Nacional

Syndicate content
on-line izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 23 min 39 sek od tega

BAUK NOVINARIMA “Propitujte dok vam ne uzmu mikrofon”

7 ur 14 min ago

Predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk u utorak je na konferenciji za novinare u Saboru predstavio prijedlog  dopuna Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu kojima traži da se, kako je kazao, „maloj, ali najranjivoj skupini stanovništva“, djeci s teškoćama u razvoju i osobama  s težim invaliditetom s prebivalištem na otoku te njihovim pratiteljima i vozilima omogući pravo na besplatni prijevoz trajektima i katamaranima.

Prijedlog su, naglasio je, supotpisali svi gradonačelnici i načelnici općina na Braču, među kojima i HDZ-ovi, a proslijeđen je i na druge otoke. Riječ je o oko 500-injak djece i roditelja na svim otocima, napomenuo je, a besplatan javni prijevoz zatražio je i za otočane dobrovoljne darivatelje krvi, i to žene koje su krv darovale najmanje 25, a muškarci 36 puta.

Kmentirajući odlazak zastupnika iz Kluba SDP-a, izrazio je nadu da „stranački Klub zastupnika više neće ‘jačati’ tako što im odlaze zastupnici, ali ako se dogodi, preživjet ćemo“. Naime, potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina je rekao kako napuštanje zastupnika jača Klub: „Neki unose dobrotu ulaskom, a neki izlaskom, što se može reći za SDP-ov Klub“.

„Vjerujem da ćemo kolege Maras, Grbina, ja i drugi pojačanim radom nadoknaditi izlazak Ane Komparić Devčić iz Kluba“, rekao je Bauk, dodavši da što je manje onih koji žele otići u suprotni tabor “kohezija je jača, a brojčano smo manji”.

“Sve što vam je nelogično propitujte dok vam ne uzmu mikrofon ili dok vam ne kažu ‘slatki ste’“

Na pitanje jesu li razlozi odlazaka zastupnika iz SDP-a u problemima u stranci ili u političkoj korupciji, Bauk je odgovorio da misli da je riječ i o jednome i o drugome. „Problem je kada netko tko je izabran na listi SDP-a prelazi HDZ-u. Što se tiče političke korupcije, političko djelovanje i iskustvo mi govori da ono što se ne može logično objasniti nego se traže izgovori, najčešće je riječ o korupciji, a vi ocijenite jesu li razlozi koje su neke kolege i kolegice navodili logični ili nisu“, istaknuo je Bauk, koji nije htio nagađati o eventualnim novim napuštanjima stranke.

„Koalicija koja je trenutačno na vlasti sklepana je s raznih strana. Recimo, koalicija između Komparić Devčić i Steve Culeja, koalicija između Milanke Opačić i Branimira Glavaša, koalicija koja je bila prije između Milorada Pupovca i Hrvoja Zekanovića. Ako tu nema gnušanja međusobnih stavova, zašto bi to onda premijera brinulo. Ako aktere te koalicije ne brine s kim su, onda bi puno manje trebalo brinuti premijera Plenkovića što mu radi koalicijski partner. On na to ima odgovor ‘ja nemam ništa s tim’ i misli da je to dovoljno, a jako je malo onih koji će mu postaviti dodatno pitanje. Jedino mogu apelirati da sve što vam je nelogično propitujete dok vam ne uzmu mikrofon ili dok vam ne kažu ‘slatki ste’“, osvrnuo se Bauk na to što s Plenković s gnušanjem odbacuje odgovornost HDZ-a za bujanje Bandićeva Kluba zastupnika koji mu drži većinu.

Komentirajući međusobne prozivke Komadine i Vojka Obersnela tko je kome loše mentor, nakon što je Komparić Devčić napustila stranku i priključila se Klubu zastupnika Milana Bandića, Bauk je kazao da bi bilo bolje da je takvih prozivki manje jer to ne ostavlja dobru sliku na odnose unutar SDP-a, a po njegovoj ocjeni, veću odgovornost snosi onaj tko je prvi počeo.

Kategorije: Hrvaška

Jandroković HDZ-ovcima nikad nije oduzeo riječ

7 ur 29 min ago

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković, prema dostupnoj statistici, u ovom sazivu Sabora zastupnicima HDZ-a nije niti jednom oduzeo riječ.

Ipak, Jandroković je u ponedjeljak poručio kako se trudi biti objektivan i pravedan. “Dao sam ja dosta opomena i zastupnicima HDZ-a”, rekoa je jučer Jandroković. HDZ-ovci su dobili 13 opomena. S druge strane, SDP-ovci su ih skupili 63, Mostovci 59, a zastupnici Živog zida 32, prenosi Dnevnik.hr.

HDZ-ovim zastupnicima nikada nije oduzeta riječ. SDP-u je pak riječ oduzeta 19 puta, Mostu 16, Živom zidu 7 puta. Živozidaši su pak najviše puta udaljeni sa sjednice, čak pet puta. Mostovci su udaljeni tri puta. Po jedanput su udaljeni zastupnici SDP-a i Hrasta. HDZ-ovci niti jednom.

Kategorije: Hrvaška

Počelo snimanje novog filma Ivana Gorana Viteza

7 ur 53 min ago

Snimanje novog dugometražno igranog filma “Dopunska nastava“ redatelja Ivana-Gorana Viteza počelo je u Zagrebu u produkciji Interfilma, a na zagrebačkim lokacijama i u okolici trajat će do kraja siječnja.

Vitezov drugi film, nakon prvijenca “Narodni heroj Ljiljan Vidić“ najavljen je kao žanrovski film o talačkoj krizi u osnovnoj školi koji je, prema mišljenju umjetničkih savjetnika Hrvatskog audiovizualnog centra, autor vješto nadogradio snažnim socijalnim i političkim podtekstom, referirajući se na brojne probleme hrvatske svakodnevice.

Kako su isticali u obrazloženju za dodjelu sredstava, riječ je o autorovom dosad najambicioznijem projektu velikog umjetničkog i kino potencijala. Vitez potpisuje i scenarij za taj film.

Glume Milivoj Beader, Marko Cindrić, Anita Matić Delić, Željko Königsknecht, Ivo Gregurević, Janko Popović Volarić, Filip Eldan, Đorđe Kukuljica, Darko Janeš, Zlatan Zuhrić Zuhra, Nađa Perišić Radović, Petra Vukelić, Ana Marija Percaić, Sanja Milardović, Davor Svedružić, Vili Matula, Ivica Zadro i drugi.

U vodećim ulogama devetogodišnjih školaraca na velikom platnu će debitirati Frida Jakšić i Franko Pavičić.

Producent filma je Ivan Maloča, direktor fotografije Lutvo Mekić, kostimografkinja Katarina Zaninović, majstorica maske Snježana Gorup,scenograf Mario Ivezić, izvršna producentica je Maja Vukić.

Kategorije: Hrvaška

GONG traži istragu zbog knjige Martine Dalić i sastanaka Vujčića

8 ur 13 min ago

Udruga GONG u utorak je pozvala Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa da istraži je li bilo kršenja Zakona o sprečavanju sukoba interesa u slučajevima izdavanja knjige bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, kao i sastanke guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Borisa Vujčića s predstavnicima američkog fonda Knighthead.

“Tvrtka Hanza media, izdavač knjige ‘Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma’, potrošila je nepoznat iznos novca za pripremu, tisak, promociju i puštanje u prodaju 45.000 primjeraka knjige bivše dužnosnice Martine Dalić, na koju se još uvijek primjenjuju odredbe Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Knjiga se u početku dijelila ‘besplatno’ kupcima Jutarnjeg lista. Kako je dužnosnicima zabranjeno primati darove vrjednije od 500 kuna, pozivamo Povjerenstvo da istraži predstavlja li knjiga koja se dijelila uz Jutarnji list, nedozvoljeni dar prema dužnosnici Dalić?”, ističe GONG.

U priopćenju postavljaju i pitanje je li dar i organizirana promocija u Naconalnoj i sveučilišnoj knjižnici za koju je također potrošen “nepoznat iznos novca”.

Osim toga, u GONG-u se pitaju i kako su riješena autorska prava za tu knjigu, tko je i koliko platio državnu tiskaru AKD te ističu i da je Jutarnji list objavio da je nepoznat broj primjeraka novina s besplatnim primjerkom knjige rasprodan, a danas se ta knjiga može u knjižarama kupiti za 99 kuna.

“Zato pozivamo Povjerenstvo da istraži kome ide sada novac od prodaje knjige, dijeli li se i u kojem omjeru između izdavača Hanza medije i bivše potpredsjednice Vlade?”, ističu u GONG-u.

U priopćenju ističu i da su mediji nedavno objavili da je Redakcijsko vijeća Jutarnjeg lista protestiralo zbog odluke uprave Hanza medije i urednika Jutarnjeg lista da budu izdavači i promotori knjige Martine Dalić, smatrajući takvu odluku duboko pogrešnom i štetnom za vjerodostojnost i ugled novine.

Iz GONG-a naglašavaju i kako su održali prosvjednu akciju prilikom promocije knjige, noseći transparent “HDZ+BORG+DORH+HANZA=ORTACI” te navode kako Jutarnji list odbija objaviti Gongov demantij koji su tražili nakon što su im “pripisali krive poruke”.

GONG je ujedno pozvao Povjerenstvo da istraži i sastanke Borisa Vujčića s fondom Knighthead, koje je skrivao od javnosti dok ih nije spomenula Martina Dalić u knjizi, napisavši da je guverner od nje tražio da primi “predstavnike američkog lešinarskog fonda”, što je ona odbila ali ih je zato spojila s Antom Ramljakom, jedinim od autora Lex Agrokora i kasnijim povjerenikom.

“Je li guverner prekršio Zakon o sprečavanju sukoba interesa sastajući se tajno s jednim zainteresiranim kreditorom i to baš onim koji je kasnije najviše profitirao zahvaljujući Lex Agrokoru?” navodi se, između ostaloga, u priopćenju GONG-a u kojem postavljaju pitanje i je li guverner svojim tajnim sastancima s biranim kreditorima u najmanju ruku prekršio načela djelovanja Zakona o sprečavanju sukoba interesa, i ako jest, dijeli li taj krimen s bivšom potpredsjednicom Vlade.

“Kako je DORH odbacio kaznenu prijavu u slučaju Lex Agrokor, a i HANFA nije pronašla trgovinu povlaštenim informacijama, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa jedina je institucija koja se još uvijek bavi ovim slučajem”, zaključuju u GONG-u.

Kategorije: Hrvaška

KUJUNDŽIĆ “Pozivam da se slučajevi korupcije prijavljuju”

8 ur 14 min ago

Ministar zdravstva Milan Kujundžić u utorak je potvrdio kako je inspekcija obavila nadzor u Metkoviću i sada se nalazi u Splitu. Novinarima je kazao kako je na tijelu preminulog dječaka obavljena obdukcija.

“Prema zakonu uvijek je potrebna suglasnost obitelji osim u slučajevima nagle smrti. U ovom slučaju izvedena je obdukcija”, rekao je ministar u Koprivnici, gdje je otvoren rekonstruirani prostor za dijagnostiku magnetne rezonance u Odjelu za radiologiju Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek.

Kujundžić je rekao kako je ovdje ‘prvenstveno riječ o tragičnom događaju’. “Otišao je dječak koji je do prije deset dana bio zdrav. Izjave pojedinaca ne mogu komentirati”, komentirao je izjavu voditeljice Hitnog zavoda u Metkoviću koja je rekla kako je “kod sepse uvijek neizvjestan ishod” te da medicina za nesretnog dječaka nije mogla ništa učniti.

Ponovio je kako je korupcija ‘veliko zlo, pogotovo u medicini’ te podsjetio kako i u Ministarstvu imaju preventivne programe. “Mogu nam se dojaviti konkretna imena kako bismo to prevenirali”, rekao je ministar apelirajući još jednom da se slučajevi korupcije u zdravstvu prijavljuju, prenosi N1.

Podsjetimo, devetogodišnji dječak preminuo je prošlog tjedna u KBC-u Split od posljedica sepse. Dva dana prije smrti s Hitne u Metkoviću su ga dva puta poslali kući, dok su ga u ponedjeljak poslali pedijatrici, nakon čega je prebačen u KBC gdje je umro.

Kategorije: Hrvaška

Podignute kaznene prijave protiv hrvatskih policajaca

8 ur 22 min ago

Centar za mirovne studije podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznatih policajaca koji su silom protjerivali migrante iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Podsjetimo, mediji su prošlog vikenda objavili snimke na kojima se vidi kako policajci protjeruju izbjeglice.

“Nakon brojnih svjedočanstava javnost je mogla vidjeti snimke postupanja hrvatske policije. One otkrivaju sustavno kolektivno protjerivanje te prekoračenje ovlasti poput udaranja nogom, a upućuju i na moguću upotrebu oružja”, kazala je Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije i inicijative Dobrodošli.

Na tvrdnje policije da se ne radi o protjerivanju nego o odvraćanju ilegalnih migranata, Kekuš je upozorila da policija vrlo široko tumači termin odvraćanja. “Prvo su tvrdili da je to samo prisustvo policije na granici, a sada vidimo da se izbjeglicama onemogućava traženje međunarodne zaštite i azila”, dodala je.

Centar za mirovne studije od Državnog je odvjetništva zatražilo žurnu istragu, ali i zatražilo ostavke ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ravnatelja policije Nikole Miline te načelnika uprave za granice Zorana Ničena.

