa Resortu u Zapadnoj Australiji.

Njihove recenzije nalaze se u vodiču 'Places of Intimacy', kojeg je Skyn opisao kao vodič za mjesta savršena za intimnost. Osim hotela iz Australije, tu su i hoteli i iz SAD-a, Francuske, Portugala i Brazila.

jess4 

Kategorije: Hrvaška

PAD JEDNOG OD NAJDUGOVJEČNIJIH GRADONAČELNIKA U HRVATSKOJ? Zbog jedne odluke protiv sebe spojio nespojivo: SDP, Most, Živi zid i Projekt Domovinu!

Pon, 19/02/2018 - 15:28

U Zaprešiću nema smjene vlasti, nema smjene predsjednika Gradskog vijeća. Što će biti s naplatom parkiranja, odlučit će Gradsko vijeće na sljedećoj sjednici. Ali, ja se nadam i vjerujem da će naplata ostati - kaže prvi čovjek Zaprešića, HDZ-ov Željko Turk.

Deset godina je gradonačelnik, a još šest bio je zamjenik gradonačelnika. Dosad su sve njegove odluke u Gradskom vijeću prolazile bez problema, no jedna od posljednjih, ona da se u Zaprešiću uvede naplata parkiranja, još je pod velikim upitnikom. Turk je, naime, tim potezom uspio ono što malo kome uspijeva - uspio je spojiti naizgled nemoguće i protiv sebe ujediniti svu oporbu - SDP, Most, Živi zid i Projekt Domovinu. Upravo su se vijećnici tih stranaka usprotivili odluci o naplati parkiranja. Problem za Turka nastao je kad se protiv te odluke izjasnila donedavno HDZ-ova vijećnica Ljiljana Popovački Račić koja je zbog toga napustila stranku i prešla u nezavisne zastupnike. Time je Turku u Gradskom vijeću srušila većinu. Iako je naplata parkiranja službeno počela 1. veljače, velika je vjerojatnost da ta odluka bude ukinuta. Naravno, ako pri svojoj odluci ostane svih 11 vijećnika koji su 6. veljače predsjedniku Gradskog vijeća Dragi Bagi urudžbirali zahtjev za sazivanjem nove sjednice na kojoj bi glavna točka dnevnog reda bila “Prijedlog Odluke o stavljanju izvan snage Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića”.

Novi nameti

Bago je tu sjednicu dužan sazvati u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva, a prema zadnjim informacijama, sjednica će se najvjerojatnije održati 26. veljače.

- Ako oporba ima dovoljno ruku, može srušiti odluku. Parking je ovdje okidač da se malo pokažu politički mišići. Nisam time opterećen. Ovo je jedno političko iskustvo od kojeg ne treba bježati, no mislim da se neće promijeniti ništa bitno - smatra Turk. Objašnjava da su naplatu odlučili uvesti jer je Zaprešić jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji je nema i zbog toga što su se razvojem grada i povećanjem broja stanovnika u centru počele stvarati velike gužve.

- Mislim da je tu više problem u komunikaciji, a ne u stvarnosti. Jasno je da se oporba, koju uvažavam, sada drži zajedno i da ima negativno mišljenje o parkingu. Ali za ovih dvadesetak dana koliko se odluka o naplati primjenjuje, u Zaprešiću je prodano 1900 mjesečnih i godišnjih parkirališnih karata, te nepunih 30.000 dnevnih. Oporba govori da smo uveli novi namet, što je s jedne strane točno, no činjenica je da mjesečna parkirališna karta za građane stoji 40 ili 50 kuna. Pri donošenju te odluke rekli smo da ćemo napraviti i reviziju te dodatno smanjiti cijenu, što ostaje kao mogućnost. Vodili smo računa da građane dodatno ne opterećujemo. Novac od parkinga ide preko komunalnog poduzeća i tu nije riječ o koncesiji, niti o privatnom biznisu. Donijeli smo odluku da za mjesta gdje se parkira nema više izdvajanja za komunalno uređenje jer će se to naplaćivati upravo iz segmenta prodanih karata - govori Turk. Dodaje kako smatra da naplata parkinga nije negativno prihvaćena u gradu, ali da je to u političkoj utakmici “zgodan element”.

Rat na Facebooku

Oporba je, pak, svoje već iznijela, što na aktualnom satu, što na Facebooku. Spornim smatraju to što je HDZ-ov vijećnik Mario Jurič glasao za uvođenje naplate parkiranja, a ujedno je voditelj nabave tvrtke koji vodi posao naplate parkiranja.

- Smatrate li to moralnim - pitala je gradonačelnika na aktualnom satu Barbara Knežević, vijećnica Projekta Domovina. Pravi odgovor nije dobila, samo komentar “kako on prema Zakonu nije u sukobu interesa”. Oporba je Turka prozvala i zbog nabave parkirališnih aparata. Naime, gradska tvrtka Zaprešić d.o.o. putem jednostavne nabave kupila je šest uličnih parkirališnih aparata po cijeni od 199.000 kuna, a još 30-ak ih je, također putem jednostavne nabave, unajmila po cijeni od 199.000 kn. Oporba smatra da je to razdvajanje napravljeno kako bi se izbjegla nabava putem javnog natječaja, što Zakon propisuje za nabavu iznad 200.000 kuna. Turk opovrgava da su htjeli zaobići zakon. Kaže da su, kad se krenulo u naplatu prve zone, to unaprijed dogovorili i da je proveden natječaj, te da su zbog toga što je bilo malo vremena, a nisu znali hoće li to uspjeti, dio aparata uzeli u najam kako bi ih poslije, u slučaju potrebe, mogli vratiti.

No, uvođenje naplate parkiranja nije jedini problem u Zaprešiću. Sugovornici iz toga grada za koji Turk ističe da je u dvadesetak godina narastao sa 12 tisuća na 28 tisuća stanovnika, ističu da u gradu postoji niz problema, ali da mnogi prolaze ispod medijskog radara. Spominju tako uhljebe, nepotizam, sporne javne nabave, pogodovanja, rastrošnost... Pažnju na Zaprešić tako je nedavno privukao Turkov bliski suradnik Željko Majcen, direktor gradskog komunalnog poduzeća Vodoopskrba i odvodnja. U središtu zanimanja medija našao se zbog pokušaja kupnje luksuznog automobila. Javna nabava automobila bila je procijenjena na 270.000 kuna, odnosno 340.000 kuna s PDV-om. No, ubrzo nakon što je priča završila u medijima, objavljeno je da im nije stigla niti jedna ponuda, no upućeniji iz Zaprešića kažu da je Majcen, zbog velikog interesa medija za slučaj, odustao od kupnje luksuznog automobila. Inače, sin Željka Majcena nedavno je zaposlen kao direktor tvrtke Komunalno gospodarstvo Brdovec d.o.o., a zanimljivo je da je ta općina na čijem je čelu SDP-ov Alen Prelec, to komunalno poduzeće osnovala prije dva mjeseca 21. prosinca 2017. A nekako istodobno Prelecov sin dobio je posao u Zaprešiću d.o.o. na naplati parkinga.

Još jednog Turkova prijatelja Zaprešićani su nam često spominjali. Riječ je o Ivi Lukiću, poduzetniku i vlasniku tvrtke Graditelj-Zaprešić. Lukić je i Turkov stranački kolega, HDZ-ovac, zajedno, kažu Zaprešićani, ljetuju i skijaju, pa ne čudi što u tom gradu sumnjičavo gledaju na njegove poslove s gradom. U registru sklopljenih ugovora našli smo ih barem desetak, od milijunskih do onih koji se kreću nešto ispod 500.000 kuna, što znači da ne podliježu javnom natječaju.

zapresic_reportaza6-160218.jpg 

- Nema tu ništa sporno. Ne možete biti u politici i još deset godina gradonačelnik, a da ne poznajete ljude. Zaprešić je mali grad. Ispada da se netko tko mi je prijatelj ne bi smio javiti na natječaj. Normalno je da ljudi pričaju, pogotovo jer smo iz iste stranke. A i oporba uvijek traži način gdje će napraviti neke političke poene. Zbog toga se ne odričem prijatelja. U svemu pokušavamo biti transparentni i uvijek sam dobivao bezuvjetna mišljenja revizije. A na oporbi je da napada, da komentira, da pokušava napraviti bolje i da je malo zločesta - govori gradonačelnik Turk dok razgovaramo u njegovu gradskom uredu. Priču o njegovu prijatelju prekida iznenadni posjetitelj.

- To je Ivo - kaže nam Turk i dobacuje prijatelju pomalo ironično: “Dođi, Ivo, trebaju te zbog sukoba interesa”.

U Turkov ured ulazi zaprešićki poduzetnik Lukić. Ozbiljan je, pomalo zatečen našom prisutnošću, ali sjeda s nama za stol i uključuje se u priču.

- Kakav sukob interesa? Ljudi uvijek sumnjaju, ali to nema nikakve veze ako radiš u struci, ono što je tvoj posao. Magistrirao sam građevinarstvo. U svom poslu imam toliko kapitalnih objekata da mogu prozvati koga hoću. Meni je ovo što radim za grad sekundarno. To nisu moji temeljni poslovi. Imam tvrtku već 36 godina, inženjere, 36 zaposlenih, tehniku... Gradio sam kuće, vile, više od 300 stanova, radio sam desetak godina za HT i T-Mobile... Pa, kad mi netko kaže da sam u sukobu interesa, to je strašno. To govore ljudi koji ne poznaju struku - govori Lukić. Na upit o ugovorima s Gradom, odgovara da tu nema ništa sporno.

- Sve je to javni natječaj - kaže.

- Ipak, imate dosta ugovora na granici 500 tisuća kuna, koji ne idu na natječaj - uzvraćam.

- Ma, to je ništa - odgovara Lukić arogantno.

Zemljište do smetlišta

Gradonačelnik Turk dodaje da i druge tvrtke dobivaju poslove.

- Posao uređenja glavnoga gradskog trga u vrijednosti oko 9 milijuna kuna dobila je tvrtka Mihaliček iz Zaprešića, Graditelj je posao na obnovi Novih dvora dobio na javnom natječaju, Našice cement radile su na gradnji kuglane. Cestu gradi Vijadukt, tu je i tvrtka Hvar... nabraja Turk i dodaje: “I Mihaliček mi je prijatelj, igramo zajedno tenis”.

- Je li i on HDZ-ovac - pitam.

- Nije - smije se Turk i dodaje da svih ovih godina nije baš stekao puno neprijatelja.

Lukić je nedavno kupio i 17.000 kvadrata gradskog zemljišta, i to po cijeni 67 kuna po kvadratu.

- Točno je da je kvadrat bio 67 kuna. Po meni je to vrijednost jedne kune, to je zemljište do smetlišta. I ranije sam u tom dijelu kupio privatnu zemlju. Tamo će biti projekt bioenergane. Treba naći investitora koji će uložiti nekoliko milijuna eura u projekt. Imam sve dozvole - kaže Lukić.

Suglasnost da mu se po toj cijeni proda zemljište dobio je na sjednici Gradskog vijeća koja je održana 19. prosinca 2017. dok je Turk još imao većinu.

Lukić je, prema našim informacijama, dokumente za uknjižbu predao 28. prosinca, a već dan poslije uknjižba je provedena. Dakle, u desetak dana Lukić je uspio sve srediti - dobiti suglasnost za kupnju, sklopiti ugovor s Gradom, izvršiti uplatu i provesti uknjižbu. Građevinsku dozvolu dobio je prije dvije godine na tvrtku Graditelj Zaprešić, ali ju je prebacio na tvrtku Dynamis d.o. za trgovinu Zaprešić.

Lukić je sagradio i stambenu zgradu u središtu grada, u kojoj stanove imaju svi istaknutiji Zaprešićani - od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, Željka Majcena, zamjenika gradonačelnika Alana Labusa do pročelnice za graditeljstvo u Uredu gradonačelnika Marine Jaman u čijem uredu, kažu Zaprešićani, radi i zet Ive Lukića.

Najbolja vrata

- Točno je, ljudi su kupili stanove i opet se vraćamo na struku. To je prva stambena zgrada u Zaprešiću koja ima najbolju statiku, zvučnu izolaciju, kvalitetu. Ulazna vrata su bila 3200 eura i zadovoljavaju četiri europska standarda. Imam urede u toj zgradi, a neki građevinari ne smiju ni doći u zgrade koje su gradili koliko su nekvalitetne - govori već ljutito Lukić i napušta Ured gradonačelnika. Čeka ga, kaže, sastanak.

Iako Lukić govori da mu poslovi s Gradom nisu primarni, zanimljivo je pogledati koje je sve poslove radio za Grad u posljednjih nekoliko godina. Najunosniji je bio onaj sklopljen za održavanje nerazvrstanih cesta. Sklopljen je za razdoblje od 22. srpnja 2014. do 31. prosinca 2015. i bio je vrijedan 4,5 milijuna kuna. Lukić je tijekom 2015. s Gradom sklopio još četiri ugovora. Jedan je bio za izvođenje radova na dvorani POU Zaprešić. Ugovor je bio dvomjesečni, sklopljen 7. kolovoza 2015. u vrijednosti 471.293 kune. Na istoj dvorani radili su i petnaestak dana poslije i za taj su posao dobili 117.753,75 kuna. Graditelj Zaprešić te je godine izvodio i radove na OŠ Bistra-Jablanovac i za to su dobili 494.113,75 kuna. Za razdoblje od 27. listopada do 31. prosinca 2015. Lukić je s Gradom sklopio novi ugovor u vrijednosti 387.272,71 kunu, a ugovor se odnosio za izvođenje radova na obnovi i rekonstrukciji vršilnice. Graditelj Zaprešić obavljao je poslove i u 2016. Radili su na sanaciji školske zgrade PŠ Jablanovec, za što su dobili 511.990,80 kuna (otvoreni postupak). Zatim ponovno slijede radovi na obnovi vršilnice vrijedni 5,454.063,66 kuna. Ugovor je sklopljen 22. kolovoza 2016. na 12 mjeseci. Za rekonstrukciju zgrade u Fistrićevoj ulici Graditelj Zaprešić dobio je 487.784,75 kuna. Ugovor je bio sklopljen 2. rujna 2016., a poslije su odrađeni i dodatni radovi u vrijednosti 119.000 kuna. Za taj posao u vrijednosti 607.564 kuna proveden je pregovarački postupak bez prethodne objave. Početkom prosinca 2016. Graditelj Zaprešić imao je 30 dana radove na sanaciji ŽC 22626. Vrijednost toga ugovora bila je 479.550 kuna, a ugovor je sklopljen 7. prosinca 2016. U travnju 2017. uslijedio je posao uređenja okoliša D. D. Ivanec koji je trajao 60 dana i za koji je Graditelj Zaprešić dobio 475.098,70 kuna. Kad je riječ o ugovorima sklopljenim po provedbi postupaka bagatelne vrijednosti, u registru ih je u posljednje tri godine zabilježeno još sedam u vrijednosti od 29.955 do 273.897 kuna. Gradonačelnik Turk, koji je ujedno predsjednik Udruge gradova i član Odbora regija Europskog parlamenta, ponosan je na ono što je napravio u dosadašnjih deset godina mandata. Najviše ga veseli to što je Zaprešić prema ocjeni Ministarstva regionalnog razvoja i njihovim najvažnijim parametrima, deseti grad od njih 128.

Uvijek može bolje

- Trudimo se, ulažemo u gospodarstvo. Nemam više ambicija u visokoj politici - kaže Turk koji je bio i zastupnik u Saboru, a član je Predsjedništva HDZ-a. Želja mu je, kaže, da u ovom mandatu da još jedan, novi zamah gradu.

