Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 14 min 20 sek od tega

POTPUNA PROPAST POLITIČKOG ČAROBNJAKA Nema tog diktatora za kojeg nije bio spreman raditi, a onda je nakon vođenja Trumpove kampanje završio u zatvoru

18 ur 14 min ago

Paul Manafort, bivši šef predizborne kampanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, prekršio je uvjete na temelju kojih mu je određena jamčevina te će suđenje dočekati u zatvoru.

Robert Mueller, posebni istražitelj tzv. ruske veze (potencijalnog dosluha ljudi iz Trumpove kampanje s ruskim elementima s ciljem utjecanja na ishod američkih izbora) tereti Manaforta da je pokušao utjecati na potencijalne svjedoke uoči suđenja. U te je svrhe u razdoblju od veljače do travnja navodno koristio šifrirane mobilne aplikacije, prvenstveno vezano uz sudski postupak u rujnu koji se tiče njegova nezakonita lobiranja koje je provodio u ime bivše proruske ukrajinske vlade i u sklopu kojeg je navodno oprao više od 30 milijuna dolara. Onaj za poreznu prijevaru kreće idućeg mjeseca. Nijedan od ta dva postupka nisu sami po sebi vezani uz tzv. rusku vezu, iako neki smatraju da ih Mueller koristi kako bi ga “slomio”.

Sutkinja Amy Berman Jackson ustvrdila je da je Manafort zloupotrijebio dano mu povjerenje. “Ovo nije srednja škola. Ne mogu mu oduzeti mobitel. Ako mu kažem da ne nazove 56 svjedoka, hoće li nazvati 57.?”, navodno je rekla. Manafortu, proglase li ga krivim potencijalno slijede godine iza rešetaka.

Na američkoj i inozemnoj političkoj sceni, uvijek potežući konce iza kulisa, Manafort je bio desetljećima, no njegov konačni pad počeo je u ožujku 2016., kada je postao šef kampanje Donalda Trumpa. Ignorirao je savjete prijatelja, koji su znali kako je godinama igrao po svojim vlastitim pravilima, uvijek na rubu zakona i morala - s obzirom na sve u čemu si sve imao prste, kloni se svjetla reflektora.

S Trumpom to je, kao što se zna, nemoguće. Put do Trumpa bio je uzrokovan idućim razlozima.

Problemi

Manafort je, prema pisanju The Atlantica, godinu dana ranije, u proljeće 2015., proživljavao najveću krizu u svom životu, emocionalni slom zbog kojeg je čak završio u klinici te čak spominjao samoubojstvo. Kao prvo, njegova zlatna koka i najveći projekt u životu - Ukrajina - raspao se u revoluciji, a i nije dobro sakrivao ljubavničke izlete. Ljubavnica, kojoj je plaćao stan i kuću i dao karticu na korištenje, nije skrivala skupocjene obroke i luksuz u kojem se utapala, pa je obitelj sve doznala. Zbog nedostatka novaca, čak je i svadba njegove kćeri odjednom postala upitna. Naime, novci koje je nagomilao u poreznim oazama bili su izvan dohvata. FBI je, naime, nekoliko mjeseci nakon pada njegova klijenta i prijatelja ukrajinskog predsjednika Janukoviča počeo njuškati i po njegovim računima. U isto vrijeme, ganjao ga je ruski oligarh Oleg Deripaska i tražio objašnjenje što se dogodilo s njegovih 18,9 milijuna dolara koje je investirao u njegovo ime.

No, Manafortova je priča, prema pisanju The Atlantica, počela još davno. Još kao mladić je počeo mijenjati obličje tada nerazvijene lobističko-konzultantske scene u Americi. Bio je prvi koji je ujedinio to dvoje. Imao je dvije tvrtke, za lobiranje i savjetovanje, no dijelile su ured i izvore financiranja. Jedna je vodila kampanje, druga lobirala ljude koje je prva dovela na vlast. Napravio je revoluciju, no s vremenom mu je domaće tržište, kako se krcalo lobistima, postalo skučeno. Pronašao je novu mutnu vodu u kojoj će zaplivati - inozemno lobiranje. Posao se dobrano zahuktao kada su im 1985. klijenti postali Filipini. Tamošnji predsjednik Ferdinand Marcos je trebao privid legitimnosti. Manafort je dobio posao, a Marcosova žena Imelda mu je osobno dala prvu uplatu od 60.000 dolara. Manafort i suradnici su orkestrirali i “preobrazbu” angolskog vođe gerile Jonasa Savimbija. Pretvorili su ga u privid uljudnosti i intelekta. Kad je ovaj konačno krenuo u turneju po SAD-u, bio je prikazivan kao borac za slobodu, lingvist, pjesnik, političar ratnik, “jedan od malobrojnih autentičnih heroja”.

Do kraja 1980-ih, Manafort je stekao novog prijatelja iz inozemstva, preprodavača oružja iz Libanona Abdula Rahmana Al Assira. On će mu, govorio je Manafort, pomoći povezati ga s klijentima diljem svijeta. Do 1990-ih dvojac je već dogovarao velike poslove i razvio prijateljski odnos.

Rudnik zlata

“Paul je postao svjestan razlike između toga da zaradiš 300.000 dolara i pet milijuna. Otkrio je jug Francuske. Al Assir mu je pokazao kako se živi takav život.” Manafort se počeo mijenjati. Njegovi su partneri u tvrtki primijetili razliku. Stalno je bio u inozemstvu, u poslovima za koje oni nisu imali pojma i, čini se, opravdano sumnjali da zarađuje za sebe. Kupovao je kuću za kućom, a da ih ne bi ni pogledao. Manijakalno je trošio, ali se i manijakalno zaduživao. A to je sve tražilo i sve viši priljev novaca. U postsovjetskom razdoblju će ga pronaći u ruskim oligarsima i osobama bliskima Kremlju.

“Skrasio se” u Ukrajini, kao guru koji je Janukoviča vratio u život. Naučio ga je kako da se odijeva i češlja (po uzoru na sebe), kako da se smije i govori te usmjerio njegovu stranku da se svaki tjedan bave samo jednom temom, primjerice problemima umirovljenika. To, piše The Atlantic, nisu bile sofisticirane tehnike, no u Ukrajini su bile novost. Manafort je praktički doveo Janukoviča na vlast i zbog toga dobio velik utjecaj i poštovanje.

“Paul bi tražio velik novac, Janukovič bi to odobrio i onda bi njegov šef kabineta išao oligarsima i tražio da uskoče: ‘Hej, trebaš platiti milijun’. Žalili bi se, ali Janukovič je tražio, pa bi platili”, tvrde upućeni.

Kad je Janukovič postao predsjednik 2010., Manafort je dobio sve privilegije i Ukrajina je za njega postala rudnik zlata, koji je crpio dok sve nije eksplodiralo. Slizao se i s Deripaskom, no kad je ovog pojela financijska kriza, zaradio si je neprijatelja. U vrijeme osobnih kriza inače bi sjeo na avion i vratio se kad se sve smiri, tvrde prijatelji. No, jedno je, dodaju, bježati od novinara, a drugo od Deripaske. “Zaista trebam do Trumpa”, rekao je Trumpovu prijatelju Tomu Barracku. Tada je bio već izašao iz klinike, a Trumpova improvizirana kampanja bila je idealna. Znao je kako se predstaviti Trumpu - kao autsajder te netko tko ne treba njegov novac jer ima svoj. Ciljao je na blagodati budućeg utjecaja. No, sudeći po svemu, ovaj se put preračunao.

Kategorije: Hrvaška

ISPOVIJEST ZANOSNE HRVATSKE NAVIJAČICE O KOJOJ BRUJI CIJELA REGIJA 'Primijetila sam da me fotkaju, ali ovo sam najmanje očekivala. Još sam u šoku!'

18 ur 14 min ago

Tribine nogometnog stadiona u ruskom Kalinjingradu gdje se u subotu održala utakmica Hrvatske i Nigerije, bile su preplavljene crvenim i bijelim kockicama. Svoj obol bodrenju hrvatske nogometne reprezentacije dale su i pripadnice ljepšeg spola, a jedna je posebno privukla pozornost medija u regiji.

Ispostavilo se da se radi o Ivani Knöll (26), koja je inače rođena u Frankfurtu, a podrijetlom je iz Hercegovine, točnije iz Čapljine. Od svoje osamnaeste godine živi u Zagrebu.

Ivana3 

Za Fenix-magazin je prokomentirala iznenadni interes vodećih srbijanskih, ali i hrvatskih medija, koji su odmah nakon utakmice i pobjede Vatrenih u Kalinjingradu krenuli u potragu za njom, odnosno njezinim imenom i prezimenom.

- Ovo sam najmanje očekivala. Doista sam došla s namjerom da navijam i podržim našu reprezentaciju. Vidjela sam da su me fotografi par puta fotografirali, no pomislila sam "ajd možda negdje i uspijem pronaći te fotke da imam za uspomenu". Potom su krenule stizati poruke prijatelja, poznanika, nepoznatih ljudi kako sam osvanula na portalima. Zaista sam bila u šoku i još sam - kaže Ivana koja Vatrenima prognozira sigurnu pobjedu.

Ivana1 

Inače, Knöll se 2016. natjecala i na izboru za Miss Hrvatske kao predstavnica naše dijaspore.

Ivana 

Kategorije: Hrvaška

Sad je jasno zašto je Will Ferrell viđen ove godine u Lisabonu - glumit će u komediji o Euroviziji

18 ur 14 min ago

Proslavljeni američki glumac i komičar Will Ferrell glumit će u filmu o Euroviziji. To će inače biti već drugi Ferrellov angžman za Netflix, nakon produciranja filma 'Ibiza' koji je prošlog mjeseca izazvao burne prosvjede s ovog balearskog otoka jer je sniman u Barceloni i Hrvatskoj, pa smatraju da je pogrešno predstavio 'partijanersku' kulturu Ibize.

Inače, 50-godišnji Ferrell viđen je na ovogodišnjem natjecanju za pjesmu Eurovizije u Lisabonu, a s fenomenom ovog natjecanja upoznala ga je još 1999. njegova supruga, švedska glumica Viveca Paulin. (Inače, eurovizijsko natjecanje ove je godine pratilo više od 186 milijuna gledatelja!)

Scenarij za film inspiriran Eurovizijom napisao je Ferrell sa bivšim suradnikom Andrewom Steeleom.

Netflix se već oboružao cijelim nizom poznatih komičara, kao što su Adam Sandler, Chris Rock, Amy Schumer i Jerry Seinfeld.

Ferrel se nedavno pojavio u hit komediji 'Tatica se vratio za Božić', a glumit će i u komediji na temu Sherlocka Holmesa (Holmes and Watson). Njegovu dokumentarnu seriju o globalnoj ekonomiji nedavno je kupio Amazon.

Inače, Ferrell se kao komičar okušao i u ulozi bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha.