Kategorije: Hrvaška

Jose Mourinho dobio otkaz u Manchester Unitedu

8 ur 35 min ago

Jose Mourinho više nije trener Manchester Uniteda, potvrdio je klub u utorak.

55-godišnji Portugalac u dvije i pol godina ne klupi ‘Crvenih vragova’ osvojio je Liga kup i Europa ligu. Trenutno se nalaze na šestom mjestu Premierlige s 19 bodova zaostatka za vodećim Liverpoolom, koji ih je u nedjelju pobijedio sa 3:1.

Do kraja sezone United će voditi privremeni trener, čije ime klub još nije otkrio. “Klub želi zahvaliti Joseu za njegov rad tijekom dvije i pol godine na klupi Manchester Uniteda. Želimo mu sreću i uspjeh u budućnosti”, poručili su iz Uniteda.

U prvih 17 utakmica ove sezone Manchester je osvojio samo 26 bodova, što je njihov najlošiji rezultat još od sezone 1990./91. Od četvrtog mjesta, koji ih vodi u Europu, dijeli ih 11 bodova, te su bliže zoni ispadanja nego vrhu.

Kategorije: Hrvaška

Najavljen novi prosvjed protiv ‘Daruvarca’

8 ur 44 min ago

Članovi Facebook grupe “Protiv pravosuđa koje štiti kriminalce” najavili su novi prosvjed i skup podrške djevojci koju je pretukao Darko Kovačević “Daruvarac”. Grupa ima oko 2500 članova.

Prosvjed je zakazan u srijedu, od 15 do 16 sati, na Narodnom trgu u Zadru, a nazvali su ga “Mirno okupljanje protiv pravosuđa koje štiti nasilnike”.

“Nema govora mržnje i nikakvih prijetnji, mirno smo okupljanje i nećemo se spuštati na njihovu razinu. Nismo politički skup, svi smo tu zajedno, tako da nema nikakvih političkih i ideoloških izjava. Nema nasilja, tu smo da se pokažemo da nas ima, da nismo zadovoljni situacijom, a ne da radimo nerede”, poručili su.

Kategorije: Hrvaška

JINPING “Kina od siromaštva do druge sile svijeta u 40 godina”

8 ur 59 min ago

Kineski predsjednik Xi Jinping obećao je da će njegova zemlja nastaviti politiku otvaranja svijetu dok je veličao ekonomsku politiku koja je pretvorila Kinu iz jedne od najsiromašnjiih zemalja svijeta u drugo najveće svjetsko gospodarstvo u samo 40 godina.

Xi je u utorak održao govor na skupu kojim je obilježena 40. godišnjica kineskih “reformi i otvaranja”, pojma koji opisuje politiku koja je uvela neke dijelove tržišne ekonomije uz zadržavanje jednostranačke vlasti u zemlji.

Ono što je sada poznato kao “kapitalizam s kineskim karakteristikama” uveo je u prosincu 1978. bivši kineski komunistički vođa Deng Xiaoping.

Deng je poznat po otvaranju Kine stranim ulaganjima i izvođenju zemlje iz dubokog siromaštva koje je rezultat katastrofalne politike Mao Ce Tunga.

“Drug Deng istaknuo je da siromaštvo nije socijalizam”, rekao je Xi dok je slavio reforme i otvaranje kao “konačni oblik i najupečatljiviji pothvat suvremene Kine”.

U trenutku dok je Kina u trgovinskom ratu sa SAD-om koji ostavlja traga na kinesku ekonomiju Xi je više puta ponovio obećanje da će se nastaviti otvaranje kineskog gospodarstva.

“Proveli smo povijesnu preobrazbu iz zatvorene i poluzatvorene zemlje u zemlju koja prihvaća potpuno otvaranje”, rekao je Xi.

On je dodao da nitko nije u poziciji “diktirati kineskom narodu što bi se trebalo ili se ne bi trebalo uraditi”.

Kritičari ipak navode da se Xi udaljava od Dengove ostavštine jačanjem kontrole Komunističke partije nad ekonomijom i jačanjem neučinkovitih tvrtki u državnom vlasništvu.

“U nedostatku ekonomskih i vanjskopolitičkih uspjeha mogao bi izgubiti potporu unutar partije”, kaže Kristin Shi-Kupfer, znanstvenica iz instituta Merics u Berlinu.

SAD optužuje Kinu za nepoštenu trgovinsku praksu poput nejednakih uvjeta za strane i domaće tvrtke, nasilno preuzimanje tehnologije i krađu intelektualnog vlasništva.

Kao kaznu SAD je uveo carine na kinesku robu vrijednu 250 milijarda dolara na što je Kina odgovorila nametima na američki uvoz vrijedan 110 milijarda dolara.

Carine na kinesku robu već su rezultirale usporavanjem kineskog gospodarstva i očekuje se da će se odraziti na globalni ekonomski rast.

Xi i američki predsjednik Donald Trump početkom mjeseca postigli su dogovor o 90-dnevnom primirju u trgovinskom ratu koji bi trebao omogućiti njihovim timovima da pregovaraju o trajnijem rješenju.

Kina je kazala kako će zauzvrat suspendirati dodatne 25-postotne carine na američka vozila koje je uvela ove godine.

Xi se u svom govoru u Pekingu nije osvrnuo na trgovinski rat  i umjesto toga slavio je put zemlje iz siromaštva.

Prije 40 godina Kina je predstavljala samo 1,8 posto svjetskog BDP-a a danas je to 15,2 posto.

“U samo nekoliko desetljeća dovršili smo proces industrijalizacije za koji je razvijenim zemljama trebalo nekoliko stotina godina”, rekao je.

“Kineski narod postigao je nešto što je nekad bilo nemoguće. Nevjerojatno smo ponosni na naše sugrađane i sugrađanke koji su radom ostvarili čudo bez presedana”.

Kategorije: Hrvaška

Danas posljednji ispraćaj Milana Sijerkovića

9 ur 8 min ago

Na zagrebačkom Krematoriju danas u 13:35 sati održat će se posljednji ispraćaj Milana Sijerkovića, legendarnog hrvatskog meteorologa.

Sijerković je preminuo u subotu 8. prosinca u Zagrebu u 83. godini života nakon teške bolesti.

“Danas nas je napustio jedan i jedini Milan Sijerković. Gledati gore prema oblacima nikada više neće biti isto”, ovim su se riječima od čuvenog meteorologa oprostili njegovi kolege iz Hrvatskog meteorološkog društva.

Milan Sijerković bio je jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica, a kao meteorolog je na televiziji počeo raditi prije 50 godina.

Od 1963. do odlaska u mirovinu radio je u Državnom hidrometeorološkom zavodu, a uz to je bio jedno od zaštitnih lica vremenske prognoze HTV-a. Nakon toga je postao zaštitno lice prognoze Nove TV.

Bio je prepoznatljiv po pučkim izrekama i poslovicama koje je uvodio u svoje prognoze, a svojim prepoznatljivim stilom postao je omiljen među gledateljima.

Kategorije: Hrvaška

Radnička fronta predstavila kandidatkinju na predsjedničkim izborima

9 ur 22 min ago

Katarina Peović bit će kandidatkinja Radničke fronte na predstojećim predsjedničkim izborima, priopćili su iz Radničke fronte. U priopćenju su naveli i kako će svoj program, nazvan Demokratskim socijalizmom za 21. stoljeće, predstaviti 21. siječnja sljedeće godine.

Priopćenje Radničke fronte u nastavku Vam prenosimo u cijelosti:

“Radnička fronta, kao politička opcija ljevice, donijela je odluku o sudjelovanju na predsjedničkim izborima sa svojom kandidatkinjom Katarinom Peović. Katarina Peović, doktorica znanosti i docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, jedna je od rotacijskih zastupnica Radničke fronte u Skupštini grada Zagreba, istaknuta javna intelektualka i dugogodišnja politička aktivistica i teoretičarka, autorica dviju knjiga.

Na konferenciji za medije koja će se održati 21.01.2019. predstavit ćemo svoju kandidatkinju i program Demokratskog socijalizma za 21. stoljeće (DS21). Na izborima smo se odlučili sudjelovati kako bismo zastupali direktno-demokratske modele participacije većine u javnim politikama – politiku za narodnu većinu, a ne bogatu manjinu.

Društvo danas treba donijeti temeljnu odluku – želimo li nastaviti skoro tridesetogodišnje urušavanje socijalne države, daljnju privatizaciju zdravstva, školstva, produbiti jaz između bogatih i siromašnih ili se želimo boriti za progresivnu ekonomsku politiku koja osigurava zaposlenost, zdravstveno osiguranje za sve, obrazovanje, stanovanje za sve, povećanje minimalne plaće, smanjivanje nejednakosti i razlike u plaćama, poboljšanje radničkih prava, pristojne mirovine i sigurnost radnog mjesta. Jesmo li danas spremni oduzeti političku i ekonomsku moć bogatoj manjini “200 obitelji”, ili ćemo nastaviti tonuti još dublje prema spaljenoj zemlji pod vlašću ekonomske i političke oligarhije? To su ključna pitanja danas u Hrvatskoj, a naša budućnost će ovisiti o tome kako ćemo na njih odgovoriti.

Predsjednička funkcija je protokolarna i bez realnih ovlasti. Samo plaća predsjednice i troškovi ureda iznose preko 42 milijuna kuna godišnje. Demokracija se treba zbivati u praksi i u obliku demokratskog protagonizma, gdje političari i političarke trebaju poticati sve ljude da politički djeluju. To je danas većini naroda onemogućeno jer veliki do živi na granici siromaštva brinući se jedino za osnovnu egzistenciju. Radnička fronta najavljuje 21.1. početak kampanje za predsjedničke izbore, za narod i demokratski protagonizam, redefiniciju troškova predsjedničke funkcije i usmjeravanje sredstava u socijalne svrhe.

Za narodnu većinu, a ne bogatu manjinu”, poručuju.

Kategorije: Hrvaška

Žene će se za 202 godine izjednačiti s muškarcima

9 ur 37 min ago

Žene moraju čekati još 202 godine kako bi se u plaćama izjednačile s muškarcima i imale iste mogućnosti zapošljavanja, prema globalnom izvješću objavljenom u utorak po kojemu uvođenje umjetne inteligencije i nedostatak organizirane skrbi za djecu onemogućava mnoge žene u ulasku u svijet rada.

Žene zarađuju upola toliko koliko zarađuju muškarci, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), po kojemu je jaz u plaćama u 2018. bio 51 posto.

“Još smo daleko od jednakosti i još smo daleko od točke u kojoj će žene i muškarci imati iste plaće za isti posao”, kazala je autorica izvješća Saadia Zahidi, voditeljica WEF-ova centra za novu ekonomiju i društvo.

Ove je godine bilo zaposleno manje žena nego muškaraca, uglavnom zbog nedostatka organiziranog zbrinjavanja djece što onemogućava žene da uđu u svijet rada ili napreduju do viših položaja, prema godišnjem indeksu koji rangira 149 zemalja u nijhovu napretku da smanje rodni jaz.

“Većina gospodarstava nije postigla veliki napredak u osiguranju bolje infrastrukture za skrb o djeci”, kazala je Zahidi u telefonskom intervjuu.

“To je i dalje veliki razlog zašto žene ne mogu na tržište rada ili ne mogu napredovati toliko koliko bi trebale s obzirom na talente koje imaju”, dodala je.

Žena nema na vrhu, utvrdilo je izvješće, a samo trećina menadžera su žene.

Ove je godine na čelu država samo 17 žena, a 18 posto ministarskih pozicija u svijetu drže žene te 24 posto parlamentarnih mandata u svijetu.

Zahidi je upozorila i da nove tehnologije poput umjetne inteligencije i robota otimaju poslove koje su tradicionalno obavljale žene uključujući administraciju, uslužne djelanosti i telemarketing.

S napretkom tehnologije posao će najteže nalaziti žene i djevojke sa skromnim računalnim vještinama.

Iako se broj žena u sektoru znanosti, tehnolgoije, inženjerstva i matematike povećao proteklih godina one i dalje čine samo 30 posto znanstvenika u tom sektoru, prema agenciji UN-a UNESCO-u.

Njiedna zemlja nija zatvorila jaz u plaćama, prema WEF-u, koji je istraživanje radio koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, UN-ova programa za razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije.

Island prvi, Hrvatska 59.

Island je desetu godnu zaredom na vrhu po svim pokazateljima rodne ravnopravnosti uključujući ekonomske, društvene i zdravstvene.

Nordijske zemlje Norveška, Švedska i Finska među vodećim su zemljama a slijedi Nikaragva na petom mjestu.

Hrvatska je rangirana 59.

Po ekonomskim mogućnostima poput pristupa tržištu rada za žene i izjednačenosti plaća Hrvatska je na 67. mjestu, po obrazovnim mogućnostima na 44., a prvo mjesto dijeli s više zemalja u skupini zdravstvenih pokazatelja. Po izjednačenosti sudjelovanja u političkom životu Hrvatska je na 62. mjestu.

Na dnu su Jemen, Pakistan, Irak i Sirija.

Kategorije: Hrvaška

Novi pad cijena goriva

10 ur 4 min ago

Cijene goriva i ovog su utorka pale. Prosječna cijena litre benzinskih goriva jutros je 9,39 kuna, dok je jučer bila 9,5 kuna. Pala je i cijena dizela, ali pad je manji. Litra tako danas iznosi 9,35 kuna. Jučer je litra iznosila 9,41 kunu.

