Jutarnji list

Syndicate content
RSS latest articles feed for: jutarnjiList, and section: Front Page.
Updated: 2 min 36 sek od tega

TERMINATOR SE POČASTIO NOVOM PILOM Arnold Schwarzenegger s cigarom u ustima Los Angelesom provozao novi Bentley kabriolet od 260 tisuća dolara

Pet, 16/11/2018 - 13:38

Arnold Schwarzenegger počastio se novim automobilom. I to ne bilo kakvim! Naime, u srijedu je uočen u novom 265.000 dolara vrijednom crnom Bentleyu Continental GT Speed.

71-godišnji glumac i bivši guverner Kalifornije, parkirao je svojeg ljubimca i za svaki slučaj podigao krov prije nego je otišao.

Bio je odjeven u zelenu majicu i crne hlače, od sunca se zaštitio sunčanim naočalama, a u ustima je imao cigaru – baš kao što bismo i očekivali od Terminatora.

Čini se da je Arnold u svojem novom crnom kabrioletu sa žutim detaljima krenuo na nekakvu proslavu jer je sa sobom nosio torbu s poklonima, dok je muškarac iz njegove pratnje nosio tortu.

Nešto kasnije toga dana, zajedno s djevojkom Heather Milligan pridružio se Cindy Crawford i njezinom mužu te su se svi skupa uputili u Staples Center kako bi gledali utakmicu između LA Lakersa i Portland Trail Blazersa. Domaća momčad je pobijedila rezultatom 126 - 117.

profimedia-0396147884.jpg

profimedia-0396141948.jpg

profimedia-0396147889.jpg

profimedia-0396141954.jpg

profimedia-0396141958.jpg

 

 

Kategorije: Hrvaška

FARMACEUT VREĆICOM ZADAVIO SUPRUGU Želio je s novcem od njezinog životnog osiguranja u drugoj državi započeti novi život sa svojim ljubavnikom

Pet, 16/11/2018 - 13:30

Farmaceut Mitesh Patel (37) iz britanskog grada Middlesbrougha optužen je da je 15. svibnja ove godine zadavio svoju 34-godišnju suprugu Jessicu uz pomoć plastične vrećice za namirnice kako bi se domogao novca od nekoliko polica životnog osiguranja koji su glasili na njezino ime i pobjegao sa svojim ljubavnikom u Australiju, piše The Independent.

"Jessica Patel ubijena je apliciranjem pritiska na njezin vrat. Zadavljena je", rekao je na sudu tužitelj Nicholas Campbell. "Tužiteljstvo tvrdi da je plastična vrećica za namirnice korištena kao sredstvo za vezivanje i davljenje."

Mitesh Patel se na sudu ispočetka pojavljivao u svojstvu svjedoka sve do trenutka kada je policija uočila da na vratu ima ogrebotine. Tužitelj Campbell tvrdi da je Patel imao motiv za ubojstvo supruge, budući da je bila vlasnica nekoliko polica životnog osiguranja.

"Planirao je iskoristiti te novce kako bi u Australiji započeo novi život s osobom koju je istinski volio i koju je smatrao svojom srodnom dušom - drugim muškarcem", rekao je Campbell. "Mitesh i Jessica Patel zajedno su vodili ljekarnu, a upoznali su se još tijekom studija. No, Mitesh je svoju ženu varao s muškarcima koje je upoznao putem aplikacije Grindr (aplikacija korisnicima nudi mogućnost upoznavanja gej muškaraca, op.a.)."

Sud je čuo da je Patel prije čak pet godina na internetu pokušao doznati koliko je inzulina potrebno da se ubije zdrava osoba koja ne boluje od dijabetesa. Farmaceut se osim toga interesirao o "životu nakon gubitka supružnika", "ponovnoj izgradnji života godinu dana nakon gubitka supružnika" i "ugovaranju pogreba".

Patel optužbe odbacuje te tvrdi da se toga dana kući vratio iz šetnje i uočio da mu je provaljeno u dom. Porotnicima je, međutim, rečeno da je nakon ubojstva žene napustio svoj dom te da je uočen kako se čudno ponaša. Tužiteljstvo tvrdi da se Patel nakon ubojstva vratio kući, lažirao provalu i u kovčeg s odjećom sakrio tvrdi disk sa snimkama nadzornih kamera.

Suđenje još uvijek traje.

Kategorije: Hrvaška

'Dolazit ću i u Široki, i u Ljubuški, i u Žepče, i gdje god su me proglasili nepoželjnim. O, baš će mi zabraniti! Ne pada mi na pamet da to poštujem'

Pet, 16/11/2018 - 13:21

S novoizabranim (već treći put u zadnjih osam godina) članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem (54) razgovarao sam u kongresnoj dvorani hotela “Antunović”, na zapadnoj periferiji Zagreba, gdje inače odsjeda kada dođe u glavni grad Hrvatske. Iako smo vrlo povjerljivo dogovorili taj sastanak, brzo se pročulo da je Željko Komšić u Zagrebu, pa je u hotel “Antunović”, tijekom našeg razgovora, dojurila i ekipa TV Nove, želeći s s njime obaviti kraći razgovor. Komšić je, međutim, odbio dati bilo kakvu izjavu za televiziju.

Željko Komšić danas je u žarištu, osobito nakon što ga je velik broj mjesta, gradova i općina u BiH, s većinskim hrvatskim stanovništvom, proglasio, neslužbeno, persona non grata. To jest nepoželjnim u svojim sredinama.

U okvirima bosanskohercegovačke političke scene, Željko Komšić predsjednik je političke stranke Demokratska fronta, koja ima tri zastupnika u državnom parlamentu. Jedan je od te trojice Hrvat (Vlatko Glavaš), a druga dvojica Bošnjaci. Komšić mi je rekao da je samo malo nedostajalo da Demokratska fronta ima i četvrtog zastup­nika u parlamentu, a taj je trebao biti Srbin (Milan Dunović, inače potpredsjednik Federacije BiH).

Ranije, prije razlaza sa Zlatkom Lagumdžijom, Komšić je bio istaknuti član bosanskohercegovačkoga SDP-a.

U svojoj dosadašnjoj političkoj karijeri Komšić je bio i načelnik općine Novo Sarajevo (u dva mandata) te prvi veleposlanik BiH u Srbiji i Crnoj Gori.

Nakon razgovora sa mnom, u hotelu “Antunović”, Komšić je ručao s bivšim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem.

Je li ovo vaš prvi boravak u Hrvatskoj, otkako ste i treći put izabrani u Predsjedništvo BiH?

- Ako ne računam nedavni prolazak kroz Hrvatsku i put u Sloveniju - jest.

Kako se osjećate u Hrvatskoj nakon što ste u mnogim mjestima i općinama u BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom proglašeni, neslužbeno, persona non grata? Imate li kakvu nelagodu ili strah? Bojite li se da biste mogli doživjeti kakvu neugodnu situaciju ili incident?

- Ne, nemam takav osjećaj. Prvo, to je apsurdno: persona non grata u svojoj zemlji. I smiješno. Nije mi jasno što to konkretno znači. Osim toga, svakog vikenda boravim u takvoj jednoj sredini: u Travniku, Vitezu, Novoj Biloj... I nikad mi se tamo ništa ružno nije dogodilo.

Vjerujete li da imate simpatizere među građanima ovdje u Hrvatskoj?

- Vjerujem da imam, sudeći po komentarima na društvenim mrežama. Čak možda da imam više simpatija nego antipatija. Ali ne mogu vas svi voljeti, pogotovo kad se bavite politikom.

Ima li na hrvatskoj političkoj sceni nekih političara i političkih stranaka koji vas podupiru?

- Imam kontakt s bivšim predsjednikom RH Stipom Mesićem. S bivšom ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić i s njezinim bratom Zoranom Pusićem nisam imao kontakt, ali njihove izjave doživljavam kao jednu vrstu podrške... Ali i s nekim generalima HV-a i HVO-a, ali njihova imena neću spominjati da im ne pravim probleme.

Na početku razgovora da provjerimo neke ključne brojke. Na ovim nedavno održanim izborima u Bosni i Hercegovini vi ste od 220 tisuća dobivenih glasova 98 posto dobili od Bošnjaka...

- Ne znam odakle vam takva računica. Koliko znam, takvu računicu nitko u BiH ne pravi. Bojim se da vam to nije točno.

Ispravite me.

- Kažem vam da je nemoguće tu računicu izvesti, jer se ljudi, kad izlaze na izbore, ne identificiraju po etničkoj pripadnosti. Nemoguće je to znati. Dakle, sve je to hipotetički.

A za Dragana Čovića je, kako on sam i HDZ BiH kažu, glasovalo oko 80 posto Hrvata...

- Ni to nije točno. Jedino ako računate na to da je na izbore izišlo samo oko 40 posto Hrvata, možete tako govoriti. Jer, da je za Čovića glasalo 80 posto, onda bi on bio izabran i bio bi vjerojatno član Predsjedništva BiH s najviše glasova.

Tvrdi se da ste vi dobili glasove tek nešto više od 1 posto Hrvata koji su ispunili biračke listiće...

- Kažem vam: ne postoji metoda po kojoj se to može pouzdano ustvrditi. To je isto kao da vam ja kažem da sam dobio 20 ili 30 posto, pa vi izvolite provjeriti.

Dobro, možemo li se složiti s time da su vas kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali Bošnjaci?

- Po našem Ustavu, ne postoji srpski, hrvatski i bošnjački član Predsjedništva. Postoji član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, koji dolazi s teritorija Republike Srpske. A, po Ustavu, postoje i dva člana Predsjedništva koji dolaze s teritorija Federacije BiH - i jedan je iz reda hrvatskog, a drugi iz reda bošnjačkog naroda. Izborna jedinica za članove Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i iz reda hrvatskog naroda jest Federacija BiH. I za njih mogu glasati svi građani, bez obzira na etničku pripadnost, koji žive u Federaciji. To je tako po Ustavu. Dakle, legalitet i legitimitet članova Predsjedništva kod nas se ne izvlači iz etničkih grupa, iz naroda, nego se izvlači iz građana koji žive ili u Republici Srpskoj ili u Federaciji.

Koga vi, zapravo, predstavljate u Predsjedništvu BiH?

- Građane BiH. Jer mi je to obveza, po Ustavu BiH. Način izbora je jedno, a moja ustavna obveza jest da predstavljam cijelu BiH, i sve narode i građane BiH. Kad polažemo zakletvu, kao članovi Predsjedništva BiH, mi se zaklinjemo da ćemo braniti teritorijalni integritet i suverenitet BiH, da ćemo štititi Ustav i sve narode i građane u BiH. Neovisno o tome kako smo došli u Predsjedništvo, nama nije obveza da branimo i štitimo samo one koji su glasali za nas nego nam je obveza da branimo i štitimo i one koji nisu glasali za nas, ne žive u istom entitetu kao mi, pa nas čak ne vole, ili nas, da idem još dalje - i mrze.

Upravo sam vas to mislio pitati: u izbornu utrku ušli ste kao Hrvat, dakle s nacionalnim određenjem kao uvjetom kandidature, a sad kad ste izabrani u sam vrh državnih vlasti ponašate se kao “građanin”, koji nema nikakve obveze prema narodu koji nominalno predstavljate. Nije li to kontradikcija, a netko će možda reći i - politički inženjering?

- Nije to kontradikcija. Kontradiktorna vam je rečenica koju ste izgovorili. Tko kaže da ja kao član Predsjedništva BiH imam obavezu prema samo jednome narodu? Ja imam obaveze prema svima - to uključuje i Hrvate, i Srbe, i Bošnjake, i Židove, i Rome. Kod nas, u Bosni i Hercegovini, ni legalitet ni legitimitet ne izvlače se iz naroda, nego iz građana. Treba samo pročitati naš Ustav i bit će vam sve jasno.

Kako se vi osobno nacionalno izjašnjavate - kad vas netko pita što ste vi, po nacionalnosti?

- Pa, Hrvat sam, to nije sporno. Ja sam Hrvat, po svom habitusu, tako sam odgajan. Tako sam živio, ne shvaćam zašto se uopće nekome moram pravdati za to. Zašto je to bitna karakteristika? Jesam li bolji čovjek, ili gori, zbog toga?

