Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 22 min 5 sek od tega

VLADIMIR STARČEVIĆ KINEZ S Arkanom je izveo pljačku Generalturista, a optužen je da je opljačkao zlato JNA generala... Umjetnost je otkrio u zatvoru

Ned, 23/09/2018 - 17:29

Kažu da je umjetnost najljepša kada proizlazi iz umjetnikove boli, patnje, iz proživljenih teških i traumatičnih iskustava koji ga, poput kakvih unutarnjih demona, tjeraju da neumorno stvara. Je li umjetnost Vladimira Starčevića “Kineza”, izložena u petak u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici na Gornjem Gradu, lijepa i dobra - odgovorit će kritičari i povjesničari umjetnosti, no ima li u njoj boli i patnje ne treba dvojiti.

Mnogo se, a ništa, zna o tom osebujnom čovjeku koji je prošlog stoljeća figurirao kao jedan od najvažnijih likova zagrebačkog, pa i jugoslavenskog podzemlja. Priče kakva je njegova ne bi se posramio ni najveći holivudski blockbuster i uključuje spektakularne krađe, organiziranu prostituciju, zloglasnog Željka Ražnatovića Arkana, domove za nezbrinutu djecu i oficire JNA. Danas ga neki znaju kao umjetnika, drugi kao vlasnika uspješne konobe na Rabu gdje se skrasio posljednjih 30 godina, treći kao mitskog kriminalca koji je uživao titulu najopasnijeg čovjeka u Zagrebu s kojim se nije pametno sukobljavati…

A sve je počelo 1949., kada je Vladimir imao samo dvije godine. Njegova oca Karla Starčevića, časnika bivše vojske, vlasti su osudile na Goli otok zbog sumnje u povezanost s Informbiroom. Majka je njega i 9-mjesečnog brata ostavila na ulici, pred zgradom Vojne komande u Zagrebu, a na leđima mu je napisala samo prezime Starčević. Otišla je u novi život, i to baš s visokim oficirom JNA koji je njegova oca poslao na Goli otok i kasnije mu rodila troje djece. Taj je trenutak nepovratno zacrtao nastavak životnog puta jer su Vladimira vlasti otada počele potucati po različitim domovima za siročad. Bilo je to, govori Vladimir Starčević, teško vrijeme za djecu poput njega. Vlastima nije bilo bitno što ima brata, već su ih razdvajali i selili po različitim domovima.

Bez roditeljske ljubavi

- Nikada nisam osjetio što je to roditeljska ljubav, nitko me nije pomazio i rekao, sine, evo ti slatkiš, nitko se nije brinuo o meni. Uvjeti u domovima bili su surovi. Bilo smo gladni i bijedni, poput napuštenih mačića koje svatko na cesti šuta nogom, a za svoju poziciju morali smo se sami izboriti. To me učinilo agresivnim, sklonim tučnjavama, ali i psihološki snažnim. Bilo je to pitanje opstanka - govori nam Kinez, koji je taj nadimak dobio godinama kasnije, dijelom zbog fizionomije lica koja pomalo podsjeća na azijsku, a dijelom i zbog toga što je uvijek bio fasciniran kineskim borilačkim vještinama koje je neumorno trenirao. Osnovnu školu završio je na Kaptolu, no ni tamo se domska djeca nisu mogla uklopiti. Gledali su ih, kaže, kao zaseban čopor. U to, adolescentsko vrijeme provodio je dane u zagrebačkom parku Ribnjak, igrajući se s dječakom, sinom časnika jugoslavenske vojne avijacije, koji će se kasnije prometnuti u jednu od najzloglasnijih vojno-kriminalnih figura devedesetih - Arkanom. Spačku po spačku, a u društvu je bio i Mario Rolović, dečki su odlučili domoći se novca. Nisu, kao mnogi njihovih godina (a Kinez je tada imao samo 18 godina), orobili kakav kiosk ili lokalni dućan. Išli su na veću metu i opljačkali milijune iz poslovnice Generalturista u Zagrebu.

Starčević, Ražnatović i Rolović u noći sa 22. na 23. siječnja 1966. razbili su bravu na ulaznim vratima poslovnice Generalturista na Zrinjevcu broj 18, ušli su u ured i počeli pretraživati ladice. U jednoj su našli ključ od velike željezne blagajne u koje bilo 14 limenih kutija s novcem. Odnijeli su ih u susjednu sobu, otvorili odvijačem i pokupili oko 18 milijuna dinara u devizama. Odmah nakon pljačke plijen su podijelili na tri jednaka dijela i razdvojili.

starcevic-izlozba4-210918.jpg 

Arkan i Rolović brzo su uhićeni (bilo je to, kažu neki, Arkanovo prvo kriminalno djelo), no Starčević je dvije godine proveo u bijegu, uživajući u životu milijunaša. Ipak, vlasti su ga dograbile i proveo je četiri godine u lepoglavskoj kaznionici koja je u to vrijeme bila znatno surovija no danas. Starčević te dane nikada nije skrivao, iako o njima ne voli govoriti jer je, kaže, sve to daleko iza njega, a sada se želi ostvariti samo kao umjetnik. Cijelo vrijeme postupka tvrdio je kako on nije sudjelovao u pljački niti bio njezin organizator, već samo, kako i danas kaže, idejni začetnik. Tek na sudu mladi je Vladimir prvi put doznao da uopće ima roditelje. Dotad mu je u svim dokumentima pisalo “dijete nepoznatih roditelja”, a tada je saznao da ima oca koji je u emigraciji, te majku. Usput rečeno, otac Karlo danas je pokojni, no majka je i dalje živa, u dubokoj starosti, a Vladimir je nikada nije poželio upoznati.

Sud ga je, dakle, osudio na četiri godine, i to najstrožeg zatvora, u vrijeme kada su iza rešetaka u Lepoglavi bili i Franjo Tuđman, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik i Dobroslav Paraga.

Život u samici

Upravo ta je priča ključna za razumijevanje svega što je Vladimir Starčević Kinez danas. Tu je nastala ljubav prema lijepome, umjetnosti, izražavanju emocija kroz drvene skulpture, tu se dogodio respekt prema drvu kao materijalu, ali i, kako sam kaže, unutarnja snaga potrebna za suočavanje s periodima dugotrajne samoće.

- Često sam dolazio u sukob s čuvarima, ali i drugim zatvorenicima. Nisam nikoga maltretirao, ali nisam mogao podnijeti da mene netko maltretira ili vrijeđa. Tada bih eksplodirao, a onda bi me zatvorili u samicu. Bila je to prostorija od dva četvorna metra s jednim prozorčićem bez stakala, kroz koji bi za hladnog vremena dopirao ledeni vjetar. Imao sam samo dasku za ležanje, jednu deku i kantu za vršenje nužde. Ujutro bi neki zatvorenik došao, dao mi čistu kantu, a uzeo prljavu, a poslije bi mi donijeli neke splačine za doručak. Tako sam, u mraku i izolaciji, znao provesti i do tri mjeseca - prisjeća se Kinez. Kako bi ga smirile, zatvorske vlasti dopustile su mu da obrađuje drvo i dale mu nešto alata, a to je na mladog Vladimira pozitivno djelovalo. Konačno je imao nešto kroz što je mogao kanalizirati svoje emocije pa ne čudi da je prvo djelo koje je izrezbario, a za koje danas ne zna gdje je, bila slika tužnog robijaša.

- Ne sjećam se više ni ja točno, ali znam da je to bio lik pognutog, tužnog čovjeka, ispijena lica, umornog, iscrpljenog, zaraslog… - kaže. Kinez nam govori kako je za sve što je kasnije postao ključno to razdoblje, jer je u njemu najviše radio na sebi.

Apatija i depresija

- Zatvorski život je rutina. Osam sati radiš, osam sati spavaš, a osam ti je slobodno vrijeme. No drugi zatvorenici to bi vrijeme trošili uludo, u apatiji i depresiji, ne radeći ništa. A ja sam znao da je to moje vrijeme koje moram iskoristiti. Čitao sam, jako puno, trenirao sam, ojačao, radio na drvetu, ukratko, radio na sebi. Kada sam nakon četiri godine izišao iz zatvora, bio sam snažniji, pametniji, načitaniji… - prisjeća se. Međutim, što može mladić u dvadesetima kada se nakon četiri godine pred njime otvore teška zatvorska vrata i čuvari ga isprate u svijet, u kojem nema doma, kreveta ni novca, hrane za taj dan?

starcevic-izlozba11-210918.jpg 

- Tu je bilo ključno vjerovati u sebe. Ako ne vjeruješ, nećeš to preživjeti. Ne želim tu situaciju nikome, izići van, a nemati kamo krenuti - opisuje svoj prvi dan na slobodi Kinez. Naravno, brzo se vratio u kriminalni milje jer samo njega je poznavao. Ipak, mladi umjetnik htio je drugačiji život. Zaposlio se kao električar, a nedugo nakon izlaska iz zatvora, 1976., organizirao si je prvu samostalnu izložbu u tadašnjem Klubu samoupravljača u centru metropole. Nastavio je stvarati i izlagati, na izložbama radnika u Zagrebu i Beogradu, a krajem 1976. emigrirao je u Njemačku, gdje je, kao nositelj crnog pojasa u karateu, dobio posao instruktora borilačkih vještina. Za Kineza su se zainteresirali i njemački umjetnički krugovi pa je već godinu dana kasnije organizirao prvu izložbu svojih reljefa i skulptura u Münchenu.

Neko vrijeme radio je kao šef rasvjete filmskog studija u Münchenu, gdje je sa suprugom Njemicom zasnovao obitelj te je 1982. otvorio restoran Zlatni novčić, a zatim i lokal s grčkom glazbom. Imao je mjesečne promete od 100 tisuća eura, od čega je njemu ostajalo po 20 tisuća zarade. Osim toga, trgovao je kavom, odjećom i tehničkom robom, zbog čega je često putovao u Italiju, Austriju i Tursku, pričaju nam njegovi poznanici, dodajući kako je u to vrijeme nastojao izbjegavati ljude iz svijeta kriminala. Odnosno, i dalje je ostao u kontaktu s njima i bio im lojalan prijatelj, ali se pokušavao distancirati od njihova posla i zasnovati normalan život. Sve do 1984., kada se Starčević ponovno našao onkraj zakona. U njegov lokal u Njemačkoj došao mu je zatvorski čuvar iz Lepoglave te mu za značajan iznos “prodao” informaciju kako se u IKOM-u u Ilici 191, gdje se kovalo državno ordenje, nalazi golema količina srebra i zlata. Bilo je tu navodno i zlata u polugama od po 25 kilograma, pisalo se tada. Spektakularna, mjesecima pripremana pljačka rezultirala je krađom gotovo tone srebra i zlata, a postojale su i indicije da je ukradeno mnogo, mnogo više. Naime, Starčević je od svojeg pouzdanog izvora doznao da su generali JNA upravo tu sakrili zlato i srebro koje su ukrali od države.

Uhićenje na granici

- Tu je samo jedna stvar bitna, nisam krao od poštenog svijeta, nego sam bio lopov koji je krao od lopova - kroz smijeh govori Kinez, ne želeći o detaljima te pljačke. No to nije dobro završilo. Starčević se vratio u Njemačku, a nakon samo dva mjeseca uhićen je na granici u Sežani. Nikad mu nije dokazano sudjelovanje u pljački, već samo preprodaja srebra, pa je osuđen na tri pol godine zatvora - i to strogog zatvora u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Uz njega osuđeno je još dvadeset osoba, među kojima je Zlatko Benković kao organizator pljačke osuđen na trinaest godina robije. Starčeviću novi boravak iza rešetaka nije lako pao, pogotovo jer je u Njemačkoj imao posao, ženu, život… U restoran koji je vodio u Njemačkoj dolazilo mu je, govori nam, visoko društvo, najbolje što je Njemačka tada imala. Manekenke, nogometaši (uključujući nogometnu legendu Beckenbauera), svi su oni bili Kinezovi gosti i hvalili njegovu ugostiteljsku umješnost. Nakon izlaska s robije 1986. nastavio se baviti kiparstvom i posljednjih trideset godina vodi miran život bez kriminala. Novinski stupci premaleni su da bi se ispričale sve legende koje su raspredale o njegovu, nikada do kraja razjašnjenom životu. Uvijek ga se viđalo u društvu najljepših žena pa su ga mnogi povezivali i s elitnim podvođenjem, pričaju se mitske priče o njegovu sudjelovanju u Legiji stranaca, a dobar dio života, prije pljačke IKOM-a, i danas je nepoznanica o kojoj se zna samo da je nemirni Vladimir lutao Europom. Viđali su ga u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, no on nikada nije otkrio te “sočne” pikanterije o sebi.