- Uvijek može bolje, ali da smo na dobrom putu, pokazuju naši rezultati - govori Turk i navodi neke od najvažnijih projekata; u tijeku je gradnja kružnog toka Veliki vrh, nastavak gradnje Južne obilaznice, infrastrukturnog projekta državnog značenja, modernizacija željezničke pruge Zaprešić - Zabok, a u planu je i projekt Zagreb na Savi. Tu je i dogradnja OŠ Kupljenovo, energetska obnova zgrade OŠ Ljudevita Gaja, na natječaj je prijavljen projekt uređenja nogometnog terena NK Inter, a završena je i gradnja nove kuglane, projekt u vrijednosti gotovo 10 milijuna kuna. Mandat će, kaže, zasigurno obilježiti projekt “Novo ruho Novih dvora”, a posebno ističe projekt vršilnice, koja će se koristiti za razne kulturno-umjetničke manifestacije tijekom cijele godine. Za sebe će reći kako nije “strašno bogat” i da ima život izvan politike.

- Bogato sam se oženio, imam ‘elitnu vilu’ od 35 kvadrata u Novalji, što sam naslijedio od punice, dvije obiteljske kuće, dvoje djece i najbolju suprugu na svijetu. Iz hobija se bavim vinom pa supruga Nada i ja obrađujemo 700 čokota loze, ali svatko na svojoj strani, da se ne bismo posvađali - šali se Turk kojemu, kad je riječ o zaprešićkim projektima, oporba ipak zamjera neke nepravilnosti. Tako ističu da su iz financijskog plana ipak ispali neki projekti, poput gradnje sportske dvorane jedne osnovne škole i bazena, a sredstva za neke projekte povećana su, primjerice obnova vršilnice stajala je oko 2 milijuna kuna više od predviđenog, a gradnja kuglane oko četiri milijuna više. Zamjeraju mu i to što su se neki projekti dogovarali prije nego što su dobili suglasnost Gradskog vijeća. Naime, ako je suditi prema dokumentaciji kojom raspolažemo, može se zaključiti da čelni ljudi i administracija u Zaprešiću prilično “ratuju” s brojkama u datumima. Dokaz za to su i dva ugovora o kreditu. Jedan se odnosi na tamošnju Visoku školu za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” koja se htjela proširiti, pa je za tu namjenu kupila prostor u Zagrebu, u Lastovskoj ulici.

Neobični datumi

U njihovoj dokumentaciji je i Odluka o davanju suglasnosti za kupoprodaju poslovnog prostora po cijeni od 682.350 eura i dugoročno zaduženje. Dakle, Gradsko vijeće im je odobrilo svotu nešto veću od 682.000 eura, no u ZK izvatku stoji da je upisana hipoteka na 809.000 eura. Ne poklapaju se ni datumi jer im je suglasnost dana na sjednici Gradskog vijeća održanoj 26. ožujka 2015., a iz ZK izvatka je vidljivo da Ugovor o založnom pravu datira od 23. veljače 2015., što je više od mjesec dana prije nego što su uopće dobili suglasnost Gradskog vijeća. Slično je i s drugim kreditom u vrijednosti 11 milijuna eura, koji je podignut za projekt pročistača. Kredit je uzela gradska tvrtka Vodovod i odvodnja, dok je Grad Zaprešić bio založni dužnik koji je u zalog dao zgradu u kojoj je, vjerojatno u najmu, Općinski sud u Novom Zagrebu - Stalna služba u Zaprešiću. Taj je ugovor sastavljen 9. lipnja 2015., dok je suglasnost Gradskog vijeća dana tjedan dana poslije, dakle, 16. lipnja 2015. Prema dokumentaciji, ugovor je ovjeren odmah sljedeći dan, 17. lipnja, i to tako da je gradonačelnik s tim danom opunomoćio svog zamjenika Damira Benčevića da u ime Grada potpiše ugovor, što je on učinio isti dan.

Svagdje se “posluje” slično

Zaprešićani spominju i televiziju Zapad, čiji je direktor Dario Baća, bivši nezavisni vijećnik koji je nakon lokalnih izbora dao glas HDZ-u i postao 11. vijećnik, čime su dobili većinu. Otkad je on direktor, govore naši izvori, izdvajanja iz proračuna za tu televiziju koja je dobivala oko 420.000, povećala su se za 300.000 kuna, a tu su i dodatni iznosi za pojedine TV projekte. Baća je, kažu, prethodno bio savjetnik gradonačelnika te mu je i za prošlog mandata držao većinu.

Zaprešićani ističu kako im je jasno da njihov grad nije specifičan po svemu što se događa. Slično se “posluje” i ostalim manjim sredinama, gdje su godinama na vlasti iste strukture. No, kažu da će Turk, ostane li doista bez većine, ubuduće puno teže provoditi odluke. I sam gradonačelnik kaže kako je “jasno da bi u tom slučaju bilo teže”, ali je na pitanje ima li većinu ili ne, ipak ostao nedorečen.

- Točan odgovor na to znat ćemo nakon sljedeće sjednice Gradskog vijeća - zaključio je Turk.

Kategorije: Hrvaška

Optužuju ga za nepotizam, sporne javne nabave, pogodovanja, rastrošnost, zapošljavanje uhljeba, on kaže: 'Nema ništa sporno'

Pon, 19/02/2018 - 15:28

U Zaprešiću nema smjene vlasti, nema smjene predsjednika Gradskog vijeća. Što će biti s naplatom parkiranja, odlučit će Gradsko vijeće na sljedećoj sjednici. Ali, ja se nadam i vjerujem da će naplata ostati - kaže prvi čovjek Zaprešića, HDZ-ov Željko Turk.

Deset godina je gradonačelnik, a još šest bio je zamjenik gradonačelnika. Dosad su sve njegove odluke u Gradskom vijeću prolazile bez problema, no jedna od posljednjih, ona da se u Zaprešiću uvede naplata parkiranja, još je pod velikim upitnikom. Turk je, naime, tim potezom uspio ono što malo kome uspijeva - uspio je spojiti naizgled nemoguće i protiv sebe ujediniti svu oporbu - SDP, Most, Živi zid i Projekt Domovinu. Upravo su se vijećnici tih stranaka usprotivili odluci o naplati parkiranja. Problem za Turka nastao je kad se protiv te odluke izjasnila donedavno HDZ-ova vijećnica Ljiljana Popovački Račić koja je zbog toga napustila stranku i prešla u nezavisne zastupnike. Time je Turku u Gradskom vijeću srušila većinu. Iako je naplata parkiranja službeno počela 1. veljače, velika je vjerojatnost da ta odluka bude ukinuta. Naravno, ako pri svojoj odluci ostane svih 11 vijećnika koji su 6. veljače predsjedniku Gradskog vijeća Dragi Bagi urudžbirali zahtjev za sazivanjem nove sjednice na kojoj bi glavna točka dnevnog reda bila “Prijedlog Odluke o stavljanju izvan snage Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zaprešića”.

Novi nameti

Bago je tu sjednicu dužan sazvati u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva, a prema zadnjim informacijama, sjednica će se najvjerojatnije održati 26. veljače.

- Ako oporba ima dovoljno ruku, može srušiti odluku. Parking je ovdje okidač da se malo pokažu politički mišići. Nisam time opterećen. Ovo je jedno političko iskustvo od kojeg ne treba bježati, no mislim da se neće promijeniti ništa bitno - smatra Turk. Objašnjava da su naplatu odlučili uvesti jer je Zaprešić jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji je nema i zbog toga što su se razvojem grada i povećanjem broja stanovnika u centru počele stvarati velike gužve.

- Mislim da je tu više problem u komunikaciji, a ne u stvarnosti. Jasno je da se oporba, koju uvažavam, sada drži zajedno i da ima negativno mišljenje o parkingu. Ali za ovih dvadesetak dana koliko se odluka o naplati primjenjuje, u Zaprešiću je prodano 1900 mjesečnih i godišnjih parkirališnih karata, te nepunih 30.000 dnevnih. Oporba govori da smo uveli novi namet, što je s jedne strane točno, no činjenica je da mjesečna parkirališna karta za građane stoji 40 ili 50 kuna. Pri donošenju te odluke rekli smo da ćemo napraviti i reviziju te dodatno smanjiti cijenu, što ostaje kao mogućnost. Vodili smo računa da građane dodatno ne opterećujemo. Novac od parkinga ide preko komunalnog poduzeća i tu nije riječ o koncesiji, niti o privatnom biznisu. Donijeli smo odluku da za mjesta gdje se parkira nema više izdvajanja za komunalno uređenje jer će se to naplaćivati upravo iz segmenta prodanih karata - govori Turk. Dodaje kako smatra da naplata parkinga nije negativno prihvaćena u gradu, ali da je to u političkoj utakmici “zgodan element”.

Rat na Facebooku

Oporba je, pak, svoje već iznijela, što na aktualnom satu, što na Facebooku. Spornim smatraju to što je HDZ-ov vijećnik Mario Jurič glasao za uvođenje naplate parkiranja, a ujedno je voditelj nabave tvrtke koji vodi posao naplate parkiranja.

- Smatrate li to moralnim - pitala je gradonačelnika na aktualnom satu Barbara Knežević, vijećnica Projekta Domovina. Pravi odgovor nije dobila, samo komentar “kako on prema Zakonu nije u sukobu interesa”. Oporba je Turka prozvala i zbog nabave parkirališnih aparata. Naime, gradska tvrtka Zaprešić d.o.o. putem jednostavne nabave kupila je šest uličnih parkirališnih aparata po cijeni od 199.000 kuna, a još 30-ak ih je, također putem jednostavne nabave, unajmila po cijeni od 199.000 kn. Oporba smatra da je to razdvajanje napravljeno kako bi se izbjegla nabava putem javnog natječaja, što Zakon propisuje za nabavu iznad 200.000 kuna. Turk opovrgava da su htjeli zaobići zakon. Kaže da su, kad se krenulo u naplatu prve zone, to unaprijed dogovorili i da je proveden natječaj, te da su zbog toga što je bilo malo vremena, a nisu znali hoće li to uspjeti, dio aparata uzeli u najam kako bi ih poslije, u slučaju potrebe, mogli vratiti.

No, uvođenje naplate parkiranja nije jedini problem u Zaprešiću. Sugovornici iz toga grada za koji Turk ističe da je u dvadesetak godina narastao sa 12 tisuća na 28 tisuća stanovnika, ističu da u gradu postoji niz problema, ali da mnogi prolaze ispod medijskog radara. Spominju tako uhljebe, nepotizam, sporne javne nabave, pogodovanja, rastrošnost... Pažnju na Zaprešić tako je nedavno privukao Turkov bliski suradnik Željko Majcen, direktor gradskog komunalnog poduzeća Vodoopskrba i odvodnja. U središtu zanimanja medija našao se zbog pokušaja kupnje luksuznog automobila. Javna nabava automobila bila je procijenjena na 270.000 kuna, odnosno 340.000 kuna s PDV-om. No, ubrzo nakon što je priča završila u medijima, objavljeno je da im nije stigla niti jedna ponuda, no upućeniji iz Zaprešića kažu da je Majcen, zbog velikog interesa medija za slučaj, odustao od kupnje luksuznog automobila. Inače, sin Željka Majcena nedavno je zaposlen kao direktor tvrtke Komunalno gospodarstvo Brdovec d.o.o., a zanimljivo je da je ta općina na čijem je čelu SDP-ov Alen Prelec, to komunalno poduzeće osnovala prije dva mjeseca 21. prosinca 2017. A nekako istodobno Prelecov sin dobio je posao u Zaprešiću d.o.o. na naplati parkinga.

Još jednog Turkova prijatelja Zaprešićani su nam često spominjali. Riječ je o Ivi Lukiću, poduzetniku i vlasniku tvrtke Graditelj-Zaprešić. Lukić je i Turkov stranački kolega, HDZ-ovac, zajedno, kažu Zaprešićani, ljetuju i skijaju, pa ne čudi što u tom gradu sumnjičavo gledaju na njegove poslove s gradom. U registru sklopljenih ugovora našli smo ih barem desetak, od milijunskih do onih koji se kreću nešto ispod 500.000 kuna, što znači da ne podliježu javnom natječaju.

zapresic_reportaza6-160218.jpg 

- Nema tu ništa sporno. Ne možete biti u politici i još deset godina gradonačelnik, a da ne poznajete ljude. Zaprešić je mali grad. Ispada da se netko tko mi je prijatelj ne bi smio javiti na natječaj. Normalno je da ljudi pričaju, pogotovo jer smo iz iste stranke. A i oporba uvijek traži način gdje će napraviti neke političke poene. Zbog toga se ne odričem prijatelja. U svemu pokušavamo biti transparentni i uvijek sam dobivao bezuvjetna mišljenja revizije. A na oporbi je da napada, da komentira, da pokušava napraviti bolje i da je malo zločesta - govori gradonačelnik Turk dok razgovaramo u njegovu gradskom uredu. Priču o njegovu prijatelju prekida iznenadni posjetitelj.

- To je Ivo - kaže nam Turk i dobacuje prijatelju pomalo ironično: “Dođi, Ivo, trebaju te zbog sukoba interesa”.

U Turkov ured ulazi zaprešićki poduzetnik Lukić. Ozbiljan je, pomalo zatečen našom prisutnošću, ali sjeda s nama za stol i uključuje se u priču.

- Kakav sukob interesa? Ljudi uvijek sumnjaju, ali to nema nikakve veze ako radiš u struci, ono što je tvoj posao. Magistrirao sam građevinarstvo. U svom poslu imam toliko kapitalnih objekata da mogu prozvati koga hoću. Meni je ovo što radim za grad sekundarno. To nisu moji temeljni poslovi. Imam tvrtku već 36 godina, inženjere, 36 zaposlenih, tehniku... Gradio sam kuće, vile, više od 300 stanova, radio sam desetak godina za HT i T-Mobile... Pa, kad mi netko kaže da sam u sukobu interesa, to je strašno. To govore ljudi koji ne poznaju struku - govori Lukić. Na upit o ugovorima s Gradom, odgovara da tu nema ništa sporno.

- Sve je to javni natječaj - kaže.

- Ipak, imate dosta ugovora na granici 500 tisuća kuna, koji ne idu na natječaj - uzvraćam.

- Ma, to je ništa - odgovara Lukić arogantno.

Zemljište do smetlišta

Gradonačelnik Turk dodaje da i druge tvrtke dobivaju poslove.

- Posao uređenja glavnoga gradskog trga u vrijednosti oko 9 milijuna kuna dobila je tvrtka Mihaliček iz Zaprešića, Graditelj je posao na obnovi Novih dvora dobio na javnom natječaju, Našice cement radile su na gradnji kuglane. Cestu gradi Vijadukt, tu je i tvrtka Hvar... nabraja Turk i dodaje: “I Mihaliček mi je prijatelj, igramo zajedno tenis”.

- Je li i on HDZ-ovac - pitam.

- Nije - smije se Turk i dodaje da svih ovih godina nije baš stekao puno neprijatelja.

Lukić je nedavno kupio i 17.000 kvadrata gradskog zemljišta, i to po cijeni 67 kuna po kvadratu.

- Točno je da je kvadrat bio 67 kuna. Po meni je to vrijednost jedne kune, to je zemljište do smetlišta. I ranije sam u tom dijelu kupio privatnu zemlju. Tamo će biti projekt bioenergane. Treba naći investitora koji će uložiti nekoliko milijuna eura u projekt. Imam sve dozvole - kaže Lukić.