Will Ferrell oponaša Georgea W. Busha 

Kategorije: Hrvaška

JESU LI HRVATSKE SUTKINJE SUOČENE SA STAKLENIM STROPOM Dvije trećine sudaca su žene, ali ne i na čelnim pozicijama

Pon, 18/06/2018 - 23:35

Tko god u Hrvatskoj završi na sudu, bilo kao optuženi, bilo da je sam pokrenuo sudski spor, ima velike izglede da mu sudi žena. Sudačka profesija u Hrvatskoj izrazito se feminizirala: od 1788 sudaca, koliko ih je u Hrvatskoj, čak 1262 ili čak 71 posto su žene.

Najviše je sutkinja na najnižim ljestvicama sudske vlasti - na općinskim sudovima ih je čak 73 posto. Međutim, kad se ide prema vrhu pravosudne piramide, njihov postotak se smanjuje. Na županijskim sudovima, na kojima su sudačke plaće više nego na općinskim, sutkinje također čine većinu - 63 posto, ali ih je za 10 posto manje nego na općinskim sudovima.

Sessino izvješće

U samom vrhu sudske vlasti, na Vrhovnom sudu omjer sutkinja i sudaca dramatično se mijenja. Vrhovni sud je većinski muški: od 53 njegovih sudaca 61 posto su muškarci, a samo 39 posto žene. Na čelu Vrhovnog suda u 27 godina hrvatske neovisnosti nikada nije bila žena. To mjesto kao da je po nepisanim pravilima rezervirano za muškarce. Aktualni predsjednik Vrhovnog suda u godišnjem izvješću koje je prošli tjedan uputio Vladi i Saboru upozorava na relativno visoku prosječnu dob hrvatskih sudaca. Najviše je, istaknuo je Sessa u izvješću, sudaca u dobi između 55 i 60 godina. Međutim, njihovu spolnu zastupljenost uopće nije problematizirao. U Sessinu se izvješću, doduše, navode podaci o spolnoj strukturi različitih stupnjeva i grana sudovanja u Hrvatskoj, ali predsjednik Vrhovnog suda u njemu se na nadzastupljenost sutkinja na nižim granama sudske vlasti i njihovu upadljivu podzastupljenost na najvišoj, na Vrhovnom sudu, nijednom riječju ne osvrće niti je komentira.

Predsjednici sudova

Iako u sudačkoj profesiji žene čine golemu 71-postotnu većinu, u tijelu koje odlučuje o imenovanju i napredovanju sudaca gotovo da ih i nema. U sadašnjem sazivu DSV-a, kojem je na čelu sudac Vrhovnog suda Željko Šarić, samo je jedna sutkinja, Sabina Dugonjić, a i u prethodnom sazivu toga tijela kojim je predsjedavao sudac Vrhovnog suda Ranko Marjan također je bila samo jedna žena - sutkinja Tihana Cišper. Od 24 općinska suda, koliko ih Hrvatska trenutačno broji, na 16 su predsjednice sutkinje, a na čelu 8 sudova su suci. Spolna struktura predsjednika sudova kad je riječ o najnižim sudovima otprilike odražava spolni sastav samih sudova. Međutim, situacija se dramatično mijenja kad se ide prema vrhu sudačke piramide. Iako na 15 županijskih sudova, koliko ih Hrvatska trenutačno ima, sutkinje čine čak 63 posto sudačkog kadra, samo četiri županijska suda za predsjednicu imaju ženu: bjelovarski, dubrovački, sisački i varaždinski sud. U upravnoj grani sudovanja Hrvatska ima četiri prvostupanjska i Visoki upravni sud. Na četiri prvostupanjska upravna suda veliku većinu sudaca čine žene, čak 68 posto, samo na čelu jednog, i to zagrebačkog je žena. Na Visokom upravnom sudu čak 87 posto sudačkog kadra čine žene, ali predsjednik toga suda je danas, kao i svih prethodnih godina - muškarac.

U trgovačkoj grani sudovanja situacija je nešto drukčija: čak 75 posto sudačkog kadra na prvostupanjskim trgovačkim sudovima čine žene, a žene su i predsjednice na sedam od ukupno osam trgovačkih sudova. Međutim, na samom vrhu piramide trgovačkog sudovanja, na funkciji predsjednika Visokog trgovačkog suda je - sudac Mario Vukelić, unatoč tome što čak 73 posto sudačkog kadra na tome sudu čine žene.

Veliki paradoks

Kako objašnjava paradoks da je na Vrhovnom sudu samo 39 posto sutkinja, iako ih je u općoj sudačkoj populaciji čak 73 posto? Kako je moguće da je od sedam članova DSV-a koji se biraju iz sudačkih redova samo jedna sutkinja? Ta smo pitanja postavili predsjedniku aktualnog Državnog sudbenog vijeća i sucu Vrhovnog suda Željku Šariću.

“To su pitanja za sociologe. Ja nemam dojam da je to posljedica diskriminacije. Trebalo bi, naravno, analizirati spolnu strukturu kandidata koji se javljaju na natječaje za napredovanje ni one koje je DSV na tim natječajima imenovao, ali pouzdano znam da ako se u sadašnjem sazivu DSV-a, primjerice, na natječaj za tri sudačka mjesta javi znatno više sutkinja nego sudaca, sigurno ćemo imenovati sutkinje.”

Kategorije: Hrvaška

UZBUNA ZBOG TOKSIČNOG OTPADA IZ BOSANSKE RAFINERIJE 'Opasni gudron ugrozit će okoliš u Slavonskom Brodu'

Pon, 18/06/2018 - 23:31

Sanacija gudronske lagune koja se nalazi u sklopu Rafinerije nafte Brod u BiH, posljednjih dana privlači veliku pozornost, prije svih, gradskih vlasti u Slavonskom Brodu koje su upoznate s najavom realizacije ovog projekta, a koji bi, po njima, mogao imati negativan utjecaj na okoliš i u samome Slavonskom Brodu, odnosno prostoru uz lijevu, hrvatsku obalu Save.

Ovih dana, naime, završila je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš pri sanaciji gudronske lagune, pri čemu su gradske vlasti Slavonskog Broda izrazile nezadovoljstvo odabranom metodom sanacije i bojazan da bi takav način sanacije mogao ugroziti vodozaštitno područje u njihovom gradu i okolnim mjestima.

Kiseli gudron

O čemu je ovdje riječ. U Rafineriji Brod, naime, sve do 1966. godine proizvodila su se motorna ulja i obavljala reciklaža rabljenih motornih ulja, pri čemu je kao nusproizvod nastajao tzv. gudron, odnosno “teška smolasta i agresivna masa koja ima kiseli karakter”.

U Studiji piše da je “gudron smjesa ostataka ulja, katrana i sumporne kiseline, s primjesama teških metala i polihalogeniziranih ugljikovodika nastala prilikom regeneracije otpadnih ulja sumpornom kiselinom kao i od obrade pojedinih frakcija nafte sumpornom kiselinom. Kiseli gudron, koji čini glavninu otpada u ovom odlagalištu, je crna želatinozna masna otpadna materija, koja nastaje prilikom kisele rafinacije međuprodukata nafte, odnosno upotrijebljenih ulja s koncentriranom sumpornom kiselinom pri čemu se izvlače nezasićeni ugljikovodici, jedinjenja metala i organski kloridi”.

laguna1.JPG 

Deponij

Ova vrsta otpada godinama je odlagana u zemljanu jamu kao privremeno odlagalište u okviru lokacije rafinerije, sve dok 1966. nije prestala proizvodnja i reciklaža rabljenih ulja na takav način, pa od tada i nema produkcije gudrona. No, jama je nakon toga postala deponij za razne rafinerijske otpade nastale prije svega čišćenjem sirovinskih i produktnih rezervoara. U Studiji se ističe i kako je “nedovoljna ekološka osviještenost o štetnosti gudrona po životnu sredinu, a samim tim i ljudsko zdravlje, uvjetovala nekontrolirano odlaganje ovog otpada u jamu”.

“U najkraćem, gudronska jama u krugu Rafinerije nafte u Brodu služila je dugo godina (pored odlaganja gudrona) za odlaganje različitog specifičnog otpada o čijoj količini i vrsti nitko nije vodio evidenciju i koja ne postoji ni danas”, stoji u Studiji. Također, valja naglasiti da je riječ o otvorenoj jami, izloženoj atmosferskim utjecajima. Inicijativu za rješavanje ovog problema Rafinerija nafte Brod pokrenula je krajem 2009., a konačni prijedlog je takav da se 39.000 kubičnih metara ovog opasnog otpada pomiješa s vapnom i vodom čime bi se dobio soldifikat koji bi se potom vratio u jamu, ali to bi i povećalo zapreminu na oko 73.000 kubika. Inače, visina sloja gudrona u jami trenutno je 4,16 metara, a nakon postupka to bi bilo 8,2 metra. Jama bi prije toga bila sanirana i “zaštićena multibarijernim slojem koji će omogućiti da se postigne odgovarajući koeficijent vodopropusnosti čime će se spriječiti proboj eluata u zemljište i podzemne vode”. Jama bi se potom zatvorila izgradnjom gornjeg multibarijernog sloja, nasipanjem zemlje i provođenjem rekultivacije, a na površinu bi se mogla posijati trava ili izgraditi parking. Odabranom metodom sanacije nisu zadovoljni u Slavonskom Brodu.

hazu_potpisivanje11-251016.jpg 

Povećanje mase

“Postupak kojim je predviđena sanacija gudronske jame samo će promijeniti fizičko stanje otpada koji se u njoj nalazi, pri čemu će on dobiti još veću masu, a ostati jednako toksičan.

Da pojasnimo, Studijom je predviđeno da se gudron (mulj) vadi iz lagune, miješa s vapnom i vodom u reaktoru pri čemu nastaje soldifikat koji će se prvo privremeno skladištiti te nakon toga vraćati u istu jamu iz koje je izvađen.

Kako se ovim postupkom povećava masa nastalog otpada, njegova visina više neće biti četiri nego osam metara. S obzirom na to da će se soldifikat odlagati u tlo potrebno je detaljnije opisati postupak sanacije lagune prije toga. Također je nejasno jesu li predviđeni brtveni slojevi i sustav za otplinjavanje, hoće li postojati sustav za odvodnju procjednih voda, na koji način će se procjedne vode obrađivati, hoće li se ispuštati u Savu, kako će se otpadni plinovi obrađivati, nastaju li otpadni plinovi prilikom odlaganja ovakvog otpada i kako će se obrađivati, koje su emisije plinova i sl.”, naveli su iz Gradske uprave Slavonskog Broda u kojoj smatraju da je Studiju nužno nadopuniti ili izraditi zasebnu Studiju utjecaja na okoliš za postupak odlaganja u tlo te provesti postupak procjene utjecaja na životnu sredinu. Suspektno im je i to što je predviđeno da se nastali soidifikat privremeno odlaže do njegova zbrinjavanja u tlo.

Eko-mreža

“Pri tome nije objašnjen detaljan opis lokacije (je li riječ o skladištu, hali, natkrivenom betonskom platou, vodonepropusnoj podlozi i sl.), niti što se događa s otpadom u slučaju bilo kakvog incidenta. Najbliža udaljenost lokacije na kojoj će se izvoditi radovi i granice s Hrvatskom je samo jedan kilometar, a riječ je o području ekološke mreže Natura 2000.