Ipak, priznaje, kao i brojni umjetnici, najkreativniji je kada mu život pogađaju nedaće.

- Moji najbolji radovi nastajali su kada sam imao problema. Kada je sve dobro, kada sam uspješan i na vrhuncu, teško mi je stvarati. Kada me život lomi, tada imam inspiraciju - ističe. Iako je zagrebačka Stara gradska vijećnica svakako jedan od najprestižnijih izložbenih prostora u Hrvatskoj, Starčeviću to nije kruna karijere. Izlagao je na brojnim mjestima, uključujući i slavnu njemačku galeriju za umjetnost i obrt Charlotte, a djela koja sada predstavlja presjek su opusa u posljednjih dvadesetak godina. Ima tu uistinu impresivnih umjetnina. Omiljeni mu je materijal maslina, koju izuzetno cijeni.

- To drvo, taj korijen, star je tisuću godina i u svojem se životu nagledao tragedija, patnji, različitih teških sudbina. Zato sam u centar izložbe stavio jedan golemi rad od maslinovog drva - zaneseno govori Kinez. Poetski se izražava, kaže kako mu rad na umjetninama omogućava da se smiri i bolje izrazi.

Kao što rijeka oblikuje kamen, malo po malo, pretvarajući ga u oblutak, tako je i rijeka života, svi ti teški trenuci, oblikovala mene danas. To je, čini mi se, najvažnija poruka moje umjetnosti. Da nijedna majka ne bi trebala odustati od svojeg djeteta, ma koliko zločesto i problematično bilo. Naime, svi smo rođeni da budemo geniji i život će nas oblikovati u svom smjeru. Svatko zaslužuje priliku da se razvije u biće kakvo treba postati - objašnjava nam Vladimir Starčević. Među djelima na Gornjem gradu prekrasna je skulptura “U ime ljubavi”, koja prikazuje obezglavljenog muškarca koji glavu drži među nogama, a iz razvaljenog prsnog koša umjesto srca viri mu velika, crvena jabuka. Simbolika je jasna, još iz vremena Adama i Eve, u ime ljubavi se ostajalo bez glave, ljubavi prema ženi, djetetu, poslu, umjetnosti… Tu je i “Kurtizana”, posvećena boli i patnji žena koje su prisiljene prodavati svoje tijelo muškarcima, te niz drugih, nevjerojatnih, nerijetko surovih i potresnih skulptura od kojih baš svaka priča neku tešku, dramatičnu ili životnu priču, bilo iz Kinezova života ili života onih koje je upoznavao. Svako od djela izloženih do 1. listopada u Vijećnici teško je pobrojati i opisati, a treba ih doživjeti jer svatko će, kaže Starčević, samo kroz vlastiti doživljaj moći dobiti potpun dojam o pričama što ih drvo pripovijeda.

Filozofski odgovor

Kinez danas živi mirnim otočnim životom. Osim 40-godišnje kćeri, ima dvojicu sinova, od 15 i 20 godina, na koje je izuzetno ponosan. Pitamo ga kako bi reagirao da oni jednog dana krenu njegovim stopama.

- Roditelji uporno ne shvaćaju da je dijete samo mali čovjek, koji se još ne zna izraziti. Pa ga pokušavaju oblikovati prema svojim ambicijama. Na primjer, pokušavaju u djecu usaditi svoje propale ambicije jer za života nisu uspjeli ostvariti snove, postati kirurg ili nešto slično. A to je pogrešno, jer svako dijete ima svoj životni put i treba mu dozvoliti da ga ostvari - napominje Kinez. Je li danas, sa 71 godinom iza sebe, u kojima je proživio, čini se, barem deset života, zadovoljan mirnoćom koja ga okružuje?

- Kad sam bio dječak, najveća mi je zabava bila iz praćke ispucavati kamenje i razbijati prozore na svećeničkim stanovima. Ali mislim da bi bilo malo smiješno da to danas radim - filozofski odgovara Vladimir Starčević Kinez.

Kategorije: Hrvaška

DALMATINSKE NEVJESTE IZ AFRIKE I JUŽNE AMERIKE 'Evo, da ja mogu birat, i da iko mene pita, tila bi da mi sin oženi ovu malu Rachel'

Ned, 23/09/2018 - 16:58

Mnoge svekrve s divlje strane Biokova sanjaju dan kad će se djevojke iz Kenije i Brazila razvesti od muževa. Pale svijeću pokraj slike svetog Ante. Krunicu mole.

- Evo, da ja mogu birat, da iko mene pita, malu Rachel bi da mi sin oženi. Ova njegova neće ni kuvat, ni prat, ni oko dice. Ništa neće, a mala iz Brazila po cile dane upolju - zažugala nam je ispred kultne konobe u Zadvarju mrzovoljna gospođa. Ma da u sve okolne zaseoke nekim božjim čudom privuku još sto Kenijki ili Brazilki, ne bi im bilo dosta. Svaka bi ih, uvjerili smo se, svekrva za nevjestu.

Radi li se o razočaranju u domaće snahe ili su došljakinje zaista ideal tradicionalnih zaova, mi ne znamo, ali tamnopute žene s udaljenih kontinenata demografsku sliku Zabiokovlja popravile su s ukupno pet djece.

Doselile su se dvije Kenijke, sestre. Jedna se udala u Potpoletnici, živi u zaoseku Bajići čiji je ugledni predstavnik nekadašnji državni odvjetnik Mladen, a druga je godinama boravila u Grabovcu. Toliko je obuzeo hrvatski mentalitet da se odselila u Irsku u potrazi za poslom. Njihova djeca pohađaju osnovnu školu u Šestanovcu. Gravitiraju joj sve okolne općine i naselja. Zato se na velikom odmoru u dvorištu igraju djeca raznih nacija. Uopće ne pretjerujemo. Kao da gledate kakvu američku školu, jedino im nedostaju uniforme.

‘Past ćete na guzicu’

Kažu nam da su tri male Kenijke u nižim razredima. Pridružit će im se i dvoje brazilskih mališana. U Zadvarje smo došli baš da njih upoznamo. Sve su kućice razbacane i udaljene, s dugačkim vrtovima. Koja je njihova?

zadvarje_rachel1-210918.jpg 

Po smjernice smo svratili na jedini štand s voćem i povrćem uz glavnu cestu. Nismo ni stigli ni pitati, a ljubazna prodavačica već nam je objasnila:

- Mala Rachel krasna je žena! Ovakva prije nije došla u Hrvatsku! - sklapa ruke gospođa u znak oduševljenja. Zastane, gleda nas ozareno. Nastavi:

- Da vidiš dice! Kad vidite malu, past ćete na guzicu, a nevista ima i jedna crnkinja, a i ja isto nisan odavde, iz Imotskoga san, zato pitajte koga drugoga da van kaže, žižule su mi 60, lipoto, probaj - nutka nas odmah, pa bez točke ili zareza objašnjava kupcu Jakiši koga tražimo, iako Jakiša, čini nam se, sasvim dobro čuje.

- Pitajte Jakišu! Jakiša, di in je kuća? Skreneš, onda prva tamo, ona velika, je li, Jakiša?

- Je, Rachelina. Krasna osoba, da vidite šta je to - kratko će i nezainteresirano Jakiša, ne dižući pogled s kukumara iz kašete. Treba pravi za salatu, prekidamo ozbiljna posla. Gospođa se ne da smesti:

- Smišnica cila, krasnog muža ima, šeta s dicon, familija komplet, mama joj je ode cilo lito bila, ali to je za nevirovat, ko da je čeljade na kamenu u nas rođeno i gojeno, ma malu kad joj vidin, ja kažen imaš li ikoga da je na reklamu daš, ona čičava kosa, ono kad priča, ja se sva naježin, evo, pogledaj, nu - dira desnom rukom lijevu i pokazuje nam dlake. - Kažen joj - odnit ću ti je! I rodila još jednog, bebu Lea maloga. Krasna joj familija cila, oni su živili prije u Splitu. A iz Kenije mala ti je u Potpoletnici, iza groblja kuća, vidin je, vozi auta, ali kažen van, nisan ni ja odavde nego iz Runovića, ma evo, ode, gospodin jedan krasan živi u prvoj kući, uđite na vrata, on će van reć…

I kako nas je poslala, tako smo i otišli. Dočekuju nas već supružnici Čizmić i njihovi plavi cvjetovi uvijeni na kapiji. Kaže nam Boženka da se zovu “dobro jutro”, ujutro pozdrave, a navečer idu leć.

Njegovani vrt

- Super je Rachel, ima dvoje dice, nema šta. Prava zadvarska ženska, govori sve po naši. Kad god prođe lipo se javi - nalakćen na ogradu svjedoči nam šjor Ivo. Gledamo mu preko ramena, u vrt prepun pažljivo njegovanih jesenjih plodova, kao iz kakvog udžbenika Prirode i društva. Nad svim onim listovima petrusimula i kaula, visi veliki crni gavran, srećom plastični. Za vrat obješen. Na nogu mu privezan nekakav CD.

zadvarje_rachel8-210918.jpg 

- Kakva vam je ono instalacija? - prstom upiremo. Ne okreće se. Zna na što mislimo. Približi se pa nam šapne:

- Malo plašimo vrapce. Oni su vrazi - ozbiljno će šjor Ivo s prstom u zraku, kaže, točno znaju kad on uđe u kuću. Napadaju salatu i blitvu. Kad izađe, 30 ih poleti.

Rachel Vilimovie Santrić i njena majka Elizabeth znale su da dolazimo. Javila im teta Marija iz vrtića.

I kakva slučajnost, Rachel je baš taj dan bio rođendan, trideset i sedmi, što znači da je u Zadvarju četiri godine. Prije skoro tri rodila je kćer Emili, a ima pet mjeseci sina Lea.

Rodbina iz Santosa ne može se načuditi kako su ta imena kratka. Misle da nešto nedostaje, govore joj da su to nadimci. Odmahuje rukom. Kozmopolitska su, mogu s njima danas-sutra gdje god ih put nanese. Bilo Zadvarje, bilo Rio de Janeiro. Daleka je to budućnost, no, kako će Rachel provesti rođendan?

- Inače bi izašla vanka, ali sad san kupila tortu. Popodne će doć Agnes iz Kenije i drugi susidi s dicom. Dok se oni igraju, mi ćemo jest. Dobro je na selu. Izađeš na balkon, vičeš ‘dođite na tortu’ i čuješ ‘evo me, evo me’ i odjednom deset ljudi u kući. Uvijek je veselo - s neskrivenim će osmijehom mlada Brazilka. Stalno se smije. Sve što su nam pričali živa je istina.

Kenijka Agnes nije htjela pred kameru. Zato nam da joj je lijepo u Zagori. Ranije je u Grabovcu živjela Agnesina sestra, ali je otišla, pazite sad ovo:

- U Irsku. Završila fakultet ovdje, ali nije bilo posla. Agnes je ostala, ima kćer, Penzi. Sad je krenula u školu, prvi razred. Jako je draga. Živjela je u Splitu, kao i ja. I preselila se ovdje. Ljeti masira na plaži. Mama joj dođe često. Imamo i jednu Bosanku! Možemo osnovati klub doseljenika. Još da nađem mami muža, to mi je velika želja. Mogla bi biti u Zadvarju šest mjeseci i onda u Brazilu ostatak godine. Život bi joj uvijek bio ljeto - smije se Rachel, a mama Elizabeth čuva Emili. Ne razumije nas. Pričamo hrvatski.

- Takva sam i ja bila kad sam tek došla. Moja Emili nema tih problema. Djeca su kao male spužve, sve upijaju. Oba jezika priča. Otkad je progovorila portugalski, prate je sva djeca na igralištu. Zove me ‘mamai’, tatu ‘papai’, voda kaže aqua i odjednom, sva djeca su počela ‘mamai, papai’ dozivati svoje - oduševljeno će Brazilka.

Zašto ona nije odvela supruga u Santos, nego on nju u Zadvarje?

- Ma joj, nema šansa! Znaš kakvi su oni, Dalmatinci. Hajduk, utakmice, ajme meni. Tu sam rooođen ja, plavo more zna… - i ona zapjeva. Kuća je prepuna instrumenata. Na zidu su četiri gitare i bendžo, balkonska vrata pridržava veliki tamburin, tu je klavir, usna harmonika…

- Ova mala crna gitara je moja, a ove velike su od muža. On ima 194 centimetra, to je 40 više od mene. Hobi nam je glazba. Sviramo djeci. Zaljubljena sam u ritam - sjetno će zadvarska snaha. Članica je ženske klape Kostela. Vodi je maestro Mario Krnić. Imaju Facebook stranicu, na njoj videa. Otključava mobitel, pokazuje nam nastup.