U predizbornoj kampanji ste barem jednom rekli za sebe da ste Bosanac. Ili čak - “Bosanac nad Bosancima”... Uputili ste, dakle, poruku da niste samo Hrvat nego i još nešto?

- To je moj identitet. Objasnite mi: gdje se sudara biti Hrvat, biti Srbin, biti Bošnjak s tim da si Bosanac ili Hercegovac? I zašto je to nužno u sukobu, zašto morate biti ili ovo ili ono? To su naši identiteti. U nama postoji više identiteta, ovisno o tome do čega nam je jako stalo. Dopustite da meni moja domovina daje identitet, kao što mi ga daje i moja etnička pripadnost. Kao što mi ga daje i religija, odnosno moj ateizam. A identitet mi daje čak i NK Željezničar, za koji navijam. Dakle, ja sam i Bosanac. A volim za sebe reći i da sam Bosanac i Hercegovac, iako se Hercegovci ne žele miješati s Bosancima, oni hoće biti posebno. Mogu shvatiti i razumjeti kad mi netko nastupa isključivo s etničke osnove, ali tražim da i on mene shvati i razumije, i prihvati kao ravnopravnog sugovornika i partnera, u ovoj bosanskohercegovačkoj priči, s ovakvim idejama i stavovima koje ja zastupam.

Što uopće znači taj pojam - “Bosanac”? Kad kažemo “Bošnjak”, znamo što je to, ali “Bosanac” - to malo lebdi u zraku. Što to jest?

- Nemam ja nikakvu ambiciju da se stvara neka nadnacija, ili nova nacija. Jer, to ne može. Nisu to procesi koje možete administrativno uređivati. Ne možete takvo što čak ni u Ustav unijeti. Mi smo u našoj, bosanskohercegovačkoj, povijesti imali pokušaj Benjamina Kallaya (1839.-1903.) da napravi tzv. bosansku naciju. Ali to je propalo. Takvu vrstu društveno-povijesnog eksperimenta nemoguće je izvesti nekim administrativnim normama. Ali to je naš identitet. Biti Bosanac ili Hercegovac definitivno je dio našeg identiteta.

Kad odemo u bilo koji grad, primjerice, u Srbiji, svi će na temelju našeg akcenta, načina kako govorimo, odmah reći da smo Bosanci. Nitko neće reći da ste Srbin, ni Hrvat, ni Bošnjak - nego kaže: Bosanac. Je li to onda dio našeg identiteta? Naravno da jest. Ali, ponavljam, meni nije ambicija stvaranje nove, četvrte nacije ili nadnacije u BiH. Ja imam jednu drugu ambiciju: da u Ustavu BiH - u središtu tog Ustava - bude individua. Čovjek.

Drugim riječima, vi ste za koncepciju građanske BiH?

- Tako je. Pojedinac u centru sistema. Osoba. Njegova prava i njegovo dostojanstvo. I njegove obveze prema državi, prema zajednici.

Je li to ono što se političkim rječnikom kaže “jedan građanin - jedan glas”?

- U suštini znači to.

Ali tu imamo jednu zamku. O tome mi je puno govorio srpski intelektualac i akademik SANU Mihailo Marković, inače autor programa Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (iz 1990.). Otvoreno mi je rekao da je načelo “jedan građanin - jedan glas” bilo u funkciji uspostavljanja nove hegemonije srpskoga naroda u Titovoj SFR Jugoslaviji.

- Vidite, upravo zbog takvog koncepta za koji se zalagala srpska politika i srpska inteligencija Jugoslavija i jest propala. U to sam duboko uvjeren. Ali, molim vas, čuvajte se analogija. Po čemu je to BiH slična Jugoslaviji?

Po tome što su Bošnjaci također najbrojniji narod u BiH, slično kao što su to bili i Srbi u Jugoslaviji.

- Odlično. I zamislite što se dogodilo. To ste vi sami ustvrdili - u ciframa koje ste mi čitali na početku razgovora. Ti su Bošnjaci izabrali nekoga tko nije Bošnjak.

Točno. Bošnjaci su, na ovim zadnjim izborima u BiH, izabrali vas.

- Da, nekoga tko nije Bošnjak.

Ali nisu vas izabrali Hrvati nego Bošnjaci.

- Pazite, ja se vraćam samo na vaše riječi.

A ja se vraćam na vaše.

- Dobro, vratite se slobodno. Ali to je apsurdnost te teze. To je jedno. A drugo: po čemu vi možete, na temelju kojih argumenata, socioloških, povijesnih, filozofskih, kakvih god hoćete, praviti analogiju između Jugoslavije i Bosne i Hercegovine? Jugoslavija je ipak bila versajska tvorevina, tvorevina sila pobjednica u Prvome svjetskom ratu. Bez njihove volje ne bi bilo Jugoslavije. A BiH je mnogo starija od Jugoslavije. Po pisanim tragovima, po Povelji Kulina bana (iz 1189.) itd., BiH je kraljevina stara gotovo tisuću godina. U njoj su i u ta davna vremena živjeli neki ljudi, postojalo je neko stanovništvo. Nikako ne možete izvlačiti paralelu između stanja u Jugoslaviji i BiH. Do nacionalnog osvještenja - možemo ga zvati i dijeljenja - u BiH dolazi, u punom značenju te riječi, tek onda kada se javljaju nacionalni pokreti u Srbiji i Hrvatskoj. Ali, dominantno, pod utjecajem vjere: islama, kao tada dominantne religije u BiH, pravoslavlja i katoličanstva. Dakle, nema paralele između BiH i Jugoslavije.

zeljko-komsic8.jpg 

Mogao bih onda to i ovako reći, u najopćenitijem smislu: načelo “jedan građanin - jedan glas” u pravilu više odgovara onome narodu koji je u državi ili zajednici o kojoj je riječ najveći i najbrojniji, dok najmanje odgovara onome narodu koji je u toj istoj državi najmanji i najmalobrojniji. Slažemo li se oko toga?

- Načelno da. Ali pokušat ću vam - eto baš na primjeru “optužaba” protiv mene - dokazati koliko je to apsurdno. Ako dođete u Bosnu i Hercegovinu, savjetujem vam da odete u Vareš. Otiđite sad. U Varešu danas dominantno žive Bošnjaci. Znate li tko je načelnik općine? Hrvat. Iz HDZ-a. Ako ćemo tjerati mak na konac, i služiti se takvom metodologijom i logikom na kojoj vi inzistirate, njega su izabrali Bošnjaci. Pitao sam te ljude, članove moje stranke, Demokratske fronte, je li taj načelnik općine dobar čovjek. Kažu: Odličan je, radi za sve nas. Ja kažem: Molim vas, glasajte opet za njega! Što vi mislite, je li to dobro ili je to loše? Meni nekako izgleda da je to dobro.

To je u redu, htio sam samo reći da pravilo “jedan građanin - jedan glas” u ovoj sadašnjoj situaciji, odgovara najbrojnijem narodu, dakle Bošnjacima, a ne odgovara najmanjem, tj. Hrvatima.

- Ali na kojoj razini organizacije to odgovara? O.K., evo slažem se s vama. Zaboravimo sve ovo što ja pričam. Hipotetički zaboravimo. Možemo li tako onda na svakom koraku, na svakom dijelu teritorija BiH? I u lokalnoj zajednici, i u entitetu, i u državi? Evo, neka sve bude jedan kroz tri. Hipotetički. Mislite li da bi ti koji su danas najglasniji u ovoj priči, kako su u Bosni i Hercegovini majorizirani, pristali na to da taj princip, jedan kroz tri, dadnu, primjerice, u Širokom Brijegu? Bez obzira na to što tamo nema pripadnika drugih naroda; možda ima jedan Srbin, ili dva Bošnjaka... Mislite li da bi na to pristali? Ili je ovdje riječ o dvostrukim standardima? Dakle, ne možete se zalagati na jednom nivou za jedan princip, a na drugom nivou za drugi.

Nije li poučno vidjeti kako je Josip Broz Tito, svojedobno, uredio odnose u višenacionalnoj Jugoslaviji, i koliku je važnost davao naciji?

- Pustite Tita, Tito je davno umro. Partija je ta nestala, promijenile su se potpuno društvene okolnosti... Ali imam još nešto vezano za Tita. Nemojte misliti da ja princip konstitutivnosti doživljavam kao apsolutno historijski negativan princip. Naprotiv. Taj princip zapravo nije inovacija jugoslavenskih komunista, nego je inovacija - sovjetskih komunista. To je bio način pomoću kojega su sovjetski komunisti htjeli očuvati onu svoju veliku državu, Sovjetski Savez, i riješiti etničke odnose u njoj. A, oprostite, onako velika država nije nastala prirodnim putem i stjecajem bilo kakvih demokratskih okolnosti, nego, prije svega, vojnim osvajanjima. I onda su jugoslavenski komunisti i ideološki preuzeli od svojih sovjetskih drugova taj isti koncept uređenja - ali u Jugoslaviji. Koncept konstitutivnosti, koji je u SR BiH bio lansiran kroz onih čuvenih tri “niti - niti - niti”, kroz ustavnu proklamaciju da BiH nije “ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego je i srpska i hrvatska i muslimanska”, u tom je povijesnom razdoblju, kada je postojala samo jedna partija, KPJ, kasnije SKJ, bio pozitivan. Zašto? Zato što je taj koncept i ta politika čuvala BiH. Konstitutivnost je čuvala BiH, odbijajući i Zagreb i Beograd od BiH. Međutim, kad su se promijenile društvene okolnosti, pa nema više ni Sovjetskog Saveza ni KP SSSR-a, odustalo se od tog principa konstitutivnosti upravo tamo gdje je on rođen. Kod nas se raspala Jugoslavija. Nema više SKJ. I što nam se događa? Da se princip konstitutivnosti koristi kao sociološka osnova za disoluciju zemlje, tj. u ovome našem slučaju Bosne i Hercegovine. Ja nikako ne mogu pristati da je to potpuno historijski i sociološki ispravno. Valja, po meni, tražiti novi put. A novi put se nalazi evo ovdje kod vas, u Hrvatskoj. Eto ga tu u Sloveniji, eno ga malo dalje u Austriji, eno ga tamo u Njemačkoj, u Velikoj Britaniji... Eno ga u Španjolskoj. O tome ja govorim.

Kako bi to trebala izgledati “čista” građanska država BiH, u kojoj nacio­nalnost - možda grubo rečeno - ne znači ništa, ili znači malo? Što bi u takvoj državi značila određenja Hrvat, Srbin, Bošnjak?

- Isto što i danas znače.

Što?

- Isto. Vi ste Hrvat, onaj je Srbin, onaj je Bošnjak, onaj je Rom, onaj je Židov, onaj je Ukrajinac, ima i takvih...

Ali to mi se nekako više čini kao puka etnička određenja, a ne i konstitutivni, državotvorni narodi...

- Sačekajte malo, dolazimo do velikog problema: zašto su Hrvati, Srbi i Bošnjaci državotvorni narodi, a, primjerice, Židovi u BiH to nisu?

Zato što tako ne piše u Ustavu BiH.

- Točno. Tako ne piše u Ustavu. I bit će tako dok god piše u Ustavu. Zato se borimo da se to promijeni.

Znači, treba mijenjati Ustav?

- Da. Pritom imamo i obvezu, međunarodnu, vezanu za četiri presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, koje treba implementirati. Taj je sud, kroz četiri slučaja, prepoznao diskriminirajuće odredbe koje imamo ugrađene u Ustav BiH, a koje prije svega proizlaze iz dizanja tog etničkog na pijedestal. Jedan je slučaj “Sejdić - Finci”, koji govori o diskriminaciji prema građanima BiH koji nisu pripadnici jednoga od konstitutivnih naroda. A ostala tri slučaja - “Zornić”, “Pilav” i “Šlaka” - govore o diskriminaciji građana BiH na račun njihove etničke pripadnosti, ali zato što jesu pripadnici konstitutivnih naroda.