Naime, ovo je vodozaštitno područje, a zbog blizine Jelas polja s ribnjacima ono je od iznimnog značaja za očuvanje biljnih i životinjskih vrsta koje ovdje imaju stanište. Studijom utjecaja na okoliš nije analiziran utjecaj otpada iz gudronske lagune niti na vodozaštitno područje niti na ekološku mrežu”, poručuju iz Slavonskog Broda, upozoravajući pri tome i da nije u obzir uzeta činjenica da je “zbog rada Rafinerije nafte, zrak u Brodu (BiH) već sada 3. kategorije, što znači da je predviđeno zagađenje zraka prikazano manjim nego što će to uistinu biti”.

Iz Slavonskog Broda poručuju da će poduzeti sve kako bi se spriječio negativni okolišni utjecaj na grad i okolicu, a isto očekuju i od naših ministarstava i drugih nadležnih tijela.

'Inzistirat ćemo na poštivanju svih europskih standarda' 

Kategorije: Hrvaška

PETERO DJECE, JEDNA PLAĆA, A SVI SRETNI, KAKO JE TO MOGUĆE? Priča mlade hrvatske obitelji: 'Kad nam se rodilo prvo dijete, nismo imali doslovno ništa'

Pon, 18/06/2018 - 23:30

Slušajući vapaje hrvatskih političara, svih mogućih udruga i zadruga, crkava i stručnjaka o demografskoj propasti naše države, čovjek bi pomislio kako smo, eto, sve sile, svu pamet, sredstva, dobru volju i beskrajnu energiju uložili u dobrobit mladih obitelji, koje će, eto, sad, nakon svih mjera, paragrafa, članaka zakona, zahtjeva, istraživanja, podataka i teza prionuti obnovi raseljene nam domaje, piše Slobodna Dalmacija.

Kad ono - ništa.

Ne samo da je ništa, nego se sve svodi na gomilanje fraza i priča, zgražanja nad poraznim statistikama, dijeljenje jednokratnih pomoći i međusobno prepucavanje čija je ideja bolja. A kad ono zastoj. Zapravo ne zastoj, nego nas je svakim danom sve manje, rodbina, prijatelji i poznanici nestaju, razredi se ukidaju zbog manjka djece, a na ulici kad pitaš za nekog, odgovor je sličan: eno ga u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj... Ostaju samo najizdržljiviji na nepravdu i društveni nered, a takvih je sve manje. Samo depresije, zlovolje i kmečanja imamo za izvoz.

Odlučna nada

Kad razmišljam o takvim trenucima, na pamet mi redovito padne jedna netipično tipična obitelj - Petrušići, piše Damir Šarac za Slobodnu Dalmaciju. Dugo ih poznajem i mir, stoicizam, optimizam i odlučna nada u bolju budućnost koju svjedoče, u koju su uvjereni, prosječno grintavom hrvatskom građaninu mora unijeti nervozu. Njihov je moto onaj koji izgovaramo neozbiljno: Sve je dobro! Ali oni su totalno ozbiljni.

"Ma, kako, Bruno? Ma, kako, Daniela? Kako je sve dobro? Petero djece je u vas, jedna plaća, profesorska, a vi se još dali u znanost, pa na doktorate i to o svom trošku? Di je dobro? Trebali biste imati prihode kao saborski zastupnici, i to oboje, da biste pokrili sve što vam treba", stotinu puta sam ih pokušao ozlovoljiti, ali oni uvijek po svome: "Ne brini, sve je dobro."

Onda smo ih usred velikih rasprava skupili sve na jednome mjestu da nam kroz šetnju objasne kako je to dobro i kako može biti dobro.

Predstavimo ih: Daniela (34) je profesorica glazbe u osnovnim školama u Lukšiću i Sućurcu, doktorantica na Filozofskom fakultetu u Splitu i uz to vodi zbor i svira orgulje u solinskom svetištu Gospe od Otoka. Bruno (32) magistar je teologije i na dvostrukom doktoratu: na splitskom KBF-u s temom "Kršćanstvo i suvremena kultura" te iz filozofije na Zadarskom sveučilištu. Njegova obitelj je devedesetih pred ratom izbjegla iz Jajca u Trogir, pa u izbjeglički smještaj u "Medenu" i skućili su se u Kaštel Lukšiću, a jajačkih koljenaša Petrušića iz svog je grada nepovratno otišlo gotovo stotinu po cijelom svijetu!

Bruno je, recimo tako, tek povremeno bio zaposlen, predavao je godinu dana vjeronauk u SŠ Braće Radić u Štafiliću, dvije godine bio je osobni asistent momku s multiplom sklerozom a zadnje radno mjesto mu je bilo voditelj regionalnog ureda Mosta NL u Splitu, na koje je dao otkaz u veljači ove godine. Sada na župi drži kateheze krizmanicima i sprema se za novi posao, a veoma je angažiran u radu sa studentima (osnovao je udrugu SplitMisli), pokušavajući pokrenuti makar kakvo pametno mišljenje sa splitskim sveučilištarcima.

9975607.jpg

Nema mjesta

A sada i njihovi tići: najstarija je Emanuela (9) i završila je drugi razred, onda ide Korina (7), koja je upravo okončala prvi razred, pa Matija (5) i Loreta (3), vrtićki naraštaj, te najmlađa princeza Elizabeta koja ponosno nosi svoja dva mjeseca.

Najprije o zaposlenju. Daniela i Bruno dobili su prvo dijete 2009. dok je ona radila na trećinu satnice, a on još studirao. U trudnoći s Matijom dobila je punu satnicu, pa je postalo malo lakše. Ali u osam godina ima samo dvije i po godine staža.

- Kad nam se rodilo prvo dijete, nismo imali doslovno ništa. Pomagali su nam roditelji, a Brunov otac je, na sreću, gradio kuću u Lukšiću pa kad smo uselili, još je sve bilo u ciglama. Uspjeli smo to srediti, a sada završavamo fasadu - priča Daniela, dok Bruna pitamo kako je moguće da jedan vjeroučitelj pa još s tolikom obitelji ne može dobiti zaposlenje u školi:

- U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji je sedamdesetak vjeroučitelja na čekanju, jednostavno nema mjesta i neće ga biti još neko vrijeme, čini mi se - pun je Bruno razumijevanja.

Pitamo ih kako je (pre)živjeti s toliko djece. Uzalud, oni u tome ne vide poseban problem, dapače, skroz obrnuto.

- Iz našeg iskustva, a ne može se reći da ga nemamo, držimo kako je lakše s više djece. Jedni od drugih uče, nasljeđuju odjeću, mijenjamo robu s drugim roditeljima, ponekad je bude toliko da je čak i dijelimo. Pomogne nam, kada je to potrebno, i lukšićki župnik don Mario Buljević i prije njega i don Stipan Šurlin - kaže Daniela.

- S financijama, vjerovali ili ne, nikad nismo imali problema. Ne zbog toga što imamo puno novca, nego zato što nam malo treba i pazimo kako ga raspoređujemo. Ljudima općenito malo treba ako nemaju velike želje. No, ako izlaze, uvijek traže novi mobitel, mijenjaju automobile, nikad ga neće biti dovoljno. Stvar je izbora. Mi se znamo odreći novog mobitela i drugih gluposti. Moraš znati s koliko raspolažeš, bez čega ne možeš i bez čega možeš. Svakako gledamo ne upasti u minus na računu i izbjegavamo sve kartice i rate, iz toga nema izlaza... Dok je Daniela radila, a ja studirao, imali smo oko 4,5 tisuće kuna prihoda i na kraju mjeseca ostalo bi nam 10, 20 kuna, a kad smo imali dvije plaće, opet bi nam ostalo toliko kuna. Jednostavno je, znaš da imaš tisuću kuna u džepu i nemaš više, tada se naučiš rasporediti. Treba štedjeti kad se ima, evo mi smo uspjeli i u dvije godine uštedjeli za monovolumen. Svakako najviše novca trošimo na hranu, račune i gorivo - navodi Bruno, dodavši kako dva puta godišnje otiđu i na odmor, ljeti kod Danielinih na Vis i zimi kod njegovih u Jajce.

Učenje na smjene

9975606.jpg 

Nastavljamo s njihovim znanstvenim usavršavanjem - kako su se pored svih obaveza odlučili i za doktorate koje sami financiraju. Njezina mentorica je dr. Snježana Dobrota, a njegovi su dr. Nikola Bižaca i dr. Željko Tanjić. Daniela nam priča kako su jedini mir za učenje i pripremanje doktorata uspijevali pronaći u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici, pa bi tamo odlazili na smjene.

- Oboje imamo želju i strast za znanjem i daljnjim usavršavanjem, a kad postoji volja, onda nema prepreka - kažu.

Dolazimo konačno do pitanja svih pitanja današnjih hrvatskih obitelji: a gdje je ovdje država, gdje je lokalna zajednica, gdje je društvo?

- Mislim da su stvari vrlo jasne. Pričati o demografiji i svim mogućim rješenjima nema nikakva smisla, ako se ne riješe dvije stvari, a to su zaposlenje i stambeno zbrinjavanje. A hoće li netko imati jedno ili desetero djece, to je osobna odluka supružnika, država s tim nema nikakve veze. Njezina je uloga stvoriti uvjete za takvu odluku. Slušamo priče ovakve i onakve, ali čini se da ustvari nema prave volje da se riješi problem. U suprotnom, mladim obiteljima bi se omogućilo lakše zapošljavanje i pronalaženje stana. Snizili bi se porezi i administrativne zavrzlame, pa i korupcija i nesigurnost koji guše bilo kakva ulaganja u Hrvatsku.

Ne treba biti ekonomist da bi se to znalo, to je jasno kao dan. Što se tiče pomoći, Kaštela daju tisuću kuna za svako dijete, a Nadbiskupija dvije tisuće, ali vjerujte, da daju i stotinu tisuća kuna, bilo bi isto. Od jednokratnih pomoći nema koristi jer ostaje neizvjesnost. Nikakva prilika nije na vidiku, ne može je ni biti kad je naša država, nažalost, postala toliko birokratizirana da niti jedna stvarna i korjenita promjena nije moguća. Inače bi se moglo dogoditi da pomislimo kako imamo previše birokracije koja je sama sebi svrha. Tako se vrtimo u krugu - drži Bruno, koji je imao priliku zaposliti se u Klagenfurtu. Kaže kako su o tome razgovarali oko pola sata i odluka je poznata. Ostao je doma.

- Zajedništvo je važnije od svega, kad smo skupa, onda smo sigurni, koliko tek djeci znače baka i djed, to je nemjerljivo ikakvim novcem. Otići, značilo bi iščupati ih iz korijena - objašnjava Daniela.

Na kraju pitamo ih je li ih strah od sutrašnjice, za djecu, za njihovu veliku i bučnu obitelj.

- Nemamo strah, uopće ne razmišljamo o tome. Na koncu vjera je temelj naše obitelji, a uvijek moraš imati neko sidro koje ćete držati u sigurnosti. Znam na što mislite; najčešće ljude oko nas šokiramo bezbrižnošću, zvučimo malo ludo, ali s vremenom uoče da nama zaista ništa ne fali. Što će ti sav novac ako nisi zadovoljan, pa ljudi tisućama godina znaju da bogatstvo ne donosi sreću. Treba osjetiti što je važno - poručuje Daniela za Slobodnu Dalmaciju.