- Evo, ova najmanja sam ja - ponosno upire prstom dok se čuje kako pjeva “dođi, dragi, u poju san sama za tebe san bilu ružicu ubrala”. Zadvarske klape formirane su prije godinu dana. I muška i ženska. Kako bi rekla Rachel, “pola sela piva, to je ludnica!”

- Imali smo koncert u Zadvarju za Božić, išli smo na Brač, tražimo nastupe, možda ćemo na Omiški festival ako se uvježbamo - nada se klapašica, ali kaže da im zato treba dosta rada. Novih pjesama. Ne zna koja joj je omiljena.

A kad vaš dragi dolazi?

- Na brodu je. Radi. Rekla sam mu da nema šanse da ću biti sama kad sam zbog njega došla. Električar je. Ne bude ga samo po par dana. Kad je brod u Japanu, možda desetak - odgovara Rachel. Na poslu su se i upoznali. Radila je kao sobarica. Jedno su ljeto bili na istom kruzeru, a da to nisu znali. Vratila se u Santos, on u Zadvarje. Kasnije su se zapravo susreli, opet, pukom slučajnošću, na nekom drugom brodu. I tu se rodila ljubav. Imaju stan u Splitu. Sedam godina su u njemu živjeli.

Čarobna voda iz zadvarja

- Pokušavali smo imati djecu. Nije nam išlo. Kad smo došli ovdje, odmah sam zatrudnila. Kažu da je voda iz Zadvarja čarobna. Sad imam dvoje djece, još i mačku. Rekla san, bože me sačuvaj, vratit ću se u Split nastavi li se ovako - šali se Brazilka. Šokirala se vidjevši da nam je Split drugi najveći grad. U Brazilu imaju po 13 milijuna stanovnika.

Pamti dobro prvu dalmatinsku buru:

- Grozno hladno! Zima i padeži, brrrr! To su mi najteži - kaže nam na neobičnom dalmatinsko-portugalskom. Ali vokabular joj je impresivan. Neko je vrijeme učila domaće turističke vodiče materinski jezik. Godinama je radila i kao dadilja u Splitu. Tražili su je da s djecom priča na portugalski ne bi li usput pohvatali koju riječ. Sve te uspomene sjete je na rodni Santos. Nova godina je ondje zabavnija.

- Svi obuku bijelu odjeću. Boju mira. Idemo na plažu u ponoć. Svaki val je jedna želja. To je tradicija. Do jutra se kupamo. A ovdje? Ideš vanka, čekaš vatromet, hladno ti je. Ili si na zatvorenom ili se smrzaješ. Ali Božić je ljepši u Zadvarju nego u Brazilu.

Ma sigurno vam je bar malo dosadno, pitamo je.

- Nije. Ima puno mladih. Družimo se, vježbamo s CD-om Cindy Crawford. Općina nam je posudila veliku salu. Naš šest, sedam cura upalimo računalo i tri puta tjedno treniramo. Na Božić radimo ukrasne kućice, svi dignu guza. Pravili smo karneval za maškare, izbor za najbolju masku. Zato sam i ostala. Nije dosadno i prijateljice su bolje. Uvijek su tu. Mislili smo se vratiti u Split kad dica krenu u školu, ali kažu mi da je super i ona u Šestanovcu. Ma, ne znamo hoćemo se ikad vratit u grad - priča nam Rachel.

Poziva nas da vidimo vrt iza kuće. Kaže da, kad postanete roditelj, promijeni vam se način razmišljanja.

- Brige te što ubacuješ u sebe, ali ako se brineš za dijete, onda želiš da bude prirodno. Domaća spiza. Sve to imamo - pokazuje nam veliki vrt, kupus, krumpir, što god da poželi samo se spusti i ubere. Malo dalje imaju čitavo polje gdje su one bundeve nikle. Čujemo kokodakanje.

- Da, imamo šest kokoški. Svaki dan najmanje toliko jaja. Bit će tu guda za Božić! Dat ćemo joj tikve da bude debela, onda mi pršut i kobasice pravimo - najavljuje Rachel, a i dalje se smije. Bez prestanka. Toliku količinu hormona sreće može izvući samo sretan i ispunjen život.

- U Brazilu je više kriminala. Ovdje dica sama šetaju po ulici. Vide da se kuće ne zaključavaju. Napravila sam putovnicu za Emili. Želim da znaju da tamo isto imaju svoje, ali za odrast puno im je bolje u Hrvatskoj - veselo će Rachel. Ma ća će joj Copacabana.

ivan_krzelj1-210918.jpg 

Načelnik: Djecu čine siguran posao i plaća 

Kategorije: Hrvaška

U Splitu se ranih osamdesetih stajalo u redovima za mlijeko

Ned, 23/09/2018 - 16:04

Gospodin Jurica Pavičić se u svojoj redovitoj kolumni od 15. rujna ove godine osvrnuo na intervju predsjednice Grabar-Kitarović bečkim novinama u kojem je ona patnje pod komunizmom povezala s nemogućnošću izbora više vrsta jogurta. Ovo je gospodin Pavičić komentirao u širem historijsko-ekonomskom kontekstu. Pri tome je naveo da Grabar-Kitarović ipak neće (bezuvjetno) zamjeriti što u austrijskim novinama “laže o jugoslavenskoj mliječnoj industriji” (koja je udarnički proizvodila čak 85 vrsta jogurta), ali je zaključio da je svojim jogurt-izjavama ona ipak pokušala “anektirati - naše sjećanje”.

No, kada je riječ o “jugoslavenskoj mliječnoj industriji” mislim da bi gospodinu Pavičiću (posebno zato jer je iz Splita), sjećanja trebalo osvježiti činjenicama. Tako se, primjerice, Komitet za privredu općine Split krajem 1980. žali da je opskrba mlijekom u toj općini “najveći problem”. Štoviše, Split je, uz Dubrovnik, jedan od gradova s najvećim problemima u opskrbi mlijekom i mliječnim proizvodima. U tom su razdoblju potrebe Splita za mlijekom bile zadovoljene sa samo 50%, uz zaključak da je to, među ostalim, posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja razvoja stočarstva među individualnim poljoprivrednicima.

 

Društveno-politička akcija

I dok je cijeli problem bilo nemoguće riješiti u kratkoročnom razdoblju, za prvu ruku je određeno da se prodaja mlijeka ograniči na jednu litru po kupcu. Odnosno, kako Komitet za privredu savjetuje Izvršnom vijeću općine Split: “S obzirom na probleme u opskrbi mlijekom dojenčadi i djece do godinu dana, predlaže se pokretanje društveno-političke akcije kojom će se osigurati veće količine punomasnog mlijeka u prahu potrebnog za prehranu ove kategorije populacije i kojom će se ukazati građanima i radnim ljudima da kupuju ovaj proizvod samo za potrebe prehrane djece do godinu dana starosti”. U veljači 1981. održana je sjednica Društveno-političkog vijeća Skupštine općine Split, što je delegatima bila prilika da puste suzu što u Splitu nema mlijeka. A mlijeka nema, žale se drugovi delegati, jer je društvo baš briga za seljake, otkupne cijene mlijeka su mizerne, mljekare pri otkupu “varaju” seljake, pa delegati zaključuju da je riječ o “bezobzirnoj eksploataciji” seljaka koji, zbog svega, ne žele prodavati mlijeko. Za to vrijeme u splitskoj Radnoj organizaciji Mljekara planiraju što i kako dalje, pa Nedjeljna Dalmacija u ljeto 1981. ironično piše da u tom kolektivu i dalje “snimaju situaciju”, odnosno “prebrojavaju goveda”, govore o “trendovima” i sve “nešto zaobilazno”: “Usput naručuju mlijeko i velikim jugoslavenskim proizvođačima obećavaju silne milijarde, spominju samoupravne sporazume. Trenutno traže hitan uvoz mlijeka u prahu: zamutili su sve svoje rezerve i sad su im skladišta prazna”.

Nedjeljna Dalmacija i u travnju 1984. piše da se u Splitu, kao i prethodnih godina, povremeno mora stati u red kako bi se kupilo mlijeko: “Nakon berićetnih sedamdesetih godina, kada smo vlastitu salatu zaorali i kupovali uvoznu, kada smo uvozili meso, ulje, mlijeko… zanemarujući vlastitu proizvodnju i bježeći od poljoprivrede i stočarstva, uslijedile su dakle gladne godine i nestašica u kojima je oseka mlijeka samo - jedan od uzroke stvaranja ‘repova’ - već nekoliko godina”.

 

Zavidna platežna moć

U osvrtu na jogurt-izjavu Grabar-Kitarović gospodin Pavičić spomenuo je i kako je građanin Hrvatske, prema nekim podacima, krajem 1970-ih imao 10% veću platežnu moć nego što je ima danas. No, koji su bili temelji te “platežne moći”? U jednoj analizi iz 1980. godine o stanju u privredi Dalmacije navodi se da je tijekom 1978. u njoj zbog različitih izostanaka s posla izgubljeno 22% radnog vremena, a kada su tome dodani drugi prekidi rada, procjenjivalo se da je tijekom 1978. izgubljena čak polovina radnog vremena (50% radnog vremena otišlo u vjetar!). Dakle ta, i danas “zavidna” platežna moć, možda se i nije temeljila na visokoj produktivnosti? Odnosno, kako se 1987. prisjetio jedan radnik splitske Jugoplastike: “Sjećam se kako je ova naša socijalna kriza započela. To sam osjetio najbolje prije 20-ak godina kada se išlo graditi vikendice. Zdraviji su išli graditi, a bolesniji ostajali u pogonu. Kasnije se masovno išlo u invalidske penzije, a kući su se obrađivala polja, radili dodatni poslovi…”.

Sve u svemu, ne zvuči baš kao društvo u kojem se “štovao rad” (na društvenim sredstvima za proizvodnju) i postojala “meritokracija”, kako danas o navodnim društvenim vrijednostima socijalizma zna napisati gospodin Pavičić. A, čak i s 85 vrsta jogurta, izgleda da mlijeko ponekad nije teklo potocima. Dakle, je li Grabar-Kitarović baš laže ili možda gospodina Pavičića sjećanja varaju?

Kategorije: Hrvaška

Corbyn je za izbore, ali će se prikloniti većini u vezi drugog referenduma o brexitu

Ned, 23/09/2018 - 16:04

Čelnik britanskih laburista Jeremy Corbyn je u nedjelju se izjasnio protiv drugog referenduma o brexitu i podržao parlamentarne izbore kao najbolje rješenje, ali je obećao poštovati mišljenje većine u svojoj stranci, okupljene na kongresu u Liverpoolu.

"Ne pozivam na novi referendum", rekao je šef oporbe u razgovoru za Sunday Mirror i poručio "Najbolji način rješenja te situacije je sazivanje parlamentarnih izbora"

Corbyn je najavio da će poštovati odluku kongresa i da će glasanje o toj temi biti organizirano prije završetka skupa koji traje do srijede.

Laburistička stranka u nedjelju je počela četverodnevni kongres u Liverpoolu prvenstveno na temu brexita s obzirom na to da aktivisti i sindikati zahtijevaju da se prekine dvosmislenost i službeno podrži drugi nacionalni referendum o izlasku zemlje iz Europske unije.

Vodstvo laburista nije do sada poduprlo ideju drugog referenduma o konačnom dogovoru o brexkitu, no u nedjelju su poručili da žele nove opće izbore ako britanska premijerka Theresa May u parlamentu ne dobije potporu za dogovor o brexitu.

"Naše je stajalište da želimo opće izbore ako Theresa May ne bude imala potporu čak ni vlastite stranke za bilo kakav dogovor", kazala je  za Sky News glasnogovornica stranke Rebecca Long-Bailey ali i poručila da će vodstvo podržati "svaku odluku članova stranke izraženu na godišnjem kongresu.

Ispitivanje YouGova za The Observer, objavljeno u nedjelju, pokazuje da je 86 posto članova Laburističke stranke za drugi referendum o brexitu, a protivi se 8 posto.

Manifestacija podrške organiziranju izjašnjavanja predviđena je za nedjelju u Liverpoolu, kako bi se održala istodobno kada i početak velikog skupa stranke štio se tumači kao svojesvrstan pritisak na predsjednika laburista.

Dosad je Corbyn, kojemu EU nije posebno prirastao srcu te je mlako odradio kampanju za ostanak na referendumu u lipnju 2016., izbjegavao osjetljivu temu brexita na kojoj bi volio vidjeti konzervativnu premijerku Theresu May kako lomi zube.

U nedjelju je podsjetio u intervjuu za BBC-u da je 40 posto birača Laburističke stranke glasalo za brexit na referendumu u lipnju 2016.

