Nacional

Syndicate content
online izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 16 min 58 sek od tega

Svjetski je dan mačaka! Spavaju do 14 sati dnevno, a kad su budne peru se i dotjeruju

Pon, 08/08/2022 - 12:05

Mačke i njihovi ljubitelji u ponedjeljak slave svoj Svjetski dan, posvećen načinima da se udome sve one koje su završile na ulici ili u skloništima.

Mačke su uz pse najpopularniji kućni ljubimci na svijetu te su apsolutne zvijezde interneta na kojem su jedne od najtraženijih pojmova. Na YouTubeu, najpopularnijoj platformi za gledanje videa, korisnici su prošle godine tražili mačke 26 milijardi puta.

Ta popularnost ipak nije omogućila da svaka od njih ima dom, a s tom mišlju je 2002. Međunarodni fond za dobrobit životinja (IFAW) pokrenuo Svjetski dan mačaka, s ciljem slavljenja mačaka i pronalaska načina da ne završavaju u skloništima ili na ulici.

Kaže se da u svijetu žive stotine milijuna mačaka, a poznato je oko 60 pasmina. Dugo se vjerovalo da je pripitomljavanje mačaka počelo u starom Egiptu, gdje su ih obožavali već tri tisuće godina prije Krista. Međutim, nedavna otkrića u arheologiji i genetici pokazala su da su mačke pripitomljene još prije 9500 godina u zapadnoj Aziji, piše agencija STA.

Iako je nekoliko civilizacija kroz povijest smatralo mačke svetima i dio su mnogih mitologija, mnoga su praznovjerja, uglavnom negativna, vezana uz ove četveronožne sisavce.

Jedno od poznatijih praznovjerja je da susret s crnom mačkom koja vam prijeđe put donosi nesreću, kao i da su mačke vještičji pratioci koji povećavaju snagu vještica, piše STA.

U 16. stoljeću ljudi su spaljivali žive mačke, skupljali žar i nosili ga kući, vjerujući da to donosi sreću.

Prema mitu prisutnom u mnogim kulturama, mačke imaju nekoliko života. Mnoge zemlje vjeruju da ih imaju devet, u Italiji, Njemačkoj, Brazilu, Grčkoj i nekim regijama španjolskog govornog područja smatra se da ih imaju sedam, a arapske tradicije govore o šest života.

Mit je u skladu s prirodnom agilnošću i brzinom kojom mačke bježe iz situacija opasnih po život. To potvrđuje i činjenica da se mačke pri padu često dočekaju na noge.

Sam život mačke krije mnogo zanimljivih podataka. U prosjeku spavaju od 12 do 14 sati dnevno, a trećinu svog budnog vremena provode na dotjerivanje i pranje. Bijele mačke s plavim očima često se rađaju gluhe, dok sve mačke imaju čak 14 puta bolji njuh od ljudi, a vidno polje im je široko 220 stupnjeva, 40 stupnjeva više od ljudskog.

Uzorak na mačjoj njušci jedinstven je kao i originalni otisak prstiju čovjeka. Prikladnost mačaka kao kućnih ljubimaca podupire, između ostalog, činjenica da mačke mogu razumjeti ljudsku dobrobit i emocije.

Kategorije: Hrvaška

Na vukovarskom području izgorjelo vozilo hitne pomoći, nema ozlijeđenih

Pon, 08/08/2022 - 12:05

Sanitetsko vozilo Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Vukovarsko-srijemske županije izgorjelo je u subotu u požaru koji je, kako je u ponedjeljak izvijestila policija, planuo zbog kvara na električnim instalacijama.

U vozilu je bilo troje djelatnika Zavoda koji su na vrijeme napustili vozilo te uspjeli iznijeti i dio opreme iz vozila.

S vozila se požar raširio i na nisko raslinje u lijevom i desnom odvodnom kanalu uz cestu. Požar su lokalizirali pripadnici vukovarske Javne vatrogasne postrojbe te DVD-ova Bobota i Tordinci.

U požaru nitko nije ozlijeđen, a materijalna šteta bit će poznata po dostavljenom izvješću o šteti.

Požar je planuo na cesti Bobota-Pačetin na vukovarskom području, po povratku vozila s intervencije.

Kategorije: Hrvaška

Sud BiH: Zbog krijumčarenja migranata Kukec ide mjesec dana u pritvor

Pon, 08/08/2022 - 12:02

Sud Bosne i Hercegovine u ponedjeljak je odredio pritvor hrvatskom državljaninu Željku Kukecu koji je prošog tjedna uhićen u toj zemlji zbog krijumčarenja ilegalnih migranata, potvrđeno je iz sjedišta suda u Sarajevu.

Kukecu (62), koji živi u Bjelovaru, u pritvoru u BiH za sada ostaje najmanje mjesec dana. Tužiteljstvo BiH tereti ga da je u dogovoru s osobom iz Afganistana s teritorija BiH u Hrvatsku kamionom registriranim na tvrtku “Kuki transport” pokušao ilegalno prevesti 30 migranata, uglavnom državljana Turske među kojma se nalazilo i jedno dijete.

U Tužiteljstvu BiH tvrde kako je Kukec za to dobio 15 tisuća eura. Pokušaj krijumčarenja otkrili su prošlog tjedna pripadnici granične policije BiH na prijelazu Bosanski Šamac gdje je Kukec i uhićen.

Sud BiH uvažio je procjenu tužitelja da bi Kukec u slučaju puštanja na slobodu mogao pobjeći u Hrvatsku kao i da je nužno prije suđenja identificirati druge sudionike ove krijumčarske operacije.

Kukecov odvjetnik Bakir Hećimović na sudskom je ročištu tražio puštanje na slobodu uz argumentaciju kako on nije bio umiješan u krijumčarenje migranata jer su se Turci navodno ukrcali u kamion bez njegova znanja dok je boravio na jednom odmorištu.

Kategorije: Hrvaška

Tudor o zvižducima kojima je dočekan na stadionu: “Nisam ih čuo, ali navijači su uvijek u pravu”

Pon, 08/08/2022 - 11:54

Hrvatski nogometni trener Igor Tudor, koji je ovoga ljeta preuzeo vođenje francuskog doprvaka Marseillea, nakon 4-1 pobjede protiv Reimsa u susretu 1. kola nove sezone bio je suočen s pitanjem o tome što misli o zvižducima na Velodromeu prilikom njegova predstavljanja.

“Kako sam tada još bio u svlačionici, nisam ih čuo. Mogu samo reći kako su navijači uvijek u pravu jer bez njih nema niti nogometa. Čestitam im na atmosferi koju su stvorili i mogu samo poručiti kako ću svakodnevno raditi za dobrobit momčadi i navijača”, diplomatski je odgovorio Tudor.

Navijači treneru Igoru Tudoru uputili zvižduke. Photo: Twitter/Screenshot

Tudor, koji je prošle sezone uspješno vodio talijansku Veronu, u Marseille je stigao nakon što je Argentinac Jorge Sampaoli naprasno napustio klub.

O samoj utakmici naš je stručnjak kazao:

“Sretan sam s ovom čistom i zasluženom pobjedom. U prvom smo poluvremenu stalno pritiskali  i imali jaki tempo, dok je u nastavku bilo nešto lošije”.

Igor Tudor booed by Marseille fans for his 1st game of the season. (APV) pic.twitter.com/fsJa0MQtNd

— Get French Football News (@GFFN) August 7, 2022

Kategorije: Hrvaška

Savez pokreće međunarodni turnir ‘Hrvoje Ćustić’

Pon, 08/08/2022 - 11:53

Hrvatski nogometni savez danas je službeno potvrdio da će se u čast tragično preminulog nogometaša Zadra Hrvoja Ćustića u travnju sljedeće godine održati prvi međunarodni turnir za nogometaše do osamnaest godina.

Ćustić je preminuo 3. travnja 2008. godine od posljedica udarca glavom u betonski zid na utakmici Zadar – Cibalia koja se igrala pet dana ranije. Za njegovu smrt nitko nikad nije odgovarao.

Odnos Saveza i obitelji Ćustić je tijekom godina ‘prolazio kroz uspone i padove’, a u nogometnim krugovima (pogotovo među igračima) dugo je trajala želja da se neko natjecanje posveti njemu u čast, bilo je trenutaka kada je postojala i jaka struja koja je predlagala da se Hrvatski nogometni kup zove njegovim imenom.

Danas je taj dio priče okončan potvrdom organizacije navedenog međunarodnog turnira, a detalje o istom prokomentirali su za službenu web stranicu Saveza predsjednik Marijan Kustić, predsjednik zadarskog županijskog saveza Darko Banić te Hrvojev otac Svetko.

Priopćenje krovne nogometne kuće u državi prenosimo u cijelosti.

Četrnaest godina prošlo je od Hrvojeve tragične smrti, a pokretanje turnira međunarodnog karaktera koji će nositi njegovo ime, s ciljem da postane tradicionalan, još je jedan dokaz koliki je trag on ostavio u zadarskom i hrvatskom nogometu. U HNL-u Hrvoje je zaigrao 127 puta, najviše za svoj NK Zadar, dok je za mlade hrvatske reprezentacije U-20 i U-21 ubilježio 10 nastupa.

“Kroz razgovor s Hrvojevim ocem Svetkom te Darkom Banićem, predsjednikom Nogometnog saveza Zadarske županije, dogovorili smo se napraviti nešto posebno u sjećanje na Hrvoja. Uvjeren sam da će turnir pod Hrvojevim imenom postati tradicionalan i međunarodno prepoznat te će kao takav zauvijek čuvati uspomenu na njega. HNS će stoga dati maksimalnu podršku organizaciji turnira “Hrvoje Ćustić”, a pritom nećemo zaboraviti veliku odgovornost da kroz kontinuirano ulaganje u nogometnu infrastrukturu i dosljedno provođenje licenciranja spriječimo bilo kakve slične situacije i tragedije u budućnosti”, izjavio je Kustić.

Na 12. obljetnicu smrti Hrvoje Ćustić upisan je u park Za sva vrimena na Poljudu

Organizacijski odbor turnira, na čelu s Darkom Banićem, već je odradio nekoliko pripremnih sastanaka i vrlo brzo mogu se očekivati novi konkretni detalji.

“Svi znamo što Hrvoje predstavlja zadarskom i hrvatskom nogometu i drago mi je da se pokreće jedan veliki događaj njemu u čast. Na nama je da damo sve od sebe da organizacija bude na najvišoj mogućoj razini i zato želimo uključiti sve ono najbolje što Zadar ima. Želim zahvaliti Hrvojevoj obitelji, koja nam je velika podrška u ovom projektu, kao i HNS-u na čelu s Marijanom Kustićem te Hrvatskom nogometnom klubu Zadar koji će također sudjelovati u organizaciji. Siguran sam da ćemo imati i podršku Grada Zadra, Zadarske županije, Turističke zajednice, Sveučilišta u Zadru i mnogih drugih te da ćemo svi zajedno prezentirati naš grad i državu u najboljem mogućem svjetlu, a sve u sjećanje na našeg Dvanaestog anđela”, kazao je Banić.

Osim što je ulica u kojoj se nalazi stadion Stanovi dobila naziv “Hrvoje Ćustić”, dugo godina čekalo se na nešto što će u sportskom segmentu očuvati uspomenu na njegov lik i djelo. Sada će se to napokon i dogoditi.

“Četrnaest godina je dugo razdoblje, ali za dobre stvari nikada nije kasno. Hvala gospodi Marijanu Kustiću i Darku Baniću koji su iskazali veliku želju, ali i poduzeli vrlo konkretne akcije da se turnir pokrene. Moja jedina želja je da se nikada ne zaboravi kakav je sportaš i čovjek Hrvoje bio te da njegovo ime bude trajna inspiracija mlađim naraštajima. Zato mi je drago da će turnir biti za mladiće do 18 godina i to međunarodnog karaktera. Vjerujem da ćemo prve godine okupiti najbolje hrvatske klubove te dovesti nekoliko zvučnih imena iz inozemstva i da će turnir doista biti na visokoj razini”, istaknuo je Svetko Ćustić.

Kategorije: Hrvaška

Nizak vodostaj Rajne izaziva logističke probleme: Mogući zastoji u opskrbi

Pon, 08/08/2022 - 11:48

Nizak vodostaj Rajne, koja je jedan od ključnih teretnih prometnih pravaca u Njemačkoj, onemogućuje plovidbu potpuno natovarenih brodova, a moguće je i da zbog logističkih problema dođe do zastoja u opskrbi i proizvodnji.

Plitka voda zbog dugotrajne suše i vrućina uzrokuje probleme u plovidbi cijelom dužinom te rijeke u Njemačkoj, koja je jedan od ključnih kanala koji povezuju industrijsko središte zemlje s lukama Sjevernog mora iz kojih se potom proizvodi izvoze na svjetska tržišta.

Riječni teretni promet se i dalje odvijaa, ali s brodovima koji su u nekim slučajevima prisiljeni ploviti i do tri četvrtine prazni, upozorili su u ponedjeljak brokerki brodskog prijevoza i trgovci. Prognoza i za ovaj tjedan govori o vrućem i suhom vremenu, što znači da neće biti olakšanja za prijevoznike i njihove korisnike.

Također, niski vodostaj Rajne utjecat će i na proizvodnju dviju velikih njemačkih termoelekrtana na ugljen tijekom sljedećeg mjeseca.

Nadalje, kemijska industrija BASF još je u petak upozorila da ne može isključiti ograničenje proizvodnje ako niska razina vode poremeti logistiku.

Troškovi prijevoza i u ponedjeljak su se zadržali na visokim razinama. Trenutne cijene teglenica za prijevoz tekućeg tereta iz Rotterdama u Karlsruhe iznose oko 94 eura po toni, što je znatno više u odnosu na oko 20 eura po toni u lipnju, prije nego je vodostaj pao.

Lučke uprave ne ukidaju promet u vrijeme niskog vodostaja nego prepuštaju operatorima plovila odluku kada će zaustaviti svoju plovidbu.

Rajna je važna trgovačka ruta za robu koja uključuje žitarice, kemikalije, minerale, ugljen i naftne proizvodne uključujući lož ulje.

Njemačke kompanije zadnji put su se suočile sa zastojima u opskrbi i problemima u proizvodnji u 2018., nakon što su suša i toplinski val doveli do neuobičajeno niskih razina vodostaja Rajne.

Kategorije: Hrvaška

Dizajneri iz Saudijske Arabije se uspješno predstavili u New Yorku

Pon, 08/08/2022 - 11:47

Dizajneri i etikete iz Saudijske Arabije su se uspješno predstavili u američkom velegradu New Yorku u sklopu događanja i modne izložbe Saudi 100 Brands.

Saudijsko ministarstvo kulture vodi ovaj projekt i putujuću izložbu te je za potrebe postava izabrano sto dizajnerskih imena. Modne kreacije otkrivaju tradiciju i ostavštinu, ali većina odjevnih predmeta ipak kombinira moderne krojeve, dizajn i aktualne trendove.

Osim lijepih haljina i kombinacija za posjetitelje su bili izloženi modni dodaci te moderan nakit.

Više puta se isticalo da je moda jedan od rastućih sektora u ovoj arapskoj zemlji. Sve veći broj mladih se odlučuje za karijeru baš u modnoj industriji.

Kategorije: Hrvaška

Na obali varaždinskog jezera pronađeno tijelo nepoznatog muškarca: “Uzrok smrti najvjerojatnije utapanje”

Pon, 08/08/2022 - 11:45

Na obali varaždinskog jezera, u ponedjeljak ujutro pronađen je leš zasad nepoznate muške osobe.

Operativno komunikacijski centar Policijske uprave varaždinske dojavu građana o pronalasku leša primio je u 9,33 sati, a u tijeku je izvlačenje tijela.

Kako je Hini rekao policijski službenik za odnose s javnošću Policijske uprave varaždinske Matko Murić, uzrok smrti najvjerojatnije je utapanje, što će se, kao i identitet nesretnog muškarca, utvrditi nakon očevida koji je u tijeku.

Kategorije: Hrvaška

James Franco glumit će Fidela Castra, problem je što on nije latino gllumac

Pon, 08/08/2022 - 11:41

Prošli tjedan objavljena je informacija kako će James Franco glumiti kubanskog čelnika Fidela Castra u filmu „Alina of Cuba“ koji će režirati Miguel Bardem. Mía Maestro glumit će Nataliu “Naty” Revueltu, Castrovu veliku ljubav dok će Ana Villafañe glumiti Castrovu kći Alinu Fernandez. Priča se, zapravo, bavi Alinom Fernandez, dijetetom rođenim u preljubničkoj vezi Castra i Revuelte. Alina Fernandez tek je s 10 godina saznala tko joj je otac, tijekom života bila je glasna kritičarka Castrovog režima, da bi 1993. pobjegla s Kube a danas živi u Miamiju.

Međutim, izbor Jamesa Franca za ulogu Fidela Castra naljutila je glumca Johna Leguizama koji smatra kako je neki od latino glumaca trebao dobiti tu ulogu. „Kako to da ovo još uvijek traje? Kako  to da nas Hollywood isključuje ali i krade naše priče? Dosta je bilo tih prisvajanja od strane Hollywooda i streaming kompanija! Bojkot! Ovo je sjeb…“, objavio je Leguizamo na Instagramu dodajući „Nemam problema s Francom ali on nije Latino“.  Njemu se pridružila i popularna američka tv voditeljica Ana Navarro koja je rekla kako će bojkotirati film i koja se pribojava kako će film veličati „diktatora i ubojicu koji je šest desetljeća terorizirao kubanski narod“.

Uslijedila je nova Leguizamova objava u kojoj je rekao kako je odrastao u Hollywoodu u vrijeme kada je „Charleston Heston glumio Meksikanca, Eli Wallach je glumio Meksikanca, Al Pacino je glumio Kubanca i Porotikanca, Ben Affleck je u filmu ‘Argo’ glumio latino frajera a Marisa Tomei glumila je latino djevojku”.

Latin exclusion in Hollywood is real! Don’t get it twisted! Long long history of it! & appropriation of our stories even longer! Why can’t Latinxers play Latin roles? Why can’t we play lead roles? Why can’t we they flip white roles to Latinx? We r the most excluded group in Amrca pic.twitter.com/cUghXcpJHY

— John Leguizamo (@JohnLeguizamo) August 7, 2022

Na njegove objave reagirao je John Martinez O’Felan, producent filma „Alina of Cuba“. „Nikada nisam susreo Leguizama, ali on napada mene i moj rad temeljem lažnih informacija jer ja nisam dio Hollywooda onako kako on tvrdi. Ja sam četvrta generacija Hispano obitelji iz Teksasa, podrijetlom Meksikanac, i stojim iza ovog filmskog projekta od njegovog početka. K tome, potrošio sam 16 godina razvijajući ovaj projekt uz podršku Aline Fernandez te sam potrošio dosta vremena kako bih pronašao glumicu kubanskih korijena koja bi je mogla glumiti. Ovo je film o latino djevojci koja kao imigrant živi u Americi, što je povijesno važno. Ja sam nebitna osoba koja radi taj film. Razočaravajuće je vidjeti da je naš rad napadnut od nekoga tko bi ga trebao slaviti. Ako ga mrzi i želi ga zabraniti, neka mu bude. Ja ću vjerojatno i dalje gledati njegove filmove jer je on jedan od mojih omiljenih glumaca posljednjih 30 godina“.

Na sve to reagirala je si Alina Fernandez, kći Fidela Castra, koja je podržala ovaj projekt kao i izbor Jamesa Franca za glumca koji će glumiti njenog oca. Ona je ponosna na to što je to projekt koji gotovo u potpunosti stvara latino ekipa, kako ispred tako i iza kamere. „James Franco, osim vještine i karizme, ima očite tjelesne sličnosti sa Fidelom Castrom“, rekla je Alina Fernandez koju će glumiti Ana Villafañe, glumica kubanskog podrijetla. Za nju je Alina Fernandez rekla da je nevjerojatno talentirana, ne samo kao glumica već i kao pjevačica.

Kategorije: Hrvaška

Prodaja vozila slabija nego lani, ali ima egzotike: U srpnju Hrvati kupili 21 Porsche, Lamborghini i dva Bentleyja

Pon, 08/08/2022 - 11:41

U Hrvatskoj je u prvih sedam mjeseci ove godine registrirano 28.925 novih putničkih vozila, što je gotovo devet posto manje nego u istom razdoblju lani, dok ih je samo u srpnju ove godine registrirano 5.390, ili pet posto manje nego u istom mjesecu prošle godine, podaci su Promocije plus.

Od siječnja do kraja srpnja najviše je novoregistriranih vozila Volkswagena, njih 3.291, tako da VW ima 11,4 posto udjela u ukupnoj prodaji novih putničkih vozila.

Na drugom je mjestu Škoda, članica istog koncerna, s 2.684 prodana vozila i tržišnim udjelom od 9,3 posto, a udjel od 9,1 posto, uz 2.635 prodanih vozila ima trećeplasirana Kia.

Na četvrtom je mjestu Dacia s 2.319 prodanih novih vozila i udjelom od osam posto, dok je peti Opel s 2.181 prodanim novim automobilom i udjelom u ukupnoj prodaji od 7,5 posto.

I podaci samo za srpanj pokazuju da su najprodavanija bila vozila Volkswagena (895), a slijede Škoda (624), Dacia (419) i Opel (411), dok je na petom mjestu u sedmom mjesecu bila Toyota (410).

Najprodavaniji model u srpnju ove godine ponovno je Škoda Octavia, kojih je prodano 381. Octavia je, inače, već godinama jedan od najtraženijih modela na hrvatskom tržištu i uglavnom je u samom vrhu prodaje.

Na drugom mjestu najprodavanijih modela je Dacia Duster s prodanim 221 vozilom, a slijede tri modela Volkswagena – T-Cross (186), Tiguan (173) i Taigo (162).

Hrvatski su si građani u srpnju, od auto egzotike, kupili i jedan Lamborghini, dva Bentleya, tri Tesle i 21 Porsche.

Po podacima Promocije plus, od siječnja do kraja srpnja prodano je 15.482 vozila na benzinski pogon ili 53,5 posto od ukupne prodaje.

Slijede hibridna vozila, kojih je prodano 5.859, što je u ukupnoj prodaji udio od 20,3 posto, dok dizelaši imaju udio od 19,4 posto, s prodana 5.601  primjerka.

Vozilo na plinski pogon odabrao je 1.351 kupac ili njih 4,7 posto, a u prvih sedam mjeseci ove godine prodana su i 632 električna vozila, što je ukupnoj prodaji udio od 2,2 posto.

Kategorije: Hrvaška

U BiH stižu Njemački vojnici, pridružit će se EUFOR-u

Pon, 08/08/2022 - 11:34

Njemačka će do kraja kolovoza poslati u BiH svoj kontigent vojnika koji će se pridružiti mirovnim snagama Europske unije u toj zemlji i koje tamo djeluju u sastavu operacije Althea, potvrđeno je u ponedjeljak iz zapovjedništva EUFOR-a u Sarajevu.

Plan njemačkog kancelara Olafa Scholza da osigura pojačanje za EUFOR dok u BiH rastu političke napetosti u srpnju odobrio je Bundestag. Za sada će u BiH biti upućeno 50 pripadnika Bundeswehra i njihovo raspoređivanje počinje od sredine mjeseca.

Njemački časnici i vojnici djelovat će u glavnom stožeru EUFOR-a na čijem je čelu austrijski general Anton Wessely. Bit će i u sastavu promatračkih timova raspoređenih diljem zemlje.

Njemačka šalje svoje vojnike u BiH unatoč protivljenju člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Nakon što je Bundestag podržao takav plan, Dodik je izjavio kako je to “u funkciji zastrašivanja građana Republike Srpske”.

EUFOR announces Upcoming Deployment of a German Military Contingent in BiH https://t.co/hG25bOC02J via @SarajevoTimes

— SarajevoTimes (@SarajevoTimes) August 8, 2022

U sastavu EUFOR-a, koji je 2004. godine zamijenio mirovne snage koje je predvodio NATO (SFOR), trenutačno je oko 1100 vojnika iz 19 država s mandatom nadziranja poštivanja vojnih odredbi Daytonskog sporazuma i reagiranja u slučaju sigurnosnih ugroza.

Mandat EUFOR-a svake godine mora produžiti Vijeće sigurnosti UN no sada se nagađa kako bi Rusija ove jesni mogla iskoristiti pravo veta i blokirati nastavak te misije.

Predsjedatelj Vojnog odbora NATO-a admiral Rob Bauer je tijekom posjeta Sarajevu u srpnju potvrdio kako Savez neće dopustiti nikakav sigurnosni vakuum u BiH te trenutačno razmatra opcije koje su joj na raspolaganju posegne li Rusija za vetom kada se bude odlučivalo o produženju mandata EUFOR-a.

“Puno je diskusija i razmatraju se moguće opcije”, kazao je tada Bauer.

Kategorije: Hrvaška

FELJTON: Posljedice ratova u kojima je nestala Jugoslavija

Pon, 08/08/2022 - 11:24
Objavljeno u Nacionalu br. 1244, 27. veljače 2022. Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Nismo mogli vjerovati’ u kojem Christian Axboe Nielsen, danski povjesničar koji je radio kao analitičar i vanjski sudski vještak za Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu, opisuje raspad Jugoslavije i duge puteve Slovenije i Hrvatske od rata do članstva u Europskoj uniji

Rat u Sloveniji i u Hrvatskoj počeo je u lipnju 1991. Deset godina kasnije završio je kratkotrajni rat u Makedoniji. Otada je na Balkanu nastupio mir, a Jugoslaviju je postupno zamijenilo sedam novonastalih država: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Slovenija je bila prva od bivših jugoslavenskih republika, koja je 2004. postala članicom Europske unije. Hrvatska je to postala 2013. Europska komisija je izradila posebne sporazume o stabilizaciji i pridruživanju, SSP (engl. Stabilization and Association Agreements, SAA) da bi balkanskim zemljama pokazala put prema članstvu u EU. Izgledi za pridruženje ostalih zemalja s područja koje EU zove “Zapadni Balkan“ su neizvjesni – u jesen 2017. Europska unija je počela spominjati 2025. kao godinu za idući krug proširenja. Vođe svih ostalih bivših republika su izjavili da i oni žele u EU. Drugim riječima, postoji mogućnost da se bivše jugoslavenske republike opet ujedine u jednoj većoj, europskoj zajednici – usprkos krizama same Europske unije. Britanski novinar Tim Judah je 2009. objavio tezu o polaganom ponovnom uspostavljanju jedne vrste Jugosfere koja počiva na suradnji i trgovini između starih republika. No sama pomisao o bilo kakvoj mogućnosti ponovnog ujedinjenja izaziva sablazan među nacionalistima u regiji. Pogovor koji slijedi bacit će kratki pogled na neke od najvažnijih događaja na ovim područjima nakon uspostavljanja mira.

Odnosi Slovenije i Hrvatske nakon rata

Slovenija je bila najbogatija republika u Jugoslaviji, a slovenski rat za osamostaljenje bio je najkraći. Stoga nije nimalo iznenađujuće, što je Sloveniji išlo dobro. Godine 2004. Slovenija je, zajedno s velikog skupinom srednjoeuropskih zemalja i Maltom, postala članicom EU-a, u njezinom dotada najvećem krugu proširenja.

Slovenski put u EU je bio sam po sebi pozitivan, no imao je i mračnu stranu. To što je Slovenija sudjelovala u ovoj rundi proširenja bilo je vrlo obećavajuće za Slovence, koji se smatraju pripadnicima Srednje Europe i najradije se distanciraju od navodno užasnog Balkana. Bosanski Muslimani, Srbi, kosovski Albanci i drugi neslovenci, koji su 1991. bili nastanjeni u Sloveniji, ili su tamo došli kasnije kao izbjeglice, često se nisu osjećali dobrodošlima među Slovencima, koji su ponekad zvučali kao da bi najradije zaboravili da su ikada bili dio Jugoslavije. Ćefurji je bio pogrdni izraz, koji su koristili za strance. Takozvani “autohtoni“ pripadnici mađarske i talijanske manjine u Sloveniji imali su, s druge strane, nešto bolji status. Ljudima porijeklom iz drugih krajeva Jugoslavije bilo je jako teško dobiti slovensko državljanstvo, a neki od njih su ostali bez državljanstva. Europski sud za ljudska prava je 2012. odlučio da je Slovenija time prekršila prava ovih ljudi, koji zbog toga imaju pravo na odštetu.

Britanski novinar Tim Judah je 2009. objavio tezu o polaganom uspostavljanju jedne vrste Jugosfere koja počiva na suradnji i trgovini između starih republika, na opću sablazan nacionalista

Odnos Slovenije prema ostalim, bivšim jugoslavenskim republikama bio je uglavnom pozitivan, no pregovori oko podjele zajedničke imovine često su bili neugodni i dugotrajni. Najgori odnos Slovenija je imala s Hrvatskom. Kao što je spomenuto u drugom poglavlju ove knjige, Slovenija i Hrvatska nisu podržale jedna drugu tijekom rata, iako su istovremeno proglasile nezavisnost. Hrvatska je učinila vrlo malo da bi spriječila JNA u slanju pojačanja u Sloveniju, a Slovenija je potom zauzela više ili manje neutralni stav prema inače zajedničkom neprijatelju, JNA, tijekom puno dužeg rata u Hrvatskoj.

Između Hrvatske i Slovenije su također postojala brojna neslaganja oko državne granice. Najveći nesporazum odnosi se na granicu na moru u Piranskom zaljevu, i još uvijek nije riješen. Ovaj spor doveo je nekih vrlo neugodnih epizoda tijekom dugih pregovora oko ulaska Hrvatske u EU. Ostale članice Europske unije optuživale su Sloveniju da drži Hrvatsku kao taoca. U ljeto 2017. međunarodna arbitražna komisija je napokon odlučila da je Slovenija u pravu, no Hrvatska odbija prihvatiti ovu odluku. U rujnu 2017. hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović morala je otpustiti jednog hrvatskog admirala iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, nakon što je ovaj izjavio da hrvatski vojnici, ako bude potrebno, za dva dana mogu biti u Ljubljani. Odluka o morskoj granici stupila je na snagu početkom 2018, no Hrvatska ju još uvijek odbija prihvatiti.

Hrvatska

Hrvatska je osigurala suverenitet nad čitavim svojim teritorijem 1997, nakon što je preuzela kontrolu i nad istočnom Slavonijom. Smrću ministra obrane Šuška 1998. i predsjednika Tuđmana 1999. te ubrzo zatim pobjedom socijaldemokrata i liberala na izborima, na neki je način stavljena točka na devedesete u Hrvatskoj. No četiri godine rata i razaranja kao i odlaska velikog dijela srpskog stanovništva iz Hrvatske te hrvatsko miješanje u bosanski rat ostavili su dubok trag.

Za predsjednika Tuđmana i mnoge druge Hrvate bilo je samorazumljivo da Hrvatska mora postati članicom Europske unije. U žaru nastojanja za ulaskom u EU hrvatski je narod međutim često bio prezentiran kao zapadna, katolička i civilizirana nacija, koja će obraniti Europu od negativnih strujanja s Balkana. U ovom samoprezentiranju bilo je blago rečeno nezgodnih sjena iz 1930-ih i 1940-ih. Autokratske tendencije Tuđmanove vladavine također se nisu najbolje uklapale u sliku jedne demokratske i progresivne zemlje. Rat je također usporio put Hrvatske u EU, što se dogodilo u velikoj mjeri vlastitom krivnjom. Za razliku od Srbije, Hrvatska je u početku revno surađivala s MKSJ-em, vođena predstavom o tome da će se Tribunal baviti zločinima koje su Srbi počinili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kada je postalo jasno da će Tribunal također istraživati hrvatske zločine nad Srbima i bosanskim Muslimanima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, entuzijazam Zagreba je brzo splasnuo. Ton se još više zaoštrio nakon što je MKSJ podignuo optužnicu protiv trojice hrvatskih generala i nekolicine bosanskih Hrvata.

Naročito prkosan bio je Ante Gotovina koji se, za razliku od ostalih hrvatskih generala, nije odazvao na optužnicu MKSJ-a objavljenu 2001, i koji se godinama krio, u Hrvatskoj i u inozemstvu. U Hrvatskoj je njegova odluka imala široku narodnu i političku potporu, a hrvatski gradovi bili su oblijepljeni plakatima na kojima je stajalo “Heroj – a ne zločinac“. U igri riječi s obzirom na njegovo prezime, nacionalisti među Hrvatima su govorili da ulazak u EU neće platiti “gotovinom“.

Hrvatska je zbog Gotovine došla u ozbiljni škripac. Europska unija je postavila uvjete –“conditionality policy“ – kojima je od Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore (i kasnije također Kosova) zahtijevala potpunu suradnju. To je konkretno značilo da je Europska unija godinama dobivala redovne izvještaje od MKSJ-a o stupnju suradnje. No kao što je politologinja Jelena Subotić dokazala, Hrvatska i Srbija ne samo da nisu voljno surađivale s MKSJ-em, već su surađivale na način da su često potkopavale principe same suradnje. I hrvatski i srpski političari su govorili da su “primorani“ izručiti “naše heroje“ sudu u Hagu, bez da su na bilo koji način spomenuli ili sami istražili zločine za koje su dotični ljudi bili optuženi.

U tom smislu je bijeg Gotovine od MKSJ-a bio veliki problem. Hrvatskoj političkoj eliti trebalo je dugo vremena da shvati kako optužnica protiv Gotovine i uvjet njegovog izručenja neće nestati sami od sebe. No dok god je socijaldemokratska vlada bila na vlasti, nije se, zbog straha od radikalnih nacionalističkih snaga, usudila potpuno surađivati s MKSJ-em. Paradoksalno, ali tek kada je Tuđmanov nacionalističko-konzervativni HDZ ponovno osvojio vlast, hrvatske sigurnosne službe su ozbiljno počele surađivati sa zapadnim sigurnosnim službama, koje su već bile u tijeku s prikupljanjem informacija o odbjeglom generalu. Ova priča je puna nekadašnjih nacionalista, koji prvo napadaju svoje protivnike za veleizdaju, da bi potom sami pristali na to što je bilo neizbježno.

Gotovina je konačno uhićen na španjolskom otoku Tenerife u prosincu 2005. kada ga je španjolska policija prekinula usred obroka. Njegov bijeg – i potpora Hrvatske dijelu hercegovačkih Hrvata, koji su također bili optuženi na MKSJ-u – Hrvatsku je skupo koštao i ozbiljno usporio ulazak zemlje u EU. Loši odnosi s Hagom su osim toga u tolikoj mjeri zaplijenili pažnju javnosti u Hrvatskoj i Srbiji, da je mnogo ljudi vjerovalo kako je članstvo u EU odmah iza ugla, čim optuženi budu izručeni Hagu. Tek kada je posljednji optuženik predan Hagu, narod je shvatio, koliko je pristupni proces zahtijevan. Osim razaranja i ljudskih gubitaka proizašlih iz rata, Hrvatska (i Srbija) bile su suočene i sa sveobuhvatnim i često nepopularnim reformama socijalističke ekonomije. Za razliku od zemalja Istočnog bloka, koje su ranije na Jugoslaviju gledale sa zavišću, bivše jugoslavenske republike potrošile su jedno desetljeće i u ratovima izgubile mnogo od prednosti, koju su nekada imale.

Tek kada je Tuđmanov nacionalističko-konzervativni HDZ ponovno osvojio vlast, hrvatske sigurnosne službe ozbiljno su počele surađivati sa Sudom u Haagu

Dvadeset godina kasnije mnogi hrvatski političari još uvijek izgleda pate od nesigurnosti i kompleksa manje vrijednosti. Cijelo vrijeme osjećaju nepostojeće prijetnje protiv hrvatske nezavisnosti. Politički krajolik zemlje je duboko podijeljen između socijaldemokratskog lijevog krila i nacionalističko-konzervativnog desnog. Vanjskopolitička i ekonomska situacija Hrvatske je istovremeno takva da hrvatskim političarima ne daje puno slobodnog prostora. To indirektno pridonosi posezanju desnog krila za nacionalizmom.

Naročito u istočnom dijelu Hrvatske, u ratom uništenom vukovarskom području, postoje stalne etničke napetosti, a hrvatskoj državi je s vremena na vrijeme teško osigurati poštivanje prava srpske manjine, na što se inače obavezala. Zemlja, ili bolje rečeno njena politička elita, kronično pati od nedostatka onoga što znanstvenici zovu ontološka sigurnost. Kritika i zahtijevanje prava manjina ili sudski progon hrvatskih ratnih zločinaca u prevelikoj se mjeri doživljavaju kao napadi na nezavisnost Hrvatske ili čak na opstojnost hrvatskog naroda. Postavljanje ploča na ćirilici sa srpskim nazivima mjesta i institucija u istočnoj Slavoniji ne postavlja u principu veće pitanje za državni suverenitet od postavljanja danskih ploča u Južnom Schleswigu ili njemačkih ploča u Južnom Jyllandu. Ploče s ćirilicom nisu uništile Vukovar. Stvarnost je međutim takva da hrvatski nacionalisti prezentiraju ćirilično pismo kao prijetnju i zbog toga odgovaraju uništavanjem ili skidanjem ovih ploča, bez riskiranja kazni za svoje postupke.

Sudski epilog u Hrvatskoj sporo se nastavlja. Hrvatske vlasti su u pravilu puno efikasnije u kažnjavanju srpskih ratnih zločinaca nego hrvatskih. Zloglasni srpski zapovjednik paravojnih jedinica kapetan Dragan tako je naprimjer prilično brzo, u rujnu 2017., osuđen na 15 godina zatvora. Sudski proces protiv hrvatskih ultranacionalista Tomislava Merčepa i Branimira Glavaša su se s druge strane razvukli, a mnogim hrvatskim političarima je i danas teško osuditi hrvatske zločine nad Srbima. Ova ekstremna ranjivost kada se radi o priznanju da su i Hrvati počinili ratne zločine u Domovinskom ratu vidi se i u reakcijama na danski dokumentarni film Masakr u Dvoru. Istina je nažalost da je veliki dio hrvatske političke elite, kao i javnosti, 22 godine nakon završetka rata, usprkos mnoštvu dokaza i indicija, još uvijek alergičan na izjave o tome da su pojedini hrvatski časnici ili vojnici počinili ratne zločine. Hrvatski sabor je 2000. usvojio deklaraciju kojom se Domovinski rat opisuje kao “legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je [Hrvatska] branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica“. Mit o nepogrešivom i čistom ratu ponavlja se u školskim udžbenicima i u većini medija, a još 2017. nacionalisti u Hrvatskoj su zahtijevali da poznati televizijski voditelj dobije otkaz, zbog toga što je Domovinski rat nazvao građanskim ratom.

Jedan drugi zabrinjavajući razvoj događaja u Hrvatskoj vezan je uz sve veći antisemitizam i netrpeljivost prema Srbima. Nije teško naići na simbole i izjave usko povezane s mračnom prošlošću ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata. Notorni primjer toga je pozdrav “Za dom spremni“, neka vrsta pandana nacističkom “Sieg Heil“. Ovaj su pozdrav veterani paravojne skupine HOS ugravirali na spomen-ploču postavljenu kod bivšeg ustaškog logora Jasenovac. Nakon mnogo mjeseci oklijevanja vlada je konačno odlučila da makne ploču. Zagovornici ovog pozdrava tvrde da je samo riječ o starom hrvatskom pozdravu, no taj izgovor je jednako besmislen, kao kada bi Nijemac tvrdio da je “Sieg Heil“ samo jedan stari rimski pozdrav, ili da svastika nije samo simbol nacizma, već također davni hinduistički simbol. Svi u Hrvatskoj i na Balkanu dobro znaju, što znači “Za dom spremni“.

Postojani nacionalizam u Hrvatskoj ne rješava velike ekonomske i društvene izazove, s kojima se zemlja još uvijek bori. Hrvatska ekonomija je u vrlo velikoj mjeri ovisna o turizmu. Predivna obala i plaže su magnet za turiste iz cijelog svijeta, no turistička industrija je također notorno vezana uz kretanja tržišta.

Visoki prihodi od turizma imaju osim toga uspavljujući učinak na hrvatske političare, koji nisu voljni reformirati poljoprivredu i industriju. Probleme u hrvatskoj ekonomiji političari često prešućuju i za stanje u zemlji radije krive naslijeđe Jugoslavije, ratove ili susjedne zemlje. Istovremeno se mnogo Hrvata, naročito mladih, koji su umorni od slušanja vječito istih isprika i gubljenja vremena na polemike o Drugom svjetskom ratu, iseljava u inozemstvo.

Sudski progoni i pomirenje

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu, MKSJ, zatvoren je krajem 2017. Tijekom otprilike 20 godina rada tužiteljstvo MKSJ-a je podignulo optužnice protiv 161 osobe, od čega 160 muškaraca. Sud je postigao mnogo više, nego što su se njegovi osnivači uopće usudili nadati. Ipak, nakon toliko vremena, danas je očito da do pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije nije došlo. U Banjoj Luci se još uvijek slavi 9. siječanj, dan osnivanja Republike Srpske. Ratni zločinci se još uvijek, prečesto, slave kao junaci, a kada se vrate nakon odslužene kazne, nerijetko dobivaju posao u javnom sektoru i prostor u medijima. Vladimir Lazarević na primjer, kojeg je MKSJ osudio na 14 godina zatvora, ubrzo je, nakon ranijeg puštanja na slobodu, dobio mjesto predavača na Srpskoj vojnoj akademiji. (Tko zna koje radno mjesto čeka ratnog guvernera iz Bosanske krajine, Radoslava Brđanina, kada ga puste iz zatvora u Nyborgu?). Rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca i nedostatak obračuna s prošlošću je nažalost uobičajena praksa u čitavoj regiji. Postoji dobar razlog za zabrinutost oko toga što Refik Hodžić, jedan od nekadašnjih glasnogovornika MKSJ-a, naziva “zastrašujućom novom erom tihog ponosa“.

Izostanak pomirenja nakon sudskih procesa jest za kritiku, no najžešći kritičari zaboravljaju, da bi situacija u bivšoj Jugoslaviji ipak bila puno gora da su optuženici ostali na vlasti. Tijekom dva desetljeća mnogi vodeći političari, vojni zapovjednici i visokopozicionirani policajci uklonjeni su sa svojih radnih mjesta i izručeni Hagu. To se nije uvijek zbilo jednako brzo – u slučaju Ratka Mladića i Radovana Karadžića prošlo je mnogo godina između optužnice i njihovog hapšenja te izručenja. No na kraju su svi, i najozloglašeniji, optuženi ratni zločinci uhićeni. Mnogi se to nisu usudili vjerovati u trenucima kada je MKSJ bio osnovan.

Kada gledamo na rad MKSJ-a, moramo se sjetiti zašto je sud uopće osnovan. Nitko u 1990-ima nije mogao razumno očekivati da će vlasti u bivšoj Jugoslaviji imati volju i sposobnost za sudsko procesuiranje ratnih zločinaca. Čak i da se to dogodilo, vrlo je vjerojatno, da bi Hrvati sudski progonili samo Srbe, Srbi bi progonili Hrvate i Bošnjake i tako dalje. To je bio jedan od najvažnijih razloga zbog čega je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo haški Tribunal.

Ploče s ćirilicom nisu uništile Vukovar. Stvarnost je takva da hrvatski nacionalisti prezentiraju ćirilično pismo kao prijetnju i zbog toga odgovaraju uništavanjem tih ploča

Od 161 optuženog, 90 ih je osuđeno za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. No uspjeh se ne mjeri samo brojem osuđenih zločinaca, presuda i kazni. Preko svojih istraživanja i presuda Tribunal je napisao vrlo detaljnu povijest raspada Jugoslavije te ratova i zločina počinjenih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Otkrivene su i otkopane masovne grobnice s tisućama leševa, žrtve su identificirane. To ima naročito veliki značaj za preživjele članove obitelji i otežava negiranje zločina.

Osim toga, Tribunal je sakupio više milijuna stranica dokumentacije iz političkih, vojnih i policijskih izvora. Ovi dokumenti su digitalizirani i već su u velikoj mjeri dostupni istraživačima. Ova zbirka je neprocjenjiva. Da nije bilo haškog Tribunala, ovaj jedinstveni arhiv nikada ne bi nastao, a mnogi od najvažnijih dokumenata bili bi ili uništeni ili desetljećima nedostupni. Više od 4600 ljudi – velika većina od njih žrtve iz nekadašnje Jugoslavije – svjedočilo je pred Tribunalom. To što su dobili priliku da ih se čuje, za mnoge od njih je puno značilo

Susret sa zločincem Karadžićem

Sakupljeni dokumenti imaju veliku važnost i za žrtve. Ovi dokumenti su naime, zajedno s izjavama mnogih svjedoka doveli do presuda za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Nikada neću zaboraviti, kako me jedan visoki i jaki Bošnjak iz Bileće u istočnoj Hercegovini zagrlio ispred sudske dvorane, kada je čuo, da sam sudjelovao u skupljanju dokumenata iz policijske stanice, koji su između ostalog sadržavali podatke o zločinima počinjenim nad njim i nad članovima njegove obitelji. U istom sam gradu zajedno s kolegama pretražio tadašnje kasarne VRS-a. Snažni dojam na mene je ostavio jedan srpski pukovnik, koji nas je vojnički pozdravio i rekao: “Za mene kao oficira, Srbina i čovjeka bit će vječna ljaga, što je moja vojska sudjelovala u nečovječnim zločinima poput onih u Srebrenici. Ja sam naredio svojim ljudima da pomognu Vama i Vašem timu što je više moguće. Ako ne pomognemo, bit će to kao da smo i sami počinili te zločine.“ Za ovoga čovjeka moglo bi se vjerovati da je pročitao poznatu knjigu Karla Jaspersa Die Schuldfrage o pitanju krivice nakon nacizma u Njemačkoj te iz nje naučio lekciju o krivici i suočavanju s prošlošću.

Kategorije: Hrvaška

Nakon teške nesreće autobusa: Još deset Poljaka vraća se kući

Pon, 08/08/2022 - 11:21

Poljska planira ovaj tjedan, moguće već u srijedu, vratiti kući desetak ozlijeđenih u prometnoj nesreći autobusa kod Brezničkog Huma u kojoj je živote izgubilo 12 ljudi, najavio je zamjenik poljskog ministra zdravstva Waldemar Kraska.

„Planiramo vjerojatno ovaj tjedan, možda čak u srijedu, u Poljsku prevesti one koji mogu biti prevezeni. To bi mogla biti grupa od 10 ljudi“, rekao je Kraska, a prenosi poljska agencija PAP.

On je kazao kako su poljske vlasti u stalnom kontaktu s bolnicama u kojima se nalazi tridesetak ozlijeđenih Poljaka, prenosi agencija PAP. Poljska je u kontaktu i s obiteljima žrtava koje su stigle u Hrvatsku.

„Pružili smo im smještaj i psihološku pomoć jer je to veoma važno za njih u ovom trenutku. Jučer je i tužitelj prvi put pregledao autobus, a prtljaga i dokumenti već su predani onima u hrvatskim bolnicama.“

Kraska je rekao kako još uvijek nije završena identifikacija poginulih – devetero je već identificirano, a troje nije.

„To traje dugo, no moramo biti 100 posto sigurno da su to ti ljudi“, naglasio je Kaska.

Zamjenik ministra rekao da je „medicinska skrb u Hrvatskoj na visokoj razini, što su naglasili i oni koji su hospitalizirani“.

U subotnjoj prometnoj nesreći 12 je osoba izgubilo život, a 32 su ozlijeđene. Autobus je putnike vozio na hodočašće u Međugorje.

Četvero Poljaka se vratilo kući u noći na nedjelju, a još četvero je već napustilo bolnice u nedjelju popodne, piše PAP.

Kategorije: Hrvaška

NOVI UDAR NA ZDRAVSTVENI SUSTAV 2020.: Milijunske kazne specijalizantima protivne su pravu Europske unije

Pon, 08/08/2022 - 11:20
Objavljeno u Nacionalu br. 1163, 08. kolovoz 2020. Nacional je dobio na uvid pravno mišljenje profesorica sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, u kojem se navodi da bi se zbog visokih kazni koje su zdravstvene ustanove određivale svojim specijalizantima za prijevremeni prekid radnog odnosa, Hrvatska mogla naći i pod istragom Europske komisije

Hrvatski zdravstveni sustav uskoro bi se mogao naći u još većim problemima i pod još većim pritiskom liječnika specijalizanata koji bi protiv države mogli podnijeti niz tužbi zbog naknade troškova specijalističkog usavršavanja u slučajevima prekida specijalizacije u matičnoj zdravstvenoj ustanovi prije položenog specijalističkog ispita ili prekida radnog odnosa s matičnom zdravstvenom ustanovom prije isteka ugovora o radu. Naime, Nacional je dobio na uvid pravno mišljenje Tamare Ćapete i Iris Goldner Lang, profesorica s Katedre za europsko javno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u kojem se navodi da su kazne koje su zdravstvene ustanove određivale svojim specijalizantima za prijevremeni prekid radnog odnosa u suprotnosti s pravom Europske unije i da bi se zbog takve prakse Hrvatska mogla naći pod istragom Europske komisije. Osim toga, u slučaju da pravno mišljenje Tamare Ćapete i Iris Goldner Lang prihvate i hrvatski sudovi, hrvatski liječnici bi u budućnosti puno lakše mogli odlaziti u inozemstvo, i to odmah nakon završetka svoje specijalizacije, što bi bio novi udar na ionako krhki hrvatski zdravstveni sustav iz kojeg liječnici gotovo svakodnevno odlaze u razvijenije članice Europske unije zbog boljih uvjeta rada. Navedena problematika, odnosno ostanak specijalizanata u zdravstvenim ustanovama koje su financirale njihovu specijalizaciju, već je godinama jedan od većih problema hrvatskog zdravstvenog sustava koji do sada nije prikladno riješen. Liječnici specijalizanti nezadovoljni su načinom na koji trenutno funkcionira sustav te smatraju da su prisiljeni previše vremena provesti u zdravstvenim ustanovama nakon završetka specijalizacije, a u slučaju da ipak odluče prije vremena promijeniti posao, trebaju platiti visoke naknade zdravstvenim ustanovama u kojima su proveli specijalizaciju. To se pogotovo odnosi na one specijalizante koji su ugovore potpisali prije 2016. godine jer oni u pojedinim slučajevima moraju platiti naknade koje iznose i više od milijun kuna. Naime, po Pravilnicima koji su vrijedili od 2011. godine pa do 2016., kada je tadašnji ministar zdravstva Dario Nakić donio novi pravilnik, liječnici koji prekidaju radni odnos bili su obvezni vratiti sve isplaćene bruto plaće. Budući da novi pravilnik, a ni Pravilnik koji je godinu dana kasnije donio ministar Milan Kujundžić, nisu djelovali retroaktivno, odnosno da je samo vrlo mali dio ustanova donio anekse ugovora sa svojim specijalizantima, veliki dio specijalizanata i danas radi po ugovorima koji su sklopljeni po pravilnicima donesenima prije 2016. godine, a u kojima stoji da u slučaju raskida ugovora moraju vratiti sve isplaćene bruto plaće.

Naime, specijalizacije hrvatskih liječnika uglavnom traju pet godina, a u hrvatskom zdravstvenom sustavu praksa je takva da liječnici specijalizanti sklapaju ugovore o specijalizaciji u kojima se obvezuju da će u ustanovi u kojoj obavljaju specijalizaciju provesti i određeni broj godina nakon završetka specijalizacije kako bi toj ustanovi vratili novac uložen u njihovu specijalizaciju. Kako su Nacionalu rekli liječnici dobro upoznati s tom tematikom, u nekim slučajevima, kao što je slučaj bolnice u Dubrovniku, liječnici specijalizanti se obvezuju da će u toj zdravstvenoj ustanovi ostati i deset godina nakon završetka specijalizacije. To bi u praksi značilo da liječnik koji je 2015. započeo svoju specijalizaciju, u nekim slučajevima u toj istoj zdravstvenoj ustanovi mora ostati raditi sve do 2030. godine, a ako bi kojim slučajem želio ranije prekinuti radni odnos, bolnici ili Domu zdravlja mora nadoknaditi u nekim slučajevima i više od milijun kuna.

Specijalizanti koji su ugovore o specijalizaciji potpisali do sredine 2016. u slučaju prekida radnog odnosa morali su vratiti sve isplaćene bruto plaće, što je u nekim slučajevima znalo iznositi i više od milijun kuna

No profesorice Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang u svom pravnom mišljenju navode da je takva sustav u suprotnosti s pravom Europske unije jer onemogućuje liječniku specijalizantu korištenje slobode kretanja radnika, s obzirom na to da on mora „vagati“ između ostanka u radnom odnosu kako bi „odradio“ neproporcionalno određene troškove i daljnjeg zapošljavanja. Takva obveza je protivna europskom pravu, i to konkretno Povelji Europske unije o temeljnim pravima, te je protivna Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Odvjetnik Semian Mejak kaže da je zatražio mišljenje pravnih kako bi se utvrdilo odnosi li se pravo EU-a na više od tisuću predmeta koji se trenutno nalaze na hrvatskim sudovima. Mejak je za Nacional pojasnio i što ovo pravno mišljenje znači za ove slučajeve:

“Nadam se da će ovo pravno mišljenje doprinjeti da se prestanu donositi sudske odluke protiv doktora kojima oni moraju platiti velike odštete. Do sada smo imali sudsku praksu koja je presuđivala da doktori moraju platiti sve bruto plaće ako prekinu radni odnos i zaposle se u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi u Hrvatskoj ili inozemstvu. Nadamo se da će se sada ta praksa prekinuti jer se pokazalo da su upravo te kazne najveći razlog odlaska doktora u druge države.”

U pravnom mišljenju koje su profesorice Katedre za europsko javno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang između ostalog stoji i da bi sudovi mogli ocijeniti da obveza vraćanja ukupnih troškova, koji uključuju i cjelokupnu bruto plaću specijalizanta tijekom razdoblja specijalizacije, nije nužna za postizanje ponuđenog legitimnog cilja. Pod legitimnim ciljem smatra se cilj koji je ponuđen od države kao opravdanje mjere zbog koje je i uvedena obveza vraćanja troškova specijalizacije. Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang navode i da bi sudovi mogli zaključiti da je manja naknada također mogla biti opravdana:

„Naime, i naknadu štete koja je niža, tj. ne obuhvaća i bruto plaće, sudovi bi mogli ocijeniti dovoljnom za postizanje cilja (koji država tek treba iznijeti). To bi značilo da postoji manje ograničavajuća mjera za pravo specijalista/specijalizanta da se zaposli ili otvori liječničku praksu u drugoj državi članici, kojom se, međutim isto postiže željeni cilj. Tome u prilog govori i činjenica da je izmijenjeni Pravilnik, a danas i Zakon o zdravstvenoj zaštiti, predvidio niži iznos naknade štete, što je uvjerljiv argument u prilog tvrdnji da naknada štete koja uz vraćanje troškova specijalizacije zahtijeva i vraćanje bruto plaće, nije bila nužna za cilj koji je država imala namjeru postići (pod uvjetom da se cilj u međuvremenu nije promijenio).“

Ono što su profesorice Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang posebno naglasile u svom pravnom mišljenju jest da pravo Europske unije razlikuje dva slučaja, odnosno da se, po njihovu mišljenju, liječnici specijalizanti mogu pozivati na kršenje slobode kretanja radnika u slučajevima u kojima odlaze iz zdravstvenih ustanova u kojima su specijalizirali na radna mjesta u drugim državama Europske unije. Za te slučajeve navode kako postoji vrlo velika vjerojatnost da bi nacionalni sudovi morali presuditi u skladu s pravom Europske unije da su naknade koje moraju platiti previsoke. Međutim, istovremeno navode i da iz dosadašnje europske prakse nije potpuno jasno može li se isto pravo odnositi i na slučajeve u kojima liječnici mijenjanju radno mjesto unutar granica nacionalne države. Jedan visokopozicionirani liječnik jednog zagrebačkog KBC-a rekao je da ga ne čudi što su pravnice sa zagrebačkog Pravnog fakulteta došle do takvog zaključka jer on smatra da europsko pravo prije svega štiti bogatije članice Europske unije:

„Problem odlaska liječnika nešto je s čime se suočavamo od trenutka kada smo ušli u Europsku uniju i činjenica je da su uredbe i zakoni koji vrijede unutar EU-a prilagođeni bogatijim državama, kako bi lakše došle do kvalitetnije radne snage. Istina je da su do 2016. kazne koje su specijalizanti morali plaćati bile previsoke, ali je isto tako činjenica da se država nekako mora zaštiti kako ne bi ostala bez najboljih stručnjaka. No isto tako treba napomenuti da danas na tržištu rada najbolje prolaze radiolozi i anesteziolozi, dok su kirurzi slabije traženi i oni ne odlaze u tako velikom broju. Imate primjera da privatne klinike odmah nakon završetka specijalizacije ponude radiolozima ili anesteziolozima plaće koje idu i do 30 tisuća kuna, a te iznose javne ustanove jednostavno ne mogu pratiti. Privatnicima se to isplati jer tako dobivaju mladog stručnjaka za čiji razvoj nisu dali ni kune.“

Naš sugovornik napomenuo je i da država za petogodišnju specijalizaciju pojedinog liječnika izdvoji prosječno oko 100 tisuća eura ili oko 750 tisuća kuna te da bi morao postojati način da se država zaštiti – iako se slaže s time da su naknade koje su bile određene prije donošenja pravilnika 2016. godine bile previsoke.

Nacional je kontaktirao i Hrvatsku udrugu za medicinsko pravo koja okuplja medicinske i pravne stručnjake oko misije promicanja suvremenih znanstvenih i praktičnih standarda te etičke vrijednosti u medicini i pravu te jačanja pravne sigurnosti i svjesnosti odgovornosti pružatelja zdravstvenih usluga, a sve u svrhu ostvarivanja i zaštite temeljnih prava građana Republike Hrvatske na zdravstvenu zaštitu. Njen čelnik Miran Cvitković za Nacional je rekao da je Hrvatska udruga za medicinsko pravo u više navrata jasno artikulirala problematiku ugovora o specijalizacijama, poglavito u nizu spornih i dvojbenih odredbi koje takvi ugovori i dalje sadrže:

„Uopćeno penaliziranje u konceptu tako utvrđenih programa i načina specijalizacije, kao i financiranja istih specijalizacija u našem zdravstvenom sustavu, uistinu nema pravnog ni logičkog smisla. Naime, treba jasno kazati da se svi ti liječnici tako specijaliziraju i usavršavaju isključivo radi potreba pružanja zdravstvene zaštite svim naših građanima i kroz to unaprjeđuju sustav zdravstvene zaštite. Jednako tako sve one se financiraju iz jednog izvora. Stoga penaliziranje liječnika kroz ovako utvrđen sustav specijalizacija nema smisla. Mi kao udruga zalažemo se za drugačiji koncept specijalizacija koji bi na neki način bio centraliziran i u kojem bi ministarstvo imalo jasan plan specijalizacija sukladno sveukupnim potrebama sustava, a ne pojedinačnih i partikularnih interesa, interesa pojedinih sredina ili bolničkih centara.“

‘Penalima se samo stvara frustracija kod liječnika jer ih se na prizeman način neopravdano pokušava ograničavati u njihovoj slobodi izbora radne sredine’, kaže Miran Cvitković

Cvitković je naveo i da ne postoji bojazan od većeg odlaska liječnika izvan Hrvatske ako se ugovori oslobode penala, jer se u praksi pokazalo da i s penalima i bez njih, onaj koji želi otići – odlazi.

„Ako netko želi otići iz Hrvatske, nije mu problem s plaćom liječnika u drugim europskim zemljama vratiti iznose penala, a također ako netko od njih želi naše stručnjake, ti bolnički centri voljni su otkupiti takozvane dugove. Naime, tim penalima samo se stvara frustracija kod liječnika jer ih se na takav prizeman način neopravdano pokušava ograničavati u svakom pogledu, pa tako i u njihovoj slobodi izbora radne sredine, ali i ostvarenja svojih profesionalnih ambicija“, istaknuo je Cvitković.

Autorice pravnog mišljenja Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang u svom su radu naglasile kako je u ovoj problematici država ta koja mora dokazati da stroge mjere opravdavaju nacionalna pravila koja ograničavaju tržišne slobode – odnosno da država „treba ponuditi razlog ili razloge od općeg interesa koji se postižu mjerom u pitanju, tj. mora ponuditi sudu legitimni cilj ili ciljeve mjere“ – te su u pravnom mišljenju navele i sljedeće:

„Država (ili državno tijelo koje je stranka u postupku, u ovom slučaju zdravstvena ustanova) također sudu mora objasniti zašto je mjera u pitanju prikladna i nužna za postizanje cilja ili ciljeva zbog kojih je usvojena. Da bi mjera prošla test prikladnosti, dovoljno je da država uvjeri sud da takva mjera doista može proizvesti traženi cilj. U sporovima između specijalista i zdravstvenih ustanova, to bi značilo potrebu da zdravstvena ustanova uvjeri sud da predviđena naknada štete doista ima učinak i utjecaj na odluku specijalista da i nakon položenog specijalističkog ispita izvrši svoju obvezu rada i ostane raditi u toj ustanovi, što pridonosi ostvarenju legitimnog cilja održavanja kontinuiteta specijalističke zdravstvene zaštite ili nekog drugog cilja koji ponudi država. Da bi mjera prošla test nužnosti, država mora uvjeriti sud da je upravo mjera koju je usvojila bila potrebna da se postigne željeni cilj te da nije postojala manje ograničavajuća mjera (manje ograničavajuća za tržišne slobode) kojom bi se isti cilj mogao postići.“

U slučaju da predmeti doista i završe na sudu tek nakon što država uvjeri sud da su mjere prikladne i nužne, druga strana u sporu – ona koja tvrdi da je mjera neopravdana – treba ponuditi sudu alternativne mjere koje smatra da bi mogle postići isti cilj, primjerice kontinuitet specijalističke zdravstvene zaštite na određenom području, a da pritom u manjoj mjeri ograniči tržišnu slobodu te strane. Budući da je izvjesno kako bi se država uskoro mogla naći u sudskim sporovima s liječnicima specijalizantima, Nacional je Ministarstvu zdravstva poslao upit o tom problemu i o načinu rješavanja problematike liječnika specijalizanata, ali iz Ministarstva zdravstva je stigao samo načelan odgovor na ovu problematiku:

“Obveze specijalizanta, koji su u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi čiji osnivač je Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinica lokalne samouprave, u slučaju raskida radnog odnosa prije ispunjenja ugovornih obveza propisane su odredbama članaka 187. i 188. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 100/18 i 125/19). Ukoliko specijalizant raskine ugovor bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je vratiti stvarne troškove specijalizacije te naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije. Specijalizanti sa svojim poslodavcima, odnosno sa zdravstvenim ustanovama, o navedenom sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Navedena pitanja ranije su bila regulirana Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Na specijalizante koji su ugovore o međusobnim pravima i obvezama sklapali temeljem ranijih propisa, primjenjuju se odredbe tih ugovora odnosno aneksi istih. U slučaju spora oko primjene odredbi potpisanih ugovora odnosno primjene propisa nadležan je sud.

‘Do sada smo imali sudsku praksu koja je presuđivala da doktori moraju platiti sve bruto plaće. Pokazalo se da su upravo te kazne najveći razlog odlaska doktora u druge države’, kaže odvjetnik Semian Mejak

Iz Hrvatske udruge za liječničko pravo navode da je ovaj primjer još jedan koji pokazuje da je hrvatski zdravstveni sustav u financijskom pogledu neodrživ i da su o tome viša puta javno upozoravali i pisali te nastavljaju:

„Zdravstveni sustav je faktički na samom dnu, u svakom pogledu, tako da o tome ne treba previše govoriti. Ovakav sustav financiranja istog, pa pokušaji nasilne i neprogramske privatizacije primarne zdravstvene zaštite, pa pokušaji stvaranja nekih novih zdravstvenih centara i sveučilišnih bolnica, pa ovakav sustav plaćanja zdravstvenih radnika pa i programa specijalizacija, tromost i nezainteresiranost strukovnih i profesionalnih udruženja ne može ništa donijeti osim slom i krah sustava. Stoga ako se sve tako nastavi, ubrzo će doći do kolapsa zdravstvenog sustava, koji jedino trenutno na životu održavaju zdravstveni radnici i njihov požrtvovni i beskompromisni rad u ovakvim uvjetima.“

I dok profesorice Tamara Ćapeta i Iris Goldner Lang u svom mišljenju ne govore kako bi se problematika specijalizanata mogla riješiti, naš sugovornik iz jednog zagrebačkog KBC-a smatra da je jedino trajno rješenje rast plaća liječnika kako bi se stvorila barem konkurencija domaćih i stranih poslodavaca i da bi cijeli postupak specijalizacije trebalo preuzeti Ministarstvo zdravstva koje bi raspisivalo natječaje za određene vrste specijalizacije na zahtjev zdravstvenih ustanova:

„Ako u Hrvatskoj postoji potreba za 12 radiologa, onda bi Ministarstvo raspisalo toliko specijalizacija i rasporedilo bi ih po bolnicama koje su te specijalizacije tražile. Ti specijalizanti bi onda bili pod upravom Ministarstva i ako bi se u određenom trenutku pokazalo da je radiolog potreban u Vinkovcima, on bi otišao tamo. Naravno, sve to bi trebalo biti adekvatno plaćeno. Isto tako trebala bi se promijeniti i praksa da se rad za vrijeme specijalizacije gleda kao neka vrsta učenja. Ti specijalizanti isto rade i za taj bi rad trebali biti plaćeni i ta im se plaća kasnije ne bi smjela oduzimati ako prekinu radni odnos.“

Kategorije: Hrvaška

Umro Vladimir Fučijaš, legendarni radijski i TV novinar i urednik

Pon, 08/08/2022 - 11:16

U 87. godini umro je Vladimir Fučijaš – radijski i televizijski novinar i urednik, izvijestili su u ponedjeljak s Hrvatske radio-televizije (HRT).

Počeo je kao spiker i redaktor na Radio Sljemenu, a od kraja 50-ih godina radio je na Televiziji Zagreb kao voditelj i novinar.

Vladimir Fučijaš, među prvima je promovirao voditeljski pristup koncipiranja TV emisija. Bio je urednik i voditelj Dnevnika, emisija Radio kalendar, Javljamo, Govorimo o glazbi, Kritična točka, Zagrebačka panorama, TV kalendar i drugih.

Dobitnik je nagrade Zlatno pero HND-a 1979. te nagrade HRT-a za životno djelo Ivan Šibl 1999.

Kategorije: Hrvaška

Legendarna fotografija za album ‘Abbey Road’ snimljena je u desetak minuta

Pon, 08/08/2022 - 11:15

O nastanku te fotografije Beatlesa zna se sve – snimljena je 8. kolovoza 1969. u 11.35 sati, a autor je Iain Stewart Macmillan koji je navodno imao samo desetak minuta za snimanje fotografije. Za to vrijeme je policajac, koji je u to vrijeme nadzirao ulicu, zaustavio promet kako bi liverpoolska četvorka mogla preći preko zebre koja je odmah ispred studija EMI-ja, gdje su Beatlesi snimali novi album.

Naslovnica albuma je bez ikakvog natpisa o nazivu grupe ili ploče. Ništa više i nije bilo potrebno, jer su John, Paul, George i Ringo već tada bili toliko poznati da su i mala djeca znala o kome je riječ.

Beatlesi prelaze cestu s lijeva na desno, s vođom Lennonom kojeg slijede Starr, McCartney i Harrison. McCartney je pritom bosonog i ‘izvan koraka’ s ostalim članovima grupe. Osim Harrisona, svi ostali nose odijela britanskog dizajnera Tommyja Nuttera.

 

Kategorije: Hrvaška

YouTube nudi nove opcije za kreiranje Shorts videa

Pon, 08/08/2022 - 11:11

YouTube je unutar svoje aplikacije za iOS i Android uređaje počeo nuditi opciju Edit into a Short, koja duže video uratke ‘pretvara’ u Shorts, otkriva ictbusiness.info.

Ovaj alat će sigurno biti vrlo koristan brojnim kreatorima sadržaja i korisnicima. Odabirom video sadržaja do 60 sekundi iz duljih videozapisa, uređivanje putem aplikacije i prebacivanje u Shorts je vro jednostavno.

Dakle, kreatori sadržaja će moći odabrati do 60 sekundi iz jednog od svojih duljih videozapisa i direktno ga preko YouTube aplikacije prebaciti u kraći format.

Ističe se da se u video čak može dodati tekst, neki od filtera, kao i fotografije te dodatni videozapisi snimljeni za Shorts.

YouTube se u lipnju pohvalio da je više od 1,5 milijardi ljudi gledalo Shorts svakog mjeseca.

Kategorije: Hrvaška

DINKO ČUTURA 2017.: ‘Stigli su nam dosjei Službe državne sigurnosti i nitko nikome ne brani da ih pregledava’

Pon, 08/08/2022 - 11:10
Objavljeno u Nacionalu br. 998, 16. lipanj 2017. Novoimenovani ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura u povodu Međunarodnog dana arhiva za Nacional govori o politizaciji arhivistike, novom Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, digitalizaciji arhivske građe, ali i tendenciji povjesničara u Hrvatskoj da se bave politikom

Prošloga tjedna Hrvatski državni arhiv, kao i ostalih 18 arhivskih ustanova u gradovima diljem Hrvatske, obilježio je Međunarodni dan arhiva. Ove godine središnja tema bila je „Arhivi i katastar u hrvatskim krajevima“ koja je povezana s nizom okruglih obljetnica: 200 godina od objavljivanja ‘’Naredbe o uvođenju stabilnog katastra’’ cara Franje Josipa I., (Patent über die Einführung des stabilen Katasters) 23. prosinca 1817. godine, kojom je započela stabilna katastarska izmjera u jadranskoj Hrvatskoj (Austrijsko primorje i Dalmacija); 170 godina od početka (1847.) i 140 godina od završetka (1877.) stabilne katastarske izmjere u panonskoj Hrvatskoj (Hrvatska i Slavonija). Ovogodišnji Međunarodni dan arhiva u nekim arhivima u svijetu i u Hrvatskoj povezuje se i s nastavkom višegodišnjeg obilježavanja stote obljetnice Prvog svjetskog rata.

Tim povodom Nacional je razgovarao s novoimenovanim ravnateljem Hrvatskog državnog arhiva Dinkom Čuturom, doktorom povijesnih znanosti koji je dugo prisutan na hrvatskoj kulturnoj i političkoj sceni. Rođeni Mostarac koji od prve godine života živi u Zagrebu, jedan je od osnivača HDZ-a. Nakon završenih studija neko vrijeme predavao je povijest u više različitih škola. Tijekom osamdesetih i devedesetih radio je i kao urednik, scenarist i voditelj znanstvenih i stručnih emisija u Obrazovnom programu Hrvatske televizije. Od 1993. do 2000. obnašao je funkciju tajnika Gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu i istovremeno bio vijećnik u Skupštini grada Zagreba. Dvaput je od 1992. do 2000. bio zastupnik HDZ-a u Saboru. Na prijedlog predsjednika Franje Tuđmana, 1999. imenovan je ravnateljem Hrvatskog vojnog muzeja i na toj funkciji ostao je sve do 2012. Autor je više stručnih i znanstvenih radova, urednik nekoliko povijesnih knjiga i autor brojnih izložbi s povijesnom i vojnom tematikom u Klovićevim dvorima, HDLU-u, MUO-u, kninskoj tvrđavi i HNK u Zagrebu, kao i autor projekta Vojnog muzeja u Vukovaru. Aktivni je sudionik Domovinskog rata i nositelj niza odlikovanja. Na dužnost ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Vlada ga je imenovala u svibnju 2017.

Nedavno je uselio u ured u jednoj od najljepših secesijskih palača u Hrvatskoj, za koji kaže da u njemu izaziva strahopoštovanje. Gradnja Kraljevske sveučilišne biblioteke i Kraljevskog zemaljskog arhiva prema nacrtima prvonagrađenoga natječajnog rada arhitekta Rudolfa Lubynskog završena je 1913. Palaču Hrvatskog državnog arhiva krasi visoka polukupola nad velikom čitaonicom u središnjem dijelu, s četirima stupovima na kojima se nalaze četiri sove koje nose globuse i predstavljaju savršen izričaj identiteta knjižnice. Pročelja s alegorijama četiriju sveučilišnih znanosti (filozofije, medicine, prava i teologije) Roberta Frangeša Mihanovića i zabat južnoga pročelja s alegorijom knjižarstva Rudolfa Valdeca uklapaju se u cjelovitu i monumentalnu viziju graditeljstva. Unutrašnjost palače ukrašena je djelima najvećih hrvatskih slikara i kipara toga doba. U razgovoru za Nacional Čutura je govorio o politizaciji arhivistike, novom Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, digitalizaciji arhivske građe, ali i tendenciji povjesničara da se bave politikom.

NACIONAL: Bili ste jedan od kandidata za ministra kulture, ali je umjesto vas imenovan Zlatan Hasanbegović, kao i kandidat za ravnatelja HRT-a, ali je zbog činjenice da saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije nije Saboru predložio nijednog od kandidata na izglasavanje, natječaj poništen. Jeste li se osjećali kao žrtva političkih igara unutar HDZ-a i smatrate li poziciju ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva „utješnom nagradom“?

Ne smatram se žrtvom političkih igara. Na mjesto ministra kulture, kao i na mjesto ravnatelja HRT-a, predložile su me neke kolege koji su smatrali da bih te dužnosti stručno obnašao. To što nisam imenovan na te dužnosti ne smatram porazom, nego spletom okolnosti koje su u politici neminovne. No dužnost ravnatelja HDA bila je zapravo moja želja pa konačno imenovanje ne doživljavam kao ‘’utješnu nagradu’’, nego kao osobni uspjeh.

NACIONAL: Ni u kulturi se ne može izbjeći politika. Kako komentirate „preslagivanje“ i nove koalicije?

Politika je umijeće mogućeg. Umijeće vođenja politike sastoji se u povezivanje različitih stranačkih politika, a ne u isključivosti. Politička stabilnost je u ovom trenutku važna jer o njoj ovise i važni projekti pokrenuti europskim fondovima kao i mjere koje se provode u različitim društvenim segmentima, a vode poboljšanju standarda i života uopće. Vjerujem da će nova Vlada u tome uspjeti.

‘Arhivsko gradivo prije 1990. treba biti dostupno javnosti. Nema razloga da se stječe dojam da netko štiti totalitaristički režim. Ali možda je građa okljaštrena ili pokradena’

NACIONAL: Jeste li razočarani time da nakon toliko godina još uvijek nije nađen prostor za Vojni muzej, čijim ste ravnateljem imenovani još davne 1999. godine?

Dakako da mi je žao što još uvijek nema prostora za Vojni muzej. Ja sam ga u muzeološkom i stručnom smislu oformio. Popisao sam i obradio građu, registrirao muzej i zbirke i zapravo odradio ogroman muzeološki posao. Uspio sam ga zapravo utemeljiti u stručnom smislu, postao je prepoznatljiv, priređivao je izložbe, izdavao knjige, surađivao s raznim udrugama i ustanovama. A onda sam otišao. Što se tiče lokacije, mislio sam da bi bilo najbolje da Muzej bude u nekoj vojnoj zgradi, poput Rudolfovih vojarni koja ima i trg, na kojem bi se moglo izložiti i povijesno oružje. Za velike eksponate poput tenkova, artiljerijskog oruđa, aviona, helikoptera i slično može se odabrati vojarnu izvan grada, kao što je to, na primjer, u Beču.

NACIONAL: Središnja tema ovogodišnjeg međunarodnog dana arhiva bila je „Arhivi i katastar u hrvatskim krajevima“. Taj katastar nastao je za vrijeme cara Franje Josipa I. još uvijek vrijedi?

Da, u Hrvatskom državnom arhivu napravljena je i odlična izložba na tu temu. Autori izložbe kažu da se i danas 80% našeg katastra temelji na tome. I sam sam bio fasciniran tom činjenicom. U to vrijeme, s vrlo skromnim tehničkim sredstvima, katastar je bio savršeno napravljen, sasvim precizno, u bojama. Franjo Josip I. zaslužuje sve počasti za donošenje svoje ‘’Naredbe’’.

NACIONAL: Arhivistika se ispolitizirala u posljednje vrijeme. Početkom svibnja prihvaćene su izmjene Zakona o arhivskom gradivu i arhivima kojima će se omogućiti pristup dokumentima Državnog arhiva nastalim 1990. koje je progurao Most dok je bio u koaliciji s HDZ-om. Zašto je Most na tome inzistirao?

Mislim da je Mostu dijelom bio opći interes, a dijelom i sakupljanje političkih bodova, no kako je Zakon donesen, moramo ga poštovati. On je na snazi i već smo počeli po njemu raditi. To znači da nas sljedećih godinu i pol dana očekuje ogroman posao. Kao prvo, u idućih šest mjeseci svi oni koji posjeduju gradivo morat će nama dostaviti popise. To su političke stranke, Sabor, Ministarstvo unutarnjih poslova kao i sve ostale državne institucije koje su djelovale u SR Hrvatskoj do Božićnog Ustava, dakle do 25. prosinca 1990. Kada oni dostave popise, u idućih šest mjeseci mi krećemo u preuzimanje tog golemog materijala. Ako budemo radili punom parom, u idućih godinu dana trebali bismo sve to preuzeti. Onda tek slijedi smještanje gradiva u spremišta u Kerestinec i nakon toga građani će moći dobiti na uvid dosjee i dokumente koji ih zanimaju.

NACIONAL: Je li taj Zakon u ovom trenutku Hrvatskoj bio potreban?

On je svakako bio potreban, no nije se trebalo ići na vrat na nos, nego se moglo pričekati Zakon koji je Ministarstvo kulture ionako pripremalo. Ali što je tu je. Ove godine imat će puno posla i ostalih 18 arhivskih ustanova diljem Hrvatske. One su regionalne ustanove i morat će preuzimati lokalne arhive i gradiva iz institucija koje su djelovale na njihovu području. Za sve nas bit će puno posla.

NACIONAL: Javnost je najviše zaintrigiralo otvaranje arhiva koji su nastali prije 1990., osobito zato što je puno članova HDZ-a, a naravno i drugih stranaka kojima to nikako ne bi odgovaralo. Onda je krenulo reteriranje i počelo se pričati o čuvanju privatnosti onih koji su imali dosjee. Kakav je vaš stav prema otvaranju arhiva?

Ja mislim da arhivsko gradivo toga vremena treba biti dostupno javnosti. Na primjer, kada je Istočna Njemačka otvorila arhive, temeljem toga isključila je veliki broj ljudi, povezanih sa STASI-jem, iz javnih službi. Naravno, postoji mogućnost da se u tim arhivima nalaze dosjei koji su krivotvoreni i u kojima je mnogo toga falsificirano. To je posao povjesničara-istraživača da to prepozna i istraži. Uostalom, i preporuka Vijeća Europe je ta da je javni interes potpuno otvaranje arhiva bivših totalitarnih režima. Nema razloga da se stječe dojam da netko štiti propali totalitaristički režim.

NACIONAL: Postoji teza da je mnogo toga pokradeno i da ljudi kod kuće čuvaju dijelove arhiva i dosjee. Je li to točno?

To je vjerojatno točno. Možda nije toliko pokradeno, ali moguće je da je građa imatelja tih arhiva okljaštrena. Možda su neke zainteresirane strane izvlačile neke dijelove, nažalost. Mi ćemo popisati i pohraniti ono što postoji, a na temelju toga vjerujem da će istraživači moći rekonstruirati neke povijesne mozaike. Ali nadati se da ćemo dobiti cjelovitu građu, mislim da je to iluzorno. Mnogo je toga već sada dostupno, na primjer u Saboru, no malo ljudi time se sustavno bavilo. Sve gradivo koje nije klasificirano moglo se slobodno proučavati. Evo, nama je stiglo gradivo Službe državne sigurnosti. Tu su dosjei i mnogo toga je već sada dostupno i doista nitko nikome ne brani da je pregledava. Ali iako postoje ljudi koji to traže, interes je ipak manji od onoga što se očekivalo.

‘Novcem iz EU-a ići ćemo u kompletnu digitalizaciju, osobito filmske baštine. Čuvamo originale svih hrvatskih filmova, bez obzira na to što pitanje vlasništva još nije riješeno’

NACIONAL: Očekujete li otpor SDP-a jer se tu stranku najviše optuživalo za opstrukciju otvaranja arhiva?

Ne, neće biti nikakva otpora. Oni su već poslali suglasnost da se to gradivo deklasificira i preuzme. Uostalom, oni su već dosta i dali. A zašto bi i bilo otpora? Kakve veze Davor Bernardić ima sa SKH?

NACIONAL: Mnogi smatraju da bi trebalo otvoriti i sve arhive od devedesete. To je zanimljivo razdoblje stvaranja hrvatske države i vjerojatno bi se svašta pronašlo.

Na to gradivo od devedesete odnosi se Zakon o arhivskom gradivu, prema kojem se ne smije davati na uvid građa prije nego što istekne trideset godina. Možda bi ga trebalo mijenjati. Mi, na primjer, u Hrvatskom državnom arhivu imamo kompletan fundus predsjednika Tuđmana. I ako netko zatraži neki dokument na uvid, šaljemo zamolbu u Ured Predsjednice i oni daju dopusnicu. Prije je postojalo povjerenstvo koje je imenovala Vlada, a vodio Ured vijeća za nacionalnu sigurnost. Ono je procjenjivalo mogu li se deklasificirati dokumenti koje korisnik traži. Dokument koji sadržava klasificirane podatke nije dostupan povjesničarima, a može se koristiti samo u službene svrhe, sukladno Zakonu o tajnosti podataka. Bilo je slučajeva da povjesničarima nije bilo dopušteno gradivo za koje su bili zainteresirani.

NACIONAL: Je li bilo krađa?

Koliko ja znam nije jer uvijek postoji nekoliko arhivista koji paze što se radi u Velikoj čitaonici. Teško da im nešto može promaknuti.

NACIONAL: Vi ste povjesničar. Zašto se povjesničari u posljednje vrijeme sve više bave politikom? Tomislav Karamarko, Zlatan Hasanbegović, Ivan Tepeš, svi su oni svoje povijesno znanje stavili u službu određene politike. Treba li se povijest politizirati?

Naravno, povijest se uvijek može ispolitizirati jer postoje različite interpretacije povijesti. No povijest politiziraju političari. Kao što se kaže, koliko ljudi toliko mišljenja. Ali povjesničar koji je znanstvenik nikada ne politizira povijest. Istinski znanstvenik je objektivan i piše povijest na temelju dokumenata i povijesnih činjenica. U tom slučaju, on se ne bi trebao ni baviti politikom jer se tako unaprijed svrstava i teško može biti nepristran. Pripadnost ikojoj stranci istraživača može sputavati u tome da bude neutralan. Ali ima i onih koji su uspjeli razdvojiti struku od politike. Pisanje povijesti treba biti, kako se kaže: Sine ira et studio.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu gledate na djelovanje Hasanbegovića? Je li on u svom političkom djelovanju zloupotrijebio činjenicu da je povjesničar?

Ja njega poznajem osobno i kao čovjek je OK. On bi zapravo trebao razlučiti nastupa li kao povjesničar ili kao političar. Ako nastupa kao povjesničar, onda to što govori mora dobro dokumentirati i potkrijepiti činjenicama. Ako nastupa kao političar, naravno da može manipulirati svojim povijesnim znanjem. Ali onda mora biti svjestan da u tom slučaju više nije znanstvenik, nego političar.

NACIONAL: Koliko je on tako opasan ne samo za HDZ koji se deklarira kao stranka desnog centra, nego i za atmosferu u hrvatskoj javnosti?

Iskreno mislim da će, u političkim vodama, Hasanbegović biti priča koja će kratko trajati.

NACIONAL: Stručnjaci kažu da je hrvatska historiografija posljednjih dvadeset godina vrludala i išla protiv svega što se pisalo u europskoj povijesnoj znanosti.

Te revizije i reinterpretacije povijesti možda nam nisu trebale. No nije baš išla protiv svega. Osobno ne ulazim stručno u te prijepore jer se bavim nešto ranijim razdobljem, a zapravo bih se najradije bavio srednjim vijekom, što sam najviše volio i kao student, iako sam doktorirao na dvadesetom stoljeću. Nadam se da ću se uspjeti ovdje u miru posvetiti istraživanju nekih srednjovjekovnih dokumenata.

NACIONAL: Hrvatski državni arhiv, kao jedna od najrespektabilnijih institucija, prema informacijama koje su dostupne javnosti, ima velikih problema s pohranjivanjem i čuvanjem građe koja je u Kerestincu smještena u vrlo neadekvatnim uvjetima i propada. Je li to točno?

Bio sam tamo i obišao naša spremišta. Ne mogu reći da tamo nešto propada, dva spremišta potpuno su uređena i imaju uvjete da se gradivo u njima može čuvati po svim pravilima struke. Za dva tjedna počinje uređivanje još jednog hangara, za čije će uređenje biti utrošeno oko 4 milijuna kuna prema ugovorima koji su potpisani prije mene. To bi trebalo biti gotovo za sedam-osam mjeseci i tada ćemo imati dovoljno prostora za deset dužnih kilometara novog gradiva. Sve ovo što trebamo preuzeti po novom zakonu, moći će biti smješteno tamo. Bilo je loše, ali su se stvari u međuvremenu bitno poboljšale. Kerestinec je dobra lokacija, čuvana, ima puno prostora i može se još dosta toga dograđivati, a sve je u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva. Sve je pod kamerama i osigurano. U Kerestincu je i građa Vjesnika koji je nakon 70 godina izlaženja ugašen, za vrijeme ministrice Andree Zlatar Violić. Dio tog golemog materijala čuva se i u ovoj zgradi, kao uostalom i fotodokumentacija Nacionala koju su naši djelatnici spasili od toga da se baci u smeće.

‘Revizije i reinterpretacije povijesti možda nam nisu trebale. No nisu baš išle protiv svega. Mislim da će, u političkim vodama, Hasanbegović biti priča koja će kratko trajati’

NACIONAL: Što je s digitalizacijom arhivske građe? To je također jedan od problema.

Da, to je jedna posebna priča koju želimo riješiti sredstvima iz europskih fondova. Kada dobijemo taj novac, ići ćemo u kompletnu digitalizaciju cjelokupnog gradiva, a osobito filmske baštine. To je velika stvar jer mi imamo najveći fundus filmskog gradiva u Hrvatskoj i čuvamo originalne primjerke svih hrvatskih filmova, bez obzira na to da tijekom privatizacije Jadran filma pitanje vlasništva nad autorskim pravima nije riješeno. Mi ćemo kao institucija bez problema aplicirati i vjerujem i dobiti ta sredstva. Radi se o dugotrajnim i skupim procesima u posebnim laboratorijima, a s obzirom na to da je u Državnom arhivu pohranjeno oko 25 milijuna metara filmske vrpce, čeka nas veliki posao. Mi ćemo morati i prilagoditi osoblje tom novom načinu čuvanja građe, što znači da ćemo zapošljavati nove ljude, inženjere informatike i elektrotehnike i slične.

NACIONAL: Ovdje se skriva golemo blago hrvatske povijesti. Je li ono na sigurnom?

Kada sam došao ovdje, naravno da sam obišao sve fondove. Tu je pohranjeno oko 30 tisuća dužnih metara gradiva. Među njom su dokumenti od 10. stoljeća do najsuvremenijih dana, od najranijih pisanih tragova nastalih u diplomatičkim pisarnicama i skriptorijima iz doba narodne dinastije pa nadalje. Tu se čuva hrvatski identitet i dokazi o hrvatskoj državnosti od prije tisuću godina. Ovo je doista uzvišeno mjesto i moramo prema njemu imati ogroman respekt. Tu je sve ono što nas određuje kao europsku državu, kao europski narod i zapadnu civilizaciju. Sjetio sam se jednog djela koje je napisao Josip Kušević 1830., ‘’Iura Municipalia’’. U to doba imali smo neke prijepore s Mađarskom koja je prisvajala neka hrvatska državna prava i tada je Kušević upravo temeljem dokumenata koji se i danas ovdje čuvaju, dokazao pravo Hrvatske na svoju državnost. Sva građa od ranoga srednjeg vijeka do danas čuva se ovdje i ona je na sigurnom. Uvjeti su razmjerno dobri, poštuju se najsuvremenije odredbe struke, od ovlaživača zraka, preko korekcije temperature, do stalnih provjera vlage. No uz nešto ulaganja uvjeti čuvanja gradiva mogli bi biti bolji. Postoje i posebna atomska spremišta u slučaju rata za najvredniju građu. Možda se i ne zna da smo mi pod zaštitom Ministarstva obrane. A o svemu brinu maksimalno stručni ljudi, njih 150.

NACIONAL: Prošlih se godina pa i ove diljem Europe i Hrvatske, različitim izložbama i događanjima, obilježava stota obljetnica Velikog rata. Bila je i sjajna izložba u Hrvatskom državnom arhivu. No veliki dio tog gradiva koji se odnosi na Hrvatsku je u Beču. Može li se do toga doći?

Točno. Ja sam tamo i bio. Kada sam radio svoj doktorat, djelomice sam ga radio ovdje, a djelomice u Ratnom arhivu u Beču koji je u sastavu Staatsarchiva. To je jedan od najvažnijih arhiva za hrvatsku povijest. U postupku restitucije gradiva temeljem sporazuma koji su 1923. potpisale Kraljevina SHS i Republika Austrija, Hrvatski državni arhiv došao je u posjed značajne količine gradiva koje se odnosi na Hrvatsku, što u izvorniku, što u kopijama. No to preuzimanje se kasnije iskompliciralo. Istraživanje u Državnom arhivu u Beču valja nastaviti i okrenuti se digitalizaciji gradiva. Isto vrijedi i za državni arhiv u Budimpešti jer smo i s njima dijelili tisuću godina državnosti. Danas se taj dio gradiva može preuzeti kao kopije u različitim oblicima. No za hrvatsku povijest postoji interesantno gradivo i u drugim arhivima, Vatikanu i Veneciji. Puno tu ima posla za istražiti. Ostaje i suvremeno gradivo koje je velikim dijelom u Beogradu. Ugovor o pitanjima sukcesije ima poseban aneks za arhivsko gradivo (Aneks D), ali za razliku od nekih drugih područja, tu se još nismo pomaknuli daleko od početka. Pravila definirana ovim Ugovorom takva su da se o svakoj odluci trebaju složiti sve zainteresirane strane, tako da su dosad održana tek dva sastanka predstavnika zemalja sljednica za sukcesiju arhivskog gradiva. Mislim da ne treba čekati konačni dogovor o svemu, nego intenzivirati istraživanje gradiva i pokrenuti širi projekt njegove digitalizacije, kako bi gradivo bilo svima lako dostupno.

NACIONAL: Hrvatski državni arhiv ima brojne aktivnosti, priprema izložbe, seminare, okrugle stolove. Što planirate raditi?

Da, arhiv ima razvijenu izdavačku i izložbenu djelatnost. Upravo se radi velika izložba o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Kao drugi ravnatelj Državnog arhiva uspio je vratiti veliki fundus gradiva iz Budimpešte i smatra se utemeljiteljem suvremenog arhiva. On je izuzetno važna povijesna ličnost za hrvatsku arhivistiku. Hrvatski državni arhiv daje usluge edukacije svim državnim ustanovama o tome kako arhivirati gradivo. Što se tiče iznajmljivanja prostora i Velike čitaonice, odlučio sam da će ona biti korištena isključivo za znanstvene, kulturne, prosvjetne sadržaje. Bit će i na raspolaganju svim državnim institucijama, ali komercijalizacije više neće biti. U svakom slučaju, očekujem puno aktivnosti u zgradi za koju mnogi smatraju da je najljepša secesijska palača u Hrvatskoj, a možda i u Europi. Jedan dio novca iz EU fondova iskoristit ćemo i za restauraciju nekih dvorana kojima je ona potrebna. Kad sam ušao ovdje kao ravnatelj, baš sam pomislio: jesi li svjestan koja je to odgovornost? Svjestan sam.

Kategorije: Hrvaška

Medvedev upozorava Zapad: Rusija će postići svoje ciljeve u Ukrajini

Pon, 08/08/2022 - 11:02

Jedan od najbližih saveznika predsjednika Vladimira Putina rekao je da će Rusija postići svoje ciljeve u sukobu u Ukrajini pod vlastitim uvjetima te upozorio da Zapad ima dugoročni plan da uništi Rusiju. 

“Rusija provodi specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini i postiže mir pod svojim uvjetima”, rekao je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, koji obnaša dužnost potpredsjednika ruskog vijeća sigurnosti, u intervjuu za TASS.

Medvedev je rat u Gruziji 2008., proširenje NATO-a i rat u Ukrajini opisao kao dio pokušaja Sjedinjenih Država i njihovih saveznika da unište Rusiju.

“Cilj je isti: uništiti Rusiju”, rekao je Medvedev, prenosi list.

Kategorije: Hrvaška

I dalje visoki rizik od izbijanja požara: HVZ poziva na dodatan oprez i odgovorno ponašanje

Pon, 08/08/2022 - 10:59

Iz Hrvatske vatrogasne zajednice u ponedjeljak su pozvali građane na odgovorno ponašanje jer je i nadalje vrlo visoki indeks opasnosti od izbijanja požara te su izvijestili da je i dalje aktivan požar otvorenog prostora koji se s područja Tulove Grede – Lovinac proširio na područje Zadarske županije.

Požarom je zahvaćeno nisko raslinje i gusta borova šuma na teško pristupačnom i djelomično miniranom terenu. Tijekom dana i noći 7. kolovoza na dežurstvu su bile i  snage iz Ličko-senjske i Zadarske županije; JVP Gospić, DVD-a Jasenice i Obrovac, a zadarska Interventna postrojba se tijekom dana vratila u bazu.

Požar otvorenog prostora na području Blišana, ugašen je u 22,30 sati. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 3 hektara.

U Šibensko-kninskoj županiji vatrogasci su 6. kolovoza u 21,34 sati zaprimili dojavu o požaru otvorenog prostora na području Ervenika, Radučića. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 50 ha. Na intervenciji gašenja požara sudjelovalo je ukupno 36 vatrogasaca s 13 vatrogasnih vozila iz IVP Šibenik, JVP Knin, te DVD-a: Ervenik, Knin, Promina, Dubravice i Sveti Juraj Kistanje. Požar je lokaliziran 7. kolovoza u 16:37 sati, a ugašen u 18:48 sati.

Požar iz Crne Gore ponovo prešao na područje RH

Dana 3. kolovoza tijekom jutarnjih sati, požar iz Crne Gore prešao je na područje Republike Hrvatske mjesta Vitaljine iznad graničnog prijelaza. Požarom je zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na teško pristupačnom terenu. Tijekom dana 7. kolovoza jedan krak požara iz Crne Gore ponovo je prešao na područje RH te su požar gasila dva kanadera i sanirali dio požarišta na području Hrvatske, ali drugi krak požara koji je u Crnoj Gori još je aktivan.

Tijekom noći na požarištu dežurstvo vatrogasaca iz JVP Konavle.

Tijekom dana i noći 7./8. kolovoza na požaru iznad Zatona kod mjesta Ljubač za koji je JVP Dubrovački Vatrogasci primila dojavu 31. srpnja obavljalo se dežurstvo i obilazak požarišta od strane vatrogasaca JVP Dubrovački vatrogasci. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 87 ha. Požar je ugašen.

Dana 7. kolovoza u 23:57 sati JVP Dubrovački vatrogasci primila je dojavu o požaru otvorenog prostora na području Šumet -Brgat. Požarom je bilo zahvaćeno nisko raslinje, makija i šuma trenutno neprocijenjenoj površini. Na intervenciji gašenja požara sudjelovao je ukupno 41 vatrogasac sa 14 vatrogasnih vozila iz JVP Dubrovački vatrogasci, DVD Župa Dubrovačka i IVP Dubrovnik.

Požar je lokaliziran 7. kolovoza u 02:45 sati, a sanacija i dežurstvo u tijeku.

Kategorije: Hrvaška