Kategorije: Hrvaška

ODLUČIO SE VRATITI U HRVATSKU IZ DRŽAVE U KOJOJ MINIMALAC IZNOSI 65 KUNA NA SAT Otišao sam još 1993., nije bilo lako, prvo sam radio kao berač jabuka

Pon, 18/06/2018 - 23:30

Svaki dan slušamo i čitamo stotine priča, mladi odlaze vani, ali, na žalost, i cijele obitelji s djecom, u potrazi za boljom budućnošću, pakiraju kufere i puni autobusi i avioni kreću za Njemačku i Irsku. Oni najhrabriji odlaze i u prekooceanske zemlje.

Prema nekim procjenama, Hrvatska je u zadnjih pet, šest godina izgubila 300.000 stanovnika, masovno iseljavanje posebno je pogodilo Slavoniju i Dalmatinsku zagoru, a u posljednje vrijeme i područje zapadne Hercegovine.

Gotovo da nema kuće u tim krajevima koja nema nekoga u Irskoj ili Njemačkoj. I onda kad čujete da se netko želi vratiti iz Novog Zelenda, s drugog kraja svijeta - gdje minimalna satnica iznosi 15 dolara ili 64,5 kuna i možete pristojno zaraditi, a ako znate neki zanat, satnica vam se onda kreće od 25 do 35 dolara (107,5 do 150,50 kuna) - pomalo to s nevjericom gledate, ali ima i takvih, piše Slobodna Dalmacija.

Jedan od njih je 52-godišnji Pavo Dropulić iz Podprologa, pored Vrgorca. Jedna lasta ne čini proljeće, ali raduje. Pavo je kao i stotine naših iseljenika otišao trbuhom za kruhom, na drugi kraj svijeta.

Brao jabuke

- Ja i supruga smo 1993. godine otišli sa sigurnog posla iz Zagreba u Novi Zeland kod moje rodbine. Posudili smo pet tisuća dolara za put, sjeli u avion i došli tamo. Nije nam bilo lako, ja sam u to vrijeme i studirao u Zagrebu. Kad smo došli tamo, nije nas čekalo med i mlijeko, brao sam jabuke tri mjeseca za satnicu od 6,25 novozelandskih dolara.

Kiša je padala danima, mislio sam da izvire iz zemlje. Poslije sam prešao u jedan dućan raditi. Nekad sam znao raditi i po 17 sati dnevno kako bih nešto zaradio i osamostalio se. Malo, pomalo micalo se to - priča Dropulić.

A onda je krajem devedesetih iskoristio subvencije tamošnje vlade, koja je poticala ljude na otvaranje malih obrta s 20.000 dolara.

- Pokrenuo sam obrt za čišćenje kuća, zgrada i ureda. U međuvremenu sam dolazio i u Zagreb, gdje sam diplomirao i stekao zvanje diplomiranog inženjera tekstilne tehnologije. No, bez obzira na to zvanje, ja sam sa suprugom radio i čistio urede tamo. Posao je krenuo dobro, kupili smo i svoju kuću. Sad nas ima šest u firmi - otkriva Dropulić.

No, želja za povratkom godinama je tinjala, ali kako se to uvijek događa, dođe obitelj, djeca i sve to nekako poremeti planove za povratak.

Djeca se ne vraćaju

- Imam dva sina, oba su zaposlena i žive tamo. Govore hrvatski, ali oženili su Novozelanđanke. Oni se sad sigurno neće vratiti, ali ja i supruga hoćemo.

Već godinama pokušavam pokrenuti neki posao u Hrvatskoj, kako bih digao tamo sidro i vratio se. Sad sam otvorio agenciju za čišćenje apartmana na Makarskom primorju, imam četvero zaposlenih i mislim da bi to mogao biti razlog za naš konačni povratak. Posla već ima, krenuo sam s radom početkom lipnja - veli Dropulić.

Hrvatska dijaspora dosta je brojna u zemlji "Gospodara prstenova", no prepuštena je sama sebi - dodaje on.

- Mislim da Hrvata, prve, druge i treće generacije na Sjevernom otoku ima oko 30.000. Najviše u Aucklandu i okolici, dosta ih ima i iz Vrgoračke krajine, sigurno oko 300. Treba istaknuti kako su to ljudi koji dobro žive i osigurali su svoju egzistenciju, ali još uvijek ih vuče želja za Hrvatskom kao i mene. To naša država i Vlada trebaju iskoristiti.

Međutim, mi više nemamo konzulat u Aucklandu, on je ukinut. Dolazi konzul iz Australije. Zašto? Osim toga, taj konzul trebao bi nuditi našoj dijaspori neke programe kako bi uložili svoj novac u domovinu. No, od toga nema ništa, sami se snalazimo i borimo ako želimo nešto otvoriti i pokrenuti u Hrvatskoj.

Umjesto da nam naša veleposlanstva i konzulati nude neke programe za ulaganje, mi smo prepušteni sami sebi. Dosta je ljudi pokušalo, opeklo se s ulaganjem, ali bez obzira na to, i dalje su spremni uložiti novac u dobar program - ističe Dropulić.

Mlade je teško vratiti s dobro plaćenih poslova, ali nada postoji za one malo starije - smatra ovaj Vrgorčanin.

- Budimo realni, teško ćemo vratiti mlađu generaciju. No, možemo vratiti moju i nešto stariju, ako budemo mudri. Plaće za nekvalificirane radnike iznose oko 2400 novozelandskih dolara. Dok se satnica kvalificiranoj radnoj snazi kreće od 25 do 35 dolara, odnosno 4000 - 6000 dolara.

Što se tiče liječnika i IT stručnjaka, to su top-zanimanja, njihova su primanja od 13.000 do 16.000 dolara. Bez obzira na ove svote, ne teče med i mlijeko na Novom Zelandu. Cijene nekretnina otišle su u nebo zadnjih godina. Dvosoban stan od 70 metara četvornih u pristojnom kvartu dođe 500.000 dolara, a u elitnom on se penje i do milijun dolara.

Treba dosta muke i rada uložiti da bi se kupila nekretnina. Već sad dosta naših umirovljenika živi šest mjeseci tamo, a šest u Hrvatskoj. Nije baš sve crno u Hrvatskoj - zaključio je Dropulić za Slobodnu Dalmaciju.

Kategorije: Hrvaška

U KOJEM TRENUTKU RODITELJSKA KONTROLA NAD DJECOM PREVRŠAVA MJERU Vodeći stručnjaci za odgoj upozoravaju na pogubne posljedice za mališane

Pon, 18/06/2018 - 23:15

Djeca roditelja koji previše brinu o svojim potomcima dok su maleni manje su sposobna kontrolirati svoje osjećaje i impulse tijekom odrastanja, što vodi problemima u školi. Tako barem daje zaključiti novo američko istraživanje.

Prema radu objavljenom u znanstvenom časopisu Developmental Psychology, istraživači su promatrali u kojem stupnju majke male djece (do 36 mjeseci) dominiraju u igri i pokazuju svojoj djeci što da rade, a zatim su proučavali kako su se ta djeca ponašala sljedećih osam godina, te su zaključili da je roditeljstvo koje naginje kontroliranju povezano s nizom problema djece u odrastanju.

"Roditelji koji naginju prevelikoj kontroli najčešće imaju jako dobre namjere i trude se biti podrška svojoj djeci. Međutim, za pospješenje emocionalnih vještina i ponašanja roditelji bi trebali dozvoliti djeci da iskuse spektar emocija i dati im prostora da isprobavaju i pokušaju upravljati tim emocijama neovisno, a tek tada voditi i pomagati djeci kada ili ako zadatak postane pretežak", kazala je za Guardian koautorica studije dr. Nicole Perry sa Sveučilišta u Minnesoti.

Američki i švicarski znanstvenici u okviru ove studije istraživali su ponašanje 422 djeteta u dobi od dvije godine, tako što su pozvali majke s djecom u laboratorij, gdje su im dali da se igraju četiri minute s nizom igračaka, a zatim su trebali maknuti igračke tijekom sljedeće dvije minute. Istraživači su pritom ocjenjivali u kojoj mjeri su majke pokušavale preuzeti zadatke.

Nadalje, promatrali su reakcije djece u dobi od pet godina na nepravednu podjelu slatkiša te njihovu sposobnost da pomno promisle o rješavanju zadatka pod vremenskim pritiskom.

Na koncu, istraživači su pitali učitelje djece u dobi od 5 i 10 godina da ocijene prisutnost depresije, anksioznosti ili usamljenosti kod djece, zatim uspjeh u školi i društvene vještine. Desetogodišnja djeca bila su ispitana o svojim stavovima prema školi i učiteljima, kao i o emocionalnim problemima.

Istraživači su zaključili da je ponašanje majki koje naginju većoj kontroli povezano s time da njihova djeca imaju manje kontrole nad svojim vlastitim osjećajima i manje kontrole nad svojim impulsima u dobi od pet godina.

Štoviše, zaključili su da postoji veza petogodišnjaka sa slabijom kontrolom osjećaja i slabijih društvenih vještina u dobi od 10 godina te sa slabijim uspjehom u školovanju.

No, dr. Janet Goodall sa Sveučilišta u Bathu komentirala je za Guardian da tu treba biti oprezan jer je teško reći koliko je roditeljske kontrole "previše", te da treba uzimati u obzir i kulturalne faktore, kao što je pitanje koliko je opasna okolina u kojoj dijete odrasta.

"Studija pokazuje vezu između roditelja za koje oni smatraju da previše kontroliraju svoju djecu i kasnijih problema te djece, ali studija ne govori da je to uzrok kasnijih problema, već govori da to ide jedno s drugim - a pritom su promatrali roditelje tek šest minuta", kazala je dr. Goodall.

Ona dodaje da se roditelji ne bi trebali osjećati krivima. "Važno je da roditelji brinu o svojoj djeci, o onome što rade i što uče", zaključila je.

Kategorije: Hrvaška

Granični prijelaz Maljevac otvoren nakon cjelodnevnog pokušaja migranata da uđu u Hrvatsku

Pon, 18/06/2018 - 23:07

Unatoč cjelodnevnom nastojanju dvjestotinjak migranata da preko graničnog prijelaza Maljevac pješice iz Velike Kladuše (BiH) uđu u Hrvatsku to im bez valjanih dokumenata nije uspjelo pa se pokušaj prelaska pretvorio u cjelodnevni mirni prosvjed, a granični prijelaz je bio zatvoren sve do 20,10 sati, kada su se migranti vratili prema Kladuši.

U prelasku granice migrante su cijeli dan sprječavala tijela sigurnosti BiH, a svoju je snagu, na drugoj strani pokazala i hrvatska policija, doznaje Hina na mjestu događaja.

Načelnik karlovačke policije Josip Ćelić rekao je da bi hrvatska policija, da su migranti probili kordon s bosanskohercegovačke strane „sigurno spriječila njihov ulazak na hrvatski teritorij, jer je hrvatska policija za to spremna“.