No, šest mjeseci prije izlaska Velike Britanije iz EU-a, sindikalna konfederacija TUC i važni igrači stranke poput londonskog gradonačelnika Sadiqa Khana bore se za raspisivanje drugog referenduma kako bi britansko stanovništvo imalo posljednju riječ u pogledu konačnog sporazuma između Londona i Bruxellesa.

Antisemitizam

Na posljednjim parlamentarnim izborima laburistički čelnik usmjerio je svoju kampanju na unutarnju politiku, posebice gospodarska i socijalna pitanja, što mu se pokazalo kao isplativa taktika koju je naknadno nastavio.

Laburisti su posljednjih mjeseci podijeljeni i u pitanju antisemitizma. Krizu je potaknula neodlučnost stranke da usvoji definiciju antisemitizma International Holocaust Remembrance Alliance, iz straha da bi je to spriječilo da kritizira izraelsku politiku.

Jeremy Corbyn je priznao u kolovozu da njegova stranka ima stvarni problem antisemitizma i zajamčio je da mu je prioritet vratiti povjerenje u odnose sa židovskom zajednicom.

Stranka je konačno prihvatila definiciju u cijelosti i nada se da je time okrenula stranicu o toj epizodi.

Ali Anand Menon, profesor europske politike u londonskom King's Collegeu rekao je da će se "ako žele uspjeh, morati posvetiti pitanju antisemitizma, a ne smatrati da su ga već riješili".

Kategorije: Hrvaška

Papa pozvao na budnost oko svakog nagovještaja antisemitizma

Ned, 23/09/2018 - 16:04

KAUNAS - Papa Franjo u nedjelju je upozorio da društvo treba budno motriti svaki "nagovještaj" antisemitizma, te je pozvao da nove generacije uče o strahotama holokausta.

 

Svoj poziv je izrekao u Kaunasu, drugom najvećem litavskom gradu, na 75. godišnjicu ratne likvidacije geta u prijestolnici Vilniusu. Dvije godine nacističke opresije u kojoj su živote izgubili deseci tisuća Židova kulminirale su 23. i 24. rujna 1943.

 

"Židovski narod je trpio uvrede i okrutna kažnjavanja", rekao je papa na misi pred oko stotinu tisuća ljudi.

 

"Zatražimo od Boga da nam na vrijeme da dar pronicljivosti kako bismo prepoznavali bilo kakvo sjeme tog opasnog stava, bilo kakvog nagovještaja koji može pokvariti srca generacija koje nisu doživjele ona vremena".

 

Franjo će kasnije tokom dana posjetiti spomenik žrtvama geta, a ovu godišnjicu je iskoristio kako bi izrekao apel koji se ne odnosi samo na Litvu, otkrio je njegov pomoćnik.

 

Izvještaji govore o rastu antisemitskog nasilja u Europi koji se poklapa sa širenjem populističkih, krajnje desnih stranaka u više država.

 

Njemačka je u svibnju izvijestila o 1504 antisemitska ispada u 2017., što je više od 2016. kad ih je bilo 1468. Mjesec dana ranije tisuće Nijemaca izašlo je na ulice noseći jarmulke kako bi izrazili podršku židovskoj zajednici.

 

Francusku je u ožujku šokiralo ubojstvo osobe koja je preživjela holokaust, u navodnom antisemitskom napadu, a britanske laburiste, glavnu opozicijsku stranku, trenutno potresa skandal oko antisemitizma.

 

Nacisti su uz pomoć nekih lokalnih stanovnika ubili više od 200 tisuća litavskih Židova. U toj državi danas živi još oko 3 tisuće pripadnika te manjine.

 

Franjo se na misi osvrnuo na one koji su surađivali s nacistima tijekom Drugog svjetskog rata ili s komunističkim vlastima između 1944. i 1991., dok je Litva bila dio Sovjetskog saveza.

 

"Starije generacije i dalje nose ožiljke perioda okupacije, boli zbog onih koji su deportirani, nesigurnost zbog onih koji se nisu vratili i srama zbog onih koji su bili doušnici i izdajice".

 

Papa je u nedjelju posjetio Muzej okupacije i borbe za slobodu, bivši zatvor KGB-a u Vilniusu gdje su stotine mučene i ubijene, a tisuće, uključujući mnoge svećenike, bili poslani u Sibir.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: SNAŽNA DETONACIJA U STANU NA ŠESTOM KATU ZGRADE U POŽEŠKOM NASELJU BABIN VIR Jedna žena ozlijeđena: 'Čulo se kao da je bomba pala!'

Ned, 23/09/2018 - 15:56

U nedjelju oko 14:30 sati u Ulici Miroslava Krleže u Požegi, u naselju Babin vir, došlo je do snažne eksplozije na šestom katu višestambene zgrade, javlja portal Požega.eu. Iz Policijske uprave požeško-slavonske potvrđena je dojava o eksploziji i požaru.

- Jedna ženska osoba je ozlijeđena i pruža joj se pomoć. Vatrogasci gase požar - navode iz policije.

- Čulo se kao da je bomba pala. U stanu susjeda živi sama, najvjerojatnije je nešto kuhala i zaboravila na to. Hitna ju je prevezla u bolnicu jer je navodno zadobila opekotine - prepričavaju susjedi.

Na mjestu događaja su policija i vatrogasci.

44812935432_dc343e952c_b.jpg44812935272_d23cc67c0b_b.jpg44812935072_f748c8d40d_b.jpg44812934902_c0f5f3cd51_b.jpg 

Kategorije: Hrvaška

FOTO: PREKO NOĆI MU SE LICE IZOBLIČILO Mladi gospodin Oguz poželio je učiniti nešto sa svojom bradom, a kad je to konačno izveo, ulovila ga je panika

Ned, 23/09/2018 - 15:47

Simon Oguz, 20-godišnji vlasnik restorana u švedskom gradiću Växjö, već dugo je želio obojati svoju bradu, a kad je napokon smogao hrabrosti da to isproba, gorko je zažalio. Naime, već sljedećeg dana uvečer počeo je osjećati svrab, da bi mu ubrzo lice nateklo do te mjere da je izgledao, kako kaže, kao mješavina hrčka i Quagmirea, lika iz crtića 'Family Guy'.

Zabrinut je otišao kod liječnika, koji je utvrdio da se radi o alergijskoj reakciji na boju. Reakcija se ubrzo počela širiti i na prsa, gdje mu se pojavila izraslina zbog koje je pomislio da je dobio tumor. Srećom, alergija se povukla nakon lijekova.

profimedia-0387547119.jpg 

Oguzova prijateljica Julia Leandersson (20), koja radi u njegovom restoranu, pomogla mu je obojati bradu i pritom odabrala boju. Julia kaže da je prvo prasnula u smijeh kad je vidjela kako mu lice izgleda kao balon, ali se sada osjeća pomalo krivom.

- Želio je tamniju nijansu, ali ja sam inzistirala da bude blond. Nisam uopće imala ideju da to može biti opasno i nakon nekog vremena sam se zabrinula, ispričala je za Daily Mail.

Pritom se prisjetila da joj je kazao kako je alergičan na tetovaže od kane i pitao je ima li to kakve veze. Ona mu je odgovorila kako misli da je sve u redu, iako je, priznaje, na kutiji pisalo da uvijek prije upotrebe treba isprobati uzorak na ruci.

profimedia-0343137280.jpg 

Kategorije: Hrvaška

MILIJUNAŠEVA KĆI POJELA BAGET U ZRAČNOJ LUCI I UMRLA NAKON NEKOLIKO SATI 'Srušila se u avionu...'

Ned, 23/09/2018 - 15:44

Djevojčica alergična na sezam umrla je nakon što je pojela baget kupljen u zračnoj luci. Natasha Ednan-Laperouse (15) iz Londona bila je na putu u Nicu, gdje je 2016. trebala provesti ljetne praznike, kad se srušila u zrakoplovu British Airwaysa, javlja BBC. Iako joj je njezin otac odmah dao dvije injekcije, djevojčica je umrla u roku od nekoliko sati u bolnici u Nici.

Natasha je na terminalu zračne luke Heathrow pojela artičoku, maslinu i baget kupljen u dućanu poznatog britanskog lanca prodavaonica sendviča Pret a Manger. Kobni sezam se nalazio unutar peciva, umjesto na kori, pa se tako nije vidio.

Pret a Manger je potvrdio da njihovi proizvodi nisu pojedinačno označeni informacijama o sastojcima i alergenima. Umjesto toga, te se informacije nalaze na policama njihovih trgovina, te se mogu dobiti i na upit kod voditelja poslovnica koji su obučeni da daju takve infromacije, priopćili su.

Njen otac Nadim Ednan-Laperouse, milijunaš i osnivač tvornice igračaka Wow Toys, kazao je da se ostatak obitelji pokušava nositi sa životom bez njihove voljene djevojčice. "Sve što kažemo i učinimo podsjetnik je da ona nije s nama - njena prazna soba, školska uniforma koja visi u ormaru, njena torba spakirana za praznike u Nici nikada nije otpakirana, ne možemo smoći snage za to".

Prvo sudsko ročište uoči kojega su se britanski mediji raspisali o ovom slučaju najavljeno je za ponedjeljak, a na optuženičkoj klupi nalazi se lanac prodavaonica.

Kategorije: Hrvaška

Djevojčica pojela baget u zračnoj luci i umrla nakon nekoliko sati

Ned, 23/09/2018 - 15:44

Djevojčica alergična na sezam umrla je nakon što je pojela baget kupljen u zračnoj luci. Natasha Ednan-Laperouse (15) iz Londona bila je na putu u Nicu, gdje je 2016. trebala provesti ljetne praznike, kad se srušila u zrakoplovu British Airwaysa, javlja BBC. Iako joj je njezin otac odmah dao dvije injekcije, djevojčica je umrla u roku od nekoliko sati u bolnici u Nici.

Natasha je na terminalu zračne luke Heathrow pojela artičoku, maslinu i baget kupljen u dućanu poznatog britanskog lanca prodavaonica sendviča Pret a Manger. Kobni sezam se nalazio unutar peciva, umjesto na kori, pa se tako nije vidio.

Pret a Manger je potvrdio da njihovi proizvodi nisu pojedinačno označeni informacijama o sastojcima i alergenima. Umjesto toga, te se informacije nalaze na policama njihovih trgovina, te se mogu dobiti i na upit kod voditelja poslovnica koji su obučeni da daju takve infromacije, priopćili su.

Njen otac Nadim Ednan-Laperouse, milijunaš i osnivač tvornice igračaka Wow Toys, kazao je da se ostatak obitelji pokušava nositi sa životom bez njihove voljene djevojčice. "Sve što kažemo i učinimo podsjetnik je da ona nije s nama - njena prazna soba, školska uniforma koja visi u ormaru, njena torba spakirana za praznike u Nici nikada nije otpakirana, ne možemo smoći snage za to".

Prvo sudsko ročište uoči kojega su se britanski mediji raspisali o ovom slučaju najavljeno je za ponedjeljak, a na optuženičkoj klupi nalazi se lanac prodavaonica.

Kategorije: Hrvaška

Švicarci na referendumu odbacili davanje veće pomoći poljoprivrednicima

Ned, 23/09/2018 - 15:36

Švicarci su u nedjelju na dva referenduma odlučno odbili povećanje pomoći farmerima, prihvativši time upozorenja vlade da bi te mjere povećale cijene hrane i štetile gospodarstvu, pokazuju projekcije televizije SRF.

Švicarci su izašli na dva referenduma o budućnosti prehrambene industrije nakon što su njihovi pobornici prikupili više od 100 tisuća potpisa koliko je određeno zakonom o izravnoj demokraciji.

Prvi referendum, koji je promicala Zelena stranka, poznat je kao Inicijativa o pravednoj prehrani i njime se pozivalo saveznu vladu da potiče ekološku i pravednu proizvodnju hrane koja u obzir uzima i dobrobit životinje, da detaljnije označava proizvode i donese mjere protiv bacanja hrane. 

Glasači su prema projekcijama agencije gfs.bern odbacili taj prijedlog sa 63 posto protiv.

Drugim referendumom, pokrenutom na inicijativu poljoprivrednog sindikata Uniterre, tražio se radikalniji preustroj poljoprivrednog sektora, s većim fokusom na manja i obiteljska gospodarstva.

Predlagala se zabrana genske tehnologije, donošenje mjera kojima bi se povećao broj zaposlenih u agrokulturi, određivanje pravednih cijena za sve proizvode i viših nameta na uvezenu hranu. I ovaj prijedlog je odbačen, sa 70 posto protiv.

Ankete su u početku pokazivale veliku podršku referendumima, no ona je padala što se glasovanje više približavalo i nakon što su u javnost izašli troškovi tih prijedloga.