Suglasnost da mu se po toj cijeni proda zemljište dobio je na sjednici Gradskog vijeća koja je održana 19. prosinca 2017. dok je Turk još imao većinu.

Lukić je, prema našim informacijama, dokumente za uknjižbu predao 28. prosinca, a već dan poslije uknjižba je provedena. Dakle, u desetak dana Lukić je uspio sve srediti - dobiti suglasnost za kupnju, sklopiti ugovor s Gradom, izvršiti uplatu i provesti uknjižbu. Građevinsku dozvolu dobio je prije dvije godine na tvrtku Graditelj Zaprešić, ali ju je prebacio na tvrtku Dynamis d.o. za trgovinu Zaprešić.

Lukić je sagradio i stambenu zgradu u središtu grada, u kojoj stanove imaju svi istaknutiji Zaprešićani - od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, Željka Majcena, zamjenika gradonačelnika Alana Labusa do pročelnice za graditeljstvo u Uredu gradonačelnika Marine Jaman u čijem uredu, kažu Zaprešićani, radi i zet Ive Lukića.

Najbolja vrata

- Točno je, ljudi su kupili stanove i opet se vraćamo na struku. To je prva stambena zgrada u Zaprešiću koja ima najbolju statiku, zvučnu izolaciju, kvalitetu. Ulazna vrata su bila 3200 eura i zadovoljavaju četiri europska standarda. Imam urede u toj zgradi, a neki građevinari ne smiju ni doći u zgrade koje su gradili koliko su nekvalitetne - govori već ljutito Lukić i napušta Ured gradonačelnika. Čeka ga, kaže, sastanak.

Iako Lukić govori da mu poslovi s Gradom nisu primarni, zanimljivo je pogledati koje je sve poslove radio za Grad u posljednjih nekoliko godina. Najunosniji je bio onaj sklopljen za održavanje nerazvrstanih cesta. Sklopljen je za razdoblje od 22. srpnja 2014. do 31. prosinca 2015. i bio je vrijedan 4,5 milijuna kuna. Lukić je tijekom 2015. s Gradom sklopio još četiri ugovora. Jedan je bio za izvođenje radova na dvorani POU Zaprešić. Ugovor je bio dvomjesečni, sklopljen 7. kolovoza 2015. u vrijednosti 471.293 kune. Na istoj dvorani radili su i petnaestak dana poslije i za taj su posao dobili 117.753,75 kuna. Graditelj Zaprešić te je godine izvodio i radove na OŠ Bistra-Jablanovac i za to su dobili 494.113,75 kuna. Za razdoblje od 27. listopada do 31. prosinca 2015. Lukić je s Gradom sklopio novi ugovor u vrijednosti 387.272,71 kunu, a ugovor se odnosio za izvođenje radova na obnovi i rekonstrukciji vršilnice. Graditelj Zaprešić obavljao je poslove i u 2016. Radili su na sanaciji školske zgrade PŠ Jablanovec, za što su dobili 511.990,80 kuna (otvoreni postupak). Zatim ponovno slijede radovi na obnovi vršilnice vrijedni 5,454.063,66 kuna. Ugovor je sklopljen 22. kolovoza 2016. na 12 mjeseci. Za rekonstrukciju zgrade u Fistrićevoj ulici Graditelj Zaprešić dobio je 487.784,75 kuna. Ugovor je bio sklopljen 2. rujna 2016., a poslije su odrađeni i dodatni radovi u vrijednosti 119.000 kuna. Za taj posao u vrijednosti 607.564 kuna proveden je pregovarački postupak bez prethodne objave. Početkom prosinca 2016. Graditelj Zaprešić imao je 30 dana radove na sanaciji ŽC 22626. Vrijednost toga ugovora bila je 479.550 kuna, a ugovor je sklopljen 7. prosinca 2016. U travnju 2017. uslijedio je posao uređenja okoliša D. D. Ivanec koji je trajao 60 dana i za koji je Graditelj Zaprešić dobio 475.098,70 kuna. Kad je riječ o ugovorima sklopljenim po provedbi postupaka bagatelne vrijednosti, u registru ih je u posljednje tri godine zabilježeno još sedam u vrijednosti od 29.955 do 273.897 kuna. Gradonačelnik Turk, koji je ujedno predsjednik Udruge gradova i član Odbora regija Europskog parlamenta, ponosan je na ono što je napravio u dosadašnjih deset godina mandata. Najviše ga veseli to što je Zaprešić prema ocjeni Ministarstva regionalnog razvoja i njihovim najvažnijim parametrima, deseti grad od njih 128.

Uvijek može bolje

- Trudimo se, ulažemo u gospodarstvo. Nemam više ambicija u visokoj politici - kaže Turk koji je bio i zastupnik u Saboru, a član je Predsjedništva HDZ-a. Želja mu je, kaže, da u ovom mandatu da još jedan, novi zamah gradu.

- Uvijek može bolje, ali da smo na dobrom putu, pokazuju naši rezultati - govori Turk i navodi neke od najvažnijih projekata; u tijeku je gradnja kružnog toka Veliki vrh, nastavak gradnje Južne obilaznice, infrastrukturnog projekta državnog značenja, modernizacija željezničke pruge Zaprešić - Zabok, a u planu je i projekt Zagreb na Savi. Tu je i dogradnja OŠ Kupljenovo, energetska obnova zgrade OŠ Ljudevita Gaja, na natječaj je prijavljen projekt uređenja nogometnog terena NK Inter, a završena je i gradnja nove kuglane, projekt u vrijednosti gotovo 10 milijuna kuna. Mandat će, kaže, zasigurno obilježiti projekt “Novo ruho Novih dvora”, a posebno ističe projekt vršilnice, koja će se koristiti za razne kulturno-umjetničke manifestacije tijekom cijele godine. Za sebe će reći kako nije “strašno bogat” i da ima život izvan politike.

- Bogato sam se oženio, imam ‘elitnu vilu’ od 35 kvadrata u Novalji, što sam naslijedio od punice, dvije obiteljske kuće, dvoje djece i najbolju suprugu na svijetu. Iz hobija se bavim vinom pa supruga Nada i ja obrađujemo 700 čokota loze, ali svatko na svojoj strani, da se ne bismo posvađali - šali se Turk kojemu, kad je riječ o zaprešićkim projektima, oporba ipak zamjera neke nepravilnosti. Tako ističu da su iz financijskog plana ipak ispali neki projekti, poput gradnje sportske dvorane jedne osnovne škole i bazena, a sredstva za neke projekte povećana su, primjerice obnova vršilnice stajala je oko 2 milijuna kuna više od predviđenog, a gradnja kuglane oko četiri milijuna više. Zamjeraju mu i to što su se neki projekti dogovarali prije nego što su dobili suglasnost Gradskog vijeća. Naime, ako je suditi prema dokumentaciji kojom raspolažemo, može se zaključiti da čelni ljudi i administracija u Zaprešiću prilično “ratuju” s brojkama u datumima. Dokaz za to su i dva ugovora o kreditu. Jedan se odnosi na tamošnju Visoku školu za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” koja se htjela proširiti, pa je za tu namjenu kupila prostor u Zagrebu, u Lastovskoj ulici.

Neobični datumi

U njihovoj dokumentaciji je i Odluka o davanju suglasnosti za kupoprodaju poslovnog prostora po cijeni od 682.350 eura i dugoročno zaduženje. Dakle, Gradsko vijeće im je odobrilo svotu nešto veću od 682.000 eura, no u ZK izvatku stoji da je upisana hipoteka na 809.000 eura. Ne poklapaju se ni datumi jer im je suglasnost dana na sjednici Gradskog vijeća održanoj 26. ožujka 2015., a iz ZK izvatka je vidljivo da Ugovor o založnom pravu datira od 23. veljače 2015., što je više od mjesec dana prije nego što su uopće dobili suglasnost Gradskog vijeća. Slično je i s drugim kreditom u vrijednosti 11 milijuna eura, koji je podignut za projekt pročistača. Kredit je uzela gradska tvrtka Vodovod i odvodnja, dok je Grad Zaprešić bio založni dužnik koji je u zalog dao zgradu u kojoj je, vjerojatno u najmu, Općinski sud u Novom Zagrebu - Stalna služba u Zaprešiću. Taj je ugovor sastavljen 9. lipnja 2015., dok je suglasnost Gradskog vijeća dana tjedan dana poslije, dakle, 16. lipnja 2015. Prema dokumentaciji, ugovor je ovjeren odmah sljedeći dan, 17. lipnja, i to tako da je gradonačelnik s tim danom opunomoćio svog zamjenika Damira Benčevića da u ime Grada potpiše ugovor, što je on učinio isti dan.

Svagdje se “posluje” slično

Zaprešićani spominju i televiziju Zapad, čiji je direktor Dario Baća, bivši nezavisni vijećnik koji je nakon lokalnih izbora dao glas HDZ-u i postao 11. vijećnik, čime su dobili većinu. Otkad je on direktor, govore naši izvori, izdvajanja iz proračuna za tu televiziju koja je dobivala oko 420.000, povećala su se za 300.000 kuna, a tu su i dodatni iznosi za pojedine TV projekte. Baća je, kažu, prethodno bio savjetnik gradonačelnika te mu je i za prošlog mandata držao većinu.

Zaprešićani ističu kako im je jasno da njihov grad nije specifičan po svemu što se događa. Slično se “posluje” i ostalim manjim sredinama, gdje su godinama na vlasti iste strukture. No, kažu da će Turk, ostane li doista bez većine, ubuduće puno teže provoditi odluke. I sam gradonačelnik kaže kako je “jasno da bi u tom slučaju bilo teže”, ali je na pitanje ima li većinu ili ne, ipak ostao nedorečen.

- Točan odgovor na to znat ćemo nakon sljedeće sjednice Gradskog vijeća - zaključio je Turk.

Kategorije: Hrvaška

VIDEO: POGLEDAJTE KAKO MONSTRUOZNA G-klasa od 1000 KS s lakoćom dolazi do krajnjih 260 km/h!

Pon, 19/02/2018 - 15:28

Mercedesov G63 AMG u svom serijskom izdanju iz bi-turbo V8 motora izvlači 571 KS, no model s videa sve je samo ne serijski. Naime, ovaj terenac doradila je ekipa iz GAD Tuninga, a snaga motora je napucana na čak 1000 KS! Na YouTube kanalu AutoTopNL odlučili su snimiti kako ovaj monstrum izgleda u akciji na njemačkoj autocesti. Tako možete vidjeti ubrzanja i vožnju do maksimalnih 260 km/h. Brzinomjer impresivnom brzinom dolazi do spomenute brzine, pogotovo ako uzmemo u obzir kako karoserija G-klase nije aerodinamična. Da ne znamo da je riječ o G-klasi, vjerojatno bi pomislili kako je riječ o nekom supersportašu...Pogledajte kako 1000 KS izgleda u akciji:

g63 amg 1000 Ks 

Kategorije: Hrvaška

FOTO: TRI DANA NAKON MASAKRA, NA FLORIDI ODRŽAN SAJAM NAORUŽANJA 'Suosjećamo s poginulima, ali otkazivanje showa bilo bi jako skupo'

Pon, 19/02/2018 - 15:12

Samo tri dana nakon masovne pucnjave u školi na Floridi u kojoj je ubijeno 17 ljudi, tek nekoliko kilometara dalje održan je veliki sajam raznog naoružanja. Posjetitelji Miami Gun Showa mogli su razgledati i kupiti razno oružje, od ručnih pištolja i sačmarica, pa do poluautomatskog oružja  - istog onakvog kakvim je izvršen masakr u srednjoj školi samo koji dan ranije. Kako stoji na službenoj stranici sajma, ulaznica za odrasle koštala je 13 dolara, dok je za djecu ispod 12 godina ulaz bio besplatan.

Sajmišni prostor bio je ispunjen žutim stolovima nakrcanim raznim naoružanjem, a osim oružja posjetiteljima je predstavljena i municija, neprobojni prsluci, futrole i slična oprema.

'Gledajte, na svijetu će uvijek postojati zlo. Ne možemo za to kriviti proizvod', rekao je za Independent jedan od izlagača.

Jorge Fernandez, ravnatelj sajma, rekao je da organizacija ovakvog događaja jako puno košta i da nije bilo drugog izbora nego show održati, unatoč velikoj tragediji koja se dogodila samo koji dan ranije.

'Suosjećamo sa svim žrtvama škole u Parklandu, no ovaj sajam pripremamo već godinu dana i koštalo bi nas tisuće dolara da sad sve otkažemo. Prostor, osoblje i sve potrebno platili smo unaprijed i novčani gubitak bio bi golem.'

Miami Gun Show 

Da je doista uvijek novac u pitanju, slažu se i sudionici demonstracija organiziranih ispred sajma oružja.

'NRA (National Rifle Association) potkupljuje političare. Industrija naoružanja uplatila je milijune dolara donacija uglavnom republikanskim političarima, uključujući i Marca Rubia s Floride', kaže jedna od sudionica protesta, Joanna Peterson, inače učiteljica engleskog iz srednje škole Fort Laurderdale, držeći za ruku svoju sedmogodišnju kćer.

Istovremeno, nastavak za poluatomatsku pušku kakvu je koristio ubojica iz Las Vegasa, piše Guardian, na web stranici tvrtke Slide Fire prodaje se uz popust od deset posto svima onima koji na Dan predsjednika (praznik koji se slavi na rođendan Georga Washingtona) unesu poseban MAGA kupon, pri čemu je MAGA akronim za slogan iz Trumpove predsjedničke kampanje 'Make America Great Again'.

MAGA 

Taj dodatak omogućuje poluautomatskom oružju da se ponaša kao automatsko oružje, kakvo je u SAD-u ipak zabranjeno. Ubojica iz Las Vegasa koji je usmrtio 58 ljudi, koristio je upravo takvo oružje, a stručnjaci za naoružanje kažu kako se ovakva puška teško može koristiti za samoobranu s obzirom da je vrlo neprecizna.

Podsjećamo, i ubojica s Floride na društvenim je mrežama objavio fotografiju na kojoj nosi kapu s Trumpovim sloganom. Zamoljena da komentira korištenje MAGA slogana u oglasu za dodatak poluautomatskoj pušci, glasnogovornica Bijele kuće, Sarah Huckabee, samo je rekla da je predsjednik Donald Trump otvoren za razgovor o takvoj vrsti opreme te da prije daljnjeg komentiranja žele biti upoznati sa svim činjenicama.

Što se pak tiče proizvođača spornog nastavka za pušku, Jeremiaha Cottlea, osnivača i vlasnika tvrtke Slide Fire iz Morana u Teksasu, on kaže da bi zatvaranje njegove tvrtke bilo vrlo štetno za čitav grad i sve škole, s obzirom da u proračun uplaćuje mnogo novca.

Kategorije: Hrvaška

STUDENTI NAJAVLJUJU DA ĆE PROSVJEDOVATI DAN UOČI IZBORA ZA REKTORA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Potporu im je dao i bivši rektor Aleksa Bjeliš

Pon, 19/02/2018 - 15:12

Sveučilišna platforma organizira prosvjed studenata dan uoči izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Prosvjed će se održati u četvrtak, 22. veljače u 17 sati ispred zgrade Sveučilišta na Trgu Republike Hrvatske.