Iz sigurnosnih razloga nije želio reći koliko je policajaca, uključujući i dobro opremljene interventne snage, angažirano na zaštiti granice. No, ustvrdio je da je hrvatska policija jedan od najvećih sustava u Hrvatskoj te da se spremna suočiti sa svim izazovima.

Ćelić: Policija ne treba pomoć nikoga pa ni vojske

„Naši policajci svakodnevno rješavaju razne situacije, od najjednostavnijih do najsloženijih te, pošto ovo nije ratno stanje, temeljem sigurnosne procjene mogu ustvrditi da ne trebamo pomoć nikoga pa ni vojske”, rekao je Ćelić. Dodao je da je tome tako zbog ljudstva, zaštitne opreme i tehnike kojom raspolažu, „posebno odnedavno, zahvaljujući MUP-u i ministru Davoru Božinoviću”.

Pokušaj prelaska granice uz povike i naguravanje, pretvorio se tijekom dana u mirni prosvjed stranaca razne dobi, od male djece, mladih ljudi do onih zrelih godina. Novinari su pitali i ne bi li bilo bolje te ljude, koji samo žele proći kroz Hrvatsku, pustiti da odu, a Ćelić je odgovorio da policija prije svega mora poštivati zakone pa i Zakon o boravku i kretanju stranaca.

Karlovačka županija ima s BiH 55.5 kilometara državne granice, a policija na tom području sporadično nailazi i zaustavljaja državljane Sirije, Afganistana, Pakistana i drugih država iz kojih kreću ilegalne migracije.

'Na policiji je da štiti granice'

Ćelić je kazao da je „ovih dana” oko 400 stranaca tražilo azil u Hrvatskoj, iako se većina njih izjašnjava da im je cilj proći dalje u zapadne i sjeverne zemlje.

„Što će se dalje s migracijama događati globalno je pitanje, a na policiji je da štiti granice”, rekao je između ostalog Ćelić i najavio da će i on ostati večeras u Maljevcu, vidjeti daljni razvoj situacije te da će se granicu i dalje čuvati „od 0 do 24 sata”.

Ustvrdio je i kako treba shvatiti da su osobe koje u Hrvatsku uđu bez valjanih dokumenata „u našoj domovini ilegalno” i da će policija provesti sve da to spriječi te da se zakoni poštuju dosljedno prema svakom pojedincu.

Kategorije: Hrvaška

OVISNOST O VIDEOIGRAMA PROGLAŠENA MENTALNOM BOLEŠĆU Svjetska zdravstvena organizacija objavila revidirani popis bolesti, s liste ispala transrodnost

Pon, 18/06/2018 - 22:58

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala je u ponedjeljak da je ovisnost o videoigrama prava bolest, pa će kompulzivni igrači koji dane i noći provode uz konzolu zaboravljajući jesti i piti, imati pravo na liječenje.

"Pošto smo konzultirali stručnjake iz cijelog svijeta i pomno proučili literaturu, odlučili smo taj poremećaj dodati" na popis bolesti, rekao je za AFP ravnatelj odjela WHO-a za psihičko zdravlje Shekhar Saxena.

"Poremećaj videoigrica" uvršten je u 11. inačicu Međunarodne klasifikacije bolesti (engleska kratica ICD).

WHO je definiciju poremećaja objavio još u siječnju kada je najavio da će priznati tu bolest. Taj je poremećaj "ponašanje povezano s igranjem video i digitalnih igara za koje su karakteristični gubitak kontrole nad igrom, davanje većeg prioriteta igri u tolikoj mjeri da ona potisne druga središta interesa i svakodnevne aktivnosti te nastavak pa i intenzivnije igranje unatoč štetnim posljedicama".

"Osoba igra toliko da zanemaruje druga središta interesa i aktivnosti, uključujući san i hranu", rekao je Saxena.

Oko 2,5 milijarda ljudi u svijetu danas igra videoigrice. No poremećajem je obuhvaćena tek "mala manjina" igrača, istaknuo je čelnik WHO-a, dodajući: "Ne kažemo da je svaka navika igranja videoigara patološka". Znanstvena zajednica je podijeljena u vezi s postojanjem "poremećaja videoigara".

Povijesni dan za transrodne osobe

Također, kako naglašavaju brojne organizacije koje se bore za ravnopravnost transrodnih osoba, WHO je iz ove nove verzije Međunarodne klasifikacije bolesti izbacio transrodnost kao oblik mentalnog poremećaja, kako je stajalo do sada.

Tvit jedne međunarodne udruge

Svjetska zdravstvena organizacija najavila je ovaj potez još 2016. godine, a promjenu je odlučila uvesti u sklopu revizije kategorizacije mentalnih bolesti koju provodi nakon više od dva desetljeća.

Kategorije: Hrvaška

POGLEDAJTE PRVE SLUŽBENE FOTOGRAFIJE i doznaje sve detalje novog Audija A1!

Pon, 18/06/2018 - 22:54

Sudeći prema prvim fotografijama koje je Audi servirao novinarima slobodno možemo kazati kako su u Ingolstadtu s drugom generacijom gradskog šminkera odlučili raskrstiti s unificiranim dizajnom svih modela. Novi A1 tako plijeni atraktivnim nastupom koji je inicijalnim dizajnerskim smjerom vezan uz nove modele poput A6, A7 i Q8, ali koji zahvaljujući jedinstvenim detaljima na karoseriji zrači osobnošću. „Zijev efekt“ kod novog je Audija A1 uspješno izbjegnut jer izgled je za razliku od prethodnika bitno agresivniji, poviše velike Single frame maske smještena su tri usisnika za dovod zraka, dok stražnji kraj djeluje snažno sa zanimljivo oblikovanim svjetlima. Ponuda aluminijskih naplataka od 15 do 18 cola, izbor od 11 boja i dvobojne varijante zadovoljit će sve ukuse dok će zahvaljujući doplatnom paketu S Line unutrašnjosti (sportska sjedala, aluminij…) i vanjštine (veći usisnici za zrak u prednjem braniku, pragovi i veći stražnji spojler) dojam biti još atraktivniji.

POGLEDAJTE PRVE SLUŽBENE FOTOGRAFIJE i doznaje sve detalje o novom Audiju A1! 

Foto: Audi

Po pitanju dimenzija novi Audi A1 u dužinu mjeri točno četiri metra, širok je 1,7 metara i visok 1,4 metra pa ni u kabini ne bi trebalo biti tijesno, a solidan je i prtljažnik od 335 litara. Unutrašnjost je sazdana od čvrstih i kvalitetnih materijala te djeluje vrlo moderna s ugrađenom 10,25 inčnom digitalnom instrumentnom pločom i upravljačem s prekidačima za upravljanje brojnim funkcijama, a detalji u boji pritom podižu dojam i uspješno nadvladavaju sivilo. U ponudi će se naći MMI Radio plus sustav s 8,8 inčnim ekranom osjetljivim na dodir te doplatni MMI Navigation plus ustav s 10,1 inčnim ekranom. Od ostalih zanimljivih opcija nudit će se i grijana sjedala, paket ambijentalne rasvjete od 30 boja, paket povezivosti s podrškom Android Auto i Apple CarPlay sustava te Bang & Olufsen audio sustav s 11 zvučnika.

40cbb563-audi-a1-sportback-13.jpg 

Zanimljivo, ispod prednjeg poklopca neće se nuditi niti jedan dizelski stroj već samo benzinci i to 1.0 trocilindraš te 1.5 i 2.0 četverocilindarski strojevi d 95 do 200 KS upareni s ručnim te DSG mjenjačima s dvije spojke dok će samo izvedba 40 TFSI stizati sa 6-stupanjskom automatikom. Za kraj valja spomenuti i svu silu elektronike za vrhunsku sigurnost. Nema sumnje, Audi se ponovno dobro pripremio za lov na kupce u premium gradskoj klasi s konkurentima poput Minija Coopera.

Kategorije: Hrvaška

'OVO JE NAJGORI MAFIJAŠKI FILM SVIH VREMENA' John Travolta snimao svoj novi uradak čak 7 godina, kritika ga sasjekla: 'Ovo je deprimirajuća brljotina'

Pon, 18/06/2018 - 22:50

Biografski film u kojem John Travolta glumi šefa njujorške mafijaške obitelji Gambino Johna Gottija sniman je dugih sedam godina, da bi ga konačnim ulaskom u kino-dvorane kritika sada sasjekla na komade. Film 'Gotti' u režiji Kevina Connollyja dosegao je tako rijetko viđen status na stranici Rotten Tomatoes: presjek kritičkih ocjena daje mu rejting od - ni manje ni više  - 0 posto!

Travolta je ovim filmom nastavio neslavan niz, jer su i njegova prijašnja dva filma (Staying Alive i Look Who's Talking Now) dočekana istom ocjenom.

'Gotti' je jedan kritičar nazvao "najgorim mafijaškim filmom svih vremena', a drugi ga smatra deprimirajućom brljotinom.

Hollywood Reporter piše da je film "loše napisan, bez napetosti, ridikulozan na nekim mjestima i jednostavno dosadan na drugim". Rolling Stone pak zaključuje da je Travolta "iskreno pokušavao odglumiti svoje kroz tonu loše šminke i težak komad lošeg scenarija".

U filmu je glumio i Stacy Keach, pa čak i Travoltina supruga Kelly Preston, a pojavili su se čak i Al Pacino, Joe Pesci i Lindsay Lohan.

GOTTI - trailer 

Na popisu filmova koji se mogu "pohvaliti" nultim rejtingom nalaze se  'Ralje: Osveta', 'Povratak u Plavu lagunu' i 'The Ridiculous 6' Adama Sandlera. 'Emoji film' je također dočekan s nultim rejtingom kritike kad se pojavio prošle godine, ali se vremenom izdignuo na 8 posto.

Ipak, nije sve tako crno: Travoltin trud na 'Gottiju' publika podržava s 79 posto. Takav nesrazmjer ocjena kritike i publike nije uopće nezabilježen na Roten Tomatoesu. Primjerice, film 'Step Up' dobio je 19 posto podrške kritike, dok mu je publika dala čak 83 posto. S druge strane, 'Star Wars: The Last Jedi' prikupio je 91-postotni rejting kritike, dok mu je publika dala tek 46 posto.

Kategorije: Hrvaška

ZAŠTO SU NOVE GENERACIJE, PREMA ISTRAŽIVANJU, SVE GLUPLJE Kada sam jednom slučajno ostala bez iPhonea, u nekoliko dana shvatila sam nešto neočekivano

Pon, 18/06/2018 - 22:44

Večer prije naše svadbene svečanosti panično sam nazvala organizatoricu vjenčanja Ines jer mi je sinulo da smo propustili važan detalj; tko će čuvati djecu uzvanika? Naime, party se odvijao u dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac i zamišljala sam kako će mističnu srednjovjekovnu tvrđavu djeca doživjeti kao neodoljivu kulisu za igru gusara ili kraljeva i penjati se po njenim zidinama, obilaziti skrivene prostorije, nekontrolirano trčati strmim stepenicama. Možda s lakoćom rješava sve situacije ili zato što je, kao majka, bila bolje upoznata s dječjim navikama, Ines se nije uzbuđivala. S pravom - igre gusara na Lovrijencu te večeri nisu uslijedile. Stol namijenjen djeci i mladima njegovi gosti nisu niti u jednom trenutku napuštali - iznad njega je titrala svjetlost desetak iPhonea nad kojima su bdjele zamišljene glavice. Ne znam zašto mi se ta slika djece toliko privučena virtualnim svijetom, da je onaj stvarni na nekoliko sati prestajao postojati, toliko urezao u sjećanje.