Koju bi to formulaciju trebalo promijeniti u Ustavu BiH? Odnosno, na što bi trebalo staviti naglasak?

- Da je BiH, prije svega, država građana, sa svim onim što građani i jesu. Mi moramo pobjeći od ovoga koncepta o kojem sada razgovaramo i staviti građanina, pojedinca, u centar ustavnog uređenja BiH.

To onda znači micanje odrednice da su tri naroda - hrvatski, bošnjački i srpski - konstitutivni?

- Mi imamo obvezu da i one druge koji to nisu dovedemo u isti start. Moraju i oni koji nisu Srbi, Hrvati i Bošnjaci biti u istom startu i imati iste mogućnosti. Židov, Rom, djeca iz mješovitih brakova, rođena u braku pripadnika dva različita konstitutivna naroda - ne mogu se, po postojećem Ustavu, kandidirati u Predsjedništvo BiH, na mjesto na kojem sam ja sada. Zašto ih praviti društvenim invalidima, a rođeni su u BiH? To je njihova zemlja, koliko i moja, koliko i Hrvata, Srba i Bošnjaka. Znate li otkad su Židovi u BiH? Zašto to ne bi bila i njihova zemlja? Zašto ne bi bila i zemlja Roma?

A koliko ih ima?

- Ama da ima i jedan. Da i jedan ima - mora imati ista prava kao i ja. Isti start barem. Mora biti Ustavom izjednačen sa mnom. Odnosno s njim, s drugim.

Ali koja ih kategorija onda ujedinjuje?

- Građani.

U Francuskoj ste Francuz, a što ste onda ovdje?

- Građanin ste.

Ali ne postoji zemlja u kojoj ćete u rubrici nacionalnost upisati da ste građanin. Morate nešto upisati.

- Ali što ima veze što ćete upisati u rubriku? Eto upišite: Hrvat, Bošnjak, Srbin, svejedno mi je.

Što biste vi upisali?

- Ja bih upisao: Hrvat. Ne bih odustao od toga. Zašto bih od toga odustao? Ali zašto bih bio preferiran ili zašto bih bio onemogućen zbog toga u bilo čemu? Što mi to daje preferenciju u zemlji u kojoj imate ljude koji nisu Bošnjaci, Srbi i Hrvati, i jedina im je “mana” to što nisu konstitutivni? Ne mogu pristati da je to u redu. To nije u redu. To je segregacijski. To je ružno. To je neravnopravno. Nijedna civilizirana zemlja ne živi po tim standardima. Bar nisu napisani nigdje u njihovim aktima, ustavima.

Kako može proći ta promjena Ustava BiH, o kojoj govorite?

- Može proći samo u parlamentu. To je jedini način da to prođe. Doći će to. To mora doći.

Kada?

- Pa evo, ako otvorimo priču o promjenama Ustava. Ako ćemo na fer način razgovarati. Evo, dajte, stavite nam te presude Europskog suda za ljudska prava na stol, jer nam je to i međunarodna obveza, Europljani nas pritišću da to realiziramo. Stavite ih, dakle, na stol. Ako krenete u realizaciju tih presuda, doći ćete do ovoga o čemu sad razgovaramo.

Bi li Hrvati, Srbi i Bošnjaci time što bi prije svega bili građani pomalo gubili svoje hrvatstvo, srpstvo, bošnjaštvo i s vremenom postali Bosanci odnosno Hercegovci?

- Ne znam vam odgovoriti na to pitanje, ali imam jednu drugu vrstu pitanja. Odselimo se, hipotetički, s ovih prostora, kao što se ljudi i sele iz moje ili vaše zemlje. Odselili smo se u SAD, u Švedsku, u Australiju, u Novi Zeland... Imamo djecu, stariju ili mlađu. Ili nam se rode djeca - tamo u SAD-u, Švedskoj, Australiji, Novom Zelandu... I što su ta naša djeca? Meni iskustvo govori - barem ono što sam ja imao prilike vidjeti u dijaspori - da su ona rijetko, vrlo rijetko Srbi, Hrvati i Bošnjaci; većinom su to Šveđani, Amerikanci, Australci, Novozelanđani, Nijemci...

E sad, što bi bilo kad bi bilo - to je pitanje vrlo rizično primjenjivati u povijesti. I na prošlost i na budućnost.

No kako bi se stanovnici BiH u toj čistoj građanskoj koncepciji države trebali deklarirati, odnosno što bi trebali napisati u službenim dokumentima u rubrici “nacionalnost”?

- Što god hoće. Ili Srbi, ili Hrvati, ili Bošnjaci - ili, recimo, Eskimi; imali smo i to u našim popisima, ljudi su se naprosto iz revolta upisali kao Eskimi. Neka napišu što god hoće. Ali ne smiju biti preferirani ni oštećeni zbog svojega etničkog određenja. To je suština priče.

Evo, razgovaramo o ustavnoj definiciji BiH i o vašem projektu promjene Ustava, ali činjenica je da ste vi gotovo u svim mjestima u kojima su Hrvati većina, u BiH, proglašeni persona non grata. Koji je onda smisao vašeg izbora i svih vaših nastojanja? Ako to predstavnici hrvatskog naroda ne prihvaćaju...

- To su predstavnici HDZ-a, zaustavite se malo. Daleko odosmo. Znači, po vama, HDZ jest jednako hrvatski narod. Mislim da je to malo preslobodno izvučeno. Da je to tako, ja vam sad tvrdim, Dragan Čović bi bio nepobjediv.

zeljko-komsic-06.jpg 

On je osvojio 80 posto...

-... od 40 posto izišlih na izbore.

Ali nikad na izborima ne iziđu svi. Ni u jednoj državi.

- To nije moj problem. To je njegov problem. Ja ne igram na tom terenu. On igra na tom terenu, ja ne želim igrati na tom terenu. Ja s vama pričam o terenu na kojem ja igram. I na kraju krajeva, što to znači - persona non grata?

To znači da ste nepoželjni u tim sredinama. I da više tamo ne dolazite.

- O, baš će mi zabraniti!

Namjeravate li poštovati taj zahtjev, da ste nepoželjni i da ne dolazite?

- Ne pada mi na pamet. Sve što mogu od mene dobiti jest to da ću im pokazati da je to glupost što su napravili, i to na dva načina. Jedan - dolazit ću. A drugi, stojim im na raspolaganju kad im god što zatreba. I u Širokom Brijegu, i u Ljubuškom, i u Posušju - svagdje.

Ali oni vas neće.

- Ali ja ću njima pomoći. A znate kako? O.K., neki načelnik općine ne želi da ja tamo dođem. Pa k njemu neću ni doći.

Nije u pitanju samo načelnik općine, tu je i...

- Tko? HDZ.

Dobro, taj HDZ ima jednu snagu, to je ipak najjača politička stranka Hrvata u BiH.

- I koliko glasova uzme? Ne može ni pola od Hrvata dobaciti. E, toliko je jak. Ali pokušat ću banalizirati priču. Dakle, meni ne pada na pamet da se ja tamo nekom načelniku općine ili funkcioneru HDZ-a dokazujem. Točka. Druga rečenica: sve što stanovnicima te općine treba, uključujući i HDZ i tog načelnika, a trebat će im, stojim im na raspolaganju. Jer to mi je posao - treba imati na umu da mnogo stvari prolazi kroz naše ruke, u Predsjedništvu BiH. Neka znaju da to što prave takve gluposti neće biti prepreka da ja taj posao odradim za njih. Dakle, niti jedna od tih općina - ako hoćete sad da budem dokraja banalan - ne može dobiti niti jedan međunarodni kredit, za bilo što, a da ja, u Predsjedništvu, ne dignem ruku.

To znači da, kao član Predsjedništva BiH, imate veliku moć.

- Da, kao član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Dakle, taj se kredit ne može dobiti ako jedan član Predsjedništva ne digne ruku i ne kaže: “Ja sam za.” Jer te se odluke donose konsenzusom. Dakle, poručujem im: to što ste vi mene proglasili persona non grata, vama na obraz! O.K., ja s tim mogu živjeti. Jer politika, HDZ-ova, koja je to napravila, nije nešto do čega je meni stalo, niti mi treba u životu uopće. Ali nema veze, i kad ste to napravili, računajte na mene, da ću vam pomoći i da ću sve učiniti za vas i za vaše lokalne zajednice, da vam bude bolje. A to znači: što god vi o meni mislili, ja vas volim! Jer ste moji. Kao građani BiH.

Koliko ja poznajem HDZ BiH, oni nikada neće podržati vaš koncept promjene Ustava BiH gdje bi se brisala odredba o konstitutivnosti hrvatskoga i drugih dvaju naroda u BiH...

- Neću ni ja nikad podržati njihov koncept dalje podjele BiH. I gdje smo sada?

Zašto je ustavno načelo o konstitutivnosti naroda u BiH vama neprihvatljivo?

- Zato što postaje problem. Zato što ga koriste za disoluciju BiH. Stvara stalne konflikte. Treba raditi na novom modelu, novom konceptu. Ovo načelo postaje osnova za disoluciju, za raspad, rasturanje BiH. A na terenu nas praktički stalno vodi u konflikte. Stalno smo u nekim svađama koje dominantno imaju etničku crtu. Svi ovi današnji veliki borci za prava svojih naroda - sve su vam to bivši komunisti - osim Izetbegovića, koji nikada nije bio komunist - a po naravi političari tehnomenadžeri, koji znaju tehnike upravljanja ljudima. Pogledajte samo koliko su “teški” i odakle im sve to što su stekli. A nitko se od njih nije borio za svoj narod, pa čak ni s puškom. Od svih tih lidera. Više cijenim onoga tko se s puškom borio, pa čak i protiv mene.

Kakav je vaš odnos s najmoćnijim i najutjecajnijim bošnjačkim političarom, Bakirom Izetbegovićem?

- S njim sam jedino blizak oko toga da BiH mora opstati pod svaku cijenu. Kao država. U granicama kakve jesu. Isto tako, on kaže da je zaista za euroatlantske integracije, tj. za to da BiH bude članica NATO-a i EU, i mogu reći da se i u tome slažemo.

Kako na vašu političku filozofiju i praktičnu politiku gledaju Amerikanci, tj. veleposlanica SAD-a, kako predstavnici EU, a kako visoki predstavnik Inzko?

- Mislim da im je blisko ovo o čemu vam govorim. Bar sudeći po razgovorima koje smo imali oko izmjena izbornog zakona i stavovima o građanskom konceptu BiH. Oni, otprilike, dijele iste vrijednosti kao i ove koje sam vam ja iznosio. Na kraju, i njihove su države organizirane tako, na tom sistemu vrijednosti.

Ni Vlada RH ni predsjednica RH ni Hrvatski sabor nisu vas, doduše, proglasili nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, ali vam svim političkim neformalnim gestama poručuju da vas ne prihvaćaju...

- Što mi drugo preostaje nego da poštujem takav njihov izbor? A ja im stojim na raspolaganju, za svaku vrstu suradnje između naših zemalja.

Koji su vaši obiteljski korijeni? Otac, majka...

- Otac mi je još uvijek živ. Marko. Hrvat po nacionalnosti. U mirovini je, bio je službenik Zavoda za mirovinsko osiguranje. Moja pokojna mati, Danica, djevojački Stanić, Srpkinja po nacionalnosti, rođena je, interesantno, na početku Drugoga svjetskog rata, i to, vjerovali ili ne, 10. travnja 1941., u zbjegu, u šumi. A poginula je 1. kolovoza 1992. - u Sarajevu, na početku rata u BiH.

Čiji metak ju je pogodio?

- Zna se tko je pucao na nas. Vojska Republike Srpske. Ja sam je pronašao mrtvu, i oprostite što malo nisam voljan da o tim stvarima pričam. Imam i sestru, Željku. Mlađa je od mene sedam godina. I ona je službenica, nije završila fakultet nikada. Rat ju je omeo u svemu. A bila je dobra studentica Elektrotehničkog fakulteta. Ja sam rođen u Sarajevu 1964. Cijeli sam život proveo u Sarajevu. Školovao sam se u Sarajevu, i diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu - još prije rata u BiH. To posebno ističem, jer sam ponosan na svoje obrazovanje i profesore.

