Nacional

Syndicate content
online izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 1 min 54 sek od tega

DINKO ČUTURA 2017.: ‘Stigli su nam dosjei Službe državne sigurnosti i nitko nikome ne brani da ih pregledava’

Pon, 08/08/2022 - 11:10
Objavljeno u Nacionalu br. 998, 16. lipanj 2017. Novoimenovani ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura u povodu Međunarodnog dana arhiva za Nacional govori o politizaciji arhivistike, novom Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, digitalizaciji arhivske građe, ali i tendenciji povjesničara u Hrvatskoj da se bave politikom

Prošloga tjedna Hrvatski državni arhiv, kao i ostalih 18 arhivskih ustanova u gradovima diljem Hrvatske, obilježio je Međunarodni dan arhiva. Ove godine središnja tema bila je „Arhivi i katastar u hrvatskim krajevima“ koja je povezana s nizom okruglih obljetnica: 200 godina od objavljivanja ‘’Naredbe o uvođenju stabilnog katastra’’ cara Franje Josipa I., (Patent über die Einführung des stabilen Katasters) 23. prosinca 1817. godine, kojom je započela stabilna katastarska izmjera u jadranskoj Hrvatskoj (Austrijsko primorje i Dalmacija); 170 godina od početka (1847.) i 140 godina od završetka (1877.) stabilne katastarske izmjere u panonskoj Hrvatskoj (Hrvatska i Slavonija). Ovogodišnji Međunarodni dan arhiva u nekim arhivima u svijetu i u Hrvatskoj povezuje se i s nastavkom višegodišnjeg obilježavanja stote obljetnice Prvog svjetskog rata.

Tim povodom Nacional je razgovarao s novoimenovanim ravnateljem Hrvatskog državnog arhiva Dinkom Čuturom, doktorom povijesnih znanosti koji je dugo prisutan na hrvatskoj kulturnoj i političkoj sceni. Rođeni Mostarac koji od prve godine života živi u Zagrebu, jedan je od osnivača HDZ-a. Nakon završenih studija neko vrijeme predavao je povijest u više različitih škola. Tijekom osamdesetih i devedesetih radio je i kao urednik, scenarist i voditelj znanstvenih i stručnih emisija u Obrazovnom programu Hrvatske televizije. Od 1993. do 2000. obnašao je funkciju tajnika Gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu i istovremeno bio vijećnik u Skupštini grada Zagreba. Dvaput je od 1992. do 2000. bio zastupnik HDZ-a u Saboru. Na prijedlog predsjednika Franje Tuđmana, 1999. imenovan je ravnateljem Hrvatskog vojnog muzeja i na toj funkciji ostao je sve do 2012. Autor je više stručnih i znanstvenih radova, urednik nekoliko povijesnih knjiga i autor brojnih izložbi s povijesnom i vojnom tematikom u Klovićevim dvorima, HDLU-u, MUO-u, kninskoj tvrđavi i HNK u Zagrebu, kao i autor projekta Vojnog muzeja u Vukovaru. Aktivni je sudionik Domovinskog rata i nositelj niza odlikovanja. Na dužnost ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Vlada ga je imenovala u svibnju 2017.

Nedavno je uselio u ured u jednoj od najljepših secesijskih palača u Hrvatskoj, za koji kaže da u njemu izaziva strahopoštovanje. Gradnja Kraljevske sveučilišne biblioteke i Kraljevskog zemaljskog arhiva prema nacrtima prvonagrađenoga natječajnog rada arhitekta Rudolfa Lubynskog završena je 1913. Palaču Hrvatskog državnog arhiva krasi visoka polukupola nad velikom čitaonicom u središnjem dijelu, s četirima stupovima na kojima se nalaze četiri sove koje nose globuse i predstavljaju savršen izričaj identiteta knjižnice. Pročelja s alegorijama četiriju sveučilišnih znanosti (filozofije, medicine, prava i teologije) Roberta Frangeša Mihanovića i zabat južnoga pročelja s alegorijom knjižarstva Rudolfa Valdeca uklapaju se u cjelovitu i monumentalnu viziju graditeljstva. Unutrašnjost palače ukrašena je djelima najvećih hrvatskih slikara i kipara toga doba. U razgovoru za Nacional Čutura je govorio o politizaciji arhivistike, novom Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, digitalizaciji arhivske građe, ali i tendenciji povjesničara da se bave politikom.

NACIONAL: Bili ste jedan od kandidata za ministra kulture, ali je umjesto vas imenovan Zlatan Hasanbegović, kao i kandidat za ravnatelja HRT-a, ali je zbog činjenice da saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije nije Saboru predložio nijednog od kandidata na izglasavanje, natječaj poništen. Jeste li se osjećali kao žrtva političkih igara unutar HDZ-a i smatrate li poziciju ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva „utješnom nagradom“?

Ne smatram se žrtvom političkih igara. Na mjesto ministra kulture, kao i na mjesto ravnatelja HRT-a, predložile su me neke kolege koji su smatrali da bih te dužnosti stručno obnašao. To što nisam imenovan na te dužnosti ne smatram porazom, nego spletom okolnosti koje su u politici neminovne. No dužnost ravnatelja HDA bila je zapravo moja želja pa konačno imenovanje ne doživljavam kao ‘’utješnu nagradu’’, nego kao osobni uspjeh.

NACIONAL: Ni u kulturi se ne može izbjeći politika. Kako komentirate „preslagivanje“ i nove koalicije?

Politika je umijeće mogućeg. Umijeće vođenja politike sastoji se u povezivanje različitih stranačkih politika, a ne u isključivosti. Politička stabilnost je u ovom trenutku važna jer o njoj ovise i važni projekti pokrenuti europskim fondovima kao i mjere koje se provode u različitim društvenim segmentima, a vode poboljšanju standarda i života uopće. Vjerujem da će nova Vlada u tome uspjeti.

‘Arhivsko gradivo prije 1990. treba biti dostupno javnosti. Nema razloga da se stječe dojam da netko štiti totalitaristički režim. Ali možda je građa okljaštrena ili pokradena’

NACIONAL: Jeste li razočarani time da nakon toliko godina još uvijek nije nađen prostor za Vojni muzej, čijim ste ravnateljem imenovani još davne 1999. godine?

Dakako da mi je žao što još uvijek nema prostora za Vojni muzej. Ja sam ga u muzeološkom i stručnom smislu oformio. Popisao sam i obradio građu, registrirao muzej i zbirke i zapravo odradio ogroman muzeološki posao. Uspio sam ga zapravo utemeljiti u stručnom smislu, postao je prepoznatljiv, priređivao je izložbe, izdavao knjige, surađivao s raznim udrugama i ustanovama. A onda sam otišao. Što se tiče lokacije, mislio sam da bi bilo najbolje da Muzej bude u nekoj vojnoj zgradi, poput Rudolfovih vojarni koja ima i trg, na kojem bi se moglo izložiti i povijesno oružje. Za velike eksponate poput tenkova, artiljerijskog oruđa, aviona, helikoptera i slično može se odabrati vojarnu izvan grada, kao što je to, na primjer, u Beču.

NACIONAL: Središnja tema ovogodišnjeg međunarodnog dana arhiva bila je „Arhivi i katastar u hrvatskim krajevima“. Taj katastar nastao je za vrijeme cara Franje Josipa I. još uvijek vrijedi?

Da, u Hrvatskom državnom arhivu napravljena je i odlična izložba na tu temu. Autori izložbe kažu da se i danas 80% našeg katastra temelji na tome. I sam sam bio fasciniran tom činjenicom. U to vrijeme, s vrlo skromnim tehničkim sredstvima, katastar je bio savršeno napravljen, sasvim precizno, u bojama. Franjo Josip I. zaslužuje sve počasti za donošenje svoje ‘’Naredbe’’.

NACIONAL: Arhivistika se ispolitizirala u posljednje vrijeme. Početkom svibnja prihvaćene su izmjene Zakona o arhivskom gradivu i arhivima kojima će se omogućiti pristup dokumentima Državnog arhiva nastalim 1990. koje je progurao Most dok je bio u koaliciji s HDZ-om. Zašto je Most na tome inzistirao?

Mislim da je Mostu dijelom bio opći interes, a dijelom i sakupljanje političkih bodova, no kako je Zakon donesen, moramo ga poštovati. On je na snazi i već smo počeli po njemu raditi. To znači da nas sljedećih godinu i pol dana očekuje ogroman posao. Kao prvo, u idućih šest mjeseci svi oni koji posjeduju gradivo morat će nama dostaviti popise. To su političke stranke, Sabor, Ministarstvo unutarnjih poslova kao i sve ostale državne institucije koje su djelovale u SR Hrvatskoj do Božićnog Ustava, dakle do 25. prosinca 1990. Kada oni dostave popise, u idućih šest mjeseci mi krećemo u preuzimanje tog golemog materijala. Ako budemo radili punom parom, u idućih godinu dana trebali bismo sve to preuzeti. Onda tek slijedi smještanje gradiva u spremišta u Kerestinec i nakon toga građani će moći dobiti na uvid dosjee i dokumente koji ih zanimaju.

NACIONAL: Je li taj Zakon u ovom trenutku Hrvatskoj bio potreban?

On je svakako bio potreban, no nije se trebalo ići na vrat na nos, nego se moglo pričekati Zakon koji je Ministarstvo kulture ionako pripremalo. Ali što je tu je. Ove godine imat će puno posla i ostalih 18 arhivskih ustanova diljem Hrvatske. One su regionalne ustanove i morat će preuzimati lokalne arhive i gradiva iz institucija koje su djelovale na njihovu području. Za sve nas bit će puno posla.

NACIONAL: Javnost je najviše zaintrigiralo otvaranje arhiva koji su nastali prije 1990., osobito zato što je puno članova HDZ-a, a naravno i drugih stranaka kojima to nikako ne bi odgovaralo. Onda je krenulo reteriranje i počelo se pričati o čuvanju privatnosti onih koji su imali dosjee. Kakav je vaš stav prema otvaranju arhiva?

Ja mislim da arhivsko gradivo toga vremena treba biti dostupno javnosti. Na primjer, kada je Istočna Njemačka otvorila arhive, temeljem toga isključila je veliki broj ljudi, povezanih sa STASI-jem, iz javnih službi. Naravno, postoji mogućnost da se u tim arhivima nalaze dosjei koji su krivotvoreni i u kojima je mnogo toga falsificirano. To je posao povjesničara-istraživača da to prepozna i istraži. Uostalom, i preporuka Vijeća Europe je ta da je javni interes potpuno otvaranje arhiva bivših totalitarnih režima. Nema razloga da se stječe dojam da netko štiti propali totalitaristički režim.

NACIONAL: Postoji teza da je mnogo toga pokradeno i da ljudi kod kuće čuvaju dijelove arhiva i dosjee. Je li to točno?

To je vjerojatno točno. Možda nije toliko pokradeno, ali moguće je da je građa imatelja tih arhiva okljaštrena. Možda su neke zainteresirane strane izvlačile neke dijelove, nažalost. Mi ćemo popisati i pohraniti ono što postoji, a na temelju toga vjerujem da će istraživači moći rekonstruirati neke povijesne mozaike. Ali nadati se da ćemo dobiti cjelovitu građu, mislim da je to iluzorno. Mnogo je toga već sada dostupno, na primjer u Saboru, no malo ljudi time se sustavno bavilo. Sve gradivo koje nije klasificirano moglo se slobodno proučavati. Evo, nama je stiglo gradivo Službe državne sigurnosti. Tu su dosjei i mnogo toga je već sada dostupno i doista nitko nikome ne brani da je pregledava. Ali iako postoje ljudi koji to traže, interes je ipak manji od onoga što se očekivalo.

‘Novcem iz EU-a ići ćemo u kompletnu digitalizaciju, osobito filmske baštine. Čuvamo originale svih hrvatskih filmova, bez obzira na to što pitanje vlasništva još nije riješeno’

NACIONAL: Očekujete li otpor SDP-a jer se tu stranku najviše optuživalo za opstrukciju otvaranja arhiva?

Ne, neće biti nikakva otpora. Oni su već poslali suglasnost da se to gradivo deklasificira i preuzme. Uostalom, oni su već dosta i dali. A zašto bi i bilo otpora? Kakve veze Davor Bernardić ima sa SKH?

NACIONAL: Mnogi smatraju da bi trebalo otvoriti i sve arhive od devedesete. To je zanimljivo razdoblje stvaranja hrvatske države i vjerojatno bi se svašta pronašlo.

Na to gradivo od devedesete odnosi se Zakon o arhivskom gradivu, prema kojem se ne smije davati na uvid građa prije nego što istekne trideset godina. Možda bi ga trebalo mijenjati. Mi, na primjer, u Hrvatskom državnom arhivu imamo kompletan fundus predsjednika Tuđmana. I ako netko zatraži neki dokument na uvid, šaljemo zamolbu u Ured Predsjednice i oni daju dopusnicu. Prije je postojalo povjerenstvo koje je imenovala Vlada, a vodio Ured vijeća za nacionalnu sigurnost. Ono je procjenjivalo mogu li se deklasificirati dokumenti koje korisnik traži. Dokument koji sadržava klasificirane podatke nije dostupan povjesničarima, a može se koristiti samo u službene svrhe, sukladno Zakonu o tajnosti podataka. Bilo je slučajeva da povjesničarima nije bilo dopušteno gradivo za koje su bili zainteresirani.

NACIONAL: Je li bilo krađa?

Koliko ja znam nije jer uvijek postoji nekoliko arhivista koji paze što se radi u Velikoj čitaonici. Teško da im nešto može promaknuti.

NACIONAL: Vi ste povjesničar. Zašto se povjesničari u posljednje vrijeme sve više bave politikom? Tomislav Karamarko, Zlatan Hasanbegović, Ivan Tepeš, svi su oni svoje povijesno znanje stavili u službu određene politike. Treba li se povijest politizirati?

Naravno, povijest se uvijek može ispolitizirati jer postoje različite interpretacije povijesti. No povijest politiziraju političari. Kao što se kaže, koliko ljudi toliko mišljenja. Ali povjesničar koji je znanstvenik nikada ne politizira povijest. Istinski znanstvenik je objektivan i piše povijest na temelju dokumenata i povijesnih činjenica. U tom slučaju, on se ne bi trebao ni baviti politikom jer se tako unaprijed svrstava i teško može biti nepristran. Pripadnost ikojoj stranci istraživača može sputavati u tome da bude neutralan. Ali ima i onih koji su uspjeli razdvojiti struku od politike. Pisanje povijesti treba biti, kako se kaže: Sine ira et studio.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu gledate na djelovanje Hasanbegovića? Je li on u svom političkom djelovanju zloupotrijebio činjenicu da je povjesničar?

Ja njega poznajem osobno i kao čovjek je OK. On bi zapravo trebao razlučiti nastupa li kao povjesničar ili kao političar. Ako nastupa kao povjesničar, onda to što govori mora dobro dokumentirati i potkrijepiti činjenicama. Ako nastupa kao političar, naravno da može manipulirati svojim povijesnim znanjem. Ali onda mora biti svjestan da u tom slučaju više nije znanstvenik, nego političar.

NACIONAL: Koliko je on tako opasan ne samo za HDZ koji se deklarira kao stranka desnog centra, nego i za atmosferu u hrvatskoj javnosti?

Iskreno mislim da će, u političkim vodama, Hasanbegović biti priča koja će kratko trajati.

NACIONAL: Stručnjaci kažu da je hrvatska historiografija posljednjih dvadeset godina vrludala i išla protiv svega što se pisalo u europskoj povijesnoj znanosti.

Te revizije i reinterpretacije povijesti možda nam nisu trebale. No nije baš išla protiv svega. Osobno ne ulazim stručno u te prijepore jer se bavim nešto ranijim razdobljem, a zapravo bih se najradije bavio srednjim vijekom, što sam najviše volio i kao student, iako sam doktorirao na dvadesetom stoljeću. Nadam se da ću se uspjeti ovdje u miru posvetiti istraživanju nekih srednjovjekovnih dokumenata.

NACIONAL: Hrvatski državni arhiv, kao jedna od najrespektabilnijih institucija, prema informacijama koje su dostupne javnosti, ima velikih problema s pohranjivanjem i čuvanjem građe koja je u Kerestincu smještena u vrlo neadekvatnim uvjetima i propada. Je li to točno?

Bio sam tamo i obišao naša spremišta. Ne mogu reći da tamo nešto propada, dva spremišta potpuno su uređena i imaju uvjete da se gradivo u njima može čuvati po svim pravilima struke. Za dva tjedna počinje uređivanje još jednog hangara, za čije će uređenje biti utrošeno oko 4 milijuna kuna prema ugovorima koji su potpisani prije mene. To bi trebalo biti gotovo za sedam-osam mjeseci i tada ćemo imati dovoljno prostora za deset dužnih kilometara novog gradiva. Sve ovo što trebamo preuzeti po novom zakonu, moći će biti smješteno tamo. Bilo je loše, ali su se stvari u međuvremenu bitno poboljšale. Kerestinec je dobra lokacija, čuvana, ima puno prostora i može se još dosta toga dograđivati, a sve je u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva. Sve je pod kamerama i osigurano. U Kerestincu je i građa Vjesnika koji je nakon 70 godina izlaženja ugašen, za vrijeme ministrice Andree Zlatar Violić. Dio tog golemog materijala čuva se i u ovoj zgradi, kao uostalom i fotodokumentacija Nacionala koju su naši djelatnici spasili od toga da se baci u smeće.

‘Revizije i reinterpretacije povijesti možda nam nisu trebale. No nisu baš išle protiv svega. Mislim da će, u političkim vodama, Hasanbegović biti priča koja će kratko trajati’

NACIONAL: Što je s digitalizacijom arhivske građe? To je također jedan od problema.

Da, to je jedna posebna priča koju želimo riješiti sredstvima iz europskih fondova. Kada dobijemo taj novac, ići ćemo u kompletnu digitalizaciju cjelokupnog gradiva, a osobito filmske baštine. To je velika stvar jer mi imamo najveći fundus filmskog gradiva u Hrvatskoj i čuvamo originalne primjerke svih hrvatskih filmova, bez obzira na to da tijekom privatizacije Jadran filma pitanje vlasništva nad autorskim pravima nije riješeno. Mi ćemo kao institucija bez problema aplicirati i vjerujem i dobiti ta sredstva. Radi se o dugotrajnim i skupim procesima u posebnim laboratorijima, a s obzirom na to da je u Državnom arhivu pohranjeno oko 25 milijuna metara filmske vrpce, čeka nas veliki posao. Mi ćemo morati i prilagoditi osoblje tom novom načinu čuvanja građe, što znači da ćemo zapošljavati nove ljude, inženjere informatike i elektrotehnike i slične.

NACIONAL: Ovdje se skriva golemo blago hrvatske povijesti. Je li ono na sigurnom?

Kada sam došao ovdje, naravno da sam obišao sve fondove. Tu je pohranjeno oko 30 tisuća dužnih metara gradiva. Među njom su dokumenti od 10. stoljeća do najsuvremenijih dana, od najranijih pisanih tragova nastalih u diplomatičkim pisarnicama i skriptorijima iz doba narodne dinastije pa nadalje. Tu se čuva hrvatski identitet i dokazi o hrvatskoj državnosti od prije tisuću godina. Ovo je doista uzvišeno mjesto i moramo prema njemu imati ogroman respekt. Tu je sve ono što nas određuje kao europsku državu, kao europski narod i zapadnu civilizaciju. Sjetio sam se jednog djela koje je napisao Josip Kušević 1830., ‘’Iura Municipalia’’. U to doba imali smo neke prijepore s Mađarskom koja je prisvajala neka hrvatska državna prava i tada je Kušević upravo temeljem dokumenata koji se i danas ovdje čuvaju, dokazao pravo Hrvatske na svoju državnost. Sva građa od ranoga srednjeg vijeka do danas čuva se ovdje i ona je na sigurnom. Uvjeti su razmjerno dobri, poštuju se najsuvremenije odredbe struke, od ovlaživača zraka, preko korekcije temperature, do stalnih provjera vlage. No uz nešto ulaganja uvjeti čuvanja gradiva mogli bi biti bolji. Postoje i posebna atomska spremišta u slučaju rata za najvredniju građu. Možda se i ne zna da smo mi pod zaštitom Ministarstva obrane. A o svemu brinu maksimalno stručni ljudi, njih 150.

NACIONAL: Prošlih se godina pa i ove diljem Europe i Hrvatske, različitim izložbama i događanjima, obilježava stota obljetnica Velikog rata. Bila je i sjajna izložba u Hrvatskom državnom arhivu. No veliki dio tog gradiva koji se odnosi na Hrvatsku je u Beču. Može li se do toga doći?

Točno. Ja sam tamo i bio. Kada sam radio svoj doktorat, djelomice sam ga radio ovdje, a djelomice u Ratnom arhivu u Beču koji je u sastavu Staatsarchiva. To je jedan od najvažnijih arhiva za hrvatsku povijest. U postupku restitucije gradiva temeljem sporazuma koji su 1923. potpisale Kraljevina SHS i Republika Austrija, Hrvatski državni arhiv došao je u posjed značajne količine gradiva koje se odnosi na Hrvatsku, što u izvorniku, što u kopijama. No to preuzimanje se kasnije iskompliciralo. Istraživanje u Državnom arhivu u Beču valja nastaviti i okrenuti se digitalizaciji gradiva. Isto vrijedi i za državni arhiv u Budimpešti jer smo i s njima dijelili tisuću godina državnosti. Danas se taj dio gradiva može preuzeti kao kopije u različitim oblicima. No za hrvatsku povijest postoji interesantno gradivo i u drugim arhivima, Vatikanu i Veneciji. Puno tu ima posla za istražiti. Ostaje i suvremeno gradivo koje je velikim dijelom u Beogradu. Ugovor o pitanjima sukcesije ima poseban aneks za arhivsko gradivo (Aneks D), ali za razliku od nekih drugih područja, tu se još nismo pomaknuli daleko od početka. Pravila definirana ovim Ugovorom takva su da se o svakoj odluci trebaju složiti sve zainteresirane strane, tako da su dosad održana tek dva sastanka predstavnika zemalja sljednica za sukcesiju arhivskog gradiva. Mislim da ne treba čekati konačni dogovor o svemu, nego intenzivirati istraživanje gradiva i pokrenuti širi projekt njegove digitalizacije, kako bi gradivo bilo svima lako dostupno.

NACIONAL: Hrvatski državni arhiv ima brojne aktivnosti, priprema izložbe, seminare, okrugle stolove. Što planirate raditi?

Da, arhiv ima razvijenu izdavačku i izložbenu djelatnost. Upravo se radi velika izložba o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Kao drugi ravnatelj Državnog arhiva uspio je vratiti veliki fundus gradiva iz Budimpešte i smatra se utemeljiteljem suvremenog arhiva. On je izuzetno važna povijesna ličnost za hrvatsku arhivistiku. Hrvatski državni arhiv daje usluge edukacije svim državnim ustanovama o tome kako arhivirati gradivo. Što se tiče iznajmljivanja prostora i Velike čitaonice, odlučio sam da će ona biti korištena isključivo za znanstvene, kulturne, prosvjetne sadržaje. Bit će i na raspolaganju svim državnim institucijama, ali komercijalizacije više neće biti. U svakom slučaju, očekujem puno aktivnosti u zgradi za koju mnogi smatraju da je najljepša secesijska palača u Hrvatskoj, a možda i u Europi. Jedan dio novca iz EU fondova iskoristit ćemo i za restauraciju nekih dvorana kojima je ona potrebna. Kad sam ušao ovdje kao ravnatelj, baš sam pomislio: jesi li svjestan koja je to odgovornost? Svjestan sam.

Kategorije: Hrvaška

Medvedev upozorava Zapad: Rusija će postići svoje ciljeve u Ukrajini

Pon, 08/08/2022 - 11:02

Jedan od najbližih saveznika predsjednika Vladimira Putina rekao je da će Rusija postići svoje ciljeve u sukobu u Ukrajini pod vlastitim uvjetima te upozorio da Zapad ima dugoročni plan da uništi Rusiju. 

“Rusija provodi specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini i postiže mir pod svojim uvjetima”, rekao je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, koji obnaša dužnost potpredsjednika ruskog vijeća sigurnosti, u intervjuu za TASS.

Medvedev je rat u Gruziji 2008., proširenje NATO-a i rat u Ukrajini opisao kao dio pokušaja Sjedinjenih Država i njihovih saveznika da unište Rusiju.

“Cilj je isti: uništiti Rusiju”, rekao je Medvedev, prenosi list.

Kategorije: Hrvaška

I dalje visoki rizik od izbijanja požara: HVZ poziva na dodatan oprez i odgovorno ponašanje

Pon, 08/08/2022 - 10:59

Iz Hrvatske vatrogasne zajednice u ponedjeljak su pozvali građane na odgovorno ponašanje jer je i nadalje vrlo visoki indeks opasnosti od izbijanja požara te su izvijestili da je i dalje aktivan požar otvorenog prostora koji se s područja Tulove Grede – Lovinac proširio na područje Zadarske županije.

Požarom je zahvaćeno nisko raslinje i gusta borova šuma na teško pristupačnom i djelomično miniranom terenu. Tijekom dana i noći 7. kolovoza na dežurstvu su bile i  snage iz Ličko-senjske i Zadarske županije; JVP Gospić, DVD-a Jasenice i Obrovac, a zadarska Interventna postrojba se tijekom dana vratila u bazu.

Požar otvorenog prostora na području Blišana, ugašen je u 22,30 sati. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 3 hektara.

U Šibensko-kninskoj županiji vatrogasci su 6. kolovoza u 21,34 sati zaprimili dojavu o požaru otvorenog prostora na području Ervenika, Radučića. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 50 ha. Na intervenciji gašenja požara sudjelovalo je ukupno 36 vatrogasaca s 13 vatrogasnih vozila iz IVP Šibenik, JVP Knin, te DVD-a: Ervenik, Knin, Promina, Dubravice i Sveti Juraj Kistanje. Požar je lokaliziran 7. kolovoza u 16:37 sati, a ugašen u 18:48 sati.

Požar iz Crne Gore ponovo prešao na područje RH

Dana 3. kolovoza tijekom jutarnjih sati, požar iz Crne Gore prešao je na područje Republike Hrvatske mjesta Vitaljine iznad graničnog prijelaza. Požarom je zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na teško pristupačnom terenu. Tijekom dana 7. kolovoza jedan krak požara iz Crne Gore ponovo je prešao na područje RH te su požar gasila dva kanadera i sanirali dio požarišta na području Hrvatske, ali drugi krak požara koji je u Crnoj Gori još je aktivan.

Tijekom noći na požarištu dežurstvo vatrogasaca iz JVP Konavle.

Tijekom dana i noći 7./8. kolovoza na požaru iznad Zatona kod mjesta Ljubač za koji je JVP Dubrovački Vatrogasci primila dojavu 31. srpnja obavljalo se dežurstvo i obilazak požarišta od strane vatrogasaca JVP Dubrovački vatrogasci. Požarom je bila zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na površini od 87 ha. Požar je ugašen.

Dana 7. kolovoza u 23:57 sati JVP Dubrovački vatrogasci primila je dojavu o požaru otvorenog prostora na području Šumet -Brgat. Požarom je bilo zahvaćeno nisko raslinje, makija i šuma trenutno neprocijenjenoj površini. Na intervenciji gašenja požara sudjelovao je ukupno 41 vatrogasac sa 14 vatrogasnih vozila iz JVP Dubrovački vatrogasci, DVD Župa Dubrovačka i IVP Dubrovnik.

Požar je lokaliziran 7. kolovoza u 02:45 sati, a sanacija i dežurstvo u tijeku.

Kategorije: Hrvaška

Milanović na Hvaru s vatrogascima

Pon, 08/08/2022 - 10:55

Predsjednik Republike Zoran Milanović obići će u 15 sati požarom pogođeno područje na predjelu Vrbanj – Dol kod Starog Grada na Hvaru i razgovarati s vatrogascima, izvijestili su iz Ureda predsjednika u ponedjeljak.

U mjestu Vrbanj, kod mjesta pogibije mještanina koji je pokušao spasiti svoju imovinu i bager, Predsjednik Republike susrest će se i razgovarati s vatrogasnim zapovjednicima i vatrogascima koji su sudjelovali u gašenju velikog požara (Vrbanj 17).

Požar na Hvaru lokaliziran, jedna osoba poginula, izgorjelo deset hektara zemlje

Kategorije: Hrvaška

FELJTON: Nacionalizam prijeti rušenju Europe

Pon, 08/08/2022 - 10:53
Objavljeno u Nacionalu br. 996, 05. lipanj 2017. Nacional donosi ulomak iz knjige francuskog filozofa, politologa i povjesničara Pierre-Andréa Taguieffa ‘Osveta nacionalizma’ u kojoj piše o rastućim novim oblicima nacionalizma u Europi kao nasljednicima komunizma ili posljednjim utočištima razočaranih i isključenih koji su sve brojniji zbog negativnih učinaka globalizacije

Novi oblici “neopopulizma desnice”, osobito u Europi, odlikuju se takozvanim antipolitičkim i antisistemskim usmjerenjem – koje se sastoji od osporavanja i odbacivanja postojećega političkog sustava – o čemu svjedoči pojava paradoksalnih antistranačkih stranaka, u kontekstu obilježenom krizom političke predodžbe, odnosno krizom povjerenja u predstavničke demokracije.1 Odatle odbacivanje političke klase, koje podrazumijeva odbacivanje institucionaliziranih ideološko-političkih opreka jednako kao i dominantnih ideja za koje se smatra da ih nameće “sustav”. Globalizaciju se promatra samo kroz njezine razorne učinke. Ona se prokazuje kao izraz “neoliberalizma” čiji je odbojni lik okultna moć, posljednja inkarnacija “anonimnog i neobuzdanog slučaja”. Strah od pustošenja koji proizvodi neumorno prokazivani “nevidljivi financijski lobi” podržavaju i novi demagozi, bili oni nacionalisti ili ne. Odatle, u pokretima ekstremne ljevice, porast konspiracionističkih oblika prosvjednog populizma koji preferira retoriku “antiglobalizacije”, čije odjeke nalazimo u neopopulizmima desnice.

Kad se nalaze na krajnjoj desnici (prema konvencionalnoj topografiji) neopopulističke stranke više koriste sredstva antiimigrantske ksenofobije, od sada snažno obojene islamofobijom (“borba protiv islamizacije” postala je fundamentalna tema), te sredstva “šovinizma blagostanja” ili “države blagostanja” (welfare chauvinism), kolebajući se između konzervativne obrane statusa quo i “nativističke” želje da se sačuva neko naslijeđe koje se smatra osloncem nacionalnih identiteta.

Niže klase je osobito lako mobilizirati antiimigrantskom ksenofobijom, dok srednje klase obranom stečenih prednosti i materijalnog ili nematerijalnog naslijeđa. No svi su građani, uz iznimku deteritorijaliziranih elita, u napasti, odnosno opsjednuti obranom društvene solidarnosti namijenjene državljanima koji često poprimaju izgled “domorodaca”, čija autodefinicija daje prednost kulturnim značajkama. Ta etnicizacija nacionalnog državljanstva sigurno nije nešto novo, no ona poprima nov smisao svojom artikulacijom dvostrukog odbacivanja: globalizacije, za koju se smatra da prijeti padom razine i kvalitete života, te islamizacije, smatrane oblikom protukolonizacije koju se ne može tolerirati. Odatle pojava pokreta “otpora” koje možemo nazvati “nativističkima”, a koji se, u skladu s normama kulturnog diferencijalizma, mogu usmjeriti na obranu nacionalnog identiteta te na obranu europskog identiteta.

Antiamerikanizam, povezan sa žestokim anticionizmom prisutan je u svim oblicima novog populizma, desnog ili lijevog. S obzirom na lepezu antiameričkih fantazmi, njegova jačina varira

Između baze i vrha: razlikovanje od antisemitizma i Izraela

Antiamerikanizam, često povezan sa žestokim “anticionizmom”, prisutan je u svim oblicima novog populizma, desnog i lijevog. On može biti više ili manje žestok, varirajući s obzirom na antiameričke fantazme čija je lepeza široka. Riječ je prije svega o kulturnom antiamerikanizmu koji teži spajanju s prokazivanjem “liberalne globalizacije”, a za nacionalno-populističke stranke dio je izričito antiglobalizacijske vizije. No nakon antisemitizma (uočljivog, primjerice, u nekih čelnika Nacionalne fronte, osobito njegov negacionistički oblik, prije predsjedanja Marine Le Pen), anticionizam ima tendenciju nestajanja iz zaliha službenih stavova nekih nedavnih nacionalno-populističkih pokreta, u Nizozemskoj kao i u Švicarskoj ili nekim skandinavskim zemljama. Od 11. rujna, redefinicija osnovnog neprijatelja zapadnih demokracija kao islamističkog ili islamsko-terorističkog izazvala je istinski zaokret u korist Izraela. Deklarirani neprijatelji “islamizacije Europe” potvrđuju se često kao prijatelji Izraela.

U govoru održanom 3. rujna 2011. u Berlinu, populistički vođa Geert Wilders, podsjetivši da je njegova stranka, Stranka za slobodu (PVV), osvojila 24 od 150 zastupničkih mjesta u Parlamentu te da podržava aktualnu vladu (liberala i demokršćana), iznio je jasnu teoriju o tom proizraelizmu karakterističnom za razdoblje nakon 11. rujna. Svodi li se taj “selektivni filosemitizam” na oportunistički anti-antisemitizam? Pitanje su postavili neki politički promatrači. U svom “Manifestu za novu međunarodnu politiku Francuske”, 11. kolovoza 2014., Aymeric Chauprade, u to vrijeme savjetnik Marine Le Pen za međunarodna pitanja, također je zauzeo stavove naklonjene Izraelu, ujedno nazivajući radikalni islamizam glavnom prijetnjom te pozivajući na vojnu obranu iračkih kršćana. No politička linija Nacionalne fronte o izraelsko-palestinskom sukobu nije čvrsta, a pitanje i dalje stvara podjele u lepenističkim krugovima.

Nimalo ne iznenađuje da se, u demokratskim društvima u kojima je antirasizam norma, antisemitizam dok se ne odražava u javnim stavovima političkih čelnika. Valja, međutim, naglasiti očito razilaženje između anti-antisemitskih stavova novog vodstva Nacionalne fronte te antisemitskih osjećaja osoba koje se smatraju “bliskima” lepenističkoj stranci.

Tako se, prema istraživanju javnog mnijenja Antisemitizam u francuskom javnom mnijenju,7 koje je proveo Ifop (Institut francais d’opinion publique) krajem rujna i početkom listopada 2014., 53 % bliskih suradnika Nacionalne fronte i 49 % birača Marine Le Pen 2012. izjasnilo protiv židovskog predsjednika Republike, spram 21 % u ukupnom uzorku. Iako 84 % svih ispitanika smatra da je židovski Francuz kao i svaki drugi Francuz, samo se 61 % bliskih suradnika Nacionalne fronte slaže s tom tvrdnjom; 22 % njih nastojalo bi izbjeći židovskog susjeda, spram 6 % ukupno ispitanih. Konačno, više nego dvostruko su brojniji od prosjeka (29 % spram 12 %) oni koji se ne slažu s tvrdnjom da je “mlađe generacije važno podučavati o holokaustu kako bi se izbjeglo njegovo ponavljanje”. Prema drugom istraživanju Ifopa koje se odnosi na poimanje Države Izrael, provedeno sredinom studenoga 2014., 54 % ispitanika bliskih Nacionalnoj fronti i 51 % birača Marine Le Pen 2012. ocjenjuje postojanje Izraela opravdanim (spram 65 % ukupno anketiranih). A 43 % jednih te 48 % drugih smatra da nije opravdano (spram 27 % u ukupnom uzorku).

Velika novost europskih neopopulizama desnice očituje se u odbacivanju političkog i kulturnog utjecaja islama zbog prijetnje kojom šteti individualnim pravima i sekularnosti

Kontrast između istaknutog proizraelizma novog vodstva Nacionalne fronte i razilaženja prolepenista oko pitanja samog postojanja Izraela, sasvim je jasan. Predsjednica Nacionalne fronte, kad prokazuje množenje antižidovskih činjenica u Francuskoj, ne propušta povezati objašnjenje fenomena sa svojim odbacivanjem imigracije i osudom “komunitarizma” (pojam dvojbene upotrebe) i “islamističkog fundamentalizma” (ne “islama”, što je razlikuje od Geerta Wildersa ili Oskara Freysingera). Nekoliko dana nakon njezina ponovnog izbora u predsjedništvo Nacionalne fronte, 7. prosinca 2014., Marine Le Pen se u razgovoru na televiziji BFM10 ovako izjasnila o novom antižidovskom valu kojemu svjedočimo u Francuskoj:

Razgovarajmo, dakle, o antisemitizmu. Već petnaest godina u našoj zemlji raste antisemitizam koji je posljedica prožimanja populacija stranim podrijetlom, njihova prožimanja islamističkim fundamentalizmom. To znamo. Riječi izgovorene u džamijama nedopustive su. […] Zahvaljujući Nacionalnoj fronti, 2012. godine spriječili smo dolazak četvorice propovjednika koji su na kongresu Saveza islamskih organizacija u Francuskoj pozivali na smrt Židova.

Na pitanje “Za Vas je antisemitizam direktno povezan s islamom?”, Marine Le Pen odgovara: “Gledajte, to je jasno, svi naši židovski sunarodnjaci to nedvojbeno znaju.” I da bi precizirala, vraća se na nacionalni konsenzus po tom pitanju:

Pravo je pitanje […] porast fundamentalizma (islamističkog) u našoj zemlji. […] Taj fundamentalizam poziva na ubojstvo i na mržnju Židova, kršćana pa uostalom čak i onih koji ne vjeruju. Nakon postavljanja dijagnoze, slijedi izjava o programu borbe protiv antisemitizma. To je indirektna borba jer je riječ o borbi protiv tobožnjih razloga za antižidovski val, imigraciju, “komunitarizam” i islamistički fundamentalizam: Hoćemo li završiti tako da stvarnosti pogledamo u lice kako bismo pronašli rješenja za ono što duboko brine naše židovske sunarodnjake, ono što jako dobro razumijem i što, očigledno, prokazujem, čini mi se, u prazno već godinama.

[…] Rješenje je boriti se protiv fundamentalizma […] golemom upornošću. Rješenje je prije svega zaustaviti imigraciju, jer što je više nekontrolirane imigracije, to fundamentalizam više cvate […]. Osim toga, boriti se protiv fundamentalizma znači boriti se protiv komunitarizma.

Stavovi predsjednice Nacionalne fronte doimaju se usklađenima sa stavovima baze. Istraživanje Ifopa objavljeno u studenome 2014. pokazuje nam da su za 96 % ispitanika koji se smatraju “bliskima Nacionalnoj fronti” te za 91 % birača Marine Le Pen 2012., Magrebljani “prebrojni” u Francuskoj (nacionalni prosjek: 51 %, UMP [Savez za narodni pokret]: 70 %). Potom, 99 % simpatizera Nacionalne fronte te 95 % birača Marine Le Pen 2012. smatra da su muslimani “prebrojni” u Francuskoj (nacionalni prosjek: 51 %; UMP: 68 %). “Općenito stranci” ocijenjeni su “prebrojnima” sa 83 % jednih te 75 % drugih ispitanika koji proizlaze iz dviju istaknutih potkategorija “lepenista” (nacionalni prosjek: 40 %, UMP: 48 %). Konačno, 44 % ispitanih osoba smatra da se Francuska “treba bolje zaštititi od svijeta” (spram samo 22 % koji smatraju da se Francuska treba više otvoriti svijetu).

U diskursu neopopulizama desnice, antielitizam uobičajeno poprima klasičan oblik teorije zavjere (“Lažu nam; varaju nas; podvaljuju nam”), na temelju uvjerenja da je narod žrtva izdaje elita, odnosno urote protiv njega koju organiziraju “oni na vrhu” ili “oni odnekle” (ili niotkuda), transnacionalne ili kozmopolitske elite za koje se vjeruje da utjelovljuju političko zlo. No u većini neopopulističkih stranaka, demonizacija elita ne pripada, barem ne izričito, u antižidovsku viziju svijeta.

Nizozemski desničar Geert Wilders potvrđuje se kao branitelj prava homoseksualaca i slobode tržišta, u potpunoj suprotnosti s onima koji su skloni homofobiji i antikapitalizmu

Kulturni liberalizam protiv islama, nacionalprotekcionizam protiv “neoliberalizma”

Većina novih nacionalno-populističkih europskih pokreta ne samo što se ne suprotstavlja liberalnoj demokraciji, već naprotiv, tvrdi da želi obraniti njezine vrijednosti: slobodu mišljenja, toleranciju, laicizam (ili sekularnost), jednakost žena i muškaraca, poštovanje manjina i prava homoseksualaca itd. od prijetnje koju utjelovljuje imigracija muslimanske kulture koju se optužuje da želi nametnuti vlastite vrijednosti i norme institucionalnim ili kvaziinstitucionalnim multikulturalizmom koji ih izuzima od svake kritike – u ime prava na zakonski zaštićenu različitost. Odbacivanje “islamizacije” ne temelji se više na ksenofobnoj ili rasističkoj viziji svijeta koju smo susretali u svim pokretima krajnje desnice iz druge polovice XX. stoljeća. Ono se dijelom temelji na želji građana da obrane kulturni identitet o kojem ovisi način života za koji su vezani, a dijelom na apsolutnom odbacivanju uvođenja šerijatskog prava u Europu (koje je presudom 31. srpnja 2001. Europski sud za ljudska prava proglasio neuskladivim s temeljnim načelima demokracije) te, a fortiori, džihada, koji kod radikalnih islamista nastoji odigrati ulogu “šestog stupa islama”. Odbacivanje “islamizacije” odvija se, dakle, na planu vrijednosti i normi, u skladu s kolektivnim preferencijama, branjenima argumentima koji nisu povezani sa ksenofobijom i rasizmom – odbacivanje prezira prema ženama, seksizma, homofobije, progona vjerskih manjina, obrana sloboda, tolerancije, načela jednakosti itd.

To je velika novost europskih neopopulizama desnice: odbacuju politički i kulturni utjecaj islama zbog prijetnje kojom šteti individualnim postmaterijalističkim pravima i sekularnosti. Neopopulistički vođa poput Geerta Wildersa potvrđuje se k tome kao branitelj prava homoseksualaca i slobode tržišta, u potpunoj suprotnosti s onima koji su skloni homofobiji i mističkom antikapitalizmu. Imajući to u vidu, takve bi se lidere, kako tvrdi politolog Laurent Bouvet, preuzimajući formulaciju britanskog novinara Eda Westa, moglo prekrstiti u “libertarijanske islamofobe” u borbi protiv seksista i “antihomoseksualaca svih religija”. Jednako vrijedi, s promjenjivim akcentima, i za nizozemske populiste iz Stranke za slobodu čija je glavna figura Geert Wilders, za švicarski UDC kojem je Oskar Freysinger dao nov izgled, kao i za neke skandinavske populističke stranke poput norveške Stranke napretka.

Argumentacija Marine Le Pen kojom se izjašnjava u korist ‘socijalne pravde’ i obećava ‘snažnu državu’ koja regulira tržište i štiti državljane, vrlo je bliska programima njezinih političkih protivnika, lijevih ili desnih republikanaca

Izmjena Nacionalne fronte koja se odvija od siječnja 2011. s njezinom novom predvodnicom, Marine Le Pen, ide u istom smjeru i označava spektakularan prekid s nekim doktrinarnim stavovima stare Nacionalne fronte, proizašle iz pluralne ekstremne desnice, s heteroklitnim naslijeđem (maurrasovski integralni nacionalizam, petenizam, nacionalkatolicizam, neofašizam, poujadizam), čija je ekonomska doktrina bila mješavina antifiskalizma poujadističkog stila i ultraliberalizma reaganovskog stila – u paru s doktrinom minimalne države, koju sažima slavna izjava Ronalda Reagana: “Država nije rješenje naših problema. Ona je problem.” Ne samo što ne objavljuje rat Republici – “prokletoj”, koju rojalisti Francuske akcije žele “objesiti za uličnu svjetiljku” – Marine Le Pen se čak predstavlja kao jamac dugovječnosti “vrijednosti naše Republike”, izjašnjava se u korist “socijalne pravde” i obećava “snažnu državu” koja “regulira” tržište i štiti državljane (Nica, 11. rujna 2011). Bilo da silovito brani načelo sekularnosti i javnu službu ili da odbacuje multikulturalizam ili “komunitarizam”, prokazujući “moć novca” ili “banke i financijska tržišta” koji su “novi gospodari”, njezina je argumentacija vrlo bliska republikanskoj s ljevice ili desnice. Kao i tvrdnja da brani “male i srednje klase”, “siromašne” i “umirovljenike” od zločina “pustošiteljskog ultraliberalizma”.

Uostalom, Marine Le Pen je jasno zauzela stav protiv homofobije, seksizma i antisemitizma,17 ponekad s islamofobnim i antiimigrantskim primislima, kao u govoru u Lyonu, 20. prosinca 2010., u kojem muslimane koji mole na cesti uspoređuje s “okupatorskom vojskom”:

Sve više i više do mene dopiru svjedočanstva o tome da u nekim četvrtima nije dobro biti ni žena ni homoseksualac, ni Židov, pa čak ni Francuz ili bijelac.

To daje naslutiti da u četvrtima u kojima prevladava populacija muslimanske kulture vladaju seksizam, homofobija, antisemitizam i antifrancuski ili antibjelački rasizam. No, 1. svibnja 2011. u Parizu ponovno potvrđuje nacionalističko načelo okupljanja, u koje uključuje i muslimane: “Bili muškarac ili žena, heteroseksualni ili homoseksualni, kršćani, židovi, muslimani ili nevjernici, prije svega smo Francuzi!”19 Ipak, uzmemo li u obzir rezultate istraživanja javnog mnijenja posljednjih godina, taj inkluzivni nacionalizam daleko je od toga da pridobije većinu glasača Nacionalne fronte. Prekid s doktrinom slobodnog tržišta započeo je mnogo prije izbora Marine Le Pen za predsjednicu Nacionalne fronte. Od 1993. naovamo, na dnevnom je redu bio protekcionizam, kao i prokazivanje “slobodnog trgovanja” “briselskih tehnokrata”. Jean-Marie Le Pen je 25. veljače 2007. ustao protiv “predatorskog kapitalizma”, ultraliberalizma i “golemog planetarnog anonimnog društva”.

Kategorije: Hrvaška

NEVEN BUDAK 2019.: “Domovinski rat temeljito je obrađen zbog branitelja”

Pon, 08/08/2022 - 10:52
Objavljeno u Nacionalu br. 1088, 28. veljače 2019. ‘U kurikulumu treba naglasiti antifašistički pokret u Hrvatskoj, kao i negativni karakter NDH te istaknuti da je Jasenovac najveća sramota hrvatskoga naroda. Ali treba istaknuti i žrtve 1945. godine, koje su bile žrtve novouvedena komunističkog sustava’, kaže Neven Budak

Neposredno nakon okruglog stola na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o prijedlogu novoga kurikuluma iz povijesti, oko kojeg se vodi i oštra javna rasprava, razgovarali smo s Nevenom Budakom, sveučilišnim profesorom povijesti koji je bio na čelu prethodne ekspertne radne skupine koja je izradila odbačeni prijedlog istog dokumenta. U prepunoj vijećnici zagrebačkog Filozofskog fakulteta povjesničari, od kojih su mnogi radili na odbačenoj verziji kurikuluma, naveli su brojne zamjerke novom prijedlogu istog dokumenta: od terminoloških i faktografskih grešaka, nekoherentnosti ishoda učenja i relativizacije Holokausta do prenormiranosti kurikuluma. Kako je zaključeno, nastava povijesti u Hrvatskoj time se vraća u 20., a u nekim segmentima i u 19. stoljeće. Neven Budak je tijekom vlade Zorana Milanovića bio imenovan i za voditelja projekta izrade Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je i danas na snazi. Od 1995. do 2002. godine bio je i predavač urbane povijesti i na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, a od 2001. do 2004. godine bio je dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

NACIONAL: Radovan Fuchs, političar židovskih korijena koji je sudjelovao u pregovorima s Državom Izrael za priznanje neovisnosti Hrvatske devedesetih godina, a danas je posebni savjetnik premijera Plenkovića za kurikularnu reformu i supervizor projekta, žestoko je reagirao na prigovore novom prijedlogu kurikuluma za povijest, posebno na prigovor da Holokaust nije primjereno predstavljen?

Holokaust nije ključno pitanje sporenja oko ovog novog kurikuluma za povijest. Čudi me da je gospodin Fuchs izjavio u prošlom broju Nacionala da je tema Holokausta “u osnovnoj školi bila stavljena gotovo kao izborna” u našem kurikulumu. To nije točno. Holokaust se morao obrađivati i prema prijedlogu našeg kurikuluma, ali naš dokument uopće nije detaljno opisivao sadržaje. To i jest najveća razlika između jednog, onog našeg, i drugog, ovog novog prijedloga kurikuluma. Navodili smo teme, ali nije bilo tako precizno definiranih sadržaja. Bit kurikuluma nije propisivati sadržaje. Postoje kurikulumi u svjetskim obrazovnim sustavima u kojima čak uopće nema sadržaja. Uloga kurikuluma je navoditi ishode učenja, a to su znanja, vrijednosti i vještine koje učenik mora usvojiti na kraju obrazovnog ciklusa. Nije smisao nešto nabubati napamet, nego omogućiti učenicima s naučenim nešto i raditi, naučiti kako to koristiti i koje vrijednosti usvojiti. To propisuje kurikulum, za razliku od nastavnih programa koji propisuju sadržaje koje učenik treba naučiti.

NACIONAL: Po vama je, dakle, najveći problem u tome što novi kurikulum propisuje previše sadržaja?

Propisano je 28 obveznih tema po jednom razredu, a tome treba pridodati i desetak izbornih tema, što znači da se ta brojka u konačnici zaokružuje na 35 tema za 70 sati nastave. Ispada da su predviđena dva sata po temi, a tome treba pridodati i školske sate na kojima trebate uključiti i provjeru znanja, zaključivanje ocjena… Takvim pristupom ne možemo ni u jednu temu dublje ući. Povezuju li se dvije teme u jednu, poput, na primjer, crkvenih reformi u 11. stoljeću i Križarskih ratova, umjesto obrade od jednog školskog sata morat će se obrađivati dva sata. Drugim riječima, u odnosu na sadašnji način rada ništa se neće promijeniti usvoji li se ovakav kurikulum kakav je sada predložen.

NACIONAL: U novom kurikulumu najtemeljitije su propisani sadržaji iz druge polovice osamdesetih i početka devedesetih godina prošloga stoljeća, posebno sadržaji vezani uz osamostaljenje Hrvatske i Domovinski rat.

Doista se pazilo da se, poprilično u tančine za takav dokument, spomene sve vezano uz Domovinski rat, sve vojne operacije, svi politički događaji i dogovori. Doduše, nigdje nisu spomenute Jugoslavenska narodna armija i uloga JNA u agresiji na Hrvatsku. Pretpostavljam da je to bio previd, ali to je samo jedan od brojnih previda kakvi postoje u svim povijesnim razdobljima u tom dokumentu.

NACIONAL: Nije li to normiranje posljedica i važnosti tog razdoblja za neovisnost Hrvatske?

Mislim da je to učinjeno kako bi se izbjegli bilo kakvi prigovori braniteljskih udruga ili ikoga drugoga da nešto u vezi s Domovinskim ratom nije spomenuto.

NACIONAL: U preambuli Ustava RH navodi se da je Hrvatska kao država utemeljena i na volji hrvatskog naroda “u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)” Međutim, u prijedlogu novog kurikuluma ta činjenica nije normirana. Kako to objašnjavate?

Točno je da se u novom kurikulumu ZAVNOH izrijekom ne spominje, a ne znam zašto. Antifašizam se, doduše, spominje, ali kroz sintagmu o “pokretima otpora”. Ne znam zašto je to spomenuto u množini kao “pokreti otpora” jer je poznato da je postojao samo jedan organizirani pokret otpora na prostoru Jugoslavije. Osim ako netko misli da su i četnici bili pokret otpora. Njih su, doduše, saveznici nominalno povremeno navodili kao nositelje otpora njemačkoj okupaciji, ali svima je jasno da je to bilo apsolutno netočno jer su bili osvjedočeni kolaboracionisti. Pretpostavljam da se tu opet radi o previdu ili su autori možda željeli reći da nisu samo komunisti pružali otpor nacizmu i fašizmu, nego su među antifašistima bili i ljudi koji nisu bili komunisti. To je, naravno, točno, ali nisu postojala dva pokreta, nego samo jedan u kojem su participirali i ljudi koji nisu bili komunisti. Komunista je u tom pokretu bilo razmjerno malo. U to vrijeme nije bilo ni jednostavno ući u Komunističku partiju, a oni koji su bili u Partiji, često su stradavali. Komunistička partija držala je najvažnije položaje u tom pokretu otpora, ali po brojnosti to nije bila jako velika skupina.

NACIONAL: Nema govora ni o Golom otoku, političkom zatvoru u Jugoslaviji.

Goli otok je bio jedna ružna epizoda u povijesti tog razdoblja poslije Drugog svjetskog rata, započeta nakon raskida odnosa Tita sa Staljinom, a sa stanovišta tadašnjih vlasti bila je nužna. Je li doista bila nužna? Ne vjerujem, a nisam siguran ni da postoje ikakve studije koje bi to potvrđivale. U svakom slučaju, način na koji se postupalo sa zatvorenicima tamna je mrlja na povijesti socijalističke Jugoslavije. Međutim, kako se tu radilo i o puno manjem broju progonjenih i zatvaranih nego što je bio slučaj u Sovjetskom Savezu, mislim da to nije usporedivo sa staljinističkim režimom. Nedavno je objavljena i knjiga kolege Martina Previšića o Golom otoku pa se u njoj može doći do nekih odgovora na to pitanje.

‘Čudi me da je gospodin Fuchs izjavio u prošlom broju Nacionala da je ‘tema Holokausta u osnovnoj školi bila stavljena gotovo kao izborna’ u prethodnom kurikulumu čiji sam jedan od autora. To nije točno’

NACIONAL: Naveli ste i da ako je vaš kurikulum označen kao “kurikulum Budak-Koren”, onda je ovaj novi kurikulum, vama suprotstavljen, “kurikulum Zovko-Marinović”. Što ste željeli poručiti?

To sam izjavio jer sam vidio da u javnoj raspravi mnogi od onih koji podržavaju ovaj novi prijedlog kurikuluma, o onom prethodnom govore kao kurikulumu “Budak-Koren”, što je netočno, ali i vrlo uvredljivo za ostale članove radne skupine. Nisu Snježana Koren i Neven Budak pisali taj kurikulum. U njegovu nastajanju uz nas dvoje sudjelovalo je još sedmero članova, među kojima je bila još jedna sveučilišna nastavnica, ali i šestero nastavnika iz osnovnih i srednjih škola. Nova stručna skupina bila je malobrojnija, a među njima je bilo troje povjesničara, jedna metodičarka (Marinović), a jedan član radne skupine, Krešimir Zovko, je fizičar.

NACIONAL: Ako je bilo uvredljivo govoriti o kurikulumu “Budak-Koren”, nije li podjednako uvredljivo govoriti i o kurikulumu “Zovko-Marinović”?

U tom sam kontekstu i rekao to što sam rekao. Ako se o prethodnom kurikulumu govorilo kao kurikulumu “Budak-Koren”, onda se o ovom novom može govoriti kao kurikulumu “Zovko-Marinović”. Imenovanje našeg kurikuluma “Budak-Koren” samo pokazuje kako akademska zajednica omalovažava rad osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika, jer ih smatra nevažnima. Na primjer, u Austriji kurikulume donose isključivo školski nastavnici, a sveučilišni profesori i znanstvenici u tome ne sudjeluju. U Austriji se ispravno pretpostavlja da je važnije znati kako raditi s djecom nego voditi računa o svakom detalju sadržaja. Nastavnici u školama jednako su tako sposobni procijeniti koji su sadržaji nužni i važni za djecu kao što to mogu procijeniti i sveučilišni profesori. Dapače, oni to vjerojatno znaju i bolje od sveučilišnih profesora, jer svaki profesor misli da je ono što on radi jako važno i da se bez toga ne može živjeti.

NACIONAL: Dakle, nastavnike u osnovnim i srednjim školama smatrate važnom autorskom komponentom u izradi kurikuluma. Zašto?

Kao što se vidi iz ovog zadnjeg prijedloga kurikuluma, postoji podcjenjivački odnos prema tim nastavnicima. Ne smatra ih se sposobnima ni da rade na kurikulumu, a onda valjda niti da provode nastavu povijesti po kurikulumu koji bi oni smatrali najprimjerenijim. U strategiji obrazovanja kao jedan od ciljeva navedena je i autonomija škola i nastavnika. Ovim prijedlogom kurikuluma povijesti to je u velikoj mjeri poništeno. U raspravama se govorilo da se nastavnicima ne može prepustiti kreiranje tema. Osim na razini fraze, tu se uopće ne uzimaju u obzir ni učenici. Iako se tvrdi da se sve radi u interesu učenika, relevantna istraživanja pokazala su da učenici osmog razreda troše dva puta više vremena na učenje povijesti nego na učenje matematike. Smatraju povijest najtežim predmetom, a od njega ne vide nikakvu korist. S druge strane, u petom razredu učenici povijest navode kao najdraži predmet od kojeg imaju najveća očekivanja, ali do osmog razreda ih toliko ubijemo u pojam da to smatraju bespotrebnim i preteškim predmetom na koji troše najviše vremena za učenje.

NACIONAL: Ne krije li se i u toj otvorenoj raspravi oko kurikuluma stari ideološki sukob u Hrvatskoj prepoznat na simboličkoj razini kao “sukob ustaša i partizana”? Ne bi li zato upravo taj tematski sklop trebalo izdvojiti kao važan sadržaj u kurikulumu, kako bi se objasnilo o čemu je tu zapravo riječ?

Ne mislim da je u ovom slučaju riječ o tom problemu. Ako slušate što na tu temu govori Radovan Fuchs, premijerov savjetnik, ako slušate što na tu temu govori sam premijer Andrej Plenković, koji je i na čelu Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, dakle, krovnoga tijela koje mora voditi brigu o reformi obrazovanja, tu nema dvojbi. Treba naglasiti antifašistički pokret u Hrvatskoj, treba naglasiti negativni karakter NDH, treba istaknuti da je Jasenovac najveća sramota hrvatskoga naroda. Ali jednako tako treba istaknuti i žrtve 1945. godine, koje su bile žrtve novouvedena komunističkog sustava. Oko toga ne postoje prijepori pa tako ne postoje ni u ovom kurikulumu. Može se reći da netko detaljnije razrađuje jedno, a netko drugo, ali s obzirom na to da u našem kurikulumu ništa nije bilo detaljno razrađeno, onda čak i u ovom slučaju ta vrsta prijepora između dvaju prijedloga kurikuluma ne postoji.

‘Pazilo se da se spomene sve vezano uz Domovinski rat, sve vojne operacije, svi politički događaji i dogovori, ali nigdje nije spomenuta uloga JNA u agresiji na Hrvatsku. Pretpostavljam da je to bio previd’

NACIONAL: Ali mislite li da bi se toj temi “ustaša i partizana” trebala posvetiti posebna pozornost, s obzirom na to da je izvorište glavnih ideoloških sukoba i podjela u hrvatskom društvu?

Mislim da u našem obrazovnom sustavu, bilo da je riječ o osnovnoj školi, gimnaziji ili strukovnim školama, moramo jasno i nedvojbeno učenicima objasniti da je Nezavisna Država Hrvatska predstavljala tragediju u prvom redu za Hrvate, jer ih je pokušala gurnuti na stranu fašizma i nacizma. Nije problem u tome što su zagovornici NDH izgubili rat, nego je problem u tome što su se stavili na mračnu stranu koja je zločin ugradila u sustav vladavine. S druge strane, postojao je jedan od najvećih pokreta otpora u Europi, koji je imao različite sudionike, različito motivirane za sudjelovanje u borbi.

NACIONAL: Ali i taj pokret je činio zločine?

Ljudi su u taj pokret odlazili iz različitih motiva – jer su htjeli osloboditi Dalmaciju i Istru od talijanske okupacije ili su, poput Židova, Srba i Roma, željeli spasiti goli život ili su kao Hrvati željeli drugačije i pravednije društvo. Dakle, motivi su bili različiti, ali taj je pokret bio pozitivna činjenica i svijetla točka hrvatske povijesti. Treba naglasiti da nema opravdanja za zločine koje su pripadnici tog pokreta počinili za vrijeme, a posebno poslije Drugog svjetskog rata. S druge strane, nema nikakvog razloga da se išta pozitivno kaže o NDH jer ona nije realizirala hrvatsku neovisnost, njena je vlada prodala hrvatski teritorij, a nije proganjala samo manjine u Hrvatskoj, nego i Hrvate, od prvoga dana. Ništa tu nije bilo pozitivno.

NACIONAL: A sada još i predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani govori o talijanskoj Dalmaciji i talijanskoj Istri…

Ono što je Antonio Tajani rekao na tom skupu je nedopustivo. To je bio komemorativni skup na kojem su se okupili nostalgičari jednog davno propalog režima i kada se njima uputi takva poruka, ona ima posve konkretno značenje. Da je Tajani to rekao na nekom znanstvenom ili stručnom skupu, da je postojala i talijanska Istra i talijanska Dalmacija, moglo bi se to shvatiti i kao govor o talijanskoj manjini i još više kulturi u Istri i Dalmaciji. Ali kada političar visokog ranga uzvikne “Živjela talijanska Istra i talijanska Dalmacija!” nema dvojbe oko karaktera te poruke, ma što Tajani poslije o tome govorio.

NACIONAL: Spomenuli ste talijansku manjinu; kakav je tretman manjina u novom kurikulumu?

Hrvatska povijest je i poprište etničkih sukoba na hrvatskom povijesnom prostoru, gdje su Hrvati bili izloženi teroru i progonu od većih naroda koji su tu vladali ili okupirali taj prostor. Uslijedio je i odgovor Hrvata prema pripadnicima manjina pa su tako stradali Nijemci kojih danas ima vrlo malo u Hrvatskoj, Talijani kojih više nema u Dalmaciji, a na kraju i neki Srbi. Ne može se reći da je u slučaju drastičnog smanjivanja broja Talijana i Srba to isključivo ili čak primarno posljedica odmazde ili progona. Židovi i Romi nisu sudjelovali ni u kakvoj agresiji na Hrvatsku pa su bili gotovo istrijebljeni. Zato je u našem obrazovnom sustavu jako važno govoriti o Holokaustu, ali i o ljudskim stradanjima uopće.

NACIONAL: Što je sporno u novom kurikulumu? Je li riječ o pokušaju izjednačavanja režima u NDH s režimom poslijeratne Jugoslavije?

Iz naziva samih tematskih cjelina i iz ishoda učenja u ovom novom prijedlogu kurikuluma, može se zaključiti da postoji tendencija izjednačavanja svih totalitarnih režima, što nije prihvatljivo. Zašto? Zato što su totalitarni režimi po svom karakteru različiti, postavljaju različite ciljeve, imaju različite vrijednosti i politike. Postoje među njima i sličnosti kao što su kontrola nad životom pojedinca, oduzimanje osobnih sloboda, fizičke likvidacije, teror. Naravno, jedan i drugi sustav vršili su i masovne zločine, ali nisu svi totalitarizmi i u svako doba isti. Čak i talijanski fašizam i njemački nacizam nisu bili isti. Razlikovali su se.

‘Sukob Radovana Fuchsa i ministrice Blaženke Divjak zapravo je kontinuitet sukoba između Ekspertne radne skupine i Ministarstva znanosti i obrazovanja jer bi oba tijela trebala surađivati na istom poslu’

NACIONAL: Prepoznajete li u osporavanju novoga kurikuluma iz povijesti i elemente sukoba između Radovana Fuchsa kao premijerova posebnog savjetnika i ministrice Blaženke Divjak, u čijoj je pozadini premijerov koalicijski partner HNS?

To ne treba posebno prepoznavati jer smo se osvjedočili da je to jednostavno činjenica. Kada smo osmišljavali Strategiju znanosti i tehnologije, predvidjeli smo i posebno stručno povjerenstvo za provođenje strategije. Nekada sam to povjerenstvo vodio ja, a danas je na njegovu čelu premijer Andrej Plenković. Smisao tog povjerenstva bila je suradnja s ministarstvom i pomaganje u ostvarenju strategije, jer je to toliko sveobuhvatan posao da nadmašuje kapacitete ministarstva znanosti i obrazovanja koje za tako nešto ne posjeduje dovoljne ljudske resurse. To povjerenstvo trebalo je biti neka vrsta pomoći ministarstvu. Predvidjeli smo da proces kurikularne reforme vodi ekspertna radna skupina u suradnji s ministarstvom. Sustav je bio dobro zamišljen, ali od početka, još u vrijeme vlade Zorana Milanovića, pokazalo se da postoji animozitet između ministarstva i posebnog stručnog povjerenstva, a onda i ekspertne radne skupine. Ministri su u povjerenstvu i ERS-u vidjeli konkurenciju, paralelni sustav, a nisu prepoznali da su im oni trebali biti pomoć. Danas je riječ samo o kurikularnoj reformi, a ona je samo jedan od 33 cilja Strategije i mali dio ogromnog posla koji treba napraviti na poboljšavanju obrazovanja.

NACIONAL: Koji su to ostali ciljevi?

Strategija se bavi čitavim sustavom, od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do cjeloživotnog obrazovanja. Nekoliko ciljeva odnosi se na osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, nekoliko na visokoškolsko, nekoliko na obrazovanje odraslih i na znanost. Taj je dokument i dalje na snazi, djelomično se provodi jer se neke stvari događaju po inerciji, ali se mnogi ciljevi iz te Strategije ne ostvaruju.

NACIONAL: Po čemu je u tome specifičan sukob Radovana Fuchsa i ministrice Divjak?

Taj sukob zapravo je kontinuitet sukoba između Ekspertne radne skupine i Ministarstva znanosti i obrazovanja još od vremena Borisa Jokića. Riječ je o dvama tijelima koja bi trebala surađivati na istom poslu, a pokazuje se da zbog razlike u karakterima to ide teško.

NACIONAL: Tko će u toj bitki pobijediti: Radovan Fuchs kao produžena ruka premijera i HDZ-a ili Blaženka Divjak kao predstavnica HNS-a, HDZ-ova koalicijskog partnera?

Smiješno je da unutar jedne vlade jedna strana treba proglasiti pobjedu, ali mislim da ministrica Divjak može biti zadovoljna jer su do sada doneseni svi kurikulumi osim povijesti, a ima i malo natezanja oko kurikuluma hrvatskog zbog lektire. U području STEM-a nije bilo prijepora jer to nije bilo politički interesantno kao hrvatski jezik ili povijest.

NACIONAL: Postoji li razlika u vašoj percepciji socijalističkog sustava u razdoblju kada se provodio i danas?

Mislim da ne postoji neka bitna razlika. I to je razdoblje, kao i svako povijesno razdoblje, imalo svojih dobrih i loših strana. Treba imati na umu da i u tom razdoblju, koje je trajalo 45 godina, situacija nije uvijek bila ista, stvari su se mijenjale. Situacija u političkom i ekonomskom pogledu bila je puno gora na početku tog razdoblja, a s vremenom, kroz uspone i padove, ona se popravljala. Ono što u tom sustavu nije bilo dobro bili su različiti oblici represije, suzbijanje bilo kakvih sloboda izražavanja i progon političkih neistomišljenika.

NACIONAL: Što smatrate dobrim?

Ne može se zaboraviti da je to bilo i doba najbrže industrijske modernizacije Hrvatske, opismenjavanja, vrijeme kada su u Hrvatskoj zabilježene najveće stope gospodarskog rasta. BDP je rastao brže nego ikada prije i poslije. Tada smo imali i međunarodno relevantna poduzeća. Koristile su se dobre veze Jugoslavije sa zemljama u razvoju preko Pokreta nesvrstanih i veza sa socijalističkim zemljama, u velikoj mjeri otvarala su se ta tržišta jugoslavenskim firmama, među kojima su dominantne bile hrvatske firme. Ta tržišta su nestala, što iz objektivnih razloga, što našom nebrigom i nerazumnim prijezirom prema tim nerazvijenim zemljama. Vjerovalo se da mi možemo jednako tako biti konkurentni na zapadu kao što smo bili u Africi i Aziji.

Kategorije: Hrvaška

Island: Pogledajte snimku erupcije lave u blizini gradića Grindavíka

Pon, 08/08/2022 - 10:49

Snimke erupcije vulkana na Islandu uvijek iznova zadive svjetsku javnost, dok brojni zaljubljenici u prirodu i snimatelji često dolaze na obližnje lokacije kako bi ovjekovječili ovakve trenutke.

Vlasti Islanda koji puta moraju intervenirati, jer se ljudi znaju previše približiti tekućoj lavi, koja osim stvaranja velike topline ispušta i otrovne plinove.

Vulkan u dolini blizu planine Fagradalsfjall je počeo eruptirati prošli tjedan.

Mediji ističu da se ova nenaseljena dolina nalazi u blizini Međunarodne zračne luke Keflavik. Vulkan se nalazi oko 32 kilometra zapadno od Reykjavika.

Znanstvenici i stručnjaci su već ranije najavili mogućnost erupcije, jer je na ovom području zabilježena učestala seizmička aktivnost.

Kategorije: Hrvaška

Još dva broda s hranom napustila Ukrajinu

Pon, 08/08/2022 - 10:48

Još dva broda, jedan s kukuruzom, a drugi sa sojom, napustila su ukrajinske luke u ponedjeljak, objavilo je tursko ministarstvo obrane. 

Time je broj brodova koji su napustili Ukrajinu, nakon objave ruske deblokade luka, narastao na deset.

Ujedinjeni narodi i Turska posredovali su u postizanju dogovora između Kijeva i Moskve o omogućavanju izvoza, a prvi brod krenuo je prošli tjedan. Međunarodna zajednica strahuje da bi ruski napad na Ukrajinu i posljedični prekid izvoza žitarica mogli dovesti do nestašica hrane, pa i gladi diljem svijeta.

Brod Sacura otplovio je prema Italiji iz Južnija, lučkog grada na području Odese, s 11 tisuća tona soje. Arizona, koja je isplovila iz obližnjeg Čornomorska prevozi oko 48 tisuća tona kukuruza u turski Iskenderun.

Četiri broda koji su napustili Ukrajinu u nedjelju trebali bi pristati u Istanbul u ponedjeljak navečer, objavilo je tursko ministarstvo. Pregledat će ih se dan kasnije.

Prije no što je Rusija napala Ukrajinu, na dvije države odnosila se gotovo trećina svjetskog izvoza žitarica.

Nastavak izvoza nadgleda zajednički koordinacijski centar u Istanbulu u kojem sjede Rusi, Ukrajinci, Turci i pripadnici UN-a.

Kategorije: Hrvaška

U Crikvenici izbio požar, vatra gorjela u blizini kuća

Pon, 08/08/2022 - 10:45

Lokaliziran je požar koji je noćas izbio u Crikvenici. Vatra je zahvatila borovu šumu, a u jednom trenutku je zaprijetila i kućama u predjelu Sopaljske.

Vatrogasci su oko 2:30 dobili dojavu da je izbio požar na izlazu iz Crikvenice. Na tren su izašli pripadnici JVP-a Crikvenica, ali i okolne postrojbe.

Nešto prije 7 sati je požar lokaliziran, a trenutno se vrši dogašivanje i nema opasnosti od ponovnog širenja vatre.

Uzrok požara nije poznat, prenosi Index.

Kategorije: Hrvaška

Levčenko: “Erdogan je došao Putinu, ruskim građanima u Turskoj svi se raduju, neka što više potroše”

Pon, 08/08/2022 - 10:41

Oleksandr Levčenko, bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj, u ponedjeljak je za nacional.hr komentirao ulogu Turske u napadu Rusije na Ukrajinu i njihove partikularne interese.

“Turski predsjednik Erdogan došao je u posjet ruskom predsjedniku Putinu, koji je osobno naredio vojni napad na Ukrajinu, uništenje cijelih ukrajinskih gradova bezočnim bombardiranjem infrastrukture i stambenih kvartova. Već je krenuo proces međunarodnog priznanja Ruske Federacije, zemlje koja je sponzor terorizma, a šef turske države došao je dogovarati poslovnu suradnju na desetke milijarde dolara što ponižava i nanosi nepopravljivu štetu europskoj zajedničkoj politici sankcija, koja je instrument vojnog nedjelovanja. Ankara se nije priključila sankcijama EU-a i koristi poteškoće  ruskog biznisa koji je morao napustiti glavne europske gradove, da bi dala kompenzaciju na račun korištenja turskih kapaciteta. U vrijeme kad Europa trpi posljedice ruskih sankcija, razumjevši da treba raditi pritisak na Kremlj da bi se ovaj ipak odrekao politike otvorene agresije, Turska je naopako odlučila masno zarađivati na pojačanoj biznis komunikaciji sa zemljom koja krši postojeći sistem međunarodnih odnosa, uništavajući pritom zemlju UN-a i niza međunarodnih organizacija.

Svi respektabilni europski političari klone se komunikacije sa šefom zemlje koja je u svoj zadatak stavila renoviranja Sovjetskog Saveza, što znači uništenje postojeće državnosti za 14 neovisnih zemalja, a predsjednik Turske dolazi u Soči na razgovore s Putinom kao da se ništa opasno za svijet ne dešava. Turska želi zaraditi ogromna sredstva, koristeći davnu izreku da novac ne miriše. Ali ipak ruski novac miriše na krv ukrajinskog naroda i to službena Ankara dobro zna, ali politički egoizam i potpuno odsustvo biznis-higijene samo umanjuje šanse da se Moskva prinudi vratiti na načela normalnog ponašanja.

Turska je postala sjedištem  ruskog biznisa koji je premjestio kapitale iz Europe i Sjeverne Amerike u Istanbul. Ruski građani u Turskoj ne osjećaju krivnju u podršci Kremlja u realizaciji politike hegemonije u odnosu na svoje susjede. Njima se svi raduju i traže da oni što više tu potroše. A Rusi su zadovoljni takvim radosnim prijemom. Znači, nisu oni nacija izopćenika koja stvara opasnost za europsku sigurnost, oni su kao i svi obični potrošači usluga, što i dobro naplaćuju. U Turskoj se dobro vidi kome je rat, a kome je brat.

U toku razgovora predsjednika Turske i Ruske Federacije, Ankara je prihvatila plaćanje za ruski plin u rubljama. Putin je pohvalio Erdogana za dosljednu prijateljsku poziciju koja omogućava preko Crnog mora slanje za Anadolijski poluotok dogovorene količine ruskih energenata. Kremlj daje signal da, ako se svaka europska zemlja bude ponašala kao Turska, neće imati problema u snabdjeveniju plinom. Ne znamo točno da li su bili finalizirani dogovori Ankare i Moskve što se tiče izgradnje nuklearke u Turskoj, jedne od najvećih na svijetu. Preliminarno je poznato da je Rusija spremna investirati u ovaj projekat do četrdeset milijardi dolara. Za izgradnju nuklearke u Mađarskoj Rusija je investirala 9,6 milijardi dolara, čime je pridobila vladu Viktora Orbana na svoju stranu. Preko ovog biznis projekta i stavljanja Budimpešte na rusku plinsku i naftnu iglu, Moskva je dobila potpuno svog lobista u EU. Sada izgleda da je došlo do kupovanja sklonosti Turske, kao važnog člana NATO-a i utjecajnog igrača na Bliskom Istoku i regiji Kavkaza.

Ankara je već i zaboravila kako je Rusija tokom najdužeg rata u svojoj povijesti – Kavkaskog (1817.-1864.) – sistemski uništavala muslimansko stanovništvo sjevernog Kavkaza, koje iz svih snaga branilo svoju neovisnost. Ruski agresor tada nije mogao pokoriti narode sjevernog Kavkaza vojno, stoga je često koristio taktiku blokade i punog izgladnjivanja, što je i sada slučaj. Deseci tisuća žena, djece, starih i nemoćnih umiralo je od nestašice hrane. Ali opet sistemsko izgladnjivanje i masovna ubojstva nisu davali željenog efekta. Muškarci su iz svih snaga branili svoje najmilije da ne budu ruskim robovima. Ali, odnos snaga katastrofalno nije bio na strani lokalnog stanovništva. Tako da su cijeli narodi sjevernog Kavkaza morali napustiti svoju domovinu i potražiti spas u Turskoj. Čak je ruski pjesnik Aleksandar Puškin u svojem dnevniku napisao da “mi smo spalili većinu naselja domaćeg stanovništva, većina lokalnih plemena potpuno uništena. Možda prelazak domaćih ljudi u pravoslavnu vjeru će ih spasiti. Ali to zvuči nevjerojatno”. Tako su narodi sjevernog Kavkaza jednostavno morali otići  i potražiti spas u Turskoj. Najviše je otišlo Čerkeza. Na Kavkazu ih je sada ostalo samo 50 tisuća, a u Turskoj – jedan milijun. Više puta u sadašnje vrijeme regija sjevernog Kavkaza, koje u sastavu Ruske Federacije, postavlja službeno pitanje o priznanju genocida Čerkeskog naroda, ali nikada nisu dobili odgovor. Soči – kamo je došao Erdogan na razgovor s Putinom – također je rodno mjesto Čerkeza. Samo ovdje su svi bili ubijeni. Kad je Putin organizirao zimske Olimpijske igre u Sočiju 2014. godine, svjetska dijaspora Čerkeza tražila je premještanje ovog sportskog događaja u drugo mjesto, zbog sjećanja na tisuće ubijenih sunarodnjaka baš na ovom mjestu, gdje su ranije živjeli mnogo stotina godina, točnije oduvijek.

Kad je ruski ministar vanjskih poslova Lavrov nedavno bio u afričkoj turneji, rekao je da Rusija nikad nije bila kolonizatorom kao Francuska i Britanija. Naravno da je lagao. U vrijeme ruske kolonizacije Sibira krvavo su uništavali domaći narode. Kad je Moskva prije toga kolonizirala  regiju rijeke Volge sredinom 16. stoljeća, tamo je ubila stotine tisuća domaćih Tatara. Od tada su Moskovljani, koji od 18. stoljeća sebe počinju zvati Rusima, dobili nadimak kasape.

Tako da je baš u Soči došao Erdogan na razgovore s Putinom i dao prijedlog za pregovore Kijeva i Moskve. Kremlju sada kao kisik treba pauza u ratu, da bi sakupio snage za sljedeće ubojstva. Nema Rusija snage da odjednom uništi Ukrajince kao Čerkeze. Zato i traži pregovore preko Orbana, Šrjodera i sada Erdogana. Ankara kaže da je Turska posrednik, ali poslije ovih srdačnih zagrljaja s Putinom Ukrajina mora razmisliti zašto je na nogometnoj utakmici u Istanbulu, kad je Dinamo Kijev došao u vodstvo, čitav stadion stao skandirati “Putin, Putin”. Da li slučajno u razumijevanju domaće publike moskovski kasap ukrajinskog naroda može stati u obranu turskih interesa?”, napisao je Levčenko.

Kategorije: Hrvaška

Zabavno češko natjecanje u skokovima u vodu privuklo brojnu publiku

Pon, 08/08/2022 - 10:34

U češkom mjestu Hřiměždice je nedavno održano vrlo dobro posjećeno natjecanje u skokovima u vodu.

Ovo mjesto leži na obali akumulacije Slapy, a granice urbanog naselja su određene tokom rijeke Vltave. Za potrebe natjecanja na jezeru su na skelama postavljene visoke platforme za izvođenje akrobatskih skokova. Sportaši su se natjecali u pojedinačnim, ali i grupnim disciplinama.

Događanje je okupilo brojnu publiku, mnogi su promatrali skokove plutajući na vodenim madracima na napuhavanje.

Glazba i nadahnuti voditelj su dodatno utjecali na stvaranje dobre atmosfere među posjetiteljima i natjecateljima.

Kategorije: Hrvaška

MIRAN KURSPAHIĆ 2020.: ‘Suživot s Romima najveći je izazov s kojim se Međimurci suočavaju’

Pon, 08/08/2022 - 10:30
Objavljeno u Nacionalu br. 1170, 27. rujan 2020. Predstava ‘Normalan život’ Mirana Kurspahića premijerno će biti izvedena 29. listopada u Čakovcu, a inspirirana je prošlogodišnjim prosvjedima u tom gradu, nastoji objektivno sagledati probleme u odnosima s Romima te nudi rješenja

U Centru za kulturu Čakovec 29. listopada premijerno će biti izvedena predstava „Normalan život“ u izvedbi Kazališne družine Pinklec i režiji Mirana Kurspahića. Predstava je inspirirana prošlogodišnjim skupom ispred Centra za kulturu Čakovec koji je kompleksnost situacije stanovnika Međimurja, domicilnog i romskog, ostatku Hrvatske učinio vidljivom. Iz perspektive onoga koji u tu situaciju dolazi izvana, redatelj Miran Kurspahić i dramaturginja Rona Žulj kroz proces stvaranja predstave su s glumcima istražili najrazličitije aspekte „romskog problema“.

Miran Kurspahić je 41-godišnji zagrebački kazališni redatelj i glumac koji je još od Akademije dramske umjetnosti bio sklon kritičkom propitivanju situacije u hrvatskom društvu. S kolegama s klase Oliverom Frljićem i Sašom Božićem, danas vrsnim redateljima, usprotivio se načinu studiranja režije na Akademiji i profesorima koji nisu bili dovoljno fleksibilni prema idejama. Uvijek se u svojim predstavama bavio aktualnim društvenim problemima, a iako ih je godinama postavljao u Teatru ITD, Kurspahićeve predstave skinute su prošle godine s tog repertoara pa je bio prisiljen osnovati vlastito kazalište Rebel s kojim uskoro počinje pripremati predstavu o Kriznom stožeru.

NACIONAL: U Centru za kulturu Čakovec održat će se 29. listopada premijera predstave „Normalan život“ Kazališne družine Pinklec, u vašoj režiji. O čemu se radi?

Prije godinu dana Romano Bogdan, osnivač Pinkleca, pozvao me da sudjelujem u tom projektu. Projekt je dio međunarodne kulturne inicijative za mlade ConnectUp – The Life of the Others, u sklopu koje radimo predstavu o jednom izazovu s kojim se Međimurci suočavaju, a to su Romi, odnosno suživot s Romima. Ta tema me intrigira jer je zapaljiva, zanimljiva, a na kulturnjačkoj sceni uglavnom svi „na prvu“ na te stvari gledaju kroz politički korektnu prizmu iz koje je sve crno-bijelo. Situacija tamo sve je samo ne takva pa me to jako zainteresiralo. Taman kad smo dogovorili suradnju, dogodio se prosvjed Želim normalan život u Čakovcu, kojim se željelo upozoriti na sve s čime se ti ljudi suočavaju.

NACIONAL: Kako je predstava inspirirana tim prosvjedom, što će prikazati?

Namijenili smo predstavu srednjoškolskom uzrastu. Zanimljiva je ta „generacija Z“ jer kad se o njoj razmišlja, onda treba uzeti u obzir za nju amblematske filmove poput „Igara gladi“ ili „Labirinta“, tu neku distopijsku budućnost s elementima neo-pastorale. Starija generacija je kao sve uništila, a ova moja srednja nije ništa za njih napravila, tako da je na njima da sami pokušaju nešto promijeniti. Oni sebe vide kao one koji će sve vratiti u balans, vratiti se prirodi. Predstava je kombinacija teške teme, ali i zabavnog formata, svojevrsni game-show, kao spoj nekadašnje „Kviskoteke“ i „Igara bez granica“. Zamišljena je kao emisija uživo u kojoj sama publika, podijeljena u dva tima, sudjeluje u nizu igara – od kvizova znanja do igara spretnosti i vještina. Igre su osmišljene tako da u pitanje dovode niz predrasuda i odabir linije manjeg otpora. Tu sad dolazimo i do „romske problematike“ jer je kroz svaku igru provučen jedan od problema – od stereotipa i predrasuda do društvenog, političkog, obrazovnog, zdravstvenog, financijskog i socijalnog aspekta date tematike.

NACIONAL: Rekli ste da većina taj problem promatra kroz „politički korektnu prizmu“, kako vi gledate na „romsku problematiku“?

Naš pristup je pokušaj pokrivanja teme iz nekoliko različitih rakursa. Pozicija nam je zahvalno-nezahvalna, dramaturginja Rona Žulj i ja ipak dolazimo izvana, iz Zagreba, gdje romska problematika gotovo da i ne postoji jer je to veliki grad i Romi su tu na takvoj margini da ne predstavljaju problem, susrest ćete ih eventualno ako „zalutate“ u naselje Kozari bok. Oni su rubno vidljivi. U Međimurju je, međutim, potpuno drugačija priča. To sam primijetio i prije osam godina kad sam prvi put radio s Pinklecima, a sad je situacija višestruko pogoršana. Razmišljao sam o tome je li dobro doći izvana i raditi predstavu o Romima, ali shvatio sam ipak jest, čak i poželjno, jer ipak imamo objektivniji pristup i nismo toliko emotivno involvirani.

‘Najveći je problem u tome što se ništa ne rješava. Perpetuira se potvrda predrasuda jednih i drugih i sve se vrti u začaranom krugu, a najodgovornija je, svakako, izvršna vlast’

NACIONAL: Kako ste razmišljali o Romima i njihovu položaju u Hrvatskoj prije nego što ste počeli raditi predstavu?

Već sam godinu dana u istraživanju teme, volim biti informiran i spreman za projekt. Temeljna priprava za predstavu u Čakovcu – u sklopu koje smo puno razgovarali i s policijom, socijalnom službom, volonterima, aktivistima, Romima, obišli romsko naselje, upoznali neke, nažalost malobrojne, ali svijetle primjere obrazovanih Roma – trajala je mjesec dana. Mogu reći da sam upotpunio vlastitu sliku o njima, što znači da se ona nije bitno promijenila. Mislim da znam kako uglavnom razmišlja neki zagrebački krug kad se čuju „vijesti sa sjevera“ – to je vjerojatno i neka ostavština Franje Tuđmana koji je Međimurje gotovo pa ostavio Mađarskoj, dakle potpuno ga je marginalizirao, pa se uglavnom izvještava samo o nekim incidentima. Budući da dolazim s kulturnjačke scene, mogu reći kako ona diše. Uvjetovani politički korektnom agendom, uglavnom smatraju da „gore“ vlada rasizam, da su Međimurci rasisti prema Romima i da se Romima krše ljudska prava i sputava se njihova tradicija.

NACIONAL: Dijelite li njihovo mišljenje?

Ne dijelim, ipak sam stjecajem okolnosti informiraniji. Shvatio sam da je to dublji problem s puno nijansi. Ono što sam dijagnosticirao tijekom rada na predstavi jest da je tu riječ o ozbiljnom problemu koji je puno veći nego što bi prosječni hrvatski građanin mogao zamisliti. Riječ je o problemu koji u Međimurju postoji jako dugo, desetljećima, i približava se kulminaciji. Mislim da nas jedan ozbiljniji incident – s jedne ili druge strane – dijeli od eskalacije nasilja.

NACIONAL: Prosvjed, dakle, nije puno pomogao?

Nije. Pokrenuo ga je Tin Hrgović koji je – baš poput naše ciljane publike – tada bio maturant, a danas je student prava te je, naravno, odmah ušao na Škorinu listu „Imovinskog pokreta“ i osvojio čak pozamašan broj preferencijalnih glasova na prošlim izborima. Iza njega zapravo stoje lokalne braniteljske udruge koje su skup organizirale iz svojih specifičnih interesa. Sam prosvjed je, međutim, okupio niz „normalnih“ građana, koji ne pripadaju tom miljeu i zasigurno nemaju desnu agendu. Prosvjed nije privukao adekvatnu pozornost toj problematici, a u međuvremenu se dogodila i pandemija pa je sve nekako palo u drugi plan. Međutim, taj problem nije nestao, štoviše, on raste. Moj je dojam da se u Međimurju doista ne radi o rasizmu, tu boja kože ne igra ulogu. Tu se radi o kulturološkom sukobu, srazu svjetova, sustava vrijednosti. Ondje Romi čine znatan dio stanovništva, a udio Roma osnovnoškolaca u županiji je oko 16 posto. Svako treće dijete koje se rađa u Međimurju, romske je nacionalnosti.

NACIONAL: Što je najveći problem?

To što se problem ignorira i ne rješava adekvatno. Tih dvanaestak naselja od Varaždina do Čakovca izgrađeno je ilegalno na državnoj zemlji, nemaju građevinske dozvole, infrastrukturu, legaliziranu i sprovedenu struju i kanalizaciju. Kuršanec, recimo, ima izgrađen kulturni centar s vrtićem i igralištem, ali je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ono što se događa jest perpetuirana potvrda predrasuda jednih i drugih i sve se vrti u začaranom krugu. Nije da lokalna zajednica ne želi ili ne radi na tome da promijeni situaciju, ali najodgovornija za ovo svakako je hrvatska izvršna vlast. Riječ je o sistemskom nerješavanju problema.

NACIONAL: Ali kako ga riješiti? Može li se, kao što je to u Zagrebu napravljeno, „preseliti“ romske stanovnike iz njihovih naselja u stambene zgrade?

Za početak, problemu se treba planski i organizirano pristupiti. Sustav je zakazao prvenstveno zato što jako puno progledava kroz prste i trpa stvari pod tepih. Problem se ignorira, status quo se održava već 30 godina, a broj romske populacije raste i samim time problem postaje veći. S druge strane, ignorira se problem marginalizacije i getoizacije Roma i pokušava se pokrpati socijalnim davanjima. To nije bio slučaj i u Jugoslaviji, već su se ta davanja najviše povećala nakon osamostaljenja Hrvatske u 90-ima, a pogotovo tijekom Sanaderove vlade dok je resorna ministrica bila Jadranka Kosor. Integracija romske populacije i dobar tretman predškolskog odgoja nisu adekvatno provedeni. Pohađanje predškolskog programa je ključno jer velika većina Roma ne govori dobro ni vlastiti bajaški jezik, a kamoli hrvatski. Kako se onda može očekivati da ta djeca, kada krenu u hrvatske škole, uspješno prate nastavu na hrvatskom jeziku koji ne razumiju? Podaci su, kad je školstvo u pitanju, katastrofalni. Četverogodišnju strukovnu školu u primjeru generacije otprije 12 godina, od 300-tinjak upisanih Roma završilo je njih četvero, a trogodišnju njih 20-ak. Problem se ne rješava sustavno, već stihijski, često vođeno individualnim entuzijazmom ili nekim obligatnim europskim projektima, akcijama koje traju nekoliko tjedana ili mjeseci i ne naprave značajan pomak.

NACIONAL: Što će predstava donijeti, je li cilj naučiti o romskoj kulturi?

Naravno da nisam naivan da mislim da će jedna predstava bilo što promijeniti, ali ono što bih želio jest postaviti prava pitanja i učiniti tu temu vidljivom. Izvršna vlast u Zagrebu prava je adresa za što brže rješavanje tog pitanja. Predstava će odapinjati strelice prema vlasti i načinu na koji se već desetljećima taj problem stavlja pod tepih. Iz toga ne izuzimam ni romsku zajednicu koja ima svog predstavnika u Saboru – Veljka Kajtazija – koji ne radi za njih već se bavi partikularnim interesima. On čak nije ni adekvatan predstavnik većinskog romskog stanovništva u Međimurju, jer pripada drugoj skupini Roma čiji jezik oni ne razumiju. Iako pripadaju Bajašima, njima se nameće druga, potpuno drugačija verzija romskog jezika. Uvjeren sam da se tako problem samo potencira i raste, baš kao i romska populacija. Zasigurno se neće riješiti „konačnim rješenjem“, ta vremena su, nadam se, završena, osim možda u Orbánovoj Mađarskoj. Segregacija također nije rješenje. Jedina šansa za budućnost i pravi suživot je višegodišnji ciljani projekt obrazovanja i edukacije, koji bi trebala pokrenuti Vlada i u kojem bi planski i sinergijski djelovali MUP, socijalne službe, ministarstva pravosuđa, obrazovanja, rada i, naravno, lokalne zajednice, poglavito romska.

NACIONAL: Kako gledate na većinsko stanovništvo koje odbija poslati svoju djecu u istu školu s romskom djecom?

Tu moramo razlikovati nijanse. Postoje škole u romskim naseljima u koje idu dominantno Romi. Međutim, sve se bazira na činjenici da oni ne poznaju dovoljno hrvatski jezik, a to je zato što nisu prošli adekvatan predškolski program da bi mogli učiti sve predmete na hrvatskom jeziku. Za početak, ako ne poznaju jezik, trebali bi hrvatski učiti kao strani jezik. To je pravi pristup da bi jedna generacija koja je odrasla bez tog znanja, mogla funkcionirati u obrazovnom sustavu. Idealna bi situacija bila da je predškolski odgoj obavezan barem dvije godine, tijekom kojih bi mali Romi svladali komunikaciju na hrvatskom jeziku.

NACIONAL: Želite li reći da dajete za pravo roditeljima koji ne žele da im djeca budu u istom razredu s romskom?

To je sad nešto drugo. Razumijem roditelje čija djeca idu u škole u kojima je većinska populacija romska, a takve škole u Međimurju postoje. Oni ne žele da im dijete stagnira jer se najprije svladavaju osnove hrvatskog jezika i pisma pa ne može pratiti nastavu, pa ga onda roditelji voze u 10, 20 kilometara udaljene škole. Naravno da to nije rješenje jer to samo produbljuje getoizaciju i segregaciju, a nikamo ne vodi. Međutim, za roditelje koji u školama s većinskim hrvatskim učenicima ne žele Rome na nastavi, već nemam razumijevanja. Problem neće nestati, on samo raste. Projekcije su da će kroz nekoliko godina u Međimurju romsko stanovništvo činiti trećinu ukupne populacije. Pitanje je kakve sugrađane želimo. Tko god je normalan ne može biti rasist kad u vrtiću upozna romsku djecu. Savršeno su divna, kao i sva druga djeca. Ali onda izađeš iz tog vrtića i odeš u romsko naselje, vidiš djecu od 12 do 14 godina i u njihovu pogledu vidiš prazninu. Nisu Romi inferiorni na bilo koji način, posebno ne zbog boje kože, nego se s njima ne radi, ne pomaže im se adekvatno. Cijeli sustav ih koči, a najviše ih koči samo naselje u kojem žive. Mislim da je problem u tome što i najdobronamjerniji pojedinci koji žele pomoći, kreću iz pogrešne pretpostavke minimalnog, niskog praga očekivanja i izvjesne predrasude, podcjenjivanja kako su oni „jednostavno takvi“ i da je „za njih i to dobro“. Onima koji žele otići, koji žele nastaviti školovanje, užasno je teško. Nemaju podršku, a njima se najviše treba pomagati jer očito shvaćaju sve probleme života u takvim naseljima. Shvaćaju da nemaju šansu.

NACIONAL: Da, nemaju nekoga tko ih može pogurati.

Tako je. Djevojka s kojom smo pričali, 16-godišnjakinja čije prijateljice iz naselja već imaju po dvoje ili troje djece, odlučila je da iz romskog naselja ode u đački dom. To je bio jedini način da nešto napravi i pruži si priliku da završi srednju medicinsku školu. Sama je odlučila povući taj potez i za njega je dobila podršku svojih roditelja, koji nemaju tu vrstu obrazovanja. Ali, nažalost, nisu svi roditelji takvi, rijetki na to pristanu. Dakle, i tim naseljima, jednako kao državi, odgovara održavanje statusa quo. „Kvaka 22“ u tome je što objema stranama odgovara guranje problema pod tepih.

NACIONAL: Nakon ove predstave sa svojom umjetničkom organizacijom Rebel počet ćete raditi novu, a zvat će se „Krizni stožer“. Vjerujem da nije manjkalo inspiracije?

Odlučili smo iskoristiti ovu groznu situaciju vezanu najprije uz koronu pa onda i potres, da odemo korak dalje, u sferu fantastike. Rona Žulj i ja volimo se dominantno baviti sadržajem – jer za neku estetsku formu nemamo ni približno para – pa se uzdamo u svoju kreativnost. Krizni stožer pojavljivat će se u nadrealnim momentima.

‘Integracija Roma i dobar tretman predškolskog odgoja nisu adekvatno provedeni. Pohađanje predškolskog programa je ključno jer većina Roma ne govori hrvatski jezik’

NACIONAL: Kako gledate na Krizni stožer u Hrvatskoj i njegovu ulogu tijekom krize, posebno sad nakon odluka Ustavnog suda?

Neki ustavni suci dovode u pitanje ustavnost svih odluka, a posljednjih mjeseci Stožer se toliko puta kompromitirao da je povjerenje svakog iole inteligentnijeg građanina spustio na najniže grane. To je odvratno politikantstvo, to su nestručnost i nekoherentnost, a sve je počelo procesijom na Hvaru. Nakon toga slobodno nastavite niz, toliko je toga bilo. Te su odluke sve sumnjivije, a već se sad vidi koliko su oni u mnogim situacijama tapkali u mraku i napamet donosili zaključke i odluke – i to još uvijek rade. Zbog svega toga ne mogu Stožer smatrati ozbiljnim, pogotovo nakon što se saznalo da su svi članovi HDZ-a. Prigodno.

NACIONAL: Kad smo kod koronakrize, posebno su stradali kulturnjaci, a pogotovo nezavisna scena. Vi ste pokušavali pomoći nezavisnoj sceni, koliko ste u tome uspjeli? A kako ocjenjujete rad ministrice Nine Obuljen Koržinek po tom pitanju?

Nora Krstulović i ja, kao pomoć sa strane, na početku karantene detektirali smo da će nezavisna scena kao senzibilniji i ugroženiji faktor nastradati i da ne smijemo to dozvoliti jer ćemo zadnji doći na red za pomoć. To se i dogodilo. Ono s čim imam veliki problem jest stvaranje slike u medijima da je u kulturi „business as usual“, da kazališta rade, da nema problema. Apsolutno netočno! Šizio sam na te zaljubljene poglede kulturnjaka upućene ministrici kulture. A ogroman dio nezavisne scene ne radi. To je činjenica.

NACIONAL: Je li za to kriva ministrica Nina Obuljen Koržinek?

Ministrica se prema nama ponijela tako da smo morali vikati i derati se da bismo dobili bilo kakvu pomoć. Dobar dio ostalih djelatnosti nastavio je raditi, no što je s kulturom? Sve izvedbene umjetnosti su u problemu, zbog novonastale situacije i rigoroznih epidemioloških pravila ništa se ne događa. Kultura se mora održati jer ako neće, koja je svrha Ministarstva kulture? Mi nismo tu radi njih, oni su tu radi nas, zar ne? Mi plaćamo porez, mi proizvodimo kulturni sadržaj. Ministarstvo je tu da bude potpora, pomoć, logistika nama kulturnjacima. To u ovom trenutku nije.

NACIONAL: Mislite li da ministrica ne razumije dovoljno probleme?

Mislim da ona, pod krinkom straha i konsternacije oko korone, želi sprovesti svoj veliki projekt novog nacrta zakona o umjetnicima. On je užasno problematičan jer se traže registar podobnih umjetnika i ukidanje Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Traži se njihovo stavljanje direktno pod ingerenciju Ministarstva kulture pa će o statusu umjetnika odlučivati neki referent u Ministarstvu. Sve je maknuto iz okrilja struke i stavljeno pod okrilje politike, to je jako opasno. A kulturnjaci to ne vide jer gledaju od danas do sutra, neki čak ni to.

Kad smo kod ministrice kulture, zašto ona, primjerice, nije utjecala na preporuke Stožera da škole ne idu po kazalištima? To je direktan udar na kazališta, na kulturu. Kod nas se preporuke Stožera tretiraju kao zakon, bez obzira na to što nemaju legislativno utemeljenje. Ali to se očito ne tiče ministrice kulture. Pa nismo mi tu radi nje, da bismo joj osigurali plaću. Ona je tu za nas, ona mora omogućiti očuvanje kulture, mora se angažirati radi nas. Ne možemo svaki put organizirati demonstracije da bi ona radila svoj posao.

Kategorije: Hrvaška

Dustin Hoffman slavi 85. rođendan

Pon, 08/08/2022 - 10:00

Dustin Hoffman je rođen 8. kolovoza 1937. godine u Los Angelesu u židovskoj obitleji. Majka Lillian Gold bila je glumica i jazz-pijanistica, a otac Harry radio je kao rekviziter u filmskom studiju u kojem je točno na dan Dustinovog rođenja dobio otkaz. Pokrenuo je vlastiti posao, ali je ubrzo bankrotirao.

“Često smo večerali corn flakes”, prisjetio se Dustin koji je lik Willyja Lomana iz filma ‘Smrt trgovačkog putnika’ temeljio na očevom karakteru. Mladi Dustin bio je talentirani glazbenik i njegova majka, koja se ubrzo ostavila glumačkih aspiracija kako bi odgajala sinove, željela je da nastavi učiti svirati klavir. I to klasiku, ali on je volio jazz, upisao je taj smjer, ali i brzo otkrio da nije dovoljno dobar kao što je mislio. “Nisam bio talentiran za glazbu. Nisam imao sluha.”, priznao je popularni glumac.

Za razliku od dvije godine starijeg brata Ronalda, koji je danas uspješan odvjetnik, Hoffman nije bio dobar učenik. Srednju školu u Los Angelesu jedva je završio, a s obzirom na to da su mu ocjene bile loše, nije mogao upisati studij medicine. Umjesto toga, prijatelj mu je preporučio da upiše satove glume. “Tamo ne možeš pasti razred, kao da si na fizičkom, nitko ne dobija jedinicu”, prisjetio se riječi svog prijatelja. Upisao je glumu uprkos tome što su se mnogi protivili.

Ipak on nije odustajao od svog sna pa s dvojicom prijatelja odlazi u Hollywood kako bi okušao sreću. Kako bi imao novca da preživi, radio je kao konobar, ali i daktilograf pa je u minuti mogao natipkati do 90 riječi. Bio je zaposlen i kao asistent u psihijatrijskoj bolnici, prao je suđe, bio garderobijer u kazalištu, tijekom štrajka novina bio je kolporter, prodavao je igračke u robnoj kući… “Rano sam počeo dobijati takozvane karakterne uloge. A to je značilo: ili ste ružni, ili ste pripadnik etničke manjine, ili ste Židov.”

A onda je uslijedio film “Diplomac” koji mu je donio veliku popularnost.

Kategorije: Hrvaška

Kovačević: “Hrvatska vojska je u Oluji ubila 44 Srba, to je utvrđeno na sudu u Den Haagu”

Pon, 08/08/2022 - 09:59

Ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo pred Međunarodnim kaznenim sudom za počinjene ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Den Haagu Pero Kovačević bio je gost u programu N1 Televizije.

Govorio je o licitiranju brojem žrtava srpske nacionalne manjine u Oluji.

“2015. posredstvom MVP-a Njemačke zajedno s gospodinom Juratovićem bili smo kod Vučića i bilo je u pitanju procesuiranje ratnih zločina počinjenih u logorima u Srbiji. Vučić je tvrdio da je ubijeno 2000 Srba, a na sudu u Den Haagu utvrđeno je da su ubijena 44 pripadnika srpske nacionalne manjine od strane hrvatske vojske”, rekao je Kovačević.

Kovačević pojašnjava da je tužiteljstvo u Den Haagu tvrdilo da je u Oluji ubijeno oko 320 pripadnika srpske nacionalne manjine, ali da je dokazima utvrđeno i usuglašeno da je bila riječ o 44 ubojstva.

“DORH je procesuirao 22 ubojstva i kažnjena su 33 počinitelja. Jedan dio sudskih postupaka se i sad odvija. Vrijeme je da se stane s licitiranjem i vrijeme je da se javnosti kaže prava istina. Ako se netko time bavio, to je Međunarodni sud u Den Haagu”, govori.

Nejasno mu je, kaže, Kovačević, zašto Vlada ne reagira na poruke o ubijenim pripadnicima srpske nacionalne manjine u Oluji.

“To konačno treba skinuti s dnevnog reda i da se javnost u Hrvatskoj i Srbiji upozna sa službenim činjenicama i službenim podacima”, kazao je.

Kategorije: Hrvaška

Kasne radovi na na pruzi Dugo Selo-Križevci: Hrvatsku čeka 120 milijuna kuna penala

Pon, 08/08/2022 - 09:53

Hrvatska će iz proračuna morati isplatiti još najmanje 120 milijuna kuna za dovršetak pruge Dugo Selo – Križevci jer projekt neće biti dovršen u roku dogovorenom s Europskom komisijom, piše u ponedjeljak Jutarnji list.

Prema ugovoru o sufinanciranju, projekt modernizacije postojećeg i gradnje novog kolosijeka na pruzi trebao se završiti do kraja 2023. kako bi ugovorena sredstva bila u potpunosti isplaćena, ali to se sigurno neće dogoditi.

Sugovornici Jutarnjeg lista tvrde kako bi do tada trebalo biti završeno oko 90 posto radova, a cijeli bi se projekt trebalo završiti 2024. Ostvari li se taj scenarij, Hrvatska će preostalih oko 10 posto vrijednosti radova morati platiti iz vlastitog proračuna.

Ugovor s domaćim konzorcijem vrijedan je 1,2 milijarde kuna, a EK radove sufinancira s 85 posto novca.

Do sada je obavljeno oko 70 posto radova.

Ugovor o gradnji ove dionice potpisan je još 2016., a sve je trebalo biti završeno 2020. Sada je rok pomaknut na 2024., što znači da će rekonstrukcija postojećeg i gradnja novog kolosijeka u dužini od 38,2 kilometra trajati čak osam godina. Tako će se završetak ove dionice podudariti sa završetkom radova na dionici pruge Križevci – Koprivnica, koji su počeli 2020., odnosno četiri godine nakon početka radova na pruzi Dugo Selo – Križevci.

Prije nekoliko dana došlo je i do promjene unutar domaćeg konzorcija koji čine Zagreb Montaža, DIV i Dalekovod. Dogovoreno je da će sve radove koji su bili u nadležnosti DIV-a preuzeti Dalekovod te da DIV i Zagreb Montaža ostaju u konzorciju, ali neće imati utjecaja na proces radova. Do te promjene došlo je nakon što je Dalekovod završio predstečajni postupak, a većinski vlasnici kompanije postale su tvrtke Končar Elektroindustrija i Construction Line Limited s Malte čiji je vlasnik Josip Jurčević.

Kako na gradilištu treba obaviti još mnogo građevinskih radova, Dalekovod će za njih angažirati nove podizvođače jer sam ne obavlja te poslove. Naime, predstoje neki od najzahtjevnijih radova – gradnja novih kolodvora Križevci i Dugo Selo te nadvožnjaka kod Dugog Sela.

Kad jednog dana radovi završe, vlakovi će na toj dionici nizinske pruge prometovati brzinom od 160 km/h, a vrijeme putovanja skratit će se s 30 na 18 minuta, piše Jutarnji list.

Kategorije: Hrvaška

Alibegović: “Spajanje općina mogla bi biti nova prilika za uhljebljivanje”

Pon, 08/08/2022 - 09:41

Odluka Vlade da stimulira dobrovoljna spajanja jedinica lokalne samouprave mogla bi ostati mrtvo slovo na papiru, a dijelom čak i proizvesti negativne posljedice, poput novih uhljebljivanja, piše u ponedjeljak Večernji list.

Kako bi potaknula dobrovoljna spajanja, Vlada je odlučila to financijski stimulirati iz državnog proračuna, što su pozdravile i udruge gradova i općina. No iz analize, koju je objavio Ekonomski institut Zagreb, a potpisuje njihova znanstvena suradnica, bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović, dade se iščitati upozorenje kako bi ova odluka, zbog niza nedorečenosti i pitanja koja nisu rješavana godinama, mogla ostati mrtvo slovo na papiru, a dijelom čak i proizvesti negativne posljedice, poput novih ekonomski neutemeljenih zapošljavanja, jednom riječju uhljebljivanja.

Za stvarno i funkcionalno spajanje ovogodišnji je proračun osigurao 100 milijuna kuna, a Vladina odluka predviđa da će Ministarstvo financija u roku od 60 dana objaviti javni poziv na temelju kojega bi oni koji se odluče spojiti trebali ostvariti pomoć iz proračuna.

Međutim, Jurlina Alibegović podsjeća da o spajanju pojedinih općina odlučuju općinska vijeća, i to na temelju prethodno pribavljenog mišljenja građana i Skupštine županije na čijem se teritoriju nalaze općine koje se namjeravaju spojiti. Upozorava kako od kraja rujna na lokalnim razinama počinje razdoblje planiranja proračuna za iduću godinu, zbog čega općine i gradovi neće imati dovoljno vremena da provedu savjetovanje sa svojim građanima, čak ni da uopće otvore javnu raspravu o spajanju s drugim jedinicama. Stoga upozorava da postoji velika vjerojatnost da će planiranih 100 milijuna kuna ostati netaknuti i da će se rebalansom preliti u financiranje nekih drugih potreba.

Što se tiče funkcionalnog spajanja općina, koje podrazumijeva sklapanje sporazuma o zajedničkom obavljanju pojedinih poslova, podsjeća da se ono može provesti na dva načina – putem zajedničkog službenika ili putem čitavog zajedničkog upravnog odjela koji će obavljati poslove za obje općine. Općinama koje se na to odluče država će prvih godina financirati plaće i ostale troškove za najviše pet službenika.

“Može se očekivati da će općine/gradovi potencijalno zainteresirani za povezivanje osnivanjem zajedničkog upravnog odjela ili službe, zbog očekivanih financijskih pomoći, zaposliti upravo maksimalan broj službenika u zajedničkom upravnom odjelu ili službi, bez obzira na to ima li za to ekonomskih i drugih opravdanja”, upozorava Jurlina Alibegović, prenosi Večernji list.

Kategorije: Hrvaška

Britanski obavještajci o stanju u Ukrajini: Rusija vjerojatno koristi kontroverzne protupješačke mine

Pon, 08/08/2022 - 09:36
Vrlo je vjerojatno da Rusija postavlja protupješačke mine kako bi ograničila slobodu kretanja duž svojih obrambenih linija u Donjecku i Kramatorsku u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, navodi britansko Ministarstvo obrane.

Mine PFM-1 i PFM-1S, također poznate kao “leptir-mine”, mogu nanijeti velike gubitke vojsci i lokalnom civilnom stanovništvu.

Ministarstvo je napisalo da su mine PFM-1 kontroverzno i neselektivno oružje, navodeći da su u sovjetsko-afganistanskom ratu navodno osakatile brojnu djecu koja su pogrešno pretpostavile da se radi o igračkama.

Latest Defence Intelligence update on the situation in Ukraine – 8 August 2022

Find out more about the UK government's response: https://t.co/4z656hQiML

Kategorije: Hrvaška

Ukrajina: Neprijateljske jedinice više se ne mogu oduprijeti raketnom sustavu Himars

Pon, 08/08/2022 - 09:27
Ivan Fedorov, ukrajinski gradonačelnik Melitopolja u egzilu, oglasio se tijekom noći na Telegramu o situaciji u okupiranom gradu.

“Danas su raketnim sustavom Himars gađane privremeno raspoređene okupacijske snage na industrijskim lokacijama u raznim četvrtima Melitopolja. Prošlog tjedna okupatori su premjestili značajan dio protuzračne obrane iz Melitopolja u Herson”, napisao je Fedorov.

#HIMARS hit the positions of #Russian occupiers in #Melitopol, a total of 100 invaders were killed, reports the mayor of the city Ivan Fedorov. pic.twitter.com/befTGKdBp7

— NEXTA (@nexta_tv) August 8, 2022

“Večeras je učinkovito pokazano da se postojeće neprijateljske jedinice više ne mogu oduprijeti Himarsu. Oslabljeni sustav protuzračne obrane stvara nužne preduvjete za uspješnu protuofenzivu u smjeru Melitopolja”, dodao je, prenosi Index.

⚡Mayor: HIMARS inflict heavy casualties on Russian troops in Melitopol.

Melitopol Mayor Ivan Fedorov announced that Ukraine's forces used HIMARS missiles to hit Russian military positions at industrial sites throughout the city overnight on Aug. 8.

— The Kyiv Independent (@KyivIndependent) August 8, 2022

Kategorije: Hrvaška

Stanje nakon strašne nesreće: Ozlijeđeni Poljaci u zagrebačkim bolnicama su stabilno

Pon, 08/08/2022 - 09:21

Poljaci stradali u izlijetanju hodočasničkog autobusa na autocesti Varaždin – Zagreb, koji se nalaze u hrvatskim bolnicama, uglavnom su stabilno. Oni boljeg zdravstvenog stanja otpušteni su te prevezeni u Poljsku.

U tijeku je sastanak na kojem liječnici raspravljaju o stanju pacijenata. Prema posljednjim informacijama, ovdje se nalazi osmero ozlijeđenih te su svi bili stabilno.

Druga bolnica u kojoj su smješteni jest KBC Zagreb, tamo se nalazi njih pet, također su, prema posljednjim informacijama, svi stabilno i njihovo stanje ide na bolje. U KB-u Dubrava je šestero ozlijeđenih, također su svi stabilno, prenosi HRT.

Ozlijeđeni su se mobitelom čuli s rodbinom, a jednu pacijenticu u nedjelju je posjetila i unuka. Nije poznato kada će ti pacijenti krenuti u Poljsku, liječnici kažu da bi to moglo biti kroz nekoliko dana, ali i da ne mora.

Kategorije: Hrvaška

Dr. Šore o Matijaniću: “On je bio visoko imunokompromitiran, ofrlje su to ocijenili”

Pon, 08/08/2022 - 09:17

S medicinskim stanjem Vladimira Matijanića zadnjih par godina upoznat je dr. Petar Šore, specijalist reumatologije, interne medicine i sportske medicine, donosi u ponedjeljak Index. Tvrdi da je Matijanić bio itekako imunokompromitiran, što je suprotno onome što je prerano preminulom novinaru telefonski rekao liječnik Hitnog infektološkog prijema KBC-a Split.

“Ovo što doktor na snimci govori nema nikakvog smisla. To je li pacijent uzimao terapiju ne određuje je li on bio imunokompromitiran, već imunokompromitiranost određuju njegove dijagnoze, a za njih se liječnik na telefonu nije pretjerano interesirao. Vladimir je bio itekako imunokompromitiran i njegovo je stanje bilo ozbiljno. On je 99 posto imunokompromitiran zbog dijagnoze, tek 1 posto je imunokompromitiran zbog terapije”, poručuje dr. Šore.

Dodaje da je velika pogreška što nije prepoznat kao imunokompromitirani pacijent, ali i to što ga nisu na vrijeme primili u bolnicu.

“Vrlo bahato”

“Na telefonu ga je pitao koliko Dekortina uzima i od kada, a uopće ga nije zanimala njegova povijest bolesti – Vladimir je unatrag dvije godine zbog autoimunih bolesti bio hospitaliziran. Ofrlje su to ocijenili. Siguran sam da takvih slučajeva na dnevnoj bazi u splitskoj bolnici ima na stotine, samo nitko o tome ne vodi računa.

Vrlo bahat način pristupa problemu. Pa i od samog načina komunikacije prema pacijentu, kad ga pita je li cijepljen i onda kaže ‘e jebiga’. Ne ulazi u meritum stvari, ne interesira se za to što mu je netko pogrešno savjetovao da se ne cijepi. Banalizirana je njegova bolest. Vladimir je sam rekao ‘imam Sjogren, sarkoidozu i druge dvije bolesti’, pacijent je izričito rekao da je imunokompromitiran na bazi dijagnoze, ne na bazi terapije”, poručio je reumatolog.

Dekortin, koji je Vladimir pio tek drugi dan, kad se najgore dogodilo, je kortikosteroid. Kad je hitna pomoć prvi put došla, Andrea Topić, kaže, upitala ih je “može li mu biti loše od Dekortina, kortikosteroida”, na što su rekli da ne može, da mu nije loše od toga i dali su mu injekciju, lijek koji je također kortikosteroid, Solumedrol 40 u dozi 2IM. Šore kaže da su kortikosteroidi uobičajeni u liječenu covida, ali jedino u slučaju da se to liječenje odvija – u bolnici, pod stalnim medicinskim nadzorom, nipošto kod kuće, kako ne bi došlo do ovoga što se, zapravo, i dogodilo.

“Ja se ne bih usudio čovjeku dati Solumedrol i ostaviti ga doma”

“Ja se ne bih usudio dati čovjeku injekciju Solumedrola i ostaviti ga kod kuće samoga s time. Pogreška je što su mu to dali i ostavili ga kod kuće bez da prate što se dešava s plućima”, podvukao je liječnik.

Medicinski tim, da stvar bude gora, Matijaniću nije napravio ni EKG.

Obdukcija, koja još nije dovršena, pokazala je masivni plućni edem.

Nije jasno ni kako je hitna po prvom dolasku na dokumentaciju napisala da se u slučaju pogoršanja Matijanić javi na Hitnu infektologiju kada se, kako kaže Topić, već tada Matijanić nije mogao odjenuti jer se nije mogao ni pomaknuti niti ga je ona mogla odnijeti do automobila. Da je to bilo moguće, dodaje, već bi ranije to napravili, kao što su napravili 2. kolovoza i zamolili da ga se hospitalizira, ali su ih na Hitnoj infektologiji odbili.

Topić je rekla i da su Hitnu koja je došla prvi put, u 13:07, molili da ga povedu sa sobom, ali oni su to dobili rekavši da se radi o normalnim simptomima covida.

Podsjetimo, i s Hitne infektološke više su puta Matijaniću rekli da ne treba doći u bolnicu ili da sam odluči je li mu potrebna hospitalizacija, što se može čuti na objavljenim snimkama.

Kategorije: Hrvaška