Nacional

Syndicate content
on-line izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 16 min 14 sek od tega

FELJTON Što kad populist dođe na vlast

Pon, 15/10/2018 - 09:20
Objavljeno u Nacionalu br. 984, 2017-03-12 Donald Trump, Marine Le Pen, Silvio Berlusconi, Hugo Chávez – populista je u svijetu sve više. U revolucionarnoj knjizi ‘Što je populizam?’ Jan-Werner Müller tvrdi da je u samim temeljima populizma odbacivanje pluralizma, a Nacional donosi ulomak koji govori o tome što populisti čine kad su na vlasti i kako vode ka autoritarnoj državi

Ni u jednoj američkoj izbornoj kampanji o kojoj postoji živo sjećanje nije se više zazivala riječ „populizam“ nego u onoj koja se odvijala 2015. – 2016. godine. I Donald Trump i Bernie Sanders dobili su etiketu „populista“. Taj se pojam redovito koristi kao sinonim za „protuestablišment“ i to bez obzira, čini se, na konkretne političke ideje. Čini se da, za razliku od stava, sadržaj jednostavno nije bitan. Stoga se ovaj pojam također primarno veže uz specifična raspoloženja i osjećaje – populisti su „ljuti“, njihovi birači su „frustrirani“ ili „ogorčeni“. Slične tvrdnje možemo čuti o nekim političkim liderima i njihovim sljedbenicima u Europi. Primjerice, Marine Le Pen i Geertu Wildersu obično se pridaje epitet populista. Oboje ovih političara nesumnjivo su na desnici. Međutim, uz fenomen Sandersa, postoje i buntovnici ljevice koje se naziva populistima. U Grčkoj je to Syriza („Koalicija radikalne ljevice“), koja je došla na vlast u siječnju 2015. godine, a u Španjolskoj Podemos („Mi možemo“), koji sa Syrizom dijeli temeljni stav o odbacivanju politike štednje Angele Merkel, nastale kao odgovor na europsku dužničku krizu. Obje političke opcije – posebice Podemos – ističu da su inspirirane onime što se u Latinskoj Americi obično naziva „ružičastom plimom“ – uspjehom populističkih vođa kao što su Rafael Correa, Evo Morales te, nadasve, Hugo Chavez. No što je uistinu zajedničko svim tim političkim akterima? Slijedimo li Hannah Arendt, prema kojoj je sposobnost političkog rasuđivanja ustvari sposobnost jasnog razlučivanja, sveprisutno stapanje lijevoga i desnoga u raspravi o populizmu trebalo bi nas nagnati na razmišljanje. Je li moguće da je popularnost postavljanja dijagnoze „populizma“ različitim fenomenima konačni poraz sposobnost političkog rasuđivanja?

ŠTO POPULISTI ČINE, ILI POPULIZAM NA VLASTI

Do sada bismo već mogli doći u napast zaključiti kako populisti žive u nekoj vrsti političkog svijeta mašte – zamišljaju sraz između pokvarenih elita i moralno čistog, homogenog naroda koji nije u stanju pogriješiti te vlastito simboličko predstavljanje tog naroda suprotstavljaju odvratnoj političkoj stvarnosti u kojoj populisti još ne vladaju. Nisu li takve tlapnje osuđene na propast?

Uvriježeno je mišljenje kako su populističke stranke prvenstveno protestne stranke, a protest ne može vladati, budući da nije moguće prosvjedovati protiv sebe samoga. Uz to, jednom kada neki politički akter postane dio elite na vlasti, jednostavno postaje nemoguće održavati antielitistički stav. Naposljetku, postoji ideja da populisti, jednom kada preuzmu dužnost, nekako gube svoju auru – karizma im izblijedi i „čari“ popuštaju u dnevnoj parlamentarnoj rutini. Ako se vratimo na prijašnju, po meni manjkavu definiciju populizma, mogli bismo pomisliti da će se i simplicistički politički prijedlozi populista ubrzo razotkriti kao neostvarivi. Drugim riječima, antipolitika ne može proizvesti stvarne javne politike.

Pomisao da su populisti na vlasti na ovaj ili onaj način osuđeni na propast pruža osjećaj utjehe, no riječ je o zabludi. Premda populističke stranke doista prosvjeduju protiv elita, to ne znači da će, kad dođu na vlast, postati proturječne. Kao prvo, za sve promašaje populista na vlasti i dalje je moguće optužiti elite koje djeluju iza kulisa, bile one u zemlji ili inozemstvu. Ovdje ponovno možemo vidjeti ne tako slučajnu poveznicu između populizma i teorija zavjere. Mnogi populisti se i nakon izborne pobjede nastavljaju ponašati kao žrtve, a većine se ponašaju poput zlostavljanih manjina. Chavez bi uvijek bio upirao prstom u mračne makinacije oporbe – službeno svrgnute „oligarhije“ – koja je pokušavala sabotirati njegov „socijalizam dvadeset i prvog stoljeća“. Kada se to ne bi činilo uvjerljivim, uvijek bi Sjedinjene Američke Države mogao proglasiti odgovornima za bilo koji neuspjeh Bolivarske revolucije. Recep Tayyip Erdoğan se također predstavljao kao srčani autsajder, tvrdeći da će uvijek ostati ulični borac iz istanbulske opasne četvrti Kasımpaşe koji se hrabro suprotstavlja starom kemalističkom establišmentu turske republike – čak i dugo nakon što je u svojim rukama počeo koncentrirati svu političku, ekonomsku i kulturnu moć.

Populisti na vlasti nastavljaju polarizirati i pripremati narod za nešto što se opisuje kao ni manje ni više nego sučeljavanje apokaliptičnih razmjera. Pokušavaju što je više moguće moralizirati politički sukob – za Chaveza je George W. Bush ništa drugo doli sam vrag, kao što je i izjavio pred cijelim svijetom na sjednici Ujedinjenih naroda. Neprijatelja nikada ne manjka, a to su uvijek u najmanju ruku neprijatelji cijeloga naroda. Usred općeg štrajka koji je 2002. godine potaknula oporba, Chavez je izjavio: „Ovo nije za Chaveza ili protiv Chaveza… nego… domoljubi protiv neprijatelja domovine.“ „Kriza“ je stvar tumačenja a ne objektivno stanje stvari. Populisti će često rado situaciju proglasiti kriznom i nazvati je egzistencijalnom prijetnjom, budući da će takva kriza onda poslužiti legitimiranju populističke vladavine. Drugim riječima, „krizu“ možemo doživjeti kao performans, a politiku kao kontinuirano opsadno stanje. Osobe kao što su Chavez u Venezueli ili Rafael Correa u Ekvadoru doživljavaju upravljanje državom kao stalnu kampanju, što je, da se razumijemo, stav koji susrećemo i kod mnogih nepopulističkih političara.

No Correa ide par koraka dalje u poimanju svoje uloge predsjednika kao neprestanog „motivatora“. Populisti kombiniraju stalno stvaranje napetosti s estetskom proizvodnjom „bliskosti s narodom“. Viktor Orban svakog petka daje intervju za mađarski radio, Chavez jevodio poznatu televizijsku emisiju Aló Presidente u kojoj su obični građani mogli nazivati studio i s vođom zemlje podijeliti brige i probleme. Predsjednik bi onda ponekad prisutnim članovima vlade davao naizgled spontane naputke. Chavez je jednom uživo u studiju poručio svojem ministru obrane da pošalje deset tenkovskih bojni na granicu s Kolumbijom. Povremeno bi se i socijalne mjere najavljivale pred uključenim kamerama, a emisija bi znala trajati i šest sati. Danas Correa i bolivijski predsjednik Evo Morales sudjeluju u vlastitim, sličnim televizijskim programima.

Moguće je otpisati ovakve prakse kao čudnu vrstu političkog folklora ili pak nešto što je, u biti, slično odnosima s javnošću koji su postali obavezni za sve političare u onome što se naziva „medijskom demokracijom“ ili „auditorijskom demokracijom“ našeg doba, u kojoj građani sudjeluju u političkim aktivnostima prvenstveno kao publika moćnicima. Također je točno da populisti koriste vrlo specifične tehnike vladanja koje se može moralno opravdati pozivanjem na samu srž logike populizma. Populisti na vlasti se bez iznimke pozivaju na argument kako su oni jedini moralni legitimni predstavnici naroda, štoviše, da su samo neki unutar naroda istinski, autentični narod, koji zaslužuje potporu i naposljetku dobru vladavinu. Ta se logika može manifestirati na tri zasebna načina: nekom vrstom kolonizacije države, masovnim klijentelizmom uz ono što politolozi nekada nazivaju „diskriminatornim legalizmom“ te, konačno, sustavnim suzbijanjem civilnog društva. Nisu populisti jedini koji se upuštaju u ovakve prakse, no ono što je specifično za populiste jest da oni to mogu činiti posve otvoreno. Tvrde kako imaju moralno opravdanje za svoje ponašanje, a barem na međunarodnoj sceni imaju dobre šanse održati demokratsku reputaciju. Prokazivanje ovakvih praksi nije uopće toliko štetno za populiste kako bismo to mogli pomisliti, budući da će oni jednostavno uzvratiti kako provode ispravnu koncepciju demokracije. Dopustite mi da s nešto više detalja razložim ove naizgled kontraintuitivne tvrdnje.

TRI POPULISTIČKE TEHNIKE VLADANJA I NJIHOVA MORALNA OPRAVDANJA

Kao prvo, populisti imaju sklonost kolonizaciji ili „zaposjedanju“ države. Sjetimo se Mađarske i Poljske kao recentnijih primjera. Jedna od prvih dubokih promjena kojima su težili Viktor Orban i njegova stranka Fidesz bila je transformacija zakona o javnim službama kako bi na nestranačke i birokratske položaje mogli postavljati lojalne kadrove. Fidesz, kao i stranka Pravo i pravednost (PiS) Jarosława Kaczyńskog, odmah su krenuli protiv neovisnosti kao Huey Long sa svojim zahtjevom „Podijelimo naše bogatstvo“.

Bit populizma je u izricanju nekog oblika moralne pretenzije, dok sadržaj koji je potreban za specificiranje te pretenzije slobodno može doći iz, primjerice, socijalističke doktrine (Chavez je očiti primjer).

EUROPA IZMEĐU POPULIZMA I TEHNOKRACIJE

Jedna od implikacija analize prezentirane u ovoj knjizi je da nacionalsocijalizam i talijanski fašizam treba shvatiti kao populističke pokrete, premda, da brzo dodam, nisu bili samo populistički pokreti, već su također pokazivali značajke koje nisu neizbježni elementi populizma, primjerice rasizam, slavljenje nasilja i radikalni „princip vođe“. U Zapadnoj je Europi jedna od posljedica zenita totalitarne politike tijekom 1930-ih i 1940-ih godina to da su i poslijeratna politička misao i poslijeratne političke institucije bile duboko obilježene antitotalitarizmom. Politički vođe, kao i pravnici i filozofi, željeli su izgraditi poredak dizajniran da prije svega spriječi povratak u totalitarnu prošlost. Oslanjali su se na sliku prošlosti kao kaotičnog doba koje su karakterizirali neograničeni politički dinamizam, nesputane „mase“, kao i pokušaji da se iznjedri potpuno neobuzdan politički subjekt – poput pročišćene njemačke narodne zajednice (Volksgemeinschaft) ili „sovjetskog naroda“ (kreiranog na Staljinovu sliku i priliku te ratificiranog kao stvarnog u „Staljinovom ustavu“ iz 1936.). Posljedično je cijeli smjer političkog razvoja u poslijeratnoj Europi išao prema fragmentiranju političke moći (u smislu provjera i ravnoteža ili čak mješovitog ustava), kao i osnaživanju neizabranih institucija ili institucija izvan izborne odgovornosti, kao što su ustavni sudovi, a sve u ime jačanja same demokracije. Takav se razvoj temeljio na specifičnim poukama koje su europske elite, s pravom ili ne, izvukle iz političkih katastrofa sredinom stoljeća. Arhitekti poslijeratnog zapadnoeuropskog poretka s mnogo su nepovjerenja promatrali ideal narodnog suvereniteta. Naposljetku, tko bi mogao vjerovati ljudima koji su doveli fašiste na vlast ili su u velikoj mjeri surađivali s fašističkim okupatorima? Manje je očito da su elite također imale velike zadrške prema ideji parlamentarnog suvereniteta te posebice ideji da parlamenti daju moć u ruke političkim akterima koji tvrde da govore i djeluju u ime naroda u cjelini (te time slijede metapolitičku iluziju koju je Kelsen kritizirao).