Ministar gospodarstva Johann Schneider-Amman prozvao ih je "opasnima" i upozorio da bi mogli potaknuti uvođenje carina i drugih mjera švicarskih trgovačkih partnera.

Švicarska je većinski urbano društvo, no poljoprivreda je važan dio njezina kulturnog identiteta koji je, smatraju mnogi, ugrožen uvozom jeftine hrane koja ruši visoke švicarske standarde.

Poljoprivreda danas čini oko 1 posto švicarskog gospodarstva, što je pad s 2 posto iz 1985. godine.

Kategorije: Hrvaška

'NE BUDETE LI FLEKSIBILNI, ODLAZIMO BEZ DOGOVORA, A TO ĆE VAS KOŠTATI 1% BDP-A' Britanska premijerka oštro napala EU zbog zastoja u pregovorima

Ned, 23/09/2018 - 15:36

Britanski mediji pohvalili su premijerku Theresu May nakon njezina prkosna govora u kojem je EU optužila za nepoštivanje te zaprijetila Brexitom bez dogovora. “Najsvjetliji trenuci Therese May”, piše Daily Express, dok Financial Times govori o “premijerkinu bacanju rukavice europskim kolegama”. Dan ranije premijerku su popratili riječima o poniženju na sastanku s europskim kolegama u Salzburgu.

Pokušavajući spasiti svoju reputaciju u javnosti, položaj u stranci te odgovoriti na izazov EU, May je u petak stala pred Britance vidno potresena zbog odbijanja njezina nacrta plana, koji je teškom mukom izborila gušeći pobunu u vlastitoj stranci. Optužujući EU za zastoj u pregovorima zbog “dubokog nepoštivanja” britanske strane poručila je kako se stvari mogu pomaknuti s mrtve točke na samo “ozbiljnim angažmanom” EU.

“Neće ići”

Njezina izjava pojačala je bojazan tržišta od “neurednog”, naglog razvoda Londona i Bruxellesa, zbog čega je funta pala za 1,5 posto prema dolaru, što je najveći dnevni pad u 15 mjeseci. Gospodarstvenici su nakon potresa pozvali na “pragmatizam”.

Na sastanku u Salzburgu predsjednik EV Donald Tusk na njezin je nacrt ugovora o raskidu veza odmahnuo izjavljujući: “Neće ići”. Ona mu je odgovorila u petak. “Jučer je Donald Tusk rekao da naši prijedlozi potkopavaju jedinstveno tržište. No nije iznio kontraprijedlog. Pozivam EU da iznese prijedloge i kaže što je alternativa”, rekla je May.

May se obratila državljanima zemalja EU koji žive u Britaniji dajući im jednostrano obećanje. “U UK živi više od tri milijuna građana EU. Zabrinuti su i pitaju se što ishod sastanka znači za njihovu budućnost. Želim da znate da će čak i u slučaju da ne bude dogovora vaša prava biti zaštićena. Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege. Želimo da ostanete”, poručila je May.

Ponovila je da neće prihvatiti zahtjev za carinsku granicu u Irskom moru niti dopustiti Britaniji da ostane dio jedinstvenog tržišta. “Bruxelles ne smije misliti da će Britanije održati još jedan referendum o ostanku ako ne bude dogovora. To neću napraviti”, istaknula je May.

Donald Tusk djelomično se povukao i ublažio stav nakon Salzburga. Izjavio je da EU “smatra Mayin plan korakom u pravom smjeru”.  Europski izvori izjavili su da će EU iznijeti svoje prijedloge prije summita zakazanog za idući mjesec. I iz britanske vlade čuli su se pozivi EU da  se odmakne od “ponora” Brexita bez dogvoora. 

Popravak štete

Mayin govor u petak bio je namijenjen popravku štete koju su joj nanijeli naslovi o sramoti i poniženju u Salzburgu ne samo u javnosti, nego i u vlastitoj stranci gdje joj se pozicija trese već dugo, ako ne i otpočetka. Times ističe da je održala govor nakon što je Mark Carney, guverner Bank of Englanda, kabinet izvijestio da bi Brexit bez dogovora europsku stranu mogao koštati pada između jedan i 1,25 posto BDP-a, čak i s uvedenim zaštitnim mjerama.

Jedan od najvećih problema za države EU u slučaju izostanka dogovora, piše Times, bit će poslovni ugovori, odnosno mogućnost da neki odjednom postanu nevažeći.

Britanska vlada tvrdi da radi na tri scenarija u slučaju da ne bude dogovora ovisno o nivou suradnje koji će pokazati Komisija i članice kada i ako Britanija objavi da kreće u tom smjeru. Oni se kreću u rasponu od najpovoljnijih, kada će razgovori riješiti najveće probleme, do slučaja da EU odbije surađivati s Britanijom što mnogi vide kao najizgledniji scenarij ne dođe li do dogovora.

Koje je opcije imala Theresa May nakon sastanka u Austriji? 

Kategorije: Hrvaška

'NASMIJALO ME ŠTO STE DALI NOVO IME MARAKANI PO MENI PARTIZANOVCU' Mitar Mirić za Jutarnji o omašci našeg novinara i o Mamiću koji obožava njegov hit

Ned, 23/09/2018 - 15:34

1. Gospodine Mrkela, zovem iz Jutarnjeg lista, jeste li u srijedu bili na bivšoj Marakani, stadionu Mitra Mirića, pardon Rajka Mitića na utakmici Crvene zvezde?

- Ha-ha, znam na šta mislite. Na gaf vašeg kolege novinara koji je stadion nazvao mojim imenom. I ja sam se smejao kada su mi prijatelji dojavili što se dogodilo. Kod nas je u novinama čak izašla fotomontaža na kojoj su mene namontirali pokraj stadiona. Na stadionu nisam bio jer ja sam vam partizanovac.

2. Uh, tim je gaf još zanimljiviji. I kakve su reakcije na pogrešno ime stadiona?

- Neki od toga rade drame, a mi smo se tome samo nasmejali. Šta ćeš, svakome može da se dogodi omaška, tko radi taj može da i pogreši. Pozdravite mi puno tog novinara, moram da ga počastim kad dođem u Zagreb. Hteo ne hteo slučajno mi je napravio odličnu reklamu.

3. Baš smo jučer razgovarali o okolnostima kako se potkrala greška. On je gledao utakmicu s prijateljima i poslije su se raspričali o tome kako Zdravko Mamić obožava vašu pjesmu “Ne može nam nitko ništa”. Vaše ime mu je, kaže, ostalo u uhu dok je na isteku rokova pisao tekst o rezultatima Lige prvaka i tako je Rajko postao Mitar. Nego, jeste li znali da Mamić kod harmonikaša obvezno ostavi pokoju stoticu eura kada zasvira ta vaša pjesma?

- Da, da čuo sam da je Mamić veliki ljubitelj te pesme koja već traje jako dugo, što znači da je dobra i iskrena, da su je ljudi zavoleli jer su se u njoj prepoznali.

4. Jeste li kada pjevali za Mamića kao što je Miroslav Ilić znao dolaziti na privatne proslave Ivice Todorića?

- Nažalost ne. Vidite to je interesantno, znate kakvi su menadžeri, uvek nešto rade po svome. Inače često nastupam u Hrvatskoj, imam svoju vernu publiku u Slavoniji i Zagrebu, u Dalmaciji... Evo baš u subotu nastupam u Kninu.

5. Što kažete na nedavne zabrane nastupa nekih pjevača? Thompson je nepoželjan u Puli, Bajaga u Karlovcu...

- Nemojte me uvlačiti u te rasprave. Ne bih želeo da se petljam u te priče. Ja sam uvek pevao po prostoru bivše Jugoslavije, i prije a i posle ovog nesrećnog rata. Ne znam da li znate da su me navijači ljubljanske Olimpije uzeli kao maskotu. S mojim transparentom navijaju na košarkaškim utakmicama a himna im je “Ne može nam nitko ništa”. Nažalost još nisam bio kod njih, ali uskoro ću da ih posetim.

6. Pročitao sam negdje da ste bili prvi narodnjak koji je u Beogradu napunio Sava centar. Kako vam je to uspjelo?

- To je bilo pre 30 godina i tada sam održao dva sjajna solistička koncerta. Iako je tada bilo rasprava da li je dobro da narodnjaci nastupaju u takvom prostoru dozvolili su mi jer sam bio popularan, imao velike hitove i, naravno, rasprodao sam sve karte.

7. Je li pjevačima bilo lakše doći do hitova tada ili danas?

- Znate kako je - svako vreme ima svoja pravila. Najvažniji su dobri autori koji znaju napisati hit, dobar tekst iz života. Sad je sve lutrija. Sad se nekako lakše uspije, ali se brže i nestaje sa scene.

8. Vidim da vi stalno mijenjate imidž, od urnebesnih kostima i frizura krajem osamdesetih do sadašnje ofarbane crne kratke kose. Je li to tajna vašeg uspjeha?

- Ha, mi stariji moramo da pratimo šta rade mladi, ali ne da se utrkujemo. Ja imam dosta pesama koje radim baš za mlađu publiku. Svoj imidž sam dugo gradio i on dugo traje jer dugo traju i neke moje pesme. Vidim po publici da se one prenose sa kolena na koleno. Molim? Da, što vi kažete i između kolena, ha-ha-ha.

9. Ako se ne varam, negdje na tom tragu je i vaša nova pjesma?

- Da, upravo pripremam jednu novu pesmu za koju predosećam da će biti hit. Zove se “Sedni mi u krilo”. Ne, nije autobiografska, ali zna da se dogodi, ha-ha-ha.

10. Da se vratimo na početak, na stadion. Jeste li kada pjevali na, hm, Marakani?

- Ne, nisam nikada imao priliku, ali sam voleo ići na utakmice dok su bili oni stari derbiji velike četvorke. Sada sve ređe. Ali moram da vam kažem da sam na prošlom prvenstvu navijao za vaše nogometaše. Bili su sjajni, šteta što niste osvojili prvenstvo.

10. a) Znači, vi kao i Milojko Pantić niste iz one ankete iz beogradskog tiska “Sme li pravi Srbin da navija za Hrvatsku?”

- Ma kakvi.

Kategorije: Hrvaška

DJEČAČIĆ KOJI JE PAO S DRUGOG KATA ZGRADE STABILNO JE, ALI I DALJE KRITIČNO Mališan je na respiratoru, ugradili su mu senzor za praćenje tlaka u mozgu

Ned, 23/09/2018 - 15:22

Teško ozlijeđeni troipolgodišnji dječak koji je u subotu na zagrebačkoj Trešnjevci pao s drugog kata zasad je stabilno, doznajemo od ravnatelja Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj prof. dr. Gorana Roića.

Naime, dječaku je u subotu hitno operirana glava, a ugrađen mu je i senzor za praćenje tlaka u mozgu kako bi se u slučaju potrebe moglo intervenirati.

Prema riječima liječnika, ostale ozljede, odnosno puknuće vratnog kralješka i rebra zasad ne predstavlja ugrozu, a i nagnječena pluća trebala bi se oporaviti.

Podsjećamo da je mališan pao s prozora, a njegov je pad malo ublažila izbačena roleta na prvom katu.

Ubrzo je stigla Hitna pomoć koja je odvezla dijete u Klaićevu, a neurokirurzi su obavili hitnu operaciju zbog ozljeda lubanje i mozga.

Liječnici naglašavaju da je dijete priključeno na respirator, ali ne žele davati prognoze jer je njegovo stanje još kritično.

Kategorije: Hrvaška

'Ispod časti mi je pomisliti da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam'

Ned, 23/09/2018 - 15:15

Gost ovotjedne HRT-ove emisije 'Nedjeljom u dva' bio je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam - rekao je da "ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna".

- Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštivanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu, ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili - neki sistem koji možemo u cjelini nazvati ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo jednom dijelu javnosti teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi - odgovorio je da nema tu potrebu.

- Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, u kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojih zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi - s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove. Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto, bilo u ratu ili miru. Dakle, za mene je lojalnost - lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti s drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti, istaknuo je.

- Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim. A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima - samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali, rekao je.

- Postoje ljudi koji misle da ako imaš državu, ako imaš javnost, moć, policiju, državno odvjetništvo, medije, da možeš sve proglašavati neistinom, da možeš proglašavati istinom i ono što je daleko od istine. To neće daleko doći. To nije povijest, rekao je.

- A oni koji misle da će izbrisati iz sjećanja ono što se moralo događati ljudima koji su ostajali bez posla, stanova ili radeći na poslu dobivali su poruke da su ostali bez stanova. Ti ljudi danas, kao i ja, unatoč tom iskustvu ne smatraju da se ne trebaju boriti za svoju zemlju, niti da trebaju biti manje ustavni patrioti od naših sugrađana koji su hrvatske nacionalnosti, koji su iz drugih sredina, morali bježati sa svojim vrećicama iz svojih domova koji su nakon toga bili porušeni, kazao je.