Sjetila sam je se i ovaj tjedan kada su objavljeni rezultati opsežnog istraživanja norveškog Ragnar Frisch Centra za ekonomsko istraživanje koje zaključuje da je kvocijent inteligencije djece i mladih ljudi u vidnom opadanju. Na temelju ispitivanja na 730.000 muškaraca, Ole Rogeberg i Bernt Bratsberg dokazali su da su oni rođeni 1991. ostvarili pet bodova manje od onih rođenih 16 godina prije. Sažeto i vulgarno rečeno, svaka generacija rođena nakon 1975. sve je gluplja, s još vidljivijim opadanjem kvocijenta inteligencije kod mladih rođenih na samom kraju i samom početku milenija. Šokantno s obzirom na to da je opće prihvaćeno mišljenje da su nove generacije, bilo djece ili omladine, daleko napredniji nego što smo to bili mi.

Mogu reći na vlastitom primjeru da je kao trogodišnjakinji moj svijet bio park u Opatovini, Dolac i palačinke u pčelarskoj centrali. U istoj dobi moj sin prepoznaje put prema zračnoj luci, razlikuje motorni brod od jedrilice i vještiji je u korištenju telefonskih aplikacija od mene. Otkada je objavljena studija, koja se nastavlja na jednu britansku koja je prije nekoliko godina pokazala slične podatke, iako na manjem uzorku, nižu se nagađanja o potencijalnim razlozima. Moguće je da su IQ testovi zastarjeli, na primjer. Ipak... ako se vodimo definicijom da je inteligencija mogućnost snalaženja u nepoznatim situacijama, možda smo precijenili omladinu. Prije nekoliko mjeseci iz Meksika sam izvještavala o genijalnim tinejdžerima koji sami sebi pronalaze internate i putuju svijetom istražujući nepoznate kulture. No, što ako kultura globetrottera nije jamstvo inteligencije u svom fundamentalnom značenju?

Od sedamdesetih do danas svijet se u mnogočemu promijenio: način na koji se igra, uči, komunicira, razmišlja, zaljubljuje. No, zajednički nazivnik svih promjena je digitalizacija života koja nas je u stvari promijenila kao ljudska bića. Neki dan sam sa skupinom prijatelja vršnjaka - a svi pripadamo posljednjoj old school generaciji - nizala detalje naše dječje svakodnevice koje naša djeca nikada vjerojatno neće doživjeti. Pamćenje telefonskih brojeva članova obitelji i najboljih prijatelja. Dozivanje prijatelja ispred njihove kuće kako bi izašli na igru. Slanje razglednica šulkolegama prije završetka ljetovanja. Traženje adrese na stranicama karte grada.

Dan proveden uz telefon čekajući da nazove dečko kojem smo dan prije zapisali broj na papirić. Biranje kadrova za slikanje kako ne bismo prebrzo potrošili skupocjeni Kodak film. Korištenje enciklopedije i Rječnika stranih riječi za pisanje domaće zadaće. Naš svijet možda nije bio velik i uzbudljiv, ali nametao nam je potrebu za razmišljanjem, procjenom, strpljivošću, snalaženjem i maštom. Velik dio odrastanja činila je dosada iz koje se svašta znalo izroditi - nova igra, prijateljstvo, crtež, ideja. Kada nam je zadnji put bilo dosadno? Vrijeme koje je nekada prirodno pripadalo dosadi i maštanju danas pripada ekranu mobitela.

Kako mi je iPhone slučajno ostao u jednom restoranu u New Yorku, nekoliko dana imala sam prilike vratiti se u vrijeme prije nego što je postao član mog kućanstva. Bez uljepšavanja, život bez mobitela je kompliciran i naporan. Morala sam inzistirati na fiksnim dogovorima, ranije kretati iz kuće kako bih pronašla ulicu bez pomoći navigacije, više pješačiti bez mogućnosti da pozovem Uber i nadati se da je sve u redu dok su djeca s dadiljom koja me ne može nazvati u slučaju da me treba. Još ne znam što sam sve propustila, vjerojatno nekoliko dobrih druženja i zabrinutih poruka, nekoliko prilika da me obaspu likeovima na Instagramu i pokoju potencijalnu temu o kojoj bih mogla pisati. Ništa što bi mi promijenilo život. Ono što sam dobila, ipak, bilo je neočekivano zanimljivo - vrijeme da budem sama sa sobom, da se, dosađujući, predam promatranju ljudi i maštarenju: u podzemnoj, u banci, prije spavanja. Čini mi se da sam puno više gledala svoje sinove - kao da su mi neke od njihovih gesta prije promakle, valjda u redovitom bacanju pogleda na ekran.

Ljeto u Londonu za Mediterance navikle na morska ljetovanja zvuči poput kazne, ali ustvari je odlično. Sva najbolja događanja odvijaju se ljeti, uključujući moj omiljeni teniski turnir Queens i konjički spektakl Ascot. No, kao i svugdje, ljeto donosi pitanje: što s djecom? Moja najorganiziranija prijateljica Isabella ima odgovor. Svog četverogodišnjeg sina Alexa upisala je na nogomet, tečaj izrade keramike i novi hit u kvartu gdje skupina tinejdžera za 40 funti po satu (oko 350 kuna) podučava mališane kako biti cool. Otkada pohađa njihove lekcije dva puta tjedno, Alexander zvuči i ponaša se poput tinejdžera, što je beskrajno zabavno, ali ne bih se zaklela u faktor korisnosti. Neki dan smo malog Alexa izvukli iz londonskog konteksta kada nam se s majkom pridružio na odmoru u Dalmaciji.

Sjedili smo na kavi na jednom od trgića otoka Visa, gdje je mališan, izbezumljen od nedostatka pažnje i događanja, neuspješno moljakao mamu da mu ustupi svoj mobitel. Istovremeno, na obližnjoj rivi okupila se skupina mališana udubljena u nekoj igri koja nije uključivala rekvizite već samo djecu, more i bujnu maštu. Kada su im se moj Jean i Alex napokon usudili prići, nismo za njih čule cijelu večer. Kada je napokon bilo vrijeme za spavanje, svoje dječake pronašle smo crvenih obraza i širokih osmijeha. S mrežicom za ribolov i kamenčićima koje su pronašli više nisu izgledali kao informirani globetrotteri. Izgledali su kao djeca.

Kolumne i intervjue Ane Muhar možete čitati i na ovoj POVEZNICI.

Kategorije: Hrvaška

Jednosoban stan u kojem niti jedna prostorija nije odvojena vratima

Pon, 18/06/2018 - 22:36

Vodimo vas u vrlo zanimljivo organiziran jednosobni interijer. Iako nije velik, ovaj prostor čini se jako prostran, i to najviše zbog načina na koji su spojene sve prostorije. Naime, niti jedna prostorija nije fizički odvojena vratima, već su sve kružno povezane.

02_1

03_1

05_1 

Na taj način niti jedna prostorija nema definirane granice, pa se kuhinja proteže ne samo u prostoru koji je za nju određen, već se nastavlja i na dnevnu sobu i na blagovaonicu koja je opet spojena s hodnikom koji je spojen s kuhinjom. Drvo u interijeru ima posebnu riječ zbog načina na koji izveden strop i njime obložen u isto vrijeme. Dizajn interijera vrlo je moderan, od boja dominira plava, bijela, siva i svjetlosmeđa. Zavirite i javite nam kako vam se sviđa ovaj moderan dom.

06_1

7_2_send

08_1-1

09_01

Jednosoban stan u kojem niti jedna prostorija nije odvojena vratima 

Kategorije: Hrvaška

ŽRTVE BALKANSKE RUTE I HRVATSKE BIROKRACIJE Tijela utopljenih migranata ne može se pokopati dok im se ne utvrdi identitet, što je gotovo nemoguće

Pon, 18/06/2018 - 22:30

Na dionici migrantske rute od BiH do Slovenije, kroz njezin najkraći dio preko Karlovačke županije, od siječnja do prve nedjelje u lipnju stradalo je 13 ilegalaca, od kojih deset smrtno, dok ih je troje teško ozlijeđeno u skoku s mosta u Generalskom Stolu pri bijegu od policije.

Iz MUP-a su nam potvrdili da je jedan utopljenik pronađen u Korani, jedan u Mrežnici, a troje na hrvatskoj obali Kupe, dok su preostala tijela izvukle slovenske vlasti na svoju obalu. Nijedna poginula osoba pronađena na području Republike Hrvatske dosad nije identificirana pa zato još nisu ni pokopana njihova tijela, nego se čuvaju u hladnjačama Zavoda za sudsku medicinu. Kada će se moći pokopati, nismo uspjeli doznati ni nakon dva tjedna istraživanja.

DNK analiza

U Zavodu za sudsku medicinu novinarske upite ne komentiraju, nego su nas preusmjerili na MUP gdje su nam rekli “kako se identitet osoba utvrđuje pronalaskom osobnih dokumenata, prepoznavanjem od strane osoba koje su prijavile nestanak osobe te daktiloskopskom i DNK analizom, a ako se identitet ne može utvrditi navedenim postupcima, tijelo se prevozi na Sudsku medicinu gdje se čuva do utvrđivanja identiteta, koji se može utvrditi temeljem drugih postupaka koje provodi policija”.

Na pitanje što ako se identitet nikada ne utvrdi, što je u ovim slučajevima sasvim izvjesno, odnosno postoji li rok do kojega se tijela čuvaju, iz MUP-a su nam odgovorili kako upit nije u njihovoj nadležnosti, nego da provjerimo sa Zavodom za sudsku medicinu - koji nas, pak, vraća na MUP u čijoj su nadležnosti.

Zakonska dužnost

U međuvremenu, u jedinicama lokalne samouprave više ne strahuju samo od živih migranata koji im svakodnevno ili, bolje rečeno, svake noći prolaze dvorištima i provaljuju u vikendice, nego i, nažalost, od mrtvih ilegalaca. Njihova je zakonska dužnost pokopati svakoga koga smrt zadesi na njihovu području ako nema nikoga od rodbine preminulih da to obavi i snosi troškove. Marijan Peretić i Danijel Jurkaš, načelnici Netretića i Žakanja čijim općinama prolazi Kupa u najkritičnijem dijelu po migrante, svjesni su te obveze, iako ih još nitko od državnih institucija nije kontaktirao niti znaju kada bi im tijela trebala biti dostavljena.

U susjednoj Sloveniji to ide malo brže.