Konačno, zar nisu legitimne predstavničke skupštine predale svu vlast Hitleru i maršalu Petainu, vođi Višijske Francuske, 1933., odnosno 1940. godine? Stoga su u poslijeratnoj Europi parlamenti sustavno oslabljeni, ojačani su sustavi provjera i ravnoteža, a institucije bez izborne odgovornosti (tu ponovno ustavni sudovi služe kao glavni primjer) dobile su zadaću ne samo štititi individualna prava, već i osiguravati demokraciju u cjelini. Ukratko, nepovjerenje prema nezauzdanom narodnom suverenitetu ili čak nezauzdanom parlamentarnom suverenitetu (ono što je jedan njemački ustavni pravnik nazvao „parlamentarnim apsolutizmom“), utkano je, takoreći, u genetski kod poslijeratne europske politike. Ovi temeljni principi onoga što sam na drugim mjestima nazvao „ograničenom demokracijom“ gotovo su uvijek bili primjenjivani u zemljama koje su se uspjele otarasiti diktatora i vratiti se liberalnoj demokraciji u posljednjoj trećini dvadesetoga stoljeća – prvo na Pirenejskome poluotoku 1970-ih, a potom u Srednjoj i Istočnoj Europi nakon 1989. godine. Treba naglasiti kako su europske integracije bile sastavni dio ovog sveobuhvatnog pokušaja ograničavanja volje naroda te su povrh nacionalnih dodale nadnacionalna ograničenja. To ne znači da je cijeli proces rezultat plana nekog pojedinca ili da je proveden bez poteškoća. Dakako, ishodi su bili kontingentni te su ovisili o tome tko je koga nadvladao u kojem političkom okršaju – ovaj je aspekt posebice jasan u slučaju zaštite individualnih prava, za čiju su se nadležnost natjecali nacionalni sudovi i Europski sud. Ta je logika inicijalno bila evidentnija kod institucija kao što su Vijeće Europe i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No želja za „cementiranjem“ liberalnodemokratskih opredjeljenja postala je izraženija u specifičnom slučaju konteksta Europske unije (EU, odnosno do 1993. pod imenom Europska ekonomska zajednica [EEZ]) i tranzicije u demokraciju u Južnoj Europi tijekom 1970-ih godina.

Zaključak ovog kratkog povijesnog ekskursa je da će politički poredak izgrađen na nepovjerenju prema narodnom suverenitetu, eksplicitno antitotalitaran i, ako želite, implicitno antipopulistički, uvijek biti posebno ranjiv naspram političkih aktera koji govore u ime naroda kao cjeline nasuprot sustava za koji se čini da je dizajniran kako bi minimizirao pučku participaciju. Kao što bi trebalo biti jasno iz rasprave u ovoj knjizi, populizam nije ustvari vapaj za više političke participacije, a kamoli za ostvarenje izravne demokracije. No populizam može nalikovati na pokrete koji imaju takve zahtjeve te stoga može, na prvi pogled, steći nešto legitimnosti na temelju toga da je poslijeratni europski poredak doista zasnovan na ideji držanja „naroda“ na distanci.

Zašto je baš Europa od sredine 1970-ih, a naročito posljednjih godina, postala posebno osjetljiva na populističke aktere? Čini se da su neki od odgovora očiti – povlačenje socijalne države, imigracija te prije svega posljednjih godina – europska dužnička kriza. No kriza, bila ona gospodarska, socijalna ili naposljetku čak i politička, ne proizvodi automatski populizam u smislu u kojemu je opisan u ovoj knjizi (osim, vjerojatno, kada se urušavaju stari stranački sustavi). Upravo suprotno, možemo reći kako demokracije stalno kreiraju krize, a istovremeno imaju i resurse i mehanizme za samoispravljanje. Umjesto toga, barem što se tiče zadnjeg vala populizma u Europi, rekao bih da je stvar u specifičnom pristupu bavljenju europskom dužničkom krizom, ukratko – tehnokraciji – koja je presudna za razumijevanje današnjeg rasta populizma.

Na čudan način, ove dvije stvari zrcale jedna drugu. Tehnokracija smatra kako postoji samo jedno ispravno javnopolitičko rješenje, populizam pak tvrdi kako postoji samo jedna autentična volja naroda. U najnovije vrijeme počeli su čak razmjenjivati obilježja. Tehnokracija je postala moralizirana („Vi Grci, a i ostali, morate se iskupiti za svoje grijehe!“, odnosno za rasipnost iz prošlosti), dok je populizam postao poslovan (sjetimo se Berlusconija, ili Babiša koji je obećao voditi češku državu kao jednu od svojih tvrtki). Naime, ni tehnokrati, ni populisti ne vide potrebu za demokratskom raspravom. Na neki način, i jedni i drugi su začudno apolitični. Stoga ima smisla pretpostaviti da bi jedni mogli utrti put drugima, jer i jedni i drugi legitimiraju uvjerenje da zapravo nema prostora za neslaganje. Naposljetku, tehnokrati smatraju kako postoji samo jedno ispravno javnopolitičko rješenje, a populisti da postoji samo jedna autentična volja naroda. Povlačenje ove paralele omogućava nam da malo jasnije uvidimo što točno razlikuje populističke stranke i pokrete od aktera koji se možda opiru mjerama štednje i libertarijanskim ekonomskim receptima, no u bilo kojem drugom smislu ne nalikuju na populiste. Ono što stranku „Pravih Finaca“ (u posljednje vrijeme samo „Finaca“) u Finskoj čini populističkom strankom nije to što kritiziraju EU, nego to što tvrde kako isključivo predstavljaju prave Fince. Nisu razlog za zabrinutost zbog populizma u Italiji prigovori Beppea Grilla o talijanskoj političkoj kasti (la casta), već njegova tvrdnja kako njegov pokret želi (i zaslužuje) ništa manje nego 100 posto mjesta u parlamentu, budući da su svi ostali politički natjecatelji navodno korumpirani i nemoralni. Prema toj su logici grillini naposljetku čisti talijanski narod, što onda pak opravdava jednu vrstu diktature vrline unutar Pokreta pet zvijezda koji sam već spomenuo.

Identificiranje stvarnih populista i njihovo razlikovanje od političkih aktera koji kritiziraju elite, no ne koriste pars pro toto logiku (kao indignados* u Španjolskoj) primarni je zadatak za teoriju populizma u današnjoj Europi. Ljudi koje su neki promatrači nazvali „demokratskim aktivistima“, za razliku od populista, za početak promiču specifične javne politike, a u mjeri u kojoj se uopće pozivaju na narod, ne tvrde „Mi i samo mi smo narod“, nego radije „Mi smo također narod“.

Također je važno posijati nešto sumnje oko lijevih strategija koje pokušavaju selektivno koristiti populistički imaginarij kako bi se suprotstavili neoliberalnoj hegemoniji. Poanta nije u tome da je takva kritika na neki način sama po sebi populistička (na tragu razumijevanja populizma kao „neodgovorne politike“). Problem, naime, proizlazi iz nastojanja (uvelike, čini se, nadahnutog maksimom Ernesta Laclaua da je „konstruiranje naroda glavni zadatak radikalne politike“) da se glavni politički konflikt današnjice prikaže kao sraz naroda („onih nad kojima se vlada“) s jedne strane i „tržišnih ljudi“, de facto vladara, odnosno investicijskih upravitelja, s druge strane. Hoće li takva suprotstavljenost doista mobilizirati „narod“? Malo je vjerojatno. Hoće li ona uvesti problem istinski populističkog shvaćanja politike? Vjerojatno. Stoga je zahtjev za specifičnim „lijevim populizmom“ koji će se opirati mjerama štednje (ili se, u tom slučaju, suprotstaviti rastu desnog populizma) u mnogim dijelovima Europe ili suvišan ili opasan. Suvišan je ako je poanta u tome da se ponudi uvjerljiva lijeva alternativa ili iznova osmišljena socijaldemokracija. Zašto ne govoriti o okupljanju novih većina umjesto impliciranja „konstrukcije naroda“? Kojeg to točno naroda? Međutim, ako lijevi populizam doista znači populizam u onom smislu u kojemu je definiran i argumentiran u ovoj knjizi, jasno je da se radi o nečemu opasnome. Što je alternativa? Pristup koji teži uključivanju onih koji su sada isključeni – onih koje sociolozi ponekad zovu „suvišnima“ – ali i istovremenom sprječavanju da se izrazito bogati i moćni samoizuzmu iz sustava. Ovo ne znači ništa drugo nego da nam je potrebna neka nova vrsta društvenog ugovora. Potrebna je široka potpora za takav novi društveni ugovor u zemljama Južne Europe, a tu potporu moguće je izgraditi jedino pozivanjem na pravednost, a ne samo na fiskalnu odgovornost. Da se razumijemo, uzvišeno lamentiranje nije dovoljno, mora postojati mehanizam koji bi odobrio takav novi dogovor. Taj mehanizam bi mogao doći u obliku velike koalicije potvrđene na samim izborima. Alternativno, pojedinačna društva bi mogla službeno ponovno ispregovarati svoje ustavne aranžmane, kao što to pokušavaju Island i, na mnogo manje dramatičan način, Irska, no bez pretjeranog uspjeha.

book-mockup_Sto_je_populizam_002

Kategorije: Hrvaška

DOSSIER Hakeri u ratu s državom za pristup javnim podacima

Pon, 15/10/2018 - 09:20
Objavljeno u Nacionalu br. 879, 2015-03-03 Na što se troši novac iz državnog proračuna, koju sve imovinu posjeduje Grad Zagreb i gdje se može kupiti najjeftiniji benzin. Sve su to podaci koji bi trebali biti javno dostupni, ali je do njih često teško ili nemoguće doći. Nacional donosi priču o civilnim hakerima, ljudima čija je misija izvlačenje i objedinjavanje takvih podataka

Civilni hakeri nisu ilegalci poput hakera koji svoje umijeće programiranja uglavnom koriste za ilegalnu djelatnost. Upravo suprotno. Radi se o skupini stručnjaka za informacijske tehnologijekoji su svoje slobodno vrijeme spremni posvetiti radu zadobrobit zajednice, a u posljednje vrijeme u Hrvatskoj ih ima sve više. Njihova je motivacija izazov pa i borba protiv korupcije onih koji su na vlasti. No umjesto da izvikuju parole na ulicama, njihovo je moćno oružje računalo i tipkovnica. Oni znaju izvući podatke koji bi trebali biti javni jer je i njihovo prikupljanje financirano poreznim davanjima građana. Njihovo djelovanje pritisak je na tijela javne vlasti da te podatke otvore za korištenje ne samo građanima i civilnim udrugama, nego i inovativnim poduzetnicima koji bi na njima mogli zaraditi. Jedan od takvih inovativnih poduzetnika predstavio je nedavno svoj projekt na međunarodnom Danu otvorenih podataka u Sveučilišnom računalnom centru Srce.