Kad ste se oženili?

- Godine 1996., kad je završio rat. Supruga mi se zove Sabina. Imamo kćer Lanu, sad joj je 13 godina. Nemam nešto posebno značajno od imovine.

Kako ste se politički formirali, jeste li ikad razvili nacionalnu svijest o sebi kao Hrvatu?

- Još kao maloljetan primljen sam u SK u trećem razredu Treće gimnazije u Sarajevu. Bio sam ponosan na to. Bila mi je velika čast. Nakon rata ponovno sam se politički aktivirao, dakako u SDP-u. Jer to je ta ideja. SDP za sebe kaže da je nasljednik te Partije. Iz SDP-a sam izišao 2012. Jedan od razloga za moj izlazak iz SDP-a bio je taj što je tadašnji moj predsjednik i prijatelj Zlatko Lagumdžija potpisao s Draganom Čovićem sporazum koji mu daje sve ono što on danas traži. S pitanjem nacionalnosti prvi sam se put, iskreno da vam kažem, susreo u JNA, 1982. U lošem smislu. Tek sam tada vidio ono od čega sam dotad bio sačuvan.

Što se dogodilo?

- Pa tako, ti neki šovinistički ispadi. Od ljudi koji su bili sa mnom u JNA. Pazite to je bilo 1982. Godine 1980. umro je Tito, a 1981. izbile su demonstracije na Kosovu. Ja sam živio u okruženju koje je bilo pošteđeno svega toga. Živjeli smo taj neki svoj identitet, iskazujući ga prije svega kroz obilježavanje religijskih praznika. Kao dijete sam išao u crkvu i molio se Bogu. I onda - u JNA sam se susreo s nečim što je za mene bio šok. Da čovjek, vojnik, kaže pred nama, ne znajući ni tko smo ni što smo, da sve Albance treba pobiti. Tad sam prvi put čuo tako strašne riječi. Ili sam čuo: “Pusti ga, on je musliman.” To je za mene bilo nešto duboko razočaravajuće. E, tada ja postajem svjestan nekih stvari. Malo-pomalo, počeo sam obraćati pažnju na to. Onda odem k prijatelju u zapadnu Hercegovinu, tamo gdje sam danas persona non grata, pa kad me pitaju kako mi se zove djevojka, ja kažem: “Jasna.” A oni kažu: “Dobro je, naša je.” “Kako mislite: naša je? Moja je, nije naša.” Dakle, govorim vam o tom otrovu nacionalizma koji je postojao među nama. I je li vrijeme da ga se rješavamo? Ili ćemo i dalje ostati otrovani tako, i sve vrtjeti kroz tu priču?

Kad smo kod vojske - zašto ste se 1992. priključili Armiji BiH, a ne HVO-u?

- U Armiju BiH sam otišao zato što mi je tu bila većina prijatelja. To je jedna stvar. I druga stvar: zato što su se ljudi koji su išli u Armiju BiH željeli stvarno boriti. I za svoju kuću i za svoju zemlju. Eto zato sam otišao u Armiju BiH.

Pa svi su se u ratu htjeli boriti...

- Mislite? Pa baš i nisu svi. Neki su željeli da dobro prođu u ratu, neki su željeli švercati, neki su švercali i zaradili velike pare u ratu... Ali ovdje su bili ljudi koji su ipak željeli da se bore.

Čime ste zaslužili odličje “Zlatni ljiljan”? I što to u biti znači?

- To je najveće ratno priznanje koje se dodjeljivalo Armiji BiH. Dodjeljuje se za iskazanu osobnu hrabrost. U mom slučaju, bila je jedna dosta teška situacija za mene, u kojoj sam gotovo poginuo - na Nišićkoj visoravni, kraj Sarajeva.

To ste ratovali protiv Srba?

- Da. Znači, ako vas pitaju što Željko Kom­šić ima u sebi hrvatsko, vjerujte da odgovor nije hrvatski geler. U meni je četnički geler, ako hoćete tako. On je u meni, ako aludirate na to.

Imate 13-godišnju kćer. Kako će se ona, kao dijete iz mješovitog braka, izjašnjavati?

- Svejedno mi je jer će ona uvijek biti moje dijete. Uvijek, bez obzira na to što će reći. Nebitno mi je... Građanska BiH - to je ideja za koju ja živim. Politička. Da su svi ljudi isti. Naravno, do promjene Ustava BiH može doći samo demokratskim putem, nikako drugačije. Ne dolazi u obzir da se to učini silom, ni međunarodnom intervencijom. Jer sve što se uradi ili silom ili međunarodnom intervencijom na kraju krajeva nema svoje zdrave temelje i može propasti. Dakle, samo demokratski, ako ljudi to žele i vjeruju u to. Dovoljan broj ljudi.

ccc.jpg

Kategorije: Hrvaška

ŽALBA NA PRESUDU ZA STRAVIČAN ZLOČIN KOJI JE ŠOKIRAO HRVATSKU 'Zaklala nam je oca i nožem krenula i na nas, a dobila je ovakvu kaznu?! Sramotno'

Pet, 16/11/2018 - 13:07

Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je žalbu na presudu kojom je Slađana Brkić (27) za krvavo ubojstvo nožem partnera Deana Slivara (46) u Goli kod Koprivnice osuđena na deset godina zatvora.

– Žalba je podnesena zbog odluke o kazni jer smatramo da duljina trajanja izrečene kazne zatvora ne odražava u dovoljnoj mjeri težinu utvrđenih otegotnih okolnosti. Kazneno djelo počinjeno je u prisutnosti troje maloljetne djece žrtve i maloljetnog djeteta optuženice, a tu je i postupanje optuženice nakon počinjenja djela. Zato predlažemo da se optuženici izrekne kazna zatvora u duljem trajanju – naveli su u varaždinskom Županijskom državnom odvjetništvu, piše Podravski.hr.

Strašan zločin Slađana je počinila 15. veljače ove godine, kad je dvama ubodima u prsni koš nožem dužine oštrice 16 centimetara ubila nevjenčanog supruga Deana Slivara. Sve se to dogodilo pred četvoro malodobne djece.

Davor Slivar, brat ubijenog Deana, nije skrivao riječi gorčine za presudu koja je, kako kaže, sramotno blaga. Nakon bratova ubojstva, Davor se zajedno sa suprugom prihvatio vrlo odgovorne zadaće, brige o djeci koja su ostala bez oca, jedinog bližeg roda zato što im je majka još prije preminula od karcinoma. Riječ je o djevojčicama starim 16 i 12 i dječaku starom 15 godina koji su bili jedini svjedoci krvavog ubojstva.

– Djecu je presuda jako potresla. Nisu išli u školu, a ponovno smo ih odveli u kliniku u Zagreb kako bi im se pomoglo. Bili su jako deprimirani. Rekli su mi: “Stric, pa više se dobije za nekakvu krađu nego kaj je ona za tatu dobila”. Slađana ga nije samo ubila, ona ga je masakrirala. Deset godina, pa to je nagrada, poticaj za sve kriminalce i ubojice da i dalje to rade. To nije nikakva kazna. Prije ubojstva je Slađana razbila laptop, bila nekoliko dana na psihijatriji i puštena na slobodu. Na kraju ga je ‘riješila’. Posebno mi je krivo što je zločin okarakteriziran kao ‘blaže’ ubojstvo. Po meni, nema govora o tome. Tražit ćemo da je se teže kazni zato što je Slađana nožem krenula i na djecu. Zamahnula je nožem prema jednom djetetu, a drugo je porezala. Pitao sam ih pa zar je trebala još nekoga raniti, jesu li i djeca morala stradati da bi je se teže kaznilo. Deanov sin je koliko-toliko bio priseban pa joj je oteo nož kojim je zamahnula. Ne samo da mi je ubila brata, još ga je nakon toga zarezala, masakrirala, a još je nakon toga mobitel bacila u peć i tako uništila. Kako to može biti samo blaže ubojstvo – ojađeno se zapitao Davor Slivar.

Kategorije: Hrvaška

VIŠNJA PEVEC VRAĆA SE NA POZORNICU U VELIKOM STILU: U popularnom TV showu traži novu priliku da zasja na hrvatskom estradnom nebu

Pet, 16/11/2018 - 13:01

Mjesta za ulazak u drugi krug 'Zvijezda' sve je manje, stoga će mentori ove subote slušati još pažljivije i komentirati baš svaki detalj.

Svoju priliku da zasjaju u posljednjoj audicijskoj emisiji 'Zvijezda' traži ukupno 11 novih kandidata.

''Gladni smo novih talenata!'', jednoglasno je zaključio žiri.

Čak četiri 17-godišnjakinje, student računalstva, učitelj razredne nastave i buduća nutricionistica samo su neki od zanimljivih kandidata koji će pokušati proći dalje. U 'Zvijezde' stiže još jedan ljubavni par! Bruno Banfić, nećak Ivane Banfić, te Ana Rovišan postat će suparnici na pozornici.

Hoće li oboje uspjeti zadiviti žiri i dokazati da su glazba i ljubav ipak dobitna kombinacija i što će reći žiri kad ih Bruno zamoli da na jednoj od njihovih crvenih fotelja pogleda Anin nastup, gledatelji će doznati već ove subote.

U velikom stilu na pozornicu se vraća i Višnja Pevec koja u RTL-ovu showu traži novu priliku da zasja na hrvatskom estradnom nebu.

Tko će svojim nastupima uloviti posljednja mjesta u mentorskim timovima, tko će rasplakati sve u studiju i kako će članovi žirija reagirati kad na pozornici ugledaju Višnju Pevec, ne propustite doznati sutra u 21:15, u posljednjoj audicijskoj emisiji 'Zvijezda'.

Kategorije: Hrvaška

POVJERENSTVO NOVČANO KAZNILO SABORSKE ZASTUPNIKE Franjo Lucić mora platiti pet, a Sonja Čikotić dvije tisuće kuna

Pet, 16/11/2018 - 13:00

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u petak je zbog kršenja Zakona o sprječavanju sukoba interesa novčano kaznilo saborske zastupnike Franju Lucića i Sonju Čikotić, a protiv ministra Milana Kujundžića i zastupnice Anke Mrak Taritaš nije pokrenulo postupke jer nije utvrdilo interesnu povezanost navedenu u prijavama.

Lucić je kažnjen s pet tisuća kuna, plativo u pet rata, jer je više godina bio član Nadzornog odbora privatne tvrtke "Građa promet" iz Našica, što nije smio biti prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI).

Podsjećajući kako je aktualni ZSSI na snazi od ožujka 2011., izvjestiteljica u tom predmetu Tončica Božić rekla je i da je Lucić saborski zastupnik od 22. prosinca te godine i cijelo je vrijeme bio u povredi tog zakona u kojem se izričito navodi da dužnosnici ne mogu biti članovi nadzornih tijela i upravnih odbora trgovačkih društava.

"Lucić je šest i pol godina bio član NO 'Građa promet' da bi u rujnu prošle godine dao neopozivu ostavku na to članstvo. Ipak je šest i pol godina bio u povredi ZSSI-a", kazala je.

Povjerenstvo je jednokratnim iznosom od 2000 kuna kaznilo saborsku zastupnicu Sonju Čikotić koja je bila predsjednica Upravnog vijeća Javne ustanove Park prirode "Papuk" u razdoblju od 27. siječnja do 22. kolovoza 2017. te za to primala naknadu u iznosu od 2500 kuna, a što nije smjela po ZSSI-u.

Čikotić je, pojasnila je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković, naknadu u ukupnom iznosu od 2500 kuna primila za obavljanje te dužnosti prije isteka roka od 12 mjeseci od prestanka dužnosti zamjenice ministra u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU.

Novaković je rekla kako je Čikotić u tzv. "pasivnom mandatu" bila imenovana na dužnost predsjednice Upravnog vijeća Javne ustanove Park prirode "Papuk", što može i biti, ali za tu dužnost ne smije primati naknadu 12 mjeseci nakon što je prestala biti dužnosnica.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije pokrenulo postupak protiv ministra zdravstva Milana Kujundžića jer nije utvrdilo interesnu povezanost s osobama koje su bile navedene u prijavi protiv njega. Također, Povjerenstvo nije pokrenulo niti postupak protiv saborske zastupnice Anke Mrak-Taritaš.