Cijene se razlikuju od benzinske postaje do postaje.

(function(d, s, id) { var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0]; if (d.getElementById(id)) return; js = d.createElement(s); js.id = id; js.src = 'https://connect.facebook.net/hr_HR/sdk.js#xfbml=1&version=v3.2'; fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, 'script', 'facebook-jssdk'));

NOVE CIJENE: Litra Eurosupera 95 pojeftinila je 3-5 lipa!Litra Eurodizela jeftinija je 6-8 lipa!Litra LPG-a zadrzala je istu cijenu!Nove cijene provjerite na www.cijenegoriva.info

Objavljuje cijenegoriva.infoUtorak, 18. prosinca 2018.

Kategorije: Hrvaška

PLENKOVIĆ “Summit s Afrikom prilika za jačanje trgovine”

10 ur 5 min ago

Premijer Andrej Plenković rekao je u utorak kako Hrvatska mora iskoristiti priliku summita EU-Afrika u Beču da bi poboljšala gospodarske odnose s Afrikom.

Austrija je posljednji mjesec svog predsjedanja Europskom unijom domaćin skupa na kojemu se okuplja europski i afrički politički vrh.

Plenković je u Beču naglasio kako je to dobra prilika za “staviti na stol zajedničke napore afričkih vlada i Europske unije kako bi se ojačale i stabilizirale afričke države, spriječile krize i slabosti institucija,  te se na taj način spriječili migracijski tokovi”.

Hrvatska mora iskoristiti priliku i kako bi se promovirali gospodarski odnosi s Afrikom, poručio je premijer.

“Oni nisu preveliki u smislu razmjene” i većinom su aktivni tamo gdje postoje hrvatska veleposlanstva – u Maroku, Alžiru, Egiptu i Južnoafričkoj Republici, kazao je Plenković i izrazio nadu da će se na summitu otvoriti šansa za nove gospodarske suradnje.

U Beč su stigli predstavnici tvrtki Končar,  Altpro, B.I.D. Grupe, Veloxa te Hrvatske gospodarske komore, otkrila je vlada.

Forum EU-Afrika pod sloganom “Širenje suradnje u digitalno doba” organiziraju austrijski kancelar Sebastian Kurz i ruandski predsjednik Paul Kagame, ovogodišnji predsjedavajući Afričkom unijom.

U Beč su stigli i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i niz europskih i afričkih čelnika – premijeri svih zemalja Višegradske skupine, Slovenije, Rumunjske, Nizozemske, Finske, Estonije, Bugarske, čelnici Egipta, Gane, JAR-a, Tunisa, Etiopije i drugih.

Kategorije: Hrvaška

NBA Phoenix pobijedio Knickse, Minnesota “razbila” Sacramento

10 ur 10 min ago

Dario Šarić i Mario Hezonja su sinoć upisali solidan učinak svaki, Šarić je zabio 12 koševa u pobjedi svojih Minnesota Timberwolvesa, a Hezonja 14 u porazu svojih New York Knicksa.

New York Knicks su poraženi kod kuće, bolji od njih su bili Phoenix Suns sa 128-110.

Hezonja je odigrao 18 minuta i osim 14 koševa (šut iz igre 6/11, trice 1/3) upisao je i pet skokova. Najbolji strijelac New Yorka bio je Emmanuel Mudiay koji je utakmicu završio sa 32 poena.

Phoenix je predvodio Devin Booker sa 38 ubačaja, a T.J. Warren je dodao 26, od čega je 17 zabio u trećoj četvrtini. DeAndre Ayton je upisao double-double sa 21 košem i 13 skokova. Dragan Bender je odigrao dvije minute za Phoenix, ali je ostao bez pogodaka.

Minnesota Timberwolves su kod kuće sa 132-105 nadigrali Sacramento Kings.  Karl-Anthony Towns je zabio 14 koševa uz isto toliko skokova, a još je osam igrača Minnesote upisalo dvoznamenkasti učinak. Andrew Wiggins je ubacio 17 koševa, a Derrick Rose 13 uz 11 asistencija. Šarić je odigrao 20 minuta za Minnesotu zabivši 12 koševa (šut iz igre 4/6, trice 1/2) i upisavši sedam skokova i pet asistencija.

Minnesota je vodila sa 36 razlike u prvom poluvremenu i izdržala je napad Sacramenta u trećoj četvrtini. Buddy Hield je bio najbolji u redovima Kingsa sa 21 pogotkom.

Houston Rockets su upisali četvrtu pobjedu zaredom, sa 102-97 su svladali Utah Jazz, a James Harden je zabio 47 koševa uz šest skokova, pet asistencija i isto toliko ukradenih lopti.

Golden State Warriors su kod kuće sa 110-93 bili bolji od Memphis Grizzliesa, a Steph Curry koji je utakmicu završio sa 20 koševa, postao je tek peti igrač u povijesti Warriorsa sa 15.000 koševa u regularnom dijelu sezone, priključivši se tako Wiltu Chamberlainu, Ricku Barryju, Paulu Arizinu i Chrisu Mullinu.

Kevin Durant je bio najbolji strijelac Warriorsa sa 23 koša, dok je Omri Casspi sa 20 poena predvodio Grizzliese.

Kategorije: Hrvaška

Američki krivolovac mora jednom mjesečno u zatvoru gledati Bambija

10 ur 23 min ago

Krivolovac iz Missourija osuđen je na gledanje crtanog filma Bambi jednom mjesečno dok mu traje zatvorska kazna od preko godine dana zatvora zbog njegove uloge u ubijanju preko stotinu jelena, javljaju američki mediji u ponedjeljak.

David Berry Jr osuđen je na 15 mjeseci zatvora nakon što se izjasnio kao kriv u slučaju nezakonitog usmrćivanja divljači, koje je prema uredu za očuvanje prirode Missourija jedno od najvećih krivolova jelena u povijesti te savezne države.

Sudac okruga Lawrence također je 29-godišnjaku dosudio da mora gledati Disneyev hit Bambi iz 1942. godine, u kojem maleno lane izgubi svoju majku zbog krivolova, najmanje jednom mjesečno tijekom trajanja zatvorske kazne, objavio je NBC News.

Vjeruje se da je Berry Jr i njegova obitelj odgovorna za ubojstvo na stotine jelena u periodu od tri godine, prema vlastima iz Missourija.

“Jeleni su bili trofejni mužjaci ubijeni nezakonito, većinom noću, zbog svojih glava i rogova, a ostatak trupla ostavljen je da istrune”, rekao je tužilac okruga Lawrence Don Trotter u izjavi prošlog tjedna.

Kategorije: Hrvaška

Milan Bandić izašao iz bolnice

10 ur 45 min ago

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u utorak ujutro izašao je iz bolnice, prenose 24sata. Njegova zamjenica Jelena Pavičić Vukičević jučer je i najavila kako će se Bandić danas vratiti na posao.

Zagrebački gradonačelnik iz bolnice zapravo neće na kućnu njegu, već je u 8 sati ujutro održao kolegij sa suradnicima, piše Dnevnik.hr.

Bandić će ostatak jutra biti na više sastanaka, a od podne će početi s javnim dnevnim aktivnostima.

U podne će u Gradskoj upravi primiti betlehemsko Svjetlo mira, u 14 sati bit će na božićnom susretu zapovjednika zagrebačkih ratnih postrojbi u Dvercu. Bandić će u 15 sati otvoriti sanjkalište na Cmroku, a u 16 sati će krenuti u obilazak adventskih događanja te obići Tunel Grič, Strossmayerovo šetalište, Gornji grad i Klovićeve dvore. Na kraju će, u 19 sati, zagrebački će gradonačelnik na Sljemenu otvoriti skijašku sezonu.

Zagreb: Gradonačelnik Bandić napustio vijećnicu uoči glasovanja o proračunu 13.12.2018., Zagreb – Gradonacelnik Milan Bandic izasao je iz bolnice gdje se lijeci nakon plucne embolije i dosao na 18. sjednicu Gradske skupstine na cijem je dnevnom redu neizvjesno glasovanje o proracunu. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Podsjetimo, Bandić je 7. prosinca hospitaliziran na zagrebačkoj Klinici za plućne bolesti na Jordanovcu gdje se liječio od plućne embolije.

Iz bolničkog je kreveta smijenio gradske zastupnike Neovisnih za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih i Anu Lederer sa njihovih funkcija, a prošlog je četvrtka stigao na sjednicu Gradske skupštine, gdje je prošao njegov proračun. Također, dok je ležao u bolnici USKOK je protiv njega podigao još jednu optužnicu.

Kategorije: Hrvaška

EKSKLUZIVNO IZ CLEVELANDA Hrvati na najboljoj svjetskoj klinici

10 ur 57 min ago
Objavljeno u Nacionalu br. 520, 2005-10-29 Cleveland Clinic najbolja je američka i svjetska bolnica za bolesti srca, a i za ostale grane medicine u samom je svjetskom vrhu: među trideset tisuća zaposlenih na prestižnoj klinici nekolicina je vrhunskih hrvatskih liječnika, koji tamo obavljaju najzahtjevnije dužnosti

Klinika Cleveland, golema, supermoderna i superorganizirana bolnica u Clevelandu, glavnom gradu američke savezne države Ohio, proglašena je u konkurenciji 6000 bolnica četvrtom bolnicom u SAD-u, njezin Centar za srce ponovo, kao i prethodnih deset godina, prvom kardiološkom i kardiokirurškom klinikom, a pri samome je vrhu u još šesnaest specijalnosti. Riječ je o rang-listi koju svake godine pomno priprema poznati američki časopis Us News & World Report a koja je referentno mjesto za stručnjake i javnost. No Klinika Cleveland, ujedno i jedna od najvećih institucija u Ohiu koja zapošljava više od trideset tisuća ljudi i treći je najveći nevladin poslodavac, zanimljiva je ne samo po organizaciji, opremljenosti, istraživanjima, inovacijama i vrhunskim rezultatima, nego i po tome što u njoj radi skupina vrhunskih hrvatskih liječnika.

Upravo stoga provela sam nekoliko dana u toj ustanovi, koja se s desetak zgrada prostire na golemom prostoru u širem središtu Clevelanda. U razgovoru sa šefovima pojedinih odjela te kroz karijere hrvatskih liječnika koji su se tamo etablirali, nastala je priča o bolnici koja je po američkim standardima daleko iznad prosjeka, koja je u rangu s poznatom Klinikom Mayo, te drugim prestižnim klinikama kao što su Johns Hopkins Hospital, Massachusetts General Hospital, UCLA Medical Center te drugim vrhunskim bolnicama.

Iako je ljudima koji se liječe u toj klinici diskrecija zajamčena, već prva šetnja i informacije o bolnici navode da tu dolaze slavni Amerikanci i bogati Arapi – od glumaca, sportaša i biznismena do saudijskih kraljeva, emira i kuvajtskih naftnih milijardera. Mnogi doniraju kliniku, pa su donacije vrlo važan izvor financiranja istraživanja, funkcioniranja i gradnje novih klinika. Tako je ove godine započeta gradnja nove kardiologije i kardiokirurgije, Centra za srce, perjanice Klinike Cleveland, koji će imati 11 katova i 950 tisuća četvornih metara prostora, a bit će otvoren 2008. S druge strane, kako sam saznala u uredima bolnice, svaki zdravstveno osigurani Amerikanac ili bolesnik iz bilo koje zemlje na svijetu tamo može u raznim aranžmanima dobiti najbolju medicinsku uslugu. Tvrde da su u svojim klinikama liječili ljude iz svih država SAD-a te 90 zemalja svijeta. Da je tomu tako uvjerila sam se u razgovorima s ljudima koji rade u velikom odjelu nazvanom Global Patient Services, u kojemu su pododjeli Nacionalni centar i Međunarodni centar, a u kojima osim stručnjaka raznih specijalnosti radi i šezdesetak prevodilaca za arapski, španjolski, talijanski, portugalski, japanski, turski, grčki i francuski. Po zahtjevu, oni će bolesnike i njihovu pratnju pratiti i izvan radnog vremena bolnice, a njihov angažman ulazi u cijenu medicinske usluge klinike.

Jedan od mojih prvih sugovornika, koji me i pozvao u posjet klinici, bio je Conrad Simpfendorfer, predsjednik Međunarodnog centra, koji je objasnio zašto je centar osnovan: “Ako ste suočeni s dijagnozom ozbiljne bolesti i trebate specijalnu medicinsku njegu, vjerojatno ćete doći u situaciju u kojoj će se pojaviti razne opcije za liječenje, uključujući i ono izvan vaše zemlje. Upravo stoga je u klinici Cleveland osnovan Međunarodni centar koji će bolesniku pomoći u svakom aspektu posjeta našoj bolnici. Pomoć počinje od trenutka kad se odlučite ugovoriti sastanak do povratka vašem liječniku u vašoj zemlji. I u Clevelandu i u našoj klinici na Floridi vama će se posvetiti predani, daroviti tim profesionalaca koji će organizirati putovanje, isplanirati preglede i sastanke s liječnicima, osigurati smještaj pratnje, prevoditelje i odgovoriti na sva pitanja. Budući da je svijet postao manji i povezaniji zahvaljujući internetu, svaki čovjek bez obzira na to gdje se nalazi može koristiti i naš program MyConsult, gdje će online dobiti tzv. drugo mišljenje.”

