Nacional

Syndicate content
on-line izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 3 min 9 sek od tega

LET3 Veliki povratak u zagrebačku Tvornicu kulture

Tor, 14/08/2018 - 14:46

Riječki Let3 nastupit će u zagrebačkoj Tvornici kulture, u subotu (22. rujna), po prvi put nakon šest godina.

Let3, jedan od naših najuspješnijih i najdugovječnijih bendova, u klubu u Šubićevoj zabilježio je neke od svojih antologijskih nastupa, poput prvog zagrebačkog pojavljivanja “nakon uskrsnuća” u studenom 2000. godine i svirke na Trećem festivalu svjetskog kazališta.

U proteklih šest sezona Let3 je bio diskografski aktivan objavivši dva uspješna albumska izdanja, ali nije prestajao sa svirkama. Uz sve kontroverze koje prate riječku petorku, ovo je prilika da se još jednom dokažu u novom i rekonstruiranom prostoru u Šubićevoj ulici koji može primiti čak 2 200 ljudi.

Kategorije: Hrvaška

ZUPPA ‘Za RH bi bilo korisnije da se Milanović vrati na čelo SDP-a’

Tor, 14/08/2018 - 14:38
JEDAN OD NAJISTAKNUTIJIH HRVATSKIH INTELEKTUALACA objasnio je zašto smatra da ljevica unatoč krizi ideologije nije potrošena te otkrio o čemu danas diskutira sa Zoranom Milanovićem iako se on svojedobno zapitao ‘Tko je taj Zuppa?’ i kako, kao dramaturg, doživljava Thompsonove koncerte

Vjeran Zuppa, 78-godišnji hrvatski dramaturg, teoretičar književnosti i kazališta, pjesnik i kritičar, 12 godina vodio je kultni Teatar ITD, a u 80-im godinama bio je i profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Zuppa je završio dva studija na Filozofskom fakultetu: najprije jugoslavistiku i francuski, a potom i filozofiju i povijest umjetnosti. Iz razdoblja socijalizma upamćen je kao čovjek iz kulture koji je zbog svog djelovanja bio na rubu izbacivanja iz Partije, ali je kasnije postao uvaženi član Savjeta SDP-a.

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Kategorije: Hrvaška

Mandžukić se oprostio od reprezentacije

Tor, 14/08/2018 - 14:30

Nekoliko dana nakon što se Vedran Ćorluka oprostio od hrvatske reprezentacije, isto je učinio i napadač Mario Mandžukić (32).

Mandžukić je drugi najbolji strijelac u povijesti reprezentacije s 33 gola u 89 utakmica.

Dragi navijači, uvijek sam više volio govoriti na terenu nego izvan njega. Stoga mi i ove riječi dolaze malo teže nego što mi je bilo uklizati protivniku ili istrčati sprint u 120. minuti. Teže, jer znam koliko radosti mi donose sva okupljanja, utakmice i pobjede. Teže, jer znam da je slušanje Lijepe naše prije utakmice najveća emocija. Teže, jer znam kakva je čast obući hrvatski dres i predstavljati svoju zemlju. Teže, jer znam da je ovo konačno i da nakon ovih riječi više nema povratka. Pa ipak, znam da je vrijeme baš za te riječi… Opraštam se od hrvatske reprezentacije. Koliko god me srebro napunilo novom energijom, ujedno mi je olakšalo ovu nemoguće tešku odluku. Doživjeli smo svoj san, napravili povijesni uspjeh i pritom osjetili nevjerojatnu ljubav navijača. Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka. Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No, osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa. Prije 14 godina, prvi puta sam kao juniorski reprezentativac obukao sveti dres. Od tada sam upoznao, igrao i radio s puno odličnih suigrača, izbornika, trenera i ljudi oko reprezentacije. Svi smo imali isti cilj – dati sve za uspjeh Hrvatske. Zahvaljujem svima, jer je svatko na neki način ostavio trag u mojoj karijeri. Na tom putu sa mnom su uvijek bili moji najbliži, kojima zahvaljujem na velikoj podršci. I na kraju, hvala navijačima. Nitko od nas nije savršen. Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao. No, uvijek sam dao sve od sebe i ostavio srce na terenu. Hvala vam što ste to prepoznali i bili uz mene i reprezentaciju. Od danas, moje je mjesto s vama – među najvjernijim navijačima Hrvatske. Voli vas Mandžo ❤

Napad na parlament u Londonu vodi se kao terorizam, uhićeni ne surađuje

Tor, 14/08/2018 - 14:25

Muškarac osumnjičen da se namjerno automobilom zabio u ogradu i pritom ozlijedio tri osobe u utorak u Londonu ne surađuje, objavila je policija o istrazi koju vodi kao o terorističkom činu, a to je drugi napad na britanski parlament u zadnjih 18 mjeseci.

Osumnjičeni, u svojim 20-im godinama, ozlijedio je troje ljudi vozeći kroz grupu biciklista i pješaka prije nego li je udario u barijeru ispred parlamenta za vrijeme jutarnje gužve.

”S obzirom da se ovo čini kao namjerni čin, metoda, simbolična lokacija, tretiramo ovo kao terorizam”, rekao je zamjenik šefa londonske policije Neil Basu.

Basu je dodao kako osumnjičeni nije surađivao sa policijom, te da nije otprije poznat sigurnosnim službama.

Nitko od ozlijeđenih nije u životnoj opasnosti, napominju dužnosnici. Hitna služba u Londonu objavila je da je zbrinula dvoje ljudi na mjestu događaja i prevezeni su u bolnicu. Treći ozlijeđeni oporavio se na mjestu događaja.

Policija je rekla kako je srebrna Ford Fiesta udarila u skupinu biciklista i pješaka prije nego što je udarila u barijeru ispred parlamenta.

”Uhićen je pod sumnjom terorizma. Vozilo je bilo prazno i još je na mjestu događaja gdje se pretražuje. Nismo pronašli oružje”, napominju iz policije.

Prošle godine u ožujku, 52-godišnji Khalid Masood ubio je četvero ljudi na obližnjem Westminsterskom mostu, prije nego što je  izbo nenaoružanog policajca unutar dvorišta parlamenta. Ustrijeljen je na mjestu događaja. Bio je to prvi od pet napada na Veliku Britaniju koje je policija okvalificirala kao terorističke napade.

Naoružana policija preplavila je i ogradila područje oko parlamenta u središtu Londona, mjestu koje je inače prepuno turista.

Britanska premijerka Theresa May, koja je na godišnjem odmoru kao i zastupnici u parlamentu, rekla je da je u mislima sa ozlijeđenima.

Velika Britanija je sada u stanju drugog stupnju najviše prirpavnosti – ”ozbiljan”, što znači da je novi napad vrlo moguć, a vlasti kažu da je na desetke islamskih planova napada bilo zaustavljeno od Masoodova lanjskog napada na parlament.

Prošli tjedan, muškarac preobraćen na islam, priznao je da je planirao napad kamionom po ulici Oxford, gotovo uvijek prepunoj ljudi, i glavnoj ulici za kupovinu.

U listopadu prošle godine, jedanaestero ljudi bilo je ozlijeđeno kada se automobil zaletio u pješake u blizini londonskog Muzeja nacionalne povijesti, no poslije je policija objavila da je riječ o običnoj prometnoj nesreći.

Kategorije: Hrvaška

VIDEO: Neke od fotografija meteorske kiše Perzeida

Tor, 14/08/2018 - 14:23

Pojava meteorske kiše Perzeida kod nas znanih kao Suze svetog Lovre promatra se već više od dvije tisuće godina.

Svakog kolovoza Zemlja prolazi kroz polje kometskih ostataka koji se satoje od komada leda i prašine starih preko tisuću godina. Ti ostaci kometa sagorijevaju u Zemljinoj atmosferi, što je vidljivo kao kiša meteora.

Perzeidi su meteorski roj kojemu je prividni izvor u zviježđu Perzeju. Traje dvadesetak dana, a najveći intenzitet učestalosti je 12. kolovoza.

Kategorije: Hrvaška

PAKRAC 40% više turističkih noćenja u prvih šest mjeseci 2018.

Tor, 14/08/2018 - 14:19

Mnogi domaći i inozemni gosti ljetne mjesece provode na jadranskoj obali, a godišnji odmori su nezamislivi bez kupanja u moru, sunčanja i izležavanja na plažama. No, iz godine u godinu zamjetan je trend porasta turističkih posjeta i pakračkom kraju u potrazi za ljepotama koje nudi kontinentalni dio Lijepe naše, posebice zapadna Slavonija. Turistička zajednica grada Pakraca bilježi posjet turista gotovo iz cijelog svijeta. Prema statistici noćenja najviše gostiju stiže dolaze iz Italije, Češke, Austrije, Njemačke, Španjolske, Portugala i Makedonije. Prosječan boravak je do tri dana, dok domaći gosti, koji stižu iz svih krajeva Hrvatske znaju ostati i dulje.

Pakrac je bogat prirodnim i društvenim atrakcijama te ima odlične predispozicije za razvoj sportsko – rekreativnog, kulturnog, eno-gastronomskog o vojnog turizma. “Trenutno su najzastupljeniji sadržaji škola u prirodi i team building. Zbog događanja u novijoj povijesti, Domovinski rat koji je započeo upravo u Pakracu, imamo i mnoštvo posjetitelja u „Muzeju vojne i ratne povijesti. Isto tako moram spomenuti i kulturni turizam, Pakrac je grad sa dva Muzeja, uz ranije spomenuti muzej, imamo i Muzej grada Pakraca koji isto tako bilježi pozitivan trend u dolascima posjetitelja”, ističe prednosti turističkih blagodati pakračkog kraja Gabriela Sabo Seleši, voditeljica TU TZ Grada Pakraca.

#td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item1 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/biciklijada-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item2 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/gastro-turizam-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item3 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/gastro-ponuda-pakračkog-kraja-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item4 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Izletište-Da-Bar-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item5 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/ljepote-pakračkog-kraja-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item6 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/moto-kross-turizam-i-sport-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item7 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Muzej-Grada-Pakraca-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item8 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/tradicija-i-u-narodnim-nošnjama-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_3_5b72d283578a6 .td-doubleSlider-2 .td-item9 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/tradicijski-slavonski-obrti-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } 1 od 9

Osim bogate kulturno-prirodne baštine, ono što Pakrac u turističkom smislu ima su: ljudi, običaji, tradicija, bogata povijest, multikulturalnost, što su odlični temelji da ovaj dio Hrvatske poželjna kontinentalan destinacija.

“U Pakracu bila aktivna prva hrvatska kovnica novca. Od 1256. godine do 1260. godine upravo na pakračkom području se kovao Slavonski banovac. A on je i poslužio kao inspiracija autorima današnjem hrvatskom novcu. Također netaknuta priroda, čist zrak, šetnice i izletišta su glavni adut. Imamo zaista predivna izletišta na području Pakraca, čak četiri – Čantalo, Matkovac, Da-Bar i naše najposjećenije izletište Omanovac. Svako izletište je specifično i jedinstveno na svoj način i nudi različite sadržaje: od ribolova, sporta, relaksacije do etno doživljaja, ovisno o potrebama posjetitelja. Sve se nalazi u blizini grada, a opet se moguće na kratko maknuti i gradske gužve”, naglašava Gabriela Sabo Seleši, voditeljica TU TZ Grada Pakraca.

U 2017. godini Pakrac je zabilježio dvije tisuće dolazaka te 4.800 noćenja. Ta brojka iz godine u godinu raste, kao i povećanje smještajnih kapaciteta pakračkog kraja a goste koji ga otkrivaju ili mu se iznova vraćaju. “Tomu u prilog govori činjenica da bilježimo povećanje noćenja za prvih 6 mjeseci ove godine, za oko 40 %, u odnosu na isto razdoblje u 2017.godini, što pokazuje značajan pozitivan trend. Isto tako, veliki broj posjetitelja se odlučuje na jednodnevan posjet Pakracu, te smo u 2017. godini zabilježili 10.000 posjetitelja”, kaže Seleši.

Na području grada Pakraca registrirana su četiri smještajna objekta: Hotel Pakrac, u kojemu je, uz smještaj, zaokružena i odlična domaća gastronomska ponuda, apartmani „Ariana“ i „Domaći“ te planinarski dom „Omanovac“, koji raspolažu s 83 ležaja visoke kvalitete i udobnosti. Gosti mogu boraviti u smještajnim kapacitetima čiji je raspon lokacija od samog centra Pakraca pa do planinarskog doma na 655 nadmorske visine gdje zaista možete provesti aktivan odmor ili samo uživati u predivnoj prirodi zapadne Slavonije.

Pakrac će biti uskoro i stjecište jednog od najvećih sajmova kontinentalne Hrvatske „Slavonski banovac“. Ovaj daleko poznati sajam danas objedinjuje najbolje iz Zapadne Slavonije (ali i šire) nudeći svim posjetiteljima užitak brojnih sadržaja vezanih uz turizam, gastronomiju, tradicijske obrte i gospodarstvo parkačkog kraja. Ove jeseni Slavonski banovac održat će se po deseti, jubilarni put.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: VIDEO: Novi ljetni hit hrvatske kantautorice Antonije Šole

Tor, 14/08/2018 - 14:19

Pogledajte atraktivni video spot za novi ljetni hit hrvatske kantautorice Antonije Šole.

Toplo ljeto još uvijek traje, a pjevačica ga provodi na prekrasnoj luksuznoj jahti, društvo joj pravi njezina ekipa i atraktivni plesači Kristijan, Antonio i Andrija. 

Za glazbu i tekst pjesme ‘Bitango moja’, zaslužna je upravo Antonija koja već godinama stvara pjesme za mnoge izvođače.

#td_uid_4_5b72d2835d3a6 .td-doubleSlider-2 .td-item1 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Bitango-moja-12-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_4_5b72d2835d3a6 .td-doubleSlider-2 .td-item2 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Bitango-moja-09-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_4_5b72d2835d3a6 .td-doubleSlider-2 .td-item3 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Bitango-moja-02-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_4_5b72d2835d3a6 .td-doubleSlider-2 .td-item4 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Bitango-moja-11-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } #td_uid_4_5b72d2835d3a6 .td-doubleSlider-2 .td-item5 { background: url(http://www.nacional.hr/wp-content/uploads/2018/08/Bitango-moja-06-80x60.jpg) 0 0 no-repeat; } 1 od 5

Video spot priziva produljeno ljeto i dobru zabavu, a zarazni ritmovi pjesme nikog ne ostavljaju ravnodušnim.

“Moji suradnici su i moji najbolji prijatelji pa katkad radimo kad već skupa ljetujemo. Ova pjesma je posvećena svim bitangama, lažu oni mene, ali lažem i ja njih, a tko laže taj i krade, no ja kradem samo srca“, rekla je u šali Antonija Šola.

Kategorije: Hrvaška

FELJTON ‘Mala Floramye’ u ustaškom logoru smrti

Tor, 14/08/2018 - 14:11
Objavljeno u Nacionalu br. 937, 2016-04-16 Publicist Slavko Goldstein svojom je novom knjigom ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’ odgovorio na revizionističke pokušaje dokazivanja teze da je Jasenovac po svojoj provedbi bio samo sabirni, kažnjenički i radni logor, u kojem su se prikazivale kazališne predstave i nogometne utakmice, a najmanje ili nikako logor smrti. Nacional donosi ulomak knjige čiju je promociju zbog prijetnji novinaru Ivici Đikiću osiguravala policija

Autor središnjeg dijela knjige Jasenovački logori – istraživanja Igor Vukić osjetno je bolji poznavalac literature i arhivskih fondova o Jasenovcu nego što je to Vladimir Horvat. Njegovih 80 stranica dosad su najrazrađeniji pokušaj da se smišljenim izborom iz građe dokaže revizionistička teza kako je Jasenovac po svojoj namjeni i provedbi bio samo sabirni, kažnjenički i radni logor, a najmanje ili nikako logor smrti. Stoga ću tom tekstu obratiti pomniju pažnju i konfrontirati ga s nekima od dokazanih činjenica o pravome karakteru ustaškog Jasenovca.

Jasenovački logorski sustav bio je organiziran po uzoru na njemački koncentracijski logor Sachsenhausen – Oranienburg nedaleko Berlina, koji je 1936. godine uspostavljen pod direktnim nadzorom glavne uprave elitnih nacističkih policijskih i represivnih službi SS-a (Schutzstaffel). Logoraši su bili politički sumnjivci, kažnjenici i ratni zarobljenici koji su radili za njemačku ratnu industriju i bili sistematski izgladnjivani i ubijani. Mlađi SS-ovski časnici, predviđeni za rukovođenje logorima u Njemačkoji u okupiranim zemljama Europe, dolazili su u Sachsenhausen na in- strukcije. Među njima se u rujnu 1941. našao i Vjekoslav Maks Luburić, tada već zapovjednik svih ustaških konclogora u NDH, koji je tako prošao kroz dva tjedna poduke u Sachsenhausenu. Po tom receptu uspostavio je Jasenovac kao višenamjenski logor, u kojem će svojim radom logoraši izdržavati sami sebe i ustaške stražare, ponešto će raditi i za potrebe ustaške vojske i za privredu NDH, a u konačnici će velikom većinom biti likvidirani.

U svojem tekstu Vukić ne spominje Sachsenhausen ni ma- sovne likvidacije kao konačnicu, a podrobno se zadržava na onim komponentama jasenovačkog sustava iz kojih je bilo relativno više preživjelih: otpremanje logoraša na rad u njemačku ratnu industriju, naseljavanja u poharana srpska sela Slavonije, Posa- vine i Moslavine, pojedinačna otpuštanja nakon isteka kaznenog roka, povremene amnestije za manje grupe logoraša i zamjena komunističkih zatočenika za njemačke i ustaške časnike i vojnike koji su bili zarobljeni kod partizana. Dokazujući da su ustaški logori jasenovačkog kompleksa po namjeni i praksi bili prvenstveno radni logori, Vukić se najviše trudi opširnim opisivanjem logoraških radnih grupa. Sve je to uglavnom bilo poznato iz stotine knjiga i sjećanja preživjelih logoraša i tri knjige dokumenata koje je vrlo savjesno prikupio Antun Miletić, a Vukić je dodao razne pojedinosti i interpretacije.

  • Jasenovački logorski sustav bio je organiziran po uzoru na njemački Sachsenhausen Oranienburg gdje su kažnjenici, politički sumnjivci, i ratni zarobljenici radili za njemačku ratnu industriju i bili sistematski izgladnjivani i ubijani

Od kasne jeseni 1941. do početka travnja 1945. u Jasenovcu i Staroj Gradiški više od 1000, a obično oko 3000 i više logoraša radilo je u dvadesetak uslužnih i proizvodnih radnih grupa. Ve- ćina je radila za potrebe samih logora, za brojnu ustašku posadu i logoraše (poljoprivredni radovi i stočarstvo, pekara, kuhinje, zdravstvena služba, električna centrala, pilana, krojačka, posto- larska i keramička radionica, bravarija, građevinari, radovi na nasipima i na podizanju velikog ciglenog zida oko logora, pisar- nica i grobari). Međutim, Vukić ne kaže da su u većini tih radnih grupa postupci prema logorašima bili krajnje brutalni, da su izne- mogli na nasipu često ubijani na licu mjesta, pred očima logoraša i da su skoro svi pripadnici tih radnih grupa koji su u Jasenovcu i Staroj Gradiški još živjeli početkom 1945. godine bili listom poubijani do likvidacije logora u travnju 1945. Vukić naročitu pažnju posvećuje proizvodnim grupama u kojima su stručno sposobni logoraši uspješno radili i za tržište (lančara, mehaničarski Brzi sklop, a osobito Kožara). U tim grupama postupak ustaša prema logorašima bio je obzirniji i znatno se rjeđe ubijalo, ali su skoro svi ipak bili ubijeni u konačnoj likvidaciji jasenovačkih logora. Preživjela su samo 22 visokostručna radnika iz Brzog sklopa i zdravstvenih službi koje su ustaše poveli sa sobom prilikom povlačenja iz Jasenovca i 12 uspješnih bjegunaca iz Kožare u pobuni i proboju 22. travnja 1945.

Mit o “Maloj Floramye” i zapisi Erwina Millera

Prebacujući idealiziranu koprenu preko pravog karaktera ustaškog Jasenovca, Vukić se posebno opširno bavi logoraškim orkestrom, kazališnim priredbama i nogometnim utakmicama. Ubrzo poslije rata (1946. godine) o tim su temama već u svojim memoarima pisali preživjeli jasenovački logoraši Đorđe Miliša i Milko Riffer, ali tadašnje komunističke vlasti onemogućile su normalnu distribuciju tih knjiga. Nisu trpjele da se spominje kulturno-zabavni život logoraša, jer to je narušavalo jednostranu sliku o Jasenovcu kao isključivo logoru smrti. Istraživači su ipak o tome mogli saznavati u arhivima, a čini mi se da su prvi o toj temi javno progovorili Adolf Friedrich, Sado Koen-Davko i drugi autori u zborniku Sećanja Jevreja nalogor Jasenovac koji je objavljen u izdanju Saveza jevrejskih opština Jugoslavije u Beogradu 1972. godine. Kad je to poslije 1990. godine prestala biti tabu-tema, javili su se mnogi autori, neki s neozbiljnim, a neki i s ozbiljnim novim podacima, i tako je nastao prilično rašireni mit o “Maloj Floramye” u jasenovačkom logoru.

U svojim opširnim opisima o logoraškom orkestru, kazališnim i sportskim priredbama Igor Vukić se oslanja na memoarske zapise u knjigama Miliše i Riffera, a najpreciznije podatke crpi iz zornih opisa Erwina Millera u knjizi Izabran za umiranje (izdanje Durieux, Zagreb, 2004., uredila Zora Dirnbach). Između više od tisuću knjiga napisanih o Jasenovcu Millerova su sjećanja, pored knjige Ilije Jakovljevića Konclogor na Savi, najimpresivniji memoarski zapisi o logoraškom životu u jasenovačkom kompleksu l941.–l945. godine. Tri i pol godine Jasenovca Miller se uspio održati, jer je najveći dio tog vremena proveo na stručnom poslu u Kožari (Jasenovac IV), smještenoj izvan glavnog logora, u samome mjestu Jasenovac, gdje su zatočenici masovno poubijani tek 22. travnja 1945., a Miller se u proboju uspio spasiti. O “mirnoj” 1943. godini Miller između ostalog piše:

Kožarci su bili osnivači kulturno-prosvjetne grupe koja je, budući da knjiga nije bilo, trebala popuniti prazninu logorskog života. Nekoliko je logoraša sa smislom za glumu i pjesmu počelo s pripremama, i to ni manje ni više – s pripremom operete “Grofica Marica”!

S nama je u kožari bio operni pjevač Arnold Basch koji je sve nas osvojio svojim baritonom. Pred improviziranom pozornicom u dvorištu koje je bilo prilično veliko, postavljene su klupe za ustaške časnike i ustaše-stražare. Nakon prvog nastupa, koji je biouspješan i postigao više nego što smo očekivali, stiglo je iznenađenje. Seljanke i seljaci koji su s one strane ograde gledali predstavu, toliko su njome bili oduševljeni da su nam stali bacati cigarete. Pojavile su se i tepsije s pečenicama, pa kolači… Ustaše su bili zadovoljni, to je ipak bilo za njih nešto novo, pa su tražili da takvih predstava bude štočešće. Poslije smo odlazili čak u glavni logor da odigramo predstavu. Jedna od predstava koju smo nazvali “San ljetne noći”, a bila je potpuna izmišljotina samih logoraša, imala je specijalnu zadaću. Sve što se na sceni odigravalo trebalo je pokazati o čemu logoraš sanja. Ali kako je sama predstava bila relativno kratka, trebalo joj je nešto dodati. Pala je odluka da Arnold Basch otpjeva “Ave Mariju”. Sakupilo se mnogo ustaša, a s vanjske strane ograde mnogo seljanki i seljaka, čak i onih iz Uštica. Predstava je tekla dobro i bilo je vidljivo da su svi zadovoljni. Onda je Arnold izišao na pozornicu i počeo pjevati:

“Ave Marija, Majko moja sveta,

molitvu moju slušaj vruću i

ne ostavljaj me ni na čas.

U ovom svijetu punom boli,

u kom su ljudi tako zli,

tvoje te dijete Majko moli

ne ostavi me ni na čas!

Ave Marija, Majko moja sveta!”

  • Vukić ne kaže da su u većini radnih grupa postupci prema logorašima bili krajnje brutalni, da su iznemogli na nasipu često ubijani na licu mjesta, pred očima logoraša

Seljanke su s onu stranu ograde plakale, maramama brišući suze, seljaci su se počeli meškoljiti, a ustaše se uzvrtjeli sjedeći na klupama kao da ih odozdo netko bocka. Pjesma je učinila svoje. Cigarete su padale kao kiša, a i slatkiša je bilo na pretek. Nema sumnje da su ustaše pjesmu doživjeli kao osudu, jer je već sutradan izišla naredba da se “Ave Marija” više ne smije pjevati javno.

U ovom slučaju Vukić iznimno ne izbjegava spomenuti jasenovačka grupna ubojstva. Piše da je zbog navodnog pokušaja bijega harmonikaša Ive Wollnera “orkestar pretrpio teške gubitke”, jer je 6. lipnja 1944. po kazni ubijeno 19 muzičara i glumaca. To je u Jasenovcu bio trajni kazneni sistem: za bijeg ili samo pokušaj bijega jednog iz logoraške grupe, na strijeljanje je išla cijela grupa. Memoarist Riffer bilježi da je iz jasenovačke muzičarsko-glu- mačke grupe preživio samo Zagrepčanin Vladimir Cvija, u zamjeni s partizanima za neke njihove zarobljenike.

Literarno daroviti i pouzdani memoarist Erwin Miller u Jasenovcu je izgubio cijelu užu obitelj: iz logoraškog stroja morao je promatrati kako mu starijeg brata odvode na strijeljanje, otac mu je pred njim na očigled poginuo, majku i sestru vidio je gladne i žedne u slutnji da ih pripremaju za stratište. Kad se vratio da im donese bar nešto kruha i vode, više ih nije bilo.

Miller još nije bio navršio ni 18 godina kad je u studenom 1941. u grupi od 80 vinkovačkih Židova – muškaraca bio dopremljen u Jasenovac, a jedini je iz te grupe koji je iz Jasenovca živ izašao. U sjećanjima je zapisao kako mu je bilo naročito teško kad je nekima od tih vinkovačkih prijatelja morao kopati grob. Zahvaljujući lakšim logoraškim uvjetima na radu u Kožari, Miller je u slobodnim trenucima kradom uspio pisati povremene dnevničke bilješke. Pisao ih je u obliku pisama mrtvoj majci, dijelom ih uspio sačuvati do spasa iz logora i tako su mu nastali vjerojatno najdojmljiviji logoraški memoari iz Jasenovca. Iz bilježaka i nekih opisa vidi se da je Igor Vukić vrlo pažljivo čitao Millerovu knjigu, ali je iz nje jednostrano koristio samo vedrije momente o kulturno-zabavnim priredbama i drugarskoj solidarnosti u kolektivu od oko 150 “kožaraca”, a prešutio je druge dijelove knjige koji precizno govore o pravome karakteru Jasenovca. Stoga citiram Millerov opis dolaska i prvoga dana u logoru i bit će dovoljno da se vidi što to Igor Vukić o Jasenovcu prešućuje i pomno skriva:

Uz ustašku pjesmu o Paveliću “marširamo” po trojica u redu prema Jasenovcu, a s obje strane kolone prate nas ustaše i mlate kundacima. Na brzinu se snalazimo, mlađi se podmetnu na kraj reda, a stariji u sredinu. Kad god dobijem u slabine, čujem oca kako uzdiše, a kako je tako uzdisao i zbog brata, uzdisao je neprekidno. Ako bi tko progovorio, dobio bi kundakom. Ako bi tko od onih sprijeda pao, dobio bi zato što je pao.

  • Memoarist Erwin Miller u Jasenovcu je izgubio cijelu užu obitelj: morao je promatrati kako mu starijeg brata odvode na strijeljanje, otac mu je naočigled pred njim poginuo, majku i sestru vidio je kako pripremaju za stratište

Konačno stižemo pred ustaški stan. Naređuju da se poredamo u krug i pripremimo novac i zlato. Tri ustaška oficira traže od nas podatke. Ime i prezime, zanimanje, godina rođenja, koga imaš još vani, a tko je tu s tobom. Imam sreću, pri pregledu mi nisu ništa oduzeli (amnogo nisam ni imao), pa su se batine ograničile na samo dva šamara od kojih su mi još dugo bridjeli obrazi.

Dok se u kancelarijama obavljaju pregledi i dijele batine, vani se čarkari bacaju na “specijalne” preglede. Traže novac i zlato. Vidim da jednoga vode u nužnik, navodno je progutao prsten ili dukat. Nekoliko čarkara, reklo bi se da nisu stariji od 12 godina, odjeveni su i naoružani po svim ustaškim propisima talijanskim kratkim karabinima. Obilaze nas, bockaju bajonetima i smiju se. Čini se da im se sviđa igra bockanja, baš kao i muklo stenjanje iz grla logoraša koje ih još više draži, pa nastavljaju s igrom. Na što su mislila ta djeca-ustaše dok su se tako sadistički igrala, teško je naslutiti, ali svojim sam očima vidio kako pucaju na grupu pravoslavaca čim im je bilo rečeno da su to “četnici”.

Po završetku pregleda vode nas u selo pred pravoslavnu crkvu. Naređuju nam da razmontiramo s krova svu drvenariju. Radimo sve do večeri bez prestanka i bez hrane. Sada su od crkve ostali samo goli zidovi uz koje, kako nam naređuju, moramo provesti noć. Kiša ponovo pada, crkva je bez krova, i netko nas nepoznat, zbog nečega što smo učinili, uporno kažnjava. Nitko ne može jesti, iako smo gladni i umorni. Pokušavamo se zaštititi od kiše gunjevima i kaputima, i na kraju se smirujemo u nadi da će sutra biti bolje.

Ali usred noći usrećuje nas obilazak valjda svih ustaša koji su se zatekli u blizini. Mlate čeličnim žicama koga god stignu, gaze nogama i teško onome tko pokuša uzmaknuti! Kada su se ustaše konačno umorile, osvanulo je jutro, sivo, kišno, hladno i mokro. Uz dreku i batine istjerani smo van iz zgrade, poredani po trojica i krenulo se naprijed…

Sutradan… priključili su me grupi (koja je) poslana u Krapje da pokopa “likvidirane” logoraše. Stigavši onamo zatekli smo gomilu od osamdesetak pobijenih logoraša kojima su od udaraca drvenim čekićima bili razmrskani potiljci.

Post scriptum

U zadarskom Hrvatskom tjedniku od 28. siječnja 2016. godine Igor Vukić napisao je tri stranice teksta (str. 33-35) kojem je sažetak grafički izdvojen u okvir i glasi: “Smirena rasprava i daljnja istraživanja pokazat će da NDH i Zavnoh u izvorišnim osnovama Ustava trebaju zamijeniti mjesto. U rečenici koja bi mogla glasiti da se, među ostalim, povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost očitovalo: u razdoblju Drugoga svjetskog rata u proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, nasuprot Zavnohu, ili još jednostavnije: u Ustavu Zavnoh uopće ne treba ni spominjati.” Iako formulirana pomalo nespretnim rečenicama, ideja je vrlo jasna: totalna rehabilitacija ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Iz povijesnih temelja današnje Republike Hrvatske, zapisanih u njenom Ustavu, treba izbaciti ZAVNOH, a na istome mjestu ustoličiti NDH. Za takvu ili bilo kakvu promjenu ustavnog teksta potrebna je po članku 149 dvotrećinska većina glasova svih sa- borskih zastupnika, a u Saboru i u političkom životu Hrvatske takva konstelacija trenutno ne postoji i nije vjerojatno da bi se u dogledno vrijeme mogla stvoriti. Ipak, i samo spominjanje ta- kve ideje u saborskim raspravama ili pojava takvog prijedloga u saborskoj proceduri Hrvatskoj bi bila nanesena ozbiljna šteta. Produbila bi raskole u hrvatskom javnom životu i osnažila nepovjerenje kakvo se u demokratskom svijetu već počelo pojavljivati prema Hrvatskoj nakon nekih postupaka i izjava iz redova naše nove vlasti.

U ideji da se današnja Hrvatska nadovezuje na NDH, a ne na ZAVNOH, sadržana je laž. Današnja samostalna Republika Hrvatska ne bi postojala da 1943.–1945., kad se krojila karta poslijeratne Europe, nije bilo ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Najvjerojatnije bi bila skučena pokrajinska oblast pod žezlom dinastije Karađorđevića, s vlašću koja bi izrasla iz četničkog pokreta i kraljevske vojske pod komandom Draže Mihailovića. Ili bi, što je manje vjerojatno, cijelu Jugoslaviju, zajedno s Hrvatskom, 1944.–1945. zaposjela Crvena armija, pa bismo poput Poljske postali plijenom Staljinova carstva i u kavezu Istočnog bloka tavorili skoro pola stoljeća u bespomoćnom zaostajanju za slobodnim svijetom. Ustavno-pravno današnja se Republika Hrvatska direktno nadovezuje na ZAVNOH. U stvari, izvire iz ZAVNOH-a i AVNOJ-a, iz niza ustava i ustavnih promjena NR Jugoslavije i NR Hrvatske, pa zatim i SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, koje su postepeno produbljivale autonomiju Hrvatske i svih ostalih federalnih jedinica Jugoslavije i dovele do slobodnih izbora 1990. godine, kad smo glasujući za zastupnike ZAVNOH-a de facto izglasali samostalnu Republiku Hrvatsku, ma kakva ona bila. Granice zacrtane AVNOJ-em i ZAVNOH-om postale su i međunarodno priznate granice današnje Republike Hrvatske, dok po granicama NDH, potpisanima 18. svibnja 1941. s Kraljevinom Italijom, Split bi bio Spalato, grad na istočnoj obali Mare Adriatico.

Ustaška NDH bila je čedo fašističke Italije i njemačko-nacističkog Trećega Reicha. Neposredno je nastala Hitlerovom Direktivom 25 (Weisung 25) od 27. ožujka 1941. i pravno je nestala s njemačkom kapitulacijom 8. svibnja 1945. Pune četiri godine ratovala je na strani Zla. Bila je apsolutno najvjernija Hitlerova saveznica u Europi koja je jedina nastavila ratovati na Hitlerovoj strani još i petnaestak dana nakon što se Hitler ubio. S vremenom, jasenovački logor smrti postao je ključnim simbolom za cjelokupnu NDH i nesavladiva je prepreka svakome pokušaju rehabilitacije ustaške države. To dokazuje i knjiga Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković Jasenovački logori – istraživanja: četvero marljiva autora zdušno se trudilo uvjeriti čitatelje da Jasenovac 1941.–1945. nije bio logor smrti, da je to postao tek 1945. i kao takav trajao do 1951. – a proizveli su samo tvrdnje bez dokaza i providno skrivanje istine. Nisu se ni usudili spomenuti poraznu reputaciju Jasenovca u međunarodnim razmjerima: na tamnome dnu Dvorane sjećanja u jeruzalemskom Jad Vašemu Jasenovac je upisan među 22 najveća stratišta genocidnog ubijanja u okupiranoj Europi za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posvuda, na dvadeset i jednom stratištu, organizatori i izvršioci masovne smrti bili su pripadnici njemačko-nacističkog SS-a, a samo je Jasenovac bio izuzetak: organizatori i masovni ubojice bili su ustaše.

  • Vidi se da je Igor Vukić pažljivo čitao Millerovu knjigu, ali je iz nje jednostano koristio samo vedrije momente o kulturno-zabavnim priredbama i drugarskoj solidarnosti u kolektivu od 150 ‘kožaraca’

U veljači 1943. kardinal Stepinac napisao je Anti Paveliću: “Čitav Jasenovac sramotna (je) ljaga za NDH.” Autori knjige o kojoj pišem ovu polemiku i ostali članovi Društva za istraživanje trostrukog Jasenovca na krivom su putu kad prikrivanjem istine o Jasenovcu misle da mogu isprati Stepinčevu i sve druge osude nad NDH. Još su više na krivome putu ako stanu iza ideje Igora Vukića, tajnika njihova Društva, da je današnja Republika Hrvatska sljedbenica ustaške NDH. Zaslijepljeni nacionalizam obično je najveći štetočina vlastitoj državi i narodu.

Hrvatski obraz od ustaškog je sramoćenja spasio sam hrvatski narod, aktivnim i pasivnim otporom ustaškoj državi i njenim nehrvatskim tutorima. Kao dječak, tri sam godine aktivno su- djelovao u tom otporu i ubrajam to među najbolje godine svog dugog života. Pobijedili smo, ali nažalost nismo znali biti dobri pobjednici. Među prvim sam bivšim partizanima koji je pored naših ratnih zasluga priznao i naše poslijeratne grijehe. O tome sam govorio u javnim istupima, novinskim člancima i intervjuima, u knjigama koje sam pisao sâm i još više u suradnji sa svojim sinom prof. Ivom Goldsteinom. To mi daje moralnu snagu da slijedim Spinozinu maksimu da je “istina cjelina” i da to zahtijevam i od autora koji očiglednom neistinom vrijeđaju moj pijetet prema mojim bližnjima nestalima u Holokaustu i prema milijunima nedužnih koji su nestali s njima.

Pozivnica_-_Predstavljanje_knjige_Jasenovac-tragika,_mitomanija,_istina_Slavka_Goldsteina

Kategorije: Hrvaška

DOSSIER: Manjinske škole tabu tema hrvatske politike

Tor, 14/08/2018 - 14:09
Objavljeno u Nacionalu br. 958, 2016-09-09 Nacional je u Vukovaru istražio je li politika odvojenih škola za srpsku djecu u Hrvatskoj donijela samo veći stupanj segregacije i kojim bi se sve modelima obrazovanja istovremeno mogla očuvati prava nacionalnih manjina, ali i ublažiti negativne posljedice segregacije na zajednički život u Vukovaru

Krajnje je vrijeme da i Hrvatska ukine praksu de facto segregacije školske djece na etno-jezičnim osnovama”, to nije svježe predizborno obećanje neke stranke koja će uskoro postati relevantan politički faktor, nego citat iz Integrativne manjinske politike danas marginalne stranke ORaH – Održivi razvoj Hrvatske. U tom kontekstu najčešće se spominje grad Vukovar, ali od sedamnaest osnovnih škola obuhvaćenih modelom A, gdje se nastava održava na srpskom jeziku i ćirilici, tri škole nalaze se u tom gradu. Za usporedbu, prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za školsku godinu 2013./2014., u jednoj osnovnoj školi postoji model B s dvojezičnom nastavom na srpskom i hrvatskom jeziku, dok je u 33 osnovne škole u opticaju model C, odnosno, dodatni nastavni sati srpskog jezika i kulture uz regularni nastavni program i udžbenike na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Prema podacima resornog ministarstva za školsku godinu 2015./2016., modelom A, koji postoji u četiri županije za češku, mađarsku i srpsku nacionalnu manjinu, obuhvaćeno je 1413 učenika srpske nacionalnosti, dok je s druge strane 719 učenika srpske nacionalnosti upisano u škole po modelu C, pri čemu se model C kao takav pojavljuje u 17 županija.

Autori ORaHove Integrativne manjinske politike primili su se nepopularne teme odvojene nastave, iznijevši kritički stav prema modelu A koji za njih ne predstavlja zlatnu sredinu između asimilacije i tzv. pozitivne segregacije. Taj danas irelevantan dokument može biti polazišna točka za otvaranje jedne slojevite teme za koju je u ovom periodu još teže naći sugovornike jer neki misle da ta osjetljiva stvar, na koju se u kampanji gotovo uopće ne osvrću, tako može u predizborne svrhe dobiti dodatni politički biljeg. Prema ORaH-u, odvojena se nastava treba promatrati kao prijelazna mjera koja je imala funkciju nakon rata i u kontekstu mirne reintegracije Podunavlja, ali nikako kao dugoročna praksa s obzirom na to da se tako djecu “uvjetuje da razmišljaju i funkcioniraju u etničkim kategorijama, što dovodi do drastičnog razilaženja u kolektivnom sjećanju hrvatske većine i srpske manjine, a pored toga se radi o nečemu što je dijametralno suprotno postulatima integriranog društva i građanske nacije”. Kada je riječ o shvaćanju građanske nacije, ali i o samom pojmu “nacionalna manjina”, autori tog dokumenta smatraju neodrživim to što su prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj koncipirana tako da izdvajaju manjine iz hrvatskog nacionalnog korpusa, pretvarajući ih u prekogranične dijelove matičnih država. U tom smislu smatraju da bi prikladniji bio termin “etnička manjina” jer bi se tako poslala poruka da su i manjine punopravni dionici hrvatske političke nacije, odnosno politički Hrvati. To evocira izjavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je svojedobno rekla da su i Srbi politički Hrvati, unatoč različitoj nacionalnosti i vjeroispovijesti, zbog čega je podvrgnuta kritikama, a nešto slično izjavio je i bivši predsjednik Ivo Josipović u jednom intervjuu. Iz Integrativne manjinske politike proizlazi sljedeća teza: javne škole, financirane iz državnog proračuna, trebaju biti građanske, uz primjerenu dozu senzibiliteta prema specifičnim potrebama manjina. S druge strane, manjinske zajednice imaju mogućnost osnivanja privatnih škola kao što su židovska osnovna škola ‘Lauder Hugo Kon’ ili Srpska pravoslavna opšta gimnazija ‘Kantakuzina Katarina Branković’ u Zagrebu.

  • ‘JAVNE ŠKOLE TREBAJU BITI GRAĐANSKE, A NEODRŽIVO JE IZDVAJANJE MANJINA IZ NACIONALNOG KORPUSA…’

Jedan od pokušaja da se ublaže negativne posljedice segregacije djece koja po želji roditelja mogu biti odvojena već od vrtića, predstavlja ideja Nove škole. To je nešto što osječki Nansen dijalog centar pokušava provesti od 2003. i što bi značilo osnivanja prve integrirane škole u Vukovaru. Lana Mayer iz Europskog doma Vukovar u razgovoru za Nacional kaže da je rastužuje to što se ovo pitanje godinama ne rješava: “To je odlična zamisao i na dobrom putu realizacije, a koči je samo nedostatak političke volje. Iskreno vjerujem da nitko ne cilja na to da Nova škola istisne model A, ali to se naravno uvijek podmeće kada se ona spominje. Ako bi se to u nekom trenutku i dogodilo, to bi samo bio pokazatelj da su roditelji za svoju djecu htjeli nešto što smatraju boljim. Ako, pak, i dalje ima roditelja – a ima – koji svjesni nepovoljnih učinaka A modela ili tzv. pozitivne segregacije na zajednički život u Vukovaru, što su pokazala i znanstvena istraživanja, i dalje ustraju na tom modelu obrazovanja, treba im apsolutno i dalje garantirati i omogućiti ostvarenje tog prava.” Lana Mayer također smatra da se i udžbenici povijesti često koriste u različitim obračunima, ali kaže da udžbenik kao takav nije ultimativno sredstvo i garancija kvalitete u nastavi jer puno toga ovisi o stavu profesora. Govoreći o tome, istaknula je da je važno ograditi se od pojedinih teza tako da se zna da se određeni zaključci ne odnose na neki narod u cjelini

Lana Mayer podupire svaki oblik zajedničkih aktivnosti djece, a one su teže ostvarive uz model A jer su u pojedinim školama djeca čak u različitim turnusima. Da se pita Lidiju Miletić, ravnateljicu OŠ “Dragutin Tadijanović”, odvojenih smjena ne bi bilo. “Bez obzira na odvojenost nastave, pokušavamo se ponašati kao da je škola jedna. Ona mora zaživjeti kao zajednica svih njezinih učenika i profesora, a ne kao podijeljeni organizam. Nastava na srpskom jeziku organizirana je u kontra smjeni iz praktičnih razloga. Stav je kolektiva da bismo rado stavili sve učenike u prijepodnevnu smjenu, no nemamo uvjeta za to: imamo 13 učionica, 8 srpskih i 12 hrvatskih razreda”, objasnila je Lidija Miletić u razgovoru za Nacional. Mješovite radionice, zajednička terenska nastava, predstavljanje školskih projekata, obilježavanje Dana škole, Dana engleskog jezika i Olimpijskog dana, samo su neke od zajedničkih aktivnosti koje nabraja Lidija Miletić.

Ona je realna i kao ravnateljica jedne škole ne želi se miješati u ono što nije njezin posao. “Pitanje odvojenih razreda treba se politički definirati. Jednom dana prava teško je poslije oduzeti, a roditeljima je to pravo dano. Mi bismo svakako poštovali ovakvu ili onakvu političku odluku i eventualne promjene zakona. Škola ne može i ne želi utjecati na roditelje koji jedini mogu odgovoriti na pitanje zašto biraju model A, na nama je samo da djeci pružimo najbolje moguće uvjete. To je u nekim okolnostima za djecu koja pohađaju nastavu na srpskom teže jer to znači da svi tableti moraju imati tipkovnice prilagođene nacionalnoj manjini. Podcrtavam, kvalitetu nastave treba dovesti na tu razinu da djeca žele zajedno istraživati i učiti. Naravno, hrvatski jezik je službeni i lakše je djeci u daljnjem školovanju i traženju posla ako se odluče za nastavu na hrvatskom”, govori Miletić i dodaje: “Njegovanjem svog jezika i kulture u onom pozitivnom smislu, a ne odvajanjem od većine, manjine pridonose društvu jer su istodobno pripadnici zemlje u kojoj žive i one iz koje potječu. Ako samo žele ostati zatvoreni, onda su oni ti koji potenciraju to odvajanje, zaboravljajući da o njima ovisi hoće li biti asimilirani.”

O modelu A za Nacional govori i Nada Bogičević Njegić, profesorica biologije i voditeljica nastave na srpskom jeziku u istoj vukovarskoj školi. Ona je svoje mišljenje željela izraziti tako što je sažela vlastito iskustvo studiranja u Novom Sadu, naglasivši da je imala indeks na pet jezika. Neki njezini kolege sa studija, Mađari iz Vojvodine, dogurali su do fakulteta, a da nisu znali tadašnji srpsko-hrvatski jer su do tada pohađali manjinske programe. Osim toga, na fakultetu su imali predavanja kod profesora koji su bili Mađari te su imali pravo odgovaranja na mađarskom jeziku. “I sada se problematizira nešto što na ovim prostorima postoji otkad je svijeta i vijeka”, govori Njegić koja model A neupitno vidi kao dobar način očuvanja manjinskog identiteta. U razgovoru pokazuje da prihvaća drukčija mišljenja o tom modelu, kakvo je i mišljenje autora ORaH-ove Integrativne manjinske politike, ali naglašava da je svakako potrebno da se isti kriteriji primjenjuju na sve nacionalne manjine. “Ovaj model određen je na početku mirne reintegracije Podunavlja jer bi u suprotnom došlo do još većeg iseljavanja s ovih prostora. Pitanje je bi li nama palo na um u onom periodu razmišljati o tome što možemo ili ne možemo tražiti, ali je činjenica da bismo svi bili ostali bez posla. Ako kolegica iz hrvatskog razreda ima višak sati, a ja imam manjak, ne mogu dobiti te sate. Ne mogu ući u hrvatske odjele i predavati biologiju, to je između nas neka vrsta prešutnog dogovora, iako bih po zakonu imala na to pravo”, rekla je Nada Bogičević-Njegić.

Svoja gledišta za Nacional je iznio i zamjenik gradonačelnika Vukovara Marijan Pavliček. “Ne slažem se da bi došlo do asimilacije da se ne provodi model A. Kao prvo, u pitanju je različita vjeroispovijest, a matična država je u ovom slučaju udaljena dva kilometra od Vukovara, to nije isti slučaj kao kada se netko odseli na drugi kontinent pa nestane u identitetskom smislu. Ovakvo obrazovanje najviše šteti srpskoj nacionalnoj manjini i suživotu u gradu Vukovaru. Živimo odvojene živote, generacije odrastaju godinama jedne pored drugih, a da se ne poznaju. Onda djeca postanu adolescenti pa nacionalni osjećaji postanu nešto jači i dolazi do različitih provokacija”, rekao je Pavliček. Martin Lončarević, sociolog iz Slavonije, odgovorio je za Nacional na pitanje o doživljaju nacionalnog identiteta u ovakvim uvjetima. “U ovakvim situacijama dolazi do otuđivanja pojedinca i izbjegavanja aktivnosti s pripadnicima drugih nacionalnosti. Pripadnici većine trebali bi se postaviti pozitivno prema manjinskim grupama i pružiti im osjećaj sigurnosti. Tako je manja šansa da nacionalni identitet nekome postane teret i nešto što krije od ostatka društva.” Enes Kulenović, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, za Nacional rasvjetljava teorijsku pozadinu kada je riječ o multikulturalizmu: “Ako odbacujemo multikulturalnu politiku pozitivne diskriminacije u obrazovanju, možemo smatrati uspjehom dokidanje posebnih razreda za djecu koja su pripadnici nacionalne manjine. U teoriji i praksi postoji više varijanti multikulturalizma, ali zajednička im je ideja da države trebaju zakonima osigurati očuvanja kulturnog identiteta manjina, što uključuje i pozitivnu diskriminaciju. Model koji je zagovarao ORaH naziva se liberalnim univerzalizmom, a njegova je karakteristika odbacivanje ideje da grupe građana trebaju biti permanentno podložene drugačijim zakonima te da je svako izuzeće od zakona ili općih javnih politika – poput onih u obrazovanju – nepoželjno.” Stav o odvojenim razredima za Nacional je iznio i povjesničar Tvrtko Jakovina: “Kada bi se drukčije gradili hrvatsko-srpski odnosi na višoj razini, cjelokupna slika bila bi bolja i moglo bi se osjećati da se nešto mijenja. Ovako, teško će doći do poboljšanja. Dugotrajna segregacija nikako i nikada neće biti dobra za zajednički život, pa tako ni za međudržavnu suradnju Srbije i Hrvatske, pogotovo kada Srbija uđe u Europsku uniju. Vlasti bi se zbog budućnosti trebale zalagati za višu razinu od pribjegavanja najnižim nacionalističkim strastima”, rekao je Jakovina dodavši da bi Srbi u Slavoniji trebali biti osjetljivi na frustriranost Hrvata, čak i kada su oni nespremni za dijalog.

  • ‘ŽIVIMO ODVOJENE ŽIVOTE. GENERACIJE ODRASTAJU JEDNE PORED DRUGIH, A DA SE NE POZNAJU’

Na početku je sve bilo još osjetljivije. Nakon mirne reintegracije Podunavlja neko vrijeme postojao je i moratorij, tako da se nije ništa učilo o stvaranju RH i ratu koji jedni nazivaju domovinskim, drugi građanskim, a treći pribjegnu nekom neutralnom izrazu kao što je “oružani sukobi na ovim prostorima”. To je na prijedlog Vijeća Europe potpisala profesorica, ravnateljica i bivša ministrica obrazovanja Ljilja Vokić koja se u razgovoru za Nacional prisjetila tih dana. “Kada je započela mirna reintegracija, tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith i ja jedini smo se zalagali za to da djeca budu zajedno jer smo smatrali da je to najbolji način integracije. Tada su mi rekli da su predstavnici srpske nacionalne manjine pod nagovorom Furia Radina tražili ovakav oblik nastave. Mi smo živjeli zajedno i živjet ćemo zajedno. Zajednički razredi jako bi pridonijeli suživotu i miru”, izjavila je Ljilja Vokić koja je za svoj doprinos procesima mirne reintegracije dobila spomen medalju.

Lidija Miletić u razgovoru ističe da je potrebno malim koracima ponovno graditi povjerenje kada je riječ o temama koje zadiru u suočavanje s prošlošću. U tom smislu, nije joj jasno koju bi novu vrijednost, u odnosu na postojeći model A, donijele škole koje bi bile registrirane kao manjinske. Ipak, ta ideja postoji, a kada je o tome riječ, lokalni političari imaju različite stavove. Jedno od mišljenja je ono koje je za Nacional iznio Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, tijela koje usklađuje interese srpske etničke zajednice u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu te je kao udruga nastalo na temelju Erdutskog sporazuma. “Na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije postoje škole u kojima gotovo svi učenici pohađaju školu po modelu A. U legislativi postoji mogućnost da se one registriraju kao manjinske škole, što imaju Talijani, Mađari i Česi te smo i mi podnijeli takav zahtjev. Nadležne županije ne žele izmijeniti statute tih škola niti prebaciti osnivačka prava na jedinice lokalne samouprave”, rekao je Crnogorac. Dodao je da ovo pitanje spada u bilateralna pitanja između Hrvatske i Srbije, a dvije su zemlje nasljednice potpisanog ugovora između RH i Srbije i Crne gore iz 2004. Jovan Ajduković iz Naše stranke ima drukčiji stav. “Neki političari izazivaju pomutnju, nastupajući s temama koje opterećuju srpsku zajednicu i ukupnu hrvatsku zajednicu. Politika ne smije određivati kako će se netko obrazovati, o tim bi se pitanjima roditelji trebali referendumski izjasniti. Ja sam se školovao u vukovarskoj gimnaziji i nisam bio ni manji ni veći Srbin zbog toga te sam imao kvalitetno obrazovanje. Nisam za to da se na postojeće stanje dodaju registrirane manjinske škole. Italija je financirala talijanske škole, kada bi to činila i Srbija zar bi hrvatska djeca morala otići u Srbiju? Ovo je ambijent u kojem je, s obzirom na sve, nekorektno insistirati na takvim stvarima”, rekao je Ajduković.

  • ‘ŠKOLOVAO SAM SE U VUKOVARSKOJ GIMNAZIJI I ZATO NISAM BIO NI MANJI NI VEĆI SRBIN’, KAŽE AJDUKOVIĆ

Svetislav Mikerević, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Vukovarsko-srijemske županije, na pitanje zasebnih srpskih škola gleda ovako: “S obzirom na to da djeca imaju različitu nastavu, ne vidim razlog da ne idu u zasebne škole, družiti se svakako mogu i izvan nastave. Mislim da je ovo problem srpske zajednice jer postoje osnovne škole u kojima približno 95 % djece nastavu pohađa po modelu A. To pitanje trebalo bi riješiti s obzirom na to da i ostale nacionalne manjine imaju takve škole”, rekao je Mikerević istaknuvši više puta da takav njegov stav nije odraz nacionalizma, nego mu je stalo do toga da ne dođe do asimilacije.

Zbog teksta pod naslovom “Hoćemo srpske škole”, objavljenom u travnju ove godine na internetskim stranicama Radija Borovo, Nacional je kontaktirao Tatjanu Lukić, ravnateljicu OŠ Bršadin u kojoj od 83 učenika dvoje ne pohađaju nastavu na srpskom jeziku i ćirilici. Kako stoji u tekstu, Lukić je izložena pritiscima roditelja koji su potpisali peticiju za njezinu smjenu te prijete bojkotiranjem nastave zato što ona ne želi na sebe preuzeti ulogu mijenjanja statuta škole koja je trenutno registrirana kao većinska škola. “Za početak, nisam napisala u statut da se nastava izvodi samo na srpskom jeziku i ćirilici jer nije na meni da o tome odlučujem. Nadalje, imala sam inspekcijski nadzor i ministarstvo je reklo da uskladim statut s aktom o osnivanju škole i sa zahtjevom nadležne županije u kojima stoji da se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, a za pripadnike nacionalne manjine na srpskom jeziku. Imamo jedan razredni odjel od dva učenika koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, ali ja sam protiv svakog oblika diskriminacije i mislim da i ti roditelji imaju pravo odlučiti o tome na kojem će jeziku i pismu njihovo dijete pohađati nastavu dok s druge strane roditelji nemaju pravo odlučivati o statutu škole. Ja jesam pripadnica nacionalne manjine, ali poštujem propise RH i ne želim biti ravnateljica škole u kojoj će se bilo kojem djetetu zatvarati vrata.

Imamo nekoliko škola u kojima se nastava izvodi samo na srpskom jeziku te djeca koja su pripadnici većinskog naroda zbog pohađanja nastave na svom jeziku putuju u druga mjesta, što nikako ne podržavam”, izjavila je Lukić u razgovoru za Nacional te uz to rekla isto što je rekla i Lidija Miletić: korak od modela A prema registraciji manjinskih škola ne bi donio ništa novo kada je riječ o kvaliteti obrazovanja pripadnika manjinske zajednice. Nije da se protivi osnivanju manjinskih škola ako bi to bila politička inicijativa, ali smatra nepravednim da se takva stvar stavlja na teret jednoj ravnateljici koja za to nije ovlaštena. Također, drži besmislicom ideju davanja pravne osobnosti manjinskim školama dok iz Bršadina i drugih krajeva Slavonije odlaze – svi. Po njoj bi registrirane manjinske škole dodatno utjecale na to da pripadnici srpske nacionalnosti upisuju fakultete u Srbiji i ne vraćaju se u Hrvatsku te se pita u čijem je to interesu. “Mislim da bi svi trebali biti jaki i omogućiti djeci na ovom prekrasnom prostoru RH kvalitetniji život i obrazovanje. Nužno je da djeca uče i nastupaju zajedno, na taj smo način puno jači. Za to je potrebno senzibilizirati obje grupacije roditelja”, rekla je Lukić. “U dokumentima nigdje nije potpisano da će se ustanove zvati srpskim školama. Takve su škole neutralnog naziva i težilo se da se nastava postupno integrira, a oni koji inzistiraju na podijeljenosti prvenstveno škode djeci. Ja sam profesor ne samo po vokaciji nego i u duši i nikada nisam gledala koje je nacionalnosti neko dijete”, izjavila je Ljilja Vokić.

  • ‘PITANJE ODVOJENIH RAZREDA TREBA SE POLITIČKI DEFINIRATI. JEDNOM DANA PRAVA TEŠKO JE ODUZETI’

Nakon što je dokument Integrativne manjinske politike postao javno dostupan, ORaH je suočen s kritikama koje su zapravo anticipirane u samom tekstu jer je napisano da će neki prijedlozi – a među njima i prijedlog ukidanja modela A – zasigurno biti proglašeni “desničarskim” i “antimanjinskim”. Da je tako i bilo, za Nacional potvrđuje tadašnja predsjednica stranke Mirela Holy. “Dokument se proglašavao skandaloznim, ekstremno desnim i nacionalističkim. Tvrdilo se da ORaH zagovara potpunu asimilaciju manjina, iako je iz samog naziva dokumenta bilo vidljivo da se zalažemo za integrativni model. Sam model školovanja nije izazivao toliko pažnje i kritika koliko naš prijedlog postepenog smanjivanja, a potom i ukidanja posebnih manjinskih mjesta u parlamentu, što, vjerujem, samo po sebi govori za čije su se interese borili oni koji su najžešće kritizirali dokument. Ono što me je najviše razočaralo jest to što zainteresirana javnost i mediji nisu pozitivno reagirali na činjenicu da je jedna mala stranka napravila ozbiljan političko-programski dokument koji obrađuje stvari koje su u hrvatskoj politici pravi tabu. U skladu s najvišim demokratskim principima taj smo dokument stavili u javnu raspravu. Pljuvačke reakcije bile su jasan signal da ne postoji kultura dijaloga te da oni koji su najglasniji tribuni multikulturalizma ne dopuštaju mogućnost postojanja drugačijeg mišljenja”, izjavila je Holy. Jedan od komentara na tom tragu bio je onaj sugovornice iz Centra za mirovne studije koja je u medijima insinuirala da je ORaH ovakvim dokumentom i “salatom ideja” pokušao dobiti glasove s obje strane političkog spektra te je dodala da ovo nije slučaj bezrezervne podrške manjinskim pravima čemu bi trebala težiti stranka poput ORaH-a. Tko je taj koji postavlja okvire ispravnog kada je o tome riječ? Što znači bezrezervna podrška manjinskim pravima i na koji način uopće shvatiti manjinska prava u današnjici koja nosi svoje specifičnosti? Hrvatska ima svoje “stare” tj. autohtone manjine i ako je o stvarima koje se tiču njihovog odnosa s većinom – a takvo je i pitanje odvojene nastave – teško rasuđivati hladne glave, kakva će tek biti situacija kada će se, u kontekstu izbjegličke krize, promišljati pitanja identiteta i suživota domicilne kulture i onih kultura koje nemaju kontinuitet obitavanja na ovim prostorima? Šteta je što je ORaH nekonstruktivno etiketiran nakon bacanja probnog balona Integrativne manjinske politike, umjesto da je taj dokument iskorišten kao polazišna točka za dijalog i razradu pitanja koja predstavljaju izazov ne samo za Hrvatsku, nego i za europske zemlje.

Kategorije: Hrvaška

FELJTON Totalitarnost u srcu

Tor, 14/08/2018 - 14:07
Objavljeno u Nacionalu br. 936, 2016-04-10 Zagrebački profesor sociologije kulture, estetike, teorije mode i vizualne komunikacije Žarko Paić napisao je knjigu ‘Totalitarizam?’ u kojoj predstavlja svoj pogled na politiku, ideologiju, propagandu i ostale segmente totalitarističkih poredaka, a Nacional donosi ulomak posvećen dobu totalne kontrole u suvremenim društvima u vrijeme digitalne tehnologije

Doba u kojem živimo često sliči nadomjesku onoga što je već jednom bilo. Ali da bi nadomjestak mogao biti djelotvornim u stvarnosti, potrebno je da sve izgubi svoju bit i da postane novim subjektom. On, doduše, funkcionira, ima odlike istinskoga subjekta samo po izgledu ili pojavi. Problem je u tome što bezbitnost subjekta posvuda vlada. Nije teško zamisliti totalitarizam bez biti. Ali njegov je subjekt jednako tako nadomjestan, pa je stvar u tome da se i supstancija tog subjekta ne može shvatiti nikako drukčije nego kao nadomjestak. Koncept političkih religija predstavlja uzoran slučaj nadomjesne ideologije (Ersatzideologie). U totalitarnim poredcima vladavine ona nadomješta istinsku religiju transcendencije. Kada totalitarizam iščezava u svo-joj faktičnoj pojavi 1945. i 1989. godine (fašizam/nacizam i komunizam), nadomješta ga upravo ono što predstavlja ostatak raspadnuta sklopa. To su, dakle, nadomjesna ideologija u formi političkih religija, globalni terorizam i totalna kontrola koju provode tajne policije s pomoću najmoćnijega sredstva nadzora ikad stvorenoga u povijesti. Radi se o digitalnoj tehnologiji. Upravo ona omogućava kibernetički prijenos informacija između sustava i njegove okoline. Tu novu tehnologiju prijenosa informacija nazivam tehnosferom. U filmu Stevena Spielberga Minority Report glavni junak zahvaljujući čudotvornim moćima tehnosfere sprečava zločin predviđanjem ponašanja budućega ubojice. U tome je stvar.

PREDVIĐANJE PRIPADA NOVOME momentu po kojem se kibernetika razlikuje od klasične moderne tehnologije. Upravljanje okolinom na temelju informacijskoga ili bio-kibernetičkoga koda kao uvjeta mogućnosti djelovanja tehnosfere ima u sebi učinak povratne sprege (feedback). Tri su temeljne kategorije u znanstveno-tehničkome sklopu novovjekovnoga mišljenja: (1) računanje, (2) planiranje i (3) konstrukcija. Računanje se odnosi na kalkulativni karakter tehničkoga mišljenja. Planiranje uvodi u analitičku razradu strategije između različitih mogućnosti rješenja problema. Naposljetku, konstrukcija je ključan pojam mo-dernosti jer iz nje proizlazi ono što nazivamo stvarnošću. Čitava je struktura te i takve stvarnosti konstrukcija i kad je riječ o dekonstrukciji.

Ono što se utemeljuje mora se moći rastemeljiti. A to znači da se zahvaljujući živim strojevima računanja i planiranja kao što su kompjutori mišljenje pojavljuje kao konstruktivna igra predviđanja onoga što bi se moglo dogoditi ako neki učinak A nužno dovodi do učinka B. Kao u šahu, igrač ne razmatra tek svoje kombinacije kojim će pobijediti protivnika. On, naprotiv, mora imati u vidu i poteze protivnika tako da ih predvidi što je moguće preciznije. Suvremena je tehnologija informacija-komunikacija analitička i konstruktivna zbog toga što je u svojoj biti kalkulativna. Slika koju konstruira kompjutor naziva se izračunatom (digitalnom). Sve što jest (bitak, bića i bit čovjeka) preobražava se u tehnički sklop unutar kojeg više ne postoji stroga hijerarhija i poredak kategorijalnih struktura. Umjesto toga sve se svodi na otvorene mogućnosti aktualizacije kao virtualizacije mnoštva događaja. Kaos uistinu poprima racionalni lik otvorenoga sustava entropije.

U Deleuzeovoj ontologiji mnoštva i razlike temeljni je pojam onaj koji nastaje iz konstrukcije događaja. On dolazi iz sfere virtualne stvarnosti događaja. Slika umjesto riječi vlada sustavom mišljenja. To znači da vizualiziranje događaja pretpostavlja postojanje sumnje i neizvjesnosti oko određenja subjekta/aktera kontingencije u svijetu događaja. Nije nimalo začudno da je baš Hannah Arendt pokazala kako je za totalitarizam postavka “sve je moguće” izvedena iz kontingentne prirode njegova nastanka u moderno doba. Tajna veza između totalitarne propagande i novih medija, kako je to pokazao Siegfried Kracauer, svjedoči o dvostrukoj sponi između tehnologije i društvene vladavine te tehnosfere i totalne kontrole. Tko bi otuda izvodio dokaze o navodnoj “totalitarnosti” tehnosfere, te demokratičnosti moderne tehnologije, mogao bi se pridružiti brojnim privrženicima teorija urote i njihovim ezoteričnim sljedbama. Usput, teorije urote samo su drugi oblik djelovanja načela transcendencije u suvremenome svijetu. Ako iza svakoga događaja stoji “Veliki Drugi” (Bog, kompjutor, mediji, tajna policija), dolazi u pitanje samoizvjesnost realnosti, Štoviše, bez postojanja neke đavolske urote koja seže do samoga izvora ili ništavila događaja, i demokratski bi poredak bio osuđen na dosadu nepolitičkoga. Bio bi upravo onaj fatalni nedostatak ljudskoga i kontingentnoga u neljudskoj prirodi posthumanoga stanja tehnosfere.

  • Kada totalitarizam iščezava u svojoj faktičnoj pojavi 1945. i 1989. (fašizam/nacizam i komunizam), nadomješta ga upravo ono što predstavlja ostatak raspadnutog sklopa

TOTALITARNOST U SRCU DEMOKRATSKOGA SVIJETA rađa se iz potrebe za neljudskom akumulacijom moći s onu stranu društvenoga nadzora. Svi uspjeliji holivudski filmovi danas neizbježno su usmjereni prema tom spoznajno-političkome zadatku. Protkani viškom domoljubne političke paranoje i manjkom smisla za složenost stanja stvari, pokušavaju nas uvjeriti u ono što su htjeli i nacistički propagandisti 1939. godine. Naime, da su slika, zvuk i brzina događaja granica između fantazme i simboličkoga u strukturi stvarnosti.

Prava je stvarnost ipak negdje drugdje. A to drugdje uvijek je neodređeno i tamno poput “zone sumraka”. Istraživanje sublimnoga mjesta zla u vizualnoj kulturi tehnosfere dovodi do paradoksalnoga saveza totalitarizma i robotike-nanotehnologije-vizualizacije događaja. U tehnosferi ima toliko prostora i mogućnosti stvaralačke slobode, primjerice u nehijerahijskoj mreži bez subjekta pogodnoj za tzv. direktnu demokraciju, koliko i straha od neočekivanih učinaka entropije u virtualnoj prozirnosti događaja kojom se tajne policije (CIA kao model globalitarnoga poretka) koriste za totalnu kontrolu označenih neprijatelja. Sve je moguće zbog toga što je sve zbiljsko i nužno. To vrijedi samo ako se društveni sustav uređuje prema načelima računanja, planiranja i konstrukcije. Mreže su neuhvatljive, a programi za savršenu kontrolu događaja u jezgri transformacije digitalnoga svijeta beskonačno se umnožavaju poput Leibnizovih monada ili neuništive sluzi besmrtnoga Aliena. Postavka o odnosu totalitarizma i tehnosfere, dakle, nipošto se ne smije svesti na kauzalno-teleologijski poredak kategorija po kojem A nužno proizvodi B. Ako nešto uistinu bitno određuje pojam tehnike od svih drugih ljudskih, duhovnih sposobnosti, onda je to njezina pragmatična i ujedno transcendirajuća moć prelaska granica društvene uporabe objekata. Tehnosfera nije neutralna. Bolje bi bilo reći da je posve ravodušna prema društvenim i političkim načinima (zlo)porabe. Internetom se koriste i Pentagon i Islamska država na isti način kao što Kina i Sjeverna Koreja (formalno autokratski politički poredak Pekinga i totalitarni Pjongjanga) žele cenzurirati neke internetske tražilice poput Googlea, primjerice. No, glavni problem u tome fatalnome odnosu jest što se tehnički sklop mišljenja ne može prevladati ljudskom odlukom neprihvaćanja pravila igre. Totalna kontrola u suvremenim poredcima liberalnih demokracija ima neke značajke totalitarne vladavine. Ali samo kao nadomjeska, i to u graničnim situacijama izvanrednoga stanja na globalnoj razini.

ŠTO JE TO UOPĆE – TOTALNA KONTROLA? Pojam totalnoga rata, države, mobilizacije razvio je Ernst Jünger u ogledu naslovljenom “Totalno mobiliziranje” objavljenom 1930. godine.Pojam je očito danas postao sinonimom za kapitalističku globalizaciju. U njemu je sadržano dvoje. S jedne je strane riječ o totalitetu svih moći i snaga koje svijet pretvaraju u poligon rada, znanosti i tehnike, a s druge se radi o ubrzanju samoga kretanja životnih snaga. Čovjek se pojavljuje u svojim društvenim likovima “radnika” i “inženjera”, “ratnika” i “odmetnika”. Mobiliziranje odgovara modernome načinu proizvodnje (ekonomija) i modernoj tehnologiji. Ona mijenja prirodu i na taj način bitak postaje radno-tehničkim sredstvom/svrhom ljudske avanture. Njegov položaj u svijetu kao industrijskome pogonu moguće je prevladati jedino aktivnim nihilizmom jer je nihilizam postao ozračjem posvemašnjega gubitka svih vrijednosti. Rat i junaštvo, katarza i prebolijevanje tehničkoga usuda egzistencije pritom se pokazuju svojevrsnim strategijama izlaza iz začaranoga kruga nihilizma. Ali, totalno mobiliziranje nije samo priča o nihilizmu zapadnjačke odnosno europske metafizike, što će posebno dalje razviti u svojim filozofijskim analizama Martin Heidegger baveći se Nietzscheom. Ono što je za priču o totalitarizmu u novim povijesnim uvjetima jedino važno odnosi se na dvije kategorije mišljenja koje Jünger posebno razlaže u svojem ogledu: (1) društvo kao totalni kolektiv utemeljen u radu i tehnici i (2) egzistencijalni nabačaj mogućnosti borbe u kojoj pojedinac stječe svoju slavu, katarzu i svrhu postojanja u graničnim situacijama. Obje kategorije, društvo i egzistencija, određene su već uvijek nečim što ih nadilazi. Riječ je o nekoj primarnoj moći zajedništva u akciji kojom se nastoji preboljeti nihilizam zapadnjačke metafizike.

PROBLEM NIJE, DAKLE, ni u društvu ni u tehnici, već u tome što se rad i figura radnika, te rat i figura ratnika, mogu razviti samo iz onoga što čini bit modernoga doba – totalnoga mobiliziranja. Ono što stoji iza te ničeanske misli čini se da nije ništa drugo negoli povijesni usud novovjekovne konstrukcije svijeta kao znanstveno-tehničkoga pogona i kao pokreta s onu stranu liberalne ideje o razdvajanju države i društva (politike i ekonomije). Totalno mobiliziranjeodnosi se na tvorbu totalitarne strukture moći. Ona nužno treba masu za svoj subjekt bez supstancije. I utoliko se masovni pokret u moderno doba uvijek organizira bitno politički. Jüngerove refleksije o radniku, nihilizmu i tehnici na kraju metafizičke epohe povijesti tako uvode u nešto uistinu novo i odlučujuće za život poslije kraja totalitarne vladavine fašizma, nacizma i komunizma u 20. stoljeću. To je totalna kontrola. A ona proizlazi iz društvene strukture globalnoga korporativnoga kapitalizma. Nije, dakle, riječ samo o političkoj kontroli. Ona je mogla biti temeljnom značajkom tih poredaka i njihovih metoda terora i progona u koncentracijske i radne logore ideologijski prokazanih i označenih neprijatelja novoga poretka. Sada se radi o nečem puno apstraktnijem. Stoga više nije moguće rabiti pojam totalitarizma za ono što je ovdje u pitanju.

  • Nadomjesnu ideologiju u formi političkih religija, globalnog terorizma i totalne kontrole provode tajne policije s pomoću najmoćnijeg sredstva nadzora u povijesti – to je digitalna tehnologija

Kada, naime, tehnosfera određuje društvene odnose moći, tada totalna kontrola nije više samo politička. Njezina se totalnost odnosi prije svega na informacijsku ekonomiju globalnoga kapitalizma i na potrošačku ili postmodernu kulturu. To je ono što je Agamben na tragu Deborda imenovao “spektakularno-demokratskom vladavinom”. Totalna kontrola pretpostavlja prelazak iz društava nadzora u društva kontrole. A u slučaju političke moći koja nadilazi granice demokracije i diktature, kako neki teoretičari pokušavaju shvatiti povratak oligarhijske vladavine u suvremenome globalnome poretku od SAD-a, Rusije, Kine do EU-a, susrećemo se s “praznim središtem moći”. Tajne policije otuda reguliraju poredak bipolarne ravnoteže snaga više negoli se to stvarno čini. Država postaje zastarjelom formom suverenosti jer ne kontrolira ni unutarnju ni vanjsku politiku. Tko to onda čini? Transnacionalne korporacije ili možda one institucije koje simboliziraju moć današnjice poput MMF-a, Svjetske banke, NATO-a? Histerija o obnovi totalitarizma proizlazi upravo iz toga gu-bitka temeljnoga pojma moderne politike. Kada tajne policije koristeći se sofisticiranim tehnologijama vizualizacije proizvode “državne neprijatelje”, tada je pitanje unutarnje kontrole nad njihovim radom zoran dokaz strukturne krize poretka. Glavni je problem toga gubitka moći raspolaganja monopolom sile u tome što, primjerice, EU ne može sebe konstituirati kao novi naddržavni aparat moći ako se njegova suverenost ne može braniti vlastitom vojskom. A u konačnici ni politički utjecaj ne prelazi granice vlastite opčinjenosti birokratskim upravljanjem središtem u Bruxellesu i mnoštvom periferijskih slabih država. Teritorij u doba neoimperijalne suverenosti raspada se u zone utjecaja ideologijski protivničkih carstava. Državnim terorom oni zaposjedaju teritorij “slabih država” (weak states). Na taj način proizvode permanentne krize u svijetu. Sjetimo se da ni talibani, ni Bin Laden i njegova teroristička mreža Al Qaida, ni Čečeni, a ni Islamska država nisu bili autonomnom političkom snagom prije nego što su upotrijebljeni u druge svrhe interesa velikih sila ili u njihovu “hladnome ratu” (SAD-a i SSSR-a/Rusije). Totalna kontrola je pojam koji u sebi sabire jüngerovsko totalno mobiliziranje (rat i terorizam) te ga podiže na razinu globalnosti uz nastanak tehnosfere kao sprege biokibernetike i biogenetike. Sam se život danas reproducira u posthumanome (izvanrednom) stanju, postajući jezgrom novih ekonomskih, političkih i kulturalnih sukoba moći.

JEDAN OD ZAGOVORNIKA postavke o mogućnosti obnove pojma totalitarizma u 21. stoljeću na zasadama diskursa totalne kontrole svakako je američki politolog Sheldon Wollin. U knjizi Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianism već u predgovoru kaže da želi otkloniti moguće krivo čitanje njegovih refleksija. Međutim, masivna postavka o novome totalitarizmu u demokratskome menadžmentu korporativne strukture ekonomije i politike suvremene Amerike ne znači da je uzor Georgeu W. Bushu bio Hitler. Tendencije koje analogno postoje u američkome slučaju, prema Wollinu, upućuju na totalizirajuće fenomene kao što su kontrola, ekspanzija, nadmoć i vrhovna vlast. Polazeći od toga da je, naizgled paradoksalno, totalitarizam pluralni fenomen političkih poredaka, jer se talijanski fašizam zasniva na nacionalizmu, a njemački nacizam na antisemitizmu, dok staljinizam propagira društvene aspekte brige za radničku klasu, očito je da se današnja situacija može objasniti uvođenjem tehnologija kontrole i masovnom manipulacijom. Wollin nastoji dokazati da je taj “invertirani totalitarizam” prožeo američku politiku u doba vladavine Georgea W. Busha početkom 21. stoljeća, a kao povod mu je poslužio teroristički napad islamističke skupine Al Qaide na simbole američke ekonomske i političke moći u svijetu korporativnoga kapitalizma, tornjeve blizance Svjetskoga trgovačkoga centra u New Yorku 11. rujna 2001. godine.

U svakom slučaju, Wollinov “invertirani totalitarizam” naspram “klasičnoga” u nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji ili staljinističkoj Rusiji, zasnovan je na glavnoj teorijskoj strategiji bavljenja tim fenomenom povijesti i politike u moderno doba. Riječ je o analogiji između prošlosti i sadašnjosti, Usto, razlikovanje između poredaka čija je legitimnost počivala na revolucionarnome teroru i Amerike koja monopolizira moć do vrhunca njezine akumulacije kao “supersile”, govori nam više o slič-nostima i zajedničkim tendencijama. Vidjeli smo da je to uobičajen postupak historičara 20. stoljeća koji su se bavili totalitarnom vladavinom i njezinim posljedicama. najspornije jest neobrazloženost postavke o analogiji. Usto, što je najvažnije, nije dovoljno jasna uporaba spornoga pojma “totalitarizam”. Ako to više nije ideologija nacionalizma, rasizma i komunističke jednakosti u siromaštvu, ako to isto tako nije ni postojanje koncentracijskih logora unatoč tankoj analogiji s Auschwitzom i Gulagom, jer Guantanamo se doista ne može uspoređivati ni s jednim od paradigmatskih logora totalitarnih poredaka 20. stoljeća, što preostaje od totalitarizma? Za Sheldona Wollina, kao i za mnoge druge kritičare liberalne demokracije i korporativnoga kapitalizma danas, odgovor je jednostavan. Preostaju politika i tehnosfera u formama oligarhijske vladavine i totalne kontrole. Da, to je neprijeporno točna dijagnoza biopolitičkoga stanja, kako ga određuje i Giorgio Agamben u Homo Saceru.

  • Tajna veza između totalitarne propagande i novih medija, kako je to pokazao Siegfried Kracauer, svjedoči o dvostrukoj sponi između tehnologije i društvene vladavine te tehnosfere i totalne kontrole

ALI NEŠTO U SVEMU TOME NEDOSTAJE ili se pak pokazuje manjkavim u argumentaciji. Zašto onda uopće na svjetlo dana iznositi jedan problematičan pojam nastao 1920-ih godina da bismo dohvatili stvarnost koja nam izmiče kad god pokušavamo naše doba hibridnosti i nadomjestivosti, gubitka vrijednosti i nihilizma, shvatiti posredstvom jednoga obuhvatnoga pojma koji bi k tome morao biti normativnim i deskriptivnim, a ne više pole-mičko-ideologijskim jer ovaj “novi totalitarizam”, ako išta drugo, nadilazi političke razlike fašizma, nacizma i staljinističkoga komunizma? Totalna kontrola sada prethodi svakoj ideologiji i mogućem državnome ili nedržavnome teroru. Štoviše, s pojmom totalne kontrole emancipira se i djelatnost tajne policije od suverenosti država u novome svjetskome poretku. To znači da tajne policije više ne služe autoritarnome ili demokratskome poretku.

3d_totalitarizam

Kategorije: Hrvaška

U Umagu uhićen diler (41) s više od tri kilograma marihuane

Tor, 14/08/2018 - 14:00

Istarska policija uhitila je u Umagu 41-godišnjeg muškarca, u čijoj je kući na području Grožnjana pronašla tri paketa s ukupno više od tri kilograma marihuane i digitalnu vagu, a pretragom drugih stambenih objakata i vozila osumnjičenog pronađene su  manje količine kokaina i mariuhana, izvijestila je u utorak Policijska uprava istarska.

Temeljem ranije prikupljenih saznanja da se osumnjičeni bavi preprodajom droge, policajci su 41-godišnjeg muškarca uhitili u ponedjeljak oko 13,30 sati u Umagu,  rekao je na današnjoj konferenciji za novinare u Puli voditelj Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave istarske Valter Gržeta.

U sklopu kriminalističkog istraživanja, temeljem naloga nadležnog suda, policija je pretražila vozila te više stambenih objekata na području Umaga i Grožnjana,  koje koristi osumnjičeni 41-godišnjak. U kući u Grožnjanu pronađena su tri paketa u kojima se nalazilo ukupno 3.185 g marihuane i digitalna vaga.

U nastavku istrage policija je pretražila i kuću u Umagu gdje su pronašli jednu vrećicu sa 6,7 g kokaina i vrećicu sa 6,8 g sredstva za povećanje mase, digitalnu vagu i više od sto tisuća kuna u raznim valutama za koji novac se sumnja da potiče od počinjenja kaznenog djela.

Pretragom jednog od vozila kojim se osumnjičen koristi, pronađeno je još 18,9 g marihuane.

Pronađena droga je oduzeta te će se dostaviti na vještačenje u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ”Ivan Vučetić” u Zagrebu, a osumnjičeni je danas uz kaznenu prijavu priveden u pritvorsku jedinicu PU istarske.

Predstavljajući rezultate kriminalističkog istraživanja, voditelj Gržeta istaknuo je kako je ovo kriminalističko istraživanje rezultat višemjesečnog rada policijskih službenika i nastavak niza složenih kriminalističkih istraživanja koje je istarska policija provela u proteklim mjesecima s ciljem suzbijanja zlouporabe opojnih droga i zahvaćanja osoba koje se bave preprodajom droge na području naše policijske uprave.

Također, pohvalio je i suradnju s građanima jer su upravo oni dali ključne informacije koje su uvelike doprinijeli razrješavanju ovog kaznenog djela.

Kategorije: Hrvaška

Špansko, Malešnica i Gajnice u sljedeća tri dana bez tople vode

Tor, 14/08/2018 - 13:53

Zagrebačka naselja Špansko, Malešnica i Gajnice u sljedeća tri dana moglo bi imati povremenih poteškoća u opskrbi toplinskom energijom potrebnom za zagrijavanje tople vode, izvijestili su iz HEP Toplinarstva.

“Zbog radova na toplinskom sustavu grada Zagreba, u razdoblju od 15. kolovoza 2018. ujutro do 18. kolovoza 2018. u večernjim satima, moguće su povremene poteškoće u opskrbi toplinskom energijom potrebnom za zagrijavanje tople vode krajnjih kupaca u zagrebačkim naseljima Špansko, Malešnica i Gajnice.

Opskrba toplinskom energijom u navedenom razdoblju odvijat će se obilaznom vezom, a ne magistralnim vrelovodom, što bi moglo utjecati na temperaturu potrošne tople vode.

Molimo krajnje kupce za strpljenje i razumijevanje uz napomenu da se radovi na toplinskim postrojenjima tijekom ljetnih mjeseci provode radi sigurne i kontinuirane opskrbe toplinskom energijom u nadolazećoj ogrjevnoj sezoni”, navodi se u priopćenju.

Kategorije: Hrvaška

Otvorene prijave za poduzetničko natjecanje Good Game Liftoff

Tor, 14/08/2018 - 13:47

Donacijsko događanje Good Game Liftoff će izabrati mladog hrvatskog poduzetnika s najboljom poslovnom idejom i startup projektom.

Nakon turnira Good Game Zagreb 2018, održanog u Jadran filmu sredinom svibnja, prikupljen je humanitaran novčani fond koji će otići u ruke poduzetnom kreativcu iz Hrvatske. Prijave su započele i traju sve do kraja kolovoza.

Donacijski projekt sastoji se od faze prijava te samog završnog događaja. Prijaviti se mogu studenti preddiplomskog, diplomskog i postdiplomskog studija sveučilišta i ostalih visokoškolskih ustanova (veleučilišta i visokih škola) upisani u akademsku godinu 2017/2018 ili mladi poduzetnici do 25 godina s proizvodom ili uslugom u predinkubacijskoj, inkubacijskoj ili kasnijoj fazi razvoja. Na jednom prijavljenom projektu može sudjelovati tim do maksimalno pet članova.

Između svih prijavljenih projekata, odabrat će se deset najboljih, a oni će ući u samo finale i dobiti priliku izložiti svoju ideju, predstaviti konkretnu strategiju i poslovni model pred  žirijem.

Pobjednik ovog zanimljivog natjecanja doznat će se na događanju Good Game Liftoff u četvrtak (13. rujna) u prostoru HUB385.

Stručni sud čine redom uspješni poduzetnici i stručnjaci – Nenad Bakić, investitor i poduzetnik, Mate Rimac, CEO tvrtke Rimac Automobili, Martina Rizman Matić, direktorica korporativnih komunikacija Vipneta, Lordan Kondić, direktor marketinga za privatne korisnike Vipneta, Hrvoje Balen, predsjednik uprave Algebre, Miran Pavić, CEO, Telegram Media Grupa, Ivan Brezak Brkan, osnivač i glavni urednik Netokracije, Tomislav Car, CEO i suosnivač tvrtke Infinum, Sergej Ivasović, marketing i PR menadžer tvrtke MSAN te Nikola Stolnik, CEO tvrtke Good Game Global.

“Bit će nam veliko zadovoljstvo ako na ovaj način uspijemo pomoći pokrenuti novi Infinum, Nanobit, Bellabeat ili Rimac Automobile u njihovim prvim poslovnim koracima i poduzetničkim pothvatima. Pokušavamo uzdrmati status quo koji vlada na tržištu i pružiti priliku mladim, pametnim i sposobnim ljudima u stvaranju nove vrijednosti na ovim prostorima”, poručio je Nikola Stolnik.

Nikola Stolnik, CEO tvrtke Good Game Global
Kategorije: Hrvaška

Rimac pokreće Tehnološki park u Livnu

Tor, 14/08/2018 - 13:38

Poduzetnik Mate Rimac u utorak je najavio kako osniva Tehnološki park u Livnom, kako bi pomogli zapošljavanju i zaustavljanju odlaska mladih ljudi te privlačenju investicija u ovo područje za koje je ocijenio da je najgore u Europi.

“Bosna i Hercegovina je najgora ekonomija u Europi, a Hercegbosanska županija najgori u državi. Stanje je katastrofalno”, izjavio je Rimac na Business Forumu Livno 2018.

Tehnološki park trebao bi početi s radom u rujnu. “Naši ljudi odavde odlaze voziti kamione i bave se građevinarstvom. Želimo da to prestane. Želimo mladima pomoći u početcima, savjetima i infrastrukturom, a kasnije im pomoći u drugim izazovima”, dodao je Rimac.

U Tehnološkom parku u Livnu trebalo bi biti zaposleno 30 mladih ljudi, a postoji mogućnost proširenja broja na 100 radnih mjesta.

Kategorije: Hrvaška

ERDOGAN “Turska će bojkotirati američke elektroničke proizvode”

Tor, 14/08/2018 - 13:19

Turska će bojkotirati američke elektroničke proizvode, upozorio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u utorak, uslijed zaoštravanja trgovinskih i diplomatskih odnosa Washingtona i Ankare.

”Mi ćemo proizvoditi još bolje i kvalitetnije proizvode kakve sada uvozimo, i počet ćemo ih izvoziti. Bojkotirat ćemo američke elektroničke proizvode”, rekao je Erdogan na poslovnom skupu u Ankari.

”Ako imaju iPhone, mi imamo Samsung”, dodao je Erdogan.

”Mi imamo Veneru i Vestel u našoj zemlji”, rekao je Erdogan pritom misleći na tursku kompaniju Vestel Elektronik i njihov pametni telefon.

Tenzije između Turske i SAD-a porasle su nakon zatvaranja američkog pastora Andrewa Brunsona, kojemu se sudi za špijunažu i terorizam. Američki predsjednik Donald Trump odlučio je potom udvostručiti carinske namete na turski čelik i aluminij, ubrzavši tako pad turske valute.

Kriza je pogodila tursku liru, obveznice i burzu dionica. Valuta je izgubila gotovo 50 posto svoje vrijednosti od početka godine.

Erdogan je ostao prkosan i za krizu optužuje ”ekonomske teroriste”, ”ekonomski rat” i ”nasilnike u globalnom sustavu”, te najavljuje nove saveze s Rusijom i Kinom.

Kategorije: Hrvaška

MEDIJI Juventus odbio Realovih 60 milijuna eura za Pjanića

Tor, 14/08/2018 - 13:07

Talijanski mediji objavili su u utorak kako da je Juventus odbio ponudu Real Madrida od 60 milijuna eura za bosanskohercegovačkog reprezentativca Miralema Pjanića.

Tuttosportovu naslovnicu zauzima naslov ‘Pljuska Realu’. Pjanić s Juventusom ima ugovor do 2021. godine, a vjeruje se kako će klub i 28-godišnji nogometaš uskoro produžiti suradnju.

Pjanić je karijeru počeo u Metzu, iz kojeg je prešao u Lyon. U Italiji je od 2011. godine. Prvo je igrao za Romu, a Juventus ga je kupio 2016. godine za 32 milijuna eura.

Kategorije: Hrvaška

EKSKLUZIVNO Miljenik Zdravka Mamića ismijava premijera Plenkovića

Tor, 14/08/2018 - 12:57
EKSKLUZIVNO Tko na zatvor pravomoćno osuđenom Željku Širiću, moćniku iz nogometne mafije, pomaže da ostane neuhvatljiv za hrvatsku vladu

Otkrivamo mrežu pravosudnih djelatnika, liječnika i sveučilišnih profesora koji moćnom Željku Širiću, godinama ključnom protagonistu sudačke scene u hrvatskom nogometu, pomažu pri izbjegavanju odlaska na služenje zatvorske kazne

Bivši nogometni sudac, dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i vrlo utjecajan Osječanin Željko Širić (58), jedan od sudionika afere Pošteno suđenje, punih godinu dana koristi spretne manevre i iznimnu blagonaklonost niza institucija kako bi izbjegao odlazak na odsluženje četverogodišnje zatvorske kazne.

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Kategorije: Hrvaška

Predstava “Shakespeare ljetne noći – varijacije” u 18. sezoni Ulyssesa

Tor, 14/08/2018 - 12:49

Kazalište Ulysses svoju 18. sezonu nastavlja izvedbama predstave “Shakespeare ljetne noći – varijacije” u režiji Lenke Udovički 16., 17. i 18. kolovoza u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu, “teatarskom šetnjom” kroz četiri stoljeća, koja najvećeg svjetskog dramatičara razotkriva kao bolno aktualnoga, modernoga i suvremenom čovjeku bliskoga autora.

Autorski projekt Lenke Udovički, Željke Udovičić Pleština, Nigela Osbornea i Rade Šerbedžije inspiriran tekstom “Shakespeareova memorija” Jorgea Luisa Borgesa, “Shakespeare ljetne noći – varijacije” teatarski će “prošetati” gledatelja od Shakespearovog doba do danas, oslanjajući se na njegove sonete te odabrane motive kraljevskih kronika, tragedija i mitskih scena ljubavnika.

“Riječima, pokretom i glazbom vodit će nas kroz dramaturšku strukturu kroz četiri stoljeća, s namjerom da razotkrije Shakespearovu suvremenost, koja glasno progovara o (ne)društvenim okolnostima koje nas zatiču, o izbjeglicama, onima na vlasti i onima koji ih smjenjuju, o pojedincu izgubljenom u u turbulentnim vremenima u potrazi za vlastitim identitetom”, stoji u najavi.

Ansambl predstave čine Maja Posacec, Milan Pleština i Katarina Bistrovič – Darvaš te studenti dvaju Akademija: Glume i medija Akademije primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci i Muzičke akademije u Zagrebu, Sendi Bakotić, Sara Blažić, Ana Marija Brđanović, Marta Čaržavec, Ivan Čulo, Martin Grđan, Mario Jovev, Jurica Marčec, Tonka Mršić, Gala Nikolić, Anja Sabol, Deni Sanković, Vanda Velagić, Nataša veselinović, Dunja Crnjanski, Mia Dugandžić Marić, Katarina Evetović, Marija Katarina Jukić, Matija Kasaić Drakšić, Lovro Livajić, Branimir Norac, Nikola Rocco i Linda Uran.

Kategorije: Hrvaška

Zagrebački HSLS kritizirao Bandića

Tor, 14/08/2018 - 12:30

Zagrebački HSLS u utorak je osudio ponašanje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića prema novinarki Nove TV Ivani Pezo Moskaljov te su ga pozvali da se, s obzirom da se često poziva na europske norme, tih normi i pridržava u ophođenju s novinarima i gradskim zastupnicima.

Odgovarajući na pitanja novinarke Pezo Moskaljov prilikom obilaska saniranog divljeg odlagališta otpada u naselju Kozari put, gradonačelnik Bandić između ostaloga je rekao: “Da sam ja tako pametan kao Vi, ja bih radio u TV Novoj”, te “Vi ste meni k’o učiteljica zločesta, pa daj budite dama fina”.

Predsjednik zagrebačkog HSLS-a Vladimir Andrić na konferenciji je za novinare je takvo ponašanje zagrebačkog gradonačelnika ocijenio kao nekulturno i bahato te se složio s osudom takvog ponašanja od strane Hrvatskog novinarskog društva (HND).

Lex šerif daje dozvolu gradonačelniku da se ponaša bez posljedica

“S gubitkom novinarskih sloboda, što će se dogoditi sa slobodama građana?”, upitao je, ustvrdivši da upravo ‘lex šerif’ daje dozvolu gradonačelniku da se na takav način ponaša, bez posljedica za odgovore i djelovanja.

Ustvrdio je i da to što gradonačelnik nije dao odgovor gdje je završio otpad s divljeg odlagališta u Kozari putu, pokazuje na koji način funkcionira odvoz glomaznog otpada u Zagrebu, no nije htio sugerirati da je završio negdje gdje nije trebao. “Tome dokaza nemamo, kad ćemo imati dokaze, javit ćemo se”, poručio je Andrić.

“Oko šest kamiona materijala je izvučeno van iz ulice i odvezeno u nepoznatom smjeru. Pitanje je na koji način funkcionira odvoženje komunalnog opasnog otpada u Gradu Zagrebu – na principu prijatelja koji zarađuju na tome i zatrpavaju i ekološki uneređuju Zagreb i okoliš”, kazao je.

Potpredsjednik zagrebačkog HSLS-a Darko Klasić podsjetio je na još neke odgovore zagrebačkog gradonačelnika upućene novinarima poput “Jesi ti normalan?”, “Jesi li ikada rodila? Nisi. Onda nemoj  o tome govoriti”, “Daj se dozovi pameti”, ocijenivši da su takve izjave posljedica ‘lex šerifa’ u sklopu kojeg je gradonačelnik postao nedodirljiv.

“On nema nikakvu odgovornost niti mogućnost da bude smijenjen prije kraja samog mandata. Više mu nije bitno mišljenje Skupštine niti glasača jer računa na brzi zaborav glasača koji ga biraju u Zagrebu”, dodao je Klasić.

Zastupnici na svakom aktualnom satu izloženi verbalnom vrijeđanju i napadima gradonačelnika

“Zastupnici su na Skupštini na svakom aktualnom satu izloženi verbalnom vrijeđanju i napadima, a gradonačelnik na taj način izbjegava odgovore na pitanja. Pravilo je da kada postavite nepoželjno pitanje, da ćete na to dobiti uvrede, bahat i arogantan odgovor gradonačenika”, kazao je Klasić.

Na teze da se zagrebački gradonačelnik nalazi u kampanji s obzirom da je najavio da će biti aktivan cijelog ljeta, Klasić je ustvrdio da je Bandić uvijek u kampanji, ali da se ne vide nikakvi konkretni benefiti niti projekti.

“On se voli pozivati da ima šest mandata u Skupštini, no moramo pogledati koliko je imao novaca na raspolaganju – 20 milijardi dolara. To znači da je svaka četvrt u Zagrebu imala milijardu dolara. Za te novce uspjeli smo napraviti samo Bundek i djelomično sufinancirati Muzičku akademiju. Grad je prezadužen i tonemo sve dublje, a krucijalne projekte i probleme nismo riješili”, ustvrdio je.

Prozvao je gradske upravne službe da daju odgovore koji nisu adekvatni. Naveo je i da nisu dobili odgovor tko je krivac za nastajanje odlaglišta Savica-Šanci, koliko je to koštalo Zagreb i što je Zagreb po tom pitanju poduzeo.

Kategorije: Hrvaška

RAVNATELJ HITNE “Kad tim izađe na teren nemamo drugog doktora. Nemamo”

Tor, 14/08/2018 - 12:30

Ravnatelj Zaboda za hitnu medicinu Zagrebačke županije Davorin Gajnik u utorak se ispred zgrade Hitne u Zaprešiću obratio javnosti.

“Odgovorno tvrdim da smo učinili sve po pravilima struke. Ali mi recimo imamo jedan tim u Zaprešiću, dok Velika Gorica ima dva”, rekao je na početku Gajnik. Dodao je kako bi morali imati deset timova za dva doktora u smjeni.

“Tako ima Velika Gorica. Za povećanje timova sa 5 na 10, to je red veličina 6 milijuna kuna na godišnjem nivou. Zagrebačka županija tražila je 50 timova, ugovorili smo 2016. 45 timova. Mi smo dobili jako puno, međutim nismo dobili tamo gdje je najgušći teritorij – Samobor i Zaprešić”, kazao je.

Naglasio je i kako će ponovno tražiti još pet timova.

“Neću komentirati što netko misli. Ja iznosim činjenice. Mi smo svjesni problema. Mi plaćamo 6 doktora više za Zaprešić i Samobor, nego što nam daje HZZO. Zavod ima 312 zaposlenih, a 240 ugovorenih sa HZZ0-om”, rekao je i dodao kako su svjesni problema. Gajnik kaže i kako Mrežu Hitne donosi ministar, a ne oni i kako to ne mogu mijenjati.

“Inspekcijski nalaz je pri kraju. Nemam zapisnik još, oni će to sastaviti. Prema mojim saznanjima nije došlo do propusta. Imamo jedan tim, kad tim izađe na teren nemamo drugog doktora. Nemamo”, poručio je.

Gajnik je rekao i kako je teško reću bi li liječnik spasio život mladića. Za to, kaže, treba znati rezultate obdukcije.

Kategorije: Hrvaška