Potporu studentima dao je bivši rektor Sveučilišta Aleksa Bjeliš, čije pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovane kolegice i kolege,

Podržavam vaš poziv Sveučilištu da dođe pred svoj Rektorat. Živom i mladom Sveučilištu, koje i vi i mnogi drugi koji ne dopiru do javnosti neprekidno obnavljate, doista je mjesto pred Rektoratom. Ipak, neka vas, kada opet tamo dođete, ne iznenadi što će vas iza dugačke željezne ograde dočekati Rektorat bez Sveučilišta.

Rektorat je svoje Sveučilište gubio postupno, na početku neprimjetno, pa zatim sve očiglednije. Gubio ga je svakim onim potezom, javnim ili nejavnim, koje to Sveučilište nije smjelo prihvaćati jer je i dalje željelo ne zanijekati sebe, i imati svoje mjesto u svjetskoj obitelji u koju su ga prijašnje i sadašnje generacije uvele.

Rijetko se događa da rektorat izgubi sveučilište. Mnogi nalaze razloge opisati takvo stanje grotesknim. Imaju nažalost pravo. Griješe pak oni pak koji bi na grotesku najradije odgovarali mûkom ili sarkazmom. Griješe jer time pravdaju svoju nemoć, nespojivu s akademskim integritetom na koji ih obvezuje pripadnost Sveučilištu.

Od takvog sarkazma otužniji je samo sarkazam moćnika. Od takvog mûka otužniji je samo mûk kada treba govoriti, i odgovarati, i akademskoj i sveukupnoj javnosti kad god to one očekuju ili traže. Otužna je i sarkastična i krinka koja, prikrivajući sukob interesa, proglašava nedoraslost toj neupitnoj obvezi uzvišenom akademskom korektnošću prema suparniku.

Otužne su i one moralne, akademske, ljudske (pa time i svekolike ...) osobine na kojima se temelje, kako lažna samodostatnost i bahatost kojima se odbija poštivati zakone, tako i sudski progoni i odvjetnički demantiji kojima se pravnička suhoparnost pretvara u dadaističke kalambure.

Sve to što protječe pred našim očima ne treba nas ljutiti, već nas treba dovesti do motivacijskih pitanja. Doista, kako smo došli do stanja u kojem nekadašnji rektor pozdravlja vaš poziv? Moja je podrška samo odraz godina koje smo zajedno iskusili; godine bojazni i strepnje, godine nevjerice i zabrinutosti, godine koja je donijela tugu i osjećaj bespomoćnosti. Konačno, došla je 2017. u kojoj nas je jedna mlada kolegica s pravom podsjetila kako prolazimo kroz stanje srama, da bismo zatim ubrzano stigli do mučnine zbog nestvarnog i iracionalnog postignuća kojim se na sudišta počelo slati najmlađe među nama zbog riječi koje su izgovorili ili napisali. Mučnina zbog onih koji šute i prijavljuju, i još više zbog onih koji ne prijavljuju ali šute.

Došlo je tako vrijeme kada se treba suočiti s našim tamnim stranama. Bez okolišanja uroniti u njih, svatko u svoju vlastitu, svi zajedno u zajedničku tamnu stranu Sveučilišta. Sveučilišta koje, zahvaljujući jednom još puno dubljem i težem cinizmu, ne izlazi iz desetljetnih skolastičko-interesno-pravničkih, uglavnom intramuralnih, petlji, vrtloženja i pomračenja, nepoznatih u drugim zemljama izkruga kojem želimo pripadati. Zemljama u kojima se „radost i veselje“ postižu neprestanim propitivanjem i ustrajnim radom, a ne usputnim priželjkivanjem u konformističkoj magli kroz koju smo naučili hodati.

Kolegice i kolege,

Ne dvojim kako će u vrijeme koje ste zakazali jedina radost i veselje pred željeznom ogradom biti radost i veselje koje ćete vi donijeti. Vrlo je vjerojatno da će vas pred njom i pred velikim drvenim vratima dočekati prikladno odjeveni ljudi, koji će, kao i u ranijim takvim prilikama, odgovorno, savjesno i profesionalno obaviti svoju zadaću i zapriječiti i Sveučilištu i javnosti ući u njihov Rektorat, pokazujući se na taj način razumnijim od onih čije zahtjeve i naloge su dužni izvršavati.

Ta su drvena vrata međutim oduvijek imala svrhu zaustaviti hladnoće i žege, ne i ljude. Ipak, što će više i češće ljudi, Sveučilište, dolaziti pred njih, to će se prije ona otvoriti, i opet biti prozračni ulaz u vestibul koji i postoji zato da bi mogao upijati sve glasove svoga Sveučilišta.

Eto, toliko od mene.

Ne zaboravimo kako radoznalost, kreativnost i polifonija nikada ne smiju biti podčinjeni sveučilištu, pogotovo ne kada se slobodna i odgovorna sveučilišna autonomnost pokušava obezvrijediti njenom suprotnošću. Naprotiv, sveučilište je na sigurnom putu samo kada čuva i štiti sve svoje akademske kreativnosti. Samo na takvom putu kreativni ljudi svih generacija neprestano obnavljaju i jačaju svoje sveučilište.

Vjerujte stoga u sebe. Neka vas pobjede ne zavaravaju, a porazi ne obeshrabruju. Svaki je vaš poraz pobjeda veća od prijetvornih pobjeda kojima se iza krinki zavaravaju neprepoznatljivi.

Svako vam dobro,

Aleksa Bjeliš

Kategorije: Hrvaška

'SPLETKAROŠICA, SA SVIMA FINA, A IMA PET LICA!' Gledatelji jedva dočekali burnu svađu djevojaka, RTL demantirao optužbe jučer izbačenog stanara

Pon, 19/02/2018 - 15:09

Gledatelji Big Brothera napokon su došli na svoje - naime, poslije nedjeljne emisije, svjedočili su žestokom obračunu između Splićanke Lucije Stojak i Vrsaranke Alene Anezi Nezirović, ali ostali su i duboko razočarani jer svađu nisu uspjeli vidjeti do kraja - ona, naime, nije stala u RTL-ov polusatni prijenos uživo, pa će na nastavak i epilog iste morati pričekati do dnevne emisije u ponedjeljak navečer.

Ipak, fanovi reality showa oduševili su se jer je temperamentna Luce Anezi "skresala u facu sve što je ova i zaslužila", piše Slobodna Dalmacija.

- To je bio najbolji dio emisije - složili su se mnogi, pa su gledateljice koje su u to doba bile zauzete uspavljivanjem djece, kako su neke otkrile, ili su i same zaspale, sa znatiželjom ispitivale što se to sve događalo u BB kući.

- Luciji svaka čast za ovo što je rekla Anezi! A taman ste nam prekinuli prijenos da ne čujemo što će baba izanalizirati u vezi svađe... Ušla je u kuću k'o da je šerif i misli da ima neki autoritet - izvijestila je jedna gledateljica, referirajući se na novu stanarku Ljiljanu.

- Bravo za Luciju! Ona Anezi je spletkarošica! Sa svima je fina, a ima pet lica... Užas - nastavila se analiza u kojoj je većina stala na stranu atraktivne Splićanke.

- Luce ju je prozvala za njezino glumatanje, dvoličnost i filozofiranje... Lucija, kraljica najveća! Anezi je ušla u BB u nadi kako će joj to pomoći u glazbenoj karijeri, a dogodit će se baš suprotno... U početku baš i nisam simpatizirala Luciju, ali ona je, čini mi se, stvarno jedina koja kaže ono što misli... I ovo za Anezi, svi znaju kakva je, a šute k'o šupci - zaključili su gledatelji.

 

BB svađa1

BB svađa2

BB svađa3

'Ošamarila ga je, ali zaslužio je!' 

Kategorije: Hrvaška

VINARIJA KOZLOVIĆ: Nikad im nije palo na pamet dizati produkciju na uštrb kvalitete iako tržište stalno traži još!

Pon, 19/02/2018 - 15:07

Put malvazije od sorte za najbazičnija vina do omiljenog restoranskog vina više je nego impresivan. U devedesetima su restoranskom scenom, od bijelih sorti, vladale kutjevačka graševina, orahovički silvanac zeleni i vrbnička zlatna žlahtina. Malvazija nije bila čak ni rezervna varijanta, to su mjesto držali chardonnay i sivi pinot iz Slovenije te pošip iz Dalmacije.

Izvan Istre je se moglo naći samo u pakiranjima za masovno tržište riječkog Istravina. Prvi znakovi da se nešto novo i zanimljivo događa bili su zajednički nastupi tri pionira moderne malvazije, Degrassija, Kozlovića i Matoševića, na sajmu Vinovita u Zagrebu te uspjesi na prvim vinskim natjecanjima. Vinski znatiželjnici su na štandu trojice novajlija iz Istre otkrivali sasvim novo lice te sorte, a što je važnije, potencijal sorte je prepoznao i tada vodeći vinski trgovac Vlado Borošić koji ih je u samo nekoliko godina instalirao na vinske liste gotovo svih važnijih zagrebačkih restorana.

kozlovic-programi19-010616.jpg 

Ostali Istrani su ubrzo uvidjeli priliku te se inicijalni impuls, koji se sastojao od pola tuceta znatiželjnih poduzetnika, ubrzo pretvorio u udrugu Vinistra s više od stotinu gladnih i ambicioznih vinara, oformila se velika izložba u Poreču, intenzivno se učilo i radilo na kvaliteti, pa potom promociji i marketingu, te se tijekom jednog desetljeća malvazija iz anonimne preobrazila u poželjnu i slavnu sortu.

kozlovic_vinarija36-071211.jpg 

Tijekom razdoblja formiranja mnoga su istarska imena imala prirodne oscilacije rasta i pada popularnosti, krivulju koju je teško izbjeći jer je tržište takvo, željno novog i brzo se zasiti starog. Međutim, za jedno ime, koje je iskočilo na samom početku, interes ljubitelja vina nikad nije počeo jenjavati. Riječ je o vinariji Kozlović. Dugačka i nesalomljiva popularnost vina Kozlović često je predmet frustracije vlasnika restorana i vinskih trgovaca jer su stekla reputaciju “must have” vina svake ambicioznije vinske liste, a vina jednostavno nema dovoljno.

kozlovic-programi21-010616.jpg

Gianfranco i Antonella Kozlović, vlasnici vinarije, nikada nisu pomislili iskoristiti popularnost svojih vina i povjerenje kupaca da podignu produkciju malvazije samo radi zadovoljavanja potreba tržišta. Uvijek im je na umu ostala prvo i jedino kvaliteta, a da bi sačuvali kvalitetu, količina vina mora ostati limitirana u obujmu koji oni osobno mogu kontrolirati i nadzirati. Rad na kvaliteti nikad ne staje i današnje malvazije se sigurno razlikuju od onih s početka 2000-ih.

Berbama 2015. i 2016. Kozlovići su dosegli novi vrhunac i obje se berbe mogu smatrati povijesnima. Bazična malvazija iz 2016. vjerojatno im je najbolje bazično vino dosad, a s obzirom na zaista velik izbor kvalitete u podrumu u toj berbi, odlučili su se posebno zanimljive tankove izdvojiti za novu liniju vina naziva Selekcija.boskinac102720170010.jpg 

Potom dolazi i njihovo najvažnije vino, Malvazija Santa Lucia sa životnim vijekom većim od jednog desetljeća, koje je 2015. nadmašilo brojne prethodne berbe. To je vino koje je sada izvrsno, ali najbolje od njega tek očekujemo. Najvažnija uloga Santa Lucije činjenica je da je prvo vino koje je još 2001. ukazalo da malvazija ima jednak potencijal za dugo čuvanje kao i neke od najslavnijih internacionalnih sorti poput chardonnaya, a otad do danas stalno napreduje.

Osim tri navedene etikete, Kozlovići rade još i Valle, malvaziju s malo sauvignon blanca koja je namijenjena sezoni proljeće-ljeto i pokazuje osvježavajuću i lepršavu stranu te svestrane sorte.

Kozlović malvazija 2016.

Malvazija.JPG 

89/100, 83 kn (Miva)

Iako sada svi iščekuju malvaziju iz berbe 2017., puno pametniji izbor sada, a i u sljedećih četiri-pet mjeseci je ova iz 2016. berbe. Dobrim malvazijama treba koji mjesec više da se razviju, ali zato traju nekoliko godina, dok druge mirisne na početku, a tanje strukture, usahnu već nakon devet mjeseci. Kozlovićev stil je izvornost sorte na nosu i u ustima reflektiran kroz solidnu punoću, razvijen i slojevit miris te završnu mineralnost. Breskve i agrumi na nosu, slast, slanost i svježina u ustima.

Kozlović malvazija Selekcija 2016.

Malvazija Selekcija.JPG

91/100, cijena nije dostupna

Vidljiva razlika u odnosu na bazičnu malvaziju, ponajviše u slojevitosti i kompleksnosti koja je ovdje još izraženija. Djeluje kao vino dozrijevano u velikim i neutralnim drvenim badnjevima, a zapravo se također radi o inoksu, kao i kod bazične. Selekcijom u podrumu su odabrani najkompleksniji i najbogatiji primjerci koji su na autora vina ostavili poseban dojam. Ovdje se zrelom voću i mineralnosti bazične pridružuju još fini začinski tonovi.

Kozlović malvazija Santa Lucia 2015

Santa Lucia.JPG 

95/100, 163 kn (Miva)

Malvazija s izdvojenog položaja, dobivena selekcijom grožđa i pozicija u vinogradu pa vinificirana na svojstven način, u velikim, 3000-litrenim drvenim bačvama gdje je izgradila otpornost na starenje, razvila aromatsku kompleksnost, a nije izgubila nimalo od sorte, mineralnosti i svježine. Možemo ustanoviti da izričajem i okusom bazična malvazija i Santa Lucia nikada dosad nisu bile tako blizu, jedino što Santa Lucia može živjeti desetak godina dulje. Zaista veliko vino!

Kategorije: Hrvaška

Premijer Plenković razgovarao sa slovačkim ministrom o hrvatskom predsjedanju EU-om

Pon, 19/02/2018 - 15:06

Hrvatski premijer Andrej Plenković razgovarao je u ponedjeljak u Zagrebu sa slovačkim ministrom vanjskih poslova Ivanom Korčokom o prioritetima hrvatskog predsjedanja EU-om, te o slovačkim iskustvima na toj dužnosti, objavljeno je iz hrvatske vlade.

Korčok, koji boravi u službenom posjetu Hrvatskoj, vršitelj je dužnosti slovačkog šefa diplomacije jer je Miroslav Lajčak na godinu dana izabran za predsjednika Opće skupštine UN-a.

Ivan Korčok "prenio je slovačka iskustva u predsjedanju Vijećem EU-a u drugoj polovici 2016., iskazavši spremnost Slovačke za nastavkom suradnje s Hrvatskom u okviru priprema za hrvatsko predsjedanje u prvoj polovici 2020.", kaže se u priopćenju.

Dodaje se da je Plenković govorio o prioritetima hrvatskog predsjedanja, naglasivši da je cilj njegove vlade iskoristiti predsjedanje kako bi se javnosti približili učinci europskih politika i značaj članstva u Europskoj uniji.

Na sastanku su istaknuti i tradicionalno prijateljski i kvalitetni odnosi dviju zemalja te uspješna suradnja Hrvatske i Slovačke u okviru Europske unije.

Bilo je riječi i o hrvatskim pogledima na institucionalna rješenja o kojima se raspravlja na razini EU-a, kao i o hrvatskim stajalištima o novom Višegodišnjem financijskom okviru, dodaje se.