Kategorije: Hrvaška

NEPOZNATA PRIČA O HEROJSKOJ AVIOJEDINICI U DOMOVINSKOM RATU 'Poljoprivrednim avionima preko okupiranog područja u Zagreb smo prevezli 141 ranjenika'

Ned, 23/09/2018 - 15:06

Njihova uloga u Domovinskom ratu bila je iznimno velika i značajna. U vrijeme kada Hrvatska još nije imala svoju borbenu avijaciju, logistička i vojna djelovanja aviona Privredne avijacije iz Osijeka iz koje će 8. listopada 1991. nastati Samostalni zrakoplovni vod Osijek, kao prva ozbiljno ustrojena hrvatska zrakoplovna postrojba, dala su značajan obol u obrani domovine, ali su istovremeno bili i velika moralna potpora borcima na terenu. Legendarne su priče o akcijama osječkih pilota i padobranaca, koji su dvokrilnim poljoprivrednim avionima AN-2 dostavljali pomoć bacajući sanduke sa sanitetskom opremom padobranima ljudima u opkoljenom Vukovaru, ali i sami borbeno djelovali nakon što su došli na ideju da od industrijskih plinskih boca izrađuju bombe teške 200 kg, popularno nazvane bojler-bombe, koje su potom bacali na neprijateljske položaje. Na žalost, u jednoj od takvih akcija, kada je plan bio baciti bombu na most u Nijemcima nedaleko od Vinkovaca, avion čiju su posadu činili piloti Marko Živković, inače osnivač voda, i Mirko Vukušić te padobranci Rade Griva i Ante Plazibat, pogođen je iznad Otoka kod Vinkovaca, a sva četvorica su smrtno stradala. Bilo je to na Dan grada Osijeka 2. prosinca 1991.

Prijevoz ranjenika

Taj je događaj presudio i Samostalnom zrakoplovnom vodu, koji je nakon 35 borbenih letova tijekom kojih je bačeno 68 bombi morao prestati s djelovanjem. No, hrvatskoj javnosti manje je poznata činjenica da je Samostalni zrakoplovni vod ponovno aktiviran u rujnu 1992., nakon što su se rasplamsale borbe u BiH, napose u Bosanskoj Posavini, ovaj put za misiju koja mu je i prvotno bila namijenjena - prijevoz ranjenih pripadnika ZNG-a, policije...

3A-Ivanin-Dvor-Pleternica---Copy---Copy.jpg 

- Demobilizirali su nas 31. svibnja 1992., a onda nas ponovno mobilizirali 4. rujna 1992., ali ovaj put u znatno manjem obimu. Za prijevoz ranjenika mobilizirana su dva aviona AN-2 Privredne avijacije Osijek i to 9A-BKC i 9A-BFT s osnovnim zadatkom prijevoza ranjenika iz Bosanske Posavine, odnosno iz Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod, koja je zbrinjavala najteže bolesnike, u Zagreb - ispričao nam je Josip Klobučar, danas umirovljeni pilot koji je bio član SZV-a i šef pilota Privredne avijacije Osijek, inače čovjek s ogromnim letačkim iskustvom, svojevremeno višestruki prvak i reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske u letenju sportskim avionima te prvak Balkana u reli letenju 1989.

Tri posade

- Mi smo se i 1991. zapravo pripremali za prijevoz ranjenika, pa smo u tu svrhu u avione postavili ležaje, obojali ih u maskirne boje kako bismo ih mogli sakriti od neprijatelja... pa smo bili spremni i za novi angažman kada je to od nas zatraženo u rujnu 1992. Na području Slavonije tada je bilo preko 100 poljoprivrednih letilišta, iako smo mogli sletjeti na bilo koju livadu samo da imamo 400-500 metara staze za slijetanje-polijetanje. No, za bazu je odabran poljoprivredni aerodrom Ivanin Dvor kod Pleternice, jer je bio relativno blizu bolnici u Slavonskom Brodu, a opet dovoljno udaljen od prve crte bojišta odnosno rijeke Save, tako da nas nisu mogli gađati konvencionalnim naoružanjem, osim dalekometnim. Tada smo počeli djelovati pod nazivom Aviosanitet SZV Osijek, a cijelom akcijom u ustroju Aviosaniteta koordinirao je pukovnik-pilot Tomislav Begović, zadužen za zrakoplovstvo u Operativnoj Zoni Osijek - kazao je Klobučar.

Za ovu su svrhu mobilizirane tri posade. Jednu su činili piloti Josip Klobučar i Danijel Conjar te aviomehaničar Franjo Gardaš, drugu piloti Zoran Županić i Miroslav Mlinarević te aviomehaničar Ivan Đuretić, i treću piloti Miroslav Vlašić i Robert Parađik te aviomehaničar Zdravko Bilić. Početkom 1993. Aviosanitetu se priključio i pilot Erih Mirošničenko, a aviogorivo dovozio je vozač autocisterne Marinko Bilić iz Privredne avijacije Osijek. Logistiku u Pleternici, pak, činili su Nikola-Mika Alaber, predsjednik MZ Pleternica, Miro Alaber, sportski pilot, Tome Majnarić iz Oropleta Pleternica, Dragutin Mitrović-Ciki i Mijo Kalaica, TV mehaničar-komunikacije-radio veza, dok je za osiguranje aviona i aerodroma bila zadužena Samostalna domobranska bojna Požega, 4. satnija Pleternica, a hranu su dobivali iz vojarne u Požegi.

2-SZV-Aviomehani-ari.jpg 

Inače, potreba za njihovim angažmanom bila je očita, jer zbog okupacije zapadne Slavonije nije bi moguć direktan prolaz autocestom, dok je prijevoz vlakom okolnim putem, od Sl. Broda preko Kapele, Pleternice, Našica, Slatine, Virovitice, Đurđevca, Koprivnice do Zagreba trajao i do 12 sati.

- Avionom je taj put odnosno let trajao oko 1 sat s tim da je u jednom letu moglo ići šest ranjenika, jer je toliko bilo ugrađenih ležaja u avionu. Eventualno mogao je i još koji lakši ranjenik, a obavezno je išlo i prateće medicinsko osoblje te aviomehaničar - pojasnio je Klobučar, koji je bio u timu s Danijelom Conjarom i Franjom Gardašem, koji je upravo na današnji dan, 23. 9. 1992., obavio prvi let, prvi prijevoz ranjenika u Zagreb.

- Sve je bilo odlično organizirano, a logistika je sve napravila da nemamo nikakvih problema. Ubrzo se uvidjelo da cjelodnevno parkiranje aviona na aerodromu Ivanin Dvor nije dobro, jer je avion bio dosta uočljiv iz zraka pa je za potrebe voda, a u svrhu skrivanja aviona od neprijateljskog zrakoplovstva, odabrana jedna livada kod sela Kalinić na sjeverozapadnim obroncima Dilja, koja je bila udaljena samo 4 km od Ivanin Dvora. Taj pričuvni aerodrom kod sela Kalinić služio je za skrivanje aviona, jer zrakoplovstvo JNA nije moglo pretpostaviti da bi netko mogao sletjeti među te šumarke i brežuljke. Svaki put po povratku iz Zagreba avioni su sletjeli na tu livadu, a na dan letenja za prijevoz ranjenika vraćeni na bazni aerodrom Ivanin Dvor kojih 15 minuta prije predviđenog polijetanja za Pleso - ispričao je Klobučar.

Heroji nisu pozvani

Posade su pritom bile non-stop u dežurstvu, a za prijevoz im je javljano sat vremena prije polaska, kako bi avion već za 30-ak minuta bio spreman za polijetanje, a toliko je otprilike trebalo vremena i kolima Hitne pomoći da iz Slavonskog Broda dovezu ranjenike u 35 km udaljen Ivanin Dvor. Paralelno bi se kontaktiralo Zračnu luku Pleso i najavio dolazak aviona, kao i tamošnji sanitet, koji je imao spremna ambulantna kola za prihvat ranjenika i prijevoz u neku od zagrebačkih bolnica.

- Prilikom letova čak smo ponekad prelazili i preko nekih kritičnih područja između Papuka i Psunja, malo sjevernije od Kamenske, da skratimo put, a to je bilo još okupirano. No, nisu nikada djelovali na nas, a možda i jesu lakim pješačkim naoružanjem, ali to nismo osjetili jer smo bili previsoko. Najteže je u svemu bilo slušati  jauke ranjenika, jer su u brodskoj bolnici, koja je bila u teškoj situaciji, bili doslovce "pokrpani" - prisjetio se Klobučar.

Aviosanitet je na Ivanin Dvoru ostao do 15. listopada 1992., pri čemu su odradili 17 letova i prevezli 93 ranjenika. Najviše u jednom danu, 6. 10. 1992., prevezeno je 20 ranjenika s dva aviona AN-2.

- S vremenom se pokazalo da je udaljenost sa sjevernih obronaka Motajice do poljoprivrednog aerodroma Ivanin Dvor samo 25 km zračne linije, što je bilo u dometu dalekometnog topništva, a jedan napad se i dogodio sredinom listopada, sigurno na nečiju dojavu o tome što se tamo radilo, pa je donesena odluka o prebaziranju radi sigurnosti prvenstveno građana Pleternice i okolice i nepotrebnog razaranja koja su počela koji dan ranije, kao i zbog sigurnosti članova Aviosaniteta. Stoga smo se vratili u Osijek 16. 10., a onda smo već 22. 10. prebazirani u Cernu kod Vinkovaca, gdje smo ostali do kraja studenoga da bismo potom bili prebačeni na poljoprivredni aerodrom u Retkovce. S ta dva aerodroma odradili smo još 13 letova i prevezli 48 ranjenika, dakle ukupno 30 letova i 141 prevezeni ranjenik bila je bilanca našega rada i nadamo se da je time spašeno mnogo života. Demobilizirani smo krajem srpnja 1993., nakon pada Bosanske Posavine - ispričao je Klobučar, kojega jepogodila činjenica što prošle godine nije pozvan na obilježavanje 25. obljetnice prvog leta Aviosaniteta iz Pleternice, koju je organizirao grad Pleternica.

- Bio sam u stalnom kontaktu, osobito s gospodinom Marijem Kalanom, koji mi je rekao za obilježavanje i kojemu sam čak i dao svoje pisane i fotografske materijale kao prilog za brošuru tiskanu tim povodom, uz uvjet da me prije uvrštavanja tih materijala u brošuru dodatno konzultira za suglasnost i koordinaciju, što nije učinio. Isto tako nije pozvan ni Tome Majnarić, logističar Aviosaniteta iz Pleternice. Očito su neki ljudi koji s tim humanitarnim činom u ratu nisu imali nikakve veze, tada sebe stavili u prvi plan krojeći listu pozvanih po svom nahođenju - istaknuo je Klobučar.

Kategorije: Hrvaška

Evo zašto se na obali sve više kupuju poljoprivredna i šumska zemljišta

Ned, 23/09/2018 - 14:45

Istraživanje “Pregled tržišta nekretnina Hrvatske 2012. - 2017.” uz očekivane podatke o prodaji nekretnina, kao što su kuće i stanovi u domovini, pokazalo je i brojne druge zanimljivosti, posebice povećan broj transakcija poljoprivrednih i šumskih zemljišta na obali. Nije iznenađenje da se na obali prodaju stanovi, kuće i građevinska zemljišta, ali je otvoreno pitanje zašto se kupuju šumska i poljoprivredna zemljišta?! Teško je povjerovati da bi netko kupio šumu da bi se njome šetao ili da baš svjedočimo povećanom zamahu poljoprivrede i šumarstva, recimo, u Dalmaciji.

EKSTENZIJE

- Moguće je da je jedan dio tih transakcija špekulativne naravi te da se pojedinci nadaju da bi se zemljište moglo prenamijeniti u građevinsko ili misle da ga svejedno mogu koristiti u svrhu ponude turističkih proizvoda i usluga i tako si osigurati povećane prihode na osnovi korištenja tog zemljišta. Naime, to onda povećava tržišnu vrijednost zemljišta, bez obzira na ograničenu namjenu - rekla je Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, na okruglom stolu održanom u povodu objave te publikacije, u organizaciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.

Više je razloga zašto se češće kupuju poljoprivredna i šumska zemljišta. Ona su obično uz građevinska, odnosno uz zone turističke namjene pa su često ekstenzije turizma, kao poljoprivreda s manjom građevinom. Također, u mjestima na obali mogu se graditi stambene i gospodarske građevine na poljoprivrednom zemljištu izvan građevinskih područja, a unutar zaštićenog obalnog pojasa (1000 metara od obalne crte). Primjerice, može se podići građevina za potrebe prijavljenog OPGa i pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga unutar zaštićenog obalnog pojasa ako je građevina za OPG, na zemljištu većem od tri hektara.