Simpfendorfer je inače kardiolog podrijetlom iz Čilea, koji je u klinici Cleveland ostvario izvanrednu liječničku karijeru, no na čelu je i Međunarodnog centra koji je vrlo važan za funkcioniranje i filozofiju globalnog širenja klinike i telemedicine. A u tome su već prilično daleko odmakli. Za Kliniku Cleveland karakteristično je upravo to što su na najodgovornijim mjestima u administraciji liječnici – no oni prolaze i specijalne poslovne treninge u kojima se educiraju za pojedine segmente kojima rukovode. Druga je karakteristika klinike to što u njoj radi veliki broj stranaca, mnogi na važnim i rukovodećim pozicijama. Nije važno odakle netko dolazi, nego što zna, koliko se zalaže, koliko napreduje i pridonosi misiji – a to je prvoklasna njega, briga i liječenje bolesnika, naglašavali su moji sugovornici.

Tomislav Mihaljević, kardiokirurg iz Zagreba, jedan je od deset kirurga Centra za srce, najboljeg u Americi, s tako izvrsnom reputacijom u cijeloj klinici da se na spomen njegova imena najprije čuje uzdah: Ah, Tom! Taj 40-godišnjak koji obavlja najkompliciranije i najmodernije operacije i zahvate na srcu na Kliniku Cleveland došao je prije godinu dana kao ugledni kirurg, iako je otprije surađivao s kolegama na toj klinici. Deset godina proveo je u Bostonu u jednoj od najboljih bolnica za srce Brigham&Woman’s Hospital, pridruženoj sveučilištu Harvard na kojemu je završio specijalizaciju iz opće kirurgije. Započeo ju je u sveučilišnoj bolnici u Švicarskoj kod dr. Turine. Na Harvardu je napravio i subspecijalizaciju iz kardijalne kirurgije te odmah dobio posao kardijalnog kirurga i voditelja istraživačkog laboratorija.

“Na tom sam poslu ostao dvije godine. To je bilo u vrijeme kad je Iva došla u Boston pa smo dobili ponudu da dođemo ovamo”, ispričao je Mihaljević jednostavno, ne spominjući koliko je predanosti i discipline trebalo da se završe specijalizacije koje su trajale sedam godina, i to na Harvardu, jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta, te da mladi kirurg dobije ponudu za posao u jednoj od top bolnica za srce. A Iva je zagrebačka liječnica Iva Fattorini koja je specijalizirala dermatologiju na Harvardu, jedno vrijeme radila na zagrebačkoj Šalati, a potom se vratila u Boston. Iva Fattorini i Tomislav Mihaljević vjenčali su se prije dvije godine i iako su oboje, kako kažu, bili jako zadovoljni poslom u Bostonu, odlučili su se preseliti u Cleveland.

“Jako su nas počeli nagovarati da dođemo u Kliniku Cleveland. Kontaktirao sam s ljudima iz klinike jer je to najbolja ustanova u Americi, a trebao sam tu doći i na specijalizaciju. Dr. Cosgrovea poznavao sam već godinama”, rekao je Mihaljević.

Delos Cosgrove od lani je CEO i predsjednik Cleveland Clinic Foundation. Slavni je kardijalni kirurg koji je došao u tu kliniku prije trideset godina, a sve do prošlogodišnjeg imenovanja za šefa cijele bolnice godinama je bio šef Centra za srce. Čini se da je i to tradicija te klinike, jer je na mjestu šefa klinike naslijedio dr. Looma, koji je sada u mirovini, a koji je također bio poznati kardijalni kirurg.

“Dr. Cosgrove i ja dugo smo održavali kontakt. Iva i ja smo odlučili doći iz jednog jedinog razloga – to je najbolja bolnica za bolesti srca u Americi, ali i za ono za što se zainteresirala Iva Fattorini, a to je telemedicina te globalna transformacija zdravstvene skrbi, što je na klinici u Clevelando jako razvijeno”, kaže Mihaljević.

Na pitanje što to Kliniku Cleveland čini tako iznimnom, Mihaljević odgovara: “Ovdje su rezultati bolji nego u bilo kojoj kući na svijetu. Najmanja je stopa komplikacija, najveća uspješnost u izvođenju svih kardijalnih operacija, najveći broj bolesnika: operiramo gotovo 4000 bolesnika na godinu. Prva sljedeća na top-listi američkih bolnica ne operira ni 2000 bolesnika. No nije naglasak na broju, nego na rezultatu koji je jako dobar, te na inovacijama.”

Klinika Cleveland osnovana je 1921. u maloj zgradi današnjeg kompleksa i na popisu dostignuća u inovacijama te ustanove među ostalim su: četrdesetih godina izoliranje angiotensina i serotonina, ključnih faktora kod hipertenzije; pedesetih novi zahvat na kolorektalnoj kirurgiji te prva koronarna angiografija; 1967. prve operacije koronarne premosnice; 1996. prva minimalno invazivna operacija zaliska; 1999. prva uspješna transplantacija larinksa; 2003. otkriće prvoga gena povezanog s bolešću koronarne arterije. Zabilježeni su i mnogobrojni doprinosi i inovacije u znanstvenim istraživanjima pa sve do kirurgije mozga.

Mihaljević kaže kako je prvu ugradnju premosnice obavio Argentinac koji je radio na klinici Cleveland i kako je lijepo što ta klinika ima dugu povijest otvorenosti prema svijetu.

“Ovdje svi govore s akcentom, gotovo da nema onih koji govore normalni engleski”, uz smijeh kaže Mihaljević te otkriva još jednu karakteristiku klinike: “Ovdje mi međusobno nemamo nikakve titule. Mi smo samo liječnici kirurzi, svi jednaki, uključujući i našeg šefa. Pitali ste zašto je to dobra klinika za srce, jedan od najvažnijih razloga je i to što je to tim jako dobrih kirurga. Deset nas je kardijalnih kirurga a svaki bi mogao biti šef bolnice na nekom drugom mjestu. Primjerice, moj kolega Pettersson, jedan od najvećih skandinavskih kirurga, Šveđanin koji je nakon 35 godina napustio mjesto šefa najveće danske kardijalne kirurgije samo da bi došao u Kliniku Cleveland i radio u timu. Isto tako Južnoafrikanac dr. Svensson, koji je bio šef velike privatne klinike u Bostonu, došao je da bi se pridružio našem timu. Svako malo svi mi dobivamo ponude da dođemo za šefove klinika, no svi ostajemo ovdje jer je to unikatna sredina. Kad si okružen jako dobrim ljudima, i sam postaješ bolji.”

Liječnici u klinici Cleveland vrlo su samostalni u radu. Oni su pojedinci s vlastitom praksom. Imaju vlastite privatne pacijente – svaki kojega operira dr. Mihaljević njegov je privatni pacijent.

“Moji pacijenti na ruci nose narukvicu na kojoj je prvo upisano moje ime a potom njihovo. U svako doba dana i noći svatko ovdje zna tko je primarno odgovoran za liječenje određenog bolesnika. Šefovi su ovdje primarno odgovorni za administrativne poslove na odjelu te zapošljavanje novih ljudi, usmjeravanje cijelog toka našeg rada. Ne miješaju se u dnevni posao. Ovo je poduzetna sredina, dinamična i brza, odluke ne moraju prolaziti deset komisija kao drugdje, sve je vrlo jednostavno, ali standardi su vrlo visoki, ispričao je Tomislav Mihaljević.

Na pitanje kako se, po njegovu mišljenju, postaje vrhunski kirurg, je li za to potreban poseban dar, odgovara: “Potrebna je ponajprije predanost zvanju – spremnost da se za to žrtvuju desetljeća privatnog i profesionalnog života. Potrebna je spremnost da se svaki dan radi od 14 do 16 sati, da se usmjeravaš prema sredini i ljudima koji će ti pružiti mogućnost da najviše naučiš. No da bi postao vrhunski kirurg, moraš biti skroman, a to znači shvatiti što možeš a što ne. Najbolji kirurzi koje sam vidio imali su svijest o tome koji su njihovi nedostaci, bili su samokritični i znali su da nisu svemogući. Takvi su na mene ostavili najviše traga. A razlika između dobrog i izvrsnog kirurga nije u rukama nego u glavi. To je disciplina mozga, način donošenja važnih odluka u kratkom vremenu, selekcija pacijenata, odabir najbolje operacije za određenog pacijenta. Sve ostalo je fama, nikakav poseban talent niti pretjerano spretne ruke.”

Tomislav Mihaljević radi sve zahvate u kardijalnoj kirurgiji – od transplantacije srca i pluća (ove godine obavljeno je oko 70 operacija srca i 70 pluća), kompleksne reoperacije, do operacija velikog rizika koje se ne rade drugdje u svijetu. Mnogo pacijenata u Kliniku Cleveland upućuju drugi kardijalni kirurzi koji smatraju da su operacije prerizične. Čak 20-30 posto pacijenata dolazi nakon što se drugdje procijeni kako su njihovi slučajevi visoko rizični. Mihaljević je, kako ga hvale kolege, i pravi majstor u minimalno invazivnim zahvatima. To su, kako je rekao, operacije kroz vrlo male otvore od šest, sedam centimetara, što je u toj klinici uža specijalnost.

“Imamo najnižu stopu mortaliteta u svakoj kategoriji, ovdje su te stope čak četiri puta niže od američkog prosjeka”, zaključio je Mihaljević.

U klinici Cleveland i vrednovanje liječnika vrlo je specifično: svi su na jednogodišnjem ugovoru. O tome i o poslovnoj strani klinike razgovarala sam s Alanom Londonom, izvršnim direktorom u Međunarodnom poslovnom razvoju, jednim od prvih ljudi klinike čiji je posao, među ostalim, da nudi model funkcioniranja i rada klinike širom svijeta.

“Svi smo mi na jednogodišnjem ugovoru. Svake godine pravi se rezime, i to vrlo rigorozan i temeljit. Svaki od nas mora pokazati što je postigao. U mom slučaju to su poslovni rezultati. Liječnike i kirurge provjeravamo kroz tri kategorije: koliko su bolesnika vidjeli, koliko su i kakvih operacija napravili, koliko su se bavili istraživanjem i objavili znanstvenih radova te koliko su se bavili edukacijom mlađih kolega. Neki nakon te godine ne mogu ostati, no takvi su srećom malobrojni. Oni koji ostaju svake godine ponovo pregovaraju o uvjetima i primanjima”, rekao je Alan London.

Na pitanja o iznosu plaća ili cijeni operacija nerado se govori. No iz neodređenih odgovora mojih sugovornika mogla sam zaključiti kako jedan vrhunski liječnik može biti plaćen od pola do milijun dolara na godinu. Nitko točno ne zna koliko mu je kolega plaćen, svatko pregovara samo za sebe. Iako nijedan organ nije na prodaju, trošak transplantacije srca može se kretati od 50 tisuća dolara na više. “To nije tako strašno, jer netko će za automobil dati nekoliko desetaka tisuća dolara, pa zašto ne i za novo srce ili bubreg?” rekla je Kate Hubben, izvršna direktorica razvoja u Global Patient Services. To se može platiti preko osiguranja iz vlastitog džepa. O kakvom je sustavu riječ pitali smo dr. Londona.

“U SAD-u imamo jedinstven način financiranja zdravstvenog osiguranja. Bolnica poput klinike Cleveland ima 50 posto pacijenata kojima osiguranje plaća država. Većina su ljudi stariji od 65 godina. Usluge za siromašne plaća vlada pojedinih saveznih država a oni čine oko polovice bolesnika svake američke bolnice. Druga su polovica osigurani ljudi, i to obično kroz poslodavce. To je ovdje drukčije u odnosu na neke europske zemlje, Kinu ili Južnu Ameriku. Ovdje nemamo osnovno nacionalno zdravstveno osiguranje. Ako niste stari i siromašni, zdravstveno imate samo preko poslodavca. Ako nemate ili izgubite posao, nemate zdravstveno osiguranje. To je problem u Americi. Osim toga, to je jako kompliciran sustav jer imamo 2000 osiguravajućih kompanija. Moj posao ovdje je potpisivanje ugovora s njima tako da nam plaćaju na vrijeme. Ova klinika ima ugovore s 500 osiguravajućih kompanija. Unatoč zamršenosti posla, vrlo smo uspješni. Klinika Cleveland i Klinika Mayo dvije su najveće i najstabilnije bolnice u državi i najčvršći model grupne prakse. Ne znam da igdje drugdje na svijetu imaju 1500 do 2000 liječnika te sve druge zaposlenike pod ugovorima”, kaže London.

On je inače obiteljski liječnik, jedan od rijetkih na klinici koji je odrastao i školovao se u Clevelandu, a radi u medicinskom menadžmentu već 20 godina. Za to se osposobljavao u Kaliforniji, ispričao je, te objasnio zašto je većina ljudi iz menadžmenta bolnice liječničke struke: “Najbolje je kad imate liječnika obučenog za biznis, kao što je to kod nas slučaj. Naš bivši CEO, dr. Loop, slavni kirurg za srce, uvijek je govorio kako je mnogo lakše obučiti liječnika za biznis nego biznismena natjerati da doista shvati medicinu. Ako niste vidjeli ljude koji umiru, strah u njihovim očima ili obitelji bolesnika, ne možete znati što znači voditi bolnicu. Suosjećanje je važan dio svega toga.”