Kategorije: Hrvaška

EKSKLUZIVNO! EVO KAKO JE U AVANTURI ŽIVOTA naš novinar u novoj Toyoti Land Cruiser preživio sve izazove surove pustare Namibije

Pon, 19/02/2018 - 14:57

20180122_095336.jpg 

Najrasprostranjeniji Toyotin automobil u svijetu nije Corolla, nije to ni Hilux, već – Land Cruiser. Prekaljeni klasični terenac teške kategorije prodaje se u čak 190 zemalja, a u većini je i prodajni lider u svojoj klasi, jači od Patrola i Pajera. I u siromašnijoj Africi jedan je od najčešćih modela, jer u uvjetima slabe cestovne i servisne infrastrukture te ekstremnih klimatskih uvjeta prodornost do teško pristupačnih krajeva i potpuna pouzdanost i trajnost svojstva su na maksimalnoj cijeni.

KAKO JE U AVANTURI ŽIVOTA naš novinar u Toyoti Land Cruiser preživio sve izazove Namibije 

Foto: Jeroen Peeters

Toyota je stoga mudro procijenila da ne postoji iskrenije okruženje za upoznavanje s obnovljenim modelom nego što je off-road ekspedicija upravo na Crnom kontinentu, u bespućima surove namibijske pustinje Namib, prašnjavih puteva savane i grubog kamenjara ugaslog vulkana Messum. I baš u svom prirodnom ambijentu, kakvog Europljani ne poznaju i daleko od civilizacije, obnovljeni Land Cruiser izgleda moćno i zaštitnički, kao automobil u kojeg se u surovim uvjetima uvijek može pouzdati. Kompletno redizajniran prednji dio, čak i kada je prekriven prašinom koja u pustinji već nakon stotinjak metara vožnje prekrije karoseriju, izgleda finije i elegantnije, ali je onako visok i s novom, velikom rebrastom maskom zadržao robustan i prodoran dojam. Primjećujemo i da stražnja svjetla imaju ispupčeniju formu i intenzivniju, diodnu tehniku. Dizajnerskim intervencijama poznata karoserija tako je narasla za šest centimetara, na 457 cm u kratkoj izvedbi, odnosno 484 u popularnijoj, dugačkoj.

Toyota Namibia 

Tri tone težak terenac, širok 186 i visok 185 centimetara, iz svakog kuta sada ulijeva novu dozu strahopoštovanja, a naročito je dojmljiv baš na terenu, u divljini. Impresivna je lakoća kojom grdosija gazi pješčane i kamene terene, čija bi konfiguracija „lomila“ svaku normalnu karoseriju. Ključevi prodornosti su poznati: samonosiv okvir šasije, blokada snažnog diferencijala (novost je opcija djelomične blokade stražnjeg diferencijala po Torsen principu i samoprilagodljivim omjerom pogonske snage po osovinama do 30:70) i ubacivanje u redukcijski omjer proračuna mjenjača. U kombinaciji s kamionski robusnim 4-cilindarskim dizelašem 2.8 D-4D od 177 KS (moment 420 Nm s ručnim ili 450 Nm s automatskim 6-stupanjskim mjenjačem), ovjesom koji ostavlja dojam da ga je nemoguće slomiti, podnicom na 21 cm od tla i dobrim napadnim i silaznim kutevima karoserije (31 i 25 stupnjeva, 22 na rampi) sve to čini čuda i pobjeđuje težak teren, koji nam se na prvu činio „nemogućim“ za prolaz. Upornost kojom Toyotina tehnologija gazi prirodne prepreke i luksuzni Land Cruiser pretvara u radni stroj zapanjuje i u tim trenucima postaje jasnije zašto je u surovim uvjetima na tako visokom glasu.

Wave1_Day2_021.jpg 

Novost koja nam je bila od pomoći pri penjanju i spuštanju opakim strminama je nova funkcija uređaja za automatsko kretanje, bez korištenja kočnica. Može se programirati u pet željenih stupnjeva puzajućeg tempa kretanja, a podršku ima u sustavu za odabir rada pogonskog sustava i pomoćne elektronike, ovisno o šest vrsta podloge, od raznih dubina blata i pijeska do veličine kamenja i stijenja. S druge strane, koristan pomoćnik pri usponima u kojima nam je, osim na velik poklopac motora pogled pucao jedino još u plavo nebo i jako afričko sunce, bila je i prednja kamera s novom, rotirajućom funkcijom objektiva. Osim na teren ispred i ispod prednjeg dijela auta, sada je omogućen pogled i na blisku okolinu prednjih kotača. Panoramska kamera pak, nudi više opcija pogleda iz ptičje perspektive.

Wave1_Day1_051.jpg 

Napore višesatne off-road vožnje po afričkoj vrućini ublažavao nam je komfor velikog i udobnog putničkog prostora, opremljenog svime što čini visoku klasu. Vozačko okruženje je modernije, a čvrstina interijera impresionira. Materijali su pritom tipično japanski i trajni, a završna izrada besprijekorna. Na običnoj cesti van terena, prilagodljiv rad ovjesa u tri programa te pet programa rada i odziva motora i mjenjača stvaraju različite ugođaje, ali Land Cruiseru najbolje leži smirenija vožnja. Težina, gabariti i visoko težište naime, čine svoje. Tada na visokim sjedalima pruža ugođaj udobne i komforne jahte, a ostaje dovoljno brz. U najčešćoj izvedbi s automatskim mjenjačem stotku uhvati za pristojnih 12,7 sekundi, postiže krajnjih 175 km/h i u praksi troši oko 9 litara na cesti. Na teškom terenu i u ekstremnim off-road uvjetima trošili smo doduše, i više od 20 litara. Najtraženija izvedba, dugačka 2.8 D-4D s izvrsnim automatskim mjenjačem stoji 449.900 kuna. Moćan stroj!

Ukratko

U off-road ekspediciji surovim namibijskim pustarama koristili smo i sve programe rada moćnog pogonskog sustava: za pijesak, blato, rastresito i grublje kamenj, a bez iskusnog vođe, lokalnog sveznadara i majstora off-roada Danieja van Ellewea, pronaći kamp na kraju dana i odmarati u izviđačkom ugođaju uz čašu pive bila bi teško izvediva misija

Kod nas Land Cruiser stoji od 406.900 do 699.800 kuna, ovisno o odabiru izvedbe s trojim ili peterim vratima, ručnog ili automatskog mjenjača te jedne od četiri razine opreme. Moderniji interijer s novim volanom nudi i nove mogućnosti opremanja, poput kompletne sigurnosne logistike (Toyota Safety Sense), sadržajnije multimedije…

Mala vojska kamera omogućuje pogled i na najskrivenije dijelove terena oko auta, pa čak i ispod. Maska motora ima i retro prizvuk, a u opremi su ponuđeni i kompletna klimatizacija za suputnike straga, pomoćna sjedala… Gume ponekad nisu izdržale iskušenja oštrog terena. Prije ulaza u pustinju ispuhali smo ih na 0,8 bara, kako bi im povećali gazeći sloj i smanjili propadanje kroz pijesak

Off-road u Namibiji znači silazak s tvrdog makadama na oštro kamenje pustara, sipki pustinjski pijesak i prašnjave puteve savane. I na takvim terenima udobnost i komfor ne izostaju. Auto klub je u Namibiji bio jedini hrvatski medij koji je u gustoj prašini, po grubom terenu i na vrućinama do 40 stupnjeva stavljao novi Land Cruiser na kušnju

Kategorije: Hrvaška

MOŽE LI SE OPUS VELIKOG KIPARA SAGLEDATI IZVAN POLITIKE I MITA Duško Kečkemet napisao je dosad najtemeljitiju monografiju slavnog umjetnika

Pon, 19/02/2018 - 14:54

Pa hoće li se jednom već napisati cjelovita monografija o opusu Ivana Meštrovića po kriteriju vrijednosti djela, a ne važnosti teme i papagajskim preludiranjima o “najvećem” ili “genijalnom”?

I premda je o Ivanu Meštroviću napisano puno monografija, nijedna nije, po mnogo čemu, ravna ovoj iz pera čovjeka velike energije, stručne ustrajnosti i ljubavi za predmet svoje pažnje. Nesumnjivo, stvorio je Duško Kečkemet ovdje “najambiciozniju i najzaokruženiju hrvatsku likovnu monografiju” (T. Maroević), s kojom smo dobili cjelovitiju sliku i temelj bez nakane da se stavi točka na Ivana Meštrovića. Kečkemet zna da je to, kao što i jest - nemoguće.

Ova fortifikacija-knjiga (i doslovno fizički) na jednome mjestu sve sabire. Ona skuplja i rastire obilnu građu. Nakon toliko talambasanja “o najvećem” i “najgenijalnijem” evo i njegova gotovo “heretičkoga” pitanja: “ima li Meštrovićevo djelo u cjelini umjetničku vrijednost?”. Po Kečkemetu u ovih se sto godina radi o “nestručnim tvrdnjama koje negiraju umjetničko i o djelu govore o političkoj, crkvenoj, slobodnozidarskoj i drugoj propagandi…” Potom Kečkemet pita o ulozi Meštrovićeva djela “u užoj hrvatskoj i široj jugoslavenskoj i u općoj europskoj i svjetskoj povijesti umjetnosti”.

Ideje i poruke

Premda je ispisano na desetke monografija i premda je riječ o pravim hemerotečnim kampanelima s kojima se može malo tko, pa i oni najveći pohvaliti, po Kečkemetu “analitička monografija” o njemu i njegovu djelu nije nikad napisana. A razloge nepriznavanja našega umjetnika u svijetu Kečkemet pronalazi u suvremenim pregledima povijesti umjetnosti u kojima Meštrovića nema pa nema, a to je stoga jer je naš umjetnik potekao iz “sredine malenog, u svijetu jedva poznatoga naroda”. Drugi je po njemu razlog u “tvrdoglavom odbijanju svake suradnje s likovnim menadžerima i galeristima bez kojih je u suvremenom svijetu nemoguće postići priznanje i slavu”. Za nas su oba razloga prilično problematična. Dakle, nema “krivnje” niti na kiparu i kiparstvu, niti na nama koji nismo učinili što smo morali - sačiniti spomenutu “kritičku monografiju”. Odgovori dolaze od samoga Kečkemeta kada razložno tvrdi “da najveći dio njegovih skulptura nisu bili tek likovno ostvareni oblici, nego ideje i poruke”. Dakle, ako Meštrović kao umjetnik, a ne Prorok i Mesija nije jasan nama, kako očekivati da će kao kipar biti jasan drugima?!

Mantrajući o “simfonijama u kamenu” i “epopejama u mramoru”, šaljući na izložbe i Musu Kesedžiju i antologijskoga Joba, ne kolajući kroz njegov opus vrijednosnim kriterijima umjetnosti, mi nismo puno učinili za njegovu i našu slavu. Sve u đuture!! Jer od fraza i beskrajnih talambasanja o “proroku oslobođenja”, “umjetniku naroda našega”, “junačkom sinu” itd. samo se ovdje, pa i dan-danas, može živjeti. Premda je povijesti moderne i suvremene umjetnosti i pisanja o njoj išla radikalizacijom jezika, a po strani ostavila toliko dobrih, uglavnom figurativnih kipara, ne može se govoriti i o Meštrovićevoj nesuvremenosti samo na temelju figurativnog jezika. Figurativni Marini je suvremen kao i apstraktni Calder. A ako u tim pregledima nema Ivana Meštrovića, nema niti božanskoga Myslbeka, Šturse, Bartholomea, Fremieta, Daloua… a bogme niti Metznera. Naravno, tu tektonsku ploču i figurativnu megalitsku stijenu zvanu Rodin nije se moglo zaobići.

Sve dosad (čini se, ovdje i dovijeka!) famozni će politički, mitski, utopijski, ideološki kontekst biti kolijevkom i zipkom slici o Ivanu Meštroviću kojoj će okvir postajati važnijim od slike same. Tamo gdje djelu nedostaje snage, iznutra natrpat će ga se porukama, uvjerenjima, idealima… izvana. Ako i treba razumjeti vrijeme u kojemu se živjelo, ipak djelo ne treba posve dati na “milost i nemilost” okolnostima koje će odgovoriti na političke ljude i događaje, hrvatstvo i jugoslavenstvo, ujedinjenje i razjedinjenje itd. I uvijek kada se ne može (ili je otežano) govoriti iz samoga djela, govori se iz njegove okoline s pjenušavim i povišenim mogućnostima “pravdanja” Meštrovićeva rada razlozima izvan njega samoga. Ovdje će se ugledati prorok Mesija, političar, čovjek koji stvara vrijeme, oblikuje mišljenja i ljude; ponajmanje kipar i umjetnik. Stoga, nakon što je toliko toga nepotrebnoga i mitomanskoga natrpano na leđa Ivana Meštrovića gotovo da se mora i danas ponavljati da je Ivan Meštrović prije svega veliki kipar i umjetnik.

Strastan, pretjeran i patetičan njegove su najbolje kiparske stranice ispisane u mladosti i u starosti i gdje su vrijednosti Zdenca života ili Tomislava Krizmana (iz 1905.) društveno i politički “beznačajni”, a kiparski, modelacijski, prostorno i umjetnički veličanstveni, a Posljednji autoportret (1961.) ili Job (1946.) egzistencijalni simboli izmučena čovjeka na koncu velikoga stratišta. Pa premda će se između Lava Tolstoja (1903.) i Posljednjega autoportreta naći brojna vrijedna djela, ipak su rana i kasnija dob Ivana Meštrovića kiparski najboljima, u čemu će Vidovdanski ciklus (1908. - 13.), još doduše, iz umjetnikove mladosti (ne iz političkih razloga) ostati, barem meni, umjetnički ravnodušan i beznačajan; halabučni, ali i gluhi rad.

Beskrajne priče

A kad je riječ o trijeznim ocjenama i interpretacijama Meštrovićeva djela, u tome ova knjiga neprocjenjivo pomaže. Treznije se ocjene ogledaju u studijama o ranom Meštroviću (Kraševac), i dobrim analizama pojedinih djela (Ivančević; Okrugla forma u opusu Ivana Meštrovića), poticajnih opservacija ponajboljega poznavatelja hrvatskoga modernoga kiparstva B. Gagre, do studije o art deco u i ekspresionizmu D. Prančevića, i nadasve, u marljivu radu ljudi u Muzejima Ivana Meštrovića.

Ali u ocjeni Meštrovićeve umjetnosti treba danas (paradoksalno!?!) zaviriti u prošlost, u tvrdnje starih pisaca te između krajnosti o “sumraku civilizacije” (Croce), s jedne, te papagajskoga “genijalnoga” i “najvećega u povijesti”, s druge strane, postaviti sve na trijezne temelje. Treba ići do A. G. Matoša koji je uočio “reklamno napuhanog” kipara i “nategnuto kiparstvo” kod kojega je “zamisao uvijek veća od izvedbe”. Treba ići do Ljube Babića, a i Krleže (koji se ne može uvijek podičiti likovnom osjetljivošću), kada govori o kipovima “sazdanih ledeno i prazno”. Za Kršnjavija bio je samo mošt “još mutan” od kojega moguće i bude i vina… Trebalo je to malo razraditi, splesti s trijeznim ocjenama kolega i to bi se onda zvalo interpretacijom ili “analitičkom monografijom” (Kečkemet).