Kategorije: Hrvaška

ČEŠKI PREMIJER ODBACIO ZAHTJEV OPORBE 'Nikada neću odstupiti, nikada! Zapamtite to, nikada!'

Pet, 16/11/2018 - 13:00

Češki premijer Andrej Babiš izjavio je u petak da "nikad neće odstupiti", odbacujući zahtjev oporbe da podnese ostavku zbog navodnog ometanja istrage o prevari.

Koalicijski partner razmišlja o napuštanju vlade nakon što se u javnosti pojavila snimka na kojoj Babišev sin tvrdi kako je otac zatražio da se skrije i tako izbjegne ispitivanje u policiji.

Tisuće Čeha prosvjedovale su protiv Babiša u Pragu u četvrtak navečer.

"Nikada neću odstupiti, nikada", napisao je Babiš na Facebooku. "Zapamtite to: Nikada!".

Oporbene stranke zatražile su glasanje o povjerenju Babiševoj vladi do kojeg bi trebalo doći idući petak.

Policija je prošle godine optužila Babiša i dvojicu njegovih sinova za prevaru, tvrdeći da su manipulirali vlasništvom nad jednom od Babiševih tvrtki kako bi se mogli natjecati za dva milijuna eura iz europskih fondova.

Poslovni čovjek vrijedan milijarde eura i najpopularniji političar u toj članici EU-a i NATO-a, odbacuje optužbe.

Također odbacuje navode o svome sinu koje je objavio internetski portal Seznam.cz.

Babišev sin Andrej rekao je novinarima koji su ga pronašli u Švicarskoj da je njegov otac želio da se skrije prošle godine.

Kategorije: Hrvaška

KULTNA GALERIJA 'Schire nisu bili samo Matija, Olga i Boris, nego i kulturni Zagreb u malom'

Pet, 16/11/2018 - 12:58

Galerija Šira, odnosno Schira, godinama je bila kultno mjesto okupljanja, u koje su često uz likovnjake zalazili i političar Vlado Gotovac, dramaturg Ivo Štivičić, novinar Veselko Tenžera, književnik Antun Šoljan, pjesnik Dragutin Tadijanović, biskup i kolekcionar Đuro Kokša, doktor i kolekcionar Šime Spaventi...

Iz tiska je upravo izašla knjiga “Salon/Galerija Schira: 1975.-1988”. Autor je Igor Zidić, urednik Božo Biškupić, koji u knjizi potpisuje i znatan dio fotografija (njegove fotografije prate i naš tekst), a izdavač Ex Libris. Upravo su Biškupić i Zidić jedni od glavnih protagonista ovog prostora u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici na broju trinaest, koji je desetak godina bio napušten, a potom se u njemu u posljednje vrijeme znaju održavati izložbe većinom mlađih autora. Zidić je radio izložbe u ovom prostoru u godinama naznačenima na naslovnici knjige.

 

Vlasnik Harleya

Galeriju je osnovao Matija Schira stariji, koji je rođen na granici Mađarske i Rumunjske i po dolasku u Zagreb otvorio je staklarsko-uokviravačku radionicu i galeriju prvo na Krvavom mostu, potom na uglu Preradovićeve i Berislavićeve, a naposljetku na današnjoj adresi. Među umjetnicima koji su izlagali kod Matije Schire st. bili su Ljubo Babić i Petar Dobrović. Bio je i strastveni lovac, i kako se kasnije prisjećala njegova obitelj, među prvima je tridesetih godina prošloga stoljeća bio vlasnik automobila Ford i motora Harley Davidson. Zidić piše i o tome kako je poživio svoj vijek u srdačnom prijateljstvu sa svojim moćnim poslovnim konkurentom, Edom Ullrichom. Iza sebe je ostavio i manju kolekciju slika, izdvajaju se Kraljevićev crtež “Djevojka na travnjaku i Csikoseva “Jama s pijeskom”.

Matija Schira mlađi, kojeg su prijatelji zvali Miki, završio je trgovačku akademiju i ubrzo se zaposlio u tom zvanju. No, nakon očeve smrti, 1959. preuzeo je staklarsko-uokviravačku radionicu. Kako je jednom rekao Zidiću: “Kako sam se bolje usavršaval, tak sam spoznaval da je stari vraga i pol znal”. Pomagala mu je supruga Olga koja, nadodao je: “ima oka i ukusa više od mene”. Matija Schira preminuo je prije deset godina, ove je godine preminula Olga Schira, a za njima je ostao sin Boris. Međutim, kako tumači Zidić: “Schire nisu bili samo Matija, Olga i Boris, nego i kulturni Zagreb u malom”. A na sljedeći način ih je u knjizi, sabirući svoje prve dojmove o poznanstvu, potom prijateljstvu iz šezdesetih, opisao ovaj povjesničar umjetnosti:

“U njih se okupljao, zgodimice, onaj pravi i dragi Zagreb nekadašnjih sportaša na Savi, Šalati, u Maksimiru, obrazovanih i odgojenih žena i muškaraca, studenata medicine, ekonomije, prava, filozofije...” Zidić opisuje kako su se ljeti, oni i ekipa oko njih, spuštali u roditeljske vikendice ili “vedri spavali pod šatorima oko Novog Vinodola, Kraljevice, Lovrana i Crikvenice”. Božo Biškupić također se prisjeća: “Nisu nam trebale pozivnice, bilo je nekako po sebi razumljivo uputiti se oko podneva k Mikiju u Preradovićevu”.

gf.jpg 

Početak 60-ih

Nekadašnji ministar kulture, pravnik po zanimanju, koji se po povratku iz Njemačke posvećivao tiskanju grafika, izdavanju knjiga i grafičkih mapa, naime, često je radio u sobi Salona Schire, ondje mu je bio neformalan ured.Igor Zidić, kako piše u knjizi, u radionicu Matije i Olge Schire ušao je prvi put 1. rujna 1961. godine, povodom otvorenja prve izložbe Studija G u organizaciji članova Grupe Gorgona. Gorgonaši su ovaj prostor uzeli u podnajam i do siječnja 1963. ovdje su se održavale isključivo njihove izložbe.

“Dojmila me se štura ozbiljnost Salona, a još i više dvije sićušne sobice iza teškog zastora: u prvoj je vladao potpuni kaos stotina slika i sličica, poludovršenih ili dovršenih okvira, izrezaka iz novina, po zidovima bilježenih imena ili prezimena mušterija s adresama, telefonskim brojevima i mjestima dogovorenih sastanaka...

U drugom sobičku bila je radionica za grublje radove, gdje su Schirini momci pilili i spajali letvice, brusili i milovali drvo da ga pripreme za mikstioniranje, odnosno, pozlatu”, zapisao je o svojim prvim dojmovima po ulasku Igor Zidić, koji je o prve dvije izložbe Studija G pisao za Studentski list. U sedamnaest mjeseci Gorgona je priredila četrnaest izložbi, i međunarodne, izlagali su Sonia Delaunay, Joan Miró, Lynn Chadwick, Yves Tanguy, Vasarely...

Babićeva smrt

Ideju da organizira izložbe predložio je Matija Schira mlađi Zidiću: “Pokušaj ovdje, s malom galerijom u našem izlogu”. Prvi izlog koji su uredili bio je povodom smrti Ljube Babića 1974. Prva izložba bila je Kožarićeva, 1975. Budući da nije bilo novaca na raspolaganju, Zidić se dosjetio originalnih kataloga: “Izrađivat ćemo ih rukom, od jednog do dvadeset primjeraka, ja ću u svakom napisati pokoji redak, slikar ili crtač neka nešto improvizira: crtež, akvarel, kolaž, kako mu drago. Bit će to skromni, no jedinstveni katalozi”. Tako je i bilo.

Kasnije je bilo nešto više novaca, prepoznati su počeli su, dobivati i potpore, pa su se mogli tiskati katalozi. No, mnogi su tražili povratak na ovakve rukom pisane i crtane kataloge kao svojevrsni podsjetnik, nostalgiju na početke. Prvo su se zvali Salon Schira, činilo im se previše pretenciozno nazvati se galerijom, kasnije je Olga Schira ustanovila da je ipak previše salona oko njih, vjenčanica, frizerskih i sl., pa su se preimenovali u galeriju.

Galeriju su vodili na dobrovoljnoj bazi. Zadnju izložbu Zidić je otvorio 1988., a ugasila se Schirinim odlaskom u mirovinu 2002. U godinama koje zahvaća monografija, izlagali su djela Ive Dulčića, Krste Hegedušića (upečatljiv je rad “Moj jedini crtež Juneka iz pariških dana”, 1927.), Josip Biffel, Matko Trebotić, Željko Hegedušić, Zlatko Šulentić, zajedno Miljenko Stančić i Josip Vaništa, Miroslav Šutej, Ivica Šiško, Edo Murtić, Zlatan Vrkljan, Zlatko Kauzlarić Atač...

Radile su se i tematske izložbe, primjerice: “Miroslav Krleža i hrvatska likovna umjetnost”, “Antologija hrvatske fantastične proze slikarstva”. Zapažena je bila izložba kao memoriam Dragi Ivaniševiću, na kojoj su bili crteži koje je sam naslikao, umjetnine koje je sakupljao, portreti Ivaniševića koje su načinili Antun Motika i Marta Ehrlich, pjesma Tonka Maroevića koja mu je posvećena...

Kategorije: Hrvaška

FOTO: GAĆICE U PRVOM PLANU Jennifer Lopez na snimanje spota došla u neobičnoj odjevnoj kombinaciji koja je otkrivala njezine čvrste trbušnjake

Pet, 16/11/2018 - 12:45

Jennifer Lopez pokazala je zašto tako predano trenira: Zato da bi mogla odjenuti neobične odjevne kombinacije koje više otkrivaju nego skrivaju.

Snimljena je tako u Miamiju kako u svojem bijelom Maybachu dolazi na snimanje spota s DJ Khaledom.

Na sebi je imala bijelu majicu s kratkim rukavima i hlače koje bismo u najmanju ruku mogli nazvati neobičnima.

Naime, sive hlače širokih nogavica imale su jako nizak struk ispod kojih su bile vrlo dobro vidljive tanga gaćice u istoj sivoj boji.

Iako se na prvi pogled ovo može činiti kao poteškoća s nestašnom garderobom, tu nema puno slučajnosti.

Naime, baš ovakav look je pomno planiran pa je lako moguće da ćemo slične kombinacije uskoro početi viđati i na ulici.

profimedia-0396397826.jpg 

profimedia-0396412181.jpg 

profimedia-0396396688.jpg 

profimedia-0396396683.jpg

profimedia-0396397826.jpg

profimedia-0396412124.jpg 

profimedia-0396396671.jpg 

profimedia-0396412174.jpg 

 

Kategorije: Hrvaška

HOROR U NAŠOJ OSNOVNOJ ŠKOLI 'Djevojčicu je seksualno zlostavljao, dječaku je stavio skalpel pod grlo, a mojoj kćeri škarama htio iskopati oči'

Pet, 16/11/2018 - 12:40

U osječkoj Osnovnoj školi "Tin Ujević" od četvrtka, 15. studenoga, cijeli 5.b razred bojkotira nastavu. Kako kažu roditelji, razlog je tomu sustavno maltretiranje koje učenici toga razrednog odjela trpe od 12-godišnjeg kolege F. K. koje je kulminiralo u srijedu, 14. studenoga, kad je na satu tehničke kulture taj učenik izvadio skalpel iz pribora za rad i najprije ga stavio sebi pod grlo, a potom i drugom učeniku.

- Sin mi je ispričao da je u jednom trenutku F. K. došao do njega i drugog dječaka i otvorenim skalpelom demonstrirao na svom vratu kako će ih ubiti. Mom je sinu potom prijetio da će ga pretući i cijelo je vrijeme imao skalpel u ruci – priča Glasu Slavonije majka Jadranka Gaće. Istu je priču potvrdila i majka Sandra Štiks, dodajući kako je, navodno, F. K. svom asistentu rekao kako samo njega neće dirati jer ga voli i s njim je dobar.