Teskt 2 

 Veličina dopuštenog objekta ukupne je površine 400 četvornih metara i treba biti udaljena od mora najmanje 100 metara. Na površinama od jednog do tri hektara građevina može imati prizemlje do 100 kvadrata ili potpuno ukopan podrum do 400 kvadrata. Na nekim se mjestima pod OPGm podrazumijeva i kamp na poljoprivrednom zemljištu. Slično je i sa šumskim zemljištem uz koje je neki turistički objekt pa je ono kao proširenje sadržaja.

 Uglavnom to više nisu parcele izvorne namjene. Zanimljiv je i podatak prosječnih veličina poljoprivrednih zemljišta koja se prodaju na obali, to su u prosjeku parcele veličine pola hektara. Dakle, zasigurno ne služe za učinkovito bavljenje poljoprivredom. Sve to upućuje na to da bi država trebala više pozornosti posvetiti zaštićenom obalnom pojasu i šumama. Prema podacima iz istraživanja, vidi se da je od 2012. do 2017. godine općenito najveći broj kupoprodajnih transakcija u Hrvatskoj otpao na poljoprivredno zemljište, njih čak 220.459, a na stanove koji su iza njih 103.193. Očekivano, u priobalnom pojasu izvan gradskih sredina dominiraju kupoprodaje građevinskih zemljišta. No, kao i građevinsko, i poljoprivredno zemljište je najskuplje na Jadranu.

Tekst 1 

SAMO 3,58

U deset mjesta istraživanja prosječna je cijena metra četvornog poljoprivrednog zemljišta bila viša od 100 kuna po metru četvornom, i to u Baškoj Vodi, Brelima, Dugom Ratu, Makarskoj, Podstrani, Solinu, Sućuraju, Trogiru, Okrugu i Župi Dubrovačkoj. Također, u 22 jadranska mjesta cijena poljoprivrednog zemljišta bila je u rasponu od 50 do 100 kuna po kvadratu. Usporedbe radi, u najplodnijem dijelu Hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji prosječna cijena kvadrata poljoprivrednog zemljišta iznosila je 3,58 kuna. Od poljoprivrednih zemljišta najmanja prodana po veličini bila su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a najveća u Vukovarsko-srijemskoj.

Šume se pak na obali ne prodaju u većem broju, no one koje se prodaju imaju u prosjeku najvišu cijenu u Hrvatskoj, i to u Splitsko-dalmatinskoj županiji, od 113 kuna po četvornom metru. U toj je županiji provedeno devet kupoprodaja šume 2014. godine, slijedi rast na 163 kupoprodaje šume 2015. godine pa 83 kupoprodaje šuma 2016. godine i 31 lani. U Istri je lani prodano 218 šumskih zemljišta. Najskuplje pojedino šumsko zemljište prodano je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji po cijeni od 1126 kuna po metru kvadratnom.

Kategorije: Hrvaška

RAJKO OSTOJIĆ 'Bernardić je propustio šansu pokazati se kao lider, ali on ima legitimitet, a kolege koji su ga napali su pogriješili'

Ned, 23/09/2018 - 14:15

Potpredsjednik SDP-a Rajko Ostojić gostovao je u nedjelju u emisiji Točka na tjedan televizije N1 te je voditeljici Anki Bilić-Keserović odgovarao na niz pitanja o turbulentnim trenucima kroz koje njegova stranka prolazi.

S obzirom da ga već neko vrijeme nije bilo u medijima, a smatra ga se jednim od glavnih suradnika uzdrmanog šefa stranke Davora Bernardića, Ostojić je na pitanje zašto se povukao iz javnosti odgovorio da nije htio sudjelovati u 'valjanju u blatu'.

- Ali nisam šutio, govorio sam stalno i kontinuirano, izjavio je.

Na pitanje gdje je govorio, kaže da o stranci govori u stranci, i to cijelo vrijeme.

- Stranka naprosto nije plijen, to treba znati, to je ključno. Stranka mora biti iznad pojedinaca i stalno sam apelirao na suradnike - dajte uključite zdravi razum. A izbjegavao sam medije iz razloga jer to nije pristojno, rekao je.

- Kolege koji su svaki dan u medijima, koji su punili naslovnice, su pogriješili. Govorim o slučaju pismo. Pismo je bilo legitimno pravo, ali način da se najavljuje u medijima, način na koji je prezentirano je pogrešan. Toga nema ni u vesternima, i tamo se ide licem o lice, pištolj o pištolj. Ovo me podsjećalo na '91. kada je bombardirano Sljeme, kada je bombardiran HRT jer kad se bombardiraju mediji istina prva strada. To što su napravili kolege je snizilo rejting SDP-a. Dvije su stvari - za rejting SDP-a krive su loše prezentacije dužnosnika u medijima, gdje se iznosio prljavi veš, to govore svi analitičari. A za rejting Davora Bernardića je kriv i odgovoran on sam. To su dvije teze. Svatko od nas, apsolutno svatko, pa i ja, za izgovorenu riječ moram imati zahvale i pogrde. Rejting je nikad lošiji u 15 godina, a najvećim dijelom za to su krivi i odgovorni oni koji su okupirali medije, a za rejting Davora Bernardića je kriv on. Ne smijemo sve prišiti niti Bernardiću, ali niti suspendiranima, rekao je Ostojić, koji je tijekom intervjua iznosio ambivalentne ocjene o Bernardiću, za razliku od svojih prethodnih istupa kada ga je zdušno branio.

Potvrdio je da se na tijelima stranke raspravljalo o Bernardiću, kao i o njegovom osobnom rejtingu.

- Dvije su politološke postavke ključne: prva je da stranka umire kad prestane misliti, a druga da rejting predsjednika mora biti veći ili isti kao rejting stranke, osobito na ljevici. Ono što mene smeta je da smo prestali misliti. Potrebno je napraviti introspkeciju. Rekao sam, dajte molim vas budite kritični prema sebi, pogledajte rezultate, činjenice i brojke o sebi, drugima i trećima, izjavio je.

Kaže da se i osobno zapitao o vlastitoj odgovornosti.

- Mislim da smo svi morali biti aktivniji. Mislim da je Davor Bernardić odmah na početku trebao preuzeti Klub zastupnika, mislim da je to najveća greška. Ti diktiraš, a ne poslovnik, rekao je i dodao da pojma nema zašto je to tada Bernardić odbio ponavljajući da je to njegova ključna greška.

- Dvaput su ga ti isti zvali da bude predsjednik Kluba, sada ga ne žele pa su na kraju zaključili da je to minorna stvar. Potpuno nejasno. Žao mi je što su promijenili poslovnik kluba, ali kad već jesu, žao mi je da nisu i prvi članak, što sam očekivao - da stalno i kontinuirano budu na radnom mjestu u Saboru, kaže Ostojić.

Na konstataciju voditeljice da ni Bernardića nema baš često u Saboru, Ostojić uzvraća da on ima slobodu, ali da zastupnici primaju novac za to. Voditeljica ga je podsjetila da je i Bernardić zastupnik, na što je Ostojić samo ponovio da smatra da je trebao odmah preuzeti klub i pokazati se kao lider.

- Propustio je tu šansu, zaključio je.

- Treba li on ostati predsjednik stranke?, izravno ga je upitala voditeljica.

- Legitimno je izabran, dvaput ga se pokušalo rušiti. Bernardić ima potpuni legitimitet da bude predsjednik. Sve je institucija, odgovorio je Ostojić.

Na dodatno pitanje da iznese svoje mišljenje o Bernardiću, ima li on njegovu podršku, Ostojić je odgovorio da je to rekao Bernardiću, ali da ne može reći voditeljici.

- Jasno sam mu rekao što bih napravio na njegovom mjestu, odluka je njegova, rekao je i dodao da iz pristojnosti ne želi javno prenositi vlastite riječi.

Na pitanje je li Bernardić dobro rješenje za SDP, Ostojić kaže da je definitivno mogao neke stvari puno bolje napraviti, ali da je napravio i neke dobre stvari.

- Nije trebao širiti pipke, on je počeo rumor o velikoj koaliciji, prigovorio mu je Ostojić podsjećajući na pismo koje je već mjesec dana nakon dolaska na čelo SDP-a poslao Andreju Plenkoviću.

- Iako nije razgovarao o koaliciji, napisao je to pismo, dodao je Ostojić.

- Ne slažem se da je SDP u šah-mat poziciji, to bi značilo da je priča gotova. Ovo je korak pred šah, opisao je situaciju u stranci Ostojić, a na pitanje tko će onda povući potez, odgovara 'vidjet ćemo'.

- Nakon šaha ima još jedan potez. U SDP-u su četiri struje. Prva su bivši ministri u Klubu koji nisu ušli u Predsjedništvo, druga su svi koji su ušli, treća su načelnici koji su dobili lokalne izbore i četvrta ljudi koji su sada dobili na unutarstranačkim lokalnim izborima, izjavio je Ostojić koji iznosi i recept za njihovo pomirenje.

- Trebaju se suočiti s činjenicama i brojkama. Koliki je rejting SDP-a, ali i nekih zastupnika. Važno je kako vas ljuti ocjenjuju. Postoje bivši dužnosnici koji su dobili manje glasova od prosječne hrvatske svadbe i onda dođu na Glavni odbor i napadaju ljude. Pokušavam pozicionirati stvari da svatko gleda svoje brojke. Ako ćemo kriviti Milanovića zašto je na prvo mjesto stavio Milanku Opačić ili Ronka koji su sada napustili stranku, onda ću isto tako i Davoru Bernardiću reći da je odgovoran za loš rezultat lokalnih izbora u Zagrebu. To sam rekao njemu, na Klubu i na Predsjedništvu. Odgovoran je što je dvoje ljudi iz zagrebačke Skupštine prešlo u klub Milana Bandića, izjavio je.

Rješenje Ostojić vidi u okretanju politikama i programima, no voditeljica mu je spomenula da je takvih pokušaja već bilo, ali da to ne pada na plodno tlo. Spomenula mu je pritom i napad premijera na SDP na zadnjem aktualnom prijepodnevu u Saboru.

- Ne treba se premijer brinuti o SDP-u, ostavite to nama. Mi smo za četiri ministra tražili opoziv. Sva četiri su propala u Saboru, ali nas je premijer ipak poslušao, dvoje ih je poslije smijenio. Rezultat opoziva je dva-dva, smatra Ostojić.

Osvrnuo se zatim na odlazak Milanke Opačić iz SDP-a.

- Način na koji je ona otišla iz Kluba, to je kao otići iz hotela i ne platiti račun. Ona je otišla i nije platila račun. Ja nju poznajem jako dobro i ne brinem za nju, snašla se ona, kaže Ostojić i tvrdi da ima još ljudi koji poput nje nisu redovito plaćali članarinu stranci.

Za suspendiranu četvoricu članova Predsjedništva, Sinišu Hajdaša Dončića, Peđu Grbina, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića kaže da su dobri ljudi te da samo treba smiriti emocije.

- Glavni odbor je odgovorno, pravilno i odlično odlučio. Oni su napravili medijsku stupicu, kao Milinovićev autobus, ali mislim da su svjesni da su pogriješili, kaže.

Kao rješenje krize u stranci vidi 'introspekciju svih' i okretanje brojkama.

- Ljudi se moraju baviti građanima. Imamo jasan cilj, a to je bolja Hrvatska, poštenija Hrvatska. Moramo dići rejting stranke i predsjednika stranke, kaže i dodaje da za dizanje rejtinga postoje metode - istupi, politike i programi.

Ostojić nije znao objasniti što je Bernardić mislio kad je rekao da ga ruše uvozni lobiji i krupni kapital, a zatim se osvrnuo na predstojeće izbore za Europski parlament.

- Vodim stožer koji se mora napokon sastati, napraviti plan, odabrati 30 ljudi koji će biti kandidati. Od 30 ćemo ih izabrati 12. Šest muškaraca i šest žena, kolegica mora biti prva, kaže i dodaje da će na listi sigurno biti i Biljana Borzan koju opisuje kao sjajnu europarlamentarku, kao i Tonina Piculu.

- Njih dvoje je sigurno, ostalih 10 pozicija je otvoreno, zaključio je.

Kategorije: Hrvaška

Luksuzni magazin D&D GOLD na svim kioscima JOŠ SAMO 3 DANA!

Ned, 23/09/2018 - 13:44

Prije godinu dana tim redakcije mjesečnih izdanja, časopisa D&D Dom i dizajn te časopisa D&D Vrt, odlučio se na stepenicu više te smo izdali godišnje luksuzno izdanje D&D Gold.

Riječ je o raskošnom ljetnom štivu na velike 164 stranice, s pregršt zanimljivih tema iz svijeta arhitekture, dizajna i kulture stanovanja te s naglaskom na lijepe kuće i stanove diljem Hrvatske. Tako vas u novom broju časopisa D&D Gold, koji već možete potražiti na kioscima i u trgovinama, ekskluzivno vodimo u četiri divna stambena objekta.

Screenshot_from_2018-08-23_12_50_39.jpg 

STRUČNI ŽIRI

Prvi je luksuzna kuća na Korčuli, smještena u mirnoj uvali, za koju mnogi stručnjaci tvrde da je trenutačno najljepša vila na Jadranu. Ne propustite priču i fotografiju o ovoj zaista fascinantnoj rezidenciji. Vodimo vas i u neobičnu kuću podno Biokova koja nas je oduševila eksterijerom i interijerom. Ali, to nikako nije sve. Zavirili smo i u stan u Zagrebu koji će se svidjeti svim minimalistima te u šarmantnu prizemnicu na zagrebačkoj Perjavici koja je stopljena s prirodom - okružuje ju zelena šuma.

Kao temu broja odabrali smo, vjerujemo, svima zanimljivu temu. Okupili smo stručni žiri sastavljen od poznatih domaćih arhitekata i stručnjaka koji su odabrali 55 najznačajnijih projekata (kuća, hotela, bazena, trgova, crkvi, vrtića, škola...) u Hrvatskoj, napravljenih od 2000. do 2018. godine. Provjerite koji su!

Screenshot_from_2018-08-23_12_50_10.jpg 

INSTAGRAM

Tu su i druge naše pomno odabrane ljetne priče, poput odabira pravoga stila uređenja prema horoskopskom znaku, reportaža iz talijanske stancije u koju stalno dolaze umjetnici iz svih dijelova svijeta i tamo se danima zabavljaju, druže i održavaju brojne radionice, razgovora s 11 domaćih dama koje su potpuno osvojile najpopularniju društvenu mrežu današnjice - Instagram, donosimo i trendovske šoping patrole koje vam mogu poslužiti kao šalabahter za najbolju ljetnu kupnju i mini makeover doma, u velikoj fotopriči predstavljamo autore najbolje keramike Made in Croatia, a otkrivamo i što vam sve treba ako poželite svoje vjenčanje organizirati u prirodi ili dvorištu neke lijepe kuće. Još puno dobrih tema pronađite u novom broju časopisa D&D Gold koji je u prodaji!

Screenshot_from_2018-08-23_12_45_15.jpg 

Vodimo vas u fascinantne domaće stanove i kuće koji osvajaju svojim uređenjem, a između ostalog, donosimo i priču o najljepšoj vili na Jadranu

Kategorije: Hrvaška

PSIHOZA OKO KONTAMINIRANIH JAGODA ŠIRI SE IZVAN AUSTRALIJE U još jednoj državi pronađene jagode sa šivaćim iglama: 'Sve smo ih smjesta povukli'

Ned, 23/09/2018 - 13:41

Psihoza oko kontaminiranih australskih jagoda proširila se na Novi Zeland gdje je lanac supermarketa objavio u nedjelju da su šivaće igle pronađene u jednoj posudici s jagodama podrijetlom iz Australije.

Trgovinski lanac Countdown objavio je da povlači marku australskih jagoda sa svojih polica nakon otkrića igala u trgovini u Aucklandu.

Voće podrijetlom iz Zapadne Australije prodavano je prošlog tjedna u svim prodavaonicama tog lanca na Novom Zelandu a zabilježen je samo jedan incident.

"Shvaćamo vrlo ozbiljno sigurnost hrane", izjavio je glasnogovornik tvrtke u priopćenju. "Kupci mogu vratiti u dućan sve jagode marke Choice koje imaju kako bi bili mirni a novac će im biti vraćen u cijelosti".

Lanac je također savjetovao potrošačima da prerežu jagode ostalih australskih marki prije nego ih jedu.

U Australiji je policija zabilježila stotinjak incidenata koji uključuju pribadače ili igle u voću, nakon prvih slučajeva u državi Queensland, na sjeveroistoku zemlje.

Woolworths Australia, tvrtka majka Countdowna, povukla je igle sa svojih polica zbog psihoze, a i iz "predostrožnosti".

Vlada australskog premijera Scotta Morrisona uspjela je u četvrtak da parlament postroži zakon te je sabotaža hranom podložna kazni od 15 godina zatvora.

Kategorije: Hrvaška

Mala zemlja za sve veći broj komunikologa

Ned, 23/09/2018 - 13:38

Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, privatna institucija s državnom potporom, nedavno je objavilo kako u novoj akademskoj godini 2018./2019. započinje s izvođenjem diplomskog sveučilišnog studija komunikologije. “Polazeći od aktualnog društvenog konteksta, potreba na tržištu rada, kao i novijih trendova u promišljanju obrazovanja današnjih komunikatora i medijskih djelatnika, na diplomskom studiju komunikologije studentima su ponuđena dva usmjerenja: Interkulturalna komunikacija i novinarstvo te Znanstveno istraživanje medija i odnosi s javnošću”, navedeno je u priopćenju odaslanom medijima.

Osnivanje novog studija komunikologije izazvalo je raspravu na društvenim mrežama jer u posljednjih 13 godina u našoj zemlji slični studiji niču kao gljive poslije kiše. Samo u Zagrebu i okolici izbrojili smo ih nekoliko: komunikologija na Hrvatskim studijima, novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, novinarstvo te odnosi s javnošću i studij medija na Sveučilištu VERN, komunikacijski menadžment na Veleučilištu Baltazar Krčelić u Zaprešiću, a dodamo li tome komunikologiju na Sveučilištu Sjever, studij turizma i komunikologije u Zadru, studij medija i kulture na Sveučilištu Dubrovnik i druge, opravdano se postavlja pitanje gdje će mladi ljudi s diplomama tih studija raditi. Istodobno, u Hrvatskoj se vrlo rijetko otvaraju studiji na STEM području (prirodne znanosti, tehnologija, inženjerstvo i matematika) koje uvelike oblikuje moderna društva zasnovana na fascinantnom razvoju tehnologije.

 

Različiti studiji, isti profesori

- Ne znam odakle toliki interes mladih za studije komunikologije i novinarstva, možda je to njima i dalje privlačno i popularno, baš kao što je u doba kad sam ja studirala bila popularna sociologija ili filozofija. No otkad postoji državna matura, uviđam da mnogim našim studentima novinarstvo nije prvi odabir. Dakle, među stotinjak mladih koliko ih na FPZG-u godišnje upiše studij novinarstva, velik je broj onih koji su to upisali samo da bi nešto studirali. Studenti novinarstva kod nas na trećoj godini biraju smjerove: trenutačno je opća pomama za smjerom odnosa s javnošću, dok je nekad veliki interes vladao za televiziju - rekla je dr. Tena Perišin, profesorica novinarstva, informacijskih i komunikacijskih znanosti s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG).

- Apsolutno mislim da je u Hrvatskoj previše srodnih studija komunikacijskih i informacijskih znanosti. I onda ne samo da se preklapaju isti kolegiji, nego ih i drže isti profesori. Problem je što i svi ti studiji nude iste, mahom teorijske predmete. Zasad jedino studij novinarstva na FPZG-u nudi praktičan rad u studentskim medijima, no i tu treba napraviti puno više. Digitalna je revolucija donijela goleme promjene - rekla je dr. Perišin koja smatra da bi trebalo napraviti i temeljite promjene u studijima komunikacijskih znanosti i novinarstvu.

- Možda zvuči heretički, no po meni bi Sveučilište u Zagrebu, koje ima studij novinarstva na FPZG-u i komunikologiju na Hrvatskim studijima, trebalo napraviti iskorak tako da ta dva studija udruže snage. Umjesto da porezni obveznici duplo plaćaju za dva srodna studija na SuZG-u, mogli bismo napraviti jedan odličan studij koji bi nudio sve ono što nude i srodni fakulteti na Zapadu te išao ukorak s izazovima digitalnog doba. Danas na Zapadu nema modernog studija novinarstva bez inovacijskih laboratorija u kojima surađuju prirodnjaci i društvenjaci. Potrebno je više interdisciplinarnosti među postojećim fakultetima - istaknula je Tena Perišin.

Dr. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja smatra da nije problematično ako neka privatna institucija, kao što je Katoličko sveučilište, otvara novi studij komunikologije.

- Ako mogu organizirati kadar i smatraju da im je to isplativo te da mogu privući studente kojih je u našoj zemlji sve manje zbog demografske situacije, ne vidim problem da oni otvaraju takav studij. No kad se govori o višku studija poput komunikologije, filozofije ili povijesti na SuZG-u, to je problem koji proizlazi iz njegove neintegriranosti. Nije jasno zašto bi na javnom sveučilištu trebala postojati, primjerice, tri studija povijesti s gotovo identičnim programom. To otvara problem ljudskih kapaciteta: ili imamo previše ljudi ili neki ljudi predaju na više fakulteta. Dodatni razlog gomilanja nekih studija su i niži troškovi njihove uspostave - rekao je Baketa koji je doktorirao na temi promjene politika na hrvatskim javnim sveučilištima od 2001. do 2013. godine.

- Gledamo li broj studija i studenata, komunikologija je tek kap u moru. Po meni, paradigmatski studiji koje bi najviše trebalo spominjati su ekonomija i pravo. Kad se pogleda ukupni broj studenata u RH i broj studenata u društvenim znanostima, spoznate da više od dvije trećine studenata u društvenim znanostima otpada na studente ekonomije i prava. A stanje na tržištu rada pokazuje da nam zapravo ne treba toliko studenata ekonomije i prava - istaknuo je Baketa.

Fizičar Mirko Planinić, profesor na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu, kritički je nastrojen prema osnivanju novih studija, bilo u STEM, bilo na području društveno-humanističkih znanosti. - STEM studije nije lako osnovati, treba imati laboratorije, kompetencije, a ljudi koji na njima rade trebali bi ići u inozemstvo steći potrebno iskustvo. Što se tiče komunikologije i općenito društvenih znanosti, čini mi se da je puno jeftinije osnovati takve studije. Također, imam dojam da studenti koji nemaju jasnu ideju što bi studirali i radili biraju studije koje je lakše završiti, poput komunikologije. No temeljno je pitanje jesu li novi studiji popraćeni kompetencijom profesora. Uvijek je pitanje kakav će biti neki novi studij i tko će predavati te hoće li imati stalno zaposlenje ili su to pridruženi članovi - rekao je Planinić.

 

Potrebno jačanje kompetencija

Istaknuo je kako već sada u Hrvatskoj imamo situaciju u kojoj na jednog završenog srednjoškolca dolaze 1,2 mjesta na sveučilištima. - Nemoguće je s tolikim brojem mjesta na fakultetima privući kvalitetne studente. U Kini je odnos 1 naprama 10, jedno mjesto na fakultetu na 10 završenih srednjoškolaca. Osobno ne bih preporučio osnivanje nikakvih novih studija nego usavršavanje postojećih, podizanje njihove kvalitete, jačanje kompetencija profesora, otvaranje programa na engleskom jeziku zbog privlačenja stranih studenata - rekao je Planinić

- Kad god dolaze strani studenti, onda je tu prisutna razmjena ideja. Također, kad se fakultete i sveučilišta rangira na listama, uvijek se gleda koliko je ljudi iz međunarodnog okruženja koji na njima studiraju. Naši fakulteti i sveučilišta bi se puno više trebali otvarati prema stranim studentima, a dobar je primjer Medicinski fakultet u Zagrebu koji ima program na engleskom koji upisuju strani studenti. I mi smo na Fizičkom odsjeku razmišljali o tome, ali trenutačno nam se čini da ne bismo baš mogli privući ljude izvana zbog velike konkurencije takvih studija u svijetu. No o tome ozbiljno razmišljamo - dodao je Planinić te se osvrnuo na studije na STEM području.

- Radili smo istraživanja, a to pokazuju i rezultati državne mature: STEM fakultete kod nas može studirati oko 1000 do 1500 mladih godišnje koji u Hrvatskoj završe srednju školu. Tu nema nekog velikog prostora za povećanje kvota, nego za privlačenje studenata izvana, a za to treba podići kvalitetu samih studija. Nadalje, važno je da kad ljudi završe budu na tržištu rada sposobni nešto raditi ili kod nas ili vani. To što netko ode van može nam kratkoročno izgledati loše, ali to je puno bolje nego da ništa ne radi nakon što završi fakultet - zaključio je Mirko Planinić.

Kategorije: Hrvaška