Mi ne tvrdimo da nije na sve moguće načine zanimljiv primjerice tzv. Vidovdanski ciklus, ali on je nategnuti i neorganski sklepan dekor od raznih civilizacija. Pa ne mora, i zašto bi svako Meštrovićevo djelo biti u visini, jer to nije pošlo za rukom Rodinu koji je u svojim alegorijskim temama dao mjesta dekorativnoj inačici i idealizaciji. Ali uvijek možemo kod Meštrovića naći veliki i najveći broj djela koja se druže s čovjekom i njegovom sudbinom. Stoga zbor djela ostaje neuslišanim vapajem, a mit o Gigantu, o Mesiji i sl. traje i danas i kod suvremenika koji nisu suvremeni i koji kao neke bradate vestalke produžuju i svoj život.

A koliko je Izidor Kršnjavi “istodobno i dobar Hrvat i dobar Mađar”, koliko je Meštrović i dobar Jugoslaven ili dobar Hrvat, vjernik ili bezvjernik, unitarist ili nacionalist, nevažno je. To su njegove ljudske dileme u koje je upleo svoj rad. Ostavimo to. Kao i što trebamo jednom ostaviti i monografije koje trpaju Srđu Zlopogleđu i Joba u istu škatulju i sačinimo jednu koja će ići kiparskim umjetničkim odlikama, a sve drugo neka doista bude okvir, a ne sadržaj djela. Jer sve te priče o uvjerenju, politici… sve te promjene tema koje rađaju i promjenom materijala (drvo = religiozni radovi; bronca i mramor = nacionalni), beskrajne priče o Meštrovićevu razočaranju jugoslavenstvom i hrvatstvom, utopijama i svijetom, s ovim ili onim, samo zatrpavaju stvari i više nisu niti onaj nužni i razumljivi okvir nego magla i mutež.

Jer, ovako “iz prve” uvijek možemo nabrojiti djela Ivana Meštrovića po kriteriju mučeništva imaginacije i sretne modelacije i realizacije. To nije teško. Pokazuje se i ovdje da su naši umjetnici najbolji, tamo gdje su kod ljudske mjere i ljudske sudbine; u intimnijim dijelovima svojih opusa. Da ne govorimo o njegovim sjajnim arhitektonsko-skulpturalnim i spomeničkim rješenjima, ili o koncepcijski intimnom i nenadmašnom Zdencu života koji je urbanistički sretno uzglobljen u podnicu trga i koji je najjačim znakom “humanizacije skulpture i humanizacije javnih spomenika” (R. Ivančević). Pa samo ta čudesna 1905.-1906. godina s Tomislavom Krizmanom, Lukom Botićem i postavljenim Zdencem! Pa njegov Becić, Tolstoj, Bulić, i njegovi autoportreti i sva ona kasnija djela u kojima mu je život pred očima, a tijelo među prstima i među rukama.

Sugestija smjera

Da Meštrović nije patio od skromnosti, znano je. Njegove su lamentacije, retoričke figure i velike riječi doista teatralne; moguće iskrene, ali isforsirane. Pišući pripovijetke, romane, poetsko filozofske meditacije… on razgovara sa samim Bogom Ocem. Ne može se dakle ubrojiti u skromnog čovjeka. Uz to, pohvale su bile sazdane od najvećih riječi i prolazile su kroz usta najvećih ljudi. Pa ti sada ostani skromnim?!

Suprotstavljajući svoja mišljenja i preplićući ih sa sudovima drugih s kojima se slaže ili ne, pisac zna da ovo nije konačno djelo o Ivanu Meštroviću. Ovo je istodobno i širenje građe i sužavanje suda. Ona je i sugestija smjera u kojemu bi interpretacija Meštrovićeva opusa trebala krenuti te naposljetku reći Tko je kipar Ivan Meštrović? Jer Kečkemet je svjestan “besadržajnih i euforičnih hvala” i ispraznih slavopojki. Stoga ako se slava “pastira stada sa Svilaje” gradila bez čvrstih temelja, evo knjige koja će uz pomoć trijeznih tumača propitivali njegovu ostavštinu. Meštrović je bio i kiparem ljudske mjere i naravi i duše i trebalo ga je (izložbama 80-ih) otrgnuti od postmodernističke težnje ka preispitivanju fizički velikoga i propagandnoga. U njemu je najbolje ono što je bliskoj ljudskoj sudbini i koži. Toga, srećom, ima u izobilju. Dakle interpretacija, a ne još jedna slikovnica!!

Teško objašnjivom silovitošću ne treba stoga uvjeravati u značaj Ivana Meštrovića. A puko dekomponiranja stijene, ovoga Petra hrvatskoga modernoga kiparstva, kojega da samo obiđeš trebaju ti dva dana - kako kaže “zločesti” Kosta Angeli Radovani - nema smisla niti uspjeha. Tu tek treba razgrnuti fizičko brdo od stvorenoga i napisanoga, a potom probrati i obraniti temu kroz oblik, a ne oblik kroz temu.

Rijedak lik

I pored ove velike, čudesne i “najznačajnije” monografije i uza sve njezine već spomenute vrline, sve oko Ivana Meštrovića ostaje još uvijek stanovitim problemom. Sada ovom knjigom, na jasnijoj čistini, odvojimo jednom uvjerenja od realizacije, nakane od rezultata!. Stoga su neobjašnjive i ove današnje katastrofe primjerice s otimanjem ili “preseljenjem” Nikole Tesle u prostor u kojemu kip i prostor komemoriraju jedno drugom, ili Ruđer koji se podvostručen našao na logičnome i opravdanome mjestu u Milanu, ali nosi obavijest da je Ragusa oggi a Croazia (što, valjda, sutra ne mora biti) kao što je, valjda Trieste oggi a Italia.

Ova knjiga, u izdanju Bračkog libra, u nakladi Filozofskoga fakulteta u Splitu i samoga Duška Kečkemeta, donosi i znači puno. A pisanje Duška Kečkemeta uvijek je bilo i ostalo trudom marljiva mrava koja uključuje i provjeru i najmanje pojedinosti, podatka, zabačena dokumenta. Premda u interpretaciji građe ponešto suzdržaniji i obzirniji, ovaj rijedak lik naše povijesti umjetnosti i kulture općenito kojemu su teme modernoga hrvatskoga kiparstva, a ponajviše Split na srcu, sam govori da “analitička monografija” o Meštrovićevu djelu nije napisana. Ali nesumnjivo evo temelja i više od polovice puta! Pisac i povjesnik umjetnosti koji je hrabro, gotovo usamljen bio protivan uništavanju splitskoga groblja Sustipan kada su, 1957. godine, razbacivani spomenici i kosti posvuda, zaslužuje i ovom knjigom-tvrđavom svako divljenje.

Kategorije: Hrvaška

'FOTOŠOP NA VRHUNCU, POGLEDAJ KAKO TI IZGLEDA LICE!' Marko Grubnić se pohvalio izgledom Antonije Blaće za Big Brother, no nisu svi impresionirani...

Pon, 19/02/2018 - 14:35

"Zar ona nije najhot televizijska zvijezda?" - upitao je svoje pratitelje Marko Grubnić, više nego oduševljen stylingom inspiriranim Balmainom, u kojeg je "spakirao" Antoniju Blaće za sinoćnje live izdanje Big Brothera.

Da je popularna šibenska voditeljica na fotografiji ipak znatno uža nego li je na televiziji, to je vidljivo i iz aviona, no to nije moment koji revne pratitelje ovakvih objava toliko brine.

Više ih mori kako se stilist više ne umori od fotošopiranja kojim sebe potpuno izobličuje, piše Slobodna Dalmacija (SD).

Objava o kojoj je riječ 

"Photoshop na vrhuncu. Izobličena ti je faca, Markec!" - upozorila ga je pratiteljica.

No ovakve opaske Marka Grubnića zapravo se uopće ne tiču. Na "fotošopu" je, sudeći po nebrojenim objavama na ovu temu, zapravo sagradio karijeru, piše SD.

Kategorije: Hrvaška

TREĆI MIROVINSKI STUP Sve više poslodavaca uplaćuje na račune zaposlenika u dobrovoljnim fondovima

Pon, 19/02/2018 - 14:35

Pred Vladom bi se do kraja mjeseca trebao naći prijedlog izmjena Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, potvrdili su nam iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava.
Iako se izmjenama tog zakona ne uvode značajnije izmjene u treći mirovinski stup, dva su značajna područja u kojima su ipak izgledne promjene. Prva izmjena, kako se može iščitati iz grube verzije zakonskog prijedloga o kojem je upravo završila javna rasprava, odnosi se na onemogućavanje da suradnici osoba osuđenih za kaznena djela imaju kontrolni udio ili rukovodeću funkciju u mirovinskim fondovima, pri čemu će se pojačati i uloga Hanfe u nadzoru. Druga, značajnija izmjena, odnosi se na davanje mogućnosti radniku koji odlazi na rad u drugu članicu EU da i prije navršene 50. godine zatraži isplatu prikupljenih i kapitaliziranih sredstava na svom računu u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Radnik na odlasku će tako imati mogućnost izbora između ostajanja u dobrovoljnom mirovinskom fondu u kojem se nalazi i jednokratne isplate dotad prikupljenih sredstava. Cilj je implementacija direktive EU iz 2014., kojom se olakšava mobilnost radne snage unutar Unije. Valja naglasiti da ovakva mogućnost izbora ne vrijedi za one koji ostaju živjeti i raditi u Hrvatskoj. Naime, kako ističu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, ako bi se takva mogućnost osigurala i za one koji ostaju u zemlji, izgubila bi se sama svrha dobrovoljne mirovinske štednje, a to je dodatni prihod u starosti i bolji životni standard budućih umirovljenika.

Treći mirovinski stup otkad je zaživio razvio se u snažnog igrača hrvatske fondovske industrije. Prema podacima Hanfe, u Hrvatskoj je krajem prošle godine bilo ukupno 27 dobrovoljnih mirovinskih fondova, od čega je osam otvorenih i 19 zatvorenih. Ti su fondovi krajem prošle godine imali ukupno 316.184 člana, a ukupna vrijednost neto imovine kojom su fondovi iz trećeg stupa raspolagali iznosila je gotovo 4,75 milijardi kuna.
I sve više tvrtki uplaćuje novac na račune svojih zaposlenika u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. U tome poslodavci vide oblik nagrađivanja svojih radnika. Koristi od toga imaju obje strane: tvrtke zbog tih uplata imaju porezne olakšice, a njihovim zaposlenicima ostaje štednja kojom si u starijoj životnoj dobi mogu “podebljati” primanja.

O starosti svojih radnika brinu i HT, Vipnet i Nestlé

Važnost uplata u treći mirovinski stup za svoje zaposlenike prepoznao je i niz velikih kompanija u Hrvatskoj, od kojih su neke osnovale i vlastite, zatvorene dobrovoljne mirovinske fondove. O detaljima uplata u velikim tvrtkama uglavnom nisu željeli govoriti, no u svima ističu kako im je glavna ideja da nagrade trud zaposlenika i da ih potaknu na štednju za stare dane.
Među velikim tvrtkama koje uplaćuju u treći mirovinski stup za svoje radnike je HT, koji je 2006. osnovao zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond, s ciljem da, kako ističu, svojim zaposlenicima u mirovini osiguraju bolje životne uvjete.
"Kao socijalno odgovoran poslodavac, HT je prepoznao važnost poticanja dugoročne štednje za osiguranje boljih životnih uvjeta i sigurniju budućnost svojih zaposlenika prilikom odlaska u mirovinu. Stoga, kroz pokroviteljstvo fonda i njegovim optimalnim prinosima, potiče štednju zaposlenika u trećem mirovinskom stupu, koji je dodatno podržan i državnim poticajnim sredstvima u iznosu od do najviše 750 kuna godišnje, ovisno o ukupnoj godišnjoj uplati u fond", napominju u HT-u.
U Vipnetu nam, pak, kažu da oni u svoj dobrovoljni AZ Vip zatvoreni fond novac na račune svojih zaposlenika uplaćuju još od 2004.
- Riječ je o jednokratnim uplatama s godišnjom periodikom, a iznos je svake godine različit i ovisi o Vipnetovim poslovnim rezultatima. Vipnetove uplate sredstava imaju dvojaku funkciju: s jedne strane, to je još jedna u nizu pogodnosti koje Vipnet omogućava svojim zaposlenicima, a ujedno se radi i o poticanju zaposlenika da aktivno razmišljaju i pripremaju se za treću životnu dob - poručuju iz Vipneta.
Dodaju kako Vipnet od uplata u svoj dobrovoljni fond u financijskom smislu nema izravnu korist, ali da te uplate za njihove zaposlenike predstavljaju dio ukupnog kompenzacijskog paketa koji, osim osnovne plaće, sadrži nizu pogodnosti.
Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond ima i tvrtka Nestlé Adriatic. Njoj je 30. lipnja ove godine, kažu nam u Nestléu, Hanfa izdala rješenje o osnivanju fonda.
- Nestlé zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond namijenjen je svim zaposlenicima tvrtke Nestlé Adriatic u Hrvatskoj, a kojima predstavlja pogodnost u vidu dodatnog oblika štednje. Osnivanjem ovog fonda tvrtka nastoji osigurati veću sigurnost svojim zaposlenicima nakon što odu u mirovinu. Svi zaposlenici tvrtke Nestlé Adriatic mogu se pridružiti fondu u bilo kojem trenutku, pristup je dobrovoljan, a dinamika uplata proizvoljna - zaključuju u Nestléu.

ANTONIJA BILOŠ, direktorica Microclime iz Bestovja:

"Zaposlenike nagrađujemo i stimuliramo putem uplata u treći stup"

Antonija Biloš direktorica je tvrtke Microclima iz Bestovja kod Svete Nedelje u Zagrebačkoj županiji. Tvrtku kojoj je na čelu, a koja se bavi prodajom i servisom uređaja za klimatizaciju, osnovao je njezin suprug 2003. godine, a danas zapošljava 20 radnika. Prošlu su godinu zaključili s prihodom od gotovo 32,9 milijuna kuna te su poslovali s dobiti od oko 1,28 milijuna kuna.
- Suprug je završio strojarstvo i prije je radio u jednoj sličnoj tvrtki. Realno, kad smo se odlučili za pokretanje vlastitog biznisa, nismo imali što izgubiti. Dobro poslujemo i nikada nismo požalili što smo se odlučili na takav korak - kaže naša sugovornica.
Od 2015. godine Microclima svojim zaposlenicima uplaćuje novac u treći mirovinski stup. Potez je to kojim su, kaže A. Biloš, htjeli nagraditi svoje zaposlenike. Svakom radniku krajem godine uplate određeni iznos u dobrovoljnu mirovinsku štednju. Iznos, kaže naša sugovornica, ovisi o poziciji radnika u tvrtki, no ni u jednom slučaju nije manji od tisuću kuna. Koristi od tih uplata imaju ne samo zaposlenici, nego i sama tvrtka, budući da uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju nose i porezne olakšice.
- Željeli smo na neki način nagraditi naše zaposlenike i odlučili smo se to napraviti kroz uplate u treći mirovinski stup. Pritom smo se vodili činjenicom da su mirovine male i da će mirovinska štednja našim zaposlenicima, koji su sada uglavnom mladi, u budućnosti itekako koristiti. Uostalom, svi oni na primjerima svojih roditelja, kao i baka i djedova, vide kolike su mirovine i kako se od njih živi - zaključuje A. Biloš.
Dodaje kako su svi zaposlenici Microclime pozitivno reagirali na odluku tvrtke da im uplaćuje u treći mirovinski stup. Na taj način tvrtka im odaje i priznanje za rad te ih stimulira.