Načelnica Črnomlja Mojca Čemas Stjepanovič podigla je pravu buru nakon što su joj iz Ljubljane dostavili račun za migrante koje je Kupa izbacila na njezinu obalu. Osim troškova pogreba, mora snositi i troškove sudske medicine koji po tijelu iznose oko 4500 eura. Zato je zatražila da se takvi slučajevi proglase višom silom pa da o tijelima migranata brigu preuzme država, no dobila je odbijenicu iz Ljubljane.

Slovenci su jednog migranta već pokopali, dva su na patologiji u Novom Mestu, a kako su jednom Alžircu i jednom Marokancu utvrdili identitet jer su imali dokumente, njihova će tijela biti prebačena u njihove domovine.

Bez dokumenata

U pravilu, riječ je o osobama koje na put iz dalekih zemalja kreću bez dokumenata, a za identitet ih ne pita nitko sve dok ne dođu do željene destinacije - zemalja Zapadne Europe. Prvo utapanje evidentirano je u Ladešićima na Kupi na području Netretića 27. siječnja, a posljednje prije dva dana u obližnjem Prilišću. Vjerojatno su stradali u zimskom, odnosno proljetnom razdoblju kada je Kupa bila nabujala, pa tako i opasna, pogotovo za nevješte plivače kakvi su uglavnom migranti, te ih je sada smo izbacila.

Jedini slučaj koji bi se s ovima kako-tako mogao usporediti na karlovačkom području dogodio se u općini Ribnik prije deset godina kada je mještanin u samoobrani ubio ruskog azilanta Vladimira Tihonskog (27). Nitko od njegove rodbine nije se javio hrvatskim vlastima da bi preuzeo tijelo, rusko veleposlanstvo odbilo je snositi troškove njegova pogreba, pa je to učinila Općina. S Patologije karlovačke bolnice mrtvozornici su ga u pratnji policije dovezli u Ribnik na mjesno groblje i tamo pokopali.

Kategorije: Hrvaška

'OVO ZAUDARA NA FAŠIZAM' Talijanski ministar policije najavio da će popisati sve Rome u državi: 'Moramo vidjeti tko su, kakvi su i koliko ih ima'

Pon, 18/06/2018 - 22:29

Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini potaknuo je u ponedjeljak novu polemiku najavivši uskoro popis Roma koji žive u Italiji kako bi se eventualno protjeralo one sa stranim državljanstvom i "nažalost", kako je rekao, zadržalo talijanske.

Salvini koji je i predsjednik Lige (stranka krajnje desnice) izjavio je u ponedjeljak na područnoj lombardijskoj televiziji (Salvini je rođen u Lombardiji) da planira popisati romsku zajednicu u Italiji kako bi "vidio tko su, kakvi su i koliko ih ima".

Na osnovu toga, rekao je, odlučit će se hoće li se protjerati one koji imaju strano državljanstvo, a nemaju reguliran status; što se tiče "talijanskih Roma, nažalost, moramo ih zadržati", rekao je u toj emisiji.

Najava popisa podigla je buru u redovima oporbe i opreznu reakciju romske zajednice. Izvješće o toj zajednici još je lani objavio Talijanski državni zavod za statistiku (ISTAT), navodi Udruga romska nacija u priopćenju, zatraživši što prije sastanak s novim ministrom.

"Salvini nastavlja izbornu kampanju sve ružnijim riječima", ocijenila je pak senatorica Demokratske stranke (PD, lijevi centar) Simona Malpezzi koja misli da je taj popis "samo posljednja izmišljotina (novog ministra unutarnjih poslova) koja pomalo zaudara na fašizam".

Salvini se prošli tjedan našao u središtu pozornosti kada se usprotivio dolasku humanitarnog broda sa 630 migranata u talijansku luku.

"Neki govore o 'šoku', zašto? Mislim samo na tu sirotu djecu koju se uči krađi i bezakonju", reagirao je pak Matteo Salvini na Twitteru.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: NIMA SPLITA DO SPLITA Bivša prva pratilja Miss Hrvatske jedva je dočekala Grčku zamijeniti Dalmacijom, evo kako uživa s mlađahnim zaručnikom

Pon, 18/06/2018 - 22:20

- Evo me doma, bolje volje san odma... - stihovima kultne pjesme splitskoga benda Leut Magnetic Iris Rajčić (38) savršeno je dočarala onaj nenadmašni osjećaj kad se, nakon višemjesečnoga odsustva iz voljenoga grada, vratila u rodni Split, piše Slobodna Dalmacija.

Prva pratilja Miss Hrvatske 1997. godine i njezin zaručnik Marko Livaja (24), igrač grčkog nogometnog kluba AEK Atena, već neko vrijeme guštaju u Dalmaciji, čemu svjedoče i Irisine objave na Instagramu.

Manekenka je tako otkrila kako se družila s pjevačicom Jelenom Rozgom, a u jednom splitskom klubu odlično se zabavila i na koncertu glazbene dive Doris Dragović.

Iris

Iris Split 

Najnoviji video nazvala je "Dite s Jadrana", a u njemu su glavni protagonisti njezin dragi Marko Livaja i kćerkica Elizabet, koji guštaju na popularnom igralištu uz kultno splitsko kupalište kraj bazena na Zvončacu.

Iris1 

Kategorije: Hrvaška

KONFERENCIJA O IZBJEGLICAMA 'Oni su prije svega ljudi, treba osmisliti održivu i odgovornu migracijsku politiku'

Pon, 18/06/2018 - 22:19

Migranti su prije svega ljudi pa treba štititi njihovo ljudsko dostojanstvo i osmisliti održivu i odgovornu migracijsku politiku i djelotvoran sustav integracije, pri čemu je ključna suradnja državnih institucija i nevladinog sektora, poručeno je u ponedjeljak s međunarodne konferencije "Izbjeglice - perspektive i politike".

Najveći izazov je pitanje učinkovite i brze integracije jer veliki broj ljudi nalazi se na hrvatskoj granici sa željom da uđu ili prođu kroz Hrvatsku, upozoreno je na konferenciji koju je organizirala Isusovačka služba za izbjeglice u povodu Međunarodnog dana izbjeglica.

Barun: Izbjeglice su ljudi kao i mi

"Nazivamo ih svakako - ekonomski imigranti, ilegalci, izbjeglice, tsunami, crnci, muslimani, silovatelji naših žena, Arapi... Zašto koristimo te etikete i kategorije? Možda da druge potaknemo da zaborave na onu jedinu bitnu kategoriju - da su to ljudi. Migranti i izbjeglice su prije svega ljudi kao i mi, u središtu naše pažnje i brige trebaju biti njihova ljudskost i ljudsko dostojanstvo", rekao je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice Tvrtko Barun.

Državna tajnica za europske i međunarodne poslove Ministarstva unutarnjih poslova Terezija Gras rekla je da hrvatska politika nastoji razviti djelotvoran sustav integracije za ljude koji zakonito dolaze u Hrvatsku.

"To nije lako. Da bi taj proces uspio potrebna je suradnja s institucijama - od ministarstava koja su zadužena za organizaciju tečajeva jezika, preko Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji je zadužen za pronalazak stanova, do zdravstvenih, socijalnih i lokalnih zajednica koje pokušavamo pripremiti na dolazak stranaca kako ne bi bilo zazora, straha i otpora prema tim ljudima", kazala je.

Gras ističe kako je bitno razmišljati o alternativnim opcijama za rješavanje pitanja ilegalnih migranata, čiji se broj povećava. To znači da možda treba rasteretiti sustav azila i vidjeti postoji li način da tim ljudima omogućimo privremeni boravak i prvu radnu dozvolu na koju neće dugo čekati, a dat će im mogućnost da se brže i bolje integriraju, rekla je.

"Ključno je da državne institucije i nevladine organizacije budu na raspolaganju ljudima koji dolaze u Hrvatsku i budu im spremni pomoći u odgovoru na niz pitanja. Upravo zbog manjka potpore oni koji su zakonito došli u Hrvatsku odlučuju je napustiti, što nije u interesu ni njima niti nama", naglašava Gras.

Poručila je da odgovornost za sve što se s migracijskim kretanjima događa ne leži samo na Turskoj, Italiji ili Španjolskoj, već je to odgovornost svih nas i nitko se ne može od toga "proizvoljno abolirati".

"Migracijskim kretanjima smo svi izloženi, neće prestati ni u kratkoročnom niti srednjoročnom razdoblju, to je fenomen s kojim ćemo se nositi jako dugo i zato svi trebamo biti bolje pripremljeni", dodala je.

Lani odobreno 250 zahtjeva za azilom

Hrvatska je 2016. imala najveći broj zahtjeva za međunarodnom zaštitom, njih 2233, lano je to bilo na razini 1883 zahtjeva, dok je ove godine riječ o oko 500 zahtjeva. Prošle godine je odobren najveći broj zahtjeva za azilom, njih 250.

Više od 75 posto onih koji podnesu zahtjeve Hrvatsku napuste prije nego se postupak dovrši, odatle tako veliki nesrazmjer između podnesenih i odobrenih zahtjeva, kaže Gras.

Što se tiče kapaciteta, na raspolaganju je 100 mjesta u prihvatnom centru za imigrante u Kutini i 600 u zagrebačkom hotelu Porin. Gras je najavila da će se ove godine raditi na poboljšanju uvjeta boravka u Porinu, a paralelno se radi na izgradnji novog centru za prihvat u Maloj Gorici.

Kategorije: Hrvaška

Tražimo dečke na izborima za Miss. U kupaćim gaćama, naravno

Pon, 18/06/2018 - 22:17

Ti ljevičari unište svaku instituciju, gorko je primijetio jedan bloger. Posljednja je Miss Amerike: osnovana 1921. kao izbor ljepotica u kupaćim kostimima, od ove jeseni više neće tjerati cure da se skidaju u kupaće. A ni sto godina nisu paradirale!

Objavila je to Gretchen Carlson, bivša Miss Amerike i šefica natjecanja. Poklopilo se da su sve žene u upravi, i dogovorile su se: nema više posrtanja u kupaćem pred milijunskim auditorijem, na vrtoglavim štiklama. Van lete i štikle i kupaći.

Naravno, odmah je krenuo lelek i plač. Šuti samo Donald Trump, donedavni vlasnik licence. To natjecanje u ljepoti prvi put je održano ni godinu dana otkako su žene dobile pravo glasa, i uskoro će obilježiti stotinu godina. Je li vrijeme da se žene konačno prestanu izlagati kao krave na stočnom sajmu?

“Nećemo više procjenjivati naše kandidatkinje po njihovom vanjskom fizičkom izgledu”, najavila je prije desetak dana Gretchen Carlson. Umjesto polugolog prešetavanja pred kamerama, sad će se s kandidatkinjama puno više razgovarati. Ajde. Još 2003. gledalo ih je 10,3 milijuna Amerikanaca, lani još 5,6 milijuna. Kako je najava došla iznenada, neke savezne države će svoja prednatjecanja za jesenji Miss America održati po starom.