“Invest in Croatia je kišobran projekt koji na jednom mjestu objedinjava sve podatke koji bi potencijalne investitore mogli zanimati, s linkovima na stranice gdje mogu dobiti podrobnije informacije. Objavljeni su na interaktivnoj karti Hrvatske gdje se nalaze sve mogućnosti investiranja prema gospodarskim zonama, podacima iz državnog portfelja, projekata na mrežnim stranicama Hrvatske gospodarske komore, Agencije za investicije i konkurentnost i Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije”, govori Marinko Brkić-Tot, direktor tvrtke Pet pitanja. Sve podatke na stranici Invest in Croatia tvrtka nudi besplatno, a financira se uslugom istraživanja tržišta za zainteresirane investitore. Trenutačno rade istraživanje tržišta za jednog američkog proizvođača jogurta.

Prije nego što se odluče uložiti u Hrvatsku, investitori moraju znati cijenu rada, industrijske struje, ponudu konkurencije i štošta potrebno za realnu procjenu rizika i dobiti. Iako je sve ove podatke moguće skupiti razbacane po internetu, Marinko Brkić-Tot nestrpljivo iščekuje otvaranje Vladine stranice data.gov.hr koja bi ih ponudila na jednom mjestu i u formatu koji bi omogućio brzu analizu pomoću računala. Takve baze podataka podloga su za različite aplikacije koje bi se mogle ponuditi na tržištu ili, što je cilj civilnih hakera, biti besplatno dostupne građanima na upotrebu. Nažalost, pokretanje data.gov.hr kasni više od godinu dana.

Dan otvorenih podataka koji se 20. veljače obilježava u cijelom svijetu bio je prilika da se nadležnima postavi pitanje o otvorenosti javnih podataka. Tim povodom u Zagrebu je, kao i u brojnim svjetskim metropolama, održan Code Across, međunarodni vikend građanskih inovacija. Već drugu godinu održava se u Hrvatskoj zahvaljujući inicijativi ekspertne skupine “Programiraj za Hrvatsku” koja okuplja civilne hakere. Nacional je iskoristio ovu priliku da istraži scenu koja se ubrzano razvija i čiji su se akteri okupili dan kasnije na hackathonu.

Hackathon je, objasnili su članovi jednog tima civilnih hakera, izazov za svakog informatičkog tehnologa. To je prilika da budu maksimalno produktivni u ograničenom vremenu, međusobno se upoznaju, brzo sinkroniziraju i podijele zadatke, a cilj im je što veća učinkovitost.

NIJE PRETJERANO REĆI KAKO JE ZAČETNIK CIVILNOG HAKIRANJA U HRVATSKOJ Miroslav Schlossberg, inženjer iz Zagreba koji je i inicijator održavanja Code Acrossa u Zagrebu.
Za takav pothvat motivirale su ga, kaže, brojne aplikacije zahvaljujući kojima se bolje snalazio u stranim zemljama koje je proputovao. Ipak, prošlo je neko vrijeme prije nego što se odlučio organizirati prvi Code Across.

“Želio sam naći partnere u Hrvatskoj, neku udrugu koja bi mi pomogla i ima znanja i iskustva u tome. Tako sam pronašao Open.hr, Hrvatsku udrugu otvorenih sustava i interneta koja djeluje od 1992. godine. Istovremeno sam tražio pomoć i kontakte u inozemstvu da vidim otkud uopće početi i tu sam dobio pomoć od Code for America”, tumači Schlossberg složenu strukturu organizacije civilnih hakera.

Po uzoru na Code for America i ekspertna skupina “Programiraj za Hrvatsku” pomaže osnivanje i organizaciju lokalnih inicijativa poput Otvorenog Zagreba. Zagreb je zasad i jedini grad koji ima svoju podružnicu. Većina aplikacija na kojima rade, a sve se mogu pronaći na stranici codeforcroatia.org, još su u razvojnoj fazi. Velik su problem lokalne zagrebačke vlasti koje otežu s davanjem traženih podataka.

“Počeli smo raditi kartu imovine Grada Zagreba i shvatili kako u podacima koje nam je Grad poslao kao odgovor na Zahtjev za pravo na pristup informacijama zapravo nema između 20 i 30 objekata koje Grad koristi. Podatke o ostalim objektima u gradskom vlasništvu nisu nam poslali. Nakon godinu dana dopisivanja sa službenicima doznalo se kako Grad Zagreb ima registar imovine objavljen na internetu, ali ga je jako teško pretraživati. Nekretnine su podijeljene na više kategorija, od kojih svaku treba pretraživati posebno. Zapisi u svakoj kategoriji sortirani su po abecednom redu i svaka stranica učitava samo 10 od puno tisuća informacija”, opisuje Schlossberg zašto je teško ovako organizirane podatke skupiti u cjelovitu bazu koja bi omogućavala pretraživanje po različitim kriterijima; najmoprimcu, adresi te po tomu je li prostor slobodan ili zauzet.

SA SLIČNIM PROBLEMOM SUSRELI SU SE ADRIANO BAĆAC I LUKA CVETKOVIĆ, studenti treće godine zagrebačkog Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo. Oni su na hackathonu
trebali napraviti mobilnu aplikaciju koja bi u realnom vremenu prikazivala gdje je ZET-ov tramvaj ili autobus i koliko mu treba da dođe na željenu stanicu. Nešto poput displeja koji već postoje na pojedinim ZET-ovim stajalištima, samo bi ovu aplikaciju svatko mogao besplatno koristiti na vlastitom mobitelu i prije nego dođe na stanicu. Iz ZET-a su odbili dati podatke iz, kako oni to tvrde, sigurnosnih razloga, iako su isti podaci u Osijeku već godinama javno dostupni.

Problem s podacima ne postoji samo na lokalnoj razini i ne mora uopće biti motiviran željom da se podaci sakriju. Uvjerila se u to i grupa IT seniora koja je lani u prosincu sudjelovala na hackathonu u organizaciji Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Cilj je bio izraditi besplatnu mobilnu ili web aplikaciju za Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

“Zadatak hackathona je bio pomoći ljudima koji planiraju selidbu ili su doselili u neko mjesto da pronađu najbližu ordinaciju za zaštitu žena, pedijatriju, stomatologa, obiteljsku medicinu. Osim lokacije, aplikacija daje uvid i u kapacitet ordinacije, koliko pojedini liječnik ima pacijenata i koliko novih može primiti”, objašnjava Gordon Cindrić koji je s trojicom svojih kolega došao na Code Across hackathon kako bi nastavili razvijati tu aplikaciju.

“Zapravo koristimo postojeći skup podataka s originalnog natjecanja za HZZO, ali ni ti podaci nisu bili pripremljeni kako treba pa smo izgubili šest-sedam sati samo da ih formatiramo u nama koristan oblik”, kaže Cindrić.

“PRIMIJETILI SMO DA NAS HACKATHONI OVDJE OGRANIČAVAJU NA JEDAN, REKAO BIH, VODOINSTALATERSKI KOD. Od nas prave haktiviste koji moraju pronaći rupe u sustavu kako bi izvukli podatke koje onda još moramo agregirati i formatirati da bi postali dostupni korisnicima u nekom logičnom, upotrebljivom obliku”, smatra Vedran Mandić, a Ivan
Cesar, član tima koji radi kao asistent na Tehničkom veleučilištu, kaže kako u sustavu visokih učilišta ipak ima napretka u otvaranja podataka.

“Ipak, ni tu još nisu otvoreni svi servisi za potpuno slobodan rad s podacima. Teško je dobiti sustav da otvori servise i pruži podatke koji će biti strojno čitljivi i spremni za rad s njima. Zato je dobra Code Across inicijativa koja popularizira otvaranje podataka u nekom formatu koji bi bio makar standardiziran, tako da ga je lakše i brže prebaciti u željeni format”, rekao je Cesar.

“Mislim da vlastima nije ni cilj otvoriti pristup strojno čitljivim podacima jer tu ima dosta moćnih informacija, od toga koliko se i na što trošilo iz proračuna do stope kriminala u pojedinim kvartovima gdje bi cijena nekretnina morala pasti tamo gdje je ta stopa visoka. Tako aplikacija koju je uspio napraviti jedan kolega otkriva gdje možeš kupiti najjeftiniji benzin”, uvjeren je Zoran Bogdanov. Uostalom, i njihov je tim naišao na sličan problem kad su u svojoj aplikaciji pokušali
dodati pretraživanje najbliže ljekarne s najpovoljnijom cijenom potrebnog lijeka.

NA HACKATHON SU DOŠLI KAKO BI NASTAVILI RAZVIJATI ZAPOČETI PROJEKT i u aplikaciju integrirati već postojeći sustav za ocjenjivanje i komentiranje rada liječnika iz ordinacija koje imaju ugovor s HZZO-om. Usprkos svim preprekama i činjenici da im je slobodno vrijeme ograničeno, namjera im je dovršiti posao i ponuditi besplatnu aplikaciju za Windows Phone. Dino Luketić, Ines Jelovac i Nikola Tucković tim je koji je na hackathonu predstavljao Styriu Digital. Njihov izazov bio je usporediti podatke o financiranju političkih stranaka objavljene na stranicama državne revizije. Dino Luketić je tako bio zadužen za skriptu koja je trebala povući podatke iz
dokumenata objavljenih na stranici, Ines Jelovac napraviti bazu podataka u koju će se podaci spremati, a Nikola Tucković napraviti grafičko sučelje i logiku prikazivanja korisnicima.

Iako se radi o komercijalnoj izdavačkoj kući, tim je odlučio objaviti aplikaciju otvorenog koda što njihov mentor, Stjepan Zlodi, ovako objašnjava: “Otvoreni kod je svima dostupan, svi ga mogu skinuti, isprobati, unaprijediti i vraćati natrag tako promijenjenog. To je drugačiji način razvoja aplikacije u odnosu na vlasnički kod koji je zatvoren u crnu kutiju i nitko ne zna što je unutra. Otvoreni kod je puno bolji za razvoj aplikacije i sigurniji jer će se sigurnosni problemi prije otkriti”.

Njihova aplikacija, kao i sve na kojima se radilo na Code Across hackathonu, bit će objavljena na stranici codeforcroatia. org jer kompanija na taj način želi biti i društveno angažirana u zajednici gdje posluje, kaže Zlodi. “Bilo bi pošteno da svi podaci čije prikupljanje financiraju hrvatski građani budu javno dostupni i slobodni jer su ih građani i platili. Većina javnih podataka koji se trenutačno mogu pronaći na internetu nisu strojno čitljivi. Nama je zanimljivo to strojno obraditi, analizirati i kombinirati kako bismo im dali dodatnu vrijednost i otvorili ih javnosti”, filozofiju civilnih hakera sažima Zlodi. Primjera je bezbroj. Jedan od zadataka kojeg se na hackathonu nitko nije prihvatio tiče se trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu. Registar tih trgovačkih društava postoji na stranicama Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Trebalo ga je kombinirati s godišnjim financijskim izvještajima koje objavljuje Financijska agencija i podacima o tome tko sjedi u nadzornim i upravnim odborima tih tvrtki, a koji se mogu pronaći na stranicama Digitalnog informacijsko-dokumentacijskog ureda. Ni jedan od tih podataka nije u prilagođenom formatu pa bi većinu trebalo unositi ručno. To bi značilo više mjeseci posla na aplikaciji koja bi omogućila pretraživanje o
poslovanju svake državne tvrtke i tko njome upravlja.