PETAR JELINČIĆ, suvlasnik i direktor Sintakse iz Splita:
"Stimulacija se brzo potroši, a ušteđevina za mirovinu ostaje"

Nakon što je završio Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, Petar Jelinčić godinama je radio u dvjema tvrtkama koje se bave elektrosustavima. No, 2008. godine odlučio je pokrenuti vlastiti biznis, s kolegom Ozrenom Begom, i to upravo u djelatnosti kojom se dotad bavio. Sada je suvlasnik i direktor tvrtke Sintaksa iz Splita, koja se bavi projektiranjem i isporukom elektrosustava, a u vlasništvu ima i tvrtku Elektrogen. Obje tvrtke zapošljavaju ukupno 60 radnika.
- Nakon što sam stekao potrebno iskustvo, odlučio sam pokrenuti vlastiti biznis. Nikada nisam požalio zbog toga. Dapače - kaže nam Jelinčić, čiji se život i rad odvija na relaciji Split - Zagreb.
Ukupni prihodi Sintakse lani su iznosili oko 30 milijuna kuna. Tvrtka posluje s dobiti, koja je prošle godine iznosila oko tri milijuna kuna.
Takvi poslovni rezultati nesumnjivo su utjecali na Jelinčićevu odluku da za svoje radnike - njih 42, koliko ih je zaposleno u Sintaksi - počne uplaćivati dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Prvi je put to učinio prije tri godine i od tada svake godine jednokratno uplaćuje po 1200 kuna na račune svojih radnika u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Razmišljao je, kaže, kako da ih nagradi za dobar rad, a odluka je na kraju pala na godišnje uplate u mirovinski fond. Dio "zasluga" za to pripada i poreznim olakšicama, koje država priznaje poslodavcima za uplate u treći mirovinski stup.
- To je jedan vid nagrađivanja zaposlenika u mojoj tvrtki. Na taj način ipak će imati nekakvu ušteđevinu. Doduše, ljudi više vole da ih se nagradi putem, recimo, stimulacije, ali to je novac koji se brzo i lako potroši. Ovako, imat će neku štednju nakon određenog vremena kojom će si moći 'podebljati' mirovinu - objašnjava Jelinčić, koji dodaje kako će svojim zaposlenicima nastaviti uplaćivati u treći mirovinski stup.


ANĐA NEVISTIĆ, voditeljica računovodstva u tvrtki Inspecto iz Đakova:
"Imamo mlade djelatnike i do njihova odlaska u mirovinu na računima će se nakupiti značajan novac"

Tvrtka Inspecto iz Đakova sljedeće godine slavi 20. godišnjicu poslovanja. Pokrenuo ju je 1. kolovoza 1998. godine Ante Nevistić, koji je i direktor tvrtke. Tvrtka se bavi kontrolom hrane, a uskoro u osječkoj Poslovnoj zoni Nemetin otvara novi laboratorij, čija je vrijednost 30 milijuna kuna, od čega je 45 posto osigurano iz fondova EU, dok je ostatak novca osigurala sama tvrtka. Bit će to jedna od najvećih investicija na prostoru Osječko-baranjske županije.
- Sjedište naše tvrtke je u Đakovu, ali laboratorij za kontrolu hrane nam je u Osijeku, a u Osijeku gradimo i novi laboratorij - ističe Anđa Nevistić, supruga vlasnika i voditeljica računovodstva u Inspectu.
Prošle je godine Inspecto imao prihode od oko 14,5 milijuna kuna, a neto dobit mu je iznosila oko 1,3 milijuna kuna. Tvrtka trenutačno zapošljava 83 radnika, no točan broj zaposlenih ovisi o sezonskim poslovima u poljoprivredi, kada se angažira i značajan broj sezonaca i studenata.
Od veljače ove godine Inspecto za stalno zaposlene radnike, one s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, kakvih je 60-ak, uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju. Svakom stalno zaposlenom tvrtka svakog mjeseca uplati po 100 kuna, što znači da na godišnjoj razini na račun svakog radnika u dobrovoljnom mirovinskom fondu "sjedne" 1200 kuna, a tvrtka ima pravo na porezne olakšice.
- Željeli smo potaknuti ljude na štednju i odlučili smo se za uplate u treći mirovinski stup. Ovo je tek prva godina plaćanja i naš je cilj da, kako se uvjeti poslovanja budu poboljšavali, raste i iznos mjesečnih uplata - objašnjava Anđa Nevistić.
Dodaje kako namjeravaju nastaviti uplaćivati u treći stup za svoje zaposlenike, pogotovo zato što se uglavnom radi o mladim ljudima.
- Ovo je samo jedan mali znak pažnje prema našim djelatnicima za njihov trud i rad, ali istodobno želimo osvijestiti i potrebu štednje za stare dane. S obzirom na to da imamo vrlo mlade djelatnike, do njihova odlaska u mirovinu prikupit će se značajna sredstva - zaključuje voditeljica računovodstva u Inspectu.

Kategorije: Hrvaška

BOŽO PETROV 'Plenković šuti već dva tjedna, jasno je koliko se u Agrokoru zabrljalo. Neka smijeni Martinu Dalić ili sam ponudi ostavku'

Pon, 19/02/2018 - 14:32

Čelnik Mosta Božo Petrov poručio je u ponedjeljak kako je bespredmetno razgovarati o zahtjevu Srpskog narodnog vijeća, koje želi status manjinskih samouprava, čime bi ostvarili prava na tragu autonomije kakvu nemaju ostale manjine.

"Za mene takav način stvaranja autonomije nije poželjan i mislim da smo odavno prošli tu fazu. Postoje zakoni koji reguliraju sustav u Hrvatskoj i svi se tome trebaju podrediti na isti način i biti jednaki pred zakonom", rekao je Petrov na konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru.

Zahtjev treba dvotrećinsku većinu i neće proći

Bespredmetno je, ističe, uopće raspravljati o takvom zahtjevu. "Takav zahtjev je postojao i 2010. kao i danas, jer je i 2010. i danas cijela Vlada ovisila o glasovima srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. I uvijek kada se dogodi takva situacija, gdje glas ovisi o Miloradu Pupovcu ili sada o gospodinu Pupovcu, Sauchi i Vrdoljaku sasvim je jasno da će krenuti takve trgovine", rekao je Petrov.

Postoje normalni ljudi u oporbi, a za takvu odluku treba dvotrećinski broj zastupnika za promjenu Ustava i to se neće dogoditi, poručuje Petrov.

Petrov je također ustvrdio kako je jasno koliko se u Agrokoru zabrljalo čim premijer Andrej Plenković šuti već dva tjedna, koliko se čeka stav premijera o visokim savjetničkim naknadama koje prima tvrtka iz koje je povjerenik Ante Ramljak došao u Agrokor.

"Premijer Plenković u prvi plan je gurnuo potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić i povjerenika Antu Ramljaka, a on šuti da ne bi izgubio pokoji politički bod. Odgovornost predsjednika Vlade su svi ljudi koje je predložio i imenovao. On je Martini Dalić dao potupno povjerenje i ona je sve vodila", rekao je Petrov.

Ako mu Martina Dalić nije ništa govorila vezano za Agrokor onda je treba smijeniti, no ako je znao, a, trebao je znati, Plenković bi morao ponuditi ostavku, kaže Petrov.

Odluka dosadašnje predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalije Orešković da povuče svoju kandidaturu na to mjesto za Petrova je potpuno očekivana.

U borbi protiv korupcije dotaknuli dno

"S obzirom na samo glasovanje i sve što mu je prethodilo to je očekivana situacija. Saborski zastupnici vladajuće većine nisu kadri upamtiti pet imena i za to im trebao šalabahter, a kad biraju nekog drugog pored osobe kakva je Orešković, koja je postavila standarde tog povjerenstva, bilo je za očekivati da će Dalija Orešković povući takav potez", kazao je.

Povjerenstvo zapravo vodi prevenciju i borbu protiv korupcije. "Nama su sudovi, suci i presude u zadnjih pola godine pokazali kako katastrofalno stojimo u borbi protiv korupcije, a ovim smo dotaknuli novo dno. Apsolutno svatko se može vaditi da nije znao što se događa i nije znao da je u sukobu interesa", rekao je Petrov.

To nije dobro ni za građane niti za političare, jer kad-tad ih sustigne sve loše što su radili, rekao je. Sve to je, kaže Petrov, u skladu s načelima HDZ-a, jer "oni uvijek imaju jednog kandidata, pa to za njih neće biti problem".

"Kako god da okrenu, provest će što su namjeravali, stavit će osobu koja im odgovara i koja će ih štititi u tom povjerenstvu. Ovo je politički montirana odluka i odabir jednog kandidata, a Most u takvoj farsi neće sudjelovati", poručio je Petrov.

Kategorije: Hrvaška

FOTO, VIDEO: VOZILI SMO JAGUAR E-Pace Mali SUV dobro se vozi, a ima i dobru cijenu od 268.665 kuna do registracije

Pon, 19/02/2018 - 14:32

Jaguar je dugo oklijevao prije nego li se priključio trendu koji i dalje ne jenjava – F-Pace, svoj prvi SUV, predstavio je tek 2016. Danas ih godišnje prodaje čak 60.000, što je pred samo pet godina bila ukupna godišnja prodaja svih XF i XJ, F-Typea. Stoga ne čudi da je samo godinu dana kasnije na francuskoj Korzici, otoku s 10.000 zavoja kojima se voze i brzinski ispiti Svjetskog prvenstva u reliju (WRC), odlučio predstaviti svoj sada već drugi SUV, broj manji E-Pace, a krajem godine će upriličiti i prve vožnje novim crossoverom i-Pace. I da odmah na početku raščistimo – E u nazivu ne označava struju, nego veličinu (E, F i J), a dodatak Pace oblik karoserije, odnosno da je posrijedi SUV (X su limuzine, Type coupe i cabrioleti).

VOZILI SMO JAGUAR E-Pace Mali SUV dobro se vozi, a ima i dobru cijenu od 268.665 kuna 

Foto: Jaguar

Novi E-Pace platformu dijeli s Evoqueom i Discovery Sportom, ali se neće proizvoditi u već ionako preopterećenim pogonima u Solihullu u Velikoj Britaniji, nego u pogonima partnerske Magne Steyr u Grazu. I nije izrađen od skupog aluminija, nego od za klasu primjerenijeg čelika, zbog čega teži priličnih 1,8 tona (100 kg više od broj većeg F-Pacea), a duljinom od 4,4 metra svrstao se u društvo Audija Q3, BMW X1, Mercedesa GLA, VW Tiguana i Range Rovera Evoque iz iste grupacije Jaguar Land Rover. Izvana se na prvi pogled ne razlikuje pretjerano od broj većeg F-Pacea. Ista upadljiva maska hladnjaka, isti upečatljivi otvori za zrak u odbojniku, ista uska stražnja svjetla... Samo djeluje zdepastije. A kratki prevjesi jasno daju do znanja da je E-Pace trenutno jedini Jaguar s poprečno ugrađenim motorima, što je stvorilo dodatan prostor u luksuzno uređenoj unutrašnjosti tipičnoj za Jaguar. I sprijeda i straga je zahvaljujući 2,68 metara osovinskog razmaka dovoljno mjesta za glavu, koljena i ramena čak i viših od 190 centimetara, a tijesno nije ni u prtljažniku s 577 litara. Dva su vanjska dizajna (E-Pace i R-Dynamic) i četiri paketa opreme (Base, S, SE, HSE).

Jaguar E-pace 

Prvog Jaguara s poprečno ugrađenim motorom i prednjim pogonom još od vremena X-Typea, čija je proizvodnja prekinuta 2009., pokreću 2,0-litreni četverocilindraši iz serije Ingenium, kod benzinaca uz dodatak turbopunjača promjenjive geometrije (150, 180 i 240 KS), a kod benzinaca twin-scroll turbopunjača (250 i 300 KS). Ručni je mjenjač moguće dobiti samo uz dva slabija dizelaša (D150 i D180), dok su ostali opremljeni uvjerljivom 9-stupanjskom automatikom (ZF). Najslabiji se dizelaš također jedini isporučuje s prednjim pogonom, dok svi ostali serijski raspolažu jednim od dva pogona na sva četiri kotača - jedan je sa središnjom Haldex-spojkom kao u Evoqueu, i u normalnim uvjetima pogoni prednje kotače, a ako zatreba na stražnje kotače može prebaciti svih 100 posto okretnog momenta, a drugi straga šalje najviše 50 posto okretnog momenta, ali ga zahvaljujući dvjema spojkama sa svake strane diferencijala može prebacivati i na samo jedan, vanjski kotač, a rezerviran za najsnažnijeg dizelaša D240 i najsnažnijeg benzinca P300 (proizvodi ga britanski GKN).

E-PACE R-Dynamic P300_CaesiumBlue_103.JPG 

Posljednji radi sjajno i čini da se čak i na zavojitim cestama Korzike uopće ne osjeća pozamašna težina E-Pacea. Naprotiv, britanski SUV vraški je zabavan i ludo siguran. Poslušno slijedi pokrete upravljača, doduše s ne pretjerano puno povratnih informacija, ne naginje se pretjerano u zavojima i rijetko klizi preko nosa. I nije nedostižan, premda nosi značku Jaguara. Za osnovni D150 Base s prednjim pogonom i ručnim mjenjačem dovoljno je, naime, izdvojiti 268.665 kuna (36.000 eura). Za to se uz uzornu sigurnosnu opremu (aut. kočenje u gradu, zračni jastuk za pješake...) dobivaju još i dvozonska klima, diodna svjetla, alu-naplaci od 17 cola... Srednji dizelaš D180 Base s ručnim mjenjačem i pogonom 4x4 dolazi za 322.835 kuna (43.400 eura), a najsnažniji D240 AWD s 9-stupanjskom automatikom i bogatijom opremom S stoji 467.445 kn (63.000 eura).

Ukratko

Zahvaljujući 21 centimetru udaljenosti od tla i pogonu na sva četiri kotača, luksuzni britanski SUV koji će se proizvoditi u Austriji bez posljedica prolazi kroz 60 centimetara dubok potok. E-Pace je jedini Jaguar s poprečno ugrađenim motorom i prednjim pogonom, doduše samo u osnovnoj (dizelskoj) verziji sa 150 KS. Sve ostale izvedbe opremljene su jednim od čak dva pogona 4x4

Sprijeda je novi E-Pace lako prepoznati po krupnijim svjetlima s diodom u obliku slova J, ali straga ga je na prvi pogled teško razlikovati od broj većeg, ali lakšeg aluminijskog F-Pacea

Zahvaljujući poprečno ugrađenom motoru, 4,4 metra dug SUV u unutrašnjosti nudi dovoljno mjesta i za ljude više od 190 centimetara, a tijesno nije ni u prtljažniku (577 litara). Ručni mjenjač sa 6 stupnjeva dolazi isključivo uz dizelaše sa 150 i 180 KS, svi ostali serijski raspolažu novom 9-stupanjskom automatikom

Premda se sjedi prilično visoko, položaj za upravljačem je sjajan, a materijali i izrada dostojni luksuznog SUV. Digitalna instrumentna ploča serijski je dio skupljih paketa opreme

Kategorije: Hrvaška

FOTO, VIDEO: VOZILI SMO HYUNDAI i30 FASTBACK Atraktivni Korejac spretno spaja praktičnost i sportski nastup

Pon, 19/02/2018 - 14:12

U posljednjih deset godina Hyundai je u Europi povećao prodaju za impresivnih 90 posto, no ambicije Korejaca (više od pola milijuna automobila u 2017.) još su i veće. Do 2021. žele postati vodeći azijski proizvođač na Starom kontinentu, odnosno preteći Nissan i vodeću Toyotu. Kako bi ispunili tako ambiciozan plan, u sljedeće tri godine najavili su čak 30 modela, a prvi u nizu je i30 Fastback. Novi model svojom formom i dimenzijama (niži 2,5 i duži 11,5 cm od hatchback verzije i30) upotpunjuje Hyundaijevu ponudu u kompaktnoj klasi.