- Do sada smo imali razumijevanja za to dijete, ali više nećemo, jer nam nitko ne može jamčiti sigurnost naše djece – kaže Sandra Štiks. Prema riječima majke Sanele Eichner, od njezine je kćeri F. K. prošle godine tražio da skine majicu dok je prolazila pokraj toaleta i otkopčao patent svojih hlača. Djevojčica je potom pisala pravobraniteljici za djecu, a majka, koja inače radi s osobama s teškoćama, posavjetovala ju je da ne ide više sama u toalet, neka mu se ne obraća, ne ruga mu se i slično jer sve to potiče agresivno ponašanje. Međutim, nakon ovotjednog ispada za koji, prema tvrdnjama učenika, nije bilo povoda, roditelji su odlučni poduzeti radikalne mjere.

- U drugom je razredu moju kćer pretukao, nakon čega se ona tijekom odmora skrivala ispod stola. Nitko nam ne može jamčiti sigurnost naše djece i stoga smo odlučili da na nastavu neće ići do daljnjega, sve dok se problem ne riješi – priča majka Mirela Čondrić. Incident koji se dogodio u trećem razredu itekako pamti majka Kristina Knežević. Kći ju je nazvala i rekla da je seksualno zlostavljana, a nakon majčina upita što se točno dogodilo, odgovorila je da joj je F. K. došao u toalet, skinuo si hlače i gaće te tražio da ga dira po spolovilu.

- Kći je nekako uspjela zatvoriti vrata i u toaletu je bila zatvorena 15-ak minuta dok on nije otišao. Nije ju ostavio na miru pa joj je i prekjučer, pod satom tehničke kulture, kad je, nakon skalpela, uzeo škare u ruke, prijetio da će joj iskopati oči – tvrdi Kristina Knežević.

Nisu ovo jedini incidenti koji su se tijekom F. K.-ova petogodišnjeg školovanja događali u školi. Gaće tako kaže kako je njezin sin nedavno spašavao prijatelja kad mu je F. K. ušao u toalet i zaključao vrata, a gušio je svojedobno, kaže, i njezina sina.

- Sjeo je na njega i počeo ga gušiti, na što ga je moj sin uspio ugristi za ruku. Ja sam pozvala policiju – kaže Gaće te dodaje kako su roditelji svjesni da je F. K.-u potrebna pomoć, no ne žele trpjeti njegove stalne ispade i čekati da se dogodi tragedija. Stoga su u srijedu, odmah nakon incidenta na satu tehničke kulture, zatražili sastanak s ravnateljicom, koju su usmeno, a potom i pisano obavijestili da djecu do daljnjeg neće puštati na nastavu, odnosno sve dok se F. K.-a ne udalji iz blizine njihove djece.

Sastanku je prisustvovala i defektologinja škole Barbara Paulus, od koje doznajemo da F. K. ima osiguranog asistenta u nastavi, i to iz projekta Europske unije.

- Slučajno se dogodilo da se ove godine ne traži suglasnost majke, nego je samo produžen rad asistentu u nastavi. Da tomu nije bilo tako, F. K.-ova majka ne bi potpisala suglasnost, što bi bio dodatan problem - pojasnila je Paulus, dodajući kako je škola prethodno tražila da F. K. pohađa poseban razredni odjel za učenike s poremećajima u ponašanju, a što je organizirano u Osnovnoj školi "Vijenac". Problem je bio u tome, pojašnjava defektologinja, što takav odjel ne postoji za razrednu već samo za predmetnu nastavu i treba čekati da se oslobodi prostor za F. K.-a do rujna sljedeće godine - kaže Paulus.

I Centar za socijalnu skrb Osijek podnio je u siječnju ove godine prijedlog Općinskom sudu radi donošenja odluke o oduzimanju prava majci na stanovanje s djetetom i povjeravanje drugoj osobi. Sud je to odbio smatrajući kako nema pretpostavki za izricanje predložene mjere CZSS-a, temeljeno na iskazima svjedoka.

- U vezi sa slučajem o kojemu govorite naše će suradnice žurno obaviti očevid na terenu. Spremni smo sudjelovati kako bi se našlo rješenje za sve sudionike - stoji u odgovoru Vlaste Radaković, voditeljice Odjela za djecu, brak i obitelj CZSS-a Osijek. Neslužbeno, u rješavanje će se problema uključiti i Grad Osijek, piše Glas Slavonije.

Ravnateljica: 'Škola je poduzela sve što joj zakon omogućuje' 

Kategorije: Hrvaška

IGOR SOKAČ OŽIVIO JE DJEDOV MLIN U SELU NEDALEKO OD SLATINE Jedini od Zagreba do Iloka proizvodi brašno ispod kamenog mlina

Pet, 16/11/2018 - 12:31

Htio ne htio, životni je poziv Igoru Sokaču iz Virovitice ipak bio predodređen. Doduše, obiteljska tradicija teško bi se mogla nositi s mladenačkim željama da ovaj, danas 42-godišnjak, još u ranom djetinjstvu nije dobio potrebnu podlogu i pripremu za ono što će mu budućnost donijeti.

- Moj pokojni deda Martin bio je mlinar. On i baka Katica još su 1947. godine započeli obiteljsku mlinarsku priču otvaranjem zanatsko-mlinarske radnje u selu Levinovac nedaleko od Slatine, a ja sam danas njihov ponosni nasljednik - dočekao nas je Igor u Cabuni, mjestu između Virovitice i Slatine, gdje su mu se spomenuti djeda i baka doselili 1956. godine i gdje je on prije pet godina obnovio obiteljski mlinarski zanat pokrenuvši OPG za koji uopće nije bilo dvojbe kako će se zvati.

- Nazvao sam ga ‘Dedin mlin’ iz više razloga. Deda je najveći ‘krivac’ za moju ljubav prema ovom poslu, ovo je bila njegova kuća, ali i moja sve dok se u 1. razredu osnovne škole obitelj nije preselila u Viroviticu i konačno u ovom dvoru još uvijek se nalazi mlin moga dede star preko 100 godina, koji je on kupio kada je u mlinarski posao ušao 1947. Taj mlin, doduše, sada nije u funkciji, ali uskoro će biti - priča Igor.

214220-274407-636776263937908908dedin-mlin-071118-8.jpg 

Gašenje obrta

Godina Igorova rođenja poklopila se s drugim važnim događajem u njihovoj obitelji. Te 1976., naime, Igorov je djeda Martin otišao u mirovinu, što je značilo da se i zanatski obrt koji je vodio gasi. Jedan od razloga za to bila je i činjenica da su u tim godinama počeli prevladavati mlinovi čekićari, a danas pokojni Martin nije se želio prilagođavati trendovima smatrajući da su starinski kameni mlinovi iznad svih novotarija.

- No, mlin je i dalje radio za naše obiteljske potrebe, tako da sam ja kad god bih dolazio kod bake i dede s dedom radio u mlinu. Međutim, u to doba nisam razmišljao da bih se mogao baviti tim poslom profesionalno. Kada sam trebao krenuti u srednju školu otac mi je kazao da je on zamislio kako bih ja trebao odabrati mlinarski zanat jer virovitička tvrtka Poljopromet stipendira učenike koji žele pohađati za mlinara uz uvjet da se po završetku škole zaposle kod njih. No, rekao mi je i da bih zbog toga trebao odseliti u Zagreb, jer u Virovitici tog smjera nije bilo - prisjetio se Igor. Nije mu bilo svejedno napustiti rodni kraj, no vjerovao je ocu Ivanu.

- Danas znam da je to najbolje što nam se dogodilo, iako je bio jedan kraći životni period u kojem sam i sebi i njemu zamjerao što me usmjerio u ovaj poziv. Bilo je to 2010. kada je Poljopromet završio u stečaju, a ja na ulici - kazao je Igor, koji se dakle po završetku trogodišnjeg obrazovanja vratio u Viroviticu i dobio posao u Poljoprometu.

- Nakon neke 3-4 godine dodatno sam završio i 4. razred da bih mogao dobiti majstorsku diplomu. Inače, danas sam jedini mlinar u Hrvatskoj s majstorskom diplomom. Majstorska diploma mi je trebala jer sam u Poljoprometu preuzeo vođenje mlina što sam radio 11 godina, dok firma nije otišla u stečaj, a ja na biro. Imao sam suprugu i dvoje djece, a supruga je također u međuvremenu dobila otkaz... Teška vremena. Jedne nedjelje, bila je 2013., supruga i ja došli smo ovdje, ušao sam u mlin i pomislio, ako je mogao deda zašto ne bih mogao i ja. I tako je krenulo, otvorio sam obrt, otvorio firmu... Danas svi ovdje na neki način radimo, pa tako i supruga Vlatka, kćer Martina (18) i sin Marko (13), mama Nada, tata, brat Ivan...

Žuti klik HTML Embed_1 

214220-274412-636776271903222910dedin-mlin-071118-17.jpg 

Bez kompromisa

Kad zagusti, tu je. Supruga i ja imamo i svoje redovne poslove, ali još uvijek uspijevamo ‘gurati’ jedno i drugo.

Premda je većinu svog radnog vijeka proveo u industrijskom mlinu, kod Igora prilikom pokretanja vlastitog posla kompromisa nije bilo. Odlučio je da će njegov mlin biti kameni, čime je želio odati priznanje i svome dedi.

- U mlinu imate dva kamena, jewdan stoji, drugi se vrti, gornji stoji, donji se vrti, unutra ulazi nešto zrnato, a van izlazi brašnasto. Kako? Meni je fascinantno da kamenje može tako nešto napraviti. To su mi sve pokazivali deda i otac. To je ljubav koju je teško objasniti, a u konačnici dobije se zdraviji, kvalitetniji proizvod, jer kamen drobi, a čekić tuče. Razlika između ovog i industrijskog mlina je u tome što je ovdje manji kapacitet, pa se sporije radi i ne može se samljeti ono što može industrijski, ali ovdje sva nutritivna svojstva neke žitarice ostanu u svojoj cjelini. Ovakav mlin ne pregrijava brašna i može raditi samo dvije vrste brašna od pšenice - integralno, znači od cijelog zrna pšenice, ili brašno tipa 1100 ili krušno brašno. U industrijskoj meljavi imate više tipova brašna, a ovdje samo dvije vrste. Sve što su oni podijelili u 4-5 tipova ovdje je ostalo samo u dva - pojasnio je Igor razliku između kamenog i industrijskog mlina dok stojimo ispred drvene konstrukcije malenog mlina iz koje izlazi svježe kukuruzno brašno.

214220-274410-dedin-mlin-071118-5.jpg 

- Kod mene nema brašna koje će biti u vrećama danima ili tjednima, jer sve radimo po narudžbi tako da bude svježe samljeveno. Ovaj mlin s drvenom konstrukcijom služi samo za meljavu kukuruza i on je isti na kakvome su radili moji deda i tata. U početku mi je zadovoljavao potrebe, no kasnije smo morali aktivirati i ovaj s metalnim oklopom, kojeg sam naslijedio od dedinog bratića, a u njemu meljem pšenicu, ječam, raž, pir i heljdu.

Godišnje proizvedu 50-60 tona brašna, od toga kukuruznog 20-25 tona, pšeničnog oko 15 tona, a ostalo se odnosi na druge žitarice.

214220-274413-dedin-mlin-071118-18.jpg 

- Sve više se traže heljda, raž i pir. Trenutno snabdijevamo 17 trgovina zdrave hrane u cijeloj Hrvatskoj, a svako područje ima svoje potrebe. Recimo na dubrovačkom području najviše traže kukuruzno brašno, ali ne žuto, nego bijelo, u Slavoniji pak hoće žuto kukuruzno brašno, Zagorci heljdino, kao i Varaždinci... Unutrašnjost Hrvatske pšenično integralno brašno - kazao je Sokač, koji s obitelji obrađuje njihovih 13 jutara zemlje tako da je sva sirovina s njihovih oranica. Jedino heljdu nabavlja od kooperanata.