PRIJE NEGO BI TAKAV POSAO BIO DOVRŠEN, moglo bi se dogoditi i da konačno bude pokrenut dugo očekivani portal data.gov.hr koji bi podatke trebao standardizirati i objaviti u strojno čitljivom formatu. Njegovu objavu mogla bi ubrzati i posljednja Direktiva EU o ponovnom korištenju informacija javnog sektora, a koja sada zahtjeva i specifične, strojno čitljive formate. To znači kako je već danas od tijela javne vlasti moguće tražiti podatke u željenom formatu. Iskustvo Miroslava Schlossberga svjedoči kako se pritom treba naoružati strpljenjem i ostati uporan jer prošlo je i godinu dana njegova upornog dopisivanja sa službama, a još nije dobio željeni format registra nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba.

Kategorije: Hrvaška

FELJTON Judeofobija od antikapitalizma do rasizma

Pon, 15/10/2018 - 09:17
Objavljeno u Nacionalu br. 983, 2017-03-04 Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Antisemitizam’ u kojoj se Pierre-André Taguieff bavi rodoslovljem i tipologijom onog što se učestalo i nepropisno naziva antisemitizmom i prokazuje kako su se generirali, a post hoc i pravdali, različiti oblici antižidovskih praksi

Posljednja dva desetljeća XIX. stoljeća riječ “antisemitizam” upotrebljava se u većini zapadnih zemalja kao generički pojam koji označava skup diskursa, predodžbi i vjerovanja, institucionalnih praksi i oblika koji, promatrani kroz povijest, imaju tu zajedničku crtu da očituju neprijateljstvo spram Židova, njihovih religijskih vjerovanja i njihova načina života. To se neprijateljstvo društveno očituje diskriminacijom ili progonima s namjerom da ih se ponizi, terorizira, izolira ili protjera. Ono je promjenjiva intenziteta, društvene vidljivosti i ideološke prihvatljivosti. Često je, kod pojedinačnih aktera, pomiješano sa strahom ili fobijom, mržnjom, resantimanom ili prezirom, u različitoj mjeri. Kao što je zapisao Jean-Paul Sartre u svojim Promišljanjima o židovskom pitanju (1946.), antisemitizam je “ujedno i strast i pogled na svijet”.

Netrpeljivost prema Židovima očituje se diskursom kojim se šire lažne optužbe i pronose zlokobne glasine ili klevetnička prokazivanja. U zapadnom antisemitizmu proizašlom iz kršćanske kulture prevladava mržnja. U XX. stoljeću ta se ideologizirana antižidovska mržnja proširila po cijelome svijetu, a integrirala osobito u komplotističke doktrine. Iako su u muslimanskom svijetu tradicionalni stavovi spram Židova, kojima je pridodan i status dhimmi (što ih čini građanima drugog reda), prije izražavali prezir, kulturni transfer europskih antižidovskih stavova (od ritualnog ubojstva do međunarodne židovske zavjere) banalizirao je mržnju, koja je postala povod djelovanju u borbi protiv Izraela i “svjetskog cionizma” o kojem fantaziraju islamistički pokreti. Kao objekti mržnje, Židovi su pretvoreni u neprijatelje koji utjelovljuju moć činjenja zla. Dakle, demonizirani su. Polazeći od činjenice da antisemit “može poistovjetiti Židova s duhom zla”, odnosno s likom Sotone, Sartre zaključuje da je antisemitizam “izvorno maniheizam” koji “stanje svijeta tumači borbom načela Dobra i načela Zla”. Alternativa je nepremostiva: “Nezamislivo je nešto što bi pomirilo ta dva načela: jedno mora pobijediti, a jedno će biti uništeno”. Antižidovsko poimanje svijeta je katastrofističko, odnosno apokaliptičko. Apokaliptična vizija velike konačne bitke bila je i u srži hitlerizma.

Riječ “antijudaizam” naročito se koristi kako bi označila odbacivanje Židova (kao naroda, etnije ili nacije) i judaizma (kao religije i oblika kulture), utemeljeno na teološko-religijskim argumentima, u prvom redu kršćanskoga podrijetla. Neki autori razlikuju antijudaizam – neprijateljstvo na religijskoj osnovi – od antisemitizma kao neprijateljstva na rasnoj, rasijalističkoj ili rasističkoj osnovi, do te mjere da potvrđuju razliku u naravi i diskontinuitet između prvog i drugog. S tog gledišta, antisemitizam se definira kao skup kontradiktornih negativnih reakcija na emancipaciju Židova. On se, dakle, javlja kao proizvod modernoga doba. Antisemiti se, naime, kolebaju između dviju pozicija: s jedne strane, zahtijevaju potpunu asimilaciju Židova, pri čemu bi, dakle, potonji trebali prestati biti Židovi da bi bili prihvatljivi, a s druge strane, izjašnjavaju se protiv asimilacije, jer Židovi su predrukčiji da bi se mogli asimilirati.

Neprijateljstvo prema Židovima također može poprimiti dva različita oblika koji, radikalizirani, ilustriraju s jedne strane judeofobiju univerzalističkog tipa, utemeljenu na poricanju židovskog identiteta i, s druge strane, judeofobiju diferencijalističkog tipa koja podrazumijeva poricanje čovječanstva time što isključuje Židove iz ljudske vrste. Oni su osuđeni na to da ili nestanu kao židovi (logika potpune asimilacije, u kojoj se može opaziti nepriznati rasizam) ili da nestanu s lica Zemlje (rasistička logika fizičke eksterminacije). Shvaćen kao strogo moderan fenomen, antisemitizam je obilježen društvenim, ekonomskim i političkim komponentama kao i rasističkim načinima legitimacije, koji dolaze na mjesto teoloških ili religijskih racionalizacija svojstvenih tradicionalnom antijudaizmu.

VELIKI ANTIŽIDOVSKI MITOVI

Uzimati u obzir raznolikost antižidovskih konfiguracija, odbacujući pritom simplifikatorski postulat o kontinuitetu ili linearnoj evoluciji i teleološku shemu koju nalazimo kod Raula Hilberga ili Léona Poliakova (holokaust postavljen kao krajnji ishod ili konačan rezultat cjelokupne “povijesti antisemitizma”), nipošto ne podrazumijeva isključivanje istraživanja o mogućim konstantama tematskog ili retoričkog karaktera. Tako šarolik skup negativnih predodžbi (predrasuda, stereotipova) i predmeta optužbi prema Židovima, nakupljenih još od antičkog svijeta, možemo svesti na mali broj naracija koje se mogu shvatiti kao mitovi. Riječ je o repulzivnim mitovima usmjerenima na esencijalizirani i, u skladu s tim, dehistorizirani (o čemu svjedoči referencija na apstraktni entitet zvan “Židov”) židovski narod, o optužujućim naracijama koje omogućavaju dehumanizaciju Židova na različite načine: animalizacijom, demonizacijom, patologizacijom, reifikacijom i kriminalizacijom.

Povjesničaru ili antropologu koji proučava judeofobne konfiguracije važno je prije svega istražiti izvore, načine oblikovanja i strukturiranja, funkcioniranje i društvenopolitičku upotrebu određenog broja velikih optužujućih naracija kojima se Židove stigmatizira, patologizira, bestijalizira, kriminalizira ili demonizira. Te antižidovske naracije, objašnjene u većoj ili manjoj mjeri, koje kruže u obliku legendi i glasina, veliki su antižidovski mitovi koji predstavljaju ideološku dimenziju judeofobije. Velike antižidovske mitove može se svesti na njih sedam, a navest ćemo ih aproksimativnim kronološkim redom pojavljivanja:

(1) “Mržnja spram ljudskog roda”, bilo da je riječ o optužbi za mizokseniju ili uopćenu ksenofobiju, ili pak za “separatizam” i “ekskluzivizam”, prisutna u antičkoj judeofobiji.

(2) Ritualno ubojstvo i kanibalizam, optužba koja je već postojala u antici eda bi se ponovno pojavila sredinom XII. stoljeća u obliku optužbe za ritualno čedomorstvo za koje se smatralo da oponaša Isusovo raspinjanje, implicirajući okrutnost skupine ili sklonost ubojstvu kao trajno kulturološko obilježje, za koje kršćanski tužitelji od XIII. stoljeća naovamo vjeruju da proizlazi iz zadojenosti Talmudom. Krajem XIX. stoljeća, objavljivanje antitalmudskih pamfleta pratit će mnogobrojne slučajeve vezane za ritualno ubojstvo.

(3) Bogoubojstvo, središnja optužba kršćanskog antijudaizma koja podrazumijeva optužbu Židova da su i “ubojice Krista” i “đavolji sinovi”, što otvara put ka njihovoj demonizaciji.

(4) Prokletstvo vječnog lutanja, u strahu i strepnji, zbog odbacivanja Krista, stara legenda o “lutajućem Židu” koja potvrđuje moderne optužbe za nomadizam i kozmopolitizam naroda “bez domovine” i intrinsično krivog.

(5) Podmuklost, lihvarstvo i financijska špekulacija koja podrazumijeva pripisivanje Židovima nagona za iskorištavanjem i dominacijom, kao i korištenje glavnog negativnog stereotipa modernih antižidova: onoga o “parazitu”.

(6) Sklonost urotništvu, kovanju zavjera motiviranih željom za dominacijom, iskorištavanjem i nanošenjem štete, sve do sklonosti organiziranju megazavjere s ciljem gospodarenja svijetom – tema koju su proširile dvije slavne krivotvorine: Rabinov govor, koja je u optjecaju od 1872., i Protokoli sionskih mudraca, prvi put objavljena 1903. u Rusiji, da bi 1920-ih i 1930-ih godina postala međunarodni bestseler. Komplotistički nadahnuta, zbirka članaka objavljena između 1920. i 1922. pod nazivom Međunarodni Židov pripisuje se najčešće njezinom financijeru Henryju Fordu, a od 1920-ih godina nije prestala podržavati antižidovsku propagandu, od nacizma do radikalnog anticionizma i islamizma. Brojni su polemičari neumorno prokazivali “misterioznu židovsku internacionalu”.

(7) Rasizam, to jest ideja o rasnoj superiornosti za koju se smatra da proizlazi iz božjeg odabira a koja pretpostavlja kolonijalizam, “plemenski” nacionalizam i imperijalizam, optužbe radikalizirane palestinskom propagandom protiv “cionista” navodno odgovornih za aparthejd, etničko čišćenje, etnocid i genocid, u čemu možemo vidjeti reinterpretaciju, nastalu u XX. stoljeću, stare optužbe za ksenofobiju i ekskluzivizam koja strukturira radikalni anticionizam.

Tih sedam velikih optužujućih mitova mogu se smatrati idealnim tipovima ili približnom kategorizacijom mnoštva optužbi usmjerenih protiv Židova kroz povijest. Apstraktni subjekt, protutip čijem stvaranju svi ti mitovi pridonose, jest “Židov”, odnosno esencijalizirani židovski narod, ili, točnije, predodžba o njemu, praćena skupom negativnih obilježja. “Židov” je, dakle, konstruiran kao sotonski neprijatelj ljudskog roda i Boga, zločinac bez premca, kozmopolitski nomad, eksploatator ili varalica po vokaciji, rođeni urotnik i neumoljivi rasist. Mitski entitet, “Židov”, kojemu je inherentno ovih sedam značajki i njihove varijante koje se miješaju i često preklapaju, predmet je maksimalne demonizacije.