Kad je prije nekoliko godina na toj klinici srce operirao saudijski kralj, poznat i bogat čovjek, klinika Cleveland postala je jako popularna u arapskom svijetu i na Istoku. Sve je počelo već pedesetih godina, kad se jako razvila kardiologija i kardiokirurgija i kad su se u toj klinici prvi put počeli raditi određeni zahvati ne samo na srcu nego transplantacije bubrega i drugo. Mnogi lideri iz svijeta podvrgavali su se različitim operacijama. Da bi se udovoljilo potrebama takvih bolesnika i njihovoj pratnji, u okviru kampusa klinike sagrađen je hotel “Intercontinental”, na čijem je trećem katu i smješten Međunarodni centar klinike. Jednom je jedan od bogatih bolesnika s Bliskog istoka zakupio šest katova hotela za svoju pratnju. A u pratnjama je pokatkad bilo i 400 ljudi.

“Prije napada na nebodere u New Yorku 11. rujna u klinici je uvijek bilo jako mnogo bolesnika s Istoka. Tim događajem to je, nažalost, potpuno prekinuto, no pomalo se vraćaju, iako je to sada mnogo složenije zbog viza. Stoga smo se usredotočili na druge dijelove svijeta: Južnu i Srednju Ameriku, Kanadu, Aziju i Europu”, rekao je London.

Njegov novi posao je putovanje svijetom i traženje poslovnih partnera Klinike Cleveland. Kaže kako ima upite iz 30 zemalja – raznih vlada, privatnih investitora, liječnika i drugih osoba – koje žele biti njihovi partneri i primijeniti model Klinike Cleveland. Živimo u vremenu tehnološke eksplozije, kaže dr. London – novi lijekovi, aparati, genetički inženjering, sve je to jako skupo i tjera mnoge zemlje u svijetu da brzo mijenjaju svoje sustave. Jedna od njih je i Austrija koju u posljednje doba Alan London često posjećuje i u kojoj će klinika biti partner u izgradnji nove velike bolnice u Beču.

“Svijet je danas povezaniji nego ikad zahvaljujući tehnologiji a jedna je od presudnih poveznica internet. Dovoljno je tri puta kliknuti mišem i saznati gdje se na svijetu za svoj problem može dobiti najbolje rješenje, a kad ljudi znaju što ima drugdje, žele to napraviti i u svojoj zemlji. Koliko mi polažemo na povezivanju i korištenju najnovijih tehnologija pokazuje i to što imamo vjerojatno najbolju bolničku elektronsku bazu podataka na svijetu”, ispričao je Alan London.

Logična je točka obilaska stoga bila ured glavnog informatičkog direktora Martina Harrisa. Elektronski medicinski podaci glavni su adut u informatičkoj “revoluciji” Klinike Cleveland. Svaki liječnik može pritiskom na tipku doći do podataka tri i pol milijuna ljudi – svakog bolesnika klinike. Tako i svaka medicinska sestra, pa čak i sam bolesnik preko interneta u svakom trenutku pod svojom šifrom može ući u svoj medicinski “karton”. Podaci pacijenta uključuju sve posjete bolnici, svaku pretragu, recept, preporuku i podsjetnik za buduće vizite. Implementacija podataka radi se kontinuirano već treću godinu, a to je i oruđe za personal u prijavnom odjelu koji registrira bolesnika i radi za njega detaljan program pregleda i pretraga i u svakom se trenutku zna gdje je bolesnik. U toj klinici nema čekanja pred vratima liječnika ili ambulanta, nema nervoze, povišenih tonova, sjedenja u čekaonicama.

“Dat ću vam primjer zašto je dobro imati 140 milijuna podataka u sustavu. Kad je prije nekoliko mjeseci proizvođač opozvao iz upotrebe lijek Viax, mnogima je bio problem kako hitno o tome obavijestiti bolesnike koji ga uzimaju. Za nas je taj problem bio riješen za dva sata. U bazi podataka smo začas ‘izvukli’ da je 11.286 naših bolesnika na tom lijeku. Obavijestili smo odmah sve one s kojima komuniciramo putem interneta, ostale telefonom ili telegramom. Za 24 sata više nitko nije uzimao taj lijek”, kaže Harris.

Pacijent te bolnice ili bilo koji drugi čovjek na svijetu može preko interneta, naravno i brzom i običnom poštom, za tri dana dobiti i drugo mišljenje. Dovoljno je poslati istim putem sve podatke o bolesti, uplatiti 565 dolara i dobiti stručno mišljenje liječnika u Clevelandu. Kako otkriva Harris, u kliniku stiže na stotine takvih upita za bolesti srca, mozga, ortopedskih problema, raka…

Nije čudo što se Iva Fattorini, prva šefica Centra za laser na Šalati koji je otvoren prije tri godine, u Americi, osim privatno, našla pred novim izazovima.

“Kad smo Tomica i ja nakon dugogodišnjeg poznanstva i višemjesečne ‘interkontinentalne’ veze započeli zajednički život, htjela sam do kraja otvoreno razmišljati i o tome kako raditi nešto novo i prosperitetno s obzirom na novu sredinu u koju sam došla. Nakon lasera, ostala je želja da se bavim telemedicinom. Klinika Cleveland je apsolutni lider u svijetu zdravstvenog biznisa i menadžmenta. Počela sam raditi kao direktor međunarodnih e-zdravstvenih projekata. Moj posao uključuje sudjelovanje na većini međunarodnih projekata koje ima Klinika Cleveland. Klinika ima urede u deset zemalja širom svijeta, a razni se projekti odvijaju na gotovo svim kontinentima”, kaže Iva Fattorini. Također naglašava kako danas bolesnici ne moraju putovati da bi dobili ekspertno mišljenje. Poželi li netko iz Hrvatske dobiti vrhunsku konzultaciju, dovoljno je preko interneta kontaktirati s liječnicima iz Klinike Cleveland (www.eclevelandclinic.org ), ispuniti upitnik i za koji dan stiže odgovor. Osim drugog mišljenja koje je dostupno preko programa MyConsult, elektronski zdravstveni program sastoji se i od e-patologije i e-radiologije. Ti programi omogućavaju radiolozima i patolozima s klinike da očitavaju nalaze iz udaljenih bolnica. Upravo se radi na internacionalizaciji tih programa. Gotovo svakodnevno u Cleveland dolaze delegacije i pojedinci iz cijeloga svijeta, ispričala je Iva Fattorini, kako bi se izravno vidjeli na koji način klinika radi u raznim segmentima.

U klinici sam upoznala i splitski liječnički par Leonarda i Mirandu Kapural, koji su tamo od 1998. Leonardo Kapural diplomirao je u Zagrebu, doktorirao u Montrealu, a specijalizirao anesteziologiju u Clevelandu. Radi u Department of Pain Management, jednostavno rečeno – Odjelu za bol.

“Na kraju specijalizacije već sam se prijavio za subspecijalizaciju iz intervencijskog menadžmenta kronične boli. Moj šef, Naggie McKell, inače Egipćanin, jako me volio dok sam još bio mlađi specijalizant te me pozvao da radim na tom odjelu, pa sam tako tu i ostao”, kaže Kapural.

Iako zvuči jednostavno, tko imalo poznaje američke prilike zna da je kompeticija golema ne samo za dobivanje specijalizacije nego i za mjesta na klinikama. Kapural je, kao i njegova supruga Miranda koja je sada na prvoj godini specijalizacije, također iz anestezije, uložio velik trud u ono što je postigao. Kaže da je to najveća klinika za bol u Americi u kojoj se godišnje liječi sto tisuća bolesnika.

“Ovdje nas je 11 liječnika, a imamo još 13 regionalnih lokacija u okolici Clevelanda i na Floridi. Mi smo intervencijski liječnici koji implantiraju pumpe, stimulatore, i radimo sve operativne zahvate kod svih bolesnika koji imaju žešće kronične boli. To su ljudi koji su operirani čak više puta, najčešće na kralježnici, imaju oštećene živce, neuralgije ili ožiljna tkiva poslije operacija te još cijeli niz neuropatskih bolesti koje izazivaju bol. Ako ne možemo pomoći s određenom grupom tzv. blokova, tada se odlučujemo na stimulaciju leđne moždine ili ugradnju pumpi ispod kože koje se pune svaka tri mjeseca sredstvima protiv boli”, kaže Kapural.

Naveo je cijeli niz bolesti koje se tretiraju na njegovu odjelu i načina kako ljude osloboditi od kroničnih boli, što mi se, moram priznati, učinilo kao znanstvena fantastika jer o tome u Hrvatskoj nisam nikad čula. Radi i na nizu istraživanja, a autor je i patenta bipolarne elektrode koja se upravo ispituje.

Miranda Kapural odmah po dolasku u Cleveland počela je raditi u kliničkom istraživanju na odjelu pedijatrijske kardioterakalne anestezije. Sada počinje klinički sve ispočetka.

“Anestezija je danas ovdje jako široka i kompleksna. Mislim da je ne bih mogla usporediti s treningom koji se prolazi u Hrvatskoj. To je potpuno druga razina. Ovdje je to multidisciplinarna grana koja zahtijeva četiri godine intenzivnog rada”, kaže ona. Miranda Kapural majka je šestogodišnje kćeri, nije joj lako jer svako jutro počinje u šest i tek kasno poslije podne dolazi kući.

“Nikad se ne bih odrekla svoje profesije iako sam noći provela nad knjigom, jer ovdje nitko ne može sebi priuštiti da se opusti i ne zna odgovoriti na pitanje svog mentora”, ispričala je temperamentna Splićanka, koja kao i njezin suprug ništa ne bi mijenjala u životu.

“Svaki dan kad se probudim pomislim kako je ovo najbolji posao koji sam mogao dobiti. Kombiniram malo operiranja, malo gledanja pacijenata, svaki mjesec imam poneki kongres gdje često upoznam nove zanimljive kolege. Ne bih to mijenjao ni za što” rekao je Kapural.
Razgovarala sam i s Mariom Škugorom, koji je radio na Rebru u Zagrebu na nuklearnoj medicini do 1993. Poslije vojske koju je odradio za vrijeme rata u Hrvatskoj pozvali su ga da radi doktorat na Ohio State University u Columbusu. Četiri godine poslije došao je u Cleveland gdje je završio i drugu specijalizaciju iz interne medicine. Radi na Odjelu za endokrinologiju, dijabetes i metabolizam. Supruga mu je također liječnica, radi za University Hospitals i imaju dva sina.

“Ispočetka je bilo teško, no sada je dobro. Ovdje je prekrasno raditi i mislim da ćemo ostati. I dane s Rebra pamtim u jako lijepom svjetlu jer su kao i ovdje bili entuzijastični i o svemu smo se lako dogovarali. Cleveland je jako otvoren grad, puno je imigranata iz cijelog svijeta. Dok sam bio u Columbusu, činilo mi se da te strani akcent malo distancira, a ovdje kao da ti otvara vrata. Ovdje je jako mnogo Hrvata, Slovenaca, Srba, Poljaka, cijeli grad je takav”, kaže Škugor.

On je endokrinolog koji se specijalizirao za štitnjaču, metabolizam kostiju i pretilost. Osim što radi na klinici, predaje na novom medicinskom fakultetu u Clevelandu, prvom otvorenom nakon 25 godina u Americi, i u tome, kaže, jako uživa.

U Clevelandu radi još nekoliko liječnika iz Hrvatske ili su hrvatskog podrijetla. Nisam uspjela sresti Zdenku Šegotu, zagrebačku studenticu, koja sada radi na subspecijalizaciji za onkologiju u Taussig Cancer Centru Klinike Cleveland. Kao ni Andreja Alfirevića, također na subspecijalizaciji. No upoznala sam kirurginju Miru Milas na odjelu opće kirurgije, specijalisticu za endokrinu kirurgiju i kirurgiju dojke. Odrasla je u Americi, otac joj je također poznati liječnik. Smatraju je izvanrednom kirurginjom posve posvećenom profesiji i bolesnicima. Nije čudo što su je pacijenti klinike proglasili najljubaznijom liječnicom klinike u 2004.

Alan London ispričao mi je kako imaju jako mnogo zahvalnih bolesnika. Svake godine u kliniku pristižu milijuni dolara od tisuća ljudi koji su prošli kroz tu kliniku, ali ne samo od njih. Postoji i odjel koji se bavi samo donacijama. Najveći je donator čovjek po kojemu se zove veliki istraživački institut klinike: Lerner Research Institute.

“Alfred Lerner, koji je tragično umro prije dvije godine, bio je vlasnik nogometnog kluba Clevelanda i predsjednik velike kompanije za kreditne kartice MBNA. Bio je veoma bogat i predsjedavao je našim Boardom of Trustees. Bio je briljantan biznismen i čovjek, a za istraživački je institut dao milijune dolara. Samo za našu konferencijsku dvoranu, nedavno izgrađenu, njegova je kompanija donirala 18 milijuna dolara”, ispričao je London.

Druga golema donacija nedavno je stigla od bogate poslovne žene iz Clevelanda, Sydell Miller, koja je bila frizerka a obogatila se proizvodnjom šampona i preparata za kosu pod nazivom Matrix. Ona je tu kompaniju prodala tvrtki Johnson & Johnson prije dvije godine. Zahvalna nakon operacije srca koju je izveo današnji CEO, dr. Cosgrove, Sydell Miller donirala je novoj klinici za srce 70 milijuna dolara.

Liječnici s kojima sam razgovarala s ponosom su mi pokazivali gradilište na kojemu će uskoro početi nicati katovi buduće klinike, neviđen projekt budućnosti koji će stajati oko 500 milijuna dolara.

Kategorije: Hrvaška

PANIKA NA TRŽIŠTU UMJETNINA Svaka druga slika u Hrvatskoj lažna

11 ur 3 min ago
Objavljeno u Nacionalu br. 438, 2004-04-06 Sumnjiva Bukovčeva slika prodana na Konturinoj aukciji za 70.000 kuna i ukradena slika Zlatka Price otkrivena u galeriji Mona Lisa samo su vrh sante crnog tržišta umjetninama

Hrvatsko tržište umjetnina preplavljeno je falsifikatima o čemu svjedoči povjesničar umjetnosti Igor Zidić, donedavni ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu: “Više od polovice slika kojima se trguje je lažno. Prije deset godina na ekspertizu mi je na jednu lažnu dolazilo deset pravih slika, a danas mi da na devet lažnih dolazi jedna prava.” Damir Grubić, suvlasnik Galerije Grubić i predsjednik Udruženja hrvatskih trgovaca umjetninama, smatra da je situacija na tržištu umjetnina alarmantna jer je na njemu već oko 50 posto krivotvorina, a na crnom tržištu broj umjetnina sumnjiva autorstva kreće se i do 70 posto. Broj lažnih slika ovisi o tome gdje ih kupujete. Galerist koji je želio ostati anoniman potvrdio nam je da je na sajmovima svaka druga slika falsifikat, dok kod galerista lažna bude svaka deseta.

Kupac mora jako paziti na put i podrijetlo djela, a bilo bi idealno kada bi ponuđač umjetnine dao galeristu, privatnom kupcu ili trgovcu dokument podrijetla umjetnine ovjeren kod javnog bilježnika Galeristi se čude i naivnosti hrvatskih kupaca koji misle da ima Van Gogha, Gauguina, Moneta i Modiglianija po tavanima u Hrvatskoj Posebno je opasan Svečnjak, u čijem je ateljeu nakon smrti ostalo oko 500 nedovršenih i nepotpisanih slika koje su naknadno “dovršene” i potpisane Većina ozbiljnih galerista trenutačno uopće ne želi imati posla s brončanim odljevima skulptura Na izložbi “Hrvatsko slikarstvo od Šulentića do Stančića” u novootvorenoj zagrebačkoj galeriji Mona Lisa, u vlasništvu Zdravka Henca, stručnjaci su uočili niz upitnih atribucija i falsifikata, a jedna je slika Zlatka Price bila čak ukradena. Policija je odmah reagirala, odnijela sliku iz galerije i vratila je vlasniku, uglednom zagrebačkom liječniku. Sredinom ožujka, na proljetnoj aukciji kuće Kontura u Muzeju Mimara u Zagrebu, glavni hit aukcije bila je slika “Buket cvijeća” pripisana Vlahi Bukovcu, doduše pod upitnikom. Anonimni kupac, u čije je ime licitirao konzervator-restaurator Denis Vokić, ipak je za sliku platio 75.000 kuna.

“Vidio sam 1500 Bukovčevih djela, od toga su u Modernoj galeriji 54 slike s njegovim originalnim potpisom. Sabol je imao za usporedbu samo četiri originalna Bukovca”, rekao je Zidić koji je čvrsto uvjeren da Bukovac nije pravi. Dio stručnjaka smatra da su i veliki slikari imali loših slika pa je moguće da je Bukovčeva slika autentična. Zidić smatra da je analiza slojeva boje slike i potpisa restauratora Vokića korektna, ali nedostatna, a da je vještačenje Bukovčeva potpisa sudskog vještaka Željka Sabola upitno. Nacional posjeduje dokument o nalazu Sabolova vještačenja, koji nam je ustupio vlasnik Konture Zdravko Mihočinec. Iz njega se vidi da je Sabol kao glavni argument autentičnosti potpisa naveo “dinamičnost pisanja, prirodan kontinuitet poteza, nedostatak prekida i popravljanja poteza”, što ništa ne znači jer svi krivotvoritelji prvo dobro uvježbaju potpis kako bi se potpisali u jednom potezu.

“Cijena umjetnina u povijesti nikad nije padala. To je investicija sigurnija i od zlata, zato je nečasnim ljudima umjetnina zanimljiva. Mnogo heroina i kokaina treba prodati za samo jednu sliku klasičnog majstora, a uz znatno manji rizik”, rekao je slikar Zvonimir Mihanović kojemu su se već javljali ljudi koji su imali njegove falsificirane slike. On smatra da kolanju falsifikata ide na ruku i neznanje stručnjaka: “Može se napraviti slika stara dvjesto godina. Napravi se takva boja koja će, zajedno s platnom, za mjesec dana ostarjeti dvjesto godina i nikakav skener, nikakav aparat, nijedan stručnjak neće moći ustanoviti da je riječ o falsifikatu. Ne može netko reći je li Rembrandt falsificiran ako ne zna raditi tehnikom kojom je umjetnik radio. Sva ta filozofiranja navodnih stručnjaka uglavnom su samoreklamiranje zasnovano na vrlo labavim nogama.”

“Došao je trenutak da se konačno uspostavi red!” izjavio je za Nacional Zidić kojem se među zagrebačkim galeristima najviše vjeruje za procjene modernog hrvatskog slikarstva, i čije ekspertize visoko vrednuju i talijanski stručnjaci. “Trebalo bi okupiti mali tim superstručnjaka koji mogu dati svoje mišljenje. Oni bi se trebali znati snaći u škakljivim situacijama, a predložili bi ih galeristi i povjesničari umjetnosti koji imaju najvišu poziciju u struci. Trebalo bi također uvesti praksu tiskanja golemih kritičkih monografija u kojima je cjeloviti katalog originala sa savršenom reprodukcijom potpisa u svim varijantama. Za naknadno pronađena djela radi se službena dopuna monografiji u suradnji s obitelji umjetnika, i sve što nije u njoj je dubiozno. Tako se to radi u civiliziranu svijetu”, rekao je Zidić.

Damir Grubić rekao je za Nacional kako bi bio sretan da može potpuno podržati prvu aukcijsku kuću Kontura, ali mu se način njihova poslovanja ne sviđa. “Počeli su s diletantizmom i skandalima, a ironija je u tome da je Ministarstvo kulture dalo Konturi licencu za prodaju umjetnina, što druge galerije koje godinama ozbiljno posluju nemaju. Uostalom, zar se zaboravilo na označavanje sumnjiva djela pojmovima krug, sljedbenik, škola ili radionica?” Želimir Koščević, povjesničar umjetnosti i ovlašteni sudski vještak, pozitivno gleda na Konturinu aukciju jer smatra kako je to realni pokazatelj ukusa i stanja na tržištu. “Problem nastaje kada se kolege upuštaju u procjene za koje nisu kvalificirani, a galerije i trgovci bi na pismeno trebali imati autorizaciju od umjetnika i tzv. krsni list ili dosje slike. To bi bilo korektno i fer prema kupcu”, rekao je Koščević. Grubić se slaže sa Zidićem da bi trebalo sastaviti ekspertni tim vrhunskih stručnjaka i galerista za područje Zagreba ili Hrvatske, koji bi se sastajao po potrebi. “Ako netko ne donese tom timu na uvid sliku ili skulpturu zvučnoga imena koju želi ponuditi na tržištu, već bi ga se moglo zakonski goniti”, kategoričan je Grubić. Zdravko Mihočinec za Nacional je rekao kako je svjestan situacije, ali da su ga kolege malo previše medijski napali: “Bukovčeva slika stigla je dva dana prije zaključenja kataloga s dva pisana mišljenja, iako Zidić već prije nije htio potvrditi da je to original. Uzeli smo u obzir njegovo mišljenje i sliku ponudili pod upitnikom Bukovca. Kontura nije tvrdila da je to Bukovac. Htjeli smo tu sliku na aukciji, reagirali smo tržišno, i mislim da smo bili korektni.”

U Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi regulirao tržište umjetnina uz moralnu, kaznenu i materijalnu odgovornost osobe koja potpisuje stručnu ekspertizu da je djelo autentično, galerista koji nudi i prodaje umjetninu, osobu posrednika koja djelo nudi galeristu na prodaju i samoga umjetnika u slučaju eventualna kršenja zakona. Za sada funkcionira jedino prijava policiji, informativni razgovor s osumnjičenima, zapljena umjetnine, policijsko podnošenje kaznene prijave protiv osoba za koje postoji sumnja za kazneno djelo falsificiranja ili krađe umjetnina te izvještavanje i podnošenje tužbe Državnom odvjetništvu o slučaju.

Premda u MUP-u postoje odjeli za otkrivanje krivotvorina, trgovci umjetnina potvrđuju da policija još uvijek smatra težim kaznenim djelom krivotvorenje čekova, nego umjetnina. Zagrebački galerist Ivo Buljat uvjeren je kako je falsificiranje i lažno potpisivanje umjetnina po težini jednako krađi novca iz banke ili tiskanju lažnih novčanica. “Ako među sobom po kuloarima točno znamo tko je mutan, a tko čist u poslovanju, sigurno to zna i policija!” ironično je komentirao jedan sugovornik. Osim zakonske regulative u Hrvatskoj ne postoji ni središnja institucija koja ravna tržištem umjetnina, koja određuje više-manje fiksne cijene i čiji eksperti za krivi certifikat snose posljedice. Kaznenim djelom nešto postaje tek kada se svjesno “skine” originalna slika ili napravi slično djelo određenog umjetnika, i to zatim lažno potpiše kao autentično. Kod davanja pisanih ekspertiza i certifikata, svaki kustos ima apsolutno pravo na svoje mišljenje koje se može razlikovati od svih drugih kolega. Dakle, ako je netko po svomu uvjerenju potpisom jamčio da je slika autentična, to nije automatski mimo zakona. Presudno je svjesno stavljanje potpisa na certifikat radi stjecanja materijalne koristi. “Zbog pomanjkanja parametara koji bi štitili kupca, ispada da je sve što se radi zapravo unutar zakona, jer je zakon šupalj i nedorečen, i mnogi trgovci i galeristi to zdušno iskorištavaju”, rekao je jedan sugovornik.

Ni galeristi nisu zaštićeni od crnog tržišta bez obzira na provjerene izvore nabave slika i poznavanje povijesti neke umjetnine. I Buljat i Grubić su rekli kako se i najvećem ekspertu može “dogoditi” ukradena slika. Policija navodno nikada nije tiskala cjeloviti katalog ukradenih djela koja su u njihovoj evidenciji i podijelila ga galeristima, bez obzira na to što mnogi od njih uredno komuniciraju s policijom kako bi znali tko im s čime dolazi na vrata galerije. Naši sugovornici slažu se da bi im jako pomoglo da policija ažurno objavljuje reprodukcije ukradenih djela.

Dileri lažnih slika sve su lukaviji, što potvrđuje jedan galerist: “Važno je iskustvo u procjeni preprodavača i ljudi koji nude stvari. Čim vidim osobu na vratima galerije koja mi nosi sliku, znam koliko je sati! Zato su dileri s crnog tržišta postali vrlo lukavi. Pošalju vam u galeriju sa slikom neku finu, stariju gradsku gospođu, da vas zavara.” Darka Schneidera, dugogodišnjeg kustosa Moderne galerije, galeristi često zovu u pomoć. “Upravo zato što stvari nisu zakonski regulirane, nikada nisam dao pisanu ekspertizu! Tržište je izazvalo poplavu ekspertiza jer su se javile velike potrebe, a ne mogu svi kolege to raditi. Za taj posao morate imati talent, a ne samo znanje. A znanje povjesničara umjetnosti ne može se beskrajno zloupotrebljavati, treba mu znanstvena i zakonska podloga. Da je u Hrvatskoj sređen sustav, ne bismo sada imali afere ili bi one bile svedene na minimum. Nije regulirano niti tko oštećenom kupcu vraća novac. To ovisi o dobroj volji i moralu galerista. Mihočinec je rekao korektno na presici što je problem s Bukovcem, ali vani, kada se umjetnina pojavi na aukciji, ona već ima stabiliziranu vrijednost i poziciju, ništa nije nedorečeno”, izjavio je Schneider, autor izložbe i prateće publikacije “Tajnovite slike Račića i Kraljevića” što je 1986. bila postavljena u Modernoj galeriji. Taj je projekt bio rezultat istraživanja fonda slika za koje se znalo ili pretpostavljalo da su originalni Kraljević i Račić. Sa stručnjacima iz Instituta Ruđera Boškovića u podrumu Moderne galerije analizirao se prerez slojeva boje fizikalnim i kemijskim metodama, tipovi potpisa, rendgenograma, tipovi i vrste tkanja platna slika, mikrodetalja i makrodetalja pod UV i infracrvenim zrakama te obavila mikrokemijska ispitivanja slike. Namjera je bila stvoriti nacionalnu bazu podataka za sve velike moderne hrvatske slikare čije su krivotvorine najčešće na tržištu. “Dobili smo šprancu boja, podslojeva, tipova podslikavanja platna i potpisa za Kraljevića i Račića, ali tu se stalo. Nije slučajno da su se lažni Kraljevići i Račići prestali pojavljivati! No moguće je da nekima ne odgovara uvođenje cjelovita sustava. Da se nastavilo, danas bismo imali sređenog Vidovića, Medovića, Bukovca, Kovačevića, Karasa, Crnčića, Joba… barem petnaestak imena”, rekao je Schneider. Objasnio je da se u inozemstvu vrhunske ekspertize donose na kolegijima stručnjaka koji se sastaju samo radi toga kada je riječ o jako skupim, vrhunskim i rijetkim slikama. “Kada se radi o velikoj vrijednosti, cijeli tim ili glavni ekspert u ime kolegija potpisuje certifikat o autentičnosti, a i tada su moguće zabune. Ali tada stručnjaci moraju dati ostavku radi morala struke i povjerenja javnosti. Vani je odgovornost ogromna, jer aukcijske kuće drže stručnjake da im čuvaju novac i klijente, a ne da ih gube. Ekspertize su egzaktna znanost.”

Na tržištu se mogu naći i naknadno potpisane slike iz autentična vremena i kruga, ali i falsifikati iz vremena nastanka originalnih slika, no to je češće u svijetu nego kod nas. Nacionalovi izvori potvrdili su da sve češće dileri s crnoga tržišta, u strahu od provjere velikih domaćih imena, kupuju za malen novac pejzaže, vedute i portrete po sajmovima kod nas, u Mađarskoj, Austriji i Češkoj, i zatim traže domaće srednje poznate autore koji su slični tim slikarima i slikama te ih naknadno potpisuju i plasiraju na tržište.

Kupac mora jako paziti na put i podrijetlo djela, a bilo bi idealno kada bi ponuđač umjetnine dao galeristu, privatnom kupcu ili trgovcu dokument podrijetla umjetnine ovjeren kod javnog bilježnika. Treba apsolutno izbjegavati oglase u novinama jer je to u 90 posto slučajeva put na crno tržište. Jedan galerist istaknuo je da posebno treba paziti na oglase koji stoje nekoliko mjeseci u novinama: “To je jako dobar signal, pogotovo ako su u igri zvučna imena.” No galeristi se čude i naivnosti hrvatskih kupaca. “Pa, zaboga, nema Van Gogha, Gauguina, Moneta i Modiglianija po tavanima u Hrvatskoj!” rekao je jedan sugovornik.

Vlasnik Galerije Beck i predsjednik Hrvatske udruge galerista, Radovan Beck, puše i na hladno: “Znam gdje se nalaze dobri komadi, i od koga kupujem, a s obzirom na to da radim i sa živućim slikarima, lako se provjeri ako je nešto sumnjivo. Imam veliku arhivu svoga oca, povjesničara umjetnosti i dugogodišnjeg direktora Muzeja suvremene umjetnosti, i ta je arhiva jako pouzdana.” Voditelj Galerije Zona, Ranko Murtić, izjavio je da mu je možda malo lakše nego nekim kolegama, jer radi sa živućim autorima pa ima potpuni uvid u njihov rad. “Dobro je voditi evidenciju o slikama i autorima, komu je što prodano, kao i katalog s fotografijama svih radova umjetnika s kojima galerija posluje”, rekao je Ranko Murtić i dodao da na tržištu trenutačno nema lažnih slika Ede Murtića. “Bilo je nekoliko komada u posljednjih sedam godina, ali to sam prijavio policiji.” Ivo Jerić, vlasnik Galerije Kaptol, uvjeren je da je 20-30 posto slika na tržištu lažno, i smatra da kupci ne trebaju paničariti: “I laici mogu doći do informacija tko je najveći ekspert za neko ime, mogu uvijek izravno pitati za provjeru živućeg umjetnika ili autore monografija i kataloga kada se rade retrospektivne izložbe.”

Imena kojima se u Hrvatskoj galeristi i kolekcionari s povjerenjem obraćaju za pomoć nema mnogo, to su Zidić, Schneider, Vera Kružić-Uchityl i Miki Gašparović za starije moderno slikarstvo, Zvonko Maković, Želimir Koščević i Vera Horvat-Pintarić za suvremeno slikarstvo, Ivo Šimat Banov za skulpturu te stručnjaci iz Kabineta grafike HAZU i Mikica Maštrović u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice za grafiku. Svi stručnjaci u državnim institucijama imaju po potrebi kontakte s kolegama u inozemstvu radi konzultacija oko provjere važnih djela koja su u rangu nacionalnih kulturnih dobara. “Vanjskim aukcijskim kućama već se isplati kupovati hrvatske slikare, što znači da su se cijene počele približavati europskima, i time je naša odgovornost još veća!” naglasio je Schneider. Pri kupnji treba paziti na sva imena modernog hrvatskog slikarstva prijelaza i prve polovice 20. stoljeća, ali i na opuse poput Stančića, Pulitike, Veže, Jordana, Berbera, Šestića, Jurkića, Lipovca, Glihe, Knifera, Svečnjaka ili Tartaglie. Posebno je opasan Svečnjak, u čijem je ateljeu nakon smrti ostalo oko 500 nedovršenih i nepotpisanih slika, a kako nije imao pravnih nasljednika, sve je završilo na tržištu, jasno, naknadno “dovršeno” i uredno potpisano.

Kako bi se preduhitrila i smanjila mogućnost falsifikata živućih autora jedan je zagrebački galerist, koji je želio ostati anoniman, obavio preliminarne dogovore s Agencijom za komercijalnu djelatnost (AKD), koja tiska sve hrvatske dokumente, od domovnica i putovnica do ZET-ovih karata. Plan je napraviti certifikate za umjetnine koje prodaje njegova galerija od specijalnih vrsta papira s ugrađenom specijalnom nevidljivom zaštitom, kako bi svaka slika i grafika koja uđe i izađe iz njegove galerije dobila svoj pečat. Za Nacional je pomoćnica glavne direktorice AKD-a Anita Perković-Škalec navela kako već dulje vrijeme razmišljaju o pokretanju specijaliziranog časopisa koji bi se bavio problematikom falsifikata i konkretnim metodama zašite od njih: “Postoji inicijativa za takvim načinom kontrole tržišta, jer ne falsificiraju se samo dokumenti, nego i brandovi uspješnih kompanija, pa sve njih zanimaju napredne metode zaštite.”

Jedan istaknuti poznavatelj tržišta umjetnina istaknuo je da bi svaka privatna galerija trebala imati svog odvjetnika koji bi vodio poslove oko dokumentacije umjetnina, ali nekima očito ne odgovara da imaju slike, grafike i skulpture s certifikatom i dokumentom podrijetla jer su povezani s crnim tržištem. Po sadašnjem stanju stvari, štambilj galerije samo znači da je umjetnina kupljena u nekoj galeriji i ništa više, slično kao i certifikat. ”Što nam vrijedi Udruženje galerista i trgovaca umjetnina kada nema solidne pravne osnove. Dečki su odlučili uvesti red na tržište radi digniteta struke, a zakonodavcima se živo fućka! Isto kao i Konturina aukcijska kuća, koja svejedno nema punopravne zakonske parametre i težinu”, bio je ogorčen naš izvor.

Još jedna značajna i korisna karika u lancu poznavatelja umjetnina vlasnici su poznatih radionica okvira u Hrvatskoj koji neupućenim i naivnim ljubiteljima umjetnina mogu dati odličan savjet, upozoriti ih na falsifikat i povezati s ekspertima. “Radionice koje opremaju vrhunska djela upoznaju najveće umjetnike, stručnjake i ozbiljne kolekcionare koji s njima dolaze kao mušterije. Učimo od svojih mušterija cijeli život, i dobivamo vrhunsko znanje. Vidjeli smo najbolju produkciju”, rekao je jedan vlasnik koji je želio ostati anoniman jer je nakon jedne reklame u novinama bio pokraden.

Poseban problem postoji na tržištu skulpture i grafike. Grafike se masovno otiskuju u nedopuštenom broju bez pravilnog označavanja ili se umjesto serigrafija i akvatinta prodaju ofsetno i čak digitalno otisnute reprodukcije, otisnute u tisućama komada. Stoga su neki trgovci umjetninama počeli uz kupljenu sliku darovati grafike, jer im je cijena enormno pala. Kraticom E. A. za autorski otisak smije biti označeno samo 10-15 posto otisnute serije, dakle desetak komada na 100 otisnutih grafika, a ne dvjestotinjak. Kod nas su zaštićene edicije grafike vrlo rijetke i malo umjetnika nakon otiskivanja uništava ploče za tisak kako kasnije ne bi došlo do njihove zlouporabe. Kupac bi se prije svake kupnje grafike obavezno trebao konzultirati sa stručnjacima.

Skulptura je na cijelom tržištu pala na dosad najniže grane. Većina ozbiljnih galerista trenutačno uopće ne želi imati posla s brončanim odljevima skulptura. “Danas su te skulpture zapravo obični suveniri, odljevi koji su po nekoliko centimetara manji od originala. Gotovo da više nema osobe koja može reći koji je odljev od dopuštenog multipla prešao u suvenir”, tvrdi Buljat. Tržište je preplavljeno odljevima Deškovića, Meštrovića, Kršinića, Frangeš-Mihanovića, Bakićevim torzima i bikovima, figurinama Angeli-Radovanija, čak i manjim Džamonjinim radovima koji se lakše odlijevaju. Ni institucije koje nose autorska prava pojedinih kipara nemaju potpuno stvar pod kontrolom. “Strahovita je šteta napravljena za skulpturu! Dileri nude galerijama odljeve velikih imena po 200-300 eura. Ti su odljevi na razini suvenira, a kupcima se prodaju za 20-25 tisuća kuna”, rekao je jedan izvor i dodao: “Već mi je dosta tog Kršinića i njegova, post mortem, 156. odljeva jedne skulpture! Čak i u Konturinu katalogu ima nekih vrlo dubioznih djela.” Skulptura se smatra originalom između pet i sedam odljeva, a u Engleskoj je dopušteno do devet komada, dok se svi dalji odljevi označavaju kao faksimili ili multipli i imaju sasvim drugačiju cijenu. Danas se skulptura sve više tretira kao i grafika, kao umjetnost multioriginala, pa se i do 200 odljeva prodaju kao originali. Prihvaćena je teza da je nešto original dok je god autor živ i potpisuje odljeve pod brojem te bi se tek nakon smrti umjetnika kalup trebao uništiti ili specijalno označiti kao multipl i po niskoj cijeni ponuditi na tržištu. Damir Ujević, ravnatelj Ljevaonice umjetnina Ujević, jedine ovlaštene ljevaonice u državi uz Ljevaonicu umjetnina ALU, rekao je za Nacional kako podržava tu tezu i da ona nije nelogična, ali da uz potpis na odljevu s brojem mora ići i certifikat. “Kod mene kipari redovito kontroliraju odljeve svojih skulptura, nadgledaju proces. U Veneciji sam svojedobno kupio Dalijevu skulpturu br. 230, a u njegovoj je monografiji stajalo kako je sam Dali odljeve svojih skulptura do broja 300 smatrao legitimnima. Kršinić je svojedobno uhvatio neke ljude u Ljevaonici ALU kako muljaju s njegovim odljevima, ali ih je zamolio da barem ne idu ispod cijene, pa ako to ljudi vole, neka ih imaju.” Isprovociran temom, Ujević je dodao kako bi trebalo istražiti zašto Ministarstvo kulture sve ove godine uzima ponude jedino od Ljevaonice ALU, navodno bez natječaja, a to je mimo zakona. “Rade se veliki, ozbiljni poslovi i nije mali novac u igri. Legalno prikrivati neke muljaže nije u redu. Zašto bih šutio o tome? Šef Ljevaonice očito ima u Ministarstvu svoje ljude bez obzira na to tko je na vlasti”, bio je revoltiran Ujević, kod kojega skulpture odlijevaju najpoznatiji suvremeni hrvatski kipari. Nekoliko Nacionalovih izvora s terena potvrdilo je da jedan od putova nedopuštenih odljeva i danas navodno završava u Ljevaonici ALU.

Svim hrvatskim kupcima umjetnina jedan zagrebački galerist dao je najbolji savjet: “Kada kupujete slike svojim novcem, jako pazite. Nije sve tako crno. Ima mnogo znalaca u Zagrebu. Treba kupovati isključivo u provjerenim galerijama koje su bez afera i čiji su vlasnici već dugo u poslu. Do svačijeg se telefona može doći za savjet ili ekspertizu ako se želi, nemojte to zaboraviti.”

Kategorije: Hrvaška

Rasističko nasilje provode 16-godišnjaci s Trešnjevke

11 ur 8 min ago
Objavljeno u Nacionalu br. 406, 2003-08-26 Nacional otkriva tko su maloljetni počinitelji rasistički motiviranih napada u posljednjih mjesec dana

Wild Boys of Trešnjevka ? Divlji momci s Trešnjevke ? tako sebe nazivaju maloljetnici koji su u posljednjih mjesec dana izveli seriju rasističkih kaznenih ekspedicija koje su šokirale Zagreb. Krajem srpnja pretukli su petoricu arapskih studenata u pasažu Cibone, nekoliko dana poslije demolirali su kineski dućančić na Remizi, 6. kolovoza iscipelarili 11-godišnjeg dječaka, sina egipatskog diplomata; još istog popodneva nasrnuli su na Pakistanca koji se, kao bezazleni turist, zatekao u zagrebačkom tramvaju u Ozaljskoj ulici.

Vođa nasilničke grupe bio je 16-godišnji učenik elitne XV. gimnazije, sin bogatog zagrebačkog Albanca, vlasnika zlatarnice i sudskog tumača za albanski jezikU svim tim pohodima prednjačio je 16-godišnji učenik elitne XV. gimnazije (bivšeg MIOC-a), sin bogatog zagrebačkog Albanca, vlasnika zlatarnice i sudskog tumača za albanski jezik. Mladi je Albanac, očito, nastojao dokazati da je dostojan škvadre vršnjaka koja je sebe proglasila superiornom arijevskom rasom hrvatske nacionalnosti. Tu definiciju hrvatskog “ubermenscha” skovao je njihov samonikli ideolog ? također u dobi od 16 godina ? kada je, kako vjeruje, uspio savladati prvih 400 stranica hrvatskog izdanja Mein Kampfa? “Ali Adolf Hitler je Slavene smatrao robovskom i nižom, a ne višom i vladajućom rasom”, upozorit će ga Nacionalovi novinari. “Pa možda jest? Ali Hrvati nisu Slaveni nego Germani”, odgovorit će najveći erudit Wild Boys of Trešnjevka, s naporom tražeći odgovor u fundusu pročitanih Hitlerovih poglavlja.

Vijest o rasističkim izgredima na zagrebačkoj Trešnjevci nije uznemirila samo građansku javnost hrvatske metropole, nego je izazvala tihu polemiku između policije i medija. Kao poznavatelji zagrebačke subkulturne scene mlađi su novinari četiri slučaja nasilja pripisali radikalnim skinheadsima. Njihovi stariji kolege u nasilnim trešnjevačkim tinejdžerima prepoznali su ostavštinu HDZ-ova ksenofobičnog režima koji je godinama stimulirao ustaški fašizam. Konstatirali su da je horda trešnjevačkih klinaca tek simptom sveopćeg rasizma u Hrvatskoj.

Policija je, naprotiv, objavila da je riječ o skupini mladaca iz tog kvarta koji su podivljali, mimo osviještene ideologije, ponešto pod utjecajem alkohola, ponešto u eksploziji vlastitih hormona. Zaključak policijskih inspektora temeljio se, kao prvo, na činjenici da je 11-godišnji egipatski dječak isprebijan šakama i nogama kad je dvojici WBT-ovaca odbio dati nekoliko kuna. Od klasične torture adolescenata nad mlađom i slabašnijom djecom ta se zgoda razlikovala tek u jednom detalju: napadači su cipelarili “martensicama”, nesumnjivim označiteljem samoproglašenih “ratnika” skinheadsa. Krajem 40-ih čizme “dr. Marten’s” kreirane su kao jeftina obuća za englesku radničku sirotinju, poštare, vozače autobusa, pozornike; nekoliko decenija poslije postale su skupa pomodna markica u dizajniranju maloljetne djece koja se kostimiraju da bi izgledala odrasli, opasna i moćna. Ako je u europskim državama skinheads doista izraz međurasnih sukoba, u uvjetima hrvatske nacionalne i rasne jednoobraznosti oni su uglavnom pokušaj da se kopiraju svjetski trendovi i stil života. Ali to ne znači da su manje svirepi.

Drugi policijski argument za teoriju o provali mladenačke obijesti sadržan je u iskazima samih članova grupe koja je sebe nazvala Wild Boys of Trešnjevka. Identificirani kao nasilnici i pozvani na saslušanje, stigli su u policijsku postaju u pratnji roditelja, odjeveni poput miroljubive tinejdžerske većine, skrušeni, pitomi, neki na rubu plača. Izdvojeni iz čopora i ustrašeni prijetnjom zatvorskim kaznama, svi odreda poricali su pripadnost ozloglašenim skinheadsima i bilo kojoj drugoj subkulturnoj skupini. I doista, kao olakotna okolnost za odmjeravanje policijskih kaznenih prijava uzeto je u obzir da su kolektivno zanijekali i najmanju sklonost skin-nacizmu. Samo se najhrabriji među njima, 16-godišnji Albanac, odvažio izjasniti kao daleki simpatizer. Kako je to priznanje čuo i njegov tata, dijete je istoga trenutka evakuirano s Trešnjevke i udaljeno od škvadre. Od tada ga, kako škvadra kaže, više nisu vidjeli. Iskusan i mudar otac zaključio je da je trajnija izolacija od čopora najvažniji odgojni korak za sazrijevanje njegova sina.

Tako su se mladi hrvatski ubermenschi ? kad je minula opasnost od sankcija ? našli u konfliktnoj situaciji. U juriš na “obojene” krenuli su, naime, da se u skin-miljeu afirmiraju kao vrlo zrela, politički osviještena grupacija koja slijedi najbrutalnije uzore iz američkog filma “American History X” (u hrvatskoj distribuciji “Generacija X”). “Ni jedan crnac ne usudi se doći na Remizu, jer smo protjerivanjem Cigana i Arapa i njih uspjeli zastrašiti”, objašnjava WBT-ovac za Nacional s neizmjernim ponosom: kao da je potok i središnji depo tramvajskog poduzeća ? a to je srce njegove gradske četvrti ? doista bio izložen masovnoj crnačkoj invaziji.

Dakle, čim su se suočili sa svijetom odraslih autoriteta, ispod maske junačenja, agresije i bahatosti provirila su lica ustrašenih dječaka koji nisu odveć spremni na rizično suprotstavljanje dominantnoj političkoj kulturi svojih roditelja i odraslih djelatnika hrvatske policije. Za razliku od glavnog lika iz “American History X” ? svoga kolektivnog uzora ? koji je projekt savršeno bijele Amerike bio spreman platiti teškom robijom, WBT-ovci nakratko zatočeni u policijskoj postaji u hipu su i izdali i porekli svoju skin-tradiciju. Uostalom, filmska priča o američkim skinheadsima nema happy end. Kao vrlo jasna poruka trešnjevačkim maloljetnicima koji se igraju okrutnih rasističkih igara, tu glavni junak ubije crnca pa se zatekne u kaznionici gdje ga brutalno siluju upravo njegovi rasno čisti i savršeno bijeli istomišljenici.

Da poniženje za WBT-ovce bude potpuno, u informativnoj emisiji Nove TV punoljetni osnivači i stariji vođe zagrebačke skin-scene izvijestili su domaću javnost kako maloljetni trešnjevački rasisti doista nisu ni poznati ni priznati u svojim krugovima, da su klinci bogatih roditelja bez imalo razumijevanja tridesetogodišnje povijesti pokreta koji je rođen u londonskim sirotinjskim getima.

Ukratko, nakon što su ponizno lagali tijekom policijskog saslušanja, Wild Boys of Trešnjevka pristali su na razgovor s Nacionalovim novinarima ne bi li u očima slavnih i etabliranih skinsa iz drugih kvartova spasili barem nešto od svog “herojskog” imidža sljedbenika hitlerjugenda. Na sastanku su se pojavila četvorica njihovih predstavnika, iste dobi i jednako izbrijanih glava. Jedan je svoju golu lubanju ukrasio zulufima koji su tek počeli klijati na tinejdžerskom licu, drugi je ćelavom glavom skin-ikone nastojao pobijediti dirljive pubertetske akne, treći je izgledao krupno i prijeteći dok se ne bi zbunjeno nasmiješio, ljupko poput anđela. Najsitniji među njima radikalno je odstupao od ideala hrvatskog arijevca: slatko dijete, tamne puti i crne, hipijevski duge kose koja, tko zna zbog kakvog razloga, prkosi identitetu WBT-ovske ćelave horde.

Prema njihovoj priči, čine treću skin-generaciju Wild Boys of Trešenjevka. Prije desetak godina skupinu su osnovali i dali joj ime današnji 25-godišnjaci, među kojima i nekolicina njihove starije braće. Braća su danas studenti, razmišljaju o budućim profesijama, prerasli su škvadru iz kvarta, imaju nove prijatelje, djevojke i interese. “Brat kaže da će me to proći kad odrastem”, kaže jedan iz četveročlane delegacije. “A mama tvrdi kako je glupo da zbog neke niže rase završim u zatvoru. Otela je i sakrila moje ‘martensice’, vjerujući kako me time spriječila da se tučem. Zato nosim tenisice. Čak su i praktičnije. Kada ispadne frka, u njima lakše trčim.”

Na cijeloj Remizi, u ovom trenutku, ima ih desetak. Zajedno su proveli djetinjstvo, gradeći generacijsku solidarnost kao najmlađi navijači Dinama, isključeni iz navijačkih skupina starije dobi. Danas ih Dinamo zanima mnogo manje; motaju se uglavnom oko lokalnog kluba NK Trešnjevka koji ne traži da prelaze granice najbližeg susjedstva. Zapravo se kreću u vrlo skučenom svijetu. Danju disciplinirano pohađaju školu, navečer se okupljaju ili uz mostić preko potoka Črnomerec ili u obližnjem parku. U škvadri nema djevojčica. Poput svih adolescenata, klan počiva na narcisoidnoj predodžbi svoje fizičke nadmoći kojom bi trebalo kompenzirati muke njihova životnog razdoblja ni dječaraca ni muškaraca. Ništa ih ne zanima: rijetko odlaze u diskoklubove, ne čitaju ništa osim školske lektire, izbjegavaju središte grada i druge zagrebačke kvartove. “American History X” našli su u videoteci. Većina WBT-ovaca film nije ni gledala; o izgledu američkih “skinsa”, njihovim običajima, rasizmu i tučnjavama doznali su uglavnom iz usmene predaje. Za njih, koncentrirane na svoj park i mostić, svijet je i uzbudljiv i besmrtan kao filmski kadar: glumac se proslavi jer je ubio ili bio ubijen, a onda, eto ga živog i zdravog u nekom drugom filmu.

Treći naraštaj WBT-a koji sebe doživljava kao avangardu hrvatsko-arijevske rase u oživotvorenju poraženog Hitlera, tijekom školskih praznika zasigurno umire od dosade ako ne pronađe žrtvu za podizanje adrenalina. A najpodobnije su mete mala djeca i osamljeni stranci. Viša rasa u svojim hajkama ne poznaje viteške običaje ravnopravne borbe. Uz “obranu” Remize od imaginarnih neprijatelja, njihove kreativne aktivnosti svode se na pisanje grafita u čast Wilde Boys of Trešnjevka kojim, poput psa, obilježavaju ono što smatraju svojim teritorijem.

“Mrzimo crne, smeđe, žute, Židove, Srbe, homoseksualce, komuniste, ljevičare”, nabraja njihov ideolog, polovični čitatelj “Mein Kampfa”, točno kako se to od jednog skinsa očekuje. “Pa to je jako mnogo neprijatelja. S obzirom na njihovu brojnost, osuđeni ste na poraz”, primjećuje Nacionalov novinar. “Istina”, veli iznenada pokunjen. “Puno je to neprijatelja. No sada je najvažnije da nam se žuti i tamnoputi ne motaju po Remizi”, dodaje da bi spasio barem nešto od svoga projekta.

“Ma nije Hitler baš u svemu bio u pravu”, pomaže mu najsitniji. “Mussolini još manje. Njemu je trebalo nekoliko godina da dođe na vlast, a našem Anti Paveliću samo nekoliko dana. Pavelić je bolji od obojice.”

“Neće biti. Mussolini je financirao, obučavao i instalirao Pavelića za ustaškog poglavnika. Zato su zajedno i poraženi u svakom pogledu”, obzirno mu repliciraju iz Nacionala, dok cijela naci-škvadra sve zbunjenije šuti.

Prezentacija WBT-a u punom sjaju počela je tek pred fotografskim objektivom. Pošto su skoknuli svojim kućama da dnevnu odjeću zamijene paradnim uniformama ? a ona se sastoji od podrezanih traperica, hozntregera i crnih majica s Dinamovim amblemom ? poredali su se na svoj mostić. Prizor je asocirao pomalo na pionirsko-skautsku četu, pomalo na formaciju tjelohranitelja koji skrivaju golobrada, nježna lica. Nakon iskustva u policijskoj postaji, san o slavi i moći ipak nije uspio pobijediti strepnju od pogubnih posljedica, možda i pedagoških batina, ako ih na novinskim stranicama prepoznaju mama, tata i strogi policajci.

“Prije svega, napišite da nama nitko ne manipulira. Sve smo sami smislili i sve smo sami izveli”, kaže jedan na kraju sastanka, očito uvrijeđen što nitko od starijih ne priznaje originalnost njihovih nacističkih i rasističkih ideja, njegovu skin-odjeću i čizme, te njegovu iznimnu osobnost lovaca na bezazlene Arape. No od dječaka čiji se univerzum proteže između potoka i parka na Remizi ne treba ni očekivati povijesno pamćenje. Identifikaciju sa skinheadsima, među raznim pokretima na koje se raspala omladinska i tinejdžerska kultura u protekla tri desetljeća, izabrali su uglavnom zato što ih smatraju vrlo subverzivnima i vrlo alternativnima. No na svom vrhuncu, nacizam je počivao na sličnom čoporu društvenih marginalaca, bez sjećanja, znanja, iskustva.

Trešnjevačka himna

Od pruge do Save
od Savske do Zagrebačke
diše najljepši kutak planeta
ime mu je dala
jedna trešnja stara
koja raste tamo kod Tratinske
moja domovina je Trešnjevka.

Ulicama hodaju obrijane glave
Plac i Dom sportova
drže irokezi
Pongračevo ? Ljubljanica
to je zemlja skinheadsa.

Kategorije: Hrvaška