214220-274411-dedin-mlin-071118-4.jpg 

- Trebali bismo povećati kapacitete i sirovine i finalnog proizvoda i to će se uskoro morati dogoditi, ali teško je naći radnika na ovakvoj meljavi. Od Varaždina i Zagreba prema istoku Hrvatske nema ovakvog mlina. Također, cilj je od iduće godine krenuti u pripreme za ekološku proizvodnju - najavio je Igor, čiji OPG ne radi samo brašno.

Žuti klik HTML Embed_2 

Turistička atrakcija

- Bavimo se i pčelarstvom i ovčarstvom, a zasadili smo i lješnjake i orahe. Doduše, pčele smo imali i ranije, pa smo med od prije proizvodili, no kako smo seleći pčelari s vremenom nam se pojavio problem gdje ih ostavljati, pa smo počeli kupovati zapuštene površine koje smo onda krčili, čistili i kada smo to napravili onda smo podigli nasade lješnjaka i oraha. Kad smo sve to posadili, išli smo uništavati tu travu, a djetelina je bila izvrsna, pa smo kupili jednu ovcu i onda je i to krenulo do današnjih 11 ovaca, jednog ovna i trenutno 12-13 janjaca. Imamo dakle oko 100 proizvodnih košnica, pola hektara lješnjaka i hektar i pol oraha, koji će tek početi davati urod, jer su nasadi mladi, te 117 voćaka šljive - istaknuo je naš sugovornik, koji međutim, tu ne kani stati.

- Plan je obnoviti stari mlin i staviti ga u funkciju tako da ga, kao i prije 100 godina, pokreće energija iz vode. Napravit ćemo jedan bazen i pumpe koje se neće vidjeti, ali će pokretati kotač koji će se vidjeti i tako će raditi. Prijavio sam se na projekt iz EU fondova vrijedan 15.000 eura. Tu bismo mljeli kukuruz, jer se on najmanje praši. Želim od tog dedinog mlina napraviti i turistički sadržaj, ali prioritetno da se vidi kako se nekada radilo. Nama i sada dolaze djeca vrtićke i osnovnoškolske dobi, ali zgrada u kojoj smo sada to ne odražava u pravom smislu. Zato želimo obnoviti stari mlin da današnja djeca mogu to doživjeti. Obećao sam sebi da će to zapravo biti Dedin mlin, jer nam ga je on ostavio. Meni je to u srcu i želim ga obnoviti i svakako ću to učiniti, bez obzira hoće li Europa prepoznati taj plan - kazao je Igor, kojeg ne zanima dodatna zarada.

- Ne gledam uopće na način hoće li nam to povećati kapacitet proizvodnje, nego da obnovimo nešto što će trajno ostati, da se vidi od čega je obitelj Sokač krenula. To je bit svega. Dobit mi u ovom slučaju uopće nije važna - pojasnio je Sokač upoznavši nas potom i s drugim novim projektom.

214220-274415-636776271976695492dedin-mlin-071118-15.jpg

mlin.jpg 

- To je pekara na krušnu peć. Dobili smo odluku da je projekt dobio pozitivnu ocjenu na fondu EU i sada čekamo konačnu odluku. Time želimo proširiti asortiman, što mi je novi izazov. S mlinom sam uspio, a sada želim ovom projektu dati i dodanu vrijednost. U pekari će biti krušna peć na drva i radit ćemo kruh od našeg brašna bez ikakvih kemijskih dodataka i aditiva, kukuruzni, raženi i crni kruh. Riječ je o 50.000 eura bespovratnih sredstava za nabavu peći, strojeva, opremanje zgrade i solarnih panela za dogrijavanje vode. Planovi su tu, a mi smo ih voljni realizirati - pun je optimizma mladi poduzetnik, kojemu se jako sviđa i suradnja sa Žutim klikom.

- Surađujemo nepuna tri mjeseca i dojmovi su izvanredni. Upravo pripremam za Pulu 33 kg brašna i nema dana da žuti kombi ne dolazi u ovaj dvor. Stavili smo prihvatljivu cijenu za ljude i narudžbi stvarno ima puno tako da nam je ovo odličan kanal za dodatnu distribuciju i prodaju robe - zaključio je ovaj veliki entuzijast i zaljubljenik u svoj posao.

osobna karta.jpg 

Osobna karta 

Kategorije: Hrvaška

Otkrivamo gdje se u Hrvatskoj nalaze najljepša kuća i apartman za najam

Pet, 16/11/2018 - 12:12

U velikom nagradnom natječaju časopisa D&D pod nazivom D&D GRAND PRIX odabrani su najljepša kuća i apartman za najam prema izboru žirija i čitatelja magazina Dom&Dizajn.

grand prix covri.jpg
IMG_4352.jpg 

Proteklih tjedana trajalo je glasovanje, a naš stručni arhitektonski žiri u sljedećem sastavu: Otto Barić (Otto Barić & Partner Architecture Zagreb - Doha), Ante Nikša Bilić (Studio Ante Murales), Tomislav Ćurković (Dva arhitekta), Robert Križnjak (Arhitektonski studio Križnjak), Kata Marunica (NFO), Alan Leo Pleština (PULS*AR), Saša Randić (Randić i suradnici), Mia Roth (Arhitektonski ured Roth i Čerina), Andrija Rusan (Rusan arhitektura) i Nikica Tabain (Gradit) odabrao je najbolje.

IMG_0068.jpg
grand prix euphrasiana 2.jpg 

Kojim projektima je žiri dao najviše glasova, a kojima čitatelji, saznajte samo u novom broju časopisa D&D koji izlazi u nedjelju (18.11.) uz Jutarnji list.

Foto: Rajan Milošević/KORIDOR 27

Kategorije: Hrvaška

TROŠI SAMO 2 LITRE NA 100 KILOMETARA: Ovo je plug-in hibridna verzija nove BMW Serije 3!

Pet, 16/11/2018 - 12:08

Nakon što su ovaj tjedan objavili službene specifikacije i slike modela M340i (o kojem vas detalji čekaju ovdje), BMW je danas plasirao i prve informacije i slike plug-in hibridne verzije koja bi mogla igrati veliku ulogu u prodaji, posebno u ranijoj budućnosti. Službeno ime modela je 330e, a za pogon koristi kombinaciju 2,0-litrenog turbobenzinskog četverocilindraša i elektro motora. Pritom snaga benzinskog motora iznosi 184 KS, dok elektro motor dodaje još 68 KS, čime ukupna snaga raste na 252 KS. Posebno zanimljivi element novog pogona je tzv. XtraBoost funkcija, koju je moguće uključiti stavljanjem automobila u Sport program. Tada motor dobiva dodatnih 41 KS (zahvaljujući elektro motoru), pa vozač u jednom periodu na raspolaganju ima 293 KS.

TROŠI SAMO 2 LITRE NA 100 KILOMETARA: Ovo je plug-in hibridna verzija nove BMW Serije 3! 

Foto: BMW

Doseg elektro motora je 60 kilometara (dvostruko više od prethodnika), a u električnom načinu vožnje automobil postiže brzinu do 140 km/h. U BMW-u tvrde kako potrošnja iznosi tek 2 litre na 100 kilometara. Što se performansi tiče, sprint do stotke traje 6 sekundi, dok je maksimalna brzina 230 km/h. Baterija kapaciteta 12 kWh nalazi se ispod sjedala, a manji nedostatak plug-in hibridne verzije je nešto manji prtljažnik (iznosi 375 litara).

Kategorije: Hrvaška

NOVI AUTO KLUB DONOSI VELIKI TEST HRVATIMA OMILJENE KIJE, sve o mega trendu uvoza dizelaša iz Njemačke te dojmove iz vožnje 4x4 Rolls-Roycea Cullinana

Pet, 16/11/2018 - 12:08

Najbrži auto magazin u zemlji nakon 14 dana ponovo je na svim kioscima i pun je materijala za sve istinske ljubitelje autoindustrije i svega vezanog uz automobile!

U ovom broju tako istražujemo zašto pojačan uvoz dizelaša u Hrvatsku (89,6 posto više nego lani) zapravo nije tragedija i zašto se Hrvatska ne može nazvati automobilskim smetlištem Europe

Screen shot 2018-11-15 at 3.19.57 PM.png 

Na usporednom testu ovaj put su se našli se putnički dostavnjaci, a u Budimpešti smo kao jedni domaći i među prvim europskim novinarima sjeli za upravljač prvog Rolls-Royce 4x4 SUV-a koji nosi naziv Cullinan

Screen shot 2018-11-15 at 3.21.32 PM.png 

U Njemačkoj smo isprobali tri nova plug-in hibrida iz Mercedesa pa donosimo sve novosti po pitanju elektrifikacije modela iz Stuttgarta

18C0838_220.JPG

Na prvom testu našla se nova Kia Ceed sa 1.0 T-GDI motorom od 120 KS koja zrelom i kvalitetnom izradom čita lekciju europskim konkurentima

Screen shot 2018-11-15 at 3.21.56 PM.png 

Od ostalih testova izdvajamo test Hyundai Kone s novorazvijenim 1,6-litrenim dizelašem od 116 KS, električnog Renaulta Kangooa Z.E. Express te atraktivne i opremom "napucane" Seat Atece FR sa 2.0 TDI motorom od 190 KS, DSG mjenjačem i 4Drive pogonom na sve kotače

LAC_7709.jpg 

Na testu rabljenog ovaj put se našla posljednja serija prve generacija VW Tourana - velikog, praktičnog i teško porederivog "kutijastog Golfa".

IMG_2177.jpg 

U rubrici servis čeka vas sve o PPF-u: nevidljivoj foliji koja se postavlja na karoseriju koju čuva od udaraca i ogrebotina.

LAC_7687.jpg 

Posjetili smo Salon motocikala u Milanu i donosimo sve o najbitnijim novitetima

Screen shot 2018-11-15 at 3.22.20 PM.png

Naši putopisci Zvonimir Jurčić i Ivan Lacković iz Kampanije su nastavili još dalje na jug i tamo otkrili novi talijanski turistički biser - Materu koju je Lonely Planer uvrstio u listu deset najzanimljivijih gradova u svijetu koje treba posjetiti u 2018. godini.

U rubrici vremeplov povodom 80. rođendana donosimo priču o slavnom dizajneru Giorgettu Giugiaru.

Screen shot 2018-11-15 at 3.22.58 PM.png 

Za ljubitelje motosporta tu su i izvještaji s VN Brazila i Moto GP-a u Maleziji.

Uglavnom, i u ovom će se broju pronaći ponešto za svakoga. Ugodno čitanje!

Kategorije: Hrvaška

OBJAVLJENE NOMINACIJE ZA NAGRADU LIBAR ZA VAJK U utrci za nagradu ukupno 15 naslova

Pet, 16/11/2018 - 12:03

Jučer je u Puli predstavljena nagrada publike pulskog sajma knjige Sa(n)jam knjige u Istri – Libar za vajk, objavivši nominirane naslove za ovu godinu. Riječ je o sajmu koji otvara svoja vrata 29. studenog u pulskom Domu hrvatskih branitelja, a trajat će do 7. prosinca.

U izbor za ovogodišnju nagradu Libar za vajk ušli su knjižni naslovi nakladnika koji sudjeluju na 24. Sa(n)jam knjige u Istri, a objavljeni su od 1. listopada 2017. do 1. listopada 2018. godine. Popis od petnaest naslova sastavili su članovi stručnoga žirija - Vlatka Balinčić, Dražen Dabić i Dragana Vujatović - renomirani hrvatski knjižari, od kojih je svaki predložio pet naslova, predvidjevši, na temelju svojega dugogodišnjeg iskustva, koje od objavljenih knjiga mogu trajati zauvijek - za vajk.

Nagrada Libar za vajk utemeljena je prije četiri godine. Radi se o nagradi za knjigu koja će, po mišljenju ponajboljih hrvatskih knjižara i čitalačke publike Sajma, generacijama ostati u obiteljskim knjižnicama, čuvana - zbog svoje svevremene vrijednosti - za vajk, zanavijek, zauvijek. Povezujući autore, nakladnike, knjižare i publiku, nagrada ističe iznimne nakladničke projekte - one koji nisu isključivo komercijalni, ali su itekako relevantni.

Nagradu Libar za vajk utemeljila je Udruga Sa(n)jam knjige u Istri, a dosadašnji dobitnici nagrade su Miljenko Jergović, za knjigu Sarajevo, plan grada, Olja Savičević Ivančević, za knjigu Pjevač u noći, i Orhan Pamuk, za knjigu Čudno je u mojoj glavi.

NOMINIRANI NASLOVI:

Julian Barnes: Jedina priča, Opus Gradna

Ješa Denegri: Gorgona, Avantgarde Museum

Karl Ove Knausgaard: Jesen, Naklada OceanMore

Matko Meštrović: Do kuda? Do kada?, Hrvatska sveučilišna naklada

Skupina autora: Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost, Školska knjiga i MUO

Ingmar Bergman: Rođeni u nedjelju, Disput

Pavel Gregorić, Željko Porobija: Horizonti ateizma, In. Tri

Pieter M. Judson: Povijest Habsburškog Carstva, Sandorf

Skupina autora: Močvara i priča o URK-u – 20 godina nezavisne kulture uz Močvaru i URK, UPI 2M

Grigor Vitez, Peter Škerl: O zecu koji se volio smijati, Ibis grafika

Julijana Adamović: Divlje guske, Hena com

 Gordana Gadžić: Hod po rubu, s Ivicom, Školska knjiga i Teatar Rugantino

Georgi Gospodinov: Fizika tuge, Fraktura

G. W. F. Hegel: Filozofija povijesti, Jesenski i Turk

Igor Mandić: Predsmrtni dnevnik, VBZ

Trezor nagrade Libar za vajk 

Sajam iduće godine planira realizirati trezor ove nagrade. Projekt će krenuti u rujnu sljedeće godine, ususret obljetničkom 25. Sa(n)jam knjige u Istri. Prostor trezora predviđen je u novoj knjižnici nove osnovne škole u Medulinu. U njemu će se čuvati prototip nagrade, primjerak godišnjih povelja te nagrađene knjige.

„Od samog osnivanja nagrade Sajam je u potrazi za mjestom u Istri u kojem će se, za buduća pokoljenja, u posebnom trezoru čuvati 'libri za vajk'. Želja nam je da ova jedinstvena nagrada ima i element komunikacije, ne samo s pulskim i istarskim čitateljima već i sa svim putnicima i namjernicima koji dolaze u Istru. Zato smo i izabrali Medulin, kao najpropulzivniju turističku točku Istre, mjesto koje na poseban način oblikuje svoju turističku ponudu u kojoj je na visokom mjestu promocija kulturnih i umjetničkih dosega našeg prostora“ – istaknula je direktorica Sajma, Magdalena Vodopija.

Kategorije: Hrvaška

Dr. sc. Hrvoje Klobučar odgovara na pitanja vezana uz iskrivljena stopala

Pet, 16/11/2018 - 12:02

Ako imate neke zdravstvene tegobe, a nemate vremena za posjet liječniku, zovite na telefon 01 610 33 40.  

Liječnik specijalist svaki radni dan od 15 do 17 sati odgovara na vaša pitanja. 

Danas je dežuran dr. sc. Hrvoje Klobučar, iz Krapinskih Toplica, a odgovarat će na pitanja o iskrivljenima stopalima.

Kategorije: Hrvaška

AMERIČKI TUŽITELJI NEOPREZNO OTKRILI POSTOJANJE OPTUŽNICE PROTIV JULIANA ASSANGEA Greškom u kopiranju i spajanju s drugim slučajem razotkrili tajnu

Pet, 16/11/2018 - 11:55

Julian Assange, utemeljitelj WikiLeaksa, koji je objavio 2010. brojne tajne američke dokumente, optužen je u SAD-u, objavio je WikiLeaks u četvrtak navečer.

Tužitelji su neoprezno, u okviru drugog slučaja, otkrili postojanje te optužnice koja je trebala biti tajna, kazala je organizacija.

Točna priroda točaka optužnice protiv Assangea nije zasad poznata.

Na Twitteru je WikiLeaks napisao: "Američko ministarstvo pravosuđa otkriva 'slučajno' postojanje tajnih točaka optužnice ili planova o takvim točkama optužnice protiv direktora WikiLeaksa Juliana Assangea, u onome što se čini greška u kopiranju i spajanju u drugom slučaju, koji se također istražuje u istočnom okrugu Virginije".

Kategorije: Hrvaška

PRIVEDENA TROJICA MLADIĆA ZBOG BRUTALNOG NAPADA NA TAKSISTU Izdao im račun za vožnju, a oni ga strpali u bolnicu zbog devet kuna

Pet, 16/11/2018 - 11:54

Policijski službenici II. Policijske postaje Split su proveli kriminalističko istraživanje nad 19-godišnjakom i dvojicom maloljetnika (17) za koje je utvrđena sumnja da su 1. studenog u Makarskoj ulici u Splitu tjelesno napali 50-godišnjeg vozača taksi vozila, pri čemu ga je jedan od maloljetnika teško ozlijedio udarcem nogom, piše Slobodna Dalmacija.

Protiv maloljetnika kojeg se sumnjiči na nanošenje teške tjelesne ozljede podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu, dok je protiv 19-godišnjaka i drugog maloljetnika podnesen Optužni prijedlog, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Inače, napad je uslijedio pošto su mladići odbili platiti devet kuna za vožnju jer im je ostatak pokrivao bonus.

- Ovo nije prvi put da mu netko na kraju kaže da neće platiti pa on mora to sam platiti iz svog džepa. Tu je nastalo natezanje. Dok je držao jednog za jaknu, doletjela mu je šaka u glavu od drugog. Odmah zatim treći ga je udario nogom u grkljan - rekla je M. J, supruga pretučenog taksiste.

Kategorije: Hrvaška

PRIVEDENA TROJICA MLADIĆA ZBOG BRUTALNOG NAPADA NA TAKSISTU Izdao im račun za vožnju, a oni ga strpali u bolnicu

Pet, 16/11/2018 - 11:54

Policijski službenici II. Policijske postaje Split su proveli kriminalističko istraživanje nad 19-godišnjakom i dvojicom maloljetnika (17) za koje je utvrđena sumnja da su 1. studenog u Makarskoj ulici u Splitu tjelesno napali 50-godišnjeg vozača taksi vozila, pri čemu ga je jedan od maloljetnika teško ozlijedio udarcem nogom, piše Slobodna Dalmacija.

Protiv maloljetnika kojeg se sumnjiči na nanošenje teške tjelesne ozljede podnesena je kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu, dok je protiv 19-godišnjaka i drugog maloljetnika podnesen Optužni prijedlog, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Kategorije: Hrvaška

PREDSTAVLJAO SE KAO HUMANITARAC, A U NJEMU SE KRIO MONSTRUM! Šokantna svjedočenja radnika iz BiH razotkrila humanitarnu udrugu 'Ljubav, vjera, nada'

Pet, 16/11/2018 - 11:45

Zagrebačka humanitarna udruga Ljubav, vjera, nada bila je sve samo ne humanitarna. Njezini osnivači Dino Dedić i Tina Zahirović došli su na ideju da preko oglasa u BiH “uvezu” radnu snagu koja će za njih na štandovima trgovačkih centara po Zagrebu prodavati drvene figurice. Objeručke su iskoristili snove Ranka K. i Melihe O. koji su u to vrijeme po bosanskim oglasnicima tražili posao.

U travnju 2017. godine uočili su “humanitarni” oglas da za 500 eura, uz osiguran smještaj i hranu, budu prodavači. Umjesto meda i mlijeka za pošteno odrađeni posao, te je humanitarce, tvrde, snašla agonija. Jer sve je mirisalo na trgovinu ljudima i prevaru. Međutim, nakon provedene istrage, Dedić je kazneno prijavljen samo za jezive prijetnje smrću zbog kojih mu prijeti godina i 10 mjeseci zatvora, dok se protiv njegove partnerice, s kojom ima četvero djece, istraga obustavila.

Kad je poslovanje njihove udruge isplivalo na površinu, Dedić je već bio u bijegu. I tako godinu dana. Predao se 11. rujna kad je shvatio da je protiv njegove družice obustavljen postupak, misleći da će i on proći “lišo”.

Opet slobodan

Na prijedlog njegova odvjetnika Gordana Pregleja, koji je upozorio na to da je riječ o ocu četvero malodobne djece, sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb, kod kojeg je u tijeku postupak za prijetnje, Dedića je nakon 66 dana provedenih u pritvoru pustio na slobodu. Pritom mu je izrekao mjere opreza - javljanje policiji svaki mjesec i nenapuštanje Zagreba i županije.

- Hvala vam! Srce mi hoće iskočiti iz pluća - zahvalno je izustio Dedić sucu s kojim se pokušao rukovati, no dobio je odbijenicu. Ujedno je još rekao kako nije kriv i da će to dokazati jer za sve postoje snimke.

- Moja Meliha i ja smo vidjeli oglas na olx.ba u kojem se traže osobe za prodavanje figurica u humanitarne svrhe u Zagrebu. Na kolodvoru nas je dočekala Tina i odvela nas u baraku gdje živi s Dedićem i djecom. On nam se predstavio kao šef i da bez njega ne možemo ništa. Smjestili su nas u jednu sobu, a u onoj pored bili su Emrah H. i Emir H.

Kako je Tina propustila rezervirati neku lokaciju za prodaju, Dino ju je izvrijeđao te pred nama više puta udario šakom u glavu. Tad smo se uvjerili da je Dino stvarni gazda - opisao je Ranko K. Prisjetio se još dana kad je policija zatekla na ulici Emraha i Emira. Rekli su im da rade za Dedića koji ih je kasnije izvrijeđao na nacionalnoj osnovi, a Emraha je i udario.

- Kad je čuo da je Meliha o Tini rekla nešto negativno, Dedić je nasrnuo na Melihu rekavši joj: ‘Je*em ti majku, porazbijat ću ti zube!’ Stao sam između. Dino je galamio na sve nas, posebno na Emraha jer je zarađivao najmanje. Dino je govorio da će, ako itko od nas pobjegne, zakapati leševe po Zagrebu i da će nas pronaći u Bosni te da može angažirati ljude da nas ubiju. Jasno mi je dao do znanja da se neću dobro provesti.

Strašio nas je i pričom da je sredio nekakvu prometnu nekoj curi iz Laktaša koja je ostala trajni invalid - rekao je još Ranko K., tvrdeći da je Dedić uzimao kokain, čije je tragove našao na novčanici od 20 kuna koje mu je dao za hranu.

Trupla po šumi

Meliha je potvrdila sve i dodala da je Dedić često Tinu, dok je bila trudna, šamarao i udarao šakom u glavu.

- Prodavali smo figurice za pomoć maloj Maji oboljeloj od raka. Komad je bio 20 kuna, a bilo je onih koji su davali i po 200 kuna. Dedić je prijetio da ćemo postati leševi čija će trupla kopati po šumi. Emrahu je govorio da je glupi Bosanac kojem će skakati po lubanji sve dok ne crkne. Tukao ga je i šamarao, znao mu je raskrvariti nos. Shvatili smo sve prekasno i nismo mogli samo tako otići - zaključila je Meliha. Tinin rođak Senad O. misli da udruga radnicima nije plaćala ništa.

Ahmet R. je u sudnici odbio svjedočiti u prisutnosti svog bivšeg gazde. U Zagrebu na radu je proveo tri mjeseca, a prijetnje smrću prijavio je u BiH. U tužiteljstvu se povjerio da je osobno vidio kako Dino “Tinu krvnički udara šakama po glavi i bubrezima”.

- Jednom je Tinu napao kad mi je za hranu dala 40 kuna umjesto 20. A meni je rekao da zna da Muslimani nisu nikakvi ljudi jer da se u to uvjerio sa mnom. Bojim ga se - rekao je tužiteljima. Inače, iza Dedića je pet osuđujućih presuda za prevare i krivotvorenja.

Kategorije: Hrvaška