I. – Optužba za ritualno ubojstvo

Jedan od velikih antižidovskih mitova, onaj o krvoločnoj okrutnosti i zločinačkoj prirodi Židova, oslanja se na legendu o ritualnom ubojstvu koja se, začeta još u antičko vrijeme, formulirala i naveliko proširila u kršćanskoj Europi od sredine XII. do XV. stoljeća, u isto vrijeme kada se oblikovao nov način legitimacije optužbi Židova: opredijeljeno, selektivno i sustavno pakosno čitanje Talmuda, koji je prokazan kao zbornik nemoralnih i antikršćanskih pouka za koje se smatralo da ih diktira vrag. Treba, međutim, podsjetiti na poganske premise o optužbi Židova za ritualno ubojstvo i kanibalizam, neodvojivoj od one za “mizantropiju” i ksenofobiju, uz isticanje da je religijsko pitanje, u antižidovskim optužbama pretkršćanskog svijeta, već bilo odlučujuće. Ako je vjerovati Josipu Flaviju, grčki ili grčko-egipatski gramatičar i povjesničar Apion iz Aleksandrije (prva polovica I. stoljeća) u svojoj je Povijesti Egipta (III. knjiga) optužio Židove da prakticiraju ritualna ubojstva – u nepravilnim razmacima – čije su žrtve Grci: “Židovi […] su oteli grčkog putnika, godinu ga dana tovili te ga, po isteku toga vremena, odveli u šumu gdje su ga zaklali; njegovo se tijelo žrtvovalo sukladno propisanim obredima, a Židovi su se, kušajući njegovu utrobu, žrtvujući Grka, zaklinjali da će ostati grčki neprijatelji; potom su ostatke svoje žrtve bacili u jarak”. Povjesničar Demokrit tvrdio je prije Apiona da bi “[Židovi] svakih sedam godina zarobili stranca, odveli ga [u svoj hram] i zaklali kidajući mu tijelo na male komade”. Valja istaknuti činjenicu da “optužbu za žrtvovanje ljudi, prvi primjer židovske mizantropije i ksenofobije prema grčkoj i grčko-egipatskoj tradiciji, ne nalazimo nikada u rimskoj literaturi”. Kršćansko obnavljanje priča o ritualnom zločinu u XII. i XIII. stoljeću, koje iznose optužbe za čedomorstvo i kanibalizam, ne samo da se zbiva usporedno s rađanjem antitalmudske tradicije, nego je i u uzajamnom djelovanju s njom, u smislu međusobnog osnaživanja vlastite simboličke snage. Taj je spoj izazvao i legitimirao jezive pokolje Židova u srednjem vijeku. Kršćansko otkrivanje Talmuda u XII. i XIII. stoljeću bilo je u izvoru novog vala antižidovskih stavova i literature: talmudski tekstovi pružili su dokaz da su Židovi, Mamonove sluge, “neprijatelji Krista”. Ugroženo kršćanstvo smatra da treba reagirati osuđujući i paleći Talmud, knjigu ocijenjenu sablažnjivom, nečistom, gnusnom, sposobnom zagaditi sve ostale knjige. Nakon što je, po naredbi svetog Luja (Luj IX.), zaplijenjen u Francuskome Kraljevstvu, Talmud je bio predmet u procesu održanome u Parizu 1240. koji je završio njegovom osudom, a zatim i spaljivanjem 1242. i 1244. Osnovni motiv klevetničke optužbe za “ritualni zločin”, koju je skovao srednjovjekovni kršćanski antijudaizam u drugoj polovini XII. stoljeća, dobro je znan: to je tvrdnja prema kojoj je postojao židovski običaj koji se sastojao u tome da se svake godine večer uoči židovskoga Uskrsa (Pesaha) žrtvuje kršćanin, najčešće dijete, bilo tako da ga se razapne ili tako da ga se zakolje pa sakupi krv, koja je navodno služila za proizvodnju mace, beskvasnog kruha koji se jede na židovski blagdan Uskrsa, proslavu izlaska iz Egipta. Ritualno čedomorstvo praćeno kanibalizmom (konzumacija djetetove krvi ili srca) jest “ritualni zločin” par excellence.

Prvo ritualno čedomorstvo pripisano Židovima seže u 1144., u Englesku: nakon otkrića jezivo osakaćenog tijela Williama, dvanaestogodišnjaka, u šumi Thorpe u blizini Norwicha, dječakovi roditelji optužili su Židove da su ga mučili i potom ubili. Šerif je poništio spor. No, optužba je nastavila kružiti u obliku glasina. Nekoliko godina poslije, pod utjecajem novog šerifa i novog biskupa, legendu o dječaku mučeniku “kojega su ubili Židovi” uobličio je benediktinski redovnik Thomas de Monmouth: Williamovo ubojstvo počinjeno je kao ritual, s ciljem oponašanja Isusova raspinjanja. Na Williamovu grobu počela su se događati čuda, što je, navodno, bila potvrda optužbe. Kult mučenika Williama privlači mnoštvo hodočasnika. Godine 1189. počinju napadi na Židove u Londonu, a potom i u cijelom Kraljevstvu. Dana 6. veljače 1190. masakrirani su svi Židovi Norwicha, osim onih koji su se uspjeli skloniti u dvorac. U toj prvoj optužbi za ritualno ubojstvo ne nalazimo temu krađe kršćanske krvi, ona će se pojaviti tek u idućem stoljeću.

Nakon slučaja Williama iz Norwicha uslijedit će, u srednjem vijeku, brojne druge afere ritualnog čedomorstva, praćene antižidovskim pobunama i pokoljima Židova, koji će često služiti kao izgovor za mjere progona – Židovi će biti prognani iz Engleske 1290., iz Francuske 1306., iz njemačkih kneževina 1450., iz Španjolske 1492. itd. Priče o ritualnom zločinu prerasle su iz statusa srednjovjekovne legende u status modernog mita tijekom XVIII. i XIX. stoljeća. Na osnovi tih priča o fiktivnim ubojstvima oblikovale su se rasističke predodžbe Židova kao rođenoga kriminalca, ili jezikom nacista, kao “urođenog zločinca”.

book-mockup_Antisemitizam_001

Kategorije: Hrvaška

Džihadisti ostali u zoni Idliba suprotno rusko-turskom planu

Pon, 15/10/2018 - 09:12

Džihadisti su ostali u zoni koju su trebali evakuirati prije ponedjeljka ujutro, gdje namjeravaju nastaviti borbu, oslabljujući na taj način rusko-turski sporazum o Idlibu zamišljen da se izbjegne napad Asadova režima na posljednje uporište pobunjenika u Siriji.

Većina u toj pokrajini na sjeverozapadu zemlje, džihadisti još uvijek zauzimaju jednu zonu nakon konačnog datuma u nedjelju navečer predviđena za njihov odlazak prema tom rusko-turskom planu.

Po Sirijskom opservatoriju za ljudska prava nikakvo vidljivo povlačenje nije ustanovljeno u nedjelju prije ponoći, usprkos sporazumu sklopljenom u tom smislu između Rusije, saveznice sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, i Turske, koja podržava pobunjenike.

Džihadisti su jasno objavili svoje namjere, nekoliko sati prije roka predviđena za njihovo povlačenje: “Nećemo se odreći džihada i borbe za ostvarenje ciljeva naše blagoslovljene revolucije, u prvom redu svrgavanja kriminalnog režima”, napisao je u priopćenju Hajat Tahrir al-Šam (HTS), glavni džihadistički savez u Idlibu, proizašao iz bivšeg sirijskog ogranka Al Kaide. “Nećemo položiti naše oružje”, rekao je on.

HTS ne kaže jasno, međutim, odbacuje li rusko-turski sporazum sklopljen 17. rujna u Sočiju.

Kategorije: Hrvaška

#PREKINIMOŠUTNJU Više od 350 žena podijelilo svoja stravična iskustva iz bolnica

Pon, 15/10/2018 - 09:00

Udruga RODA – Roditelji za djecu ponovno je pokrenula akciju #Prekinimo šutnju, potaknuti govorom Mostove zastupnoice Ivane Ninčević Lesandrić u Saboru prošlog tjedna. Podsjetimo, Mostovka je tijekom rasprave o opozivu ministra zdravstva Milana Kujundžića ispričala kako je imala spontani pobačaj i proceduri koja je uslijedila u splitskoj bolnici.

RODA je jutros u Ministarstvo zdravstva predala pisma o nehumanim postupanjima prema ženama u hrvatskim bolnicama. U petak popodne ova udruga pozvala je žene da im se jave te napišu svoja iskustva u hrvatskim bolnicama prilikom zahvata vezanih uz pobačaje i trudnoće. Od petka poslijepodne javilo se više od 350 žena sa svojim iskustvima.

(function(d, s, id) { var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0]; if (d.getElementById(id)) return; js = d.createElement(s); js.id = id; js.src = 'https://connect.facebook.net/hr_HR/sdk.js#xfbml=1&version=v3.1'; fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, 'script', 'facebook-jssdk'));

Ako odgađate pisanje svoje priče, još uvijek se premišljate, podsjećamo da sve priče pristigle do ponedjeljka u 8 ujutro printamo i nosimo u Ministarstvo.Stoga, požurite!

Objavljuje RODA – Roditelji u akcijiNedjelja, 14. listopada 2018.

“Svaki tjedan primamo priče žena o tome kako im je ‘na živo’ rađena kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija ili im je šivana međica nakon poroda. Dapače, postupci se nad ženama izvode bez ikakvog objašnjenja o tome da taj postupak boli i da imaju opciju anestezije”, stoji u pozivu udruge Roda, koja je još 2014. godine pokrenula akciju #Prekinimo šutnju u sklopu koje su majke dijelile svoja negativna iskustva prilikom porođaja.

Kategorije: Hrvaška

HORVAT “Uprava Uljanika nema novac za plaće”

Pon, 15/10/2018 - 08:47

Radnici pulskog Uljanika i riječkog 3. maja danas bi trebali dobiti plaću za rujan. Ako je ne dobiju, slijede nove pripreme za štrajk, piše HRT. Nakon zakonom propisanih pet dana mirenja s Upravom, ponovno će izaći na ulice.

Ministar gospodarstva Darko Horvat danas je gostovao u emisiji Hrvatskog radija ‘Poslovni tjedan’, gdje je rekao kako, prema njegovim informacijama, Uprava Uljanika nije uspjela osigurati sva potrebna sredstva da bi se plaća radnicima isplatila.

“Polako bi trebalo prestati s praksom da država intervenira kad privatnim poduzećima ‘voda dođe do grla'”, rekao je Horvat i dodao da priča o državnim intervencijama ‘minira’ komunikaciju s Bruxellesom, a samim tim i početak restrukturiranja. “U onakvom obliku kako je država intervenirala do sad – država više ne smije”, dodao je Horvat. Državna jamstva, prema procjenama ministra financija Zdravka Marića u ovom slučaju ‘teška’ su preko 300 milijuna eura.

Ministar gospodarstva rekao je kako razgovara s akterima vezanima uz ovaj problem i traži partnere koji bi mogli preuzeti ove obveze. “Neki koji su povjerenje imali – gube ga. Ugovori u brodogradnji se ne realiziraju, brodovi se otkazuju, avansi se povlače i tu je problem”, kazao je.

Danko Končar, dodao je Horvat, ima svoj koncept, ali svoj koncept imaju i Uprava, sindikati i lokalna zajednica. “Država je rekla ‘da’, ali ne našim novcem. Na meni je sad da što brže usuglasim sve strane kako bismo dobili jedan koncept da krenemo dalje. Nisam protiv nekretninskih biznisa, ali ne državnim novcem. Isto tako, kako netko u planu restrukturiranja navodi da će godišnje isporučiti tri broda, a predviđa samo dva navoza?”, pita Horvat. Smatra da je previše kontradiktornih informacija.