VOZILI SMO HYUNDAI i30 FASTBACK Atraktivni Korejac spretno spaja praktičnost i sportski nastup 

Foto: Hyundai

No, Fastback nije tek obična trovolumenska izvedba i30. Thomas Bürkle, voditelj europskog dizajnerskog odjela, za svoju posljednju kreaciju inspiraciju je pronašao u GT automobilima koje su svojedobno potpisivali Zagato, Vignale i Pininfarina, a govoreći na predstavljanju u Valenciji, posebno se osvrnuo na stražnji kraj, koji uravnotežuje stil i funkcionalnost prtljažnika većeg obujma. Masivan stražnji krovni nosač, nisko razvučena krovna linija, naglašena ramena i spojler koji izranja iz petih vrata samo su neki od detalja po kojima se razlikuje od klasičnog sedana te Fastback možemo definirati kao coupe s petera vrata u stilu VW Arteona ili Audija A7. Unutrašnjost ne donosi razlike u odnosu na ostale verzije i30. Ugođaj, kao i prostor koji je na raspolaganju putnicima, identičan je, izuzmemo li činjenicu da spuštena krovna linija oduzima nešto centimetara u visinu na stražnjoj klupi. Produljenjem za gotovo 12 cm najviše je dobio prtljažnik, koji u osnovnoj postavci ima 450 litara, što je 55 više u odnosu na hatchback, a dodatnu praktičnost donose peta vrata.

Hyundai i30 fastback 

Od opreme i tehnologije gotovo ništa ne nedostaje. Multimedijalni sustav sa 8-inčnim zaslonom dominira prednjom armaturom i može se povezati s većinom pametnih telefona. Među analognim instrumentima ispred upravljača je i zaslon u boji koji pruža obilje informacija o automobilu, dok head up zaslon nije ni među opcijama. Brojni su serijski ugrađeni sigurnosni sustavi poput automatskog kočenja u hitnim slučajevima, upozorenja za nehotični prelazak u drugu traku i automatskog gašenja dugog svjetla, dok uz nadoplatu dolazi prepoznavanje znakova, kontrola slijepih kuteva, prepoznavanje pješaka, a uz automatski mjenjač i aktivni tempomat. Izvrsna zvučna izolacija na vidjelo dolazi s prvim kilometrima. Fastback je iznimno tih i na autocesti, a ni s podizanjem okretaja zvuk motora znatnije ne prodire u putnički prostor.

hyundai-i30-fastback-2017-058-hires.jpg 

Isprobali smo snažniju izvedbu s turbobenzincem 1.4 od 140 KS, koju krasi elastičnost i uglađenost, a za lakoću rukovanja zaslužna je i mekana progresivna spojka te precizan mjenjač s uglađenim hodom ručice među stupnjevima. Upravljač je posebno kalibriran, na što se nadovezuje neznatno krući ovjes (15%) te za 5 mm spuštena podnica. Zahvaljujući naizgled malim promjenama Fastback je još stabilniji od hatchbacka i karavana, posebice u vožnji kroz zavoje. U Hrvatsku i30 Fastback stiže u travnju. Uz spomenuti 1.4, bit će ponuđen i turbobenzinac 1.0 (120 KS) s tri cilindra, a tijekom ljeta stiže i 1,6-litreni dizelaš u dvije izvedbe. Cijene nisu poznate, no očekuje se da će u prosjeku biti oko 6000 kn skuplji od identično opremljenih hatchback modela.

Ukratko

Povećanjem ukupne dužine (+11,5 cm u odnosu na hatchback) obujam prtljažnika povećan je za 55 litara (ukupno 450), ali zahvaljujući petim vratima dojam je da mjesta ima više od deklariranog

Na većini europskih tržišta kompaktni sedani nisu posebno tražena roba, ali interpretacija koju nudi Hyundai bježi od klasičnih rješenja i dobro uravnotežuje stil i funkcionalnost. Široka maska i specifični naplaci od 18 cola detalji su koji izdvajaju Fastback u odnosu na ostale izvedbe i30, dok u unutrašnjosti nema razlika

Podnica Fastbacka niža je za pola centimetra, a ovjes ukrućen za 15 posto, što vožnju kroz zavoje čini još uvjerljivijom, ali naglasak je prije svega stavljen na udobnost

Kategorije: Hrvaška

KAVANA CORSO: Facelifting popularnog okupljališta

Pon, 19/02/2018 - 14:10

Poznata kavana Jadran, kasnije Corso na legendarnim pulskim Giardinima doživjela je pravi facelifting. Nedavno otvorena kavana i tapas bar Corso dali su ovom kultnom pulskom mjestu sasvim novu dimenziju, što su pozdravili i sami Puležani koji nisu mogli dočekati da se nakon višemjesečne renovacije otvori njihov poznati i omiljeni kafić na korzu. Ovaj put ona je oplemenjena i ponudom hrane. Na meniju su posve zanimljive i neuobičajene stvari kao što su bikovi obrazi kuhani u vakuumu, krema od celera i krumpira, file patke, domaća marmelada od naranče, krema od suhe smokve, carpaccio od dimljenog telećeg filea, tuna ili pak jela iz woka. A cijela priča dobila je i novi akcent.

corso_tapas16-070218.jpg 

Ovaj put kavana Corso priča priču upravo o korzu, odnosno Giardinima i njegovoj povijesti, posebno iz osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su upravo oni bili omiljeno mjesto okupljanja tadašnje mladeži koja je slušala kultne pulske bendove kao što su Atomsko sklonište i KUD Idijoti.

- Ova kavana ima oduvijek svoju priču. Kada smo je počeli preuređivati, naišli smo na podatak da je upravo na tom mjestu 20-ih godina prošlog stoljeća jedan Albanac otvorio slastičarnicu Corso. Kasnije je ona postala kavana Jadran, pa je opet bila slastičarnica Corso da bismo mi sačuvali oba naziva pa se sada zove kavana Corso. Svaki veći grad ima svoj korzo, a isti je slučaj i s Pulom. Ovo je mjesto gdje se uvijek dolazilo na kavu - priča nam jedan od suvlasnika bara mladi Duje Cvitan koji je u ovaj biznis ušao s kompanjonom Andrejom Ferdinand.

corso_tapas12-070218.jpg 

Dizajn lokala osmislili su sami, a tema uređenja su film, glazba i povijest Giardina iz vremena Jugoslavije. Htjeli su ovom lokalu ponovno udahnuti dušu i sačuvati njegovu prepoznatljivost. Upravo stoga u interijeru se mogu naći brojne dokumentarističke fotografije Giardina s kraja 20-stoljeća i brojnih generacija koje su se družile uz stabla na ovom mjestu. Jer svako je društvo imalo svoje stablo, odnosno svoju poziciju.

corso_tapas09-070218.jpg

- Željeli smo starijoj generaciji koja se u to doba družila i koja je prema tom vremenu nostalgična, posvetiti i pokloniti uspomene iz tog vremena, a nove generacije educirati kako bi se u konačnici zadržala tradicija ovog objekta i općenito Pule iz tog vremena - ističe Cvitan.

Tu su i fotografije Atomskog skloništa, KUD Idijota, raznih glumaca, s obzirom na to da je ipak Pula filmski grad, ali i skulptura Tita.

corso_tapas02-070218.jpg 

corso_tapas05-070218.jpg

- Ipak sam ja mlađa generacija pa nisam toliko usko vezan uz Tita, ali Tito je ovdje dolazio na kavu i dobro je da ljudi to znaju. To je jedan kuriozitet i nema veze s politikom - priča nam Duje.

Dodaje da ime lokala nisu htjeli mijenjati jer je to dio njegova identiteta.

corso_tapas11-070218.jpg 

- Corso je definitivno uz lokal Mate Parlova u Puli oduvijek najpoznatiji lokal u ovom gradu i on je sam po sebi brend. Bio bi grijeh mijenjati njegovo ime jer tada gubi na svojoj prepoznatljivosti i priči - ističe ovaj mladi poduzetnik koji nije nov u ugostiteljstvu. Već je od ranije upravo na Giardinima postavio svojevrsni kiosk s delicijama pod nazivom Valli delicious pancake. Biznis se proširio pod istim bredom na Valli delicious authentic food and bar koji se nalazi na pulskom forumu iza gradske palače. Nudi tipičnu hrvatsku kuhinju, ali na moderan način. Tako se ovdje može kušati dalmatinski bakalar ili istarska maneštra. Što se tiče hrane, Corso na svom drugom katu nudi male zalogajčiće i ukusne delicije, potpuno drugačije od uobičajenog fast fooda.

- Corso je nekad također služio hranu, a dokaz tome je fotka legendarnog konobara starog Pjera, kojega su svi znali, na kojoj se vidi da je lokal nekad posluživao hot dog i sendviče. Kasnije su se posluživali samo kolači. I danas se ovdje mogu pojesti slastice. Glavni kuhar za Valli i za Corso je chef Robert Golić. On je i supervizor te veliki entuzijast. Uz njega imamo još dva mlada entuzijastična kuhara koji prate njegov koncept, a to je street food i finger food. Nudimo tacose, burgere, sendviče, deserte. Ovo je dakle kafić s ponudom hrane, ali na visokom nivou - zaključuje Cvitan.

Kategorije: Hrvaška

POZIV NA 'VEČERU I RAZGOVOR' S DONALDOM TRUMPOM MLAĐIM NAIŠAO NA KRITIKE Trumpova tvrtka zaposjela naslovnice dnevnih novina, potez nazvan bizarnim

Pon, 19/02/2018 - 14:08

Donald Trump mlađi, najstariji sin predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, ovog će tjedna posjetiti Indiju kako bi promovirao početak gradnje Trump tornjeva pored Delhija, piše BBC.

Investitorima u luksuzne zgrade koje će brojati 47 katova nudi se mogućnost da se tijekom boravka Trumpa mlađeg u Indiji sastanu s izvršnim direktorom tvrtke The Trump Organisation (Donald Trump stariji ju je vodio prije nego što je postao predsjednik SAD-a, op.a.).

Poziv na "razgovor i večeru" s Donaldom Trumpom mlađim koji se nude investitorima naišao je na kritike jer se smatra da Trumpova obitelj nastoji dodatno zaraditi na činjenici da je Donald Trump trenutno predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Trump mlađi s druge strane kaže da već godinama gradi poslovne veze u Indiji.

Kontroverza je rođena kada je, pretpostavlja se, The Trump Organisation izvadio veliki oglas na naslovnim stranicama nekoliko indijski dnevnih novina na kojem je bio lik Donalda Trumpa mlađeg i riječi "Trump je ovdje. Jeste li pozvani?" i "Trump je stigao. Jeste li vi?".

Povjesničar i spisatelj Patrick French (Indija: Portret) našao se među onima koji su kritizirali oglas. "Posljednjih ne znam koliko dana svake dnevne novine u Indiji bile su omotane ovim gnjusnim pozivom na večeru s (Donaldom) Trumpom mlađim", napisao je French na Twitteru.

Kritika oglasa 

Stanovi u tornjevima u Gurugramu, mjestu nedaleko od indijskog glavnog grada Delhija bit će skupocjeni, a neki će se navodno prodavati i za više od milijun dolara.

The Trump Organisation na indijskom tržištu zarađuje drugu najveći količinu novaca, a 2016. su godine tamo zaradili do tri milijuna dolara.

Analitičari su za The New York Times rekli da je pomalo bizarno da je Donald Trump mlađi direktno uključio sklapanje posla u Indiji. "Bizarna je ideja da predsjednikov sin ide promovirati predsjednikov brend dok je Donald Trump predsjednik i upravlja strateškim te vanjsko-političkim odnosima s Indijom", rekao je Daniel S. Markey, djelatnik ministarstva vanjskih poslova za vrijeme mandata Georgea W. Busha.

Građani za odgovornost i etiku u Washingtonu, organizacija "pasa čuvara", i ovu je promociju dodala popisu instanci koje, po njima, dokazuju da se ime Trump koristi za osobnu dobit.

Kategorije: Hrvaška

Tražila sam stan koji treba temeljitu obnovu jer sam htjela vidjeti kako je biti dizajner interijera

Pon, 19/02/2018 - 14:06

Tražeći svoj prvi pravi stan, Bev Wilson nije gledala samo na lokaciju i kvadraturu. Važno joj je bilo i to da stan koji kupi pruža mogućnost da ga uredi sama, po svojim afinitetima. Bev je odvjetnica, živi na Brooklynu, ali uvijek ju je, kaže, zanimalo uređenje interijera. Kako se time nije profesionalno bavila, rad na vlastitom prostoru bio joj je prva prilika da se okuša u poslu svojih snova – uređenju interijera. Stan je, inače, na odličnoj lokaciji i ukupno ima 90 četvornih metara.

- Kupila sam stan koji je prije toga punih deset godina bio u najmu, i nije bio u dobroj formi kad sam ga prvi put vidjela. Hitno mu je trebalo uređenje. Na zidovima i stropu su bile fleke, podovi su bili gadno oštećen, drvenarija se gulila, a u svakoj sobi najvidljiviji detalj bio je starinski otvor za klimatizaciju – prisjeća se odvjetnica.

Bev (2).jpeg
Bev (9).jpeg
Bev (6).jpeg
Bev (24).jpeg
Bev (5).jpeg
Bev (3).jpeg
Bev (27).jpeg

No, zahvaljujući oku za pravu vrijednost nekretnine, prepoznala je u ovom stanu potencijal i pretvorila ga u dom kakav je željela.

Vlasnica stana voli kada se moderni minimalizam susretne s tradicionalnim ukrasnim predmetima, kao što su primjerice stari tepisi kojima je definirala izgled nekoliko prostorija. Ne treba ni spominjati da u tepisima i mekim tkaninama najviše uživa njezina mačka.

Stan je izvrsno osvijetljen prirodnim svjetlom. I to je jedan od razloga, kako ističe vlasnica, što ga je kupila iako je bio u vrlo lošem stanju.

Bev (23).jpeg
Bev (21).jpeg
Bev (15).jpeg
Bev (22).jpeg
Bev (7).jpeg

Njezin savjet svima: ne žurite s uređivanjem niti s opremanjem stana. Potrebno je neko vrijeme da vam prostor “legne”, smatra ova odvjetnica, kojoj je drago što nije kupovala stvari za stan samo zato da u njemu ispuni prostor. Kad je došlo vrijeme za kupnju namještaja i dekorativnih predmeta, stan je već imao svoju “vibru” u koji se svaka stvar uklopila.

Bev (4).jpeg
Bev (26).jpeg
Bev (25).jpeg
Bev (20).jpeg

Grube otvore za klimatizaciju koji su se vidjeli u spavaćoj i nekim drugim sobama prekrila je drvenim oplatama. Danas su joj, kaže, te oplate jedan od najdražih elemenata u sobama!

Bev (19).jpeg
Bev (18).jpeg
Bev (10).jpeg
Bev (17).jpeg

 

Stan odvjetnice koja je željela biti dizajnerica interijera 

Izvor: Apartment Therapy

Kategorije: Hrvaška