Nacional

Syndicate content
on-line izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 4 min 58 sek od tega

MATKO RAGUŽ: ”Shakespeare na Rxit’ je parada glumačkog umijeća’

Ned, 13/10/2019 - 22:59

U jubilarnoj 25. sezoni zagrebačkog Teatra Exit 18. listopada bit će 400. put izvedena predstava „SHAKEspeare na EXit“. Glumci Živko Anočić, Marko Makovičić i Jerko Marčić, čiju je ulogu odnedavno preuzeo Saša Anočić, od premijere u ožujku 2006. u manje od dva sata „prolaze“ većinu djela Williama Shakespearea, uz ironiju, smijeh, ali i ozbiljan pogled na „Romea i Juliju“, „Hamleta“, „Ofeliju“, „Macbetha“ i njegovu krvavu Lady, „Antonija i Kleopatru“, „Mletačkog trgovca“, „Tita Andronika“, „Kralja Leara“, „Richarda III.“, „Henrika VIII.“ Redatelj Matko Raguž, ujedno i umjetnički ravnatelj Teatara Exit, o predstavi i činjenici da je doživjela i 400. izvedbu, kaže:

„Sama ideja o kompletnom Shakespeareovu opusu u jednoj predstavi postoji već odavno. Htio sam napraviti po toj ideji potpuno našu, autorsku predstavu koja će nastati iz naših improvizacija, koja će nositi naš pečat, našu zaigranost i stav kako prema teatru, tako i prema stvarnosti koja nas okružuje. Na predstavi smo radili godinu dana, naravno, s pauzama. Stvorili smo nekoliko sati kvalitetnog scenskog materijala koji smo na kraju pročistili, skratili i smontirali u predstavu koja traje devedeset minuta. Kako smo predstavu radili neuobičajeno dugo, znalo je tijekom procesa doći do apatije tada vrlo mladih glumaca i ja bih, kako bih nekako održao elan tijekom rada na predstavi, znao reći da se trud isplati jer sam siguran da će predstava doživjeti stotu izvedbu, a opet, u sebi sam se nekako nadao da ćemo ih odigrati barem dvjestotinjak.“

Danas Raguž zna, ako ih zdravlje posluži, da će za nekoliko godina slaviti 500. izvedbu „SHAKEspearea na Exit“. Igraju je dugo jer ima svoju publiku:

„Osim toga, svake godine stiže nova publika. Predstava je rađena tako da zadovoljava kriterije od učenika do sveučilišnih profesora. Na nivou razumijevanja postoje stvari koje svi prepoznaju i koje su vrlo duhovite, a postoje i one ironične koje mogu prepoznati samo vrhunski poznavatelji Shakespearea i povijesti. Poznajem neke sveučilišne profesore koji su predstavu gledali i nekoliko puta. Što se učenika tiče, njima je predstava prvenstveno zabavna, a opet se bavi njihovom lektirom drugačije nego što su navikli. Rekao bih da je to prvenstveno jedna parada glumačkog umijeća. Zatim je predstava o teatru koji se bavi Shakespeareom, a preko njega i engleskom poviješću koja se opet zrcali i u našem vremenu. Oni koji puno znaju više će toga prepoznati u ovoj predstavi, ali bez obzira na to, svi će u njoj uživati. Usput će i ponešto naučiti.“

Kategorije: Hrvaška

ZADAR Sedmorica mladića više puta silovala maloljetnicu, pušteni da se brane sa slobode

Ned, 13/10/2019 - 22:56

Sedmorica mladića u dobi od 17 do 19 godina sedam su puta, u razdoblju od kolovoza 2018. godine do srpnja 2019. godine, silovali 15-godišnju djevojčicu u mjestu pokraj Zadra, javlja Večernji list.

Večernjem listu priču su potvrdili izvori iz policije, a nakon što su silovatelje priveli krajem ovog tjedna, oni su pušteni uz mjere zabrane približavanja žrtvi. Potvrda da su pušteni na slobodu sa zadarskog suda iz Večernjeg lista nisu dobili.

Prema izvorima Večernjeg, tada 15-godišnju djevojčicu, koja je bila u kući s više mladića, od kojih je jedan bio njezin bivši dečko, mladići su počeli dirati, a ona je pokušala pobjeći. Jedan od mladića, tada 19-godišnjak ugurao ju je u sobu, zaključao vrata i prisilio na seksualni čin.

Djevojčicu su nakon toga uspjeli uvjeriti da je sve snimljeno mobitelom te su ju u više navrata prisilili na seksualni čin, uz konstantno maltretiranje i ucjene.

U srpnju ove godine najavila je da će ih prijaviti policiji, a njezin bivši dečko brutalno ju je pretukao.

Djevojka je eventualno sve priznala psihologinji koja je obavijestila centar za socijalnu skrb koji je kontaktirao policiju. Policija je kod nekih od njih pronašla snimke u mobitelima, a neki su priznali događaje.

Počinitelji su odlukom suda u Zadru pušteni da se brane sa slobode.

Kategorije: Hrvaška

Kurdi objavili da je s Damaskom sklopljen dogovor o raspoređivanju vojske

Ned, 13/10/2019 - 22:50

Sirijski Kurdi su objavili u nedjelju navečer da su sklopili dogovor s Damaskom o raspoređivanju sirijske vojske blizu turske granice, petog dana ofenzive Ankare protiv kurdskih snaga na sjeveroistoku Sirije.

“Kako bi se sučelili s turskom agresijom i spriječili njezin nastavak, postigli smo dogovor sa sirijskom vladom da se vojska rasporedi duž tursko-sirijske granice kako bi podržala Sirijske demokratske snage (SDF)”, prema priopćenju kurdske administracije.

Osim podrške tom savezu kurdskih i arapskih boraca, u priopćenju se precizira da je sirijska vojska pozvana osloboditi sva mjesta koje su okupirali turska vojska i sirijski saveznici od početka te ofenzive.

Državna novinska agencija Sana je ranije najavila da će sirijska vojska poslati postrojbe na sjever zemlje u odgovoru na turski napad na kurdsku miliciju.

“Jedinice sirijske arapske vojske se upućuju na sjever kako bi odgovorile na turski napad na sirijski teritorij”, prenijela je Sana na internet stranici.

Krajem 2018. kada je Ankara već prijetila pokretanjem operacije protiv kurdskih snaga u Siriji.

YPG su pozvali vojsku da se rasporedi u okolici grada Manbij, na sjeveru i najavili svoje povlačenje iz tog područja.

Vojska se rasporedila u okolici grada, u koji nije ušla.

Kategorije: Hrvaška

FELJTON: ‘Niki Lauda se izvukao! Ali kako će živjeti bez lica?’

Ned, 13/10/2019 - 22:00
Nacional donosi ulomke iz autobiografije legendarnog vozača Formule 1 ‘Novac, rizik, život’, u kojima je opisao reakcije svjetskih medija nakon teške nesreće na stazi u Nürburgringu 1976., kada je pretrpio teške opekline lica, glave i ruku i jedva ostao živ

Posebna nas iskustva snažno tjeraju naprijed.

Je li 1. kolovoz za mene poseban dan? Ne. Kad me na njega nitko ne bi podsjetio, prošao bi nezamijećeno. Tek kad u sebi izgovorim cijeli niz brojeva 01-08-76, postanem svjestan da sam 1. kolovoza 1976. na stazi u Nürburgringu zamalo izgubio život u požaru.

Tog se dana srušio i most Reichsbrücke u Beču. Sjećam se da su me o tome obavijestili austrijski novinari prije negoli sam sjeo u svoj Ferrari. Bio je to krajnje čudan osjećaj – da se jedan od najvećih mostova u zemlji može samo tako srušiti.

U glavi mi je kasnije neprestano izranjala sljedeća slika. Trkaći automobil koji gori i u kojem ležim bez svijesti, i crni dim koji nakon eksplozije šiklja visoko u zrak. Sve mi se to i danas čini nestvarnim jer zapravo nikada nisam vidio tu vatru. Ne sjećam se nesreće na 10,7 kilometru, kao ni vremena kad se dogodila: 14 sati, 23 minute i 59 sekundi. Nisam imao sat i ništa od toga nisam zapamtio. Tako će mi zauvijek ostati izbrisano 45 minuta moga života. Prvo čega se sjećam u svezi nesreće jest zvuk spasilačkog helikoptera. Tak-tak-tak. Na trenutak sam osjetio kako su mi kapci teški, a zatim su me uspavali injekcijama. Kad sam se ponovno probudio, ležao sam u bolnici i svim se silama borio da nekamo ne padnem. U snu sam neprestano padao u duboku rupu koja je bivala sve dublja, a ja nikako da dođem do dna. Bio sam umoran, ali i osjećao sam nešto oslobađajuće, ništa me nije boljelo. Odjednom sam se jako uplašio, a neki glas u meni je rekao: „Budi budan, u protivnom ćeš umrijeti!“ Borio sam se kako bih zadržao fokus na svakoj pojedinosti i na taj način spriječio da zaspim ili izgubim svijest. Zapamtio sam imena svih liječnika: profesor Peter, profesor Luty, doktor Martin. Prisluškivao sam što govore iako to što su govorili nije zvučalo nimalo utješno: „Ako mu odmah ne damo kisik, umrijet će!“ Kad sam kasnije mogao govoriti, upozorio sam ih: „Pripazite malo o čemu govorite pred pacijentom. Da sam kakva senzibilna dušica, umro bih!“

S obzirom na situaciju, nimalo ne čudi da je u prostoriji bilo ulje za bolesničko pomazanje. Sestra Ulrike, čije sam ime kao i imena ostalih medicinskih sestara također zapamtio, pitala je imam li što protiv da dođe svećenik. Bilo je to retoričko pitanje jer nisam mogao niti pomaknuti glavu, a kamoli govoriti. Protumačila je to kao odobravanje i nešto kasnije je netko dotaknuo moje rame. Bio je to svećenik koji mi je utapkao ulje u lijevo rame, jedino neozlijeđeno mjesto na tijelu i prekrižio me.

„Po ovom svetom pomazanju i po svom dobrostivom milosrđu pomogao ti Gospodin milošću Duha Svetoga.“ Pritom se uopće nije obraćao meni osobno. Vjerojatno je mislio da sam mrtav.

Novine Bild su pisale: „Niki Lauda se izvukao! Ali kako će živjeti bez lica?“ Tu sam prognozu protumačio ovako: „Čak i ako mu se tijelo oporavi, najmanje pola godine se neće usuditi ići među ljude. Početkom 1979. će dobiti novo lice. Nos, kapci i usne će se rekonstruirati. Novo lice neće imati mnogo zajedničkog s prijašnjim. Prijatelji će ga moći prepoznati samo po glasu i mimici.“

Četvrti je dan postalo jasno da bih mogao preživjeti. Budući da sam na mjestu nesreće udahnuo otrovne plinove plastične karoserije i gorućeg benzina, pluća i krv su mi pretrpjela teška oštećenja. Uz to sam imao gadne opekline lica, glave i ruku. Kad sam se prvi put pogledao u ogledalo, nisam vidio vrat i nos. Oči sam mogao otvoriti samo ako bih razdvojio kožu kapaka. Glava mi je strašno natekla i poput goleme lubenice stajala je na mojim ramenima. Izgledao sam kao glavni lik iz filmova strave. „Osamsto stupnjeva“, prozborila je sestra. „Ovako nešto napravi temperatura od osamsto stupnjeva.“ Nakon pet dana boravka na intenzivnom odjelu bolnice u Mannheimu, morao sam obaviti nekoliko transplantacija kože. Uzeti su dijelovi s moje desne natkoljenice i presađeni na lice. Na prvoj mi je konferenciji za tisak jedan novinar postavio stvarno glupo pitanje: „Hoće li se vaša žena sada rastati od vas s obzirom na to kako izgledate?“

Kad sam se prvi put pogledao u ogledalo, nisam vidio vrat i nos. Oči sam mogao otvoriti samo ako bih razdvojio kožu kapaka. Glava mi je strašno natekla. Izgledao sam kao glavni lik iz filmova strave i užasa

Liječnici bi svakodnevno u 17 sati i 30 minuta davali priopćenje za javnost. Dolazilo je stotine pisama i telegrama. Neki mi je čovjek iz Gelsenkirchena htio donirati svoju kožu, a jedan mi je dječak poslao svoju igračku Ferrarija uz riječi: „Niki, budući da je tvoj uništen, evo ti moj.“

Reporteri su pod svaku cijenu nastojali doći do mojih fotografija. Nagovarali bi medicinske sestre da im samo na nekoliko sekundi otvore strogo čuvana vrata intenzivne njege. Iznad klinike kružili su helikopteri kako bi imali uvid u to tko me posjećuje. Newsweek mi je posvetio priču na duplerici koja je započela riječima: „Lice Nikija Laude dokaz je koliko je njegovo zanimanje opasno.“

Za mene je nesreća u Nürburgringu bila tek nesreća na radnom mjestu. Želio sam se što prije vratiti na posao. To su mi mnogi zamjerili. Jedni su moje inzistiranje da se vratim na stazu čim mi se sve funkcije dovedu u red smatrali bezdušnim, drugi gadljivim. Radije bi me gledali očajnog i jadnog u nekoj zamračenoj sobi. I, naravno, predbacivali su mi pohlepu za novcem. No novac stvarno nije bio taj koji me tjerao da se vratim. Na tom mi je putu puno pomogao Willy Dungl. Cijeloga me života savjetovao po pitanjima zdravlja i fitnessa. Willy me je učio kako se pažljivo ophoditi s tijelom koje je sada bilo na rezervi. U prvoj fazi oporavka skupljao je bilje za mene. „Niki, to je i križarima pomoglo“, rekao mi je. Kuhao mi je to bilje, a ja bih potom od njega pio čaj. Tako sam ponovno počeo spavati, a na mojim ušima, koje su bile samo sirovo meso, nakon dva je tjedna napokon izrasla nova koža. U međuvremenu su me iz Mannheima premjestili u Salzburg. Izgledao sam kao zombi, sasvim izobličen. „Dovedi mi Wastla!“ rekao sam jedan dan Marlene. Wastl je bio naš susjed, salzburški seljak s Virginijom u kutu usana i štajerskim šeširom na glavi. Došao je, pogledao me i skrenuo pogled. Sve mi je bilo jasno: „Ako se ovako ponaša Wastl, čovjek sa sela kojem ništa takvoga nije bitno, tada s ovim licem više nikada neću moći u grad. Moj mi je tadašnji suparnik James Hunt rekao jednom prilikom da sada izgledam bolje nego prije. To mu nikada neću zaboraviti. U to sam vrijeme često odlazio u kupaonicu i promatrao se u ogledalu. Tako izgledaš, ponavljao bih si. Ako te netko zbog toga neće voljeti, zaboravi ga. Willy Dungl je želio saznati jesam li u požaru pretrpio traumu. Jednom je kod mene u kući u Salzburgu zapalio vatru u kaminu i rekao mi: „Pogledaj, Niki!“ Pogledao sam, ali se nisam uznemirio. Također me nimalo nije dirala vatra na slikama nesreće. Tada sam nabavio legendarnu crvenu šiltericu. Kako mi se stalno pomicao zavoj na glavi, Dungl je rekao da bismo mogli pokušati sa šiltericom koja bi pridržavala zavoj. I tako je ta kapa postala moj zaštitni znak. Bilo je novinara koji su godinama priželjkivali samo jedno: da skinem kapu. To se za njih činilo toliko važnim kao kad bi lijepa žena za Playboy sa sebe skinula sve svoje krpice. Nevjerojatno je koliko je bilo onih koji su željeli zaviriti ispod moje kape kao da ondje skrivam neku dragocjenost. No osim ćelave glave nisam skrivao ništa.

Stvarno ne bi imalo smisla dodatno razotkrivati zombija. Stoga mi je kapa služila i kao zaštita. Glava je i dalje bila ćelava, s lijeve je strane, doduše, počelo rasti nešto kose, s desne ništa. Dakle, u mom je slučaju pokrov za glavu za koji su drugi sportaši bili plaćeni, osim primarne, imao i dodatnu funkciju. I danas se nađu oni oni koji zure u moje sprženo uho, a bez kape se i dalje osjećam ogoljeno i izloženo glupavim pogledima. Kad susretnem osobu s invaliditetom, gledam je ravno u oči. Na taj način funkcioniraju djeca. Ona me znaju iskreno pitati: „Niki, zašto ti imaš samo pola uha?“ Tada im objasnim o čemu se radi i sve bude u redu.

Svjetski priznati brazilski estetski kirurg, profesor Ivo Pitanguy, izjavio je sljedeće: „Niki Lauda je ranjeni junak.“ Ako se osvrnem na ovo „ranjeni“, to još i može proći. Godine 1982. ponovno je operirao moje desno oko kako bi popravio ožiljak. Nakon toga je uzviknuo: „Savršeno!“ Potom smo za desno uho uzeli hrskavicu s rebra i napravili potpuno novo uho. Od dlaka sa stražnje strane glave dio smo izdvojili za obrve, a to je ujedno bila i prilika da golu glavu s desne strane dovedemo u red. Kirurg je bio presretan što je imao ovako savršenog pokusnog kunića. Trebalo mi je pola sata da mu objasnim da osim mog desnog kapka nemam ni jednu drugu želju. Kao prvo, to je stajalo mnogo novca, kao drugo, nitko nije mogao jamčiti da će uspjeti, i kao treće, prilično je boljelo. Čemu sve to? Na kraju krajeva, nisam želio lijepo nego funkcionalno lice.

Što se pak tiče toga da sam bio junak, ne bih se složio. Sigurno nisam nikakav junak, već netko tko je maksimalno iskoristio šanse koje mu je život pružio. I moja je nesreća bila jedna takva šansa. Posebna nas iskustva snažno tjeraju naprijed. Jednom sam sjedio u svome domu, još uvijek s ranom na glavi, i gledao van prema plavozelenom jezeru Fuschlsee. U tom je trenu zasvirala pjesma Randyja Newmana i osjetio sam neopisivu želju da ponovno vozim utrke. No tada mi još nije bilo jasno da ću se morati uhvatiti ukoštac sa strahom. Nisam preživio malu nesreću, praktički sam ustao sa smrtne postelje. Enzo Ferrari, koji mi je 7. kolovoza poslao telegram u kojem stoji da će T2 zauvijek biti rezerviran za mene, ubrzo me otpisao i tako me, ionako slabog zbog nesreće, gotovo uništio. U jednom je trenutku prema tebi mogao biti najbolji čovjek na svijetu, a već u drugom najokrutniji, posebice ako mu više ne bi bio od koristi. Na van je izgledalo kao da Ferrari daje podršku svome svjetskome prvaku, ali se iznutra mogla osjetiti prilična nesigurnost.

Za mene se činilo logičnim ponovno ući u borbu za svjetskog prvaka. Bečki kabaretist Werner Schneyder to je nazvao sindromom „spaljenog mozga“, što se moglo dvojako tumačiti. No netko „spaljenog mozga“ na kraju je postao trostruki svjetski prvak.

Samo 33 dana nakon nesreće u Nürburgringu vratio sam se na stazu u Monzi. Mostu Reichsbrücke koji se srušio na dan moje nesreće je za povratak u funkciju trebalo 35 dana. Bio je ponedjeljak 7. rujna, u Italiji me čekalo 5000 navijača. Kad sam išao na sastanak s Enzom Ferrarijem, jedan mi je gledatelj kojem je uspjelo probiti se kroz policijski obruč gurnuo u ruke buket ruža. Taj sam buket imao sa sobom i kad sam zakoračio u Ferrarijev ured. Negdje u sebi sam se nadao da od sreće neće moći doći k sebi kad me vidi, ali nije htio ni čuti da vozim. Enzo Ferrari, a što mi je tek u tom trenutku postalo jasno, više nije vjerovao u Nikija Laudu. Iako sam mu predočio povijest bolesti i popratnu dokumentaciju njemačkih liječnika iz koje je jasno bilo vidljivo da sam spreman za povratak, Ferrarijevi su ljudi zahtijevali dodatne medicinske provjere. Umjesto da se usredotočim na trening i utrku, morao sam jedno cijelo popodne provesti na beskorisnim pretragama. Tada sam rekao sâm sebi da opet počinjem od nule.

Na treningu se u petak dogodilo nešto jezivo. Kad sam čuo zavijanje motora, navukao odijelo i ušao u bolid, zablokirao sam. Jednostavno nisam mogao krenuti. Strah me u potpunosti paralizirao. Vratio sam se u hotel i razmišljao što napraviti. Zatim sam rekao sâm sebi da ću u subotu jednostavno odvoziti Grand Prix kako god znam, kao da nemam konkurencije. Neću voditi računa ni o vremenu ni o drugim vozačima, vozit ću samo za sebe. Na taj sam se način mogao othrvati strašnom pritisku i ponovno uspostaviti povjerenje u sebe. Ono što je isprva izgledalo kao poraz, kasnije se pokazalo ključnim za moj povratak. Dopustio sam si suočiti se sa strahom i nisam išao protiv njega.

Nabavio sam crvenu šiltericu, jer mi se stalno pomicao zavoj na glavi. Stavio sam šiltericu da bi mi pridržavala zavoj. I tako je ta kapa postala moj zaštitni znak

U subotu me dočekala nova prepreka. Nitko me prije utrke nije upozorio da se odnedavno start nalazi na semaforu. Stajao sam na startnoj poziciji i tražio čovjeka sa zastavicom koji je prije uvođenja semafora davao znak za početak utrke. Najednom su svi krenuli. To me koštalo tako mnogo vremena da sam na kraju startao trinaesti i morao cijelo vrijeme pretjecati. Uz to je još počelo i kišiti, staza je bila mokra, automobil je proklizavao i trebalo mi je nekoliko krugova da se prilagodim novonastalim uvjetima. Moje su granice ponovno stavljene na test.

No, unatoč svemu, više nije bilo straha. Bio sam najbrži za upravljačem Ferrarija, brži od Clay Regazzonija i Carlosa Reutermanna koji su činili ekipu nakon moje nesreće – jedan drugoga nikad nismo mogli podnijeti. Neki su glupo zaključili da sam u Monzi trebao biti četvrti. Ferrari nije znao što bi rekao. Što se uopće i može reći o branitelju naslova koji se s takvim licem ponaša kao da je sve normalno? Daily Mail je pisao: „Niki Lauda je vozio kao da je htio posramiti sve nas koji smo sumnjali u njegov povratak.“

Na Velikoj nagradi Japana u Fujiju 24. listopada 1976. za dlaku mi pobjegao drugi naslov svjetskog prvaka. Kišilo je kao iz kabla, 9000 metara sam izvodio vratolomije na poplavljenoj stazi. Probijali smo se kroz metar visoke valove, vidljivost je praktički bila nula. Usprkos tome, utrka nije prekinuta. Razlog tome bio je što je Fuji predstavljao prvi Grand Prix koji se televizijskim putem prenosio diljem svijeta. Bernie Ecclestone tada je rekao: „Utrka se nastavlja zbog televizijskih prava.“ To je bilo tako apsurdno da sam se zapitao trebam li se u ovim uvjetima uopće boriti za titulu i juriti 280 kilometara na sat. Bio sam u podnožju svete planine Fujiyama – stjeran do same granice koja dijeli automobilizam od ludila. I tada sam – zajedno s još dvojicom vozača – odlučio odustati radi vlastite sigurnosti. Nakon dva sam se kruga vratio u boks, svjetski je prvak postao James Hunt koji je vozio za McLaren.

Ferrariju i Laudi izmakla je titula svjetskog prvaka. Nazvao sam starog gospodina u njegov dom u Maranellu, objasnio mu svoje razloge, rekao je samo: „Hm“, „Aha“ i „Adio“, razlaz je bio unaprijed isplaniran. Godine 1977. još smo jednom osvojili titulu svjetskog prvaka, a onda sam potpisao za Brabham. Bez obzira na to, Enzo Ferrari je na svojem pisaćem stolu i dalje držao samo dvije fotografije – onu smrtno stradalog Villeneuvea i moju.

Znali bi me pitati što mi je nakon nesreće dalo snage za daljnju borbu, čak i onda kad se činilo da sve ide nizbrdo. Mislim da je stvar u tome što sam se postavio kao da nemam drugog izbora osim borbe, ona je moj put. I unatoč svim usponima i padovima, vjerovao sam u njega.

Iskustvo blizine smrti odista je nešto stravično. No od tada se lakše nosim s problemima u životu, kakvi god oni bili. U usporedbi s nedaćama koje su me zadesile nakon nesreće, a ticale su se moga narušenog zdravlja, problema oko povratka na pistu i pritiska onih koji više nisu vjerovali u mene, sve ostalo doima se lako rješivim.

S pravom mogu reći da je ono što me zadesilo nakon nesreće znatno utjecalo na daljnji tijek moga života.

PREGOVARATI POPUT SVJETSKOG PRVAKA

„U poslu treba biti pošten. Kao što nije dobro previše riskirati, nije dobro ni prodati se

ispod cijene.“

Bio sam dvostruki prvak u Formuli 1, imao spaljeno uho i zarađivao kao ni jedan vozač utrka u povijesti. U ono je vrijeme direktor tima Brabham Alfa Romeo bio veliki pregovarač kojem danas pripada cijela Formula 1, Bernie Ecclestone. Pridobiti njega činilo se zabavnijim od vožnje utrka. Od njega sam, kao i prije toga od Enza Ferrarija, naučio kako pregovarati poput svjetskog prvaka.

Pravilo broj jedan: istraži cijene na tržištu. Tu sam bio sasvim konkretan i osobno sam pitao druge vozače koliko zarađuju. Ronny Peterson tada je zarađivao dva milijuna dolara. Stoga sam i sâm rekao: „Dva milijuna dolara i ni centa manje!“

Bernie je pomislio da sam u potpunosti skrenuo s pameti. Stvar se otegnula na četiri mjeseca, a ja sam bio tvrdoglav kao magare. On se pritom pravio uvrijeđen, nije želio razgovarati sa mnom i isključio me iz Formule 1. Nije me bilo briga.

Pravilo broj dva: Što je manje osjećaja u igri, to pregovori bolje teku. Kako bih ponovno započeo razgovarati s Bernijem, nazvao sam tadašnjeg direktora Parmalata koji je upravo nanovo pregovarao oko sponzorskog ugovora s Brabham Alfa Romeom. „Došlo je do problema“, rekao sam mu, na što je Ecclestoneu dao do znanja da će Lauda, ne bude li imao ugovor, ostati bez sponzorstva. Bernie je na to teškom mukom potpisao. Dobio sam što sam tražio.

Tri godine ranije, u srpnju 1976., radilo se o 5 milijuna šilinga. Sjedio sam s Enzom Ferrarijem u stražnjoj prostoriji legendarnog „Cavallina“, nasuprot postrojenju Ferrarija u Maranellu, s nama je, kao i uvijek, bio njegov sin Piero u ulozi prevoditelja. Bilo je to samo nekoliko dana prije moje nesreće, vodio sam u svjetskom poretku. Želio me zadržati i sljedeće godine i pitao je koliko bi to bilo novca. „Pet milijuna šilinga“, rekao sam.

Commendatore je, naravno, uvijek razmišljao u lirama i morao je prvo nazvati svog knjigovođu da pita koliko je pet milijuna šilinga zapravo lira. Kad mu je ovaj odgovorio, poludio je. „Kakva drskost, kakva svinjarija!“ Lauda nije normalan, nemam više o čemu razgovarati s njim.“

Iskustvo blizine smrti odista je nešto stravično. No od tada se lakše nosim s problemima u životu. U usporedbi s nedaćama koje su me zadesile nakon nesreće, sve ostalo doima se lako rješivim

Pravilo broj tri: praviti se nezainteresiranim. Rekao sam: „No dobro. Onda ću voziti za nekog drugog.“ Stari je gospodin frktao od bijesa i vikao: „Trebao je biti sretan da uopće vozi za Ferrari. Ništa nećemo platiti.“ Pravio sam se kao da me to što govori ne dira, zatim je dao ponudu u lirama koja je iznosila četvrtinu moga potraživanja. Sada sam se ja razljutio i rekao mu da Ferrari bez mene nikada ne bi bio svjetski prvak. Na to je opet počeo urlati da bi me moglo biti sram i da je ovo njegova posljednja ponuda.

Pravilo broj četiri: Uvijek postoji dodatni manevarski prostor. Nemoj ga odmah iskoristiti. Za mene je taj prostor iznosio pet posto. Došao sam k njemu, sasvim miran, najprije s jednim postotkom. Tako mi je moglo ostati još četiri posto na raspolaganju. Kada je ponovno počeo urlati, ovaj put žarko crven u licu, išao sam ispod za narednih četiri posto i glasno rekao: „Moja posljednja ponuda!“

„U redu, ebreo, u redu, Židove!“ Znao bi lupiti takve izraze, ali nije bio antisemit. U sljedećem je trenu ponovno bio šarmantan i opušten, a ja sam upravo dobio najveći talkshow u životu.

Pravilo broj pet: tipovi poput Ecclestonea ili Ferrarija više će te cijeniti ako samo ne kimaš glavom, nego doista žustro pregovaraš.

To da sam godinu dana nakon ove epizode otišao iz Ferrarija je neka druga priča. Mislim da bi stari gospodin bio spreman i udvostručiti premiju. Tko zna? Možda bih postao i peterostruki svjetski prvak da sam ostao.

I danas se držim ovih pet pravila. Kada sam kasnije u tvrtki Lauda Air želio kupiti Boeing 737, nazvao sam gospodina Easyjeta i pitao ga: „Kako ste vi kupovali zrakoplove? Koje je caka u svemu tome?“ Naravno da mi je pritom pomoglo to što sam poznat. „Zašto bih vam to rekao, gospodine Lauda?“ želio je znati Stelios Haji-Ioannou. Moj ga je izravannačin komunikacije zaprepastio, ali tako sam već unaprijed odradio dobar posao za pregovore: „Jer ću i ja vama reći da jedan posto već imam“, rekao sam gospodinu Easyjetu. „Što bolju nagodbu postignem, to ćete i vi biti u boljoj poziciji i moći ćete te informacije iskoristiti za vaše poslovanje.“ Složio se i na kraju smo na temelju njegovih informacija isposlovali popust od 20 %.

S godinama se pojavilo i šesto pravilo: nikad ne pregovaraj naknadno. To rade ljudi koji nikada ni sa čim nisu zadovoljni. Kod pregovora mi je prije svega važno znati što tražim, odnosno, što točno želim. Potom i da znam što mogu očekivati od partnera s kojim pregovaram, da su mi poznate njegove granice i da samim time mogu procijeniti koliko daleko mogu ići. S ove bih dvije komponente kod pregovora trebao postići kompromis. To mi je dovoljno. Pucati previsoko jednako je glupo kao i prodati se ispod cijene. Ponekad se čudim koliko je oko mene nezadovoljnih ljudi. Postignu neki kompromis, ali onda dođu sljedećeg dana i žele promijeniti još tu i tu točku, dodatno nešto ishoditi i to, naravno, na štetu onog drugoga. Kod gradnje kuće možete često čuti stvari poput: još sam iskamčio to i to od tvrtke, ovo i ono od radnika i slično. Meni to nije u redu. Kod pregovora treba ostati pri svome, ali i paziti na to da se ne ošteti druga strana. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što s tom drugom stranom želimo sklopiti posao. Da bi to bilo uspješno, obje strane moraju biti zadovoljne.

Svojem sam načinu pregovaranja uvijek vjerovao. Čak i onda kad bih možda naknadno ustanovio da neke od dobivenih informacija nisu bile korektne i da je druga strana prošla bolje. Tada bih sam sebi rekao da idući put moram malo više pripaziti. Mnogi drugi bi se u toj situaciji osjećali povrijeđenima ili bi se naljutili. Tako nešto nije u mom stilu.

Oko svih sam ugovora u posljednjih 40 godina pregovarao sâm, također i u Formuli 1. Kad smo u Mercedesu, u kojem je vlasnik tima Toto Wolf, a ja kao predsjednik Uprave, produživali ugovor Lewisa Hamiltona, vratio sam se na trenutak u vrijeme kad sam i sâm vozio utrke. I danas se, kao i onda, razmatraju ista pitanja: Što pojedini vozač može postići? Ovo je pitanje izravno povezano s novcem, odnosi se na to koliko može zaraditi. Potom je važno je li karizmatična ličnost. I, naposljetku, kako ćemo za oboje, i za njega osobno i za momčad, izvući ono najbolje. Ugovori u automobilizmu su kratki. Ne radi se o cijelom nečijem životu, nego o deset godina. Toliko dugo se u pravilu vozač može utrkivati, nakon toga je gotovo. S Hamiltonom smo pregovarali prilično dugo. Mercedes je želio platiti manje od traženog iznosa, tipična situacija kod pregovora. Ponekad obje strane trebaju duboko udahnuti. Nerijetko se pojavi i pitanje: Što ako partner s kojim pregovaramo odustane i uzme nekog drugog? Meni se taj scenarij uvijek čini prilično nemogućim.

Možda zato što se apsolutno ničeg ne bojim i vjerujem da se to neće dogoditi. U svakom se slučaju s Hamiltonom radilo o zanimljivom pregovaranju. U Mercedesu nije bilo sluha za moje jasne stavove koje sam izložio. Otezalo se, ali nismo odustajali. „Ako ne prihvati, možda treba otići. No, čak i da mu netko drugi ponudi više, u Mercedesu ima najbolji auto i zvijezda je“, rekao sam Totu Wolffu. Nas dvojica predstavljamo savršeni dvojac, uvijek nas pozovu zajedno i uglavnom se držimo istog. Jednog sam dana Lewisu Hamiltonu savjetovao prijateljski, ali ultimativno: „Odluči se. U petak u 12 sati ćeš nam reći da ili ne. Pregovorima mora doći kraj.“

Čelni ljudi Mercedesa pitali su me imam li alternativu kad je u pitanju Lewis Hamilton. „Naravno da ne“, rekao sam. „Ricciardio vozi za Red Bull, a svi ostali koji bi eventualno došli u obzir vezani su ugovorom. No to i dalje ne znači da moramo platiti previše.“ Gledali su me kao da sam pao s Marsa. Nije bilo sumnje da želimo Hamiltona, izgubimo li ga, sve je propalo. Jasno je koliko vrijedi. Stoga smo Toto Wolff i ja morali pronaći način kako da i Hamiltona i board uvjerimo u naše argumente. Morali smo ih sve imati na našoj strani jer ako nešto dogovorimo s Hamiltonom, a Mercedes ne pristane platiti, pregovori su nam propali. Sve u svemu, Hamilton je potpisao. Ni sâm nisam bio siguran hoće li to funkcionirati jer Lewis ima prevrtljiv karakter pa je vrlo nepredvidiv u svojim odlukama. Mogao sam i reći: „Sad ćemo mu to jednostavno platiti, nije moj novac.“ Ali nisam. Imam budžet i njega se držim. Novcu uvijek pristupam s jednakom odgovornošću. Neovisno radi li se o mojem vlastitom ili onom od Mercedesa. I uvijek poslujem kao da se radi o mom vlastitom poduzeću. To zapravo u jednu ruku i jest: U međuvremenu sam postao vlasnikom 10 posto dionica u momčadi Mercedesa. Na kraju su svi bili zadovoljni. Lewis Hamilton jer se radilo o sto posto poštenoj nagodbi. Hamiltonov smo ugovor znatno poboljšali, ali do jedne granice. Nije bilo nikakvih nedoumica, sve se otvoreno dogovorilo i odlično odradilo. „Super odrađeno“, rekli su čelni ljudi na posljednjem zasjedanju. A da je sve kojim slučajem otišlo u pogrešnom smjeru? Da Mercedes više nije dobio pobjednika u Formuli 1, sve bi, naravno, bilo promašeno. Ali tada bi se prešlo na plan B, za koji onda nisam znao. Uvijek postoji plan B. Čak i kad stvari u životu krenu nizbrdo, negdje se otvore neka nova vrata, samo se ne smijemo predati, već nastaviti dalje u skladu s vlastitim uvjerenjima i vrijednostima. Možda posjedujem imidž pomalo tvrdoglavog pregovarača, ali još nikada nisam doživio da mi netko nakon pregovora dođe i kaže: „Baš si glup, izigrao si me!“ Postoje ljudi koji uživaju u tome da nekoga poraze. I nemaju s tim ni najmanji problem. Obično vam samo kažu: „Nisi imao sreće!“ I na tome završi. Ja se ne ubrajam u takve. Vjerujem da će onaj tko je jednom pregovarao sa mnom, ponovno poželjeti isto. Tu do izražaja dolazi i sedmo pravilo uspješnog pregovaranja: Nikad za sobom ne ostavljaj opustošen teren. Novac koji na taj način zaradiš neće ti donijeti sreću.

Kategorije: Hrvaška

RIBIĆ ‘Štrajk na fakultetima donijet će novi impuls’

Ned, 13/10/2019 - 21:58

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić potvrdio je u nedjelju kako će uskoro početi štrajk i na fakultetima rekavši kako smatra da će to donijeti novi impuls.

“Štrajk će biti tjedan iza ovog tjedna, a koji dan – vidjet ćemo. To su jednaki zahtjevi, za jednaku kategoriju ljudi. Mi vodimo brigu da naši ljudi ne ispadnu iz tračnica. Ako sada propustimo priliku, doći će do neravnoteže plaće”, izjavio je Ribić za RTL Danas.

Školski sindikati nastavit će cirkularni štrajk u Zagrebačkoj županiji, Krapinsko-zagorskoj, Virovitičko-podravskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, ističu da su voljni pregovarati, ali od zahtjeva za povećanjem koeficijenata za šest posto ne odustaju.

Iz Vlade uzvraćaju da su također otvoreni za dijalog s predstavnicima svih sindikata te da vode odgovornu fiskalnu politiku i povećavaju plaće u skladu s mogućnostima.

Ribić pak ističe kako će najava štrajka na fakultetima dati novi impuls.

“Mi dajemo novi impuls, novi zamah. Naša potraživanja su desetina onoga što se treba isplatiti”, smatra on.

Izvijestio je kako su razgovarali s ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak i s predstavnicima dva sindikata. “Ne postoji problem oko toga, ministrica smatra da su to dva ista sustava”, dodao je.

O premijeru Andreju Plenkoviću i njegovoj izjavi da nema razloga za štrajk, ali i o Zoranu Milanoviću, Ribić kaže:

“To je slika naše političke scene. Premijer kaže – zar za samo dva posto toliki štrajk? Ako je to samo dva posto, neka Plenković to isplati. On može zaustaviti taj štrajk. Govori o rastu plaća od 11 posto. To je u tri godine, s time se može postidjeti”, ustvrdio je Ribić.

Istaknuo je i kako su u mnogim zemljama plaća porasle i 100 posto, a u Hrvatskoj 11 posto. “Ja se s time ne bi hvalio”, rekao je te kritiku uputio i bivšem premijeru.

“U skladu s njegovim predsjedničkim karakterom, ja bih rekao da Milanoviću ništa ne vjerujemo, on laže. On je rušio cijenu rada u cijeloj zemlji, suodogovoran je za kataklizmičko stanje u državi. Sadašnji premijer nije uspio preokrenuti trend. Ne mislim da je sretna okolnost za Hrvatsku da u vrijeme najveće ekonomske krize na čelu Vlade imamo dva diplomata. Diplomati imaju drugi senzibilitet nego ekonomisti ili neki druge struke”, ocijenio je Vilim Ribić.

Kategorije: Hrvaška

EURO 2020 Slavlje Mađara, Azerima poništen ispravan pogodak

Ned, 13/10/2019 - 21:47

Reprezentacija Mađarske u Budimpešti je s minimalnih 1-0 (1-0) svladala nogometaše Azerbajdžana i tako ostala u igri za plasman na EURO 2020.

Strijelac pobjedonosnog pogotka u 10. minuti bio je Mihaly Korhut, preciznim udarcem s 25 metara koji nije uspio zaustaviti gostujući vratar Balajev.

Reprezentacija Azerbajdžana je u sučevom dodatku postigla izjednačujući pogodak, ali ga je nizozemski sudac Higler poništio zbog navodnog igranja rukom strijelca Mustafazade. Međutim, usporena snimka je jasno pokazala da je azerbajdžanski stoper loptu u mrežu poslao trbuhom te da je momčad pod vodstvom Nikole Jurčevića oštećena.

U skupini E vodeća je Hrvatska sa 13 bodova iz šest utakmica. Mađarska je na drugom mjestu sa 12 bodova iz sedam nastupa. Slovačka ima 10 bodova iz šest utakmica, a Wales je četvrti sa sedam bodova iz pet nastupa. Na začelju je Azerbajdžan s jednim bodom osvojenim protiv Hrvatske, koja od 20.45 sati gostuje kod Walesa i pobjedom može osigurati plasman na EURO 2020.

Kategorije: Hrvaška

ANA OPALIĆ: ‘Važno je da smo mi kao bend ‘autani’, da smo vidljivi’

Ned, 13/10/2019 - 20:00
Ana Opalić autorica je pjesama i pjevačica grupe U pol’ 9 kod Sabe koja novim albumom i turnejom obilježava deset godina postojanja. Svojim tekstovima grupa otvoreno izražava svoja seksualna i rodna opredjeljenja jer se ne želi skrivati iza rodno neutralnih pjesama

Grupa U pol 9 kod Sabe počela je djelovati 2009., a pažnju je privukla iskrenim tekstovima koji su govorili o njihovoj seksualnoj i rodnoj orijentaciji, ne želeći se skrivati iza rodno neutralnih pjesama. ‘’Baš zato smo napravile kabaret od toga i samoironični humor u pjesmama bio nam je putokaz’’, istaknula je sugovornica i članica grupe Ana Opalić. Prvi put pojavili su se 2012. singlom “Prihvaćam sve” koji je osam tjedana zaredom bio na prvome mjestu top liste u emisiji ‘’Cener’’ Radija 101. Prvi album „Prihvaćam sve“ objavili su 2014. u vlastitoj nakladi. Godinu kasnije ostvarili su zapažen nastup na festivalu Karlovačko RockOff s pjesmom “Starimo” koja je te godine proglašena pjesmom godine na zagrebačkom radiju Yammat i hitom godinu na Radiju 101. Onda su potpisale ugovor s izdavačkom kućom Aquarius Records, za koju su objavili drugi album „Stoj na glavi“ 2017. Godine 2016. na festivalu RockOff dobili su priznanje Hrvatske glazbene unije za najbolju koncertnu izvedbu za pjesmu “Moram”. Na tom festivalu upoznali su i Mirelu Priselac Remi, pjevačicu grupe Elemental, što je rezultiralo njihovom suradnjom na singlu “Ja sam netko drugi” koji će se naći na novom albumu.

Grupu U pol 9 kod Sabe čine Ana Opalić, autorica većine pjesama i klavijaturistica grupe, pjevačica Martina Zvonić, Marko Lucijan Hraščanec na električnoj gitari i saksofonu, Helena Ernoić na bas gitari i Zrinka Kolarić na bubnjevima. Koncert koji će održati u četvrtak, 17. listopada u Tvornici kulture, dio je promotivne regionalne turneje “Bar me isprobaj”, nazvane prema njihovom posljednjem singlu kojom bend, uz promociju novog albuma, obilježava i 10 godina sviranja. Osim u Zagrebu, grupa U pol’ 9 kod Sabe nastupa dan ranije, 16. listopada, u Ljubljani u Kinu Šiška te 18. studenoga u Beogradu, u Domu omladine.

NACIONAL: Deset godina biti prisutan na sceni i objaviti tri album u Hrvatskoj danas je veliki uspjeh. Čime je grupa U pol 9 kod Sabe osvojila publiku?

Iskrenošću. Mi smo zbilja krenule od nule. Nije to bila uobičajena glazbena priča. Nama je u početku bilo najvažnije da se družimo i dobro zabavljamo. Nijedna od nas nije ni sanjala da ćemo ikada uopće nastupiti a kamoli ući u studio, snimiti singl i zavrtjeti se na radiju. To nas je u samom početku i odredilo u toj opuštenosti i nepretencioznosti.

NACIONAL: Je li novi album „Sve je ovo igra“gotov?

Da, album je masteriran i radi se CD ovih dana.

NACIONAL: Najavljujete novi zvuk grupe koji ste predstavili istoimenim singlom „Sve je ovo igra“. Zašto novi zvuk kada vas je publika zavoljela takve kakvi ste bili?

Naš sound je uvijek bio rezultat postave benda, našeg znanja i iskustva. Mi se cijelo vrijeme trudimo biti bolji bend, učimo i stalno pokušavamo napraviti korak dalje. Tražimo novi sound, nove fore. Rad na probama, rad na aranžmanima pjesama i samo studijsko snimanje svojevrsna je magija. Tu je i kemija određene grupe ljudi. To koliko se mi međusobno kužimo, kako bend doživljava pjesmu koju ja donesem na probu itd. Koliko se svatko od nas daje u pjesmu. Kako se osjećamo u studiju. Kakva je komunikacija s producentom.

NACIONAL: Tko je producirao novi album?

Novi album radili smo s dva producenta iz Koprivnice. To su Marin Hraščanec i Konrad Mulvaj. To je bila jako ugodna suradnja i donosili smo producentske odluke koje su najbolje za pjesme, bez obzira na to kako se pjesma izvodila do tada na svirci. Do sada to nismo radili. Uvijek bismo se u studiju pokušale snimiti onako kako zvučimo na svirci. Ovoga puta smo dio aranžmana slagali u studiju, koristili smo fragmente iz demo snimki koje napravim na iPadu kada radim pjesmu. Konrad Mulvaj odradio je izvrstan posao sa semplovima i ritam mašinama. I sve to izmijenilo je zvučnu sliku benda.

NACIONAL: Po čemu se najviše razlikuje novi, treći album od prva dva?

Ono što je jako važno za nas kao bend jest to da prvi put imamo istu postavu gotovo tri godine. Teško je ozbiljno raditi kada ljudi „prolaze“ kroz bend. Sve se neprestano mijenja i na neki način stalno ste prisiljeni vraćati se na početak. Sada smo tu nas petero i naučili smo kako funkcioniramo kao ekipa, tko što može, tko je u čemu dobar. Dobili smo izvrsnog gitaristu. Marko Lucijan Hraščanec jedini je profesionalni glazbenik među nama i njegovo znanje i iskustvo dragocjeno je na probama. Konačno se ozbiljno i temeljito radi na probama. Što se pjesama tiče, mislim da smo ostali „svoji“.

NACIONAL: Na novom albumu nalaze se i dvije obrade i to Nine Romić i Ante Perkovića. Zašto ste odlučili obraditi pjesmu ‘’Bicikl“ Nine Romić?

Jako volim tu pjesmu. Dugo već pokušavam napraviti obradu ‘’Bicikla’’, Nina to zna, prošlo je barem 3-4 godine od kad sam joj prvi put spomenula da bi Sabe htjele napraviti obradu njene pjesme. I njoj je to bilo jako drago. ‘’Bicikl’’ je predivna pjesma, Nina Romić je jedna od apsolutno najzanimljivijih autorica na našoj glazbenoj sceni i iznimno cijenim njen rad.

NACIONAL: Ante Perković je neposredno pred bolest postao član grupe U pol 9 kod Sabe. Je li ovo neki vaš pozdrav njemu ili ste iz nekog drugog razloga obradili njegovu pjesmu „Propadamo“?

„Propadamo“ je Ante svirao s nama još 2012. kao gost na našoj svirci. Nastupili smo zajedno u Medici, ne sjećam se više kojim povodom. Od tada smo pričali kako ćemo snimiti tu pjesmu. Ovo ljeto priča se opet aktualizirala jer su Sunčica, Antina supruga, Davor Drezga iz izdavačke kuće Mudri Brk i Boris Horvat iz Aquariusa odlučili reizdati neke pjesme Antina benda Djeca i također objaviti njegove neobjavljene pjesme. To nas je ohrabrilo da konačno i mi snimimo „Propadamo“ koja nas je čekala još od 2012. Naša želja je bila da snimamo tu pjesmu s Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem jer su oni bili jako dobri Antini prijatelji, znam da je iznimno cijenio njihov rad i htjele smo da oni produciraju Antinu pjesmu. Aranžmanski je drugačijeg karaktera nego što je zamišljena u originalu. Sunčici se jako svidjela, nadam se da bi i Ante bio zadovoljan našom obradom njegove pjesme. Jako volim tekstove Antinih pjesama, nekako su mi bliski.

‘Ja sam gej i osjećala sam se bezbroj puta kao crna ovca. Baš zato što znam koliko je težak život skrivanja, htjela sam biti iskrena u pjesmama. Nisam željela lagati i pjevati o svom dečku’

NACIONAL: Dvije godine ste sudjelovali u natjecanju bendova na RockOffu. RockOff je u međuvremenu postao Rock&Off i nije više festival, već nagrada. Što mislite o tome?

Ono što je nama bilo važno je vidljivost. Bilo nam je zanimljivo da se Sabe pojave u jednom mainstream festivalu „mladih nada“, iako nam je svima osjećaj natjecanja izazivao nelagodu, složni smo bili oko odluke da je ipak važno da budemo prisutni. Nastupili smo dva puta na RockOffu, drugi put je bilo lakše jer smo točno znali što nas čeka pa smo bili spremni. Puno smo bolje i odsvirali taj drugi put, jer više nismo imali nikakvih iluzija i nije nas bilo briga. Što je ustvari najzdraviji stav za takav nastup. Onda je čovjek svoj.

NACIONAL: U startu ste zaradili epitet pop kabaret grupe. Zbog čega?

Zbog pjesama koje imaju taj kabaret narativ. Pjesme vas vode kroz priče, slikovite su, Martinina ekspresija na nastupima i u pjevanju. To i jesu Sabe. Otpjevat će ti priču. Mislim da je Antonela Marušić prva upotrijebila izraz kabaret i dobro je to skužila.

NACIONAL: Većinu glazbe i tekstova potpisujete vi. Koliko su tekstovi razlog zašto vas je publika zavoljela?

Pa donekle svakako jesu. Životni su i iskreni, ali i sam bend, naročito kada ga čujete u živo ima taj neki ludistički šarm. Ljudi ponekad ne znaju što bi mislili o nama. Ne znaju gdje nas svrstati. To je OK, ponekad ne znamo ni mi. Bend je kao jedan veliki organizam, svatko lagano vuče na svoju stranu i ljuljamo se kao brod prema nekom otoku koji nam se možda samo pričinja, a možda je ipak tamo. Naše su svirke uvijek zabavne i ljudi se uvijek ponovno vraćaju da nas čuju. Sve to zajedno je vjerojatno razlog zašto nas neki ipak vole. Drugačiji smo.

NACIONAL: Tekstovi vaših pjesama poprilično se razlikuju od uobičajenih pjesama na hrvatskoj pop sceni. Koja je najčešće preokupacija u vašim pjesmama?

Naši životi. Naš novi singl tematizira nedjeljni ručak jednog lezbijskog para kod tradicionalnih roditelja. Proljetni singl „Bar me isprobaj“ bio je svojevrsna zafrkancija na temu fenomena brzog zajedničkog useljavanja kod lezbijskih parova. Zimski singl bila je naslovna pjesma albuma „Sve je ovo igra“. To je neko egzistencijalno propitivanje i pokušaj vraćanja u ravnotežu, ono kad se čovjek mora podsjetiti što je zbilja važno. „Želim robota“ pjesma je o onom osjećaju da nikada niste dovoljno dobri, bez obzira na to koliko se trudite.

Važan mi je humor. Svijet je dovoljno mračan i ozbiljan treba cijeniti humor i dobar smijeh.

NACIONAL: Od početaka je grupa na glasu kao queer pop grupa. Zašto vam je to važno i na koji način se to kod vas očituje?

Pa važna nam je vidljivost. Ja sam gej i bilo mi je u životu dovoljno puta zbog toga teško i neugodno i osjećala sam se bezbroj puta kao crna ovca. I baš zato što znam koliko je težak taj život skrivanja, muljanja i straha od outanja htjela sam biti iskrena u svojim pjesmama i da mi kao bend odbijemo skrivati se iza rodno neutralnih pjesama. I tako smo napravile kabaret od toga. I taj samoironični humor u pjesmama bio je svojevrsni putokaz.

NACIONAL: Zašto je važno naglašavati da ste queer pop grupa i da podržavate LGBT zajednicu ako bi to danas trebalo biti normalno?

Zato što to danas još uvijek nije normalno. Naše društvo klizi natrag u homofobni, ksenofobni kvazi tradicionalizam i važno je da smo aut, da smo vidljivi i da inzistiramo na jednakim ljudskim pravima.

To je borba za životni prostor i za vidljivost. Uostalom, mi nismo inzistirale na tome da smo gej, mi smo samo otvoreno pjevale ljubavne pjesme i nastala je cijela frka oko toga „kako i zašto smo se usudile“. Pokušajte shvatiti koje su bile moje opcije kao osobe koja piše tekstove pjesama – da se krijem iza rodno neutralnih tekstova i zaobilazim „taj mali detalj“ ili da lažem i pjevam „o svom dečku“? Kužite me? Uostalom, ne tematiziraju sve naše pjesme ljubavne veze. Niti su sve pjesme „eksplicitne“ jer ja to zbilja ne kalkuliram tako.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste paralelno s radom u grupi pokrenuli i bend Ti, ja i moja mama. Zašto ste je osnovali i po čemu se ona razlikuje od Sabe?

Pa razlog su bile pjesme. S vremenom se nakupilo tih nekih pjesama koje se nikako nisu uklapale u repertoar Saba, a bile su mi važne. Ti, ja i moja mama trebao je biti neki mali projekt sa strane, nešto akustično, minimalno, neko glazbeno-lirsko pomicanje vlastitih granica. No opet se dogodio bend, jer to su ljudi, frendovi, frendice i bilo nam je lijepo svirati zajedno pa se planirana jedna pjesma pretvorila na kraju u album.

NACIONAL: Izgleda da vam ni to nije bilo dovoljno pa ste nedavno pod pseudonimom Ana Banana nastupili sa svojom pjesmom „Tvoja slatka ljubav“ na kompilaciji hrvatskih kantautorica „Femme Nouvelle“. Zašto i treći glazbeni identitet uz ova dva?

Pa radi se o potrebi za kreativnom slobodom i novim prostorom. Nije rijetkost da glazbenici sviraju u više bendova ili da rade projekte sa strane. To je zbog glazbe, zbog stvaranja, zbog onog koraka dalje. Glazba koju radim s TJMM-om nikada ne bi nastala na probi sa Sabama. To su drugi ljudi.

Ana Banana sam ja, doma na kauču s iPadom, eksperimentiram i to uglavnom u šest sati ujutro. Lupetam štogod mi padne na pamet, jer sam sama i nitko me ne sluša. To s bendom ne možeš. Imaš ipak obzir i odgovornost prema ljudima, prilagođavaš im se. Kad sam sama nemam nikakvu obavezu prema nikome i to je ponekad tako dobar osjećaj. Zato nešto napravim sama, zanima me što ću napraviti.

NACIONAL: S obzirom na to da ste profesionalna fotografkinja, jeste li više fotografkinja ili glazbenica jer je rad s grupom U pol 9 kod Sabe također profesionalan?

Ja sam fotografkinja i snimateljica koja se bavi glazbom iz hobija. Taj hobi jest malo izrastao kao čarobni grah u nešto veće nego što sam očekivala. Ali sad smo tu gdje jesmo.

NACIONAL: Već nekoliko godina radite na dokumentarnom filmu o grupi. Dokle ste stigli i kada planirate premijeru?

Planiram snimati još našu turneju po regiji i onda ću sjesti, pregledati materijale i vidjeti što imam, a što još trebam snimiti. Materijal je sniman „u hodu“ malom kamericom koju uvijek imam u torbi, tako da je materijal dosta autentičan i spontan.

NACIONAL: Na što ste u filmu stavili naglasak?

Na realnost. Na svakodnevni život. Na krize, pucanja, vožnje, umor, kasne probe, nošenje instrumenata, dileme, rasprave… Na sve što nije pozornica, press obavijest ili studijska fotka. Na ono što Sabe zbilja jesu.

NACIONAL: Pred vama je promocija albuma i obilježavanje 10 godina grupe nastupima u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Hoće li sva tri koncerta biti jednaka ili za svaki grad spremate drugačiji nastup?

Idemo manje više s istom set listom „Greatest Hits i novi album“, ali mi uvijek ubacimo barem jednu stvar koja ima posebno značenje za nekog u publici, tako da će iznenađenja svakako biti. A i na promociji u Zagrebu pridružit će nam se gošće iznenađenja. I vjerujte mi, zbilja će biti iznenađenje. To ne očekujete.

Kategorije: Hrvaška

Trump dao zapovijed Pentagonu da povuče preostale snage iz sjeverne Sirije

Ned, 13/10/2019 - 19:53

Turske snage i njihovi lokalni saveznici napredovali su u nedjelju u Siriji i izgleda da su završili prvu fazu ofenzive protiv kurdskih snaga koje je Washington napustio i najavio povlačenje oko 1000 vojnika sa sjevera Sirije.

Sjedinjene Države namjeravaju povući oko 1000 američkih vojnika iz sjeverne Sirije u kojoj traje turska ofenziva, rekao je u nedjelju ministar obrane Mark Esper ocijenivši situaciju “neodrživom” za američke snage.

Povlačenje snaga iz regije poklapa se s namjerom Donalda Trumpa da izvuče Sjedinjene Države iz sukoba u inozemstvu. Do njega dolazi tjedan nakon što je Trump povukao neke američke vojnike raspoređene kako bi pomogle kurdske snage u borbi protiv Islamske države.

Esper je rekao kako je u subotu navečer razgovarao s Trumpom i da je predsjednik dao naputak američkoj vojsci “da počne namjerno povlačenje snaga iz sjeveren Sirije”.

Petog dana turske ofenzive kojoj je svrha zauzimanje graničnih područja od milicije sirijskih Kurda, kurdske vlasti su objavile da je iz izbjegličkog logora nakon bombardiranja okolice pobjeglo blizu 800 osoba bliskih džihadistima Islamske države (IS).

Turska tvrdi da se tom ofenzivom pokušava osnovati sigurnosna zona duboka 32 km kako bi se odvojila svoju granicu od teritorija koji su pod kontrolom Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Ankara smatra terorističkom. Ta zona bi mogla primiti dio od 3,6 milijuna Sirijaca izbjeglih u Tursku.

Ofenziva na sjeveru Sirije je izazvala međunarodno nezadovoljstvo. Partneri zapadnjaka u antidžihadističkoj borbi, kurdske snage su optužile Washington da ih je napustio kada je prošlog ponedjeljka povukao posljednje američke vojnike s prilaza granici čime je otvorio put turskoj ofenzivi.

Ona bi se u prvo vrijeme trebala usmjeriti na pogranični pojas teritorija između gradova Al Abyad i Ras al-Ain, udaljenih oko 120 km, na sjeveru Sirije. U nedjelju su turske snage i njihovi sirijski kolege zauzeli Tal Abyad, prenose turska agencije Anadolija i Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR).

Od tada samo Ras al-Aidn izmiče turskim snagama koje su od srijede zauzele 40 sela, prenosi SOHR. Te snage su zauzele cijelo progranično područje, od Tal Abyada do Ras al-Aina.

U Ankari je ministarstvo obrane objavilo da su zauzeli veliki cestovni pravac koji povezuje teritorije pod kontrolom kurdskih snaga, sve do 30-35 km u unutrašnjost Sirije. U žestokim borbama i turskom bombardiranju u nedjelju poginulo je najmanje 26 civila, prema podacima SOHR-a.

U pet dana 104 kurdskih boraca i više od 60 civila je stradalo u nasiljima, prema posljednjim podacima SOHR-a. Više od 130.000 osoba je raseljeno, prema podacima UN-a.

Ankara je objavila smrt četvorice vojnika u Siriji i 18 civila pri padu kurdskih raketa ispaljenih na pogranične turske gradove.

Kategorije: Hrvaška

Slovenac preminuo na porečkom triatlonu

Ned, 13/10/2019 - 18:57

Tijekom 7. porečkog triatlona u nedjelju je preminuo 67-godišnji slovenski državljanin, sudionik natjecanja, dok je plivao u moru u akvatoriju Zelene lagune, na prvoj od tri predviđene dionice, izvijestila je u nedjelju poslijepodne istarska policija.

Nesretni događaj zbio se oko 9,20 sati tijekom prve discipline triatlona odnosno plivanja na stazi dugoj 1,9 kilometara. Muškarcu su pokušale pomoći ekipe Hitne pomoći i organizatora, no, nisu ga uspjeli reanimirati. Mrtvozornica je pregledom tijela utvrdila da nema tragova nasilja, a nadležni državni odvjetnik naložio je da se tijelo preveze na odjel patologije i obavi obdukcija kako bi se utvrdio uzrok smrti 67-godišnjaka.

Unatoč tom nesretnom događaju, ovogodišnje sedmo izdanje Poreč Triatlon nastavljeno je, a nakon 1,9 kilometara plivanja, uslijedilo je 87 kilometara bicikliranja i 21 kilometar trčanja.

Kategorije: Hrvaška

Motociklist poginuo u oštrom zavoju na Jadranskoj magistrali

Ned, 13/10/2019 - 18:56

Na Jadranskoj magistrali, između Karlobaga i Starigrada, poginuo je motociklist, izvijestio je u nedjelju Centar 192 u Gospiću.

Prema prvim policijskim informacijama, motociklist, hrvatski državljanin, pao je i poginuo pri ulasku u oštri lijevi zavoj oko 15.45 sati u mjestu Sveta Marija Magdalena.

Promet se zbog obavljana očevida odvija izmjenično jednom prometnom trakom.

Kategorije: Hrvaška

Hunter Biden odgovorio na Trumpove kritike

Ned, 13/10/2019 - 18:15

Hunter Biden, sin bivšega potpredsjednika Sjedinjenih Država, Joea Bidena, prvi je put u nedjelju reagirao na kritike koje je na njegov račun izgovorio američki predsjednik Donald Trump te je branio svoje poslove u Ukrajini i Kini.

Hunter Biden, koji je mjesecima šutio, preko odvjetnika je poručio da namjerava podnijeti ostavku na članstvo u upravi kineske tvrtke te da, u slučaju da njegov otac pobijedi na američkim predsjedničkim izborima, ne namjerava raditi ni za jednu stranu tvrtku.

U priopćenju se ne navode razlozi ostavke najavljene za 31. listopada.

“Hunter se tim poslovnim aktivnostima bavio samostalno”, napisao je njegov odvjetnik George Mesires u priopćenju. “Nije smatrao da je primjereno razgovarati o nijma s ocem te to nije ni učinio”.

Kao član uprave šangajske tvrtke za upravljanje kapitalnim ulaganjima BHR nije ostvario nikakav profit, naveo je odvjetnik.

Trumpove optužbe protiv Huntera Bidena, koje je iznio bez ikakvih dokaza, i njegovi napori da ukrajinske dužnosnike nagovori na istragu, prošli su mjesec demokrate potaknule na pripreme postupka opoziva američkog predsjednika.

Po istraživanju javnog mišljenja, Joe Biden trenutačno vodi među demokratima u utrci za predsjedničkog kandidata.

Odvjetnik Huntera Bidena kazao je da Hunter, dok je radio u ukrajinskoj energetskoj

Kategorije: Hrvaška

Tin Srbić osvojio je četvrtu hrvatsku medalju na svjetskim prvenstvima

Ned, 13/10/2019 - 18:07

Osvojivši srebro u Stuttgartu, mladi hrvatski gimnastičar Tin Srbić osvojio je četvrtu hrvatsku medalju na svjetskim prvenstvima, te 11. na najvećim međunarodnim natjecanjima.

Srbić je postao i prvi hrvatski gimnastičar s dvije medalje na svjetskim prvenstvima. Prije dvije godine u Montrealu je na preči osvojio zlato, a sada u Stuttgartu i srebro.

Medalje na svjetskim prvenstvima osvajali su i Filip Ude na konju s hvataljkama, te Marijo Možnik na preči.

Ude je na SP-u u Nanningu 2014. godine bio drugi, dok je Možnik na istom prvenstvu bio treći.

Dodajmo kako je Srbić osvojio ukupno jedanaestu medalju za Hrvatsku na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima.

Na OI imamo jednu medalju, srebro Filipa Udea u Peking 2008. godine, četiri medalje su naši gimnastičari osvojili na svjetskim, a šest na europskim prvenstvima.

Kategorije: Hrvaška

Euro 2020 Belgija i nakon Kazahstana sa stopostotnim učinkom

Ned, 13/10/2019 - 18:03

Nogometna reprezentacija Belgije ostvarila je i osmu pobjedu u skupini I kvalifikacija za EURO 2020. svladavši reprezentaciju Kazahstana sa 2-0 (1-0) na gostovanju u Nur-Sultanu.

Strijelci za Belgiju bili su Michy Batshuayi (21) i Thomas Meunier (53).

Belgija je već u prošlom kolu osigurala nastup na finalnom turniru EURA 2020., a u nedjelju se kvalificirati mogu i nogometaši Rusije kojima je za to potreban bod na gostovanju kod Cipra.

Kategorije: Hrvaška

Johnson tvrdi da je dogovor o Brexitu i dalje moguć

Ned, 13/10/2019 - 17:53

Britanski premijer Boris Johnson u nedjelju je članovima svojega kabineta kazao da je dogovor o Brexitu u zadnji trenutak još uvijek moguć, ali za njegovo postizanje treba obaviti još puno posla, u trenutku kada su intenzivni pregovori s EU-om ušli u najkritičniju fazu.

U iznimno značajnome tjednu u kojemu bi se moglo odlučiti o budućnosti Brexita, kao i o sudbini pete po redu najveće svjetske ekonomije, Johnson s EU-om pokušava postići dogovor o izlasku, kako bi 31. listopada omogućio uredan prekid poslova s najvećim trgovinskim partnerima.

“Premijer je članove kabineta obavijestio o postignutom napretku u pregovorima o Brexitu, istaknuvši da postoji mogućnost postizanja sporazuma, no da je pred svima nama još golema količina posla te da moramo biti spremni na izlazak iz EU-a 31. listopada”, rekla je njegova glasnogovornica. “Premijer je kazao i da postoji put za napredovanje prema sporazumu koji bi omogućio zaštitu svih naših interesa”.

List Sunday Times prenosi da će Johnson do kraja sutrašnjeg dana razgovarati s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom.

Kategorije: Hrvaška

Milanović odgovorio HDZ-u na prozivke da je licemjer

Ned, 13/10/2019 - 16:42

Predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedjelju je u Petrinji odgovorio na HDZ-ove prozivke poručivši da on nije licemjer u podršci školskim sindikatima jer sada, za razliku od 2015., u situaciji proračunskog suficita za to ima novca.

Milanović se tijekom boravka u Petrinji ponovno osvrnuo na štrajk u školama i opravdanost sindikalnih zahtjeva dan nakon što ga je HDZ  na svojoj facebook stranici prozvao zbog licemjerja navodeći da su u mandatu Milanovićeve vlade zaposlenima u obrazovanju pale plaće, ukinute božićnice i regres, skresani troškovi prijevoza, dnevnice, jubilarne nagrade…. HDZ je citirao i Milanovićevu izjavu od 25. rujna 2015. o promašenom štrajku prosvjetara i njihovoj komičnoj ucjeni.

Milanović sada pak objašnjava da je sindikalne zahtjeve i štrajk  2015. nazvao komičnima jer je to bilo dva tjedna prije parlamentarnih izbora, a tada se ne ide u štrajk.

“Te 2015. sam rekao da se dva tjedna pred parlamentarne izbore ne može razgovarati o povećanju plaća s prijetnjom štrajka, jer je to komično. I to je sve što sam rekao. Nisam rekao povećat ću vam plaće sto posto, kao Plenković”, pojasnio je Milanović.

Ističe da je tada pokazao poštovanje, ali i izrekao jasan stav, kakav će imati i kao predsjednik države iako na toj funkciji neće odlučivati o novcu.

Objasnio je i da je njegova vlada, u situaciji kada se čupalo zemlju iz krize, morala ukinuti i neka prava prosvjetarima.  Za razliku od sadašnjeg trenutka, to je vrijeme bilo jako teško i upitno je bilo hoće li biti dovoljno novca za isplatu plaća i mirovina. No, sada sindikati legitimno traže da se ta prava vrate i to se sada može jer novca ima.

Stoga mu, kaže, nije jasno zašto Vlada ne popusti na jedan ljudski i normalan način i pogoduje ljudima. Hrvatska sada ima puni suficit proračuna i potpunu ravnotežu javnih financija, a takva je situacija i u gotovo svim europskim zemljama.

Mogući razlog vidi u grupaciji proračunskih fetišista, opsjednutih time da Hrvatska već u ponedjeljak uđe u eurozonu.

Oni, kaže Milanović, ne propituju zašto tamo još nisu ušli Prag, Budimpešta i Varšava, koje u eurozonu ne srljaju kao “guske u magli”. Poručuje i da po tom pitanju moramo biti mudri i proračunati da ne bismo poslije plakali kako su nas “svi izvarali”.

“To neki ljudi koji su život proveli u Bruxellesu ne razumiju. Oni Uniju vide kao projekt i ne obaziru se na to kako se ljudi osjećaju. A mi ovdje govorimo o životu i sudbini jedne generacije”, poručio je Milanović.

Kategorije: Hrvaška

FOTO: Zagrebačka slikarica Lydia Patafta izlaže u bečkoj galeriji Bellart

Ned, 13/10/2019 - 16:41

U uglednoj bečkoj galeriji Bellart tijekom listopada postavljena je izložba novog ciklusa slika „Portion“ (Porcija) zagrebačke slikarice Lydie Luise Patafte.

Naime, iako već dugo živi i radi u Zagrebu, Patafta je 1974. rođena u Bratislavi gdje je završila Srednju školu za primijenjenu umjetnost (Odjel grafike), a zatim je u Beču 1998. diplomirala slikarstvo na Fakultetu za primijenjenu umjetnost u klasi prof. Rona Arada. Do sada je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, priredila je desetak samostalnih izložbi, a djela joj se nalaze u domaćim i stranim privatnim kolekcijama.

Bečki galerist Michael Bella prepoznao je u slikama Lydie Luise Patafte bliskost s brojnim suvremenim austrijskim slikarima i specifičnim austrijsko-njemačkim senzibilitetom za dramatičnu ekspresivnost u slici, gdje umjetnici vrlo kritički i naturalistički progovaraju o stvarnosti.

“Slike Lydie Patafte osciliraju na pragu između ekstravagantne provokacije i intimne ispovijesti. Svoj svijet nam predstavlja na višeslojan način koji se sastoji od sukoba fantastičnog i naturalističkog. Kao da su sjećanja iz djetinjstva, kontaminirana nejasnim snovima, inscenirana pod kričavom neonskom rasvjetom. Kontroverza ovih prikaza temelji se manje na njihovom ekspresivnom oblikovnom jeziku, nego na razinama sadržaja na kojima se odvijaju bizarni susreti. Ovdje se ne sudaraju nikakvi nadrealni objekti na nerazumljivim mjestima, već uznemirujuće konkretne personifikacije društvene dekadencije 21. stoljeća. Naime, slikovna pripovijest Lydie Patafta programirano dovodi građanske prizore u upitni kontekst. Usporediv bi bio ponoćni koncert gudačkog kvarteta u kvartu s crvenim svjetlom. No, što ovakve teme mogu pozitivno jest, preispitati ​​svoje licemjerno samoprocjenjivanje i promišljati o proživljenim pogrešnim koracima“, stoji u press priopćenju bečke galerije.

Simbolika naslova ciklusa, „Porcija“, odnosi se upravo na to da svatko u svojem životu dobiva sudbinski upravo porciju onoga što zaslužuje i koje razine stvarnosti podržava ili živi u njima. Nismo pošteđeni patnje, ali barem se možemo maknuti od dekadencije i perverzija suvremenog društva.

Terminal Stage Delirium of a Sufferer Portion
Kategorije: Hrvaška

SP RAGBI Japan zadnji četvrtfinalist

Ned, 13/10/2019 - 16:40

Japanski ragbijaši plasirali su se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva nakon što su u izravnom okršaju za plasman među osam najboljih u Yokohami pobijedili Škotsku s 28-21.

Japanci su povijesnom, prvom pobjedom protiv Škota ušli u četvrtfinale sa sve četiri pobjede u skupini, iz koje je među osam najboljih prošli i Irci, dok je Škotska ispala. Japanci su po prvi puta u četvrtfinalu, gdje će igrati s Južnom Afrikom, dok Irci idu na svjetske prvake Novozelanđane.

Ranije su Velšani pobijedili Urugvaj s 35-13, dok je Tonga slavila protiv SAD-a s 31-19.

Velšani će u četvrtfinalu igrati s Francuzima, a u zadnjem paru sastaju se Australija i Engleska. Četvrtfinala se igraju 19. i 20. listopada.

 

Kategorije: Hrvaška

WTA LINZ Cori Gauff deveta najmlađa pobjednica u povijesti

Ned, 13/10/2019 - 16:37

Američka 15-godišnja tenisačica Cori “Coco” Gauff osvojila je naslov pobjednice WTA turnira u Linzu, gdje je u glavni ždrijeb ušla kao ‘sretna gubitnica’ iz kvalifikacija, nakon što je u nedjeljnom finalu svladala Latvijku Jelenu Ostapenko sa 6-3, 1-6, 6-2 i tako postala devetom najmlađom osvajačicom WTA naslova u povijesti.

Gauff je u Linzu došla do svog prvog četvrtfinala na WTA turnirima u karijeri i ostvarila svoju prvu Top 10 pobjedu kad je u tom četvrtfinalu bila bolja od 8. igračice svijeta Nizozemke Kiki Bertens. Preko Njemice Andree Petković stigla je do prvog finala, a na dan kad joj je bilo točno 15 godina i sedam mjeseci osvojila je i prvi naslov.

WTA nije imao mlađu pobjednicu od Čehinje Nicole Vaidišove koja je 2004. u Vancouveru bila pobjednica sa 15 godina, tri mjeseca i 23 dana.

Za prvi naslov u karijeri Amerikanka je osvojila 280 bodova i 34.677 eura, a od ponedjeljka će se po prvi put naći među 100 najboljih na pojedinačnoj WTA ljestvici, na 71. mjestu.

WTA Linz – finale

Cori Gauff (SAD) – Jelena Ostapenko (Lat) 6-3, 1-6, 6-2

Kategorije: Hrvaška

Obitelj kapetana Miškića ne odustaje od potrage, zahvalna svima koji su pomogli

Ned, 13/10/2019 - 16:35

Obitelj šibenskog kapetana Dina Miškića, nestalog 26. rujna nakon potonuća broda Bourbon Rhode, priopćila je u nedjelju da usprkos prestanku aktivne potrage neće odustati od Dina, a nadu im daje činjenica da Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) nastavlja analizirati satelitske snimke područja.

“Naša obitelj zahvalna je francuskim vlastima koje su odradile veliku i opsežnu potragu za nestalim članovima posade Bourbon Rhode. Duboko smo zahvalni svim našim institucijama, medijima i javnosti koji su podržali naš apel da se potraga produži”, priopćila je obitelj.

Za prestanak aktivnog pretraživanja i prelazak na aktivni monitoring u području potrage, obitelj je navela da je za njih teška i razočaravajuća vijest, no ipak su svjesni da su poduzeti iznimni napori pa se stoga zahvaljuju posadi broda ALP Striker znajući da su proteklih dana dali sve od sebe.

“Usprkos prestanku aktivne potrage, nismo, ne možemo i nećemo odustati od Dina. Nadu nam daje činjenica da EMSA nastavlja analizirati satelitske snimke područja”, navela je obitelj, koja je posebnu zahvalnost izrazila čelnici EMSA-e Maji Markovčić Kostelac i svim ljudima koji predano rade na analizi snimki.

Kažu da ih u njihovoj borbi da se potraga nastavi što duže podržavaju institucije i ljudi od struke koji su im stavili na raspolaganje sve svoje kontakte, znanja i vještine kako bi zajedno povećali šanse za Dinov povratak. U kontaktu su i s obiteljima drugih nestalih članova posade, koje također ne gube nadu u povratak njihovih voljenih.

Nadu polažu i u brodove koji prolaze u blizini zone pretraživanja pa ih pozivaju da izmijene svoj kurs i približe se toj zoni kako bi povećali šanse za pronalazak splavi i ljudi.

Obitelj nestalog kapetana također razmatra opcije kako bi se sredstva prikupljena putem donacija mogla najučinkovitije usmjeriti u nastavak potrage.

“Čim prikupimo sve informacije i donesemo konačnu odluku, o tome ćemo obavijesti medije i sve vas ljude dobre volje koji ste nam dali nadljudsku podršku i nadu da izdržimo ovu agoniju”, navodi obitelj.

Prefekt Martiniquea Franck Robine na konferenciji za medije u prvim satima subote kazao je da šanse da se nakon 16 dana pronađu ljudi u moru jednostavno više ne postoje i da su zato odlučili iz aktivne faze potrage prijeći u aktivnu fazu motrenja. To znači da će brodovi koji onuda prolaze imati zadatak da budno motre hoće li nešto pronaći.

Prema posljednjim informacijama, pregledane su najnovije satelitske snimke tog područja i na njima, nažalost, ništa nije pronađeno. Hrvatska i dalje ima angažiranih šest satelita, a u nedjelju se očekuju nove snimke jer će putanja jednog proći preko tog područja.

Kategorije: Hrvaška

Vlada odgovorila sindikatima na otvoreno pismo, poručili da povećavaju plaće u skladu s mogućnostima

Ned, 13/10/2019 - 16:27

Glasnogovornik Vlade Marko Milić odgovorio je pisanim putem na upite koji je N1 uputio Vladi o štrajku prosvjetara i obnovi dijaloga.

U Vladinom odgovoru stoji kako su otvoreni za dijalog s predstavnicima svih sindikata te kako nitko u Vladi, a osobitno premijer, nije krivo informiran te da je brojke lako utvrditi.

Milić se dalje u odgovoru referira na SDP-ovu Vladu, naglasivši kako “u svom mandatu zaposlenima u obrazovanju nije povećavala osnovicu plaće, smanjila je koeficijente, ukinula je božićnicu i regres, smanjila prava za troškove prijevoza, visinu dnevnice, visinu osnovice za izračun jubilarnih nagrada”.

Potom nabraja što je sve aktualna Vlada napravila u svom mandatu:

– povećala osnovicu plaće za 587 kuna (11,5%), a plaće su dodatno rasle i temeljem tri kruga poreznih rasterećenja koje smo proveli

– vratila regres i božićnicu za javne i državne službe za što je osigurano 550 milijuna kuna godišnje (samo MZO otprilike 225 milijuna kuna)

– povećala prava za troškove prijevoza (na razini javnih službi ukupno povećanje od 150 milijuna kuna godišnje)

– povećala visinu dnevnice s 150 na 170, a potom nedavno i na 200 kn

– povećala visinu osnovice za izračun jubilarnih nagrada

– zaključila GKU-ove za osnovno i srednje obrazovanje te za sustav visokog obrazovanja i znanosti kojim su ugovorena nova prava (za što je osigurano 50 milijuna kuna na godišnjoj razini)

– samo u 2019. godini slijedom povećanja osnovice za 3+2% rebalansom za plaće osigurala otprilike 300 milijuna kn, odnosno na godišnjoj razini otprilike 550 milijuna kn u sustavu znanosti i obrazovanja.

Milić nadalje ističe kako je aktualna Vlada time od početka mandata pokazala da “drži do digniteta i statusa svih zaposlenih u obrazovanju”.

“Osnovica plaće do današnjeg dana porasla je za 11,5 posto, a Vlada je paralelno s konsolidacijom javnih financija dizala plaće svim državnim i javnim službenicima. To je potvrda da vodimo i vodit ćemo i dalje politiku plaća na odgovoran, sistemski i cjelovit način, gledajući širu sliku.

Zahvaljujući zdravom gospodarskom rastu koji se više ne temelji na zaduženju budućih naraštaja, nego na poreznom rasterećenju, strukturnim reformama, povećanju ulaganja i boljem korištenju europskih fondova osigurali smo u tri godine rast plaća, povećanje minimalca i rast mirovina.

Argumentacija koju imamo prilike čuti proteklih dana o tome da je uslijed toga što je proračun u suficitu, kao i što je proces izrade proračuna za 2020. godinu u tijeku ujedno i prigoda za vršiti pritisak na vladajuće za dodatno podizanje plaće pored svih dosadašnjih i predviđenih budućih povećanja, duboko je pogrešna i promašena te bi Hrvatsku vratila u politiku zaduživanja, a to bi onda dovelo do ponovnog pada kreditnog rejtinga, rasta kamata i posljedično ugrozilo daljnje povećanje plaća u narednim godinama. Taj scenarij nije povoljan ni za koga, zato smo ponudili najviše što je trenutno moguće, a jamči daljni rast plaća.

Tijekom posljednjih sastanaka, svjesni važnosti učitelja i obrazovanja za budućnost Hrvatske, Vlada je sindikatima u obrazovanju, unatoč tome što je granski kolektivni ugovor i dalje na snazi, ponudila povećanje dodataka na plaću za dva posto od 1. listopada ove i 2 posto od prvog lipnja iduće godine te nastavak razgovora o daljnjim povećanjima u nadolazećem razdoblju.

Smatramo to razumnom ponudom u postojećim okolnostima te stoga ne razumijemo potrebu za vašom odlukom o prekidu dijaloga i pokretanju štrajka svega mjesec dana nakon početka školske godine”, stoji u odgovoru Vlade.

Sindikati učitelja i zaposlenih u srednjim školama poslali otvoreno pismo premijeru

Kategorije: Hrvaška