Nacional

Syndicate content
online izdanje najutjecajnijeg političkog tjednika
Updated: 9 min 54 sek od tega

Krešo Beljak: “Sve lokalne organizacije imaju potpunu slobodu, što god tko mislio o tome”

Tor, 03/08/2021 - 10:20

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak u utorak je komentirao suradnju njegove stranke s HDZ-om u Zagrebačkoj županiji.

“Treba razdvojiti politiku na nacionalnoj i onu na lokalnoj razini. Ova koalicija nije prva, u cijelom nizu županija smo išli s HDZ-om. Ne vidim problem, HSS je poznat kao stranka centra koji ima lijevo i desno krilo i to je izvan onoga što ja radim na nacionalnoj razini”, kazao je Beljak gostujući u ‘Novom danu’ N1 televizije.

Dodao je da nije bilo potrebe da se razgovara o tome jer ‘sve lokalne organizacije imaju potpunu slobodu, što god tko mislio o tome’.

Gradonačelnik Svete nedelje Dario Zurovec rekao je da se lav ne opterećuje mišljenjem ovce pa se tako ni on ne opterećuje onime što misli Beljak. Predsjednik HSS-a kaže da na to ne bi odgovorio. “Bilo mi je poprilično smiješno. Vrijeme će pokazati tko je lav, tko lavić”, poručio je.

Rejting stranke, kaže, nije dobar, ali nije ni lošiji nego prije lokalnih izbora. “Politika se ne može voditii s lokalne razine i neće se tako voditi što se tiče HSS-a”, poručio je.

O reakcijama iz SDP-a Beljak kaže da oni mogu biti razočarani te podsjeća da i SDP koalira s HDZ-om u nekim gradovima i županijama. “I Most i Domovinski pokret su puno neprihvatljiviji partneri od HDZ-a, radi se o krajnjoj desnici. To je licemjerno i ne bih se osvrtao na te strelice koje dolaze iz SDP-a”, istaknuo je.

Kategorije: Hrvaška

Ante Nazor: “Ne možemo tretirati povijest po razdobljima kako nekome paše”

Tor, 03/08/2021 - 10:15

Povjesničar Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, gostovao je u utoeak u ‘Novom danu’ N1 televizije gdje je komentirao proslavu obljetnice Oluje.

Boris Milošević ove godine ne ide u Knin, a ni potpredsjednik Vlade Tomo Medved ove godine neće u Grubore. Nazor kaže da je prošle godine to bilo simbolično. “No od simbolike, gesta i govora koji su tada izrečeni, i u Kninu i u Gruborima, mislim da je važnije suočavanje s prošlošću na način da se u obzir uzmu činjenice. Istina i činjenice ne smiju biti žrtva, nego temelj pomirenja”, rekao je i dodao da sami dolasci dijela predstavnika srpske nacionalne manjine u Knin ili Vukovar nisu dovoljni.

“Ne možemo tretirati povijest po razdobljima kako nekome paše, i ’41. i ’45., i ’91. i ’95. Što se tiče znanosti, moraju biti isti kriteriji. To iritira mene osobno, a vjerujem i mnoge ljude u Hrvatskoj”, poručio je Nazor.

Istaknuo je da se s činjenicama prije svega moraju suočiti predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. “Zločinačkim pothvatima se proglašava akcija koja nažalost nije imala alternativu. Oluja nije imala alternativu. Još su 3. kolovoza 1995. vikali da je Knin Srbija, a onda se čude što je došlo do Oluje. To se oni prije svega moraju suočiti s time. Ovih dana smo imali jasne poruke iz Beograda, od ministra u tamošnjoj vladi, da će srpski svijet zaživjeti kad-tad. To ima isto značenje kao srpski narod u državi iz početka 90-ih, a vidjeli smo do kakvog je rezultata tada došlo. Nisam čuo predstavnike srpske manjine u Hrvatskoj da su digli glas preko toga”, rekao je.

S dolascima predstavnika Srba u Knin vjerojatno bi se nastavilo da, dodaje, postoji iskrena želja. “Izbjegava se da se jasno kaže što je uzrokovalo rat i Oluju. Bilo kakav dolazak ne znači ništa ako će se ove stvari izbjegavati. Da zastupnici srpske nacionalne manjine u Saboru kažu da je Srbija kriva, to je temelj za gradnju boljih odnosa, a ne stalno dociranje hrvatskom narodu, hrvatskom vodstvu. To je nešto što je iritirajuće i bojim se da je prepreka uspostavi pravog zajedničkog života”, zaključio je Nazor.

Kategorije: Hrvaška

Još jedan Hrvat potpisao za Pafos

Tor, 03/08/2021 - 10:15

Nakon Franka Kovačević novi igrač ciparskog prvoligaša Pafosa postao je i Martin Pajić. Riječ je o 21-godišnjem desnom bočnom koji je protekle dvije sezone bio nogometaš Šibenika, no istekom ugovora odlučio je ovog ljeta napustiti Šubićevac.

U proteklom periodu u narančastom dresu upisao je 56 nastupa u kojima je zabilježio jednu asistenciju. Za Šibenik je prvu sezonu izborio promociju u HT Prve ligu u kojoj su potom osvojili šesto mjesto.

Pajić je u karijeri još bio član Međimurja te Rijeke. Sportsku politiku Pafosa je ovog ljeta preuzeo bivši sportski direktor Rijeke Ivan Mance, a za trenera je potom doveo slovenskog stručnjaka Darka Milaniča.

Kategorije: Hrvaška

BOJAN NAVOJEC 2017. O SITUACIJI U HRVATSKOJ: ‘Pesimist sam jer ne vjerujem da će moja generacija svjedočiti poštenoj vlasti’

Tor, 03/08/2021 - 10:10
Objavljeno u Nacionalu br. 993, 07. svibanj 2017. Uoči posljednje ovosezonske dramske premijere zagrebačkog HNK-a, Čehovljeva ‘Ivanova’ u kojem igra naslovnu ulogu, bjelovarski glumac govori o društveno-političkoj situaciji u Hrvatskoj i Europi, a osvrnuo se i na zbivanja oko HAVC-a rekavši da je sve to ‘ekonomska kuhinja’ u kojoj je najvažniji profit

U posljednjoj dramskoj premijeri Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Čehovljevu “Ivanovu” u režiji Matiusa Nekrošiusa koja će biti izvedena 5. svibnja, Bojan Navojec igra naslovnu ulogu. Ivanov je vlasnik ladanjskog imanja koji se bori s brojnim životnim problemima jer je u braku sa ženom koju ne voli, a koja je i vrlo bolesna. Za njezino liječenje potreban je znatan novac, ali kako je ona neposredno prije udaje prešla sa židovske vjere na kršćanstvo, obitelj ju je razbaštinila. Dok se muči sa smislom vlastite egzistencije, Ivanov se zaljubi u djevojku Sašu, što mu dodatno zakomplicira život te se, kako bi pobjegao od problema koje ne zna riješiti, odlučuje na drastičan korak. Atmosfera beznađa u toj drami, kazao je Navojec za Nacional, kao da se može preslikati na današnju situaciju u Hrvatskoj, iako je Čehov ovaj tekst napisao u 19. stoljeću.

Navojec je rođen 26. travnja 1976. u Bjelovaru. Akademiju dramske umjetnosti završio je u Zagrebu 2010. Prije diplome bio je angažiran u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, a od 2004. do 2006. bio je član zagrebačkog Kazališta Trešnja. Član ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postao je 2010., a od 2015. prvak je Drame HNK u Zagrebu. Iza sebe ima brojne kazališne uloge, ali i više od 70 filmskih. Ispred kamere je ovaj glumac, inače mlađi brat glumca Gorana Navojca, stao još 1994.

U intervjuu za Nacional 41-godišnji Navojec govori o današnjoj društvenoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj, otkriva što misli o Europskoj uniji, a tvrdi da se u Hrvatskom audiovizualnom centru (HAVC) dogodila ‘’ekonomska kuhinja’’, što se događa u cijelom hrvatskom društvu jer je profit važniji od ičega.

NACIONAL: Situacija u Hrvatskoj može se preslikati iz Čehovljeva teksta ‘’Ivanov’’. Kako vidite današnjeg Ivanova u Hrvatskoj?

Taj dramski tekst je eho nekih glavnih scenarija koji su davno napisani. To je ideja o najključnijim socijalnim pitanjima – nas se naizgled nešto pita, izlazimo naoko na izbore i jesmo neki kotačić svih tih zbivanja, ali iza svega toga stoji računica. Dnevnopolitička zbivanja rezultat su kalkulacija i iza svega se nalazi zapravo profit koji kreira našu svakodnevicu, ali i odnose, i međunarodne i međuljudske, pa se to reflektira na sve nas. Kako se nosimo s tim? Neki u potrazi za pripadnošću priklone se nekim strujama pa se osjete sigurnije i zaštićenije, neki odlaze u supkulturu, neki iz zemlje, neki se okreću introspekciji jer se žele približiti sami sebi, ali reagiraju. To je naša svakodnevica.

NACIONAL: Kako komentirate našu svakodnevicu u slučaju prosvjeda u Splitu zbog predstave Olivera Frljića?

Nisam imao priliku gledati predstavu pa ne mogu reći ništa konkretno o njoj, ali bilo bi pametno da ti ljudi koji dižu svoj glas protiv nje da je prvo pogledaju, a onda reagiraju jer na reakciju imaju potpuno pravo. Ljudi trebaju javno govoriti i zalagati se za svoje vrijednosti, ali ključno je nešto vidjeti pa onda donijeti sud. A u mojoj utopijskoj ideji bilo bi jako lijepo da ljudi o tome pokušaju razgovarati, da sve predrasude malo izuju i nataknu na noge lagane mogućnost razumijevanja jednih za druge. Sve što se u Hrvatskoj radi je to da se napada nekoga ili nešto ‘’po defaultu’’ ili zato što je netko rekao da to tako treba učiniti. Primjerice, ovaj najavljeni famozni referendum oko Ine. Sad će trust mozgova koji ne zna što bi s Inom dati nama da odlučimo što bismo trebali učiniti. Čudim se da nekome nije palo na pamet raspisati referendum da narod odluči o tome i što uraditi s ekonomskim trendovima u Hrvatskoj ili svijetu.

Naizgled nam je svima jako malo potrebno da živimo u boljem društvu. Sve imamo da bismo mogli živjeti u takvom društvu, ali unatoč tome svemu čini se da u društvu postoji sve manje solidarnosti, sve su veći raskoli – od najčudnijih lijevih i desnih do bogatih i siromašnih. Kao da živimo u paralelnim svemirima, u kojima nas ne zanima što ljudi misle i koje su njihove vrijednosti, nego nas zanima to da pronađemo svoje interesne skupine i ‘’uklanimo’ se. Onda kad nas ima više osjećamo se jači, a volio bih da kad ljudi osjete potrebu da se pronađu i kažu svoje mišljenje. Naše društvo treba proći kroz neke procese i vjerojatno se neka generacija u tome neće snaći, a nadam se da će oni koji dolaze ipak živjeti u boljem i uređenijem društvu, u kojem će se više vrednovati rad i, prije svega, život. Nadam se da će život biti vrijedan zbog njega samoga, a ne zbog nekog ekonomskog razloga, da nećemo gledati vrijednost čovjeka kroz novac, nego kroz ono što radi i pridonosi za društvo. Događa se neka vrsta duhovnog ‘’survivala’’ pa nije teško, kad se zbroje sve te činjenice, shvatiti da će ljudi u Hrvatskoj doživjeti Ivanovljevu sudbinu.

NACIONAL: Kako gledate na sve veći utjecaj Katoličke Crkve u društvu?

Nije to samo specifičnost Hrvatske, to se događa u cijeloj Europi i svijetu, mi ni u čemu nemamo originalni scenarij zato što smo jako dužni. Ako sam ja vama dužan određenu svotu novca, a Hrvatska je jako dužna, onda nemamo mogućnost ni slobodu kreirati bilo što, a da to nije diktirano od onih od čijih kredita živimo. I to je vrlo jednostavno. Stranke koje su na vlasti, ova, prošla ili buduća, najvećem dijelom financirane su upravo tim kreditima i one će nam govoriti da se malo sredimo, ali ni u čemu u našem društvu ne vidim ništa što se ne događa drugdje. Imamo neke blistave momente kad se povežemo i solidariziramo kao u slučaju poplava u Posavini. Tad imamo potrebu biti solidarni i nekome pomoći. Ili u slučaju kurikularne reforme. Ali zapravo nemamo originalnih scenarija, samo što ovi drugi veći od nas malo više ovise sami o sebi, a mi ipak više ovisimo o njima.

NACIONAL: Kako onda u takvom društvu opstaje kazalište? Ima li ono utjecaja ?

Utjecaj kazališta postoji, uglavnom na nekoj pojedinačnoj osnovi, ili postoji utjecaj na mlade ljude koji dolaskom u kazalište otkrivaju neke svjetove i žele vidjeti nešto drugačije, baviti se kazalištem. Može li kazalište utjecati na društvo? Može tom dijelu društva koje odlazi u kazalište pomoći u tome da pronađe odgovore na neka pitanja, ili može pomoći u tome da postaviti neka pitanja, može pomoći da dožive određene izmjene nekih ideja, energija, emocija, ali da kazalište ima snagu da može utjecati na to da se društvo mijenja, to ipak nije slučaj, te mehanizme imaju neki drugi mediji.

 

‘Hrvatska je jako dužna pa nemamo mogućnost ni slobodu kreirati išta što ne diktiraju oni od čijih kredita živimo. Sve stranke koje su na vlasti, financirane su upravo od tih kredita’

 

NACIONAL: Odigrali ste mnogo filmskih uloga, kako gledate na situaciju u HAVC-u?

HAVC postoji sedam godina, a ja sam prvi put stao pred kameru 1994., pa sam velik broj uloga odradio kad je film bio izravno pod Ministarstvom kulture. Mogu reći da gdje god sam došao u posljednjih četiri, pet godina, bilo da je riječ o festivalima ili gostovanjima, vidio sam da su ljudi u pozitivnom smislu zaista zavidni Hrvatskoj i hrvatskom filmu zbog HAVC-a. Naravno da je uvijek trava zelenija kod susjeda, ali nekako se slažemo s idejom da je film u odnosu na puno drugih segmenata u društvu, postajao sve bolji i organiziraniji. Čudi me što se napada nešto što funkcionira, ne govorim to s lošim namjerama, nego smatram da je to politička kuhinja. Zapravo, nije riječ o političkoj kuhinji jer nijedan političar nema toliku moć, nego je sve to ekonomska kuhinja, a politika je u toj ekonomskoj jednadžbi produžena ruka. Tu se manje radi o ljudima, a više o novčanicama.

NACIONAL: A kako gledate na sve veći i aktivniji politički angažman vaših kolega kulturnjaka?

Volio bih vjerovati da se zbilja stvari mogu promijeniti i žao mi je što sam donekle pesimist. Sve vrste promjena u hrvatskom društvu mogu biti vanjske, kozmetičke, prividne. Suštinske promjene počinju od vas, mene, od svakog od nas koji smo zatečeni u vremenu i nismo svjesni što se zapravo događa. Svi mislimo da će biti bolje ako bude ovaj ili onaj na vlasti. Da bi svima bilo bolje, to znači da treba biti pošteno. Nešto što je pošteno treba biti i istinoljubivo, a nešto što je istinoljubivo mora u sebi imati istinu i ljubav. Za to sve treba puno vremena i ne mislim da će moja generacija tome svjedočiti. Mikro stvari će se mijenjati u nekoj općini ili gradu, ali društvo se predugo nalazi u ovakvom stanju, predugo smo gradili kuću na lošim temeljima i možemo se truditi graditi fasadu i štukaturu, ali temelji naše kuće u kojoj bismo svi trebali živjeti očito su na trusnom području.

NACIONAL: Kako biste ocijenili situaciju u Srbiji? Često boravite u Beogradu, u kojem vam živi četverogodišnja kći Luča.

Moja kći državljanka je obiju zemalja i oba grada, Zagreb i Beograd, njezini su. Kao roditelj gledam perspektivu moje kćeri i gajim nadu da će se njezinu generaciju ipak nešto pitati, da će biti malo bitniji, obrazovaniji i tolerantniji nego što su naše generacije. Sličan je scenarij i u Hrvatskoj i u Srbiji, ponekad mi se čini kao da je sve kopipejstano, ali kad se to događa nama doživljavamo to kao dramu, a kad se događa nekom drugom onda je to neki drugi žanr, uglavnom komedija. Nije scenarij Grčke daleko od nas, on je tu. Žao mi je što sam fatalističan, ali to su realne stvari. Mi stalno mislimo da se to nama neće dogoditi, da je to ‘’tamo negdje’’, a ti turisti koji neće putovati u Grčku doći će nama i odlično. Ali što ako bude jako kišno ljeto?

Slična je situacija i u Sloveniji, Makedonija je u problemima, pa ta žalosna zbivanja u Bosni i Hercegovini te Poljska, Mađarska, Rumunjska. Sve su to slični scenariji, samo su njihove izvedbe drugačije. Onda mi pomislimo kako su skandinavske zemlje uređene, kako imaju drugačiju svijest, kako je tamo lijepo, a kad dođete u njih shvatite da i oni imaju svoje Ivanove, svoje probleme. Činjenica je to da nas netko u Austriji ili Njemačkoj ne može razumjeti zbog nekih stvari – primjerice kako netko može ići na posao šest mjeseci ili godinu dana i za to ne primati plaću. To je tamo zaista nezamislivo. U našem društvenom kontekstu to je, nažalost, gotovo pa normalna stvar. Uzimamo to zdravo za gotovo, ‘’strpite se još koji mjesec i doći će plaća’’.

NACIONAL: Što mislite o zbivanjima u Europskoj uniji koja se suočava sa sve ozbiljnijim izazovima?

To je birokratizirani tromi organizam. U svojoj početnoj ideji prije pola stoljeća bila je to dobro osmišljena tvorevina. Europa je kontinent s iznimno mnogo razlika, puno je tu zemalja, jezika, kultura, mi smo umirovljeni kontinent i dogodilo se to da smo se počeli ujedinjavati i dobili smo osjećaj da se nešto značajno počelo događati. Ali vidi se da je to u ideji puno bolje zvučalo nego što to izgleda u stvarnosti, čemu smo i sami svjedoci. Mi jesmo članica EU-a, ali većina nas zapravo nema pojma što to točno znači, što smo mi to potpisali, što se nalazi u tom ugovoru i koje su naše obaveze, što nas čeka. Mi smo sjeli u taj vlak jer su rekli da je to dobro. U Hrvatskoj se to tako lako napravilo zato što većina ljudi nije vjerovala, i još ne vjeruje, svojem pravosuđu, svojim institucijama i svojim političarima.

Da bi popravili cijelu tu upravnu mašineriju, mislili su da će ulaskom u EU i sudovi početi bolje raditi, da će se voditi više brige o malom čovjeku, o obrazovanju, da ćemo možda imati veću mogućnost da uredimo društvo. Kad ono… Ušli smo u društvo zemalja koje i same vode svoje bitke s tim istim stvarima, a neke žele i izaći iz EU-a. Kako gledam na to? Bojim se da je to jedna li jepa romantična ideja koja u svakodnevici pokazuje jako puno problema. Ali bilo mi je drago kad smo zatvarali ta posljednja poglavlja i kad smo napokon ušli u EU. Mislio sam da će se stvari početi slagati. Možda se i slažu, samo što ja to ne vidim, a ne vidi ni većina građana Hrvatske.

 

‘Sličan je scenarij u Hrvatskoj i u Srbiji, kao da je copy-pasteano, ali kad se događa nama, doživljavamo to kao dramu, a kad se događa drugome, to je drugi žanr, uglavnom komedija’

 

NACIONAL: Igrate naslovnu ulogu u “Ivanovu”, kako ste doživjeli njegov lik? On je, rekli bismo, mali čovjek koji se s brojnim problemima i izazovima života nosi kako zna. Koliko je teško ili lako poistovjetiti se s njim?

Još uvijek nastojim proživjeti ulogu i dokučiti je. Uloga sa sobom nosi neko posebno ozračje. Neki tekst nazivaju ruskim ‘’Hamletom’’, drugi kažu da je mističan i nedokučiv. Ta uloga ima značajno mjesto u svjetskoj dramaturgiji, a sve te glasovite uloge nose sa sobom i određeni pritisak. I ja sam ga u početku osjećao, ali onda sam shvatio da je poanta u neshvaćanju i prepustio se.

NACIONAL: Kakav je vaš odnos prema klasicima? “Ivanov” je aktualniji nego ikad, zato i jest klasik.

Klasični tekstovi postoje zbog toga da nas podsjete, da nas razdrmaju. “Ivanov” je jedan od prvih Čehovljevih tekstova i tada je, u 19. stoljeću, bilo aktualno da se ljudi koji su obrazovani, inteligentni, nađu u situaciji da su zatečeni životom, ne snalaze s, čak dižu ruku na sebe. Taj fenomen Čehova je inspirirao da se posveti pisanju ovog teksta.

NACIONAL: U tekstu je izražena atmosfera beznađa i Ivanovljeva borba s vjetrenjačama. Osjećate li to i danas?

Svatko tko malo zastane i tko si počne postavljati ijedno od tih silnih pitanja koja si Ivanov postavi, nalazi se u nezavidnom položaju, i tada i danas. Koliko god to bilo izlizano, baveći se Čehovom bavimo se i samima sobom, nekim pitanjima koja nas se izravno tiču, prije svih egzistencijalnima. Ivanov je pasionirani sakupljač pitanja i netko tko na njih ima jedan jedini odgovor, a puno sam toga – kako sam prolazio kroz tekst – naučio, ali sam i mijenjao raspoloženja, kao i Ivanov. Igramo se lovca, ponekad sakupljača. Za ovaj tekst ne može biti aktualniji trenutak nego što je sada. Iz moje sebične vizure, drago mi je da je aktualan tekst, ali kao čovjeku iznimno mi je žao što je to tako. To je ta podvojenost i nerazumijevanje o kojoj govorim.

NACIONAL: Koji su vam planovi nakon što odigrate ulogu u “Ivanovu”?

Nakon “Ivanova” koji je posljednja dramska premijera u HNK u Zagrebu, na ljeto počinjem snimati novi film, a dotad uz ovu predstavu do kraja sezone igram u još dvjema, u “Tri zime” i “Ljudima od voska”. Veselim se novoj sezoni i nadam se da će i ona donijeti nove izazove.

NACIONAL: Kako je raditi s Mariusom Nekrošiusom, jednim od trenutačno najintrigantnijih redatelja?

Osjećam se privilegirano, puno mi znači to da radi kod nas, izmjena iskustava za glumca presudna je za njegov rad. Zatvaranje za bilo kakvu vrstu umjetnosti opasno je jer je važno da dolazi do izmjena energije i ideja, da se ljudi susreću i druže. Važno je da je čovjek otvoren za druge poglede, ljude koji su izvan našeg konteksta, izvan ovih četiriju ulica u kojima se događa kulturni život u Zagrebu.

NACIONAL: Kad govorimo o Zagrebu, što mislite o Milanu Bandiću i predstojećim izborima?

Koliko je on na čelu grada? 16 godina. Pametnom dosta.

Kategorije: Hrvaška

DOSSIER: Glumačke karijere djece umjetnika: Između privilegija i stigme zbog roditeljske slave

Tor, 03/08/2021 - 10:04
Objavljeno u Nacionalu br. 1027, 26. prosinac 2017. Djeca umjetnika koja nastavljaju zanimanja svojih roditelja pod povećalom su i podložnija kritici. Nacional je istražio kako djecu poznatih glumaca doživljavaju tijekom glumačkog školovanja te smatraju li kolege ili profesori da imaju privilegije pri upisu na Akademiju

Iako nije rijedak slučaj da djeca nastavljaju posao ili zanimanja svojih roditelja, djeca javnih osoba koja nastavljaju obiteljsku tradiciju baveći se glumom, glazbom ili sličnim umjetničkim zanimanjima poput svojih roditelja, pod većim su povećalom i podložniji kritici. Ne samo da se bave istim poslom kao svoji roditelji, već djeca odrasla na sceni, iza scene, oko kazališta, u druženju s drugim glumcima, garderobijerima, kostimografima, otkrivaju neki novi svijet i vrlo često i nadmaše svoje roditelje. O tome govore i uspjesi Nacionalovih sugovornika koji već sad iza sebe imaju glavne uloge, a tek su na Akademiji dramske umjetnosti. Nacional je istražio kako se djeca poznatih hrvatskih glumaca i redatelja nose s teretom “obiteljskog stabla”, kako ih pritom gledaju pri upisu na Akademiju dramske umjetnosti ili Muzičke akademije, smatraju li kolege ili profesori njihov upis nepotizmom, a kako pak na uspjeh svoje djece gledaju njihovi roditelji.

Kako kaže Franka Perković Gamulin, redateljica i dekanica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, jednako često djeca preuzimaju roditeljske karijere i u drugim strukama, no one nisu toliko javne, pa se to manje primjećuje. Nikome, smatra, ne bi palo na pamet da je činjenica da je sin brijača preuzeo očev posao na bilo koji način suspektna.

“Oko djece umjetnika stvorena je fama koja se naprosto ne temelji na činjenicama nego na dojmu. Taj je dojam posljedica prisutnosti njihovih prezimena u javnom prostoru, a pogoduje mu i klima u društvu koje sve nas koji svoj kruh zarađujemo u području umjetnosti i kulture smatra parazitima. Ipak, koliko god taj dojam bio pogrešan i površan, na Akademiji smo ga itekako svjesni i jako pazimo da kriteriji i procedure prema kojima odabiremo i vrednujemo studente budu jasni i egzaktni. Ljudi ne razumiju da se umjetnička nastava razlikuje od predavanja na nekom drugom fakultetu. To je složen proces koji zahtijeva veliki angažman nastavnika u svakodnevnoj intenzivnoj komunikaciji sa studentima. Nikome od nas ne pada na pamet odabrati lošijeg kandidata s kojim će svaki dan, često i vikendom, provoditi silne sate. Umjetnička nastava s lošim studentom je agonija i za studenta i za nastavnika”, kazala je dekanica ADU i dodala da je svima u interesu odabrati kvalitetne kandidatkinje i kandidate s kojima će lako raditi, koji će se razvijati i biti im poticaj. Prijemni ispit na bilo kojem od odsjeka ADU, navela je, zato je vrlo teško proći, pomno se biraju studente i stoje iz svojih odluka.

Pojasnila je i kako reagira komisija kad se na prijamnom pojavi dijete čiji su otac ili majka glumci, redatelji ili neki drugi srodni umjetnici koje zapravo nije krivo ni za što, ali ga se u velikoj mjeri opterećuje i na leđa mu/joj se stavlja teret.

“Ta djeca jesu pod većim pritiskom – i onim intimnim jer se neizbježno uspoređuju s vlastitim roditeljima i onim javnim jer ih se prvo percipira kao ‘nečije’ dijete, a onda kao mladu osobu, kandidata, mladog umjetnika. A kako se s tim pritiskom nose, ovisi o njihovim individualnim mentalnim i emotivnim kapacitetima – neki bolje, neki lošije. Mislim da svi mi profesori vrlo brzo zaboravimo da je riječ o djeci kolega. Kao i svi studenti, to su zanimljivi mladi ljudi, složeni i daroviti, bavimo se njihovim radom i njihovim osobnostima, a ne njihovim roditeljima. Uzrujavamo se kad su lijeni, ushićeni smo kad su uspješni”, pojasnila je Franka Perković Gamulin.

 

Nina Erak kaže da djeci glumaca nije lakše no ostalima, a Gordana Gadžić ističe da se u kazališta ulazi po klijentelističkoj, partijskoj i rođačkoj liniji, neovisno o zanimanju roditelja

 

Kad je riječ o komentarima da je, kad su takvi kandidati na prijamnom, sigurno riječ o nepotizmu, dekanica ADU kaže da je svojedobno činjenica da je njezina kći – u trenutku kada je i njezin suprug predavao na Akademiji – prošla na prijemnom za magisterij iz filmske i TV režije izazvala prilično brutalne komentare.

“Od početka joj je bilo jasno da se stigma ‘kćeri’ može sastrugati jedino teškim radom pa se nije puno bavila pričama, nego je prionula poslu. Njezini radovi ubrzo su stekli dovoljan broj međunarodnih nagrada i priznanja, pa je čaršija morala pronaći neku drugu temu”, kazala je redateljica koja je predavala glumu djeci nekih svojih kolega. Ne može ih, rekla je, ni po čemu izdvojiti od ostalih studenata. Neki su veliki radnici, a neki su lijenčine, neki se lakše i brže snalaze, neki prolaze mučne razvojne faze…

“Istini za volju, jedan dio mene od te djece očekuje malo više odgovornosti prema profesiji nego od drugih studenata, pa su moji kriteriji u procjeni njihova rada ponekad stroži. To nije pravedno, pomalo je iracionalno, no ne mogu od toga pobjeći. Spomenuli smo teret koji takva djeca nose, ali ne smijemo zanemariti činjenicu da su ona u mnogim aspektima privilegirana – odrasla su u obiteljima u kojima se umjetnost cijenila, o njoj se razmišljalo, razgovaralo… u kazalištu ili na filmskom setu osjećaju se ‘kao doma’. U tom smislu im je neusporedivo lakše nego mladoj osobi koja je došla iz mjesta u kojem nema ni kina ni kazališta, čiji su roditelji u najmanju ruku skeptični zbog izbora ‘profanog’ zanimanja i koja će vjerojatno puno teže ili barem sporije ostvariti osjećaj pripadanja kazališnoj/plesnoj/filmskoj zajednici. Zapravo, svi nose svoj teret i kad se sve zbroji i oduzme, nikome nije posebno lakše i nikome nije posebno teže”, zaključila je Franka Perković Gamulin.

Boris Svrtan, njezin kolega profesor na ADU, redatelj, dramski pedagog i ravnatelj Gradskog kazališta Gavella, ali i otac buduće glumice Petre Svrtan, imao je negativnih iskustava kad je u pitanju upravo Petra, studentica pete godine glume. Na svom Facebook statusu Svrtan se nedavno oštro obratio neimenovanoj osobi reagirajući na očite tvrdnje te osobe da je riječ o pogodovanju Petri zbog statusa njezina oca i majke, glumice Nine Erak.

“Petrin put obasjan je njenim velikim talentom koji ona i marljivo, svakodnevno razvija, a neku večer na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta vidjelo se da može biti na bilo kojoj svjetskoj pozornici, kako su uostalom nakon njenog briljantnog nastupa u Papandopulovoj operi i u dramskim djelima ljudi komentirali. Ostalo su sve manje-više podmetanja jednog jalnog novinara koji je na mutan način htio zaposliti svoju kći, a ne usudi se čak ni potpisati pod svoje odvratne članke i montažne uratke na marginalnim televizijama protiv mene kao ravnatelja koji mu to nisam omogućio, a koji su dostojni udbaških metoda, ali s drugim predznakom. To je sva istina. I ona će izaći na vidjelo. Kad-tad. Ali svatko skuplja svoju karmu. Nema većeg jada nego se obračunavati putem djeteta koje je pritom nevino i samo talentirano, ali to je u Hrvata neoprostivo. Dođi mi pred lice, majstore. Ali nemaju takvi samoproglašeni veliki Hrvati i hrvatomjeri svačijega hrvatstva ni trunke hrabrosti, nego vole svoje bijedne zaplotnjačke pozicije. Tamo će i ostati, ako bude zdravlja u Hrvatskoj. Moja profesorica Ana Vulas, kći Mate Ujevića koja je zaslužna za moje glumačke početke, govorila je: ‘Dolje histerija, živjelo narodno zdravlje!”’, kaže Svrtan koji je presretan zbog kćeri jer je to njen ozbiljan izbor. I već sada, tvrdi, osvaja toliko široke prostore duha, imaginacije i vještina, gdje on nije nikad bio. Ponosan je jer je ona sretna i ispunjena. “Kazalište koje nju neće imati i slične njoj, a ima ih za jedan vrhunski ansambl, bit će na gubitku, to odgovorno tvrdim, a vrijeme će pokazati jer nova generacija je stigla”, govori ravnatelj Gavelle koji za kći Petru ističe da joj je, kad se rodila, prvi glas bio onaj temeljni “aaaaaa” i odmah je znao da će biti glumica ili operna pjevačica. Kasnije je još jedan nastup u školi sa Shakespeareom, dijelom na latinskom koji je sama izrežirala u 6. razredu, pokazao da ako hoće može sve. Zatim je došao prijamni. Prošla ga je jedina jednoglasno.

“Ja sam se izmaknuo iz komisije ADU te godine na vlastiti zahtjev. Neki profesori, primjerice Neven Frangeš, nisu ni znali da je Petra moja kći. Nakon četiri godine rada stekla je veliki autoritet na ADU samo zato što je svima pomogla koji su s njom bili na klasama. To je ona, pravi empatični nenametljivi lider svoje generacije. Sve je postigla svojim trudom, kao i stipendiju u HNK za koju nisam ni znao da je otišla na audiciju i prošla je. Tamo je srela Paola Magellija koji joj je napisao, citiram: ‘Petra, ti si moje veliko sunce, ponosan sam na tebe i jedva čekam nastaviti raditi s tobom u Frankopanskoj jer ljudi kao što si Ti mi vraćaju ljubav za kazalište, snagu i bijes, a to je sve što trebam. Tvoj Paolo!’. Vidljivo je da osobi koja završi 5. gimnaziju s prosjekom 5.0 i paralelno srednju glazbenu, napiše diplomski rad o Beethovenu na 80 strana, ne treba nikakva pomoć. Već je u srednjoj školi raspisala u manje od sat vremena kompletan glazbeni aranžman na temu jednog tanga za ‘Ledu’ koju sam u Gavelli režirao”, govori Svrtan. Kazao je da je naše sinkopirano društvo naviklo i na profesore s lažnim doktoratima koji krče kroz ovu kaljužu hrvatsku kao nosorozi. “Ponekad me strah da je ova zemlja samo njihovo polje i da ovakva suptilna i vrijedna djeca kao Petra nemaju tu što tražiti. Međutim, ona je borac. Kao i Nina uostalom, a ni ja nisam za baciti. No to je već sve opisao Krleža kojeg moja Petra obožava i na njemu ja stasala kao glumica. Imala je monolog Marijane Margetičke na prijamnom koji je toliko bio snažan da je ostavio komisiju bez daha. Ja sam joj samo pokazao kako glumac mora disati i ukorijeniti glas da prijeđe rampu, ubrala je to u sekundi”, rekao je Svrtan i dodao da Petra od njega ne traži nikakve glumačke savjete jer je potpuno samostalna i za njega neće biti veće sreće ako će igrati zajedno. No može je i samo gledati jer smatra da svaka sekunda njenog bivanja na sceni priziva smisao i biva događajem.

 

‘Kako sam ih ja stalno vodio sa sobom na posao jer ih nije imao tko čuvati, valjda su se u to vrijeme inficirali kazalištem’, rekao je Mario Mirković o svojoj djeci

 

“To govorim potpuno objektivno, ne kao otac, nego kao ravnatelj, redatelj, pedagog i glumac. Ali mi zapravo već igramo, jako emotivno igra Gotovčevu kći Anu u predstavi ‘Moj slučaj’. Rijetko tko u toj sceni ne zaplače. Petra nije moj slučaj, nego moje veliko namjerno zlato i moje trajno zdravlje”, objasnio je. Odgovorio je na pitanje je li Petri lakše ili teže.

“Meni je bilo lakše. Moj tata bio je majstor centralnog, ali najbolji koji je ikad hodao svijetom. Taj kriterij vrhunskog rada, poštenja i mirne savjesti prenio je i na mene. Rekao je: ‘Boris, pa nisi ti iz bedakove hiže’. To potpisujem i za Petru. Ponekad i oni čiji roditelji nisu glumci ulaze u tu profesiju po nekoj imaginarnoj inerciji, bez pravih unutarnjih motiva. Petrin motiv je toliko jak da može izdržati sva podmetanja koja uopće nisu bezazlena. Ali to je hod po vatri, sedmerostruko teži, moraš trpjeti nepravedne kritike kao odjek rata oko glupe i svima privlačne fotelje, gdje otpada sve lažno koji na kraju proizvede sjajnu glumačku keramiku. Petra je pri kraju toga procesa”, zaključio je Svrtan.

I Petrina majka Nina Erak, glumica Satiričkog kazališta Kerempuh, sretna je jer joj nikad nije nametala svoje puteve, nego je Petra sama izabrala. Kad su zli jezici u pitanju, Nina Erak kazala je da su ju i ona i Petrin otac Boris pripremili na to da će takvih tračeva biti i ona je vrlo spremno i zrelo ušla u tu priču koja će je pratiti cijeli život.

“Ona je vrlo marljiva i vrijedna studentica pete godine Akademije, a njezini rezultati vide se i vidjet će se na sceni. Drago mi je da je završila i muzičku školu i da se tamo naučila vrhunskoj disciplini i što znači imati ‘zicflajš’ – u glazbi bez svakodnevnog vježbanja nema rezultata, a tako bi trebalo biti i u glumi. Pomogla sam joj utoliko što smo razgovarale, gledale predstave te sam je uputila što treba čitati i na što treba obratiti pažnju – nekoliko puta poslušala sam materijal koji je spremala za prijemni i davala joj vrlo objektivne i kritičke savjete jer u našoj obitelji nema maženja, vrlo smo iskreni. Rekla sam joj da se mora vrhunski spremiti za prijemni, a kako nije mogla ići na prijemni pod pseudonimom, svi su znali čija je kći”, govori Nina Erak koja smatra da profesori na prijamnom ispitu imaju vrlo težak zadatak – selekcija je vrlo stroga, prima se vrlo malo studenata, a svakom od njih se profesori posvećuju pojedinačno, podjednako djeci poznatih i nepoznatih. Na kraju prolazi osobnost, iskrenost i potencijal za glumu, neovisno o imenu i prezimenu.

“Ne mislim da im je lakše, mladi ljudi su danas tako svestrani i imaju izražene osobnosti, zaigrani su i zainteresirani – svačija osobnost može doći do izražaja, ne moraš zato biti dijete poznatih, na sceni se svi osjećamo jednako”, zaključila je Nina Erak.

Njihova Petra Svrtan jedna je od najtalentiranijih studentica glume koja iza sebe već ima velikih uspjeha, a nije još ni diplomirala. Nedavno je zabljesnula na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, pokazavši ne samo glumački već i plesački i pjevački ali i zabavljački talent. Svojim apsolutno najvećim uspjehom dosad smatra upis na Akademiju jer je prijemni bio višednevno stresno, suludo i “svemirsko” iskustvo i Akademija upisuje samo dvanaest ljudi tako da je to bilo vrlo neizvjesno.

“Drugi moj veliki uspjeh bila je dekanova nagrada za ulogu Nine Zarječnaje u režijskom ispitu Tamare Damjanović ‘Proletio je tihi anđeo’, a sljedeći moja prva premijera u profesionalnom životu i rad s Paolom Magellijem na predstavi ‘Žena’ u HNK u Zagrebu te to što me pozvao i u sljedeću njegovu predstavu ‘Ponovno ujedinjenje dviju Koreja’, a i sudjelovanje u velikoj predstavi Ivice Boban ‘Viktorija od neprijatelja’ ovo ljeto na Dubrovačkim ljetnim igrama”, govori Petra Svrtan. Ona se za glumu odlučila, kazala je, takoreći “pet do dvanaest” jer se u djetinjstvu bavila glazbom. Njezina intuicija progovorila je u četvrtom razredu gimnazije, kad je iz dubine duše izletjela čvrsta odluka – želi biti glumica.

“Svima je to bio šok, pa i mojim roditeljima jer zbog zauzetosti muzičkom školom nisam stigla sudjelovati u dramskim grupama, samo sam stigla gledati predstave i u kazalištu se napajati čarolijom koja je u meni dodatno potvrdila odluku. Cijelo vrijeme ta želja čučala je u meni i sazrela je u strast baš u pravom trenutku – sad se ta strast još i više rasplamsala. Roditelji su bili najprije šokirani, pokušavali su me i odvratiti, ali samo kao neka razumska vertikala – i oni se bave tim poslom i znaju kako je to ‘kruh sa sedam kora’. Ubrzo su se pomirili s mojom odlukom jer sam ja prava horoskopska bikica – kad odlučim, tjeram glavom i kroz beton te smo se svi zajedno opustili kad su krenule pripreme i s mojim prolaskom na prijemnom smo svi odahnuli i okrenuli novu životnu stranicu”, govori Petra Svrtan koja se na samom početku studija, priznala je, osjećala djelomično nesigurno zbog činjenice da je kći poznatih glumaca, a to je trajalo dok se nije potvrdila kao individualka u tom poslu.

“Ta nesigurnost dolazila je isključivo od moje potrebe da me ljudi dožive kao osobu i glumicu neovisno o imenu koje nosim i koje ću uvijek nositi. Kolege i profesori nikad mi nisu dali nijedan negativni komentar, a moje etabliranje u akademskoj zajednici krenulo je već na prvoj godini kad su se na sceni pokazali prvi rezultati, samo sam nastavila raditi na sebi i dosad uspjela izgraditi reputaciju na Akademiji. Na takve stvari se ne obazirem jer sam optimist i idealist, takvih priča i skepsi će uvijek biti, a ja ću na njih uvijek odgovarati svojim radom i predanošću za koje vjerujem da se naposljetku uvijek isplate”, zaključila je Petra Svrtan.

 

‘Mom sinu Filipu Vidoviću prezime nimalo ne pomaže, ali istina je da u glumištu ima nepotizma i da se preko noći bez ikakve biografije postaje član ansambla’, kaže Gordana Gadžić

 

Njezino mišljenje dijeli i Buga Marija Šimić, 24-godišnja operna pjevačica koja je diplomirala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a trenutačno je na specijaliziranom magisteriju za operu u Švicarskoj. Kći je redatelja i glumca Ivice Šimića i glumice Vitomire Lončar koja već sad iza sebe ima vrlo uspješne nastupe.

“Scena je uvijek bila moje najdraže mjesto, tamo se uvijek osjećam najbolje, najsretnije, to je vjerojatno povezano s tim da sam se još kao mala smjela igrati na sceni, ako sam napisala sve zadaće, i tamo sam se uvijek osjećala najslobodnije, koliko god to zvučalo kao kliše. Pjevanje je onda došlo naknadno, ali odabir scene za mene bila je jedina prava mogućnost. Sve ostalo činilo mi se polovičnim, blijedo naspram profesije izvođača. Mislim da je kazalište kao droga, jednom kad se popnete na tu pozornicu, skoro je nemoguće željeti išta drugo nego tamo stajati non stop. Barem meni”, kazala je za Nacional Buga Marija Šimić. Kad su zli komentari u pitanju, imala je loših iskustava.

“Mi smo mala sredina, umjetnička sredina još je manja i ako odrastate u njoj naravno da vas svi znaju. Diralo me kada sam bila u toj situaciji, većinom kada se o tome govorilo u negativnom kontekstu, pogotovo ljudi izvan situacije. Ono što me najviše dira sada je shvaćanje da bih vjerojatno više napredovala da nisam bila dijete ljudi koje svi znaju. Ta privilegija u akademskom okruženju zapravo donosi malo dobrih stvari, iako nitko za to nije kriv, kad znate nekoga od rođenja i oni vas znaju i prije nego što ste se rodili, odnos ne može biti nepristran. To je normalno. Uvijek vam je stalo, sada pokušavam obraćati manje pažnje na to, od kako sam otišla manje se priča pa je onda naravno i lakše. Ne znam hoću li ikad doći do stupnja da me nije briga, vjerojatno ne, ali mislim da sam sada na dobrom putu da se odvojim od tog statusa nečije ‘male’ pa me onda možda neće imati što dirati”, navodi Buga Marija Šimić.

Filip Vidović, sin legendarnoga glumca Ivice Vidovića i glumice Gordane Gadžić, u kazalištu je napravio već nekoliko uloga, u predstavama “Talijanski slamnati šešir” (Kazalište Komedija), “Moja nuklearna ljubav” (Teatar Rugantino) “Tonkica Palonkica” i “Ezopove basne” (Kazalište žar ptica), “Petar Pan” (ZKM) i “Tri sestre” (Gavella). Trenutačno je na probama “Ciganina, ali najljepšeg” u HNK i igra glavnu ulogu, što smatra najznačajnijim poslom koji je dosad dobio. Kaže da je njegov susret s glumom bio slučajan, ali samo naizgled jer ipak je odrastao u tom okruženju.

“Tata je počinjao probe za predstavu ‘Play Beckett’ u Kazalištu Ulysses, bio sam s njim na probi, valjda me nije imao tko čuvati i kako je njima trebao dječak mojih godina, Rade Šerbedžija pitao je tatu: ‘A da uzmemo Filipa?’. Nije mi to bila baš neka fora u početku. No onda sam se ipak zarazio kazalištem. Nakon tog iskustva upisao sam se u ZKM-ovo učilište, potom je uslijedila Akademija i evo me sad sam tu. Scena je prirodno okruženje mojih roditelja, ali me oni nisu opterećivali svojim poslom. Bili su vrlo vrijedni, tate sada više nema, mama i dalje puno radi, ali sve ono što prati glumački posao, poput intervjua, naslovnica, prepoznavanja na ulici, u našem je domu bilo nevidljivo. Ja sam baš sretan što su oni takvi”, govori za Nacional Vidović koji je kazao da nije imao negativnih iskustava na upisu na ADU ili nakon toga. Prirodno je, smatra on, kad vas ljudi ponekad povezuju s roditeljima, ali misli da ga njegovi profesori ipak nisu gledali tim očima.

Njegova majka Gordana Gadžić prepoznala je dar svoga sina. Tvrdi da bez lažne skromnosti i kao prilično kritičan roditelj može reći da je on izuzetno darovit dečko pa nije imala nikakve argumente da ga odgovara od puta koji je izabrao.

“E, sad, jesam li sretna? Nisam najsretnija, svom bih djetetu poželjela sigurniji put. Posebno danas kada živimo u lošem društvenom okruženju, bez vrijednosnih kriterija. Glumište je oduvijek bilo zvjerinjak, ali je današnja situacija jedan potpuni kaos. O tome bi se dalo dosta govoriti, ovo nije ta prilika…”, kazala je Gordana Gadžić i otkrila iskustva s nepotizmom kad je njezin sin u pitanju. Kako kaže, danas ima puno nepotizma u hrvatskom glumištu, već smo godinama svjedoci kako se preko noći bez ikakve biografije postaje član nekog kazališnog ansambla.

“Što se Filipa i naše obitelji tiče, situacija je ekstremno netipična. Njemu prezime ni na koji način ne pomaže. Sve što mu je dosad ponuđeno u raznim kazalištima, isključivo je njegova zasluga. Često je uloge dobivao na audiciji, što je slučaj i s ovom veličanstvenom ulogom Sandija u ‘Ciganinu, ali najljepšem’ u HNK. Jedino je u Rugantinu, teatru njegovih roditelja, dobio ulogu ‘preko veze’, što je sudeći po kritikama i komentarima publike potpuno opravdao. Ja ću rado nastaviti s tom vrstom nepotizma”, govori glumica i prisjeća se da je Filip šest ili sedam godina pohađao dramske radionice u ZKM-ovu učilištu gdje je mogao razvijati svoj dar, stjecati iskustvo i sigurnost, osloboditi svoje potencijale.

 

‘Nikome od nas ne pada na pamet odabrati lošijeg kandidata s kojim će svakodnevno provoditi silne sate. Nastava s lošim studentom je agonija’, smatra dekanica ADU-a Franka Perković

 

“Ali ono što današnje vrijeme čini specifičnim je da se u kazališta ulazi po partijskoj, klijentelističkoj i rođačkoj liniji, neovisno o tome čime se bave roditelji tih mladih ljudi. Na sreću, u konačnici, na sceni ne možete opstati ni uspjeti bez potvrde publike. I na sreću, ostaju neki filmovi i vi u njima, što vam nitko ne može oduzeti. Želim Filipu vrijednih uloga u kazalištu, ali posebno na filmu. U Hrvatskoj je danas film u velikom usponu, ima divnih filmskih režisera, prilično zdravo postavljen sustav za hrvatske prilike. Sigurna sam da Filip kao filmsko lice ima veliki potencijal”, zaključila je Gordana Gadžić.

Kristijan Ugrina, glumac Zagrebačkog kazališta mladih koji je kao desetogodišnji klinac krenuo na Učilište u tom kazalištu i ostao u njemu, danas je otac dvjema djevojčicama koje nastavljaju njegovim stopama. Korana je nakon godina provedenih u Učilištu danas studentica druge godine glume na ADU, a devetogodišnja Marijeta pohađa Učilište, a već igra i u predstavi “Zdrav i čist dom, to je baš po mom”.

“Kažu da jabuka ne pada daleko od stabla pa je po tome valjda bilo očekivano i to da mi djeca krenu mojim stopama. Korana je eto zaglibila do grla, no Marijeta još ima šanse da se zasiti kazališta do studija jer je tek treći razred osnovne škole. Korana, sin Kosta Kai i Marijeta krenuli su u učilište od prvog razreda osnovne škole jer se prije toga ni ne može. Kosta Kai sa svojom 21 godinom još uvijek ide u učilište. Marijeta je, nažalost, morala odustati jer je krenula u muzičku školu pa joj kolidiraju termini, no to se možda i promijeni pa će sigurno nastaviti, a Korana nema vremena za učilište zbog Akademije, u protivnom bi sigurno i dalje išla. Što se mene tiče, ja sada vodim dramske radionice za Udrugu Praktikum, ali i na svojim ljetnim festivalima Mali grad Faros, Mali grad Jolha i Mali grad Vallum, a pokušavam dobiti prostor od grada Zagreba da pokrenem i Mali grad Agram”, govori Ugrina koji se, kazao je, nikad nije susreo s bilo kakvim lošim komentarima o kćeri jer ona nije ni prva niti zadnja koja je glumačko dijete i bavi se glumom. Pri upisu na Akademiju, objasnio je, nemoguće je imati vezu jer vas ocjenjuje komisija od 12 članova, a za upis je potrebna dvotrećinska većina pa bi kandidat morao imati osam “veza”.

“A i kakav bih ja to otac bio da pokušam upisati dijete ako stručnjaci misle da ona nije za to. Sutra će to onda misliti i režiseri i publika pa neće imati posla i biti nesretna. Meni je Korana odlična, ali sam svjestan i svoje subjektivnosti. Pomogao sam joj utoliko da sam ju spremao za prijemni, ali sam zbog svoje subjektivnosti zamolio još nekolicinu kolega da ju preslušaju i, eto, svi su ju pohvalili. Što se dokazivanja tiče sigurno je pod povećalom kod kolega i publike, ali mislim da to može biti samo prednost ako vrijedi, a ako ne vrijedi nema joj pomoći”, priča glumac. Njegova mlađa kći Marijeta voli tatine domišljate i zabavne radionice i kad odraste želi biti zvijezda ZeKaeM-a. Starija, Korana, stopama svojih roditelja Kristijana Ugrine i majke Ksenije Marinković, prvakinje Drame HNK u Zagrebu, krenula je zato što, kazala je, oni tako odlično koračaju. O tome je intenzivno razmišljala od djetinjstva jer je odrasla s njima u kazalištu, pa je na kraju “uzelo i nju”. Pokušali su je, kazala je, odgovoriti od glume, ali su na kraju morali biti sretni kad su vidjeli da nema drugog izbora. S Marijetom i Kristijanom Ugrinom igra i Mislav Mirković, devetogodišnji sin glumca Marija Mirkovića koji je kao dijete počeo u učilištu a i danas ga, nakon tri i pol desetljeća od emitiranja prve epizode legendarnih “Smogovaca”, pamte kao Cobru Vrageca. Osim Mislava, i Marijeva dvije godine starija kći Marina polaznica je učilišta iako, kako kaže Mario, u početku nisu baš “šmekali” kazalište.

“Nisu pokazivali interes za to, više ih je zanimao ples, muzička škola, takve stvari. Ali kako sam ih ja stalno vodio sa sobom na posao jer ih nije imao tko čuvati, valjda su se u to vrijeme inficirali kazalištem i prije dvije godine krenuli u učilište. Tako je i mene mama odvela u Pionirsko kazalište gdje je ona sa svojom braćom išla na tečajeve, a danas moja djeca idu u istu zgradu, nevjerojatno. Moja djeca zapravo se još igraju isto kao što sam se i ja igrao, a društvo je apsolutno bolje u kazalištu nego u školi”, govori Mario Mirković.

Sad već na svojoj djeci primjećuju stalnu želju da borave na sceni i kad god je neka predstava u školi, tamo su i oni.

“Ja bih ih podržavao u svemu za što se odluče, a predivno mi je da su u mom fahu jer je meni kazalište toliko toga lijepoga dalo da ništa manje ne očekujem i kad su oni u pitanju. Gluma je najbolji posao na svijetu i ako krenu mojim stopama, bit će im super. Već imamo rasprave doma o tome kako koji redatelj radi. Danas je to sve puno brže, klinci puno brže ‘kopčaju’, nama je trebalo puno duže. Mislim da je presudila činjenica da su provodili puno vremena iza scene i to što su vidjeli da je u kazalištu uvijek dobra atmosfera. Objasnio sam im da nije uvijek med i mlijeko, ali zagrizli su svejedno”, ispričao je Mirković koji, naravno, ne može objektivno suditi o talentu svoje djece. Ali vidi po reakcijama drugih da je talent neosporan, a vidi i kako plijene pažnju, što je za glumce jako pozitivno.

Nevjerojatno je to da su danas zajedno na sceni njegov Mislav i Marijeta Ugrina u predstavi koju je Kiki režirao a Mario radio glazbu. Osim toga, Mislav igra i u Kraševim predstavama za Božić.

“Višestruko su mi djeca talentirana, nisu samo u glumi već i u plesu i glazbi. Imam studio u kojem radim glazbu i kad radim glazbu za predstave, oni su mi najbolji kritičari. Ako čujem da pjevuše songove, znam da će biti dobro. Snimaju mi i vokale ako trebam, ali nekako se to očekivalo jer su zbilja stalno u tome”, zaključio je Mirković koji će ih, neovisno o tome čime će se baviti, svejedno podržavati. Unatoč svim predrasudama, zločestim komentarima i navodnim poslovima “preko veze”, talent koji djeca poznatih roditelja imaju izdvojit će ih iz mase, a ne njihovo prezime. Jer na kraju talent presuđuje i publika će reći što misli o njima.

Kategorije: Hrvaška

Čak četiri policajca koji su čuvali američki Kapitol na dan napada počinila su samoubojstvo

Tor, 03/08/2021 - 10:00

Policijska uprava okruga Columbia u ponedjeljak je priopćila da su još dva policajca koji su 6. siječnja bili zaduženi za spriječavanje napada na američki Kapitol počinila samoubojstvo, čime se broj poznatih samoubojstava policajaca koji su čuvali zgradu taj dan povećao na četiri.

Policajac Gunther Hashida pronađen je mrtav u svojoj kući u četvrtak, izvijestio je glasnogovornik odjela Hugh Carew u priopćenju.

Hashida se pridružio Metropolitanskoj policiji (MPD) okruga Columbia u svibnju 2003. godine.

Drugi časnik MPD -a koji je 6. siječnja branio Kapitol, Kyle DeFreytag, pronađen je mrtav 10. srpnja, dodao je Carew u priopćenju.

DeFreytagov uzrok smrti također je samoubojstvo.

On je u policijskoj upravi bio od studenog 2016. godine.

Policijski službenik MPD -a Jeffrey Smith i policijski službenik Kapitolske policije Howard Liebengood također jedni od zaduženih za regulaciju nereda u Kapitolu, također su počinili samoubojstvo.

Stotine pristaša tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa upali su tog dana u zgradu u neuspješnom pokušaju sprječavanja Kongresa da potvrdi pobjedu demokratskog predsjednika Joea Bidena na izborima.

Na dan nasilja preminule su četiri osobe.

Sljedećeg dana preminuo je policajac iz Kapitola kojeg su napali prosvjednici.

U napadu je ozlijeđeno više od 100 policajaca.

Ti su neredi doveli do Trumpovog drugog suđenja za opoziv.

Zbog nasilja je toga dana uhićeno više od 500 ljudi.

Četiri policajca posebnom su odboru Zastupničkog doma tijekom emotivnog svjedočenja prošlog tjedna rekli da su ih tog 6. siječnja tukli, prijetili im, vrijeđali na rasnoj osnovi te da su se toga dana bojali za svoje živote.

Kategorije: Hrvaška

Joseph Conrad, svjetski klasik proze, književnosti se posvetio nakon godina plovidbe svijetom

Tor, 03/08/2021 - 10:00

Dana 3. kolovoza 1924. umro je Joseph Conrad, britanski prozaist poljskoga porijekla, autor znamenite novele ‘Srce tame’ i romana ‘Nostromo’. Za njegovu prozu se kaže da predstavlja jedan od uzora suvremene proze, opus kojega su rijetki prozaici engleskog jezika 20. stoljeća dosegli, a kojega nitko nije premašio.

Usvojivši, po rođenju, uz matični poljski i francuski jezik (Conradovi su pripadali poljskom nižem plemstvu), Joseph Conrad bio je, zajedno s roditeljima, zarana osuđen na progonstvo, zbog očeve pobune protiv ruskoga cara, a veoma je rano ostao bez oba roditelja. Takav ga je put sudbine odveo ispunjenju romantične želje – ploviti morima, i već se je u 21. godini života, nakon što je prvi put stigao na tlo Velike Britanije, ukrcao na engleski brod kojim će ploviti oceanima, egzotičnim obalama istočne Azije, malajskog i indonezijskog otočja, ruba Australije, u dubinu afričkog kontineta, uzvodno rijekom Kongo.

Na tim će putovanjima pustolov, kozmopolit, Slaven apsorbiran Zapadom, Conrad učiti i usvojiti jezik na kojemu će, dvadesetak godina kasnije, postati jednim od najvećih majstora književnog izraza. Plovidbu će napustiti 1894. godine, zbog narušenog zdravlja. Posvetit će se književnosti, živeći na jugu Engleske narednih trideset godina.

Kategorije: Hrvaška

DIJANA VILJEVAC 2016.: ‘Danas su svi dizajneri i modni urednici, a veze nemaju o modi’

Tor, 03/08/2021 - 10:00
Objavljeno u Nacionalu br. 953, 08. kolovoz 2016. Jedna od uspješnijih modnih dizajnerica Diana Villjevac za Nacional otkriva da, nakon hrvatskog koji radi već dvije godine, planira otvoriti showroom u Srbiji i Sloveniji. Prva je u tom dijelu Europe pokrenula mobilnu aplikaciju i online trgovinu, a redovito prati sve svjetske trendove

Iako joj je tek 28 godina, Diana Viljevac modom se bavi deset godina, a danas je jedna od uspješnijih hrvatskih dizajnerica. Njezine kolekcije ne mogu se vidjeti ni na jednom tjednu mode jer, kaže, to jednostavno nije za nju. Ali zato su itekako prepoznate i tražene i u Hrvatskoj, ali i u zemljama bivše Jugoslavije u kojima zbog poslovanja Diana planira otvoriti svoje showroome, za početak u Srbiji i Sloveniji.

Budući da redovito prati trendove koji su u modi neizbježni, dizajnerica je prvi put predstavila resort kolekciju, u posljednje vrijeme jako popularnu kolekciju za ljetno vrijeme i godišnje odmore.

“Godišnje predstavim dvije velike pret-a-porter kolekcije i još nekoliko manjih, blagdanskih. Za resort kolekciju odlučila sam se isključivo zato što to redovito rade i svjetski dizajneri te sam, poput njih, i ja odlučila klijenticama ponuditi svoju viziju ljeta. U resort kolekciji odlučila sam ponuditi nekoliko ključnih komada poput tunika, haljina, suknji, kombinezona, ali ne u puno boja, već u ključnim, pastelnim bojama sezone.

U CIJELOJ KOLEKCIJI KOMBINIRAM maksimalno dvije boje po kreaciji, a pojedine kreacije podignula sam i dodatkom čipke koja je neizbježan materijal u mnogim mojim komadima. Upravo ova resort kolekcija doživjela je pravi uspjeh najviše na području Dubrovnika i Splita, ali nevjerojatno koliko je dobro prihvaćena u Sloveniji gdje sam zasigurno poslala nekoliko kompletnih kolekcija s obzirom na naručene komade”, kaže za Nacional Diana Viljevac i objašnjava da resort kolekcija uvijek sadrži puno manje komada od klasičnih pret-a-porter ili couture kolekcija koje svjetski dizajneri predstavljaju dva puta godišnje. Ono što je bitno naglasiti kod resort kolekcija, dodaje, jest da one služe tome da modne kuće zarade novac, naravno uz prodaju parfema i ostalih beauty kolekcija.

DIANA VILJEVAC NE STAJE s proširivanjem svog modnog posla pa upravo u centru Zagreba traži prostor za razvijanje jedne poslovne ideje koja će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta

“PRET-A-PORTER, a da ne govorimo o couture kolekcijama koje nisu uvijek nosive, puno su skuplje na tržištu, dok su resort kolekcije, kako pojedini novinari Voguea vole istaknuti, ‘fast money’ za modne imperije. Kod nas, naravno, tržište nije tako razvijeno i ne možemo baš tako gledati i razmišljati o resort kolekcijama. Istina je da i mi, hrvatski dizajneri, lansiramo resort kolekcije da proširimo ponudu na tržištu te da su one često puno jeftinije od redovitih pret-a-porter kolekcija. Osim što su pristupačne financijski, resort kolekcije su u potpunosti nosive”, govori dizajnerica koja je svjesnost o uvođenju trendova dokazala i time što je prva u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije predstavila aplikaciju za smart telefone. S timom je lansirala aplikaciju nazvanu, kao i sam brend. Diana Viljevac. Aplikacija se razvijala nekoliko mjeseci, a redovito je ažuriraju i obogaćuju novitetima. Na aplikaciji se doslovce može sve što i u showroomu, samo se putem nje ne može probati odjeća, kaže Diana Viljevac.

“Nekim klijenticama koje redovito kupuju preko svjetskih online shopova, naša stranica, a posebice aplikacija, jako je olakšala kontakt, suradnju, a i na kraju poslovanje s nama. Jako nam je drago što je aplikacija aktivna na dnevnoj bazi te se zbilja jako puno klijentica javlja. Paralelno s aplikacijom otvorili smo i online trgovinu www.dianaviljevac.com. Cijeli je portal interaktivan te osim što su dostupne apsolutno sve novosti vezane uz brend Diana Viljevac, tu je i osobniji pristup, kao i neke privatne kategorije poput mog osobnog Instagrama @dianaviljevac, gdje klijentice na kraju krajeva najbolje mogu vidjeti kako moje kreacije izgledaju na nekome prije nego što ih odluče kupiti. U online trgovini ponudili smo jako puno opcija i mogućnosti, tako da se ni jedna klijentica ne osjeti zanemarenom ili ugroženom”, pojašnjava dizajnerica i dodaje da na svim platformama nude i pomoć oko određivanja mjera, tako da se ni u jednom trenutku ne dogodi pogreška.

Iako je poznato da Hrvatice nisu zaluđene online kupnjom, Diana Viljevac kaže da je u slučaju njezinih klijentica, omjer “fizičke” kupnje u showroomu i kupnje online 50 naprema 50 posto.

DIANA VILJEVAC IZNIMNU POZORNOST DAJE novim tehnologijama jer je to, kaže, u modi neophodno. Onaj tko ne prati trendove u tehnologiji, jednostavno ne može napredovati.

“To je danas gotovo nemoguće ignorirati. Pa pogledajte samo koliko svjetski dizajneri ulažu u nove tehnologije. Instagram je, konkretno, postao jedna od najbitnijih mreža za promociju novih kolekcija i za objavljivanje zanimljivog sadržaja kojim se podiže ‘brand awareness’, odnosno svjesnost o brendu. Svi mi predstavljamo kampanje profesionalno snimljene s modelima i cijelim timom, ali priznat ćete da svaka žena voli vidjeti neku haljinu na, kako bi se mnogi izrazili, ‘normalnoj, svakodnevnoj ženi’, a ne na mršavom modelu. Upravo takve fotografije, kada kreacije zbilja zažive na ulicama i u životu, klijentice najviše vole i takve fotografije se objavljuju na Instagramu ili nekom drugom mediju. Bitno je naglasiti da svaka kampanja ima rok trajanja, a upravo s novim tehnologijama svakodnevno možemo raditi promociju koja onda nema rok trajanja”, govori dizajnerica koja je, kao i većina, počela svoj posao u malom atelieru u kući u Hrvatskom Leskovcu.

“TO JE TRAJALO JAKO DUGO. S obzirom na to da zbilja imam vjerne klijentice koje me prate više od pet godina, ni tada im nije bilo teško doći do mene. Moj prvi showroom bio je u Gajevoj, a sada sam otvorila novi, veći i moderniji. U početku dizajneri, dok ne ‘stanu na noge’, mogu raditi iz stanova i domova, ali jednom kada krenete s poslom i razvijate se, zbilja je potrebno pokušati se snaći s nekim prostorom u centru. Ljudi će sve više i više dolaziti, nećete ih željeti primati u privatan prostor i željet ćete početi razvijati svoje malo carstvo. Moj tim sada već broji deset ljudi koji svakodnevno rade osam sati. Kada se sjetim da sam sve počela iz male sobice u Hrvatskom Leskovcu, zbilja sam ponosna na sebe. Nadam se da će i drugi dizajneri biti te sreće i pronaći dobar prostor za svoje kolekcije. Jako sam tvrdoglava i to moji najbliži suradnici znaju. Ali kada sam u krivu, nisam od onih ljudi koji će se praviti glupi i slično, već ću priznati pogrešku. Zbilja želim svakoga saslušati i vidjeti o čemu se radi jer to može na kraju krajeva samo pomoći mojem poslu”, navodi dizajnerica čiji je uspon počeo prije pet godina. Isprva je brojnim dizajnerima pomagala i savjetovala ih, iako su joj govorili da to ne radi i da se bavi sobom, dok nije počela osjećati da je iskorištavaju. Stoga je počela danonoćno raditi na svojoj karijeri i trudila se što bolje predstaviti vlastite kolekcije.

‘IAKO NISAM prezentirala vjenčanice i sebe u takvom svjetlu, u nekoliko mjeseci napravila sam više od 50 vjenčanica, a jedna je otputovala čak u Sjevernu Koreju’

“SVAKI MLADI DIZAJNER zna što je to na početku. Nažalost, neki talenti nikad ne isplivaju i to mi je baš žao. Odbijala sam otići na tjedne mode jer se zbilja na njima nisam vidjela. Odlučila sam ići puno, puno težim, trnovitim putem i izdržala sam. Ponosna sam na sebe što nisam odustajala kada je bilo najteže. Da sam uspjela preko noći, zasigurno bih tako i otišla, kao i mnogi. Evidentno je da je danas moda postala ‘it’ posao, kao što je to nekad bilo ‘zanimanje’ manekenke ili nogometaša. Danas su u Hrvatskoj svi modni dizajneri ili modni urednici, a blage veze nemaju o tome i samo stvaraju nesporazume u branši. Iskreno, jako me zanima koliko će taj trend potrajati jer u razgovoru s mnogim kolegama koji više od deset godina grade svoja carstva, shvatili smo da je to sve van kontrole i van svake strukture predstavljanja”, govori Diana Viljevac. Svi jednokratni izleti u modu završe, tvrdi, kako su i počeli – brzo i strelovito. Njezine klijentice su žene svake životne dobi. Nedavno je prvi put napravila kreacije za bebe i djevojčice za jednu svadbu.

“Iako nikada nisam pretjerano prezentirala vjenčanice i sebe generalno u takvom svjetlu, u posljednjih nekoliko mjeseci napravila sam više od 50 vjenčanica. Neke sam čak i objavila jer sam dobila dozvolu od mladenki. Prije nekoliko dana jedna moja vjenčanica otputovala je čak u Sjevernu Koreju. Još uvijek ne mogu vjerovati da se to dogodilo”, ispričala je za Nacional Diana Viljevac. Ona tvrdi da je uvijek bila fascinirana modom.

“ZNATE ONO KAD STE MLADI, tek krenete i imate zamisli, ideje, crteže, a onda to krenete raditi i prebacivati od ideje do realizacije. Nevjerojatan je to proces. Završila sam Tekstilno-tehnološki fakultet i smatram da je obrazovanje jako bitno”, rekla je Diana Viljevac koja za svoje kreacije ima problem nabaviti materijale u Hrvatskoj. Ono što je specifično za njezin dizajn su romantične, duge i lepršave haljine, ali Hrvatska je jako siromašna materijalima koji njoj trebaju pa ih nabavlja iz Amerike. Uglavnom je riječ o čipki, 3D čipki, svilenome muslinu, raznim ručno rezanim aplikacijama koje se režu po nekoliko dana, svilenom tilu…

Diana Viljevac ne staje s proširivanjem svog modnog posla pa tako upravo traži prostor u centru Zagreba, za razvijanje jedne poslovne ideje o kojoj nije htjela detaljnije govoriti. Odvojila bi showroom i taj prostor i uvelike proširila poslovanje te zaposlila još ljudi. Planira i novu kolekciju za jesen i zimu, a otkriva da je trend koji ni ove jesensko-zimske sezone neće izaći iz mode dobar, jednobojni ili maksimalno dvobojni klasični kaput koji se može kombinirati uz sve te dobra kožna torba.

Kategorije: Hrvaška

Nestali bjeloruski oporbeni aktivist pronađen obješen u parku u Kijevu

Tor, 03/08/2021 - 09:48

Bjeloruski aktivist pronađen je mrtav u parku blizu svog doma u Kijevu rano u utorak, dan nakon što je prijavljen njegov nestanak, objavila je ukrajinska policija.

Vitalij Šišov bio je čelnik kijevske organizacije koja pomaže bjelorusima izbjeglima iz zemlje zbog progona.

Njegov je nestanak u ponedjeljak prijavila partnerica, nakon što se poslije trčanja nije vratio kući.

Policija je rekla da je pokrenula kazneni postupak zbog sumnje na ubojstvo, ali da će istražiti sve mogućnosti, uključujući ubojstvo prikriveno kao samoubojstvo.

“Bjeloruski građanin Vitalij Šišov, koji je nestao jučer u Kijevu, pronađen je danas obješen u jednom od kijevskih parkova, nedaleko od njegova mjesta stanovanja”, navodi se u policijskom priopćenju.

Ukrajina, Poljska i Litva postale su utočište za Bjeloruse od represije predsjednika Aleksandra Lukašenka, koja se intenzivirala nakon spornih izbora prošle godine.

Šišov je bio čelnik organizacije Bjeloruska kuća u Ukrajini koja pomaže Bjelorusima da pronađu smještaj, poslove i pravni savjet, navodi se na stranicama udruge.

Organizacija je objavila u ponedjeljak da ne može kontaktirati Šišova. Kazali su da je Šišov napustio svoj stan u 9 ujutro, a trebao se vratiti sat vremena kasnije.

Bjeloruske vlasti okarakterizirale su prosvjednike protiv vlade kao kriminalce ili nasilne revolucionare koje podržava Zapad, a postupke represivnog aparata kao primjerene i potrebne.

Kategorije: Hrvaška

Japan će hospitalizirati samo najteže covid bolesnike, žele izbjeći opterećenje bolničkog sustava

Tor, 03/08/2021 - 09:30

Japan će se fokusirati na hospitaliziranje samo najteže bolesnih pacijenata od covida-19 i onih koji su u opasnosti da to postanu, čime se želi izbjeći opterećenje bolničkog sustava jer se broj slučajeva zaraze u gradu domaćinu Olimpijskih igara povećava.

Zemlja je zabilježila nagli porast slučajeva zaraze koronavirusom, dnevni broj se penje na više od 10.000 novih infekcija.

Tokio je u subotu imao rekordnih 4058 slučajeva zaraze, čime je prvi put premašio brojku od 4000.

“Osigurat ćemo krevete za teško bolesne pacijente i one kojima prijeti opasnost da to postanu”, rekao je premijer Yoshihide Suga u ponedjeljak navečer nakon sastanka vladine radne skupine.

Dodao je da će od ostalih pacijenata biti zatraženo da ostanu kod kuće, a vlada će osigurati da mogu biti hospitalizirani ako im se stanje pogorša.

Prethodna politika bila je usmjerena na hospitalizaciju šire kategorije visokorizičnih pacijenata.

Japan je u ponedjeljak proširio izvanredno stanje na tri prefekture u blizini Tokija i zapadnu prefekturu Osaka.

Ove mjere i izvanredno stanje potaknuto pogoršanjem situacije u Tokiju, četvrtim od početka pandemije, trajat će do 31. kolovoza.

U Japanu je do nedjelje zabilježeno ukupno 932.000 slučajeva zaraze i nešto više od 15.000 smrtnih slučajeva.

Zemlja se sada bori s obuzdavanjem visoko prenosive delta varijante.

Japan zaostaje u procjepljivanju kada se uspoređuje s drugim razvijenih zemljama, osobito među mlađim stanovnicima.

Nešto manje od 30 posto stanovništva primilo je dvije doze cjepiva protiv covida-19.

Podaci od nedjelje iz Tokija pokazali su da je gotovo 70 posto bolničkih kreveta za teško bolesne pacijente s covidom-19 popunjeno.

Kategorije: Hrvaška

Hugh Jackman na biopsiji, strahuje da mu se vratio karcinom kože

Tor, 03/08/2021 - 09:24

Filmski i kazališni glumac Hugh Jackman u prošlosti je već liječio bazocelularni karcinom, vrstu karcinoma kože koji u većini slučajeva nastaje uslijed pretjeranog sunčanja. U ponedjeljak, Jackman je objavio na Twitteru kako je obavio biopsiju kože zbog straha od karcinoma ali i da su njegovi liječnici uvjereni kako je s njime sve u redu. U toj objavi on ima flaster na nosu te upozorava na važnost zaštite od sunca.

A couple of notes: please get skin checks often, please don’t think it can’t happen to you and, above all, please wear sunscreen. pic.twitter.com/MqqdxlM4C3

— Hugh Jackman (@RealHughJackman) August 2, 2021

„Liječnici su uočili nešto nepravilno pa su obavili biopsiju te sada provjeravaju stanje“, kazao je Jackman u objavi dodajući da ne trebamo biti zabrinuti ako ga fotografiraju sa flasterom na nosu. Prije četiri godine Jackman se podvrgnuo zahvatu na nosu zbog bazocelularnog karcinoma. On je i prije toga rekao kako je, kao dječak u Australiji, neprestano bio izložen suncu te kako se u njegovoj obitelji nikada nisu koristile kreme za zaštitu od sunčanja.

Jackman se trenutno priprema za ulogu u Broadwayskoj predstavi „The Music Man“ koja će se poočeti igrati krajem ove godine.

Kategorije: Hrvaška

Slavko Tucaković: “Tijekom noći je došlo do razbuktavanja požara, jutros je situacija znatno bolja”

Tor, 03/08/2021 - 09:13

Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković u utorak je za N1 izjavio da je stanje s požarom u Segetu Gornjem u trogirskom zaleđu jutros znatno bolje nego tijekom noći.

“Tijekom noći je došlo do razbuktavanja, u jednom trenutku vatra je zaprijetila i benzinskoj postaji i kućama, no brzom reakcijom vatrogasaca požar je odbijen. Sve je pod kontrolom. Tijekom jutarnjih sati situacija je puno povoljnija”, rekao je Tucaković i dodao da su vatrogasne snage tijekom cijele noći bile na terenu, a ujutro su u pomoć došla i dva kanadera.

“Situacija je jako dobro, trenutno imamo samo izdimljavanje na sjeveroistočnom dijelu požarišta, ali nema otvorene vatre. Osjeti se miris u zraku, no nema opasnosti ni za život ljudi ni za imovinu”, istaknuo je Tucaković.

Vjetra zasad nema, što olakšava situaciju, a vatrogasci će uz pomoć 26 vojnika prijepodne pregaziti požarište. “Tretiramo rubne dijelove i cijelo vrijeme su tu dva kandaera ili dva traktora ako dođe do pojave vatre. Moramo biti oprezni jer smo vidjeli jučer što je učinio vjetar”, zaključio je Tucaković.

Na terenu je trenutno 112 ljudi i 30 vozila.

Kategorije: Hrvaška

Otkriveni novi slučajevi u Wuhanu, grad pokreće hitno testiranje svih 11 milijuna stanovnika

Tor, 03/08/2021 - 09:10

Kineski grad Wuhan, gdje se covid-19 prvi puta pojavio krajem 2019., ponovno će testirati stanovnike nakon što je otkriveno nekoliko novih slučajeva, objavile su u utorak lokalne vlasti.

Tri nova slučaja covida-19 potvrđena su u ponedjeljak u tom gradu od 11 milijuna stanovnika, nakon što se delta varijanta pojavila prošli mjesec na istoku zemlje.

Zadnji slučajevi covida-19 u Wuhanu zabilježeni su u svibnju 2020.

Grad pokreće hitno testiranje svih stanovnika, objavio je Li Tao, dužnosnik gradske uprave na konferenciji za novinare.

Ukupno je sedam radnika iz drugih provincija u ponedjeljak dobilo pozitivan test na koronavirus, ali četvoro od njih ne pokazuju nikakve simptome bolesti.

U Kini od proljeća prošle godine gotovo da nema slučajeva covida-19, ali se posljednjih nekoliko tjedana bilježe novi.

U utorak je prijavljeno 90 novozaraženih, od kojih je 61 slučaj lokalno prenesenog covida-19.

Najmanje 300 infekcija potvrđeno je u srpnju u čitavoj zemlji.

Peking je u nedjelju pozvao stanovnike da ne napuštaju grad osim u nužnim slučajevima.

Kategorije: Hrvaška

Košarkaši SAD-a izborili polufinale, Durant ubacio 29 koševa

Tor, 03/08/2021 - 09:07

Košarkaši SAD drugi su polufinalisti Olimpijskih igara. Oni su u četvrtfinalu pobijedili Španjolsku sa 95-81.

Španjolska je bolje otvorila utakmicu i nakon prve četvrtine je vodila 21-19. Dobro se držala i do poluvremena (43-43), no Amerikanci su u drugom dijelu zaigrali bolje i na krilima Kevina Durana izborili su pobjedu.

Durant je predvodio SAD sa 29 koševa, Jayson Tatum je dodao 13, a Jrue Holiday 12 koševa, dok su u španjolskim redovima najefikasniji bili Ricky Rubio sa 38 koševa i Sergio Rodriguez sa 16 koševa.

Ovo su četvrte olimpijske igre u nizu u kojima su Španjolci gubili od Amerikanaca. No u Pekingu (2008) i Londonu (2012) su izgubili u finalu, a u Rio de Janeiru u polufinalu.

Sjedinjene Države će u polufinalu igrati protiv pobjednika susreta Australija – Argentina.

Kategorije: Hrvaška

Marija Ružička Strozzi, glumica koja je ostavila jedinstven trag u povijesti hrvatskog teatra

Tor, 03/08/2021 - 09:00

Među hrvatskim scenskim umjetnicima nezaobilazno mjesto pripada Mariji Ružički Strozzi, jednoj od najpoznatijih i najvećih hrvatskih glumica svih vremena, koja je na pozornici bila prisutna gotovo 70 godina i ostvarila oko 600 uloga i više tisuća nastupa, kao nijedna hrvatska glumica prije ni nakon nje.

Rodila se 3. kolovoza 1850. u gradiću Litovelu u Moravskoj, a istog dana njen otac, mladi glazbenik Leopold Ružička, otišao je u obližnju gostionicu proslaviti rođenje kćeri, ne sluteći da će jedan slučajni susret sudbonosno utjecati na njegov život. Ružička je te večeri u gostionici upoznao članove jedne njemačke kazališne družine u kojoj je bio i zagrebački glumac Josip Freudenreich, porijeklom također iz Moravske. Dok je družina gostovala u Litovelu, Ružička i Freudenreich su se svakodnevno sastajali i razgovarali, a prije odlaska iz Moravske, Freudenreich je poslao pismo upravitelju zagrebačkog kazališta Dimitriju Demeteru i obavijestio ga da je u jednom gradiću našao glazbenika koji bi bio vrlo koristan u kazališnom orkestru Zagreba. Demeter je prihvatio Freudenreichov prijedlog i za nekoliko tjedana Ružički je stigla ponuda za angažman. Kad je uvjerio i svoju suprugu Tereziju da mu se napokon pružila prilika da postane član orkestra jednog ozbiljnog kazališta, s obitelji je krenuo u Hrvatsku. Mala Marija je tada imala četiri mjeseca.

Marija Ružička Strozzi ostaviti će jedinstven trag u povijesti hrvatskoga glumišta. Njen lik biti će ovjekovječen na svečanom zastoru Hrvatski preporod Vlaha Bukovca, a bila je jedina scenska umjetnica kojoj je još za života postavljena bista u HNK u Zagrebu.

Kategorije: Hrvaška

Objavljeni detalji: Hitna je pokušala preteći automobil koji je vozio pijani muškarac

Tor, 03/08/2021 - 08:40

U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u ponedjeljak u Suhopolju sudjelovalo je osobno i vozilo Hitne pomoći, a poginule su dvije osobe – medicinska sestra i pacijentica starije životne dobi. Policija je u utorak ujutro objavila nove detalje.

Policija je priopćila da je prometnu nesreću izazvao 44-godišnji vozač automobila pod utjecajem alkohola.

Očevidom je utvrđeno da je do prometne nesreće došlo kada je 44-godišnji vozač osobnog automobila virovitičkih oznaka pod utjecajem 1,16 promila počeo skretati lijevo na putni most bez da se uvjerio da tu radnju može napraviti bez opasnosti po druge sudionike u prometu dok ga je pretjecalo vozilo Hitne pomoći s uključenim svjetlosnim znakovima i signalima.

Na južnoj prometnoj travi došlo je do udara prednjeg dijela vozila Hitne pomoći u središnju lijevu bočnu stranu osobnog automobila koji se zaustavio na prometnoj traci dok je vozilo Hitne pomoći sletjelo u putni jarak, udarilo u betonski most i prevrnulo se bočnu stranu.

Zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći četiri osobe iz vozila Hitne pomoći prevezene su u Opću bolnicu Virovitica, gdje su dvije osobe u dobi od 57 i 83 godine umrle, dok je jedna osoba u dobi od 42 godine teško ozljeđena, a jedna u dobi od 39 lakše. Mediji su objavili da je su poginule medicinska sestra i pacijentica, vozač hitne je ozlijeđen i bori se za život, a liječnica je ozlijeđena i stabilno je.

Protiv vozača koji je prošao bez ozljeda bit će kazneno prijavljen državnom odvjetništvu, izvijestila je virovitičko-podravska policija.

Kategorije: Hrvaška

Gorivo je ponovno poskupjelo

Tor, 03/08/2021 - 08:30

Od utorka cijene goriva ponovno rastu, objavio je portal Cijenegoriva.info.

Kako su naveli na svojoj stranici, tank beznina poskupljuje za 10,5 kuna, dizela za 9,5 kuna, a autoplina za 5,5 kuna.

Litra Europsupera 95 na benzinskim će postajama stajati, u prosjeku, od 10,70 do 1,85 kuna. Cijene Eurosupera 100 kreću se od 11,40 do 11,57 kuna, a osnovnog Eurodizela od 10,14 do 10,31 kunu.

Autoplin se prodaje po cijeni od 4,84 do 5,11 kuna.

Kategorije: Hrvaška

Milanović pozvao Erdogana u posjet Hrvatskoj, turski predsjednik zahvalio se na slanju kanadera

Tor, 03/08/2021 - 08:25

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izrazio je u ponedjeljak navečer sućut turskom kolegi Recepu Tayyipu Erdoganu i cijelom turkom narodu zbog stradavanja ljudi u katastrofalnom poažru koji tom državom bijesni već danima.

Na Facebooku je objavio da se Erdogan zahvalio Hrvatskoj na pomoći – slanju kanadera s dvije posade, a otkrio je i da je turskog kolegu pozvao u posjet Hrvatskoj.

“Razgovarao sam večeras s predsjednikom Republike Turske Recepom Tayyipom Erdoganom koji je zahvalio Hrvatskoj na pomoći, odnosno slanju Canadaira CL415 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s dvije posade koji pomaže u gašenju velikih požara u Turskoj. U razgovoru sam izrazio sućut njemu i cijelom turskom narodu zbog stradanja ljudi u požarima. Slanje Canadaira u Tursku izraz je prijateljskih i partnerskih odnosa dviju država., odluka je to hrvatskog državnog vrha koju smo zajedno donijeli Vlada i ja kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH. Predsjednika Erdogana pozvao sam da službeno posjeti Hrvatsku kako bi nastavili graditi i razvijati prijateljske odnose naših država”, napisao je u ponedjeljak kasno navečer predsjednika Milanović na društvenoj mreži Facebook.

Kategorije: Hrvaška

Sunčano uz naoblaku, mjestimice mogući grmljavinski pljuskovi

Tor, 03/08/2021 - 08:17

U Hrvatskoj će u utorak prevladavati djelomice sunčano vrijeme uz promjenjivu naoblaku. Mjestimice kiša ili poneki pljusak praćen grmljavinom, ponajprije u sjevernim i sjeverozapadnim kopnenim krajevima, na sjevernom Jadranu te u Gorskom kotaru, prognoziraju iz DHMZ-a.

Vjetar većinom slab, ponegdje na Jadranu do umjeren jugozapadni i sjeverozapadni, na sjevernom Jadranu prema večeri jugo. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 27 i 32 °C.

Meteoalarm je za riječko područje izdao upozorenje žute boje zbog mogućih grmljavinskih pljuskova.

U srijedu pretežno sunčano, u unutrašnjosti i na sjevernom Jadranu povremeno s umjerenom naoblakom. Uz jači razvoj oblaka uz zapadnim je predjelima moguć poneki pljusak s grmljavinom, osobito u untrašnjosti Istre i na širem riječkom području.

Vjetar većinom slab, u gorju i unutrašnjosti Dalmacije i umjeren jugozapadni, a na Jadranu slabo i umjereno jugo. Najniža jutarnja temperatura većinom od 12 do 17, a najviša dnevna od 28 do 33 °C, u gorju malo niža.

Kategorije: Hrvaška

Mihovil i Šime Fantela završili na osmom mjestu, zlato za Britance

Tor, 03/08/2021 - 08:14

Hrvatski jedriličari Mihovil i Šime Fantela osvojili su osmo mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju u klasi 49-er, dok su zlato osvojili Britanci Dylan Fletcher i Stuart Bithell.

Hrvatski jedriličari su na startu plova za odličje napravili pogrešku nakon što su prerano startali, zbog čega su se morali vratiti. Bio je to zaostatak kojeg više nisu uspjeli nadoknaditi i na koncu su bili deveti zadržavši ukupno osmo mjesto.

Zlatnu medalju osvojili su Britanci Dylan Fletcher i Stuart Bithell ispred zlatnih iz Rija Novozelanđanina Petera Burlinga i Blaira Tukea.

Obje su posade završile sa po 58 bodova, no Britancima je pripalo zlatno odličje jer u bili bolji u zadnjem plovu.

Do bronce su se probili Nijemci Erik Hell i Thomas Ploessel nakon što su u plovu za odličje bili drugi, a Španjolci Diego Otin i Iago Lopez tek sedmi.

Plov za odličja klase 49-er trebao se održati u ponedjeljak, ali je odgođen za danas zbog nedostatka vjetra na regatnom polju u Enoshimi.

Kategorije: Hrvaška