Naveo je i kako su za Uljanik zainteresirani ukraljinski ‘Smart Holding’, talijanski Fincantieri, nizozemski Damen, a očekuju i dolazak zainteresiranih partnera iz Kine. “Ako se program restrukturiranja bazira na oko 600 milijuna eura, strateški partner to mora financijski pratiti s najmanje 200 milijuna eura – i to mora dokazati”, zaključio je Horvat.

Kategorije: Hrvaška

Plenković u Parizu, susrest će se s Macronom

Pon, 15/10/2018 - 08:34

Hrvatski premijer Andrej Plenković danas i sutra boravi u radnom posjetu Patizu, gdje će se susresti s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, izvijestili su iz Vlade.

Tijekom boravka u Parizu predsjednik Vlade susrest će se s hrvatskim iseljenicima, sudjelovat će na sastanku Vijeća poduzetnika Francuska-Hrvatska pri Francuskoj udruzi poslodavaca (MEDEF) te održati predavanje na temu ‘Hrvatska i budućnost Europske unije’ na Sveučilištu La Sorbonne. Na kraju posjeta, otvorit će izložbu ‘Hrvatska puna boja’.

S Plenkovićem u Pariz odlaze ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i ministar turizma Gari Cappelli.

Hrvatsko gospodarsko izaslanstvo u organizaciji HGK i predvođeno predsjednikom HGK Lukom Burilovićem posjetit će Pariz u sklopu službenog posjeta predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, priopćeno je iz HGK.

Gospodarska delegacija održat će sastanak hrvatskih i francuskih gospodarstvenika u MEDEF-u, najvećem udruženju poslodavaca u Francuskoj s više od 750.000 članica od kojih preko 90 posto otpada na male i srednje tvrtke.

Kategorije: Hrvaška

Godinu dana nakon ubojstva malteške novinarke ništa se nije promijenilo

Pon, 15/10/2018 - 08:27

Godinu dana nakon smrti malteške istraživačke novinarke, poginule u eksploziji bombe podmetnute pod njezin automobil, naručitelji toga ubojstva i dalje su na slobodi, a oni koji žele nastaviti s njezinim radom nailaze na prepreke.

Polje šibano vjetrovima na kojem je Daphne Caruana Galizia (53), majka troje djece, ubijena 16. listopada 2017. danas je posvećeno sjećanju na nju.

Njezini pristaše, kao što je Tania Attard, redovito posjećuju taj dio otoka kako bi položili cvijeće ispod natpisa kojim se traži pravda, postavljena pored malteške zastave.

“Ako onaj tko je odgovoran za ovo bude identificiran, možda ćemo napokon moći odahnuti znajući da je pravda zadovoljena”, kazala je Attard za France Presse.

“Sigurna sam da nisu mogli ni zamisliti da će to otići tako daleko, da će postati tako važno i međunarodno.”

Nakon ubojstva malteške novinarke i blogerice konzorcij novinara pokrenuo je projekt Daphne, kojim koordinira organizacija “Forbidden Stories” (Zabranjene priče) sa sjedištem u Parizu. Projektom se želi nastaviti istrage koje su pokrenuli ubijeni ili zatvoreni novinari.

Blog koji je pokrenula Daphne Caruana Galizia zamišljen je kao oružje protiv korupcije i trebao je na Malti, otoku s manje od pola milijuna stanovnika, razotkrivati skandale od pranja novca na offshore računima do nepotizma.

Jako kritična prema svijetu politike, nije oklijevala prozivati ljude imenom i prezimenom i stekla puno neprijatelja.

I dok novinari u inozemstvu mogu nastaviti s njezinim radom, onima na Malti, koji traže pravdu, puno je teže.

Manuel Delia rekao je tako da mu se prijetilo i da su ga vrijeđali na ulici zbog njegova rada, pa i zato što je razgovarao sa stranim novinarima, kao što je radila i Caruana Galizia dok je bila živa.

“Što više vrijeme prolazi više shvaćate da demokracija ovdje doista ne funkcionira, da pravna država doista ne postoji”, rekao je.

“Institucije funkcioniraju kooptacijom i potpuno su u rukama vlasti, koja je pak u rukama ljudi koji su motivirani jedino profitom i moći”, dodao je.

Bdijenje svakog 16. u mjesecu

Pristaše Daphne Caruane Galizije organiziraju svakog 16. u mjesecu bdijenje njoj u spomen tražeći pravdu. No vlasti s druge strane redovito šalju čistače na mjesto u središtu La Valette gdje se s vremena na vrijeme pojavi improvizirani spomenik ubijenoj novinarki.

Unatoč opetovanim zahtjevima France Pressea upućenim uredu laburističkog premijera Josepha Muscata i vladi za komentarom, uoči godišnjice njezine smrti, malteške vlasti šute.

Dužnosnica Muscatovog ureda čak je neko vrijeme novinaru France Pressea blokirala pristup premijerovu profilu na Twitteru, prije nego ga je pozvala da postavi pitanja putem e-maila na koji međutim nije nikada odgovorila.

Trojica optuženih da su počinili atentat uhićeni su i čekaju suđenje, no još se ne zna tko je nalogodavac.

“Znate njezine posljednje riječi na blogu: ‘Situacija je očajna i vjerujem da je danas još očajnija'”, rekao je tim povodom bivši vođa oporbene Nacionalističke stranke, Simon Busuttil.

Situacija je takva “jer su nalogodavci i dalje na slobodi i jer slučajevi korupcije koje je razotkrila nisu pravosudno riješeni, a u te su korupcijske afere upleteni ljudi koji i dalje vladaju zemljom”, dodao je u razgovoru za AFP.

Daphneina sestra Corinne sumnja u učinkovitost istraga koje su pokrenute na lokalnoj razini i traži neovisnu istragu.

“Jedna osoba je ubijena, nitko nije kažnjen i ništa se nije promijenilo. Za Daphne je bilo opasno, a sada je još opasnije”, kazala je za AFP.

Kategorije: Hrvaška

Djelomice sunčano, moguće malo kiše

Pon, 15/10/2018 - 08:19

U Hrvatskoj će danas prevladavati djelomice, u Slavoniji i na jugu zemlje pretežno sunčano vrijeme, prognoziraju iz DHMZ-a. Ujutro u unutrašnjosti ponegdje magla. Uglavnom u gorskoj Hrvatskoj i na sjevernom Jadranu uz prolazno više oblaka mjestimice može pasti malo kiše.

Vjetar većinom slab, u Podunavlju do umjeren jugoistočni. Duž obale još ujutro mjestimice umjerena bura, a zatim jugoistočnjak. Najviša dnevna temperatura od 17 do 22, na Jadranu između 22 i 25 °C.

Sutra djelomice sunčano, a uz više oblaka malo kiše može pasti na zapadu zemlje. Ujutro na kopnu ponegdje magla i sumaglica. Vjetar uglavnom slab, ujutro duž obale mjestimice umjerena bura i istočnjak, poslijepodne jugoistočnjak. Najniža jutarnja temperatura od 6 do 10, na Jadranu između 14 i 19 °C. Najviša dnevna uglavnom od 18 do 23, na Jadranu od 22 do 25 °C.

Kategorije: Hrvaška

Magla u Lici i na A1, pojačan promet u zoni radova

Pon, 15/10/2018 - 08:15

Magla mjestimice smanjuje vidljivost na cestama u Lici. Ima je i na dionici autoceste A1 između tunela Mala Kapela i Sveti Rok. Na mjestima pod maglom kolnici su vlažni i skliski, javlja jutros Hrvatski autoklub.

Pojačan je priljev vozila u zonama radova: na autocesti A4 Goričan-Zagreb između čvorova Kraljevečki Novaki i Ivanja Reka u smjeru Zagreba kolona vozila duga je oko 2,5 km.

Do 15. listopada 2018.god. do 20:00 sati zatvorena je državna cesta DC36 u naselju Stupno, zbog radova. Obilazak: Sisak (DC37)-Petrinja (DC30) – Petrinjsko Novo Selište – obilaznica Petrinja – most Brest-Žažina.

Danas, 15. listopada od 22:00 do 24:00 sata zbog radova u tunelu Škurinje 2 bit će prekinut promet na riječkoj obilaznici (A7) između čvorova Škurinje i Rujevica u smjeru Rupe.

Pomorski promet

Trajekti i katamarani plove prema redu plovidbe.

Granični prijelazi

Za sav promet zatvoren je granični prijelaz Vitaljina.

Do završetka radova za sav promet, osim za pješake, zatvoren je granični prijelaz Dvor. Moguće je koristiti granični prijelaz Hrvatska Kostajnica/Bosanska Kostajnica.

Kategorije: Hrvaška

Kanada se priprema za povijesnu legalizaciju kanabisa

Pon, 15/10/2018 - 08:06

Kanada će u srijedu postati druga država u svijetu koja će legalizirati kanabis, a njezino iskustvo pomno će se pratiti na Zapadu, predviđa liberalni premijer Justin Trudeau, no pojedinim pokrajinama legalizacija će logistički možda zadati dosta glavobolje.

Od 17. listopada Kanađanima će biti dopušten uzgoj, posjedovanje i konzumacije kanabisa u rekreativne svrhe, po čemu će to biti prva zapadna zemlja i druga u svijetu pet godina pošto je to učinio Urugvaj u Južnoj Americi.

Derivati kanabisa, kao hrana, kozmetika ili e-cigarete s marihuanom bit će dopušteni u Kanadi od 2019., ali kanadski poduzetnici već su počeli pripreme da zagrabe svoj dio kolača na tržištu koje obećava.

Otkako je Trudeau izabran krajem 2015., financijska tržišta pohrlila su u novi biznis i kanadski prozivođači kanabisa već zarađuju milijarde. Tri najveća poduzeća izlistana na burzi u Torontu već su akumulirala više od 30 milijarda kanadskih dolara (19,9 milijarda eura).

Legalizacija bi trebala potaknuti kanadsko gospodarstvo i proizvesti između 816 milijuna do 1,1 milijarde dolara novih prihoda u četvrtom tromjesečju tekuće godine. U to se ne računa crno tržište koje proizvodi četvrtinu svih ‘džointova’ popušenih u Kanadi, prema podacima Kanadskog statističkog zavoda.

Statistički zavod procjenjuje da će 5,4 milijuna Kanađana kupovati kanabis u za to ovlaštenim trgovinama do kraja 2018., odnosno 15 posto populacije.

U inozemstvu će se pomno pratiti kanadsko iskustvo, rekao je premijer Trudeau u svibnju kada je dao intervjuu agenciji France Presse.

“Saveznici s kojima sam razgovarao žele promatrati kako će teći stvari kod nas (…) prije nego što i sami krenu u to”, rekao je Trudeau. “Budu li stvari dobro funkcionirale, a ja očekujem da će tako biti, vjerujem da će nas druge zemlje slijediti”.

Pripreme već traju u pojedinim regijama i naseljima te lokalne vlasti i poduzeća moraju propise uskladiti s novim zakonom.

Savezni parlament u proljeće je izglasao legalizaciju kanabisa koji je u Kanadi bio zabranjen od 1923., no provedbu te reforme provest će deset saveznih pokrajina i tri teritorija. Nekoliko njih već je najavilo da neće potpuno primijeniti novi zakon.

Primjerice, novim saveznim zakonom svako kućanstvo može uzgojiti do četiri biljke kanabisa, no središnja kanadska pokrajina Manitoba i istočna pokrajina Quebec izjasnile su da će uzgoj zabraniti, iako o tome posljednju riječ tek treba izreći Vrhovni sud.

Kao i za proizvodnju i distribuciju alkohola i duhana, pokrajine su te koje odlučuju o dobnoj granici. U većini je granica 19 godina, no u Alberti je 18, a Quebec želi granicu podići na 21 godinu.