Nakon objave, oglasile su se nekadašnje misice. Neke plaču za šetanjem u kupaćim i štiklama, kao što su grupno ronile suze kad je Formula 1 početkom godine objavila da više nema seksi hostesa. Pa otkud ćemo zarađivati za studij, zapomažu. Časopis Glamour objavio je priču Nancy Redd, 37-godišnjakinje koja je 2003. izabrana za Miss Virginije. Pobijedila je na Miss America baš u tom dijelu natjecanja s kupaćim kostimom, iako su je mjesecima mučile noćne more da će tamo pred svima pasti. Nikad nije dobro ovladala štiklama, posrnula je pred svima i gotovo pala. Ipak, dobila je nagradu Lucite koja joj je donijela 2000 dolara: to je bilo otprilike pola onoga što je, kako kaže, potrošila na osobnog trenera, solarij, masaže algama i voskom kako bi njeno 21-godišnje tijelo izgledalo dovoljno dobro za natjecanje. Pomogla joj je i teška godina na ženskim studijima na Harvardu, jer je izgubila masu kila dok je pisala seminar o manjinama na natjecanju za Miss America. Nancy Redd danas podržava ukidanje paradiranja u kupaćem kostimu: naziva to poluneugodnom preprekom koju su deseci djevojaka morale preskočiti da bi postigle svoje životne ciljeve.

Uz tekst je objavljena nekadašnja i današnja fotografija 37-godišnje Nancy, njezina supruga, glumca Rupaka Ginna, sina Augusta i kćeri Nancy. Bivša najljepša Amerikanka u kupaćem kostimu pozirala je poput većine žena iskompleksiranih svojim izgledom, pažljivo se namjestivši u pozadini, sakrivena iza muža i djece. Sada kupuje XL kupaći, i srami se svog tijela.

To je baš lijepo, da 20-godišnjakinje mjesecima teško treniraju i izgladnjuju se da bi izgledale dovoljno dobro da bi milijunima drugih žena bile uzor. Kao da je stvar smislio netko tko jako, jako mrzi žene. Mislite da pretjerujem? Kad god sam nesigurna oko neke ženske stvari koja mi izaziva jaku nelagodu, a svima je eto normalna, uzmem jednostavan test: jel’ važi to i za dečke? Na poslu sam objesila kalendar s polugolim vaterpolistima iz Bruxellesa, dar bivše kolegice, i uvijek me raduje kad vidim kolege kako se stresu kad ga prvi put vide.

Vidim, dečkima se ne sviđa ideja da bi muško tijelo moglo biti tretirano poput ženskog, da se njih svlači i da se procjenjuje kakve su im noge, a kakav trbuh. A nas, tko nas žene pita? O da, volimo mi muške. Ono malo što sam ih vidjela u štiklama, u kazalištu ili negdje neku drag queen, zbilja je fantastično. I s malo šminke, pliz.

Zato, slažem se s vama ako ste protiv ukidanja izbora za Miss u kupaćim kostimima. Pod uvjetom da onda curama u kupaćima dodamo dečke u kupaćima. Pa da se za koju godinu svi muškarci počnu sakrivati ako ne izgledaju dobro kao ti na natjecanjima.

Kategorije: Hrvaška

KAKO ZAUSTAVITI EGZODUS HRVATA I HRVATSKU UČINITI PRIVLAČNOM ZA ŽIVOT U ove mjere nijedna politička garnitura nije se dosad usudila ozbiljno zagristi

Pon, 18/06/2018 - 22:04

Pitanje tjedna: Što može zaustaviti zabrinjavajući višegodišnji val iseljavanja i Hrvatsku učiniti poželjnom lokacijom za život i investiranje? Svaka državna demografska strategija je, naravno, utopija, smislom ne previše različita od lijeka protiv ćelavosti. Ne djeluje. Manjak radno sposobnog stanovništva u nekoj zemlji posljedica je složenog niza društvenih problema. Demografska kriza nije sama po sebi problem koji se može zasebno liječiti, to je činjenica s kojom se treba suočiti, čije uzroke treba identificirati i neutralizirati njihov učinak.

Popravljanje demografske slike jedne države, bilo koje, ne samo Hrvatske, nije briga o mladim obiteljima i njihovim bebama, nego briga o zdravoj zajednici ravnopravnih i ekonomski neovisnih građana u kojoj širenje obitelji, ili dugotrajan životni vijek, neće predstavljati egzistencijalan problem.

Ljudi u pravilu odlaze iz države samo iz dva razloga - prvi je, kada se osjećaju loše, a ne vide perspektivu da bi im u razumnom vremenu moglo postati bolje, i tu perspektivu vide u drugim zemljama. Drugi, ne manje važan razlog za odlazak, jest nedostatak mogućnosti planiranja života.

Šest nabrojanih točaka kratka su početnica za lidere države, kako bi im se olakšala identifikacija korijena problema. Nema tu ničeg dosad neviđenog, sve nabrojane točke temeljna su sidra razvoja moderne države. U svih šest hrvatski su lideri do danas zakazali.

1. Manji državni nameti, kako bi porasla kupovna moć građana.

Na prvom su mjestu jer se najčešće spominju, ali porezi nisu ključan hrvatski problem, postoje uspješne države (Švedska, Francuska, Belgija, Austrija...) u kojima je porezno opterećenje jednako ili više od hrvatskog. Hrvatski je problem što značajan broj usluga koje očekujemo od države kojoj plaćamo porez i u čiju blagajnu uplaćujemo brojne doprinose ili ne dobijemo ili plaćamo višekratno.

To nije samo sve lošije i sporije zdravstvo (pa usluge koje su nam navodno zajamčene, jer obaveznim doprinosom platili smo ih unaprijed, kako bismo preživjeli kupujemo u privatnom sektoru), tu je obrazovanje, gdje se milijuni neoporezivih kuna (jer radi se izvan sustava) slijevaju u džepove privatnih instruktora koji našoj djeci objašnjavaju ono što nisu objasnili nastavnici, tu je trošak koji nastaje zbog predugih sudskih procesa... Sve to kupovnu moć hrvatskih građana na kraju čini manjom od kupovne moći najbližih zapadnih susjeda, i umanjuje zadovoljstvo građana državom.

I naravno, da bi porezi bili niži, država mora biti jeftinija, a da bi to mogla biti javni dug treba biti održiv, jer otplaćuje se iz proračuna, a poslovno okruženje poticajno, kako bi rastući biznisi brže i obilnije punili proračun. Državu, međutim, ne može učiniti jeftinijom njen ministar financija. On će, ako je dobar, znati izračunati koliko je novca potrebno za održavanje administrativnog aparata i javnog sektora, znat će gdje i kako taj novac nabaviti, znat će upravljati proračunom i dugom države i znat će kada treba upozoriti da se država u zaduživanju približila granici održivog.

Ministar financija ne može odrediti način rada državne uprave (ni broj zaposlenih u upravi), ne može utjecati na učinkovitost pravosuđa, dostupnost zdravstvenih usluga, niti na to koliko je naš obrazovni sustav prilagođen tržištu rada i, općenito, vremenu u kojemu živimo. To je posao premijera i drugih resorskih ministara, kao i Sabora kao krovnog tijela koje određuje politiku države.

2. Javna uprava organizirana kao jednostavan servis građana

Regula ima previše, komplicirane su, sustav nije objedinjen i nije profesionaliziran, a procedure traju predugo. Tu je sve odavno rečeno, ali nitko nije skupio hrabrosti da započne tu, za demokratsku državu i za život svih građana ključnu reformu zastarjelog, slobodnom društvu neprimjerenog, danas naglašeno korumpiranog sustava.

3. Brzo i učinkovito pravosuđe dostupno svakome

Što može biti važnije za mladu obitelji od pravne sigurnosti njenih članova i njihovih potomaka? To nije samo pitanje alimentacije u slučaju razvoda, to su imovinsko-pravni odnosi među partnerima, ali i pravni okvir za samostalan poduzetnički start, što je većini mladih koji se nađu u završnoj fazi školovanja jedina zajednička čvrsta točka od koje počinje novo razdoblje života. Ta točka danas ne postoji. Kada govorimo o brzom i učinkovitom pravosuđu, u ovom kontekstu ne pričamo o kaznenom sudu, nego o beskrajnim radnim, poslovnim i građanskim procesima koji zaustavljaju krvotok zemlje.

4. Uvod u poduzetništvo kao dio obaveznog obrazovanja

Gotovo da se ne spominje, ali taj nedostajući dio procesa školovanja važniji je od informatike ili građanskog odgoja. Osnovna informatička pismenost danas se stječe u predškolskom razdoblju. Djeca se rađaju u obiteljima s računalom, digitalna infrastruktura njima nije manje razumljiva od vodovoda. Tu je i koristi se. Većina hrvatske djece međutim i dalje odrasta u okruženju koje je izrazito nepoduzetno i nesklono slobodnom tržištu. Čekanje na ponudu za posao kod nekog zamišljenog, dobrog poslodavca odavno nije prioritet. Naši nasljednici žele pokrenuti svoj posao, ali premalo je onih koji im znaju reći kako da to naprave.

5. Schengen i euro

Kao simboli zajedničke Europe bez granica vjerojatno su najbolji dio paketa koji nam je stigao s ulaskom u Europsku uniju. Ulazak u zajednički europski prostor slobodnog protoka ljudi i roba u jednakoj mjeri omogućava slobodno trgovanje na najbogatijem svjetskom tržištu i odabir mjesta gdje želimo živjeti. Sve dok nije unutar schengenskog prostora i sve dok se ne uvede zajedničku valutu Hrvatska se ne može smatrati jednakopravnom članicom EU. Srećom i nas i Uniju sporazum obavezuje da taj dio pristupnog procesa provedemo do kraja.

6. Aktivno sudjelovanje u kreiranju i provođenju europskih politika

Nažalost, i nakon pet godina članstva mnogi i dalje EU doživljavaju kao ”novog političkog gazdu” čije naredbe treba bespogovorno slušati (pa je zato i bolje iseliti se u zemlju gdje se te naredbe donose). Pogrešno. Sve članice EU imaju predstavnike u svim europskim tijelima i mogućnost sudjelovanja u kreiranju zajedničkih europskih politika. Pitanje je kojoj mjeri naš današnji obrazovni sustav studentima omogućava da savladaju procese odlučivanja i ravnopravne rasprave.

Pitanje: što od toga možemo postići?

Možemo i moramo postići sve. Najmanje su zahtjevne dvije zadnje točke - Schengen (zajednički europski prostor slobodnog protoka ljudi i roba) i usvajanje europske zajedničke valute, koje su obje zadane našim ugovorom o pristupanju Europskoj uniji. Prve četiri točke su u domeni domaće politike i predstavljaju ono što se skriva pod birokratskom šifrom ”strukturne reforme”. To su točke koje je lako prepoznati, lako nabrojati, ali, osim povremenih intervencija u poreze, često u pogrešnom smjeru, dosad nijedna politička garnitura nije ozbiljno zagrizla u njihovo rješavanje.

Jednom kada to napravimo, ta nova Hrvatska neće biti samo za Hrvate, bit će dobra i poželjna svakome, kao zemlja u kojoj se može dobro raditi i kvalitetno živjeti. Tada će, eventualno, zbog podizanja kvalitete života, imati smisla razvijati demografske strategije za pojedine generacijske skupine. Ili ukratko: zemlju imamo, pokušajmo napraviti državu.

Kategorije: Hrvaška