Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 17 min 34 sek od tega

Petrov: 'Vlada stagnira, a ne čujemo ni predsjednicu'

Pon, 22/10/2018 - 21:03

Predsjednik Mosta nezavisnih lista Božo Petrov izjavio je u ponedjeljak da će Most odrediti svog kandidata na izborima za predsjednika države kada bude vrijeme, a za aktualnu predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović ocijenio je da se ne čuje u zadnja tri mjeseca, iako bi upravo ona trebala biti kontrolni mehanizam Vlade koja "stagnira i ne igra u korist Hrvatske".

"Most će odrediti kandidata na izborima za predsjednika države kada bude vrijeme. Rekao sam u više navrata, meni je skroz svejedno. Onako kako bude Most odredio, tako će biti", rekao je Petrov novinarima na međunarodnom energetskom forumu "Energetska sigurnost u Hrvatskoj i šire".

Nije želio spekulirati ima li šanse da upravo njega kandidiraju, poručivši kako mu je važnije to o čemu se razgovaralo na energetskom forumu.

"Danas se može konstatirati da, nažalost, predsjednik Vlade ne igra u korist Hrvatske. Mogu samo pitati u čiju korist on igra budući da se pitanje Ine nije riješilo, niti se potpisao ugovor za financijskog savjetnika niti nakon godinu i pol dana. Ostavili smo im i model kako može riješiti pitanje Ine i 100 milijuna eura, koje su naši ljudi dobili za LNG terminal, ništa se nije napravilo", kazao je Petrov.

Rad predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović komentirao je ocjenom kako je pitanje je li iskoristila mogućnosti i ovlasti koje ima.

"U jednom trenutku je dobro krenula i počela je tražiti od Vlade rezultate, no odjednom je sve to stalo. Ne razumijem zašto. Mislim da bi upravo ona trebala biti ta poluga koja bi trebala biti kontrolni mehanizam Vlade, a nažalost ne čuje se zadnja tri mjeseca", kaže Petrov.

Šteta što taj kontrolni mehanizam nije aktivan jer se vidjelo da u trenutku kada je predsjednica počela prigovarati na rad Vlade, odjednom su se uzburkali duhovi i nešto se počelo događati. Nažalost, Vlada stagnira, a ne čujemo niti predsjednicu, kazao je čelnik Mosta.

Kategorije: Hrvaška

Čarobna božićna zvijezda

Pon, 22/10/2018 - 21:03

Čarobna božićna zvijezda ne mora biti isključivo blagdanski dekor koji ćete zaboraviti čim prođu Božić i Nova godina. Umjesto toga, uz malo pažnje i ljubavi, ovu biljčicu možete bez problema održati na životu i pomoći joj da ponovno procvjeta u pravo vrijeme za iduće blagdane.

211217-božićna zvijezda 10.jpg

211217-božićna zvijezda 3.jpg

b6589738a88a34aa4159b787edf82206.jpg

Stavite svoju božićnu zvijezdu na mjesto s puno sunčeve svjetlost jer je zapravo riječ o tropskoj biljci koja voli puno svjetlosti. Osim toga, ove biljčice vole i vlažno okružje pa ih držite blizu drugih božićnih zvijezdi i drugih biljaka kako bi zadržale svoju posebnu mikroklimu. Pripazite da vam biljka nije na propuhu, neovisno radi li se o toplom ili hladnom zraku.

211217-božićna zvijezda 2.jpg

Tijekom zime božićnim zvijezdama ne odgovara presuho tlo, ali morate pripaziti da se voda može dobro ocijediti jer su podložne truljenju korijenja. Ako oko svoje biljke imate papir za zamatanje, izbušite rupe na njegovu dnu i stavite biljku na plastični tanjur kako bi suvišna voda imala gdje iscuriti.

211217-božićna zvijezda.jpg

Održavajte uravnoteženi raspored zalijevanja (zalijte kada je tlo suho, nemojte dopustiti da tlo dugo postane suho i osigurajte dobri sustav otjecanja vode) cijele godine.

211217-božićna zvijezda 7.jpg

Božićnu zvijezdu je potrebno orezati kada odlučite pokušati održati ju na životu do iduće godine. Kada listovi u boji otpadnu, što se većinom događa u rano proljeće, podrežite ju sve dok ne ostanu dva ili tri pupoljka odnosno do visine od otprilike 15-ak cm.

211217-božićna zvijezda 8.jpg

Želite li da vaša biljka ponovno procvjeta, kada dođe jesen obavezno svoju biljku držite u potpunom mraku od 8 do 12 sati svaki dan jer božićne zvijezde trebaju period od 8 do 10 tjedana dugih i mračnih noći. Spremite svoju biljku u mračni ormar ili ju prekrijte kutijom te radite to sve dok ne počne ponovno cvjetati.

211217-božićna zvijezda 4.jpg

Kada za par mjeseci počnu izbijati nove mladice podrežite središnju stapku kako biste prisilili biljku da se razgrana. Božićne zvijezde na otvorenom znaju se povlačiti po tlu pa ih treba redovito podrezivati.

211217-božićna zvijezda 6.jpg

 Inače mogu preživjeti na otvorenom ako su na sunčanim lokacijama i zaštićene od vjetra, a temperatura zraka ne pada ispod 7 stupnjeva Celzijusa. Pritom imajte na umu da ove biljke vole blago kiselo i rahlo tlo.

211217-božićna zvijezda 5.jpg 

Izvor: Apartment Therapy

Kategorije: Hrvaška

Bratušek: 'Kinezi zainteresirani za infrastrukturu morat će poštivati europske i slovenske norme'

Pon, 22/10/2018 - 21:02

Budu li kineska poduzeća zainteresirana za velike infrastrukturne projekte u Sloveniji, morat će poštivati europske normative i slovenske propise, tvrdi bivša slovenska premijerka Alenka Bratušek, koja je u novoj koalicijskoj vladi premijera Marjana Šareca preuzela dužnost ministrice zadužene za promet i infrastrukturu.

U razgovoru za Slovensku tiskovnu agenciju STA, Bratušek je rekla da je ne brinu informacije da su Kinezi zainteresirani za ulazak u Rijeku i Trst kao luke koje konkuriraju slovenskoj luci Koper.

„To me ne brine, ako se to i dogodi, to neće izazvati promjene u smislu konkurentnosti“, rekla je Bratušek, dodavši kako se nada da bi u slučaju kineskih investicija u Trst i Rijeku hrvatske i talijanske vlasti poštivale europske direktive glede radnog zakonodavstva i ljudskih prava.

„Ja osobno nikad ne bih pristala da ljudi u našoj luci rade na kineski način, što znači jeftinu radnu snagu i rad 25 sati dnevno“, rekla je Bratušek, dodavši da po njenom mišljenju infrastruktura i upravljanje u luci Koper moraju ostati u rukama države.

Dopustila je, međutim, da bi se na natječaj za gradnju nove strateške pruge Koper-Divača, koja će povećati kapacitete transporta iz Kopra i njegove veze sa zaleđem i Europom, mogle javiti i kineske tvrtke, ali da bi one i u tom slučaju morale poštovati europske norme i direktive.

Te direktive bi morala poštovati i kineska poduzeća koja bi se mogla javiti na tender, rekla je Bratušek, dodavši kako bi osobno željela da se u projekt vrijedan skoro milijardu eura uključi i što više slovenskih izvođača, iako oni zbog lošijih međunarodnih referenci neće moći biti nosilac projekta gradnje.

Prema sadašnjim projektima, temeljenim za zakonu koji je prihvatila prijašnja vlada Mire Cerara, gradnja 27 kilometara duge pruge Koper-Divača koštala bi skoro milijardu eura.

Zbog teškog terena te mnogo tunela, vijadukata i mostova na njegovoj trasi, gradnja će trajati više godina.

Nekadašnja vlada koju je vodio Borut Pahor, koja je prva pokrenula taj plan, predviđala je 2011. godine da bi pruga bila završena 2017., ali su planovi kasnije pomaknuti u budućnost.

Kategorije: Hrvaška

UDRUGA ZA PSE VODIČE SKUPLJA ZA ŠKOLOVANJE Ja sam kujica Bella, promijenit ću život teško pokretnom čovjeku. Ljubavi imam, ali treba mi još malo škole

Pon, 22/10/2018 - 21:00

Labradorica Bella još je mlada i razigrana ženka. Šesnaest joj je mjeseci tek i vrzma se, njuška i traži, a fokus joj je još daleko od idealnog za psa pomagača. Međutim, pristojna je i fina, dobro odgojena, koliko tako mlad pas može biti. Bella je, naime, upravo stigla sa socijalizacije, gdje se lijepo provodila u toplini obiteljskog doma socijalizatorice Ive Mandarić. Naučila se družiti s ostalim psima, kao i s ljudima. Sada Bella zna kako zvuči tramvaj, a kako automobili. Nije joj problem prošetati placom prepunim ljudi; neće baš otići za prvim prolaznikom kojemu se omili pa je ponudi komadićkom hrane.

Bellu, ipak, tek očekuje zahtjevan i dugotrajan trening, nakon kojega će postati veliki oslonac svom korisniku. Labradorica Bella budući je pas pomagač, i to ne bilo kakav - olakšavat će svakodnevicu osobi kojoj se zbog prometne nesreće bitno promijenio život prije jedanaest godina. Osoba koja će dobiti psa pomagača Bellu teško je pokretna, a labradorica će joj pomagati u podizanju i donošenju predmeta, biti oslonac pri kretanju te pomoć prije i poslije epileptičnih napada.

bella_pas4-181018.jpg

Takav je trening za psa pomagača, jasno, skup, a financira se od donacija građana. I zato je Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, čija je misija još od osnutka 1990. godine pse pomagače uključiti u rehabilitaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, pripremila crowdfunding kampanju “Pas je spas”, kojom žele senzibilizirati javnost te prikupiti novac potreban za školovanje pasa pomagača osobama s invaliditetom. Počet će s vrckavom Bellom i ako se takav način financiranja pokaže uspješnim, nastavit će s praksom internetskog prikupljanja sredstava za trening pasa - pametnih pomagača.

Spektar zadataka

Kako nam je objasnila predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet Mira Katalenić, riječ je o kampanji kojoj je cilj osvijestiti humanu ulogu pasa pomagača koji svojim vještinama i odanošću donose pozitivne promjene u život onih koji su se suočili s posljedicama nesreće ili bolesti. Naravno, treba i prikupiti novac za školovanje superheroja Belle - budućeg psa pomagača - a svi koji žele podržati kampanju mogu to učiniti na Indiegogo platformi, jer kampanja je upravo u tijeku.

- Sredstva koja prikupljamo ovom kampanjom omogućit će nam školovanje psa pomagača namijenjenog čovjeku koji je stradao u prometnoj nesreći. Posljedice koje opterećuju njegovu svakodnevicu otežavaju mu normalan život, a osim teže pokretljivosti, tu su i motoričke teškoće te epileptički napadi. Veliki je spektar zadataka za psa pomagača koji će mu sve to olakšati - pojasnila je Katalenić te dodala kako je udruga samo u posljednje tri godine obiteljima djece s teškoćama u razvoju i ostalim korisnicima besplatno dodijelila 26 pasa pomagača.

Treba znati da su u Hrvatskoj potrebe za psima pomagačima velike, a razdoblje čekanja na samo jednog psa nije manje od godinu dana.

- Kada ste sami i nemoćni, pa čak i uz najbolju podršku obitelji, godina dana čekanja čini se stvarno kao vječnost - navodi Katalenić.

- Put od odabira šteneta, zatim jednogodišnje socijalizacije, školovanja psa i edukacije korisnika nije jednostavan i prepun je izazova, ali i zadovoljstva kada vidite da se sve isplatilo te da pas i čovjek zajedno nastavljaju svoj životni put. A to prijateljstvo, odanost i povjerenje uzajamna su spona predanog rada psa pomagača za njegova korisnika tijekom svih sedam do osam godina radnog vijeka psa - pojasnila nam je Mira.

bella_pas1-181018.jpg 

Načini podrške

Konkretno, ovom kampanjom za Bellu Udruzi je cilj prikupiti 8000 američkih dolara. Taj je novac potreban za kupnju kvalitetnog šteneta koje će se zatim socijalizirati te kvalitetno odškolovati u psa pomagača. Udruga pokriva veterinarske troškove psa tijekom njegove socijalizacije u volonterskoj obitelji, kao i hranu, a najveći je trošak treninga za pomagača koji slijedi nakon same socijalizacije. Budući da sve ove potrebe nadilaze financijske mogućnosti udruge, odlučili su se za prvi eksperiment s crowdfunding kampanjom “Pas je spas”.

Svi koji žele podržati plemeniti cilj Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet mogu na stranici kampanje “Pas je spas” - unijeti iznos donacije u američkim dolarima i dalje pratiti upute. Nužni podaci za prijavu na indiegogo.com su ime, prezime, e-mail te odabir zaporke. Prijaviti se možete i putem Facebooka, a plaćanje se izvršava kreditnom karticom.

Na prikupljanje sredstava putem crowdfundinga udruga se odlučila jer im je cilj doprijeti do šire javnosti i osim skupljanja novca za školovanje psa pomagača, zainteresirati ljude za rad same udruge.

bella_pas5-181018.jpg

- Indiegogo platforma omogućuje nam kreiranje nagrada, takozvanih perkova, kao simbolične zahvale za donacije svakome tko nas je prepoznao i podržao te nam omogućuje da prezentiramo svoju kampanju ostalim korisnicima Indiegogoa. Jasno nam je da nas neće svi moći podržati financijski, no cijenili bismo kada bi nam pomogli da za ovu našu kampanju sazna što veći broj ljudi te apeliram na sve ljude dobre volje da informaciju o kampanji proslijede svojim prijateljima, podijele informacije o kampanji putem društvenih mreža te prate rad udruge putem naše službene Facebook stranice. Pomozite nam da školujemo superjunake nečijeg života jer uistinu, pas je mnogima spas - zaključila je Mira Katalenić.

Kampanja Pas je spas na Indiegogo platformi bit će aktivna 21 dan, a kako kažu u udruzi, nadaju se da će u tom vremenu uspjeti prikupiti potreban iznos za školovanje Belle, psa superheroja koji će biti veliki oslonac u životu jedne potrebite osobe.

Kategorije: Hrvaška

'POLA KILE MRKVE UŠTEDI DESET KILA CEMENTA' Omiljeno povrće moglo bi potpuno transformirati građevinsku industriju, a pritom i spasiti cijeli planet!

Pon, 22/10/2018 - 20:52

Mrkva je svima poznata kao zdravo i ukusno povrće, no britanski znanstvenici tvrde da bi se mogla upotrijebiti i u izradi čvršće mješavine cementa, koji bi se mogao ojačati dodavanjem nanočestica iz ovog i ostalog korjenastog povrća.

Istraživači s britanskog Sveučilišta u Lancasteru koriste običan mikser za hranu kako bi usitnili nanočestice iz vlakana ovog zdravog povrća i kažu da su one "znatno poboljšale" čvrstoću cementa.

Ističu da su troškovi pritom bili manji nego što je uobičajeno jer su koristili manju količinu cementa, a ona znači smanjenje globalne emisije ugljičnog dioksida.

To su odlične vijesti i za građevinsku industriju i za okoliš.

Po podacima Međunarodne agencije za energetiku cement odgovoran za čak osam posto ukupne globalne emisije CO2.

"Ustanovili smo da 'novi' materijal može pojačati čvrstoću cementa za 80 posto. A potrebna je tek mala količina", rekao je za Reuters voditelj istraživanja Mohamed Saafi. Objasnio je da dodavanje usitnjene mrkve u betonsku smjesu uspješno sprečava njegovo pucanje.

“Naši preliminarni rezultati pokazuju da pola kilograma nanomaterijala mrkve štedi oko 10 kilograma cementa po kubnom metru betona", rekao je Saafi.

Nanočestice mrkve proizvodi tvrtka CelluComp sa sjedištem u Škotskoj koja se bavi razvojem obnovljivih izvora energije.

EU poticaji

Uz proizvodnju čvršćeg i izdržljivijeg cementa, cilj tvrtke je i korištenje manje količine materijala u građevinskim radovima.

Ravnatelj CelluCompa Christian Kemp-Griffin objasnio je da 88 posto mrkve čini voda, a celuloza je čini čvrstom i hrskavom.

"Vlakna celuloze većinom su vrlo čvrsta, netopljiva u vodi, slabim kiselinama i lužinama, kao i u organskim otapalima. Celuloze ima i u drvu, no jednostavnije ju je ekstrahirati iz povrća", rekao je.

Za promjenu svojstava cementa potrebna je mala količina celuloze iz mrkve. Ona mijenja način na koji se voda ponaša u procesu stvrdnjavanja, postupnoga "prijelaza" svježeg betona u nosivu betonsku konstrukciju", objasnio je Kemp-Griffin, dodavši da na čvrstoću betona ne utječu sama vlakna mrkve, već način na koji se u tom procesu zadržava vodu.

Pojasnio je i da se pritom između vlakana i cementa događa potrebna kemijska reakcija.

Saafijev tim nastavit će s testiranjem neuobičajene smjese, a u daljnjem postupku kani upotrijebiti šećernu repicu.

S obzirom na to da dosadašnja istraživanja upućuju na uspješan proizvod, Sveučilište iz Lancastera dobilo je dodatne poticaje iz programa EU za daljnja istraživanja.

Kategorije: Hrvaška

Dačić: Najave povlačenja UNMIK-a i formiranja kosovske vojske narušavaju stabilnost Kosova

Pon, 22/10/2018 - 20:46

Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić ocijenio je u ponedjeljak kako napadi na Srbe na Kosovu, priče o ukidanju Misije Ujedinjenih naroda (UNMIK) i pripreme za formiranje kosovske vojske "dodatno narušavaju stabilnost i sigurnost na Kosovu".

"Mi tražimo da misija UN u punoj mjeri provodi svoje nadležnosti i da reagira ukoliko dođe do narušavanja Rezolucije 1244 (Vijeća sigurnosti UN iz 1999. godine), a takav jedan primjer je formiranje kosovske vojske", rekao je Dačić novinarima tijekom Ekonomskog summita Srbije.

Dačić ukazuje na to kako su "svi međunarodni akteri" do sada isticali da je takav potez neprihvatljiv, "uz pretpostavku da će takav stav zadržati do kraja".

Srbijanski šef diplomacije ocjenjuje da Vijeće sigurnost UN-a ne može prihvatiti odluku o formiranju kosovske vojske jer je to u suprotnosti s Rezolucijom 1244 VS UN i naglasio kako Beograd očekuje pritisak međunarodne zajednice na kosovske vlasti.

"Očekujemo da će izvršiti pritisak na Prištinu da odustane od formiranja vojske", rekao je Dačić.

Komentirajući mogućnosti prijema Kosova u Interpol, on je naglasio kako Kosovo takvu suradnju već ostvaruje posredstvom UNMIK-a i ocijenio da Kosovo učlanjenjem "u razne međunarodne organizacije želi na mala vrata ući u obitelj UN".

Dačić je naglasio da se Srbija kategorički protivi prijemu Kosova u UN i podsjetio na proceduru po kojoj je potrebna dvotrećinska većina pri glasovanju, uz ocjenu kako je to "vrlo teško postići".

Kategorije: Hrvaška

ERDOGAN 'Ništa neće ostati nepoznato u istrazi Khashoggijeva ubojstva'

Pon, 22/10/2018 - 20:42

Turska je u ponedjeljak zajamčila da ništa neće ostati nepoznato u istrazi o ubojstvu novinara Jamala Khashoggija, ubijenog u saudijskom konzulatu u Istanbulu.

"Od samog početka stajalište našeg predsjednika je jasno: ništa neće ostati skriveno u vezi tog slučaja. Na pravnom planu, ići ćemo do kraja", rekao je glasnogovornik ureda turskog predsjednika Ibrahim Kalin.

Glasnogovornik Recepa Tayyipa Erdogana rekao je da Turska ne želi da njezine odnose sa Saudijskom Arabijom, "bratskom i prijateljskom zemljom", zasjeni ta afera koja je šokirala međunarodnu zajednicu.

"Velika odgovornost je na saudijskim vlastima u pogledu rasvjetljavanja tog slučaja", dodao je Kalin u Ankari, nakon sastanka vlade.

Te izjave stižu dan prije nego je turski predsjednik Erdogan obećao otkriti sve o slučaju ubojstva Jamala Khashoggija koje je okaljalo ime saudijskog prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana.

Khashoggi (59), novinar koji je živio u SAD-u i pisao kritički o saudijskim vlastima ubijen je 2. listopada u saudijskom konzulatu u Istanbulu.

Brojni turski mediji tvrde da je njegovo tijelo raskomadano nakon ubojstva koje je izvela ekipa od 15 osoba.

Nakon što su najprije tvrdili da je Khashoggi živ napustio konzulat, Rijad je priznao da je novinar ubijen i naveo da se radilo o operaciji koju nije odobrila vlada i o kojoj prestolonasljednik nije bio izviješten.

Kategorije: Hrvaška

HRVATSKI VOJNICI NA POVRATKU S HODNJE PLANINARSKOM STAZOM NA VELEBITU SPASILI FRANCUZA Turist je teško stradao vozeći 'quad' kod predjela Štirovače

Pon, 22/10/2018 - 20:40

Nakon hodnje ključnog osoblja Ministarstva obrane i Hrvatske vojske na Velebitu, pripadnici Vojne policije i Medicinskog tima Hrvatske vojske u ponedjeljak su uočili francuskog turista koji je stradao prilikom pada s quad vozila kod predjela Štirovače, izvijestili su u ponedjeljak navečer iz MORH-a.

- Satnik Marin Jerković i nadnarednik Ivica Plečić iz Vojne policije te pripadnici Medicinskog tima, u čijem su sastavu bile liječnice natporučnice Tajana Vujnović i Danijela Vrhovski te medicinske tehničarke natporučnica Valentina Malović i nadnarednica Magda Gugić, kao i vozač sanitetskog vozila skupnik Janko Pozaić, sudjelovali su u spašavanju ozlijeđenog turista. Pomogli mu i zbrinuli ga te potom i prevezli u najbližu bolnicu u Gospiću, otkrili su u MORH-u.

- Tom prilikom pripadnici Hrvatske vojske brzinom reakcije i stručnošću pokazali su na djelu svoju profesionalnost, zaključuje se u MORH-ovom priopćenju.

pomoc_velebit_22102018_v.jpg 

Kategorije: Hrvaška

EPIDEMIJA U OSJEČKIM VRTIĆIMA ZATEKLA ODGOJITELJICE 'Ove bolesti među djecom u nekim ustanovama nije bilo više od 15 godina...'

Pon, 22/10/2018 - 20:20

U pojedinim se osječkim predškolskim ustanovama ovih dana ponovno pojavio šarlah, a odgojiteljice kažu kako ga u nekim vrtićima nije bilo više od 15 godina. Osječki pedijatri kažu kako se šarlah pojavljuje kao redovita zarazna bolest u jesen, samo što je posljednjih godina nešto manje izražen, piše Glas Slavonije.

- Posljednje dvije ili tri godine imali smo nešto veću epidemiju vodenih kozica u Osijeku, a nešto manje oboljelih do šarlaha. No, šarlah je tu svake godine i tipičan je za ranu jesen. Nije rijetkost zamijeniti ga s nekom drugom bolesti zbog osipa, pa često dok ne napravimo krvne pretrage sumnjamo u šarlah, a ispostavi se da to nije ta bolest. Inače, ovih je dana nešto veći broj oboljele djece od enterovirusa, s tipičnim simptomima kao što su povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu i povraćanje.

Sada je vrijeme i enteroviroza i roto virusa te šarlaha i kozica. Onda će u prosincu doći do kratkotrajnog smanjenja intenziteta oboljelih. To je vrijeme kada naglo zahladi, a novi val oboljelih opet možemo očekivati u siječnju kada krene sezona gripe - objasnila je osječka pedijatrica dr. med. Vlatka Krizmanić.

Šarlah izaziva bakterija - beta-hemolitički streptokok skupine A. Infekcija je praćena grloboljom, glavoboljom, povraćanjem i groznicom. Streptokok također proizvodi toksine (otrove) koji izazivaju crveni osip i crvenilo lica, a prema kojemu je šarlah dobio ime. Razdoblje inkubacije je kratko, od jedan do tri dana, rjeđe dulje. Osip se obično pojavljuje unutar dva dana trajanja bolesti i može trajati do tjedan dana. Obično počinje oko vrata, ispod ruku, ili na preponama, i zatim se širi tijelom. Dlanovi i tabani obično su pošteđeni. Osip je svijetlocrven, s malim kvržicama, pa to izgleda kao "brusni papir".

Često se pojavljuju crvene linije na kožnim pregibima oko vrata ili laktova. U roku od deset dana koža će se početi ljuštiti kao da je opečena suncem. Šarlah je najčešći u dobi od četiri do osam godina. Danas se šarlah liječi antibioticima (penicilin ostaje lijek izbora). Zapravo, antibiotici također sprječavaju pojavu komplikacija i širenje šarlaha na drugu djecu i članove obitelji. Treba reći i da je šarlah rijedak u djece mlađe od dvije godine zbog prisutnosti majčinih protutijela.

Kod sumnje na šarlah važno je otići liječniku kako bi se dobio pravilan tretman, a bolest traje tjedan ili manje, piše Glas Slavonije.

Kategorije: Hrvaška

'NAŠ FRANJO I NJEGOV KOLEGA SU BILI KAO PRST I NOKAT' Kolege poginulog radnika Čistoće u nevjerici nakon strašne nesreće u Sesvetskom Kraljevcu

Pon, 22/10/2018 - 20:00

Čovjek leži ispred prednjeg dijela kamiona Čistoće dok kraj njega, kao ukopan, stoji vozač kamiona držeći se rukama za glavu, prizor je koji je u ponedjeljak ujutro zaprepastio stanovnike zagrebačkog Sesvetskog Kraljevca.

Preuske ulice

Bihaćkom ulicom, naime, prolomio se bolni krik nakon što je radnik, vozeći polagano kamion u rikverc, pregazio kolegu, a da se nije, kažu iz PU zagrebačke, prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez posljedica. Nesretnom 48-godišnjem Franji Šiljku, nažalost, nije bilo spasa te je na mjestu podlegao stravičnim ozljedama.

Bilo je to jutro kao i svako dotad. Šiljak je oko 10.30 sati sa svojim 61-godišnjim kolegom M. S. odrađivao uhodanu, dobro poznatu rutu. Odvozili su otpad iz Bihaćke ulice. Bili su tandem koji se, uvjeravaju nas njihove kolege iz podružnice, slagao “kao prst i nokat, čitali su si misli, savršeno funkcionirali zajedno”. U jednom je trenutku, međutim, kod kućnog broja 25 došlo do udarca kamiona na radnika koji se zatekao iza stražnjeg dijela s obzirom na to da je otpad istovarivao iz kanti u kamion.

- Smetlari uvijek brzo protutnjaju našom ulicom. Puno je smeća, a ulice su preuske. Nerijetko su primorani ulaziti u ulice vozeći u rikverc. Na tom dijelu gdje se dogodila nesreća veliko je i grmlje koje svakako otežava preglednost dok se vuku kante za smeće prema stražnjem dijelu. Sam nalet vidjela nisam, nego tek kad je kamion dulje stajao na istome mjestu postalo mi je čudno pa sam izašla. Vozač je bio blijed. Riječ je o starijem čovjeku. Držao se objema rukama za glavu. Izgledao je izbezumljeno.

FOTOGALERIJA: Nesreća u Sesvetskom Kraljevcu

Prometna nesreća u Sesvetskom Kraljevcu 

Brzo je stigla Hitna koja je pokušavala reanimirati čovjeka na cesti, ali bezuspješno. Nakon toga su ga prekrili crnom vrećom - ispričala je za Jutarnji list jedna od stanarki Bihaćke ulice. Dodala je i da su policajci, čim su pristigli u ulicu, alkotestirali vozača kamiona. O poginulom djelatniku Čistoće samo riječi hvale ima i Mirjana Kaltak, šefica sindikata Čistoće.

- Za sve nas to je velik šok. Još se nismo oporavili od lanjske nezgode koja se na isti način dogodila u Odranskom Obrežu. Pretpostavljamo da mu se našao u mrtvom kutu, no treba pričekati policijski očevid. Znate, naš radnik se ne smije voziti na papučici na stražnjem dijelu dok kamion ide u rikverc, a s druge strane upravo je taj radnik našem vozaču najpotrebniji jer ga usmjerava dok ulazi u usku ulicu gdje su automobili, gdje djeca istrčavaju na cestu. Preminuli Franjo Šiljak kod nas radi deset godina.

Bio je dobar, uredan, precizan. Sve same pohvale. I vozač, s kojim je dugo godina radio, također je uzoran djelatnik. Dvije godine ima još do mirovine. Osim obitelji poginulog, nije lako ni vozaču. Situacije su to koje se teško prebole, pogotovo jer su njih dvojica zajedno radili na programima - rekla nam je sindikalistica Mirjana Kaltak. O težini s kojom se nose radnici u takvim nevoljama Kaltak podsjeća na lanjsku nesreću jer je vozač kamiona, pod čijim je vozilom završio kolega, premješten na drugo radno mjesto.

Slična nesreća

Iz Zagrebačkog holdinga ističu, između ostaloga, da podružnica Čistoća poštuje sve zakonske propise vezano za zaštitu na radu, a ovu nesreću su okarakterizirali kao “nesretni događaj koji se nije mogao predvidjeti”.

I prošle godine u siječnju stanovnici, pak, Amerikanske ulice u zagrebačkom Odranskom Obrežu svjedočili su istoj tragediji, kada je vozač kamiona Čistoće, vozeći se u rikverc, pregazio kolegu prilikom utovara smeća. Unesrećenom je odmah pritekla u pomoć prva susjeda noseći deke kako se muškarac ne bi dodatno pothladio, ali nažalost radnik je umro.

sdss 

Kategorije: Hrvaška

STIGLI KONAČNI REZULTATI IZBORA U BiH Sad se u glas zna koliku je podršku dobio Komšić, a koliku Čović, ali najavljene su mnoge žalbe...

Pon, 22/10/2018 - 19:44

Konačni rezultati parlamentarnih izbora u BiH objavljeni u ponedjeljak potvrdili su da su novi članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Šefik Džaferović i Milorad Dodik, kao i da je Željko Komšić dobio 225.500 glasova dok je za Dragana Čovića glasovalo oko 155.000 birača.

Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine objavilo je u ponedjeljak navečer kako je okončano prebrojavanje glasačkih listića s izbora provedenih 7. listopada na kojima su građani te zemlje birali vlast za novo četverogodišnje razdoblje.

Iz SIP-a su podsjetili kako sve političke stranke i kandidati koji su sudjelovali na izborima sada imaju rok od tri dana u kojemu mogu podnijeti prigovore na utvrđene rezultate i zatražiti ponovno prebrojavanje glasova, ukoliko ocijene da je na nekim biračkim mjestima bilo nepravilnosti pri brojanju. Veći broj stranaka već je najavio kako će podnijeti takav zahtjev.

Konačni rezultati pokazali su kako je Željko Komšić u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH dobio 225.500 glasova ili 56,24 posto od ukupnog broja dok je za lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića glasovalo 154.819 birača ili njih 36,14 posto.

Džaferović je u utrci za bošnjačkog člana državnog vrha dobio glasove 212.000 birača što je 36 posto, a njegov glavni rival SDP-ov Denis Bećirović oko 191.000 ili oko 33 posto.

Dodik je kao pobjednik među kandidatima iz Republike Srpske dobio 368 tisuća glasova ili nešto manje od 54 posto, a drugoplasirani Mladen Ivanić 292 tisuće ili oko 43 posto glasova.

Najveći broj od devet mandata u Zastupničkom domu parlamenta BiH koji broji 42 člana imat će Stranka demokratske akcije (SDA). Drugi po snazi bit će Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa šest mandata, slijedi koalicija okupljena oko HDZ-a BiH s pet mandata koliko će ih imati i SDP BiH.

Slijede Komšićeva Demokratska fronta (DF) s tri zastupnika koliko je dobila i Srpska demokratska stranka (SDS). U državni parlament ušlo je još osam stranaka koje će imati po jednog ili dva zastupnika.

U Zastupničkom domu parlamenta Federacije BiH koji ima 98 mjesta ponovno je najjača SDA koja je dobila 27 mandata, HDZ BiH s koalicijskim partnerima je dobio 16, SDP 12 te Komšićev DF 10 i Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića 8 mandata.

U entitetski je parlament ušlo još sedam stranaka koje će imati između šest i jednog zastupnika.

U Narodnoj skupštini Republike Srpske koja broji 83 zastupnika Dodikov SNSD je dobio 28 mjesta, njegov glavni rival SDS 16, Demokratski narodni savez (DNS)  koji je do sada bio u koaliciji s Dodikom 12, a Partija demokratskog progresa (PDP) bliska SDS-u 9.

U taj su parlament ušle još četiri stranke koje će imati između sedam i tri zastupnika.

Prema konačnim rezultatima Željka Cvijanović postala je nova predsjednica RS jer je dobila glasove 319 tisuća birača što je za oko 35 tisuća više od drugoplasiranog kandidata. Hrvatski potpredsjednik RS u drugom mandatu bit će HDZ-ov Josip Jerković, a bošnjački Ramiz Salkić iz SDA.

Kategorije: Hrvaška

NAŠ VODEĆI STRUČNJAK ZA SPOMENIKE O NOVOM RUHU MEŠTROVIĆEVOG DOMA I TRGA ŽRTAVA FAŠIZMA Kome služi Dom bez života i ljudi?

Pon, 22/10/2018 - 19:36

Sada, kada je svemu došao kraj oko Meštrovićeva Doma hrvatskih umjetnika, kažemo svemu i dobro jutro i laku noć. Jer bila je riječ o jednoj staroj, dobro znanoj i zapravo dosadnoj priči s posve predvidljivim ishodom.

Ima li uopće smisla govoriti o još jednoj samovolji ovih gospodara prostora, o poniženoj struci i stručnjacima, nemoćnom Ministarstvu i građanstvu? Nema. Još manje ima smisla govoriti o tome što se ovdje i kome oko preuređenja Trga i Meštrovićeva Doma sviđa ili ne sviđa. Može se govoriti o puno većemu pitanju i puno većemu odgovoru: je li važan život ili monument? Igra li svakodnevni život građana neku ulogu ili ne igra? Je li život Trga i građevine u osam desetljeća važan ili nije? Je li važan sediment života ili jedno čisto prvobitno stanje građevine koja je nekoć zasjela na ledinu Kulina bana i Trga nekog Osloboditelja?

Stoga hvala Meštroviću za, po meni, svoje najbolje djelo. On je, znajući narav prostora, mislio šire i slojevitije. Tu nije samo riječ o genijalnom djelu nego i o svojevrsnom urbanom i komunikacijskom pupku od kojega se radijalno granaju i razlijevaju ulice i komunikacije grada. Zajedno s DHU Strossmayer i sa toliko sjajnih suradnika bilo mu je jasno da taj prostor treba urediti. Kakav Trg Kulina bana!? Kakvi Petri I Osloboditelji? Kakvi spomenici i konjanici koji promjenom vlasti padaju kao kruške!? Istina je da tamo nije bilo tada niti magnolije niti šipražja. Na prostoru bez igdje ičega vjerujemo da je Meštrović želio svojim valjkastim tijelom biti samotan i vidljiv. Želja Ivana Meštrovića, koji je volio kružne forme, koje su odjek simbolizma i simboličkoga savršenstva, za većom vidljivošću svojega djela plodom je psihologije vremena u kojemu je kao umjetnik stasao, ali i psihološki profil velikoga čovjeka koji je ovim Domom pridonio vrijednostima zagrebačke arhitekture 30-ih godina.

Meštrovićevo remek-djelo je opjevano i opisano, premda prvotne nacrte, poradi ranijih Bandića, potreba i “adaptacija” ne vidjesmo još od vremena nastanka kada ih je arh. Zemljak 1939. i objavio, a Radovan Ivančević pri pokušaju nove prenamjene 90-e, kada je sve to trebalo biti Panteon hrvatskih vladara, vidio tek jednu stranicu toga nauma, i toj još - “iskosa”! Kako je Meštrović bio više od kipara, on je zaželio da Dom bude punctum na brežuljku koji se vidi u punome sjaju i kome raslinje ne skriva pogled. Bilo kako bilo, Dom hrvatskih umjetnika je važna urbanistička točka grada i čvorište s građevinom koja je “reducirani historicizam i modernistički asketizam forme”. A čovjek koji ga je podigao volio je vrhunce (Lovćen, Otavice…) i sam je na njima bio i ostao. Stoga za gradonačelnika i izvjesnu arhitekticu (za stručnjake “posve anonimnu”) odlučuje Meštrovićeva rečenica: “Zamišljam tu kružnu građevinu samu na tratini, usred trga.” Ali gdje je tu trg. Što čini trg trgom? Geometrija? Prostor? Tko oblikuje trg? Ako je to trg, a jest, gdje su ljudi na ovome trgu? Trg bez ljudi je nemoguć. Ili moguć? Nisam pametan. Tu je Stjepan Planić s genijalnim rješenjem pristupnih skalina i fontane i ponajviše opravdao ime trga.

Izvan Meštrovićeva remek-djela koje je u nekoliko navrata nasilnim preinakama dovedeno u pitanje (posebice Muzej revolucije i shodno tome nestručne i vandalske intervencije u vanjskom i unutrašnjem prostoru…), ipak se tu rađa uzmimo “fizičko” pitanje prostora trga. Pripada li toj autentičnosti i cijeli ili djelomičan prostor na kojem je tijelo Doma? Može li se pomiriti Meštrovićeva želja i svakodnevni život? A oni koji i sada nakon “preuređenja” Trga Burze ili Kvatrića govore da je sada “sve čišće i monumentalnije”, stavljaju se u službu “estetičara” i pukih promatrača velikoga Meštrovićeva djela kojem dodjeljuju ulogu pukoga eksponata. I tako “Džamija” ostaje sama na uzvisini koja će i ovako ili onako ostati kao što je i ostala kada je Planić stavljao minarete ili kada je stepenicama i fontanom naznačio pristup valjkastoj zgradi. Život, svakodnevni život, ovim uređenjem, kao na toliko primjera, nije važan. To su sada odmaknuća, distance i sl. Stojimo pred Domom kao pred Keopsovom piramidom.

Druga je stvar što osobno pripadam naivcima koji vjeruje u žilavost života i s njim i u promjenjivost prostora koji stvaraju svakodnevni život, kvalificirani pješak i životi generacija građana. I mada nisam ni Thorreau ili Hamvas, jednako mi je veličanstveno stablo kao i najveličanstvenija građevina. Ali uzmimo da to nije stručno, niti točno, nego više ranjivo, tj. poetsko. Da to pripada “ljudskoj slabosti”.

Bilo kako bilo, svejedno je sviđa li se ovo nekome ili ne. Problem je i stručno i obično ljudski slojevitiji. Pitanje je: je li život ustuknuo pred monumentom? Karikirajući ovo pitanje pred ovim prostornim purizmom pitamo se hoće li se Dioklecijanova palača dovesti u prvobitno stanje? Hoće li antička Salona zasjati u punom sjaju?

Tu se sada radi o zapravo ceremonijalnoj zelenoj prostirci, svojevrsnom svečanom tapetu nasuprot ranijem simpatičnom šarmu gungulasta pletiva života stanovnika, stabala i Doma. U pravilu mumificirati, sterilizirati, ohladiti, iznevilirati, unificirati, poništiti memoriju, zatrti intimnost prostora posao je svojevrsne socijalne deratizacije i anestezije koji dobro ide. A kome je do stabla neka idu u Botanički vrt! Na nemoć građana i struke dolazi bahatost i prezir političke elite oko koje se kao muhe na svjetlo lijepe svakovrsni trutovi i bumbari komercijalnih izvođačkih i poduzetničkih likova. Građanin jednostavno nije mjera za grad. On gubi grad. Svijet pješaka i života postao je nezanimljiv, ali i snažno usmjeravan; pješaka više ne grli prostor nego je prostor pozornica koja mami građanina.

A floskula “javnost je šokirana”, samo je djelomična istina. Jer itekakva je javnost i velika Marija Ujević Galetović, naša kiparska heorina. Po njoj uređenje je prelijepo, napokon se vidi snaga ljepote volumena objekta. Rekao bih tipično zov i plod njezine kiparske i prostorne čistoće i njihova sklada. I da se malo našalim, zato je i njezin Šenoa tako jako odmaknut od ljudi. Takvim objektima ne trebaju zavijuše i povijuše, penjačice i šipražje; jednostavno ne treba im “smokvin list”.

Za druge je ovdje riječ o “izrazu osobnog poimanja estetizacije javnog prostora gradonačelnika Zagreba” (S. Knežević), o “proizvoljnoj, provizornoj intervenciji” s obrazloženjima koja su “samo izlike kojim se opravdava despotski stil vladanja i ponašanja”. I vrla Hildegard Auf-Franić govori o “samovolji”, ali i o značenju zelenila i stabala. Ali koga briga što je štovanoj Hildegard “proljeće naviještalo cvat magnolije, boja krošnji drveća oko paviljona jesen, a ljeto voda u fontani.” Neka i ona ide lijepo u Maksimir. Tamo će gledati Stablo, a ovdje Monument.

Da se razumijemo. Polemika oko ovakvih prigoda posvuda je bilo i bit će ih; i u kulturnijim i politički subjektivnijim sredinama. Netko je spomenuo Rodinova Balzaca u kućnoj haljini ili “šlafroku”, netko pak Eiffelov toranj.

Svi koji stručnije ili manje stručnije natucaju o povijesti prostora ili o samom Meštrovićevu Domu umjetnika trebali bi pročitati knjigu Radovana Ivančevića “Za Zagreb, suprotiva mnogima”. Premda nije bio slijep niti naivan, piše Ivančević zaneseno i pomalo idealistički da je “istiniti, iskreni moralni pristup javnosti jedna od temeljnih prednosti nas znanstvenika u odnosu na političare”. Piše i da je sve dano u ruke “megalomanskoj interpretaciji” a ne građaninu, pješaku, poreznom obvezniku”. Piše on to i pobjeđuje ideju o Panteonu hrvatskih velikana koji je došao kao “blitzkrieg za muzej voštanih figura” i to je, prva i jedina pobjeda koju on pamti. Ta je polemika vođena u srcu stvari, sa samim Prvim predsjednikom i njegovim savjetnicima, ulizicama i anonimnim autorom prenamjene i “preuređenja” Doma hrvatskih umjetnika u Muzej voštanih figura.

Pred argumentima stručnjaka i čovjeka koji je zagovarao kulturu puno veći i značajniji vladar od ovoga ustuknuo je. Nakon tog sukoba istinskoga intelektualca i Moći, Džamija je ostala u nemilosti. “Ni kune”, svjedoči Ivančević dok je u međuvremenu kapom i šakom prosipano na devastirani Cvjetni, Marulićev i na druge merifetluke. Tako je bilo i u početku nove vlasti (2000 godine) koja je polako shvaćajući da je ta voda išla na njihov više ideološki nego kulturološki mlin tek početkom 2001. godine osnovala stručnu komisiju za restauraciju Doma i vraćanja u njegovo izvorno stanje.

Danas, kada je stvar ekspresno gotova uz “mutno preuređenje” Meštrovićeva paviljona, iščupana je magnolija u početku digla građane na noge. Pitalo se: “Je li Trg žrtava fašizma novi Cvjetni trg”? Moguće! Prilično samozatajna autorica svega koja slijedi želju samoga Meštrovića da se ta građevina-skulptura nađe sama samcata na tratini usred trga pri čemu (opet!) u sam projekt malo tko ima uvid, reče da je “više od 70 posto biljnoga fonda na trgu bezvrijedno”. Znamo da ni med cvijetjem ni pravice, te da su tu važni pedigrei, ali taj cvjetni i botanički rasizam je i zastrašujući i šaljiv istodobno. Premda ovdje izgovorena i vezana za jedan benigni “slučaj”, u odnosu na neke druge, ta je rečenica u nekom drugom okolišu zastrašujuća.

To novo čistunstvo, ta visoka osjetljivost za lice grada mentalna je favela s lijepim pročeljem. Iza nje se krije svašta. Monumentalno je ovdje sveta riječ, kao i rečenica “sve je opet zasjalo u punom sjaju”. Dakle, jaki monumenti i mlitavljenje svakodnevna života. “Ako odraslima kažete: Vidio sam prekrasnu kuću od crvenih opeka s pelagionijama na prozorima i golubovima na krovu… oni tu kuću ne mogu zamisliti. Njima treba reći: Vidio sam kuću koja vrijedi stotinu tisuća franaka. Onda će oni uzviknuti Kako je lijepa“ (A. de Saint-Exupéry), da parafraziramo odlomak iz najboljega djela prošloga stoljeća. Ako kažem Bandiću i sličnima da sam vidio prekrasni Dom od kamena s magnolijama, ružama, stablima i cvijećem u njegovoj okolici, s ljudima koji se odmaraju među stablima, golubovima na stepeništu, kod vodoskoka i na krovu, oni taj Dom ne mogu zamisliti. Njima treba reći: Vidio sam Dom Revolucije, Dom Velikana, Dom Voštanih figura. Kuću Cara! Onda će oni uzvratiti: kako je taj Dom lijep!

Život ili Monument? To ne mora biti dilema. Nema stabala, nema raslinja, nema šipražja, nema magnolije… samo okupan čarobnim svjetlom sada svijetli sjajni spomenik na humku. Bože, što li je tek samo unutra?

Kategorije: Hrvaška

Jelkovac (HDZ): Oporba projekt mini hidroelektrane na Korani napada sa zakašnjenjem - sve je po pravilima struke

Pon, 22/10/2018 - 19:30

Predsjednica karlovačke Gradske organizacije HDZ-a i saborska zastupnica Marija Jelkovac izjavila je u ponedjeljak da je projekt mini hidroelektrane na obali Korane u skladu sa svim propisima i pravilima struke te kako nije u redu da vijećnici Dario Janković (SDP) i nezavisni vijećnik Davor Petračić "napadaju projekt s nekoliko godina zakašnjenja" kada je gotova sva projektno-planska dokumentacija.

Nakon prošlotjednih optužbi oporbe da je gradnja mini hidroelektrane na obali Korane u Karlovcu neprihvatljiva te da bi grad od njezina rada na najatraktivnijoj lokaciji imao sramotno male naknade, a investitor bi zarađivao milijune, gradonačelnik Damir Mandić (HDZ) to je u subotu ocijenio politikantstvom sa širenjem antipoduzetničke klime, a danas je na mjestu buduće gradnje Marija Jelkovac u izjavi novinarima rekla da je projekt u skladu sa svim propisima i pravilima struke.

Projekt je potpuno napravljen u skladu sa zakonskom procedurom i po pravilima struke, a još je 2011. godine Konzervatorski odjel Ministarstva kulture izdao uvjete za obnovu hidrocentrale koja je davno prije tu bila te bi se nova gradila na postojećoj brani, to jest slapu. Podsjetivši kako je riječ o zgradi sa staklenim zidovima, tako da se ne bi previše narušila vizura, Jelkovac je rekla kako i ona, kao i mnogi Karlovčani, voli taj prostor i dolazi u šetnju, ali sve rasprave trebaju biti argumentirane, a ne paušalne. Kako je rekla, gradonačelnik mora voditi računa o svemu, pa i o odgovornom odnosu prema investitorima, o tvrtki "Korana 354" d.o.o. iz Zagreba, kojoj je 2018. godine produljena građevinska dozvola iz 2015.

Gradonačelnik Mandić smatra da investitor ima neka prava koja se moraju poštovati te da od investitora čeka odgovor o uvjetima ugovaranja prava služnosti, a po gradskom procjenitelju, to je 40.000 kuna na godinu ili 590.000 kuna u 30 godina, koliko traje koncesija. Ugovorom bi grad trebao imati pravo svakih sedam godina na novu procjenu vrijednosti naknade, znači novu cijenu. Investitor je usmeno rekao da takav prijedlog ne prihvaća, ali pisano ga još nije odbio, rekao je Mandić u subotu.

Petračić pak, među ostalim u današnjem priopćenju za medije, tvrdi da je otpor oporbe rezultirao time da gradonačelnik s investitorom nije potpisao prvi krajnje nepovoljan ugovor od 2000 eura naknade na mjesec na 30 godina s ugrađenim pravom prijenosa ugovora na treću osobu i 'smiješnu' cijenu naknade za pravo građenja, a da pritom izgubi vrijedan vidikovac na krajolik i mogućnost kupanja nizvodno od hidroelektrane na Korani (osim u srpnju i kolovozu, kada elektrana ne bi smjela raditi).

Po Petračićevu izračunu, a on je projektant i sudski vještak za graditeljstvo, investitor će na godinu imati 47.000 eura, ili oko 350.000 kuna troškova, a prihode mu jamči država jer za svaki proizvedeni kilovatsat dobiva naknadu od 0,93 kune, što znači da će na godinu za predviđenu proizvodnju od dva milijuna kilovatsati dobivati 1,86 milijuna kuna. Dobit investitora je 1,51 milijun kuna na godinu, a grad bi, po prvom prijedlogu ugovora, kao koncesionar od tog iznosa zaradio 0,9 posto, a po novom prijedlogu zaradit će 2,6 posto, stoji u priopćenju.

Kategorije: Hrvaška

SRBIJA USKORO OTVARA TRI POGLAVLJA U PREGOVORIMA S EU? 'Rokovi su preambiciozni, sadašnjim tempom će se sva poglavlja otvoriti tek za pet godina'

Pon, 22/10/2018 - 19:26

Srbija će na međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu 10. prosinca otvoriti nova poglavlja u pregovorima s EU, objavila je u ponedjeljak Radiotelevizija Srbije, pozivajući se na diplomatske izvore u EU.

Točan broj poglavlja ovisit će o izvješću Europske komisije (EK) i ocjeni stanja vladavine prava u Srbiji, koje će biti dostavljenio zemljama-članicama početkom studenog, javio je dopisnik RTS-a iz Bruxellesa.

Austrija je, kao predsjedateljica Unijom, namjeravala u znak dobre volje prema Srbiji u listopadu organizirati međuvladinu konferenciju, na kojoj bi bilo otvoreno poglavlje devet - o financijskim uslugama, ali se od toga odustalo jer je više zemalja članica prethodno tražilo da se prije toga upozna s izvješćem o vladavini prava, navode izvori RTS-a u Bruxellesu.

Srbija trenutno u proceduri pred radnim tijelima Europskog vijeća ima pet pregovaračkih poglavlja, a Beograd se nada da bi u prosincu mogao otvoriti dva do tri: poglavlje 17 - o ekonomskoj i monetarnoj politici, 18 – o statistici i poglavlje devet o financijskim uslugama.

Članice EU odlučit će o suglasnosti za otvaranje novih poglavlja na osnovu izvješća EK o napretku Srbije u eurointegracijskom procesu.

Pozivajući se na ocjene poznavatelja tog procesa, RTS navodi da će neka od tri očekivana poglavlja “svakako biti otvorena u prosincu“, uz ocjenu da eurointegracije Srbije i Balkana do sada „ipak nisu doživjele onakav zamah kakav se očekivao kada je objavljena Strategija Europske komisije za Zapadni Balkan“, sa 2025. godinom koja je okvirno navedena kao moguća „okvirna perspektiva za članstvo“ u Uniji.

Ta je godina, ocijenio je za RTS eurozastupnik Eduard Kukan, zamišljena „kao poticaj Srbiji i drugima na Balkanu“ kao okvirni datum za članstvo.

Kukan, međutim, kaže kako ima dojam da ta ideja o poticaju Zapadnom Balkanu „pomalo blijedi" i zato bi "svi trebali biti mnogo aktivniji kako bi to zaista učinili realističnim datumom“.

Istodobno, RTS prenosi poruke iz Bruxellesa da mnoge zemlje članice „nisu promijenile stajalište o tempu proširenja“ EU nakon što je objavljena strategija za Zapadni Balkan.

„Neke čak stavljaju i dodatne kočnice i dodatno su oprezne zbog izbora za Europski parlament idućeg svibnja, strahujući da bi svaki novi, pa i najmanji korak u proširenju mogle iskoristiti antieuropske snage u svojoj kampanji“, navodi RTS.

Ocjenjuje se, također, da „ni Srbija za sada nije bitno promijenila tempo reformi“ kako bi pokazala „da želi iskoristiti priliku i uskočiti u vlak za članstvo oko 2025. godine“, prenosi RTS europske izvore u Bruxellesu.

Jedna od ocjena je i da su rokovi preambiciozno postavljeni jer bi Srbija, ako računa na članstvo 2025. godine, do 2023. trebala otvoriti i zatvoriti svih 35 poglavlja.

„Sadašnjim tempom od dva poglavlja tijekom jednog predsjedanja EU, odnosno četiri nova poglavlja godišnje, bit će potrebno još pet godina samo za otvaranje svih preostalih poglavlja“, prenosi RTS ocjene svojih izvora, podsjećajući da su dosad „otvorena samo ’lakša’ poglavlja“, za koja EU uglavnom nije postavljala mjerila za otvaranje.

Jedan od problema je, kako se navodi, akcijski plan za poglavlja 23 i 24, za koji su „suviše ambiciozno postavljeni rokovi“ za provođenje reformi u području vladavine prava.

Zbog toga je Europska komisija često u situaciji da konstatira kako se Srbija ne drži rokova koje je sama postavila, prenosi dopisnik RTS-a iz Bruxellesa.

Dipolomati u sjedištu EU ocjenjuju kako „svako takvo kašnjenje pruža dodatni izgovor skeptičnim državama članicama za sporije otvaranje novih poglavlja“ Srbiji u eurointegracijskom procesu.

Prosinac ove godine bit će „novi test za učinak u reformama Srbije“, ali i za „političku volju država članica EU za napredak u proširenju ka Balkanu“, ocjenjuje RTS u izvješću iz Bruxellesa.

Beogradski tisak prenio je danas ocjenu europskog povjerenika za proširenje i susjedsku politiku Johannesa Hahna da rješenje pitanja Kosova nije jedini preduvjet za članstvo Srbije u Europskoj uniji. On je u intervjuu Večernjim novostima naglasio kako "provođenje reformi u vladavini prava, temeljnih ljudskih prava i dobrog upravljanja čine bit procesa proširenja".

Kategorije: Hrvaška

BAKIR IZETBEGOVIĆ 'Plenkovićevo i Čovićevo lobiranje u EU o promjenama izbornog zakona u BiH neće uspjeti'

Pon, 22/10/2018 - 19:22

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović izjavio je kako je uvjeren da lobiranje predsjednika hrvatske vlade Andreja Plenkovića kod dužnosnika država-članica Europske unije za izmjene izbornog zakona u BiH neće naići na potporu jer je EU o tome jasno iznijela svoja stajališta koja, po njegovim riječima, ni na koji način nisu sukladna onome što traži HDZ BiH odnosno Dragan Čović.

U prvom intervjuu nakon listopadskih izbora u BiH, koji je u ponedjeljak dao sarajevskom portalu Faktor bliskom njegovoj Stranci demokratske akcije (SDA), Izetbegović je kazao kako niti jedan ozbiljan europski političar neće poduprijeti zalaganje za "načela protivna temeljnom demokratskom načelu slobodnog kandidiranja i slobodnog biranja" što je, po njegovu sudu, ono na čemu inzistiraju i Čović i Plenković.

"Jednonacionalne izborne jedinice kakve zagovara HDZ, odnosno izborni model koji bi podijelio birače po nacionalnosti pa im zabranio glasovati za kandidata iz drugog naroda, u srži je nedemokratski i antieuropski i nikada neće biti podržan od EU", izjavio je Izetbegović.

Ustvrdio je i kako je upravo Čović krivac za propast plana koji je svojedobno pokušao provesti bivši europski povjerenik za proširenje Štefan Fuele kada je lobirao za promjene ustava i izbornog zakona BiH sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić Finci".

"U EU sve znaju i svakoga su već smjestili na mjesto koje mu pripada", kazao je Izetbegović.

Na pitanje o tome kako će se uspostaviti vlast u BiH nakon što budu objavljeni konačni rezultati listopadskih izbora odgovorio je kako je jasno da je većinsku potporu, uz HDZ BiH i SDA, dobio Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika pa bi to trebalo uvažavati jer "nije mudro izigravati volju naroda".

Dodao je kako je uz to, radi provedbe nužnih reformi koje čekaju zemlju, potrebna znatno šira koalicija koja bi uključila još neke stranke oslonjene na bošnjačko biračko tijelo.

Komentirajući najave lijevih i građanskih stranaka kako će pokušati uspostaviti vlast bez SDA, barem u pet od deset županija unutar Federacije BiH, Izetbegović je ocijenio kako bi to za njih predstavljalo Pirovu pobjedu, a u konačnici poraz jer bi značilo izigravanje volje birača, a smatra kako je i uz takav scenarij neizbježno da SDA bude dio vlasti na entitetskoj i na državnoj razini.

Kategorije: Hrvaška

'PRESTANITE TROVATI NAŠU MLADEŽ!' Gradske vlasti u Samoboru zaprepaštene najavljenim predstavljanjem knjige slovenskog autora: 'Relativizira ustaštvo'

Pon, 22/10/2018 - 19:17

Grad Samobor u ponedjeljak je, povodom prikazivanja dokumentarnog filma i predstavljanja knjige slovenskog publicista Romana Leljaka "Mit o Jasenovcu", priopćio kako najoštrije osuđuje pokušaje relativiziranja fašizma i ustaškog režima, "dijelom čega je nažalost i večerašnji skup u Samoboru".

"Najoštrije osuđujemo bilo kakvo relativiziranje ustaškog režima i nasilne pokušaje prekrajanja povijesti, dijelom čega je nažalost i večerašnji skup u Samoboru. S dubokim žaljenjem upozoravamo javnost, sve hrvatske građane, a osobito stanovnike Samobora koji poštuju Ustav Republike Hrvatske da se ljudi koji svjesno i odgovorno taj isti Ustav krše nalaze u javnom prostoru, naročito u slobodarskom Samoboru", stoji u priopćenju.

Iz Grada izražavaju uvjerenje da svi koji poštuju ustavni poredak RH ne mogu prihvatiti teze "kojima bi se zločinački režim NDH izjednačio s onima koji su nas od istog tog režima oslobodili", te ističu da je sprječavanje organizacije takvog "anticivilizacijskog skupa" izvan nadležnosti samoborskog gradonačelnika, "jer da jest, nikada se u Samoboru ne bi održao".

Pozivaju sve one koji organiziraju takve skupove da od toga odustanu, "da prestanu trovati hrvatsku mladost", da se okrenu budućnosti, a povijest ostave povjesničarima.

"Povjesničari su, naime, svoje rekli, dobro je pobijedilo zlo, a zlo je bilo upravo ono što nam organizatori takvih skupova danas pokušavaju prikazati kao dobro, ili barem kao manje zlo. Koncentracijski logor Jasenovac mjesto je stratišta najmanje 300 ljudi iz Samobora i okolice koji su na najokrutnije moguće načine ubijani, a većina od njih bila su djeca ispod 15 godina starosti. Pokušati to na bilo koji način opravdati protivno je svim ljudskim, kršćanskim i bilo kakvim moralnim normama moderne europske civilizacije te upravo zbog toga večerašnje događanje najoštrije osuđujemo", zaključuju iz Grada Samobora.

Inače, Javna ustanova Spomen područje Jasenovac izrazila je nedavno zabrinutost zbog predstavljanja filma i knjige Romana Leljaka "Mit o Jasenovcu", u kojima se, tvrde iz te javne ustanove, umanjuje broj žrtava logora i simpatizira ustaški pokret i NDH.

"Autor u filmu znatno umanjuje broj žrtava ubijenih u logoru Jasenovac, te poriče da je u logoru ustaški režim izvršio masovne zločine genocida i holokausta prema Srbima, Romima, Židovima, i Hrvatima koji se nisu slagali s politikom ustaša", ističu iz Spomen područja Jasenovac.

Kategorije: Hrvaška

AMERIČKI AMBASADOR 'Hrvatska katkad misli da svi sve znaju o njoj i da znaju koje su mogućnosti ulaganja, ali to, nažalost, nije istina i nije tako'

Pon, 22/10/2018 - 19:03

Veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj W. Robert Kohorst rekao je u ponedjeljak kako Hrvatska treba privući kapital iz njegove zemlje, a pohvalio je i visokokvalificiranu radnu snagu kakva je potrebna poduzetnicima.

Veleposlanik Kohorst posjetio je splitsko-dalmatinskog župna Blaženka Bobana, s kojim je razgovarao o mogućnostima gospodarske suradnje.

"Sjedinjene Američke Države imaju puno kapitala koji je spreman za investiranje, koji treba privući u Hrvatsku, i nema razloga da se to ne dogodi", istaknuo je tom prigodom američki veleposlanik.

Po njegovim riječima, Hrvatska je "sigurna zemlja, proamerički usmjerena", te ima visokokvalificiranu radnu snagu, a to je ono što poduzetnicima treba.

"Hrvatska Vlada treba otići van i upoznati investitore sa svojim mogućnostima jer će se poslovi događati ondje gdje je pozitivno poslovno okruženje", rekao je Kohorst. Istaknuo je kako na hrvatskom tržištu poduzetnicima treba olakšati rad.

"Hrvatska katkad misli da svi sve znaju o njoj i da znaju koje su mogućnost, ali to, nažalost, nije istina i nije tako", rekao je Kohorst.

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban rekao je veleposlaniku Kohorstu kako je u porastu broj turista iz SAD-a koji dolaze u Hrvatsku.

"Ono što nas posebno veseli jest i porast turista iz SAD-a posljednjih godina. Podatci za prvih devet mjeseci ove godine pokazuju povećan broj turista gotovo za 4,5 posto u odnosu prema istom razdoblju lani", rekao je župan Boban.

Kategorije: Hrvaška

Uprava Uljanika predlaže Hadžića i Svečarovskog za nove članove Nadzornog odbora

Pon, 22/10/2018 - 19:01

Uprava Uljanika će u Nadzorni odbor imenovati Samira Hadžića i Ranka Svečarovskog koji su bili kandidirani na skupštini 16. listopada ove godine, priopćeno je u ponedjeljak iz Uljanika.

"Nakon što Skupština dioničara društva Uljanik d.d. nije izabrala Nadzorni odbor, Uprava društva pozvala je prošli tjedan sve ključne dioničare da predlože svog člana radi imenovanja putem odluke Trgovačkog suda. Prema jedinom pristiglom prijedlogu svih sindikata i Stožera za obranu brodogradnje Uljanik, Uprava će u NO imenovati Samira Hadžića i Ranka Svečarovskog. Spomenuti radnici su putem protuprijedloga bili kandidirani i na Skupštini 16. 10. 2018. godine", kaže se u Uljanikovu priopćenju.

Dodaje se da je "zajednički cilj Uprave, sindikata i Stožera ustrojiti novi NO koji će imenovati novu upravu te stvoriti pretpostavke za uredno funkcioniranje sustava Uljanika u trenucima dok dvoje ključnih brodovlasnika procjenjuje daljnje korake vezane uz dvije gradnje koje su okosnica proizvodnog programa Uljanik Brodogradilišta.

Dioničari Uljanika na redovnoj su glavnoj skupštini prošli tjedan izabrali samo jednog člana nadzornog odbora, Nenada Kapuralina, pa Trgovački sud u Pazinu mora imenovati još dva člana da bi NO mogao funkcionirati.    

NO Uljanika ima pet članova,  a da bi mogao funkcionirati mora ih imati najmanje tri.

Oko 1500 radnika Uljanika u ponedjeljak je, nakon što su stupili u štrajk, izašlo na ulice, a predsjednik Štrajkaškog odbora Boris Cerovac je rekao kako traže da Uprava dođe pred radnike, da im objasni zašto nema plaće za rujan te da predsjednik Uprave Gianni Rossanda podnese ostavku.

Kategorije: Hrvaška

Sindikati javnih službi odbili Vladinu ponudu o povećanju osnovice za tri posto od 1. siječnja, Pavić: 'Više od toga ne možemo ponuditi'

Pon, 22/10/2018 - 19:01

Vlada je sindikatima javnih službi ponudila u ponedjeljak povećanje osnovice plaća za 3 posto od 1. siječnja, no sindikati su tu ponudu odbili, doznaje se od njihovih predstavnika nakon sastanka u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

"Ponuda Vlade je neprihvatljiva", izjavio je predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske Stjepan Topolnjak nakon sastanka pregovaračkih timova u ministarstvu.

Podsjetio je da je na prošlom sastanku početkom listopada Vlada ponudila povećanje osnovice zaposlenima u javnim službama za 2 posto od 1. siječnja i jedan posto od 1. srpnja 2019., što su sindikati također odbili.

"To je bilo neprihvatljivo za nas, a neprihvatljiva je i ova ponuda od 3 posto od 1. siječnja iduće godine", rekao je Topolnjak.

Upozorio je pritom na zaostatak plaća u javnim službama prema plaćama u gospodarstvu u odnosu na pretkrizno razdoblje od 18,9 posto.

"Svjesni smo da ne možemo to sada dobiti, pa bi naš eventualni pristanak bio na nekih 50 posto, odnosno povećanje osnovice za 8 posto i vraćanje starih koeficijanata koji su umanjeni za 3 posto 2013. godine", kaže Topolnjak.

Sljedeći sastanak predstavnika sindikata javnih službi s Vladom dogovoren je za 30. listopada, a Topolnjak očekuje da će pregovori završiti u idućih mjesec dana.

pppp 

Kategorije: Hrvaška

GLOBUSOV SPECIJALNI IZVJEŠTAJ: STOGODIŠNJE PROKLETSTVO JUGOSLAVIJE Zašto narodi koji su je najviše htjeli danas misle da su bili njezine najveće žrtve

Pon, 22/10/2018 - 18:43

Za nešto manje od mjesec i pol navršit će se sto godina od jednog od najvažnijih datuma u povijesti naroda s južnoslavenskih odnosno zapadnobalkanskih prostora, koji je utjecao na njihove sudbine u 20. stoljeću i odredio im put razvoja. Riječ je, dakle, o stotoj godišnjici osnivanja (1. prosinca 1918.) zajedničke države južnih Slavena – Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1945. i Crnogoraca, Bošnjaka i Makedonaca (uz pripadajuće “narodnosti” – Albance, Mađare, Talijane i druge). Tada je stvorena Jugoslavija, zemlja nade i (pre)velikih očekivanja, koja je, kao i svaka takva zajednička tvorevina više nacija i naroda, svakom od svojih segmenata donijela određene benefite i povlastice (očuvala ih u teškim i kompliciranim trenucima povijesti) ali, kako to biva, za sobom je povukla i niz nepravdi i osjećaja “da su bolje prošli oni drugi” te iznevjerenih očekivanja. Zanimljivo je da je takav osjećaj dominantan kod svih te sada mnogi narodi koji su tvorili tu zajednicu žele svoje narode predstaviti kao žrtve onih drugih, koji su od nje pak imali koristi. No, je li baš moguće da svi mogu biti žrtve, a istodobno i “krvnici”?

Naposljetku možemo reći da je Jugoslavija ispunila svoju povijesnu misiju te sada svaki od njenih naroda traži i gradi sreću sam. Jugoslaviju možemo smatrati prolaznim periodom u životu neke nacije te okvirom u kojem se svaki od naroda (ne)ugodno smjestio u očekivanju boljih vremena. Jugoslavija je odradila svoje i nestala s političke scene. No, ipak mnogi u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji smatraju da je 20. stoljeće zbog Jugoslavije za njih izgubljeno. Kako kaže srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić – “20. stoljeće izgubljeno je za Srbiju i srpski narod”, a i neki krugovi u Hrvatskoj, zbog Jugoslavije, za isti period tvrde da je uzaludan u povijesti Hrvata. Također, danas i u Sloveniji razmatraju “što smo sve izgubili ujedinjenjem”. No, koliko su svi u tome pošteni prema sebi i drugima te koliko svi na tu situaciji oko Jugoslavije gledaju samo iz perspektive današnjeg vremena – njezina ružnog i krvavog raspada i rata, zanemarujući tadašnji (govorimo o vremenu 1917.-1918) politički, povijesni i društveni kontekst, odnosno međunarodnu i unutarnju konstelaciju snaga?

– Suočeni smo s problemom da danas mnogi ljudi modificiraju vlastite biografije te svoje živote od 50, 60 ili više godina žele svesti na zadnjih 15-20 ili manje godina, pa kad već mijenjaju vlastite životopise kojih se srame zbog današnjeg karijerizma, frustracije i kompleksa, onda si tim svojim rekonstruiranim i lažnim biografijama na isti način žele prilagoditi i podrediti nacionalnu povijest radi umirenja vlastite loše savjesti – kaže nam profesor s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tvrtko Jakovina.

– Problem današnjeg pristupa zajedničkoj povijesti i jest u tome da se želi iz današnje prilagođene političko-ideološke perspektive tumačiti sve ono što se događalo prije samog ujedinjenja – kaže nam slovenski povjesničar Aleš Gabrič, predsjednik Slovenske matice.

Aleksandar-I-Karadjordjevic-grb-2.jpg 

No, što je donijelo ujedinjenje ovdašnjih naroda u državu koja je nikla iz pakla Velikog rata 1918. godine i bila stvorena na krhotinama poražene Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Srbije koja je pak očekivala (teritorijalnu) nagradu za svoje savezništvo u pobjedničkoj Antanti? I danas, gotovo 30 godina od kada je nestala (podsjetimo da je tzv. prva Jugoslavija trajala niti 23 godine, dakle manje nego što je prošlo vremena otkad je ta država tek mislena imenica), ona još opterećuje, živi i oko nje se natežemo i svađamo kao da je nestala jučer. To pokazuje da nas još uvijek žulja, tišti, određuje, da nismo načisto što s tim dijelom prošlosti te je očito da mnogi nekadašnji njeni pripadnici imaju nečistu savjest i prema njoj i sebi u njoj. Nastojimo dokazati nešto što nije bilo, uvjeriti se da su stvari bile drugačije nego kakve su bile te da nam se nije dogodilo onako kako se zapravo dogodilo. (Banalni primjer je izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o jogurtu ili prijavljivanju “udbi” tjedne količine kruha, pri čemu nije objasnila, recimo, kako je onda ona u tako represivnoj i oskudnoj situaciji mogla otići na školovanje u SAD i tko joj je u takvoj situaciji to odobrio). Je li Jugoslavija bila zadata i je li se mogla izbjeći?

– Možda će moj odgovor djelovati historiografski doktrinarno, ali sve što se dogodilo u povijesti moralo se dogoditi, jer da nije, ne bi se dogodilo. A sad da razgovaramo o tome što bi bilo da je bilo nema smisla. Jugoslavija je nastala jer je bila jedna velika prosvjetiteljska ideja, jedan logičan historijski i kulturni izbor koji je išao za tim da narodi, mali i potlačeni, a bliski kulturno i jezično, žive zajedno. U tom smislu ona je bila, kako je kazala Olivera Milosavljević, rezultat racionalno izgrađene povijesne svijesti – kaže nam srbijanski povjesničar Milivoj Bešlin, profesor na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu.

I tako, od Vardara pa do Triglava, kako se nekada tepalo toj tvorevini, još muku muče s Jugoslavijom. Sve je puno kontroverzija, naknadne pameti i, što je najpogubnije, neprihvaćanja tadašnjih realija koje su do nje dovele, uz novi narativ koji je na vrlo tankim i uglavnom neznanstvenim nogama, politiziran i pravovjeran, sukladan današnjem ideološkom i etničkom trenutku, koji će možda opet biti podložan mijenama kako se politička situacija bude mijenjala, kao u Orwellovu ministarstvu istine. Kako na osnivanje zajedničke države danas gledaju u nekim njezinim glavnim sastavnicama?

josip_broz.jpg

Podsjetimo da je južnoslavenska ideja ujedinjenja nikla sredinom 19. stoljeća u krilu tadašnje hrvatske građanske kulturne i političke inteligencije, kao projekt koji je zamišljao da Hrvatsku izvuče iz nepovoljnog i drugorazrednog položaja koji je zauzimala u Monarhiji (bila je razdrobljena između Austrije i Mađarske, izložena nacionalnom otuđenju te germanizaciji i mađarizaciji, bez utjecaja na vlastitu nacionalnu sudbinu, bez jakih predstavnika u centrima odlučivanja Beču i Budimpešti), smatrajući da bi u južnoslavenskom zajedništvu lakše ostvarila svoje nacionalne interese i perspektivu. Upravo stoga se nacionalni preporod u Hrvata zvao “ilirskim”, a tek kasnije hrvatskim, kako bi se oko tog imena nekadašnjih starosjedilaca ovih prostora okupili i Slovenci i Srbi iz Srbije, jer su ovdašnji Srbi bili značajnim dijelom hrvatskog nacionalnog preporoda. Dakle, gdje smo danas s tim?

– U Srbiji se prešućuje ta velika godišnjica. Izuzmemo li nekoliko liberalnijih tjednika koji povremeno napišu nešto o tome, ali njihov domet je minimalan, intelektualna i politička elita Srbije ne želi se sjećati toga najvećeg historijskog dometa u moderno doba – kaže Bešlin.

– Zanimljivo je – nastavlja on – da se Srbija ove godine ne sjeća ni revolucije 1848., ni Berlinskog kongresa 1878. kada je dobila međunarodno priznanje, ni 1948. kada je izboreno pravo na vlastiti put razvoja. Srbija će ove godine obilježiti samo pripajanje Vojvodine 1918., jer je to jedini ratni dobitak koji je do danas zadržala.

MarkovTrg.jpg 

Tvrtko Jakovina kaže kako mi u Hrvatskoj nemamo velike skupove koji bi rekli što se i zašto tada događalo, nego iz današnje perspektive bajamo i pokušavamo reći da smo mogli bolje proći, bez konkretnog odgovora je li to stvarno tako i je li to uopće bilo izvedivo, osim po onoj “bilo bi nam bolje da smo tada odmah bili neovisni, a ne sa smo prolazili kalvariju dviju Jugoslavija”.

– Da, možda bi i bilo bolje, ali je li to bilo moguće!? Taj se aspekt tadašnjih okolnosti koje su vladale zanemaruje – kaže Jakovina i dodaje: – Čisto sumnjam, jer tadašnji politički događaji nisu predmnijevali ništa bolje ili manje loše od onoga što se dogodilo. Mi svemu prilazimo ili s odbacivanjem ili šutnjom, a najgore je od svega da se svakog onoga tko pokušava racionalizirati stvari, staviti ih u kontekst i objasniti što se tada dogodilo i da je Jugoslavija možda bila loš odabir, ali u tom trenutku najmanje loš, proglašava antihrvatom, sumnjivim Hrvatom i, naravno posve neutemeljeno, obnoviteljem Jugoslavije ili čega već. I to se radi otprilike na isti način kao kada vas proglašavaju neprijateljem Hrvatske i svega hrvatskog jer prihvaćate i ne naričete nad tim da je gol hrvatske reprezentacije opravdano poništen zbog evidentnog ofsajda koji su snimile stotine kamera.

Jakovina smatra da nemamo hrabrosti reći ono što je bilo – da su se Hrvati i Hrvatska u vrijeme raspadajuće Monarhije i gubitka rata našli u katastrofalnoj situaciji koja nije mirisala na dobro i nije donosila neku blistavu budućnost.

– Naša tadašnja perspektiva donosila je sličan ishod kakav je iskusila Mađarska, koja je ostala bez više od trećine svojih teritorija. Hajmo onda vidjeti je li nam ujedinjenje donijelo neku korist – kaže Jakovina. – Ukratko, Hrvatska se smatrala dijelom poražene države s čijim teritorijem i bogatstvom pobjednici mogu raspolagati. Postojao je Londonski dogovor kojim je Italiji obećana austrijska odnosno hrvatska jadranska obala, a s druge strane i Srbija je smatrala da se mora i može naplatiti, također na račun hrvatskih etničkih i povijesnih područja. Hrvatska u tom trenutku nije imala ni vojsku ni političku i diplomatsku infrastrukturu niti zaleđe neke pobjedničke velesile koja bi na bilo koji način to mogla spriječiti ili na to utjecati. Hrvatska pozicija nije ni najmanje ukazivala na to da postoji ikakva mogućnost da ona izađe iz Austro-Ugarske kao samostalna država u svojim etničkim i povijesnim okvirima, a ništa nije ni potvrđivalo da bi Država SHS mogla zaživjeti. U samoj Hrvatskoj kao relevantna politička snaga i opcija nije, nažalost, postojala ona koja bi mogla iznijeti i ostvariti neokrznutu hrvatsku državu. Najjača i najprihvatljivija u narodu opcija bila je ona koju je predvodio Jugoslavenski odbor. Ovdje treba reći – nastavlja Jakovina – da ni u okviru ideja o ostanku unutar Monarhije nije postojala opcija koja bi podrazumijevala neovisnost odnosno autonomiju Hrvatske, već se oslanjala na južnoslavensku autonomiju koja je obuhvaćala Hrvate, Slovence i Srbe unutar Monarhije, pa i njeno povezivanje s ostalim slavenskim jedinicama – Česima, Slovacima i Poljacima.

U toj novostvorenoj južnoslavenskoj državi, tumači Jakovina, Hrvatska je uspjela očuvati veći dio svog teritorija (Druga Jugoslavija je potom pripojila i ostatak – Istru, Rijeku, Zadar i otoke) i pripadnika koji su svi živjeli u okviru iste države. Drugo, postala je važan politički čimbenik (podsjetimo da Dalmacija kao austrijski posjed u Beču nije imala nikakvog ministra ili važnijeg državnog dužnosnika, a u Jugoslaviji je odmah dala ministra vanjskih poslova Antu Trumbića). Nadalje, Hrvati su postali drugi narod po brojnosti te, iako je Hrvatska u Austro-Ugarskoj bila među najnerazvijenijim i najsiromašnijim područjima, postaje odjednom poluga razvoja i industrije te najrazvijeniji dio nove države. Dakle, gledano hladno i racionalno, Hrvatska se uspjela očuvati. Naime, iako je teško reći što bi bilo kad bi bilo, ali osim ujedinjenja prijetilo je da se hrvatski teritorij i narod podijele između Italije i Srbije, te možda i Mađarske, uz teško je predvidjeti kakvu perspektivu nekog kasnijeg ponovnog sklapanja u jednu cjelinu.

– Ne vidjeti te notorne stvari pogubno je za bilo kakvu smislenu raspravu o onome što se tada, 1918. godine, događalo s nama i što nam se sve moglo dogoditi – ističe Jakovina, spominjući da nije bilo ni puno vremena za raspravu i dijalog jer je dalmatinski Sabor u strahu od realizacije Londonskog dogovora Zagrebu otvoreno poručio da će se Dalmacija sama ujediniti s Kraljevinom Srbijom. – Što bi bilo u tom slučaju, mislim da ne moram posebno elaborirati – kaže Jakovina.

– U Srbiji nema puno tvrdnji da je Kraljevina SHS odnosno Jugoslavija bila antisrpska tvorevina. To je ipak bila država sa srpskom dominacijom, monarhom, vojskom. Mnogo više ima narativa o tome da je Titova Jugoslavija bila antisrpska – kaže Bešlin. – Kada se govori o 1918., u Srbiji je česta teza da su svi drugi jugoslavenski narodi, a prije svega Hrvati, u Jugoslaviju ušli neiskreno, da bi se spasili poraza i komadanja teritorija, a da smo mi Srbi bili lakovjerni i naivni, da smo im vjerovali, a oni su nas prevarili i rasturili nam zemlju. To je teza koju je najviše promovirao u svojim knjigama i javnim istupima Dobrica Ćosić. Također, za drugu Jugoslaviju je postojao narativ o antisrpskom projektu, jer se Srbija u stvari nikada nije pomirila sa složenim karakterom te države, s federalnim ustrojstvom, s postojanjem pokrajina, s priznavanjem crnogorske ili makedonske državne i nacionalne posebnosti.

Atentat-15.jpg JL.jpg

Bešlin kaže da se na pitanje o tome je li Jugoslavija bila greška mora odgovarati iz perspektive onovremenih aktera. Ali i s njihove točke gledišta, i iz današnje perspektive, jugoslavensko ujedinjenje nije bilo povijesna greška. Naprotiv, smatra Bešlin, to je bio najveći domet južnoslavenskih elita. Bila je to velika ideja koja je nadvisila one koji su je realizirali u praksi.

– Srbija je – nastavlja Bešlin – promatramo li iz pozicije i tadašnjih i današnjih nacionalista, dobila ono čemu je težila: okupljanje svih Srba u jedan državnopravni okvir. Dakle, ideja o svesrpskom ujedinjenju kao temeljna ideja svih srpskih političkih i intelektualnih elita tokom 19. stoljeća tada je realizirana. Također, iz perspektive Srbije 19. i početka 20. stoljeća, ona nije bila velika država, a Jugoslavija je u odnosu na predratnu Srbiju bila velika država te garancija njezina opstanka. To su mjerila 19. stoljeća: Srbija je sebi pripojila Vojvodinu i Crnu Goru, a dodamo li zauzimanje Kosova, Sandžaka i Makedonije u balkanskim ratovima 1913., pa i ulazak u Kraljevinu SHS Države Slovenaca, Hrvata i Srba, radi se o ogromnom proširenju. To teško možete u bilo kojim tumačenjima, čak i po aršinima nacionalista, koji sve mjere teritorijalnim opsegom, smatrati porazom, a oni opet tako to predstavljaju – kaže Bešlin.

U Srbiji je danas aktualna teza da je trebala uzeti “što joj pripada”, a ne “baktati se” s Hrvatima i Slovencima koje je ujedinjenje spasilo, a oni su, po tom tumačenju, prvi rušili Jugoslaviju dok su se Srbi u ime jugoslavenstva odrekli srpstva.

– Postoje u javnosti i u historiografiji neznalice, a ponajviše na političkoj sceni, koje govore da je Srbija trebala prihvatiti “ponudu” iz Londonskog ugovora. To su gluposti. Londonski ugovor iz 1915. koji su zemlje Antante postigle s Italijom bio je tajni dokument. Nitko za njega nije znao dok ga boljševici nisu objavili. Srbiji ne samo da nitko ništa nije nudio ili s njom pregovarao nego je bilo jasno i tada da se ni jedna ekskluzivna velikodržavna ideja balkanskih naroda ne može i ne smije dopustiti. Sjetite se samo reakcija velikih sila kada je Rusija 1877. pokušala stvoriti veliku Bugarsku. Tako da je suditi Pašiću ili regentu Aleksandru zbog toga što nisu stvorili veliku Srbiju nego Jugoslaviju, besmisleno. Ali u javnosti Srbije je dosta i takvih glasova – ističe Bešlin.

TitoZagreb1945.JPG 

Aleš Gabrič kaže kako se zadnjih nekoliko godina stanje u Sloveniji u vezi s Jugoslavijom “smirilo” te da se udio povijesti u dnevnoj politici znato smanjio, i napominje da su zadnji izbori prošli bez ikakvih “povijesnih reminiscencija” koje su ranijih godina ponekad bile i u prvom planu.

– Prijašnjih godina Slovenija je bila podijeljena u raspravama o “dostignućima” ujedinjenja. No, danas nema puno rasprava o tome da je 1918. bila godina velikih nadanja. Mnoga se nisu ostvarila, ali za Slovence treba reći da je njihovo ime prvi put ravnopravno bilo spomenuto kao državotvorno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Do tada to nije bio slučaj – kaže Gabrič. – Slovenci su dobili ljub­ljansko sveučilište, obrazovanje na svom jeziku, kazalište i druge kulturne institucije, a mogućnost da tada, 1918. godine, ostvare svoju neovisnost u punom okviru svog nacionalnog prostora praktički nije postojala.

Gabrič napominje kako je “pola” Slovenije pripalo Italiji, ali da su svjesni kako su to vratili upravo zahvaljujući snazi i međunarodnom značaju Jugoslavije kao velike države koja je stajala iza tih opravdanih slovenskih zahtjeva.

– Slovenija je dobila natrag svoj teritorij i zbog značaja Jugoslavije, ali i zbog pokreta koji je bio pobjednički u Drugom svjetskom ratu, a potom je to dodatno potvrđeno Osimskim sporazumima, koje i mi i Hrvatska možemo zahvaliti tadašnjem međunarodnom položaju Jugoslavije. To je nesporno tako. Slovenija je u tome imala jako zaleđe zajedničke države koja je imala svoju težinu u tadašnjim odnosima u svijetu, koju možda tadašnja samostalna Slovenija ne bi imala – kaže Gabrič te napominje da on ne negira sve one loše strane koje je imala Jugoslavija, odnosno njeni režimi.

I Tvrtko Jakovina kaže kako ne negira ni represiju ni zatvore ni političko nasilje koja je vladalo, ali nitko nije te 1918. godine mislio u što će se ujedinjenje izroditi. – Oni koji na Jugoslaviju gledaju samo odbacivački, premda sebe ubrajaju u nacionaliste i najbolje Hrvate, zapravo na Hrvate gledaju vrlo podcjenjivački, kao jadne, nemušte, čak i robove Srba! Hrvati su bili politički čimbenik u toj državi, i to prvi put u svojoj modernoj povijesti. Davali su ministre, bili u vladama, imali najjaču oporbenu stranku te bili sposobni i spretni izboriti se za Banovinu Hrvatsku, za koju se iz ondašnje perspektive govorilo da je vrlo povoljna. Toliko samoponištavanje, samoobezvređivanje teško je razumljivo. Ispada kao da su nas okupirali. A budimo pošteni i prije svega zreli: Hrvatska nije bila okupirana. Ta ideja se nije razvijala onako kako je bila zamišljena, ali Hrvati u nju nisu ni natjerani, ni su silom uvedeni, niti su u njoj bili podređeni, pogotovo kada govorimo o Drugoj Jugoslaviji. To je 1918. godine bila prevladavajuća politička opcija prihvaćena u velikoj većini stanovništva. Hrvati su svjesno ušli u Jugoslaviju, za koju se onda još nije moglo znati kakva će biti. Te 1918., kad vam je visilo nad glavom da budete raskomadani, da vas podijele i pojedu, kako onda u takvoj situaciji to osporavati, a drugu perspektivu i soluciju nemate? – pita se Jakovina. – Time što ovako pristupamo uopće ne znači da bilo kakvim komplimentom na račun Jugoslavije želimo njezino obnavljanje, osporavamo hrvatsku neovisnost ili negiramo sve loše stvari koje je Jugoslavija u sebi nosila.

Gabrič pak navodi da, iako se sada mnogi žale i u Jugoslaviji vide samo lošu stranu ujedinjenja, na nju treba ipak gledati tek kao na jedan period naših povijesti:

– Stvorila se jedna jaka južnoslavenska država, koja je u onim okolnostima, za svakog od svojih pripadnika, nudila određenu zaštitu i realizaciju nekih očekivanja. Srbi danas tvrde da im ona nije trebala, ali tada su dobili izlaz na more, što nisu ostvarili u oba balkanska rata, a to im je bio cilj. Hrvati su također ostali na okupu i etnički i teritorijalno te su kao i Slovenci prvi put bili politički čimbenici, pogotovo u SFRJ, kada su i stvoreni državnopravni, društveni i drugi uvjeti da ostvare vlastite neovisnosti.

Meske.JPG BoraJovic.JPG

Gabrič također ističe kako neki u Sloveniji rado spominju da se “ostatak Jugoslavije gradio na slovenskim leđima”, ističući svoju razvijenost u odnosu na druge, ali kaže kako onda treba sagledati stvari u cjelini te reći kako su slovenski proizvodi plasirani i prodavani po drugim krajevima Jugoslavije te da su Slovenci, kako god, ipak imali najveću kupovnu moć.

Jakovina smatra da smo ispolitizirali 20 stoljeće. Naša ideja danas je da se Hrvate stavi u oporbu Srbima, kao i samoj ideji koja je nastala od Hrvata i Hrvatima jako puno pomogla da možda ne nestanu s tadašnje političke scene ili prestanu biti čimbenik političkih i društvenih zbivanja.

– Upravo suprotno, oni su baš tada to i postali. Sve to zanemariti radi rehabilitacije nekoliko crnih godina postojanja nesretne NDH i na njoj graditi neki povijesno-državni identitet političko je samoubojstvo i put u samodestrukciju. No prepuštanjem drugima da govore o tom periodu Jugoslavije i u naše ime mi sebe svjesno stavljamo u podređeni položaj, dopuštajući drugima da donose svoje “istine” o tom periodu koristeći našu šutnju ili odbacivanje, umjesto da raspravljamo o svim dobrim i lošim stranama ujedinjenja – kaže Jakovina. Gabrič zaključuje da Srbi, Hrvati i Slovenci možda nikada neće naći zajednički stav prema Jugoslaviji, ali da moraju pokazati razumijevanje jedni za druge, a ne samo vikati kako su “drugi” prošli bolje.

Tekst je objavljen u prošlom broju Globusa

globus.png

Kategorije: Hrvaška