Kad je riječ o komercijalizaciji, neke pokrajine, a među njima i Quebec, žele imati monopol, a druge poput Ontarija ili Nove Škotske odlučile su taj posao prepustiti privatnom sektoru.

Neujednačena će biti i praksa za pripadnike savezne policije. Zaposlenici savezne policije morat će apstinirati od uživanja kanabisa 28 dana prije posla, a takav propis vrijedit će i  za Toronto. U Montrealu se od policajaca samo traži da na posao dolaze trijezni.

Konačno, kanabis se neće moći posvuda uživati. U nekim gradovima, primjerice Montrealu, za uživanje kanabisa vrijedit će jednaki propisi kao za uživanje cigareta. U nekim drugim gradovima pušenje ‘džointa’ bit će dopušteno samo u vlastitom domu.

Kategorije: Hrvaška

LIGA NACIJA Talijani slavili u Poljskoj

Ned, 14/10/2018 - 22:53

U dvoboju Lige A skupine 3 Lige nacija Italija je slavila u gostima kod Poljske s 1-0 i ostala u utrci za prvo mjesto.

Italija je do pobjede došla pogotkom Biraghija u drugoj minuti sudačke nadoknade. Ovo je drugi domaći poraz Poljske, koji su prije tri dana izgubili i od Portugala (2-3). Na ljestvici vodi Portugal sa šest bodova, Italija ima 4, a Poljska 1.

U utakmici B lige natjecanja Lige nacija u Sočiju su nogometaši Rusije slavili protiv Turske s 2-0 i praktički su osigurali prvo mjesto u skupini. Pobjedu su domaćinima nedavnog Svjetskog prvenstva donijeli Neudstadter (20) i Čerišev (78), a Rusi sada vode u skupini sa sedam bodova, četiri više od Turske i šest od Švedske.

U dvoboju 4. skupine lige C Lige nacija u Bukureštu su nogometaši Rumunjske i Srbije igrali bez golova, 0-0. Vodeća ekipa u skupini Srbija propustila je pobjedu kod Rumunjske i praktički osiguranje prvog mjesta dva kola prije kraja jer su od 45. minute imali igrača više nakon isključenja Tamasa, a potom i Dušan Tadić nije iskoristio kazneni udarac. U ovoj skupini igraju je Crna Gora slavila na gostovanju u Litvi s 3-0.

Nakon 4 kola Srbija ima 8 bodova, Crna Gora 7, Rumunjska 6, a Litva je bez bodova.

U najslabijoj Ligi D Azerbadžan i Malta su odigrali 1-1, kao i Farski otoci i Kosovo, pa Kosovari i dalje vode u skupini.

LIGA A

SKUPINA 3

POLJSKA – ITALIJA 0-1 (Biraghi 90+2)

POREDAK: Portugal 6, Italija 4, Poljska 1

LIGA B

SKUPINA 2

RUSIJA – TURSKA 2-0 (Neudstadter 20, Čerišev 78)

POREDAK: RUSIJA 7, TURSKA 2, ŠVEDSKA 1

LIGA C

SKUPINA 1

IZRAEL – ALBANIJA 2-0 Hemed (8, Seba 83)

POREDAK: Izrael 6, Škotska 3, Albanija 3

SKUPINA 4

RUMUNJSKA – SRBIJA 0-0

LITVA – CRNA GORA 1-4 (Baravikas 88//Mugoša 10, 45pen,Kopitović 35, Zorić ,86)

POREDAK: Srbija 8, Crna Gora 7, Rumunjska 6, Litva 0.

LIGA D

SKUPINA 3

AZERBAJDŽAN – MALTA  1-1 (Abdulajev 53//Muscat 37)

FARSKI OTOCI – KOSOVO 1-1 (R. Joensen 52//Rashica 9)

POREDAK: Kosovo 8, Azerbajdžan 6, Farski otoci 4, Malta 2

Kategorije: Hrvaška

Tisuće ukrajinskih nacionalista marširale kroz Kijev

Ned, 14/10/2018 - 22:51

Ukrajinski nacionalisti i desničarski ekstremisti marširali su ulicama Kijeva u nedjelju, obilježavajući osnutak Ukrajinske ustaničke armije prije 76 godina.

Vlasti kažu da je zbog marša raspoređeno 6000 policajaca, no da je on protjecao mirno do ranih večernjih sati.

Policija je rekla da su sudjelovale tisuće ljudi, no nije dala konkretne brojke.

Mnogi sudionici marša prekrili su lica ili su bili u vojnim odorama.

Marš se organizira svake godine od 2014. na Dan branitelja Ukrajine, koji je 2015. postao nacionalnim praznikom.

Prije početka marša, neke su osobe htjele uništiti spomenik iz sovjetskog doba, zbog čega su reagirale sigurnosne snage.

Ukrajinska ustanička armija osnovana je na zapadu zemlje za vrijeme nacističke okupacije.

Osnovana je s proklamiranim ciljem o uspostavi jedinstvene, neovisne, monoetničke države, a nasilje je bilo prihvaćeno kao sredstvo borbe protiv vanjskog i unutarnjeg neprijatelja.

Njezini pripadnici proveli su etničko čišćenje u Voliniji 1943. te ubili desetke tisuća Poljaka.

Nakon Drugoga svjetskog rata, borili su se do ranih 1950-ih protiv sovjetskih i poljskih snaga.

Kategorije: Hrvaška

Stanka u pregovorima o brexitu do summita

Ned, 14/10/2018 - 22:29

Britanski i europski pregovarači za brexit napravit će stanku u pregovorima o izlasku Britanije iz Unije i neće se ponovno sastati prije summita koji se održava sredinom sljedećeg tjedna, rekli su u nedjelju za Reuters europski izvori.

“Unatoč konstruktivnim i intenzivnim pregovorima, nekoliko ključnih pitanja ostalo je neriješeno”, rekao je jedan visoki europski diplomat.

“Nisu planirani daljnji pregovori prije Europskog vijeća. Europski pregovarač izvijestit će čelnike zemalja koji će potom procijeniti dosadašnji napredak”, pojasnio je izvor.

I nekoliko drugih europskih dužnosnika kazalo je da će Michel Barnier, europski pregovarač, izvijestiti vođe 27 zemalja članica kada se sastanu na večeri u Bruxellesu u srijedu, uoči summita EU-a na kojem će sudjelovati i britanska premijerka Theresa May.

Pregovorači za brexit koji su se u nedjelju sastali u Bruxellesu nisu uspjeli doći do konačnog dogovora u uvjetima brexita, suočavajući se još jednom s najspornijim pitanjem granice između Republike Irske i Sjeverna Irske.

“Unatoč intenzivnim naporima, neka ključna pitanja i dalje stoje otvorena”, rekao je na Twitteru Barnier, navodeći upravo granicu.

Manje od šest mjeseci do britanskog izlaska, Barnier se u nedjelju sastao s britanskim pregovaračem Dominicom Raabom koji je nenadano odlučio u nedjelju osobno doći u Bruxelles.

Diplomatski izvori kazali su i da su veleposlanici 27 zemalja bili pozvani na sastanak, što također nije bio na programu.

Zbog svega toga došlo je do špekulacija da bi danas moglo biti objavljeno da je dogovor postignut, ali su veleposlanici to demantirali.

I drugi su izvori kazali za Reuters da će biti potrebno još razgovora kako bi se došlo do dogovora zadovoljavajućeg za obje strane.

Još uvijek ima “velikih problema” koje treba riješiti, rekao je jedan britanski izvor.

Do ubrzanja pregovora došlo je uoči summita 17. i 18. listopada koji je inicijalno trebao označiti kraj pregovora, manje od šest  mjeseci uoči brexita previđenog za 29. ožujka 2019.

Premijerka Theresa May okupit će u utorak, uoči summita, glavne ministre kako bi s njima razgovarala o pitanju granice između Sjeverne Irske i Republike Irske, koja je glavni kamen spoticanja u pregovorima.

Premda je veliki dio tzv. Sporazuma o izlasku utvrđen prije više mjeseci, na nekim ključnim spornim točkama – posebno oko pitanja kako izbjeći ‘tvrdu granicu’ na irskom otoku – malo je toga otišlo naprijed.

Sjeverna Irska napustit će EU zajedno s Britanijom, dok će Republika Irska ostati u bloku. Mnogi se boje da će povratak graničnih kontrola potpiriti desetljeća tenzija između dviju strana.

Bruxelles i London nadaju se da će budući trgovinski dogovor riješiti to pitanje, ali u nedostatku dogovora EU inzistira na rješenju po kojem bi Sjeverna Irska ostala u carinskoj uniji.

Britanija je, pak, odbacila bilo kakav dogovor koji bi podijelio Ujedinjeno Kraljevstvo namećući spore preglede robe koja prelazi Irsko more.

 

Kategorije: Hrvaška

Mamić zainteresiran za preuzimanje NK Široki Brijeg

Ned, 14/10/2018 - 21:59

Prema pisanju portala bljesak.info, Zdravko Mamić u 2019. godini mogao bi preuzeti NK Široki Brijeg. S portala su do tih informacija došli iz krugova bliskih Mamiću i dužnosnika kluba.

Podsjećamo, Zdravko Mamić pobjegao je u BiH nakon nepravomoćne presude u Hrvatskoj na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz gradskog kluba Dinamo putem transfera hrvatskih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena, čime je oštetio državni proračun za 12,2 milijuna kuna utajenog poreza.

 

Kategorije: Hrvaška

Povijesni poraz stranaka vlade Angele Merkel u Bavarskoj

Ned, 14/10/2018 - 21:51

Povijesni poraz demokršćana i socijaldemokrata na nedjeljnim pokrajinskim izborima u najvećoj njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj nova je kušnja po stabilnost savezne vlade Angele Merkel.

Na nedjeljnim izborima u Bavarskoj, Kršćansko-socijalna unija (CSU) koja s manjim prekidima vlada najvećom i gospodarski najsnažnijom njemačkom saveznom pokrajinom, osvojila je prema prvim pouzdanim prognozama koje se temelje na prebrojanim glasovima, 35,6 posto glasova što je 12,1 postotnih bodova manje nego na izborima prije pet godina kada je CSU osvojilo apsolutnu većinu. Ovo je ujedno najslabiji rezultat za CSU od 1950.

Još gore je prošla Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) koja je na ovim izborima ostvarila najslabiji rezultat ikad na nekim pokrajinskim izborima u poslijeratnoj Njemačkoj. SPD je s 9,6 posto izgubio više od pola glasova u usporedbi s posljednjim izborima.

Kazna za stranke vladajuće koalicije

Time su drastično kažnjene stranke koalicije na saveznoj razini kojoj na čelu stoji Angela Merkel.

“Politika u Berlinu nije pomogla snagama u Bavarskoj. Mislim da svojom politikom na saveznoj razini i nismo pomogli SPD-u u Bavarskoj“, rekla je nakon povijesno najlošijeg rezultata socijaldemokrata u Bavarskoj glavna tajnica stranke Andrea Nahles.

I bavarski premijer Markus Soeder je indirektno okrivio saveznu vladu za neuspjeh koalicijskih stranaka u Bavarskoj.

“Berlin mora biti stabilniji, konstruktivniji i jači jer svi mi sjedimo u istom čamcu“, rekao je Soeder.

On je odbacio izjasniti se o posljedicama izbora po karijeru predsjednika CSU-a i ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera koji se istaknuo po brojnim sukobima s Angelom Merkel i čija su radikalna razmišljanja, posebice kada je useljenička politika u pitanju, posljednjih mjeseci uvijek iznova dovodila do žestokih sukoba unutar vladajuće koalicije zbog čega se vlada u nekoliko navrata nalazila na rubu raspada.

Zbog sukoba s kancelarkom Merkel oko useljeničke politike u pitanje je u lipnju doveden i opstanak demokršćanske Unije CDU/CSU. Seehofer se ujedno među građanima percipira kao glavni uzrok nesuglasja unutar savezne vlade.

Korijene skretanja udesno treba tražiti u rezultatima saveznih izbora prošle godine kada je CSU izgubio mnoge glasove na uštrb desno populističke Alternative za Njemačku (AfD). Seehofer, koji je tada obnašao funkcije premijera Bavarske i predsjednika CSU-a, najavio je orijentaciju stranke na pitanje useljavanja i sigurnosti te se sve više odmicao od zajedničke useljeničke politike CDU-a i SPD-a.

Uspon Zelenih

Najveći dobitnik ovih pokrajinskih izbora je stranka Zeleni koja je osvojila 18,3 posto glasova što je 9,7 posto više nego na posljednjim izborima. Zeleni su tako postali druga po redu najjača stranka u Bavarskoj.

Analize javnog servisa ARD pokazuju da je najviše glasova stranci Zeleni došlo iz oba gubitnička tabora, demokršćanskog i socijaldemokratskog.

Ispostavilo se da populistička kampanja koju od prošlogodišnjih saveznih izbora provodi CSU nije pomogla demokršćanima u Bavarskoj nego Zelenima kojima su se priklonili birači kojima teme poput useljavanja i migracija nisu primarne.

Nedjeljni rezultat ne neki način odražava i dvojnost ove južne njemačke pokrajine. S jedne strane tu je tradicionalno biračko tijelo izvan većih urbanih središta koje bira desno-konzervativne snage a s druge sve jače stranke poput Zelenih koje zastupaju građansko lijevu opciju kojima su teme poput održivosti važnije od očuvanja tradicije.

Jačanje Zelenih na tradicionalno konzervativnom njemačkom jugu izraženo je i u susjednoj pokrajini Baden-Wuertemberg gdje stranka koja je na zapadu zemlje nastala tek početkom osamdesetih, od izbora 2011. najjača politička opcija.

Ovdje se kombinacija zelenih i demokršćana pokazala kao uspješna, što su potvrdili i posljednji izbori 2016.

Najvjerojatnija koalicija CSU-a i Slobodnih birača

Alternativa za Njemačku, koja se profilirala na kritici izbjegličke politike savezne vlade, osvojila je u Bavarskoj 10,9 posto, što je znatno slabije od očekivanog. Unatoč tomu AfD ulazi i u bavarski parlament te je tako zastupljen u svim njemačkim parlamentima osim u Hessenu gdje se za dva tjedna održavaju pokrajinski izbori.

Ulazak u parlament u Muenchenu pošao je za rukom i liberalima (FDP) koji su osvojili 5,1 posto glasova. Stranka Ljevica koja na saveznoj razini igra značajnu ulogu, nije prešla izborni prag.

CSU će u koalicijske razgovor najvjerojatnije ući sa strankom Slobodnih birača, koja okuplja skupinu neovisnih birača koji bi se po orijentaciji mogli svrstati u politički centar.

Glavni kandidat Slobodnih birača Hubert Aiwanger najavio je spremnost za pregovore s CSU-om a slični signali su stigli i iz vrha bavarskih demokršćana. No koalicija CSU-a i Slobodnih birača imala bi tijesnu prednost.

Izlaznost na izborima u Bavarskoj je sa 71,8 posto bila osjetno veća nego prije pet godina kada je na birališta izišlo 63,5 posto birača.

O budućnosti opstanka savezne vlade odlučivat će se i na izborima u Hessenu gdje bi slab ishod za demokršćana mogao ojačati glasove unutar Unije CDU/CSU koji traže promjene na vrhu.

Vodeći njemački dnevnici s pesimizmom gledaju na daljnji rad savezne vlade Angele Merkel.

“Izbori u Bavarskoj pokazuju da koliko god ministri bili uspješni u onom što rade, to ne može neutralizirati zasićenost građana velikim politički strankama“, piše minhenski Sueddeutsche Zeitung.

Kategorije: Hrvaška

Gotovina i Markač prisustvovat će završnom dijelu vježbe “Velebit 18”

Ned, 14/10/2018 - 21:49

Savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i umirovljeni general Mladen Markač u ponedjeljak će prisustvovati završnom dijelu vježbe “Velebit 18 – združena snaga” na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik“ kod Slunja.

U vježbi će sudjelovati više desetaka tenkova i oklopljenih vozila, minobacača, helikoptera i aviona – planirana su gađanja iz tenkova, borbenih vozila pješaštva, borbenih oklopnih vozila Patria, Panzer haubice 2000, samohodnih višecjevnih lansera raketa, haubica, helikoptera OH 58 D Kiowa, minobacača, protuoklopnog i osobnog naoružanja.

Vježbu će promatračnici “Debela glava” na Vojnom poligonu u Slunju pratiti i potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov sa suradnicima.

Nositelj vježbe je 2. mehanizirana bojna GROMOVI, Gardijske mehanizirane brigade ojačana mehaniziranom i tenkovskom satnijom iz sastava Gardijske mehanizirane brigade, snagama topništva iz Topničko raketne pukovnije, Bojne NBKO i Zapovjedništva za potporu, navodi MORH. U toj vježbovnoj aktivnosti sudjeluje ukupno 1100 pripadnika i 80 komada ključnih oružnih sustava.

Iz Ministarstva obrane priopćili su kako su u nedjelju i na vojnom vježbalištu “Cerovac” prikazane sposobnosti Oružanih snaga RH i to u pružanju potpore civilnim institucijama tijekom borbenih djelovanja. Fokus aktivnosti prvenstveno je bio na civilno-vojnoj suradnji pri čemu su predstavljene sposobnosti osiguranja smještaja, prehrane i opskrbe vodom u sklopu čega je predstavljen i rad uređaja za pročišćavanje vode te medicinska skrb za ugroženo stanovništvo.

Zapovjednik kampa za potporu civilnim strukturama pukovnik Eniz Jakšić pojasnio je kako je za podizanje kampa koji može zbrinuti više stotina civila potrebno dva do tri dana da bi postigao punu funkcionalnost. za potporu civilnim strukturama obišli su i potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov. Izrazivši zadovoljstvo viđenim, ministar Krstičević istaknuo je važnost ovakvog kampa za civile naglasivši kako je humanost hrvatskog vojnika jedna od njegovih vrijednosti. “Danas smo vidjeli brojne sposobnosti, a ključna poruka ove vježbe je pokazati našim građanima da ih štiti jaka i moderna vojska”, kazao je.

Kategorije: Hrvaška

DALIĆ ‘Moramo sačuvati svoj rejting’

Ned, 14/10/2018 - 21:33

Mi smo njima veliki motiv, a iako nismo u punom sastavu, moramo čuvati svoj rejting i status svjetskog doprvaka, kazao je na konferenciji za novinare u Rijeci uoči prijateljskog dvoboja s Jordanom izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.

Hrvatska će protiv Jordana igrati u ponedjeljak u 20.45 sati na Rujevici bez najvećih zvijezda Luke Modrića, Ivana Perišića, Ivana Rakitića i Matea Kovačića, koji su se nakon remija s Englezima (0-0) u petak već vratili u svoje klubove.

”Ova utakmica će nam dobro doći utakmica jer će šansu dobiti oni koji su imali manju minutažu, a koji se moraju nametnuti za sljedeće utakmice. Počet će Livaković na vratima, u obrani Bartolec, Lovren, Vida i Milić, zadnji vezni Badelj, ofenzivni vezni Rog i Pašalić te u napadu Kramarić, Rebić i Pjaca. Ući će portom Mitrović i Jedvaj na stoperskim pozicijama, Bradarić u vezi, te Livaja i Santini naprijed”, otkrio je sastav Dalić, koji očekuje pobjedu peotiv Jordana, koji je nedavno odigrao 0-0 u gostima kod Albanije.

“Ne znamo puno o Jordanu. Mi smo njima veliki motiv žele nas pobijediti, pa treba utakmicu shvatiti krajnje ozbiljno. Pogotovu jer već dugo mi nismo pobijedili”, kazao je Dalić.

Kategorije: Hrvaška

U mjestu Kuljani 86-godišnju ženu pregazio traktor

Ned, 14/10/2018 - 20:28

U pounjskom mjestu Kuljani, na području općine Dvor, u nedjelju oko 14,30 sati poginula je 86-godišnja žena kad je s prikolice pala pod traktor koji ju je pregazio, izvijestili su iz Policijske postaje u Dvoru.

Nesretna žena je umrla na putu prema sisačkoj Općoj bolnici.

Očevid o uzrocima nesreće je u tijeku.

Kategorije: Hrvaška

Pokret “Pravda za Davida” proglasio izbornim pobjednicima Dodikove protivnike

Ned, 14/10/2018 - 20:22

Okupljanje građana Banje Luke koji već duže od 200 dana traže otkrivanje istine o smrti 21-godišnjeg Davida Dragičevića u nedjelju se pretvorilo u otvoreni prosvjed protiv vlasti Milorada Dodika, a sudionici su objavili kako je za njih novi legitimni predsjednik Republike Srpske kandidat oporbe Vukota Govedarica.

Na 203. po redu okupljanje pristalica neformalne skupine “Pravda za Davida” koji zahtijevaju rasvjetljavanje okolnosti pod kojima je u ožujku u Banjoj Luci nađen mrtav David Dragičević stiglo je više tisuća sudionika kako bi ponovo iskazali nezadovoljstvo dosadašnjom istragom i ponovili optužbe kako entitetske policija i vlast oličena u Dodiku pokušavaju prikriti tragove i zaštititi krivce.

Davor Dragičević, otac pokojnog mladića, kazao je kako je “predsjednik stigao” među okupljene misleći pri tom na Vukotu Govedaricu, kandidata oporbene Srpske demokratske stranke (SDS)  koji je prema službenim podacima 7. listopada izgubio utrku za predsjednika Republike Srpske od Željke Cvijanović, kandidatkinje Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika.

“Ti si Vukota Govedarica predsjednik RS i ostat ćeš to. Od sutra radi svoj posao”, kazao je Dragičević.

Poručio je da će on povesti u borbu “900 tisuća ljudi” ukoliko to Govedarica i njegovi političkih suradnici neće ili ne mogu.

“Idemo do kraja Davide”, poručio je otac što su iz mase pozdravili povicima “pravda, pravda”.

Lider oporbenog SDS-a Govedarica obećao je okupljenima kako će istrajati u političkoj borbi protiv Dodikove vlasti te da s njegovim režimom neće raditi nikakve pogodbe.

“Hoću doznati što je istina, oni znaju što su uradili i hoću znati koliko su tiskali lažih glasačkih listića”, kazao je Govedarica, dodajući kako zna da je 7. listopada narod izabrao baš njega a ne Cvijanović.

Davor Dragičević ponovo je u nedjelju ustvrdio kako su sukrivci za smrt njegovog sina Dodik, Cvijanović te ministar unutarnjih poslova RS Dragan Lukač i načelnik MUP-ove uprave za borbu protiv organiziranog kriminala Darko Ilić.

Kazao je kako je zbog svega što se dogodilo spreman povesti narod “u borbu na život i smrt” te je kazao kako je onima koje smatra legitimnom vlašću ostavio rok do 14. studenog da otkriju istinu o smrti njegovog sina a ukoliko se to ne dogodi osobno će povesti masovne prosvjede u RS-u.

Kategorije